Naljeskovic - Komedije

Nikola Nalješković: Komedije

Nikola Nalješković

Komedije

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u

— Drama i kazalište

1


SADRŽAJ KOMEDI KOMEDIJA JA I. I. ________ ____________ ________ ________ ________ ________ ______ 3 KOMEDI KOMEDIJA JA II. ________ ____________ ________ ________ ________ _______ ___ 30 KOMEDIJA KOMEDIJA III.______________________ III.___________________________ _____ 53 KOMEDIJA KOMEDIJA IV. _________________________ ___________________________ __ 64 KOMEDIJA KOMEDIJA V.___________ V. _______________________ _________________ _____ 69 KOMEDIJA KOMEDIJA VI. _________________________ ___________________________ __ 92 KOMEDI KOMEDIJA JA VII. ________ ____________ ________ ________ ________ ______ 110 AT PRVI _____________________________ _______________________________ 110 [AT DRUGI] __________ _______________ __________ __________ _______ __ 120 AT TREĆI ____________________________ 124

_______________________________ ______ 135 RJEČNIK _________________________



2


—

Komedija I.

KOMEDIJA I. Prolog. Priklono molim vas, o ljudi i žene, da biste jedan čas slišali sad mene; er vam ću spovidjet što ćete odi vi sad slišat i vidjet; tim pamet stav'te svi. Odi će vila doć pastijera ištući, koga će našad oć; i tuj on plačući, drugi će doć pastir, koji će držat put da bi taj plač u mir mogao obrnut; i toga neće moć nikakor učinit, neg ga će takoj oć. Pak za tijem što će bit? Doći će starica, štono se u vlasijeh opći zvat vještica; tuj ćete imat smijeh: gdi pastijer za ljubi plače rad ljubavi, starica mni zubi bole ga u glavi; a pak će poznati njegov jad i nemoć, ter mu će kazati pravi lijek i pomoć. Pak ćete žalosti vidjeti i nemir, gdi se će ubosti za vilom taj pastir; tuj ga će ona vil mrtva nać ležeći, koja je uzrok bil' od njega bježeći; ter ga će plakati; a pak će k družbi poć kegodi iskati lijeke mu i pomoć. Vil se će s družbom stat; tuj poslije što će bit? lijek joj će družba dat i on će oživit, tere će u pjesan višnjega slaveći potrajat vas drag dan i tance vodeći Toga rad molim vas od strane oda svijeh da biste za mao čas mirno ih čuli; rijeh. 1

5

10

2

15

3

20

4

25

5

___________________

1 2

tim pamet stav'te - tome posvetite pažnju u vlasijeh - na selu

tj. napravit će samoubojstvo stati se - sastati se 5 rijeh - rekoh; tj. dovršio sam govor 3 4



3


—

Komedija I.

Četiri vile i tri pastijera poju u lugu, od kojijeh vila jedna ne imajući svoga pastijera nego želeći jednoga na ime Radata poći ga će iskat sama, kad svrše pjesan, koja počina: Pravo bi gizdavi ovi lug da danas u pjesnih proslavi pojući svaka nas: vazda je proljetje u njemu, nije zima, razliko er cvijetje po sebi svud ima; u njemu tuj vode po bistrijeh kladencijeh, tuj tance vil vode pod sjeni u vijencijeh; u njemu nije guse, nigdar on ne vene, neg stoji jak ruse jedan cvijet rumene; u njemu razlika dubja su vidjeti, nije mu prilika pod nebom na svijeti; stvori ga bog i da za naše mladosti, u njemu da sada provodi radosti. Kolike druge vil od svoje mladosti, život su provodil' u svakoj radosti, a sada u mukah život svoj provode, sužne se u rukah od druzijeh nahode; a mi još ne znamo najmanje žalosti; tijem bogu da damo hvalu na milosti, i da se bog danas iz glasa proslavi, u pokoj koji nas u ovi postavi: hvala ti bože naš, koji nas obrani svijeh tuga do danas i mirno sahrani; molimo tvoju moć da nigda ne bude mladosti naše oć, neg branit od svude.

30

6

35

7

40

8

9

45

10

50

11

Svršivši ovu pjesan, govori vila prva ostalijem hoteći sama poć od njih za iskat Radata:

VILA I: Vi ćete družice u lugu ostati.

VILA II: A jeda ć' ružice ti poći nabrati?

svaka nas - svaka od nas nije mu prilika - nema mu sličnoga 8 na svijeti - na svijetu 9 sužne ... nahode - porobljene se nalaze u rukama drugih 10 tijem - na tome 11 sahrani - sačuva 6 7



4


—

Komedija I.

VILA I: 55

Majde poć jedan čas, tere ću još donit svakojzi ja od vas od šta će krunu svit.

VILA III: Hoću li s tobom ja družice draga doć?

VILA I: Ne hodi, er ću tja u goru negdje poć.

VILA IV: Donesi i meni, draga ve družice, jedan džilj rumeni.

60

VILA I: Hoću ma družice. Ostavši ostale s svojijemi pastijeri u lugu, izlazi sama vila prva, ter govori: Ja vidjeh jučera, ako se ne varam, njekoga pastijera gdi bješe odi sam; rekla bih da htiše nješto mi govorit, neg mi se ne smiše od srama otvorit. Vele t' bih ja rada da bi mi kako moć da odi on sada onako bude doć. Ah bože ti mi daj po tvojoj milosti da odi pastijer taj bude sad izljesti. Drag ti mi jaoh biše; rada t' bih ja znati, govorit što htiše; poć ga ću iskati.

65

70

Ugledavši ga vila govori: Brže će on biti što ide od onud, pak se ću činiti gledati ja inud; ako mi što reče, ja se ću osjeknut a pak ću najpreče od njega pobjegnut, da vidim pak što će činiti bez mene i da znam što hoće; jaoh vidim gdi vene. 12

13

75

brže - valjda gledati - tražiti

12 13



5


—

Komedija I.

RADAT: ugledavši vilu govori: Evo mi moje vil. Gospoje, dobar dan!

VILA I: Koga si upazil? Eto si sebe van.

RADAT: Ah kruno od vila, koja si svim dika, koj nigdar nije bila nit će bit prilika, nemoj da oholas potlači tvoj ures, neka tvoj dobar glas svršeno dobar jes. Dostoj se da sam ja, gospođe, sluga tvoj.

80

14

15

VILA I: Izvuc' se, pođi tja; kud reneš? tamo stoj.

RADAT: 85

Neka ti daj ruke celivam gospođe, jeda mi što muke od srca daj ođe; to je meu nami običaj, toj valja.

VILA I: Eto me rukami tvojijemi iskalja.

RADAT: Da moje ti poznaš tisući dio muke, ne bi mi, neka znaš, gledala na ruke, nego li na blijedi i tužni moj obraz, koji te svud slijedi kopneći kako mraz. Nu pozri jedan čas na tužne me oči i blijedi moj obraz gdi ti smrt svjedoči.

90

14 15

koj - kojoj svršeno - savršeno, potpuno, konačno Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


6


—

Komedija I.

VILA I: 95

Što hoćeš od mene, reci mi, neka znam.

RADAT: Na službe ljuvene vjerni rob da ti sam.

VILA I: Čim te ću platiti? ja blaga ne imam, malo ćeš dobiti od mene, ja toj znam.

RADAT: Ne ištem ja platu za službe za moje, er nijesam rob zlatu, neg tebi gospoje. Kroz toj te ja molju , hotjej me čuti sad, da t' skažu nevolju, ku patim tebe rad.

100

16

VILA I: Nu reci što hoć' rijet, sve srce otvori. 17

RADAT: Jaoh brže neću smjet.

VILA I: Kad t' velju, govori. 18

RADAT: 105

Jedina gospođe, velika hvala ti, na milos er dođe da me htje slišati. Veliko vrijeme jes odkli sam vidio sunčani tvoj ures, al t' reć nijesam smio, koji me zaveza po taj put, gospođe, er cijenim s nebesa da uza taj dođe;

110

molju - molim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine) sve - svoje 18 velju - velim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine) 16 17



7


—

Komedija I.

takoj mi nješto bi, mâ vilo, er ne znah ja ništor o sebi, ni mjesto, na kom stah. neg mi se činjaše u raju da sam vas, toliko gdi sjaše sunčani tvoj obraz i dike ljuvene na saj svijet jedine, s kih mlados mâ vene i život moj gine; sam sebi ter veljah: jesam li ovo ja? tolik me bješe strah, gdi t' ures takoj sja Smišljaje u sebi do sada tej dike na svijetu er ne bi nit će bit u vike, kamo, rijeh, Elena? Dijana kamo? rijeh, u kijeh bi ljuvena ljepota vrh svijeh; ne bi ti za slugu ni jedna njih bila, a neg li za drugu, gospoje od vila. Spjevaoci svi stari, koji su u pjesan spijevali sve stvari, najliše ljuvezan, i dike od gospoj koji su slavili, da budu ures tvoj sunčani vidili, sa svu moć i krepos svrnul' bi sve pjesni na rajsku tvu ljepos i tvoje ljuvezni. Er take ni dike pod nebom sad ine nit će bit u vike, dokli svijet pogine. Ne samo ljepota taj, kâ je s nebesa, još način života tvoga me zaveza: tvoj ures pošteno s načinom er vladaš kijem srce ljuveno svakomu ukradaš. Ja nebog ne umijem tisući reći dil, zašto si kruna svijem gospođam vazda bil'; vidjet su tve druge pri tebi, gospoje, kakono da sluge s gospojom gdi stoje. Nu misli, tej dike po kom ja zagledah, kako hoć' u vike da ti se ne prjedah? Srdašce tuj moje meni se iskide oni čas, gospoje, u tebe ter pride; a rajski tvoj obraz, cjeć koga umiru, ja vidim na svak čas kud godi poziru; a kada jedan ćuh krene lis ali vlas, mni mi se da ja čuh od usti tvojijeh glas. Ja veće nijesam moj ni ufam vik biti, nego li ovakoj u trudu živiti,

115

19

120

20

125

21

130

135

22

140

23

145

24

25

26

150

27

smišljaje - smišljajući njih - od njih 21 sve - svoje 22 vidjet su... - tvoje druge prema tebi izgledaju kao... 23 u vike - u vijeke, zauvijek 24 umiru - umirem 25 poziru - pozrem, pogledam 26 moj - svoj 27 ni ufam vik biti - niti se ikad nadam biti 19 20



8


—

Komedija I.

ali se sam rukom mojom se zaklati, da tako s tom mukom budem se rastati, ako me u milos ne primi u saj čas jedina tva lipos, svim vilam kâ je čâs. Togaj rad, u dugu besjedu za ne proć, molim te za slugu da primit mene hoć': ja ti ću u svem bit na službi toj vjeran, srčano vik služit do smrti noć i dan; ja inu gospođu do smrti do moje da služit ne pođu do tebe, gospoje; čuj, da t' se kad godi potajna koja stvar od mene ne zgodi pronesti nikadar, nu tvrđi neg kami u toj ću t' vik biti, da svijema mukami budu me mučiti; ne branim života od smrti najpreče, ištom tva ljepota jednu riječ da reče. Kroz toj te molim sad, uzmi me za roba, ja ti ću služit rad, gospođe, do groba.

155

160

28

165

VILA I: Jeda mniš da sam ja pastirka od vašijeh? Ja t' velju: pođi tja, na me te vodi grijeh.

170

RADAT: Ili grijeh, ili smrt; za te sam rad umrijet.

VILA I: Neć' me se ti ostat? sad ti ću ino rijet. 29

RADAT: Reci mi što t' drago, makar me zakolji; ti s' moje sve blago, za te mrem po volji.

30

VILA I: 175

Umri, ter pukni tja, ali ću t' gore rijet; sve ću to poći ja ostalijem spovidjet, ter će t' bit u zao čas, ako te nađu nut. da t' se ... nikadar - da se nikada ne dogodi da ja razglasim r azglasim neku tvoju tajnu ostati se - ostaviti se, otići 30 po volji - svojevoljno 28 29



9


—

Komedija I.

RADAT: Jaoh rajski tvoj obraz da bi mi celunut.

VILA I bježeći: Počekaj, počekaj, vidjet ćeš što će t' bit?

RADAT: 180

185

190

195

Ki mi je veći vaj neg tebe izgubit? Neka me zakolju, toj želim vidjeti, toj boga ja molju da bi mi umrijeti; taj bi mi smrt mila, da budu ovi dan umrijeti od vila i od njih ukopan; daj bi mi u vike po smrti ostala taj slava i dike, spomena i hvala, ter bi mi koji dan ovi plač i tugu pastijeri u pjesan pripjeli u lugu. Jaoh što ih još ne bi? ova me privari; ni smrt se pod nebi za mene ne mari. Majde ću poć sjesti onamo u hladu, znam da će izljesti na ovu livadu kakono jučera, kad ovu ja vidjeh, na ku me namjera donese za moj grijeh; er ako odi sad radi nje ne umrem, ovi ću žestok jad do smrti patit prem. Ili smrt ili nju danas mi daj bože, er ina stvar ne mnju smirit me da može. Daleko od Radata spravljajući se u lov Ljubmir.

LJUBMIR: 200

Dug ti je dan ovi, strajat ga nije moć; prem da se polovi, majde ću sa psom poć. Kamo se? oš! oš! oš! Nije ga vragu t' kus; da bi ga ubio koš! ovo ga, ostao pus! Idući Ljubmir u lov nađe gdje govori Radat.

RADAT:

205

Je li gdje itkor sad, rad ti bih jaoh znati, ovako žestok jad i tugu tko pati, ka me je skončala take cjeć bolesti Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


10


—

Komedija I.

da me će do mala do smrti dovesti? Ja cijenim da tuga nikomu t' ova nije pod nebom, ni druga ne mogu t' nać menje, komu bih nevolje mogao izrijeti, ter bi mi najbolje u saj čas umrijeti; nu pokli nije sad nikogar u lugu, poći ću ovi jad istjerat i tugu. Jaoh draga gospođe, kako će t' biti čâs, po družbi kad pođe po tvojoj ovi glas! jaoh draga gospođe, kada li pak reku da sluga tvoj dođe za tebe na prijeku! 31

210

215

LJUBMIR loveći začuje ter govori: Tko ono jauče? rek' bi ga što kolje; majde ću poć muče da čujem još bolje.

RADAT ne videći nikogar: Kad budeš u družbi, što će se rijeti vam? U ove na službi sluga se ubi sam. Kad t' se toj bude rijet, koja će t' biti čâs? neće li potamnjet sunčani tvoj obraz? Neka te ovi nož od mene osveti i neka mirna mož' bez mene živjeti, i neka s dosade nijesam ti ljeposti, veselo mrem sade; bog da ti sve prosti.

220

225

Hotivši se Radat ubosti, u toj priskoči Ljubmir.

LJUBMIR: Zla ti kob! Radate, a jošte gori bijes! što dođe toj na te? kamo t' um? kamo t' svijes? Zlo t' jutro! jeda mož' učinit što gođer? sjemo mi pusti nož; jes' čovjek ali zvijer?

230

31

do mala - uskoro Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


11


—

Komedija I.

RADAT pusti nož: Ne nitkor kako ja, ki sam pun nesreće vrhu sva stvoren'ja i trudan najveće Ja ne znam još na svijet najmanje radosti, ja ne znam što je cvijet od moje mladosti; vesel'ja ne znam ja ni tance ni pjesni, ni imam pokoja ni javi ni u sni; po vas dan grem tuže , a kada noć pride, tad mi se moj druže sve rane povride. 32

235

33

34

LJUBMIR: U tebi svijes nije; mnjah da ti maskariš; što tej fantazije k vragu ne udariš? Ja viđu ti se si smurao za vilom; toj s vragom odnesi rastati duh s tilom.

240

RADAT: A toj bih druže rad, toj bi mi sve muke od srca dviglo sad, taj smrt od nje ruke. Kamo taj tko veli da umrijet muka jes? toj mlados mâ želi a neće moja čes. Ja cijenim da je lud tko godi na svijeti veličak cijeni trud i muku umrijeti; er kad mre miran tko, ja cijenim na moj sud, da mu je sve slatko a nije njemu trud. Ako ćeš ti rijeti: da ako ne more tko miran umrijeti, je li mu dvaš gore? ne velim da tomuj nije trud poveći, al ovi razlog čuj, kî ti ću sad reći: kad tomu izljesti iz tijela duh bude, sve mu će bolesti minuti od svude; er se duh od tijela u kratko razdvoji a muka nije cijela, kâ dugo ne stoji. Ako ćeš ti rijeti: da kî je trud veći nego li umrijeti? toj mogu ja reći: tko no se razdijeljen s dragome nahodi, ter tako ucviljen život svoj provodi, veće su toj muke, bolesti, jad i trud neg se dat u ruke od smrti, na moj sud; zašto taj umire tisućkrat svaki hip,

245

35

250

255

260

265

ne - vjerojatno bi trebalo nije ili nî javi - na javi 34 tuže - tužeći 35 kamo - gdje je 32 33



12


—

Komedija I.

tko take nemire probavlja i nalip. Dake bi jur bolje umrijeti meni sad neg ove nevolje i ovi trpjet jad; a toj mi ne lipše, pokoli rumeno nje lice najlipše izgubih svršeno. Kratka ti bi rados od moga života, kamo mi nje mlados i rajska ljepota? Sad odi sa mnom bi, sada ju viđah ja; kako ju izgubi tužna mlados moja? ide ju iskati ne umijem kud sada, poć se ću zaklati od muke i jada.

270

275

LJUBMIR: Prokleta ljubavi! Veće ti nije muke neg kad ti bog stavi nesrećna u ruke, ere plač i žalos, nevolja, jad i trud nesrećnu tuj mlados obujme odasvud.

280

RADAT: Toj nitko ne pozna neg sama na svijeti mâ mlados žalosna, kâ želi umrijeti.

LJUBMIR: Udri ju s vragom tja, ako ćeš miran bit.

RADAT: Neću moć toga ja do smrti učinit.

LJUBMIR: 285

Eto ćeš, nu me čuj, sopisat ti danas, hoć' Rade na ovaj i žî mi ovi pas, a bogme dvaes aspri znam tko bi za nj dao, nu bi ja ženu prî iz kuće prodao; nu što je čis, gladak, nu što je vidjet brz, a kako laje jak; nuđer mu kruha vrz'. 36

290

36

žî mi - živio mi, živ mi bio Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


13


—

Komedija I.

RADAT: Prem moja huda čes tebe sad Ljubmire donijela odi jes za moje nemire.

LJUBMIR: Ti oni Radat nijes', ja viđu; ta vila tebi je Rade svijes i pamet odnila. Moj Rade, Radate, plaho je zvjere toj, nije mi toj za te, majde ne, brate moj. Tegnuti da ju hoć', on čas će tja uteć, a neg li jednu noć na slami s tobom leć. Ona ti pak ukrop ni kaše ne kusa, ni s njive nosi snop vragu ta ni kusa; koze ti ni krave pomusti taj neće, govoru t' ja s prave; tijem ohaj nju veće. Ona ti kravaja ne umije zamijesit, po njojzi, žî mi ja, nigdar neć' biti sit. Nu mi rec' ovoj aj: što ti će jesti dat, kad sire vila taj ne umije usirat?

295

37

300

305

RADAT: Neće snop nositi ni ukrop taj kusat, ni sire siriti, na slami neće spat; znam što se hoće njoj: surla ter tanci pak; neće joj lipsat toj, dokli sam zdrav i jak; kako sve gospođi mislim joj služiti, a žî t' ja, ti pođi zecove loviti.

310

LJUBMIR: Jeda ti je bolje svjet ovi moj tjerati?

RADAT: Ne hajem za taj svjet; hoć' me se ostati?

LJUBMIR: 315

Što ima brate bit, težaku čoviku da ljubav naudit ne more taj viku? 37 38

38

tegnuti - dotaknuti viku (uz negaciju) - nikad Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


14


—

Komedija I.

neg je sve to praznos, koja vam zavrati kakono volu mos, kad ne ima orati. Kad bi ti, nu me čuj, činjen'ja imao bog me bi vilu tuj na stranu vrgao; nu brže ti drugu ne imaš misliti, neg vile po lugu u nesvijes slijediti? Ako ti odluči ne dvorit ljubavi, ne pođe ter muči, na ovu ozdravi.

320

39

RADAT: 325

Hod' s bogom, dobar lov bog ti dao da loviš. Što tomu psu pokrov od sukna ne skrojiš?

LJUBMIR: Prs ne smijem od žene; počne govoriti: bolje je pelene malomu srezati.

RADAT: Nemoj ga izgubit, dvaes aspri kad valja; slijednik će dobar bit, često mu daj palja .

330

40

LJUBMIR: Ni toj ne uzmožem učinit od žene: dava ih kokošem, a njega odrene. Nebore jeda ć' doć sa mnome Radate? bogme ti je bolje oć druzima vile te.

RADAT: 335

Toj te sam molio da s bogom pođeš, aj?

LJUBMIR: Eto bjeh zabio; da s bogom ostavaj.

"Mjesto ne pođe možda bi trebalo nu pođi " (Đ. Daničić) palja - mekinja

39 40



15


—

Komedija I.

RADAT ostavši sam: Što željah najveće da nitkor sa mnom nî, to njega nesrećo doniješe sad k meni; kad bih se prijao nebog ja za gore, još bih se bojao da se ne obore; sa mnom se nesreće rodiše sve na svit, ter ti me čas neće najmanji ostavit. A lele, da lele, jesu li ikoga bolesti sapele neg mene neboga?

340

Jedna starica idući začuje začuje Radata lelekajući, ter mneći da ga zub boli govori mu

STARICA: 345

Umukni, pukao; zub li te toj boli? ne bi li što dao da ti se isoli? ako li hoćeš sad da ti ga izmu tja, ištom mi rec': izvad', oćutit neću ja. 41

RADAT: Pođ' s vragom jošte ti, sada te poslali š njim.

STARICA: 350

Take su bolesti, ja ti se ne čudim. Ako zub hoćeš taj sad ti ću izeti, da neć' čut; sjemo daj, neće te boljeti. 42

RADAT: Jamu mi smrt dube, umiru ja s prave, a ti mi još zube hoć' vadit iz glave. Sprdat si mnom došla; ali mniš, što sam ja, da s' našla ti osla? oprduj s vragom tja. 43

355

STARICA: Ne znaš me ti tko sam, ter veliš toj menje; ne znaš li er ja znam razliko korijen'je? izmu - izvadim bolesti - bolovi 43 s prave - uistinu 41 42



16


—

Komedija I.

ne znaš li bolesti razlike er umijem rukom ja odnesti i ime travam svijem? Sjedi djer ovamo, neću t' ga vaditi, neg ti ću ja samo nješto na nj staviti, ter ti će sva muka u saj čas otiti koliko da ruka bude ju odniti.

360

44

RADAT: 365

Ne imam boljezan od zuba u glavi, neg li sam zavezan od gorke ljubavi.

STARICA: A ja mnjah da zubi bole te, nebore.

RADAT: A vile tko ljubi, nije li dvaš gore?

STARICA: Majde jes, moj mile; nu jes lijek i tomuj. Gdi stoje tej vile?

370

RADAT: U lugu onomuj.

STARICA: I ja kad bjeh mlada, ljubav sam slijedila, nu mi je jur brada od godiš probila. Može bit tojzi vil tebe sad vidjeti vele bi drago bil', neg ne smije izrijeti. Er ih je brižnijeh sram, ne znaju one zla; ja im ćud dobro znam, š njimi sam uzrasla.

375

RADAT: Molim te rad boga, nu mi daj štogodi, oda zla ovoga jeda me slobodi; 44

koliko da - kao da Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


17


—

Komedija I.

daću ti tri krave, i k tomu tri sire, ako me tej trave oda zla samire.

380

STARICA: Prisegni na boga, da mi ćeš toj dati, kad miran od toga zla budeš ostati.

RADAT: Evo t' kunu ja: da bi mi trijes i grom ubio tečen'ja i čeljad svu domom, ako ti dvaš veće od toga neće bit, kad ove nesreće budeš me slobodit.

385

STARICA: Hoć' li se smiriti, ter ištom pametuj što ti ću sad riti, nudjer me dobro čuj. Imaju tej vile, neka znaš sinko moj, svaka njih dvije spile; bila sam u jednoj, koja je protiva tvojojzi nemoći, da bih ti ja živa, kako će t' pomoći, ako bi t' taj vila, moli ju, nu kušaj, u nju dopustila uljesti jednom daj.

390

RADAT: 395

Neće htjet ni gledat na mene nikadar.

STARICA: Objetuj njojzi dat, a bogme i daj dar; ako t' se milos taj dopusti od vile, ti veće ne krsmaj, neg vrvom put spile što možeš najprije udilje k njoj hodi, dokli se pak nije zgodilo štogodi. U njoj ćeš naći lijek od tvoje nemoći , miran ćeš bit uvijek, ako mož' tuj poći. A sada nu slušaj kako se od prve ulazi spila taj, pametuj do mrve. Naći ćeš dvije gore, ke se ne prohode,

400

45

46

405

47

nemoć - bolest pametuj do mrve - zapamti do detalja 47 ke se ne prohode - koje se ne mogu preći, koje su neprohodne 45 46



18


—

Komedija I.

pođ' dokle se more, lug ćeš nać i vode; tuj ćeš na jednu doć toliku tjeskotu, er ćeš mnjet da se proć ne more dalje tu. Trijebi je , neka znaš, kad dođeš u taj lug, jedan štap da imaš debeo, tvrd i dug; naprijed ga trijebi je da nosiš kako slijep, punjestar er nije ni vrata neg procijep, kako sve u spile, u kojih najdraže sve stvari tej vile shranjuju i drže; zareni u nj s prave štap jako držeći, prvo ćeš nać trave pak jame i peći; čini štap da ti je jak, neka t' se ne zgiba, stav' pamet da t' se pak ne spuzne rad gliba. U spili pak ćeš nać jedzero jedno tuj, nemoj ti kamo zać, zlo t' jutro, nu me čuj: gromor tuj mnokrat jes, nemoj se pripasti, neće te ubit trijes i neć' vas upasti, zasve da govore tuj propas veliku, riječi su nebore na jednu priliku; nećeš se do pupka smokriti, majde ne, nu se čuj od kuka, koji je posred nje. Tuj te će naći znoj, tere ćeš bit nejak, a oni štap će tvoj mekši doć neg bumbak. Al ne haj, er veće, dokli budeš na dvor , trebovat štap neće, i pak će doć opor. Napuzni prvi dan ako mož' do dvaes put, unutra tere van sveđ, da znaš poginut. Al eto t' velju ja, bit ti će put prvi ne samo do znoja nu bogme do krvi. Ako li tuj vilu ne uzmož' privesti da ti dâ u spilu u tu nje uljesti, nu dobro pametuj, er ti ću sada rijet, da činiš vilu tuj za ljubav tvoju mrijet. 48

410

49

50

415

51

420

425

52

53

430

54

435

RADAT: Molim te boga rad, nudjer me nauči, da mlados moja sad ovako ne muči.

440

trijebi je - potrebno je kako sve u spile - kao u svim spiljama 50 sve - svoje 51 stav' pamet - pripazi, imaj na pameti 52 čuj se - čuvaj se 53 na dvor - van 54 i pak će doć opor - i postat ćeš otporan 48 49



19


—

Komedija I.

STARICA: Od ruka i noga svijeh nokat urježi po malo svakoga ter u rub zaveži; pametuj , kad budeš vezati u rub toj, da ti ne zabudeš tri puta reći ovoj: kako vežu ovo sada, tako onu, ka mnom vlada, da zavežu u ljuvezan većma neg sam ja zavezan. Pak nađ' odoljena mjeseca dan treti, ter ćeš tri korijena od njega uzeti, k tomu ćeš tamjana tri zrna spraviti, ke u lis brštana lijepo ćeš zaviti, ter sve toj ukopaj gdino znaš da će proć kad godi vila taj, koju ti služit hoć'. Tuj zamjer' najbliži nje stupaj kon toga, nu se čuj ne križi, ni mjentuj ti boga. Pak našad lovora, ki je usahao, al da je od mora daleko rastao, tri grane očeši, ter pošad na stupaj i na rub užeži vaskolik lovor taj. Kad budeš užeći, dokle sve izgori, što ti ću sad reći sveđer ti govori: kako ovo sada gori, tako ona, kâ me mori, u ljubavi radi mene da goreći vazda vene i da željno vazda tuži dokoli se sa mnom združi. Poslije rub iskopaj, pri sebi ter nosi, al od te vile taj', a što hoć' sve prosi. Ona će za te mrijet, što sad ti umiraš; ovo je vele rijet, nu ćeš nać veće dvaš. Toj ti je najbolje i to je lijek pravi, tko trpi nevolje od gorke ljubavi. Jur mi je vrijeme poć, daleko mi je stan, a sad će biti noć; nu zbogom ti ostan'. 55

56

445

57

58

450

455

59

60

460

465

61

470

62

63

64

65

475

rub - rubac, komad tkanine pametuj - upamti 57 vežu - vežem 58 pak nađ' ... treti - pa pronađi biljke odoljena (valerijana) tri dana nakon mladog mjeseca 59 zamjer' - opazi, uoči 60 nu se čuj ne križi - ali se čuvaj da se ne prekrižiš 61 tuži - tuguje 62 taj' - taji, sakrij 63 a što hoć' sve prosi - a što god želiš, zatraži 64 što - kao što 65 ovo je vele rijet, nu ćeš nać veće dvaš - ovo je dovoljno rečeno, ali ćeš pronaći dvaput više 55 56



20


—

Komedija I.

Ištom se spomeni, eto ti ja velju, da ono daš meni, kad ispuniš želju.

RADAT: Dvaš veće na vjeru pošteno da ti dam; na t' ovu guberu, ino sad ne imam.

480

STARICA: Hvala ti sinko; ah prem mi će valjati, prem guber ne imah; i da ti bog plati. Jeda što drugo aj?

RADAT: Za sada ne ino.

STARICA: Da zbogom ostavaj.

RADAT: Bog s tobom majno!

66

Pošad starica, ostane govoreći sam

RADAT: 485

Svi mi su za ludu lijeci ke nahodim; trijebi je u trudu da život provodim; zašto me neće svijet, neće me nebesa, neće me jaoh vidjet vil, kâ me zaveza. Jaoh ne htje čut sada priklono gdi molju, a neg lijek da mi da u ovu nevolju; neg čini što može da se ja pogubim, a ti znaš sam bože, koli ju ja ljubim. Ja inu od nje stvar ne iskah na sviti, neg samo da na har budem joj služiti; ter vidim, drugi lijek ne mogu imati,

490

67

495 66 67

majno - majko, majo da se ja pogubim - da se ja ubijem Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


21


—

Komedija I.

neg tužit vas moj vijek ali se zaklati. Ni za to žalosti ne imam najmanje, neg er u milosti ja ne mrem sad u nje. A kad bih najmanju milos nje imao, veselo ja za nju moj bih duh puštao; i zasve da mene ne ljubi ta vila, s ke mlados mâ vene i kâ me smamila, za imat nje milos jedinu na svijeti, meni jes usilos da budem umrijeti, ter se ću samirit; er ako smrt moja njoj bude draga bit, miran ću bit i ja. To li joj bit neće ugodno, kad čuje, miran ću bit veće, kad me požaluje. Visoke tim gore i ravno njih polje, molim sad i more, kô zna sve nevolje; o rijeke i viri, o guste dubrave, o gorski satiri, o vile gizdave, molim vas, smrt moju podajte na znan'je prid onu gospoju, milosti u koj nije; molim vas jošter, znat pastirom vi dajte: umro je vaš Radat, pođ'te ga kopajte, jeda mi vrh groba daj bude upisat, u svako pak doba neka se može znat:

500

505

510

515

Nožem kim se će ubosti pišući po zemlji govori: Odi leži Radat, kî nožem smrt prijeku sam sebi hotje dat za smirit vil njeku. Ako je u mlados tko ljubav poznao, reci djer za žalos: raj mu bog duši dao! A sada bože ti primi duh tužni moj i ovi grijeh prosti, molim te, vil ovoj.

520

Ubodši se Radat i budući daleko od njega vila prva govori sama:

VILA I: 525

Ljubav me usili poć k momu pastijeru, a ne znam nosi li ljubav mi i vjeru, koju mi kazaše jutroska u lugu, kad mi se davaše za roba i slugu. Od ono što pravi , meni bi treti dil, njegove ljubavi i vjere dosta bil. Tvrdo ti njega rad srdačce me vene, 68

530

69

70

pravi - govori treti dil - trećina 70 tvrdo - vrlo, veoma 68 69



22


—

Komedija I.

rada t' bih da je sad on odi kon mene; ne mogu veće stat ovako u trudu, poć ga ću tja iskat, jeda ga nać budu. Ištući ga vila: 535

Nigdir ga ne vidim, poć ga ću iskati gdi jutros, zašto mnim da me će čekati. Ugledavši ga:

540

545

550

555

560

565

570

Ono spi na travi, poć ga ću tegnuti. Što mu su krvavi onako svi skuti? Jaoh meni! evo je sebe sam ubio ljubavi rad moje, ku mi je nosio. Evo te jaoh zove žalosna tvoja vil; reci mi jaoh što ve uzrok je tomuj bil. Izbrani moj cvite, što muče ležiš tač, gdi meni krozi te probada srce mač? Jaoh meni! što ve ću nesrećna ja sada, kad živjet moć neću bez tebe nikada? Što ve te oni čas u milos ne primih, kad tužni moj obraz slavljaše vrhu svih? Što hoće toj rijeti? jaoh, to li s' pisao kada si umrijeti za mene spravljao? "Odi leži Radat, kî nožem smrt prijeku sam sebi hotje dat, za smirit vil njeku." Jaoh! to li da mene samiriš, hotje umrijet, ali da prisvene mladosti moje cvijet? Ova će smrt tvoja od moje uzrok bit, er se ću rukom ja mojome još ubit. Sad ću od žalosti izeti ovi nož ter se ću ubosti njim istim i ja još, da pored oba dva, jedan za drugoga budemo sad mrtva od noža ovoga, neka nas mrtvijeh u jedan grob stave pak da nas vrhu svijeh ljuvenijeh proslave. Al tko će moć izrijet toliku ljuvezan, za koju bî umrijet svaki nas podvezan? Sad poznam da prava ljubav je tva bila. Bi li te jaoh trava koja ozdravila? Umrijet mi ne lipše; nu ću poć prije toga na gore najviše nać bil'ja svakoga. Al ću prije poć' k družbi, jeda što uzmogu u ovoj da tužbi sada mi pomogu.



23


—

Komedija I.

Pošad iskat družbu, sretu ju one tri vile i tri pastijera, ter joj govori

VILA II: Što ti je družice, reci nam boga rad, ter tako suzice prolijevaš grozno sad?

VILA I: Nesrećna ja danas pastira obljubih, koga pak oni čas, mogu reć, izgubih.

VILA III: 575

Nu svaka sad svoga pastira uhvati, ter hod'mo ovoga najbrže iskati.

VILA I:

580

On nebog ne bježi, kako vi sad mnite, neg mrtav jaoh leži; hod' da ga vidite. Rad moje ljubavi, očito ja poznam, da on sad rastavi životom sebe sam. Dovedši ih na njega:

585

Eto mi sva rados od moga života; čemu je mâ mlados i moja ljepota, pokoli najveće na svijetu što ljubih rad moje nesreće nut kako izgubih? Neka te u lice poljubim studeno, kako cvijet ružice kô bješe rumeno. Pade vrhu njega, ter celiva, a

VILA TREĆA govori:

590

Uzmnožna ljubavi, vele ti na svijet mož', nut ovi gdi stavi u prsi za te nož. Kolici do sada, koji te slijediše, od muke i jada sami se ubiše! Nije li žalos aj vidjeti takoj nut gdi leži mlados taj kako cvijet usahnut.



24


—

Komedija I.

VILA IV: Ljubavi gorušta što s' toli nemila? nut ovi gdi pušta za te duh iz tila. Lasno ti čovjeka, ljubavi, možeš strt, od tebe nije lijeka nego li jedna smrt. Pravo bi da veće ne ljubi nitkor nas, ako ovi sad neće oživjet u saj čas.

595

PASTIJER I: Molim vas da posluh date mi, gospođe; činite opet duh Radatu da dođe. On bješe svakoga nas odi vjeran drug, ne ima takoga pastira veće lug. Čudim se, gospođe, kako vam svim srce bridak mač ne prođe rad ove sad smrce.

600

PASTIJER II: 605

Tvrđe bi neg kami srdačce toj bilo koje se suzami ne bi sad oblilo, videći ovi prav gdi na smrt sam pođe, a sve toj za ljubav pridrage gospođe. Ah sjetni Radate, čemu se pogubi? evo vil, koja te veće neg duh ljubi. Pridrage gospođe, molim vas rad boga, čin'te duh da dođe opet u ovoga.

610

PASTIJER III: Gospođe da znate, svijem vam je sramota, ako sad ne date Radatu života. Za ljubav morit nas hoće li toj razlog? kako će trpjet vas rad toga ljuven bog? Njemu je toj danas, meni će sutra bit, to ćemo radi vas, gospođe, mi dobit. Nemojte rad boga toj činit, drage vil; oživ'te onoga kako je pravo bil.

615

620

71

VILA II govori prvoj dvižući ju: Družice stan' goru, utješi plač i jad, ter što ti govoru, hotjej me čuti sad. pravo - vjerojatno bi trebalo prvo

71



25


625

630

—

Komedija I.

Ako je od prave on umro ljubavi, nu mu naj ti trave na ranu postavi; ime je toj travi ružica rumena, ona je lijek pravi gdi je smrt ljuvena, netom ju taj rana oćuti na sebi, od noža kâ dana za ljubav tako bi; taj čas će oživjet, kad mu je staviš ti; ovo je vele rijet, da nu ćeš vidjeti.

VILA I: uzamši travu stavlja mu govoreći: Svemogi moj bože, znam, slavna tvoja moć učinit da može duh opet odi doć; molim tve milosti, ovojzi da travi budeš dat kreposti i smrti lijek pravi.

RADAT oživivši govori: 635

Tko ste vi? Gdi sam ja? Što ćete od mene?

VILA I: Evo sam vil tvoja, za tobom kâ vene. Dvigni se moj brače, er ovo tebe rad srdašce me plače i mlados vene sad.

VILA II: 640

Nut što je bog dobar! nut što je milostiv! je li toj velik dar od mrtva biti živ!

PASTIJER I: Zaisto čudna stvar, koju sad vidjesmo: ovogaj nikadar vidjeti ne mnjesmo.

RADAT: Ah draga gospođe, za što me ostavi ter meni duh pođe rad tvoje ljubavi?



26


—

Komedija I.

VILA I: 645

Ono ja hotijah tvu vjeru poznati, a nigda toj ne mnjah da se ćeš zaklati.

RADAT: Kad počeh kazati prid tvojom ljepotom da se ću rastati za tebe životom, zašto se ne smili onada na mene, neg gore ucvili mu mlados, da svene?

650

VILA I: Ja ti ću reć uprav; kom te sam vidila, moju sam svu ljubav u tebe stavila; neg ono ja bolje hotijah iskusit hoćeš li tej volje proć meni vazda bit. Al sada neka znaš er poznam tvu viru, proć meni ku imaš, tijem živi u miru. Er ti će biti sve od mene što prosiš ljubavi radi tve, koju mi ti nosiš. I neka togaj rad ne sumnjiš štogodi, nu prosi milos sad od mene kugodi.

655

660

RADAT: Gospođe, neka znaš, ino ti ne prosim neg ljubav da mi daš za ljubav, ku t' nosim.

VILA I: Evo ti ma mlados, moj ures i dike, ja hoću da rados uživaš po vike.

VILA II: 665

Nu riječi od toga na stranu ostav'te, srčano ter boga višnjega proslav'te, neka se ovi dan do noći potraje pojući u pjesan i kola igraje . 72

72

igraje - igrajući Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


27


—

Komedija I.

VILE začnu , a pastijeri slušaju: 73

Drage vile i gizdave, nudjer da sad popjevamo i vesel'ju da se damo rad ljubavi ovej prave. Drage vile i gizdave... Svaka od nas nu promisli koliko su vazda bile proć ljubavi naše misli i ohole i nemile, a nut što su jadne strile, ke pastire naše dave. Drage vile i gizdave... Mi činimo što bog neće, mi morimo što bog stvori; čuj, nemilo koja veće da nikomu ne govori, a pastire da ne mori, koji u nas ljubav stave. Drage vile i gizdave... Tko naš ures ljubit bude, da svakoga mi ljubimo a nikoga da u trude u ljuvene ne stavimo, neg da milo zagrlimo, kako čine vile prave. Drage vile i gizdave...

670

675

680

685

690

Pristavši vile, začnu

PASTIJERI: Nudjer sada družbo mila, svi se odi veselimo, a o tuzi ne mislimo, koja nam je danas bila. Nudjer sada... Nut gospođe ove naše, ke su vidjet tač ohole, što nam brzo milos daše, neće vile da se mole, nu se jošter nami bole; blago slugam tacih vila.

695

700 73

začnu - zapjevaju Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


28


—

Komedija I.

Nudjer sada... Zatoj braćo svaki od nas vjerno služi vile ove, i dajmo se pod njih oblas, po svem svijetu koja slove, pokli ljubav njih nas zove, koja nas je zamamila. Nudjer sada... Sad, gospođe, vaše sluge vjerno vam se pridavaju govoreći da vil druge služit nigdar ne imaju, družba naša er u raju tadar ne bi mirna bila. Nudjer sada...

705

710

Završivši pastijeri, začnu

VILE: Drage vile i pastiri, svi jednaga pojmo pjesan, u vesel'ju strajmo vas dan, kako sve tko ljubav tiri. Drage vile... Hvala bogu od ljubavi, kî ovakoj u radosti ovu našu mlados stavi; ovo nam je, bože, dosti; mi ne znamo još žalosti, neg nas slijede od svud miri. Drage vile... Bože ti nam udlji ovoj i nemoj nam tuga dati, neka vazda ovi pokoj mi budemo uživati; uhit'mo se poigrati, a ti glunče nu nam sviri Drage vile...

715

720

74

725

75

Uhitivši svaki pastijer svoju vilu izvedu tanac, s kojijem pak otidu u lug, i tako svrši.

udlji - udijeli glunče ... sviri - glumac znači i zabavljač, svirač

74 75



29


—

Komedija II.

KOMEDIJA II. Prolog. Svi odi koji ste, priklono molim vas, što ću rijet, da biste čuli me jedan čas; er vam ću sad rijeti što ćete odi pak do mao čas vidjeti; tijem mirno čuj me svak. Pastir će odi doć, koji će rijet da je gledao po svu noć njegdi vil igraje; ter će tuj leć spati, pak ga će po sreći drugi tuj sastati onakoj ležeći, i tuj ga poznavši on se će začudit, ter će stat na straži ne dat ga probudit. U toj tri vile hode cvijetje će poljem brat za poći na vode vjenačce svit, igrat; tere će nać njeku jabuku, s kom će poć k jednomu čovjeku, o ku se neće moć prid njime pogodit, neg ih će k onomuj na pravdu on vodit, koga rijeh da spi tuj. K njemu će doći tuj, ter ga će probudit da bi im stvar onuj hotio osudit; kad im toj osudi, poslije će sudac ti sa svijemi onudi tih tanac izvesti. Togaj rad postojte poslušno jedan čas, smetat ih nemojte, priklono molim vas.

5

1

10

2

15

20

___________________

Oni koji će bit sudac došad iz luga na livadu govori.

SUDAC: Svemogi moj bože, ja cijenim, nikadar na svijeti ne može slavnija biti stvar neg ove gizdave i slavne vil naše od ove dubrave, ke svu noć igraše. Lijep' ti su njih tanci, slatke su njih pjesni, mirni su njih danci, ere se meni mni da toga života našlo se vik ne bi

25

1 2

igraje - igrajući hode - hodeći Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


30


30

—

Komedija II.

ni tezijeh ljepota, na svijetu pod nebi. Ne vidih ja nigdar takoga uresa, rekal bih da su zgar sletili s nebesa. Bjelja su njih lica neg li snijeg vrh gora, a po njih ružica rek' bi cti od zgora; prisvijetle njih oči ljuveno tač sjaju, jak sunce s istoči da krepos imaju; svjetlje su njih kose neg žica taj zlatna; tanke ti sve nose košulje od platna; a ruke njih bile jak mramor imaju gizdave tej vile, sve suncem ke sjaju; sva je put njih vidjet kroz platno odasvud, kakono rumen cvijet kroz bistar caklen sud. Ja željah, ova noć da viku ne mine, ni dzora bude doć ni bil dan da sine. Ove mi vil čine svu noć bdjet, pak vas dan ne more da mine s očiju mojijeh san. Pokli su sva stada udrili pastiri, i kad nije zla sada čovjeka ni zviri, od kojijeh ke štete mogle bi nam pasti, najmanje sad dijete može ih svijeh pasti; š njimi je Ljubmir pak, kî sa mnom prvi jes, njega će slušat svak, a ima um i svijes; toga rad mogu ja odi sad počinut, čijem sunce obasja i bude svud sinut.

35

40

3

45

50

Leže sudac i zaspi, pak dođe pastijer prvi ter govori.

PASTIJER I: 55

Na cvijetju lijep ti je našao njetko odar; ah bože! tko li je? Majde je gospodar; brže spi, neka ga, nije noćas pospao; majde ću čekat ga, do noći da bih znao. Zašto je gruba stvar da leži bez straže ovako gospodar države sve naše.

60

4

3 4

viku (uz negaciju) - nikad država - kraj Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


31


—

Komedija II.

Stavši mu ovi na straži podalek od njega, vila prva poje sama idući iz luga na livadu.

VILA I: Svila bih sad bogu korunu od cvitja, viditi da mogu pastira moga ja, za koga sve trude podnosi mlados mâ čas koji ne bude prid mojijem očima; zašto je mâ mlados u njega stavila vesel'je i rados, kom ga je vidila; ter veće bez njega jedan čas na sviti života mojega ne mogu živiti; i vas mi ovi trud i ove gorkosti čine se ljuven blud i njeke radosti; i zasve boljezan er ovu podnosim, veću mu ljuvezan svaki čas ja nosim. Drag ti je ljuven blud, svemogi moj bože, a ne vim ja od kud ova stvar bit može.

65

70

5

Došad na livadu i ne našad nikoga govori sama: 75

Što ima bit ovo? gdi će bit ove vil? nješto će bit novo, što nije prvo bil'. Al ih ću iskati? ali ću ja sjesti odi ih čekati, čim budu izljesti? Znam da će odi doć posidjet sve danas; majde ću odi poć čekati jedan čas.

80

Ova sjede daleko od onoga koji spi; a idući iz luga na livadu

VILA DRUGA začne sama: 6

Ljubavi, koja vladaš vas saj svijet i nebesa, pokli me tužnu sveza toli vrlo, da tanko moje grlo i bijele moje ruke ne mogu veće muke podnositi. Jednu ću sad prositi milos u tvoje moći, svakomu koja doći vrha more,

85

90

5 6

ne vim - ne znam začne - zapjeva Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


32


—

Komedija II.

pokli me tužnu more i čine tvoje uze da ljevaju grozne suze svu noć i dan. Jes odi pastir jedan u ovoj slavnoj gori, kroz koga željno gori mlados moja. Er tužna čas pokoja najmanji još ne ima, odkli ga jes očima obazrila. Zašto sam postavila u njega svu ljuvezan, tijem čini da zavezan Sa mnom stoji, tere da se ne razdvoji od tužne moje dike, dokli nam smrti prike prvo ne daš. Ljubavi, koja vladaš...

95

100

105

110

VILA PRVA čuvši govori u sebi: Mni mi se, čuju glas gdi njeka začina; jedna će bit od nas, ne može bit ina. Poć se ću ja skriti da vidim jedan čas što će sad činiti ne našad ku od nas. 7

115

DRUGA VILA došad iz luga na livadu kon prve gdi se je skrila, ne videći nikoga govori: Jurve je poludne, a nije ni vile, koje su prije dne velekrat ranile; a evo vidim ja da nam će svu ljepos priuzet od cvijetja sunčana sad krepos. Ovo bî najbolje da budu ostale došadši na polje cvijećice nabrale, ter bismo mi sada otišle na vode, pastiri gdi stada plandovat dovode.

120

125

7

mni mi se, čuju - čini mi se, čujem Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


33


—

Komedija II.

Prva vila koporne za pristrašit vilu drugu, koja govori: Što ovo kopore? poć se ću strilit ja; ino bit ne more neg da je zvijer koja.

VILA I: Ne strili, sestrice, ustrili najdražu.

VILA II: Što si tuj, družice?

VILA I: Htih da te pristrašu.

8

VILA II: 130

Da jeda znaš gdi su ove vil ostale?

VILA I: Ja ne znam; brže su gdigodi zaspale, ako su gdi bez nas igrale s pastiri; er čujah ja noćas gdi jedan njih sviri.

VILA II: Što ćemo mi sada ostale čekati? Pođimo za hlada cvijećica nabrati.

135

VILA I: Molim te, počekaj jedan čas, ako mož' dokoli jedna daj od našijeh pride još.

pristrašu - prestrašim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine)

8



34


—

Komedija II.

VILA III: idući iz luga na livadu poje:

140

Ja sam mlada i gizdava, jošte nijesam ja vidila vilu, koj bih zavidila, er sam od svih vila slava. Ja sam mlada i gizdava.

VILA I: začuvši drugoj govori: Sestrice, eto je; nu draga sele čuj.

VILA II: Čujem ju gdi poje u strani njegdje tuj.

VILA III: poje udilje idući: 145

150

155

160

Ja sam kruna od svijeh vila, sve se vile mnome diče, svud rumeno cvijetje niče gdi sam stupaj moj stavila, svakoga sam zamamila, tuj mi krepos ljubav dava. Ja sam mlada i gizdava. Moju mlados ja provodim u vesel'ju i radosti s mojijem drazijem ku nahodim, er s njegovom ja mladosti u pokoju živem dosti kako hoće ljubav prava. Ja sam mlada i gizdava. Zimi, ljeti i jeseni a najliše u proljetje ina misal nije meni neg razliko brati cvijetje, ter od njega pak vidjet je urešena meni glava. Ja sam mlada i gizdava.



35


—

Komedija II.

VILA PRVA drugoj govori: Daj da se skrijemo da nas ne sastane.

VILA II: Daj sele, hod' sjemo, stan' odi za grane.

VILA TREĆA prišad iz luga na livadu, ne videći videći nikoga govori: Jurve je od gore sunačce odskočil', što ovo bit more da nijesu došle vil? Ja cijenjah prije dne da će doć ostale, a nije nijedne, ovoj su zaspale.

165

Skrovene dvije vile pristrašiv treću,

VILA I: A to smo; kako ti?

VILA II: Bi li te strah sele?

VILA III: Došle ste strašiti; da li ne bi vele. Je li još ka s vami? rec'te mi nebore; er nješto para mi da tamo kopore.

170

9

VILA I: Na vjeru, sele, nije, a pođ' viđ, ni jedne, samo mi obe dvije došli smo prije dne.

para mi - čini mi se

9



36


—

Komedija II.

VILA II: Mi se smo i obje veomi čudile što ima bit da nije vidjeti ni vile.

175

VILA III: Što ćemo ovako u zaman stojati? pođimo polako cvijećica nabrati.

VILA I: Pođimo družice, potiho mi hode nabrati ružice, pak ćemo kon vode u hladu poć sjesti, ter sviti po vjenčac a poslije izvesti pojući tih tanac. 10

180

VILA II: Da veće tuj ne stoj, nego li najpreče učinit pođ'mo toj što sada ti reče. Berući cvijećice govore među sobom.

VILA I: Evo mi ljubice.

VILA II: Da nut je u mene.

VILA III: 185

Da nuti ružice ovamo rumene. Ugledavši jabuku: Nut odi jabuke.

10

hode - hodeći Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


37


—

Komedija II.

VILA II: Lijepa ti je vidjeti.

VILA III: Smijem li ju u ruke, sestrice, uzeti? Uzamši ju vila treća,

VILA I: Nu ju daj ovamo.

VILA II: Nu ve ju, sele, daj da ju razgledamo.

VILA III: Para od zlata, naj.

VILA I: 190

I meni toj para, ako me moja svijes i oko ne vara.

VILA II: Da majde, sele, jes.

VILA III: Družice molim vas, svaka dio svoj uzmi.

VILA I: Dio ti moj na čâs.



38


—

Komedija II.

VILA II: Majde i moj uzmi.

VILA TREĆA gledajući pismo po jabuci: Ah da nam sve vide što ovo rijet hoće.

VILA DRUGA kažući joj pastijera drugoga, koji izide: 195

Eto taj kî ide rijeti nam to moće!

VILA TREĆA: dajući jabuku tomu pastijeru govori: Pastijeru, dobar dan! mož' nam reć toj što je?

PASTIJER uzamši jabuku: Od boga i vam dan, gizdave gospoje! Pastijer šti što je napisano po jabuci:

200

Ne mogu vidjet ja, nu stan'te vi k strani, er većma sunca sja vaš ures izbrani. "Narav me je satvorila za najljepšu od svih vila."

VILA I čuvši ovoj: Drži ju pastijeru, ne daj ju opet njoj. Sestrice na vjeru, ne dam ti dio moj. Hoću ju za sebe, zašto sam ljepša ja.

VILA II: 205

A ja sam od tebe, zato će bit moja.



39


—

Komedija II.

VILA III: Nijesam li ja bila cijenjena do danas najljepša od vila? a toj zna svaka vas.

11

PASTIJER oni drugi: Gizdave gospođe, čujte svjet ovi moj; čemu je da dođe po sili i jednoj? još da ju hodeći kudgodi jedna vas bude nać po sreći, ne bi joj bila čâs; na svijetu er sila i sreća što dava, u tomu nije bila ikomu vik slava, neg svojom kreposti tko je što stekao, po božjoj milosti koju je imao; a vašu svu krepos druga stvar, mogu reć, ne drži neg ljepos, ka ovo ima steć. Togaj rad nemojte karat se ni trudit, k onomu neg poj'te tko vam će osudit.

210

12

215

VILA I: 220

Spametno reče toj, tijem sudac ti budi tere nam na sud tvoj ovu stvar osudi, ako je ugodno i drago tezijem sad.

VILA II: Osudi slobodno.

VILA III: Osudi, mene rad.

PASTIJER II: Hodite zbogom tja, ni mogu tej stvari ni umijem sudit ja; toj me bog obari. Nu odi jedan jes, tko i nas svijeh vlada, u razum i u svijes druga mu nije sada; ja se ću potrudit njemu vas povesti, ter vam će osudit, zašto je tej svijesti.

225

11 12

svaka vas - svaka od vas vik (uz negaciju) - nikad Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


40


—

Komedija II.

VILA I: 230

Pođimo na sud taj, al čuj, te jabuke ni jednoj ti ne daj, neg sucu u ruke, ako neć' ti sade učinit, velike da budu bit svade meu nami u vike.

PASTIJER II: 235

Nut ve se ne bojte, ja ju ću ostavit, ištom me nemojte pri njojzi ugnjavit. Nu hod'te udilje sa mnome u polje; al što će pak zbilje meni tuj bit bolje?

VILA I: Ne brin' se, er će pak i tebi bit bolje; činit ću dobitak da ti vuk ne kolje.

VILA II: 240

A ja, ću t' činiti da ti se rasplodi, i zimi i ljeti da ti se žir rodi.

VILA III: A ja da t' vinograd nigdare ne zebe, ni da t' na nj pada grad ni rđa na tebe.

PASTIJER II: 245

Hvala ti gospođe, prem brci i brada k vragu mi tja pođe, što na nju toj pada.

VILA I: Pastiru nu gledaj dobro ti odasvud, jeda gdi bude taj kî nam će činit sud.

PASTIJER DRUGI ugledavši prvoga, koji stoji na straži sudcu, govori: Praša'mo onoga, jeda bi za nj znao. Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


41


—

Komedija II.

Ugledavši sudca: A bogme eno ga, rek' bi je zaspao.

PASTIJER I: 250

Dobar vi dan, vile!

VILA I: Bog te zla slobodi!

PASTIJER I: Gdi ste se spravile?

VILA I: Nješto nas k vam vodi.

PASTIJER I: Što takoj u preši? rad bih tuj znati stvar.

PASTIJER II: Znati ćeš. Što leži? jeda spi gospodar?

PASTIJER I: Jošte dan ne bješe, kad ga sam sastao došadši tuj leže, gdi bješe zaspao, ter rekoh: gruba stvar ovako bez straže da leži gospodar države sve naše; poći ću postati kon njega odi, rijeh, čijem bude pospati, er mi se vidi grijeh da ga sad probude, najliše tko godi ako odi proć bude, kako se prigodi.

255

13

260

postati - postajati, stati

13



42


—

Komedija II.

VILA II: Kad ti mi velimo, nu nam ga probudi, er nješto želimo da nam on osudi.

PASTIJER I: Gospođe izbrane, priklono molim vas, dočim on ustane, posjed'te jedan čas, ako je drago vam; a kad se probudit gospođe bude sam, on vam će osudit.

265

VILA III: Nije nam kad stati, a on će ipak moć vazdakrat pospati, dug mu je dan i noć.

PASTIJER I: 270

Ne čin'te u preši; neka ve počine; jeda vam kud bježi ali vam svjet gine? neće vam nebore odtle moć ikudi.

VILA I: Na vjeru kopore, eno se probudi.

PASTIJER I: Eto vam velju svijem, prit k njemu nemojte dočim vas opovijem, nego tuj postojte. 14

275

SUDAC probudiv se: Tko ovo kopore? ah da vam bog plati! zašto mi nebore ne daste pospati?

PASTIJER I: Mnogo vi dobar dan i zdravlje dao bog! nemoj da sam karan, čim reku moj razlog. 15

14 15

velju - velim reku - reknem, kažem Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


43


280

—

Komedija II.

Ja te sam sastao još jutros u dzoru, gdi bješe zaspao, pravo ti govoru ; ter rekoh postati, da tebe tko odi, čim budeš pospati, prošad ne probudi. Tot idu tri vile i rijeh im ja er spiš, nješto bi hotjele da im ti osudiš. 16

17

285

SUDAC: Da što me zazvao nijesi ti oni čas?

PASTIJER I: Bješe bo zaspao.

SUDAC: Da gdi su?

VILA I: Evo nas.

SUDAC dignuvši se: Dobar dan gospođe! što ures vaš ište?

VILA I: I tebi da dođe sve dobro godište!

SUDAC: 290

Gospođe izbrane, jesu li čoviku do danas tej dane milosti bil' viku , da se je tač k meni dostojal da dođe vaš ures ljuveni, gizdave gospođe? Er da se pod nebi obide, na svit saj ja cijenim da ne bi našla se ljepos taj ni ures ni dike, kakve su tej vaše, 18

295

govoru - govorim prošad - prošavši 18 viku - ikada 16 17



44


—

Komedija II.

ke na svijet prilike do sad ne imaše. Rec'te mi, molim vas, gospođe, boga rad, ki uzrok vodi vas ovako k meni sad.

VILA I ostalijem: 300

Koja će sad od nas govorit početi?

VILA II: Govori jedna vas.

VILA III: Ja neću; govor' ti.

PASTIJER II: A žî mi gospodar, pokli je ovijeh sram, ja ti ću ovu stvar svu skazat, er ju znam. 19

SUDAC: Onamo ti breče; govoriš i ti tuj?

VILA I: 305

Neka ti on reče, molim te, nu ga čuj.

SUDAC: Da nudjer ti skaži; al eto t' govorim, čuvaj se, ne slaži, da te ne umorim.

PASTIJER II: A tako da sam zdrav; kako ću sada vam skazati sve uprav što godi uzaznam. Jutroska u dzoru još mjesec ne bješe zašao za goru, a svijetla prem htješe danica isteći, šturci ve svud bijahu

310

19

žî mi - živio mi, živ mi bio Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


45


—

Komedija II.

pristali štureći, a ptice prem htijahu iza njih početi po dubju njih pjesan, kako sve vidjeti kad žele bijeli dan; odlučih otiti na gornju planinu, jedan čas viditi pri stadijeh družinu; čim ruho ja spravih i dočim u bisak brašance postavih, etoj ti prođe mrak; ištom bjeh obuću nazuo na noge tamo ja prid kuću, a sunce prem roge na obor naš vrže; tuj podbih brašno ja, što mogoh najbrže otidoh veće tja; u njeko pak doba došad ištom bjeh do Miljkova groba, prid sobom kad vidjeh u polju gdi njeki vihar se vijaše, iz koga veliki jedan zrak iđaše; ištom ti toj svrnu put mene da ide, tuj mi put sva strnu a strah me obide; u jedan cigli čas kon mene toj dođe, jednaga ter čuh glas i vidjeh gospođe ove tri u jedno, koje me zazvaše, evo t' se pravedno do dlake sve kaže; nješto se skaraše, pak ovu jabuku, ku ova držaše, daše mi u ruku i riješe: nu nas čuj, toj ve se potrudi ter jednoj od nas tuj jabuku osudi. Rekoh im: drage vil, ja ti se vam čudim, ako mi to na zbilj velite da sudim; er ovoj što piše ovuda govori: rad vile najlipše da ju narav satvori. Togaj cjeć ja im rijeh: meu nami odi jes gospodar vrhu svijeh, ki ima taku svijes, da k njemu od svudi na pravdu dohode; er vrhu svijeh ljudi njegov um nahode. Tuj ti me vratiše od posla, kud gredu, tere me moliše da ih k vam dovedu. Ino rijet ne imam, nego li u ruku celunuv dati vam ovu njih jabuku. A sad će odi rit svaka njih svoj razlog, ter im ćeš osudit kako te uči bog.

315

320

325

330

20

335

340

345

21 22

350

SUDAC uzamši jabuku: Ja cijenim, nije bila očito neg napas, koja je donila ovu stvar meu vas;

u jedno - zajedno gredu - idoh 22 dovedu - dovedem 20 21



46


—

Komedija II.

tijem bih rad, gospođe, da mi znat vi date, po kî put vam dođe i što me prašate.

355

VILA III: Sjedi der sudče naš, er valja da sjediš, razloge kad slišaš.

SUDAC: Toj pravo besjediš. Nu tako t' bit zdravo tkono t' je najdraži, tako mi ti pravo ovu stvar svu skaži.

VILA III: 360

Zaisto veomi zakle me sudče ti, zdravo taj bio mi, pravo t' ću sve riti, zatoj me čuj sade: jutroska mi dzorom kraj ove livade stasmo se pod gorom, dvignuv se otola počesmo hoditi put vode, gdi kola htijahmo voditi; ter grede brahomo cvijetice za vijence, koje svit htihomo od sunca rad sjence; eto ja zamjerih tuj istu jabuku, i tu ju prida svih uzeh ja u ruku, pak im rijeh: drage vil, priklono molim vas hotjej mi svaka dil darovat svoj na čâs. Taj čas mi po volji dio svoj svaka da. Ako je ke bolji razlog svoj, rec' sada.

365

23

370

SUDAC: Što vi sad velite? pravedno je li toj da opet prosite stvar ku ste dali njoj? Nu zašto nikoga suditi ne da bog što sudac svakoga ne bude čut razlog, tim veće ne cknite, neg sjemo vi bliže pristupiv recite vaš razlog najliše.

375

VILA II: 380

Govori sestrice. grede - idući

23



47


—

Komedija II.

VILA I: Reci ve sele ti.

VILA II: Na vjeru, družice, bolje ćeš ti rijeti.

VILA I: Razumni sudče naš, pokli ti dao jes višnji bog da imaš toliki um i svijes, molim te, nu me čuj. Inoga nijesu rad meu nami neg za tuj jabuku riječi sad; zač nije stvar na svijet do danas još bila, pravedno mogu rijet, kâ bi nas svadila; a neg li stvar taka, mogu reć, od ništa, ku cijeni vil svaka za mrvu smetlišta. Ali mi gledamo po njojzi toj pismo, tim ju njoj ne damo, od ništa er bismo pri njojzi mi bile; nu zašto nijesmo toj onadar vidile, zato ju dasmo njoj; a kad bih ja znala toj, po njoj što piše, ne bih ju njoj dala, da umrit hotiše.

385

24

25

390

395

VILA II: Čuj sudče boga rad, ja za tu jabuku ne imam žalos sad najmanju ni muku; neg zašto ona njom moć se će gdi godi pohvalit ljepotom da nas svih nadhodi; tim da se ne vara, nu nas ti zagledaj, ter koja t' uspara najljepša, njoj ju daj.

400

SUDAC: Gizdave gospođe, volil bih ja danas od moga da dođe iman'ja zao glas neg ovoj s čijem sada pridoste vi k meni; er će tuj bit svada, ka viku bila nî, ako se vi same tuj ne pogodite; zašto taj nî za me sud, kako vidite;

405

26

riječ - spor, svađa zač - jer 26 viku (uz negaciju) - nikad 24 25



48


—

Komedija II.

zač ja tej kreposti ne imam, da mogu tej vaše ljeposti procijenit, er bogu vele toj dano bilo, zasve er ste stvoren'je njegovo i dilo; tim za me taj sud nije; gospođe, toga rad, ja vidim, ištete da mi to bude sad sramote i štete; kad pozrim ja proć vam, prosuze me oči kakono da gledam proć sunčoj istoči; zač drage me vile, tko rekal sad ne bi da ste vi sletile jednaga iz nebi? Dobro je da odi ja sudim kegodi ranice od ljudi, kad mi se prigodi; nu taj stvar za moj sud i razum nije sad, tim pođ'te vi inud sud iskat boga rad, ali ju sad meni darujte vi na dar, meu vami neka ni riječ za tu malu stvar.

410

27

415

420

VILA I: Majde sam ja rada, na čas ti dio moj.

VILA II: 425

I moj ti dil sada, al da ju ne daš njoj.

VILA III: Vidje li, sudče moj, kako sve tuđu stvar gdi svaka dio svoj pokloni vam na dar? ali ja molim vas, žao vam ne budi, život ti moj na čâs, a toj mi prisudi.

VILA I: 430

Sudče moj, taj vila između sve družbe uzrok je vik bila od smeće i tužbe; al ništa ne manje toj ve se potrudi, pokli je volja nje, ter nam toj osudi.

VILA II: Eto si ti volju vidio od tezijeh, i ja te još molju, pokli je volja svijeh,

435

27

Trebalo bi: s sramote. Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


49


—

Komedija II.

osudi ter ju daj onojzi ka t' se mni najljepša, neka daj za tuj stvar riječi ni.

SUDAC: Eto čuh svih volje; ja ću sad učinit što umijem najbolje; nu vam pak nemoj bit na mene što žao, er bih ja radije bez duše ostao neg li toj da mi je.

440

VILA II: Ne misli za tuj stvar.

VILA III: Majde ne, sudče naš.

VILA I: To t' neće bit nigdar; tijem, sudi što imaš. Ako ju meni daš i meni prisudiš, činit ću da imaš koliko požudiš iman'ja i zlata, da ćeš ti reći sam: zamjerna bi plata, od ove ku imam.

445

VILA II: Reci mi jednu stvar, molim te, sudče moj; eto si gospodar državi ti ovoj, ali ti draže jes gospostvo, pravo kaž', ali tvoj um i svijes, kojom ga ti vladaš? i što bi t' milije da ti se uzvisi, ali pak žalije da ti se ponizi? Moj sudče, cijenim ja da ti je tvoja svijes veomi milija neg vas svijet i pjenez; razumom iman'je zašto je lasno steć, al blagom razum nije, ako je pravo reć. Tim što ti obeća iman'je ova dat, nije li t' dvaš veća potreba veće znat? Er ovo što vladaš, tebi je dovolje; nu da još veće znaš, bilo bi t' još bolje; a ja ti mogu toj u jedan čas dati,

450

455

28

460

28

zašto - jer Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


50


—

Komedija II.

ter veći razum tvoj veće će vladati i veći gospodar na svijetu biti dvaš, ako ti ovu stvar prisudiv meni daš.

465

VILA III: Pokoli obje dvije, sudče moj, htje slišat, molim te i menje da posluh budeš dat. Vele je gruba stvar kada se prigodi učinit komu dar, najliše gospodi, da mu ti darivaš ni jedan put neće jednu stvar, česa znaš da ima odveće. Gospostvo ti imaš, i kad bi hotio, jošte bi veće dvaš gospodar ti bio; nu vi je s dosade ovogaj i s tuga, a neg li da sade ti primaš još druga. Također u tebi kad ne bi imao razuma; ti ne bi odi sad vladao, ni bismo mi na sud na ovi tvoj prišle, nu bismo mi inud iskat ga otišle. Tijem blaga ti imaš i eto s' gospodar, i dosti vele znaš; nu jedna t' lipše stvar: budući takoj mlad, pristao, plemenit, pravo bi bilo sad najljepšu na saj svit djevojku da imaš, ku bi ti u ruku ja dala, da ti daš meni tuj jabuku.

470

29

475

480

485

SUDAC: Gospođe, za boga, što mi toj velite? da li me takoga vi sudca cijenite? Ali mi ne bi to višnji bog zazrio, ako bi za mito ja pravdu učinio? Toga ja ne gledam ; al imam odluku ovojzi da ja dam gospođi jabuku, kad ju ste vi iste samohoć njoj dale, inako er biste za zlo mi imale. Cjeć toga naj vilo tebi taj jabuka; a molim vas milo, nemoj vi bit muka; er ovo ne činju da vas ja pogrdim a više stavim nju, neg da riječ potvrdim, koju ste vi same danaske rekle njoj; cjeć toga sad na me žao vam bit nemoj,

490

30

495

31

32

vi - vam toga ja ne gledam - to ja ne tražim 31 ne činju - ne činim 29 30

32

odnosno: nemojte mi zamjeriti Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


51


500

505

—

Komedija II.

ni jednoj na drugu, tako vi ljeposti, provodit u dugu vesel'ju s radosti. I neka ja poznam da na nju nije žao ni na me sada vam, er ju sam njoj dao, hotjejmo jedan čas svi tanac izvesti, ako se vi danas nećete ponesti. Uhitivši se sve tri vile i tri pastira učine tanac, s kijem pođu u lug, iz koga su izašli, i takoj svrši ovo govoren'je.



52


—

Komedija III.

KOMEDIJA III. Prolog. Priklono molim vas, hotjejte slišati što vam ću ovi čas ukratko kazati. Dalecijeh od strana jedna će vil uteć od mlaca tjerana, ter će pak trudna leć; tu ju će satiri zvjeren'ja loveći u lugu četiri uhvatit ležeći; u toj će iziti i mlaci oni tuj, ter se će izbiti s satirim za vil tuj. Starac će doć tada, koga bog postavi da mirno sve vlada u ovoj dubravi; ter će svak svoj razlog prid starcem govorit, a vila, koju bog slobodnu htje stvorit, iskat će slobodan provodit život svoj, er neće ugodan ni jedan biti njoj. Tu ju će na volju slobodit starac taj. Zatoj vas ja molju, svak mirno poslušaj.

5

10

1

15

___________________

VILA dotekši sama govori: 2

Jaoh meni, je li sad itkore na svijeti, tko bi moj gorki jad mogao izrijeti? s koga ću umrijeti, toli mi dodija, er veće trpjeti ne mogu ovo ja, gdi za čas pokoja ne more prijati tužna mlados moja, ni mirno pospati. Rada t' bih jaoh znati, hoću li do vijeka ovomu imati kî način od lijeka, prije neg me smrt prika slobodi ovoga, kâ vadi čovika iz truda svakoga. Nu pokli nikoga nije sad u lugu, neg mene i boga, kî moju zna tugu, sad mogu najbolje za malo počinut

20

25

1 2

sve - svime dotekši - dotrčavši Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


53


30

—

Komedija III.

od ove nevolje, s koje ću poginut; er veće ovoga ne mogu nemira podnosit neboga od ovijeh satira, i jošte od ljudi, kijem nitko ne more izreći zle ćudi ni djela kâ tvore, po svak čas od kojijeh svuda bjeh tjerana; toj mi dâ za moj grijeh pričista Dijana. Od ove muke već ne mogu stojati, poći ću tužna leć malahno pospati u ovoj dubravi, koja je puna sve kreposti, ljubavi i mira vrhu sve, u kojoj do sada nije se vidila najmanja dosada ijednoj od vila; u ovoj dubravi višnji bog zamirno slobodu er stavi da žive svak mirno; ter ću daj odi ja slobodno neboga moć prijat pokoja od truda od moga.

35

40

45

Odi vila leže pospat, a satiri daleko od nje budući govore, i počina

SATIR I: Ljubima družino, mni mi se ovi dan bolje bi u ino da bude potrajan neg ištom ležeći pod dubjem na travi; pođimo loveći po ovoj dubravi, pokli ju bog za nas satvori na svijeti, u koj nam do danas ne da zla vidjeti neg svake raskoše, mir, pokoj, radosti; hvala ti naš bože na ovoj milosti. Kolici inamo u trudu provode, a mi još ne znamo najmanje nezgode; nigda nam zli ljudi ne daše dosade, mi nigdar zle ćudi ne bismo od svade; višnji bog jes s nami, koji nas zla brani i s našijem vilami pokojno još hrani . Tim da se proslavi; a pak se svaki nas loviti opravi vas dragi dan danas. 3

50

55

4

5

60

6

ljubima - ljubljena kolici inamo... - koliki drugdje u muci bivaju 5 ne daše dosade - nisu nas uznemiravali 6 hrani - čuva 3 4



54


—

Komedija III.

SATIR II: Majde je grijeh jedan, more se toj reći, izgubit ovi dan u zaman ležeći, pokli nas bog ove dubrave dobavi, vrhu sve kâ slove po svijetu u slavi. Zasve da mala jes, ali je tolika u njojzi njeka čes i krepos razlika; višnji bog što godi satvori na svijeti, odi se nahodi i zimi i ljeti. Tim da se zaludu ne leži, neg preče sva da se taj zbudu, koja nam ti reče.

65

70

7

SATIR III: Dobro ste oba dva toj rekli najbolje; i ja sam prem sada od iste tej volje; zašto je grjehota od ove dubrave u zaman ljepota da stoji i slave. Jeda bog na saj svijet satvori ki godi dub, travu ali cvijet, ki nije sad odi? Od svud nam izviru kladenci od vode; odi se u miru životi provode. Tim pokli od boga imamo milosti od dobra svakoga i u pô zadosti, nudjer se svaki nas, kako ste rekli vi, vas dragi dan danas loviti opravi.

75

80

8

SATIR IV: 85

Ne velim ja drugu neg što ste rekli vi; tim da se po lugu vas dragi dan lovi. Ovo je sad hora od košut najveće, nije lug ni gora, gdi sad lov bit neće; ovo je prispjelo prislavno proljetje, rumeno i bijelo kad capti sve cvijetje, po komu gizdavi tanac vil izvode u vijencu na glavi pri sjeni kon vode; more bit kugodi danaske loveći, da se nam prigodi uhvatit po sreći. Tim nitkor ne krsmaj, nego se spravimo najbrže na lov taj da danas lovimo.

90

95

7 8

sva da se taj... - da se sve to zbije što nam ti kažeš od dobra... - od svih dobara i pola od onoga što ima nam n am je dovoljno Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


55


—

Komedija III.

SATIR I: Pokoli ovi dan odlučen na toj bi, začnimo svi pjesan iz glasa do nebi, neka se pojeći u taj lov spravljamo, pak ćemo loveći put luga poć tamo. 9

100

Spravljajući se u lov satiri začinaju ovu pjesan: Nudjer u lov družbo mila svi se hrlo opravimo, a u zaman ne želimo, er nas taj ćud nije bila. Nudjer u lov... Jur nam evo prođe zima, prislavno je sad proljetje, sada svako polje ima svud po sebi drobno cvijetje, tere milos taj vidjet je ka se zimi nije vidila. Nudjer u lov... Odasvuda sad košute poznajući ovu rados zatječu nam ravne pute; bi li dake jedna žalos, ako bi se naša mlados ne loveći izgubila? Nudjer u lov... I odasvud sad ishode mlade vile i gizdave, ter pojući tance vode, a najliše ove prave od prislavne sej dubrave, ka je puna slavnijeh vila. Nudjer u lov... More bit se nam prigodi po našojzi dobroj sreći da ih ćemo nać gdigodi tihe tance izvodeći, ter ih ćemo mi zateći, da bi koja naša bila. Nudjer u lov... Toj nam samo jošte lipše da tej vile sadružimo; a što more biti lipše neg da vjerno njih služimo?

105

110

115

120

125

10

130

9 10

začnimo - zapjevajmo lipše - nedostaje Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


56


—

Komedija III.

Tim se hrlo opravimo u lug bratjo put od ždrijela. Nudjer u lov... Svršivši pjesan govori

SATIR PRVI: 135

Svi dobro sad nudjer gledajte od svuda, jeda će koja zvijer izaći od kuda.

SATIR II: Ah brate, molju te, stani djer boga dil , nut odi košuta ali je brže vil. 11

12

13

SATIR III: Nije zvijer, neg vila počiva od truda; nu družbo sad mila zađ'mo ju od svuda.

140

14

Stavši satiri okolo vile, probudi se ter govori

VILA: Tko ovo sad dođe ter me snom razdvoji?

15

SATIR IV: Ne boj se gospođe, sluge smo svi tvoji.

VILA: Do smrti do moje taj služba bit neće. Jaoh nuti u koje upadoh nesreće!

molju - molim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine) boga dil - boga radi 13 brže - valjda, možda 14 zađ'mo - opkolimo 15 snom razdvoji - odvoji od sna, probudi 11 12



57


—

Komedija III.

SATIR I: 145

Jedan će tvoj biti; tim sama rec' koga srdačce ljubi ti.

VILA: Na vjeru, nikoga. Mladići koji su iskali vilu ugledavši ih govore:

MLADIĆ I: Eno što od danas odi smo iskali; nudjer svak sada nas srčano navali. Ako ste i u čem junaci braćo bil', u ruci sad mačem otmimo ovu vil.

150

MLADIĆ II: Ono su divjaci satiri od gore, zamjerni junaci, koliko bit more; bogme se meni mni, nu ćete viditi, da ćemo sramotni svi od njih otiti.

MLADIĆ III: 155

Ako je koga strah, neka se taj skrije; evo ja sada mrah , da mi ih je nać prije; ako doć tko neće, a ja ću poći sam; što more bit veće nego živ da nijesam? 16

MLADIĆ IV: Majde je sramota i jedan velik grijeh da ona ljepota ostane u onijeh; sada ću vidjeti tko će moj drug biti; hod'mo nju oteti a svijeh njih izbiti.

160

16

mrah - umirah Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


58


—

Komedija III.

Ugledavši satiri mladiće, govori

SATIR I: Ah bratjo, nut čuda! vi zla ne vidite, tko su toj od tuda; svi na nje udrite. 17

Odi se satiri i mladići udare i bijući se oni izide jedan starac i govori

STARAC: 165

Koja vas huda čes, koje li nezgode dovela odi jes, gdi guse ne hode? Što je taj rogobor u ovoj dubravi? što mnite, u obor da ste tuj došli vi? Sad muče svak stani, gdi vam se čini toj, nu muče svak k strani, tuj stati sad nemoj. Odkoli bog ovoj dao nam jes mjesto, godiš je velik broj, veće neg stokrat sto, i viku do danas nije se vidjela taj smeća, kao od vas, ni zla riječ reć smjela; najmanja dosada nikomur ni sila nije se do sada i u čem vidila. Za sebe, mogu rit, bog ovu dubravu na svijetu htje stvorit i dat joj tuj slavu, da izvan ostalijeh dubrava i luga velicijeh i malijeh ne pozna vik tuga; neg nam dâ u ovoj dubravi slavni bog vesel'je, mir, pokoj, pravdu, sud i razlog, da odi ne čini nitkore dosadu, odovle jedini ukloni bog svadu; rajske se mladosti ovdije nahode ke mirno zadosti život svoj provode, a ne tač kako vi, a ne znam od kude došadši dubravi, ku višnji bog bljude, ter odi tej smeće činite i boje; toga vam bit neće za moći za moje; er mene bog stavi da odi ja vladam u ovoj dubravi i nemir da ne dam.

170

18

175

180

185

190

17 18

nje - njih viku (uz negaciju) - nikad Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


59


—

Komedija III.

SATIR II: Prem te bog, starče naš, donese od njekud; kad odi ti vladaš, molim te, primi trud da čuješ naš razlog pak tezijeh junaka, kako te uči bog, ter učin' sud paka. 19

195

MLADIĆ I: Pokli si, mogu reć, u mjesto od boga, nećemo mi uteć od suda od tvoga; zatoj se potrudi, toj ti je boga dil, tere nam osudi komu će ova vil.

200

VILA: Višnji bog, kî vlada sva na svijet stvoren'ja, donije te tuj sada rad moga smiren'ja; pokli ti višnji bog zamjerno toli da um, pamet i razlog, nu izviđ ti sada: da sam ja neboga žalosna i tužna bez moga uzroka ovako njim sužna, je li toj ugodno višnjemu bogu aj? reci djer slobodno, nikoga ne gledaj.

205

STARAC: Nu rec'te vi prvi kako je stvar bila, pak ćete reći vi; a pak će rijet vila; kad vas svih razumijem, tada ću sud stvorit najbolje što umijem; počnite govorit.

210

SATIR I: Mi ćemo u malo vas razlog naš reći, er znamo ostalo da ćeš ti doseći. Kako znaš, satiri običaj imaju po lugu da zviri i vile hitaju; danas mi loveći po lugu tuj zvijeri, nješto nas po sreći na tuj vil namjeri, gdi sama ležaše pod sjeni na cvijetju, od družbe od naše svak reče uzet ju; i tu ju uzesmo, kako će reć sama; nu joj riječ ne smjesmo grubu rijet od srama,

215

220

primi trud - udostoj se

19



60


—

Komedija III.

neg kako sve vili sluge se mi dasmo, kako smo vik bili vilam, ke hitasmo. U toj ti svi ovi napadi vrhu nas, kakono vukovi na stado, gdi nije pas, ter udri tko može, toj da nam dadu strah, noseći tej nože na tezijeh palicah. Molimo sada vas, osudi, vila taj komu će bit od nas, neka smo mirni, taj.

225

230

STARAC mladićem govori: Što vi sad velite? pravedno je li toj da vi sad činite u mirnu mjestu boj?

MLADIĆ I: Majde ne, nikako, ni dao tega bog! nu ćeš nać inako, kad čuješ naš razlog. Mi ti smo u ovi još jučer došli lug; tuj ovu gdi lovi zamjeri jedan drug; dokli on k nam dođe da nam tuj stvar reče, njekuda taj pođe i veće uteče; tuj svaki odluči, dokli se životom na poli razluči, iskat ju; i po tom kad tuj već nikuda ne more bježati, tada se od truda postavi ležati; tuj oni slideći ne vilu neg zvijeri, nješto ih po sreći na ovu namjeri uzmu t' ju tuj pake kako sve stvar našu; ovoj ti do dlake pravedno sve kažu. Eto smo sada te za sudca svi htjeli, čin' da nam vil vrate, ku nam su uzeli.

235

240

245

20

21

STARAC: A sada gospoje potiho reci ti razloge sve tvoje, nemoj te sram biti.

250

VILA: Ako me višnji bog slobodnu na svit dâ, hoće li ki razlog da sam ja njim sada

20 21

kako sve - kao sasvim kažu - kažem Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


61


—

Komedija III.

robinja i sluga? reci mi sudče moj. Jaoh je li vil druga nesrećna ovakoj?

STARAC: 255

260

Ukratko gospoje rekla si dovolje, i scijenim ja tvoje razloge najbolje; ali bog i narav zamani ne stvori najmanji jedan mrav, ni travu u gori; ne bi li dake grijeh u tvomu viđ' sudu taj ljepos izvan svijeh da stoji zaludu?

VILA: Pokoli nikoga ne imam što želju, ne mislim neg boga služiti, ja t' velju.

STARAC:

265

270

Kako toj može bit, reci mi zaboga, da ti neć' obljubit od ovih jednoga? Odi ćeš ti sjesti uza me jedan čas, a tî će izvesti svi tanac tuj prid nas; ako ti ugodan ki bude od ovijeh, taj da ti bude dan; tim dobro gleda' svijeh. A sada vam draga ako je imati, svi prid njom jednaga počnite igrati. Ovdi se uhvate igrat i satiri i mlaci, pak svršivši tanac, vili govori

STARAC: Oto si vilo svijeh vidjela najbolje; oberi, kako t' rijeh, koji ti je od volje; ištom rec' sada ti: ja hoću onoga.

VILA: Jesam li rekla ti: na svijetu nikoga?



62


—

Komedija III.

STARAC videći gdi vila ište slobodu govori: 275

280

285

Pokli ju višnji bog slobodnu satvori, nije put ni razlog da ona vam dvori, najliše u ovoj prislavnoj dubravi, zamjerno bog u koj slobodu postavi; odi se nije sila nikomu do danas najmanja zgodila, nego li svaka čâs; odi bog dao jes po svojoj milosti mir, pokoj, zdravje, čes, vesel'ja, radosti. Cjeć toga ja sada molim vas, nemojte činiti tijeh svada, neg mirno svi stojte i pođ'te loveći, ter ćete more bit nać vilâ po sreći, ke vas će obljubit, jeda vam svijem bog dâ u ovoj dubravi živjeti od sada veselo u slavi. Svrha.



63


—

Komedija IV.

KOMEDIJA IV. Prolog. Priklono vas molim, čujte me, er ću rijet što ćete vi od nas odi čut i vidjet. Odi će doteći mladići četiri iz luga bježeći, ke gusa zatiri; družbu će čekati, ku budu izgubil', tu im će kazati sve gdje su jedna vil, i taj će isti dan s družbom se sastati, vili će rijet pjesan, pak tanac igrati. Molim vas toga rad, nitkore ne govor', ter ćete imat sad ne mao razgovor.

5

10

___________________

Izljezu četiri mladića iz luga igrajući na način kako da su zatjerani, ter da bježe, pak stavši počne govorit

MLADIĆ I: Koja bî ovo stvar, koja li nesreća? ne mneći nikadar da nas će nać smeća, kako nas gusari razbiše od gore? prem njeki grijeh stari, ino bit ne more.

MLADIĆ II: 15

Majde prem njeki grijeh odi nas dostiže; lijepo t' nas malo svijeh sada ne izbiše; skočiše sad ovi kakono od glada kad skoče vukovi ter udru na stada.

MLADIĆ III: Sveđer se mni meni da će doć opeta, ter mi se duša ni vratila iz peta; napasti pođi tja; jesam li brav jedan? kuda ti pođoh ja ostaviv rod i stan? 1

20

1

mni - čini Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


64


—

Komedija IV.

MLADIĆ IV: Ne ištom ti brače, da nu smo zvijeri; kamo djeste mače? kamo vam brokijeri? što se ste pripali? stanite ovamo; kamo nam ostali? daj da ih čekamo.

25

MLADIĆ I: Odi ih čeka'mo dokoli bude noć; a u toj gleda'mo jeda će gdi tko proć, ter ćemo svakoga za našijeh prašati, jeda što za koga budu nam kazati.

30

Ugledavši vilu prid lugom: Mni mi se , viđu ja njekoga onamo; njeka je gospoja; da da ju čekamo? jeda ću k njojzi poć za našijeh da pitam? 2

3

MLADIĆ III: Znamo te sve što hoć', ne hodi tamo sam; ona će ovamo, vidim ja kud hodi; odi ju čeka'mo, znati će štogodi.

35

MLADIĆ IV: Vila je od gore, gospođa nije toj; svaki se što more pokloni smjerno njoj; ona će sve znati; sad ćete vidjet vi, da nam će kazati sve gdi će bit ovi.

40

Uputi se vila s tancom put mladaca i došad kon njih počne govorit 4

VILA: Dobar vam dan budi, mladići gizdavi, što koji vas žudi bilo vam s ljubavi! Rec'te mi, molim vas, jeda ste po sreći vidjeli ku danas od našijeh loveći, mni mi se - čini mi se viđu - vidim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine) 4 došad - došavši 2 3



65


45

—

Komedija IV.

luk i tul pun strila noseći pernijeh na način od vila u krunah zelenijeh, tekući svud jeda jeljenka istjere ali pak medvjeda ali ino kô zvjere? 5

MLADIĆ I: Gospođe jedina, kroz slavni lug ovi ni jedna vila ina ni prođe ni lovi. Reci nam boga rad, jesi li ti vila ali si s neba sad na saj svijet sletila, da naše nesreće obrneš u rados, koje nam odveće skončaju sad mlados? Er tvoja prilika, pravo se može rijet, i ures i dika umrla nije vidjet; kagodi s' od vila, kruna si ljeposti, kojom si zanila sve naše kreposti, svi ti se za sluge jednaga davamo, čuj naš trud i tuge, er gdi smo ne znamo.

50

55

60

VILA: Od kud ste prišli vi, koje li stvari rad dođoste u ovi lug, kud li grete sad?

MLADIĆ I: Pokli nas to prašaš, gospođe izbrana, mi ti smo, neka znaš, dalecijeh iz strana prišli cjeć uzroka prigorke ljubavi, koja nas prije roka žalosnijeh rastavi, rastavi s najdražom slobodom i s dragom općinom jaoh našom i stanom i blagom; jere nas otravi mlađahnijeh odveće, a poslije postavi u nemir i smeće. U prvi početak vele nam blago bi, jaoh ali brzo pak život naš pogubi, davši nas u ruke gospođam za sluge, od kojijeh pak muke podnijesmo i tuge, da mramor i kami i suh dub od gore cvilil bi suzami, cviliti da more, videći život naš, gdi one od gospoj daju nam veće dvaš po svak čas nepokoj; ni ljubav ni službe ni naše nemire ne haju ni tužbe, napokon ni vire;

65

70

75

80 5

tekući - trčeći Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


66


—

Komedija IV.

svaki nas dan cvijele, svaki nas dan more, koliko da žele da nas prije rastvore. Ne moguć mi veće taj život trpjeti ni taj plač ni smeće, pođosmo po svijeti, ne za moć uteći ljuvenijeh od jada, od kojijeh bježeći u nje se upada; mi ljubav služiti spravni smo sa svu moć, neg je trud cviliti ovako dan i noć; ištemo zatoj svud gospođe i vile, ke službu i naš trud rado bi primile; najliše er platu ni jedan ne gleda, u srebru i zlatu da nam se za to da; neg u njih milosti živjeti i umrijet, toj bi nam zadosti, pravo ti mogu rijet. Došad mi tuj u lug, skočiše gusari, od straha svaki drug na stranu udari; lipšu nam četiri; al ti ih izbiše, al ti ih ke zviri u lugu iziše. Ako mož' ti znati što godi za nje sad, hotjej nam kazati, molim te boga rad.

85

6

90

95

100

VILA: Blažene vrhu svijeh bile bi tej vile ke bi se tacezijeh sluga dobavile; nu sada svaki vas odvrzi nemir taj, er vam ću dobar glas od vašijeh rijeti ja. S vilami u lugu provode mladosti zabivši svu tugu i svake žalosti, i veće za inu stvar na svijet ne haju neg što se još brinu, er za vas ne znaju. Pođite.............

105

7

110

O gospoje izabrane, izljezli ste da slišate što mladosti naše pate kroz ljuvene smrtne rane. Iz daleke zato strane k vam smo prišli, neka znate, koju pomoć da nam date, neka život naš ostane. O gospoje... Ne bježimo od ljubavi, er joj nije moć uteći,

115

6

u nje - u njih

7

Taj je stih nedovršen, te slijedi praznina za njim u svim sačuvanim rukopisima. Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


67


120

—

Komedija IV.

neg ištemo da nas stavi gdino ćemo pokoj steći; zašto vjerno mi dvoreći nije pravo da za službe dava nam se plač i tužbe a milosti da se brane. O gospoje... Mi ni blaga ni pjeneza za trud za naš ne gledamo, neg li ures vaš s nebesa i milosti da prijamo; er da od vas mi ufamo na toj službi steć milosti, sve nemire i žalosti vrgli bismo sada s strane. O gospoje... Začuli smo vaše dike i vaš ures i ljeposti, i pod nebom da prilike ne imate u milosti; zatoj rijesmo, do starosti da služimo dike vaše, jeda smrtne rane naše od vas budu izvidane. O gospoje... Cjeć toga vas sad molimo, nu pozrite naše tuge; ino rijet mi ne želimo, neg da vam smo vjerne sluge; ne gledamo dnevi duge ni također zimne noći; nemojte nas tužnijeh oći , jeda uz vas i nam svane. O gospoje...

125

130

8

135

140

145

9

Svršivši pjesan uhite se svi osam mladaca, ter igraju u tanac, s kojijem otidu u lug, iz koga su izljezli, i tako svrši.

8 9

vrgli bismo sada s strane - odbacili bismo sada na stranu oći - ostaviti, napustiti



68


—

Komedija V.

KOMEDIJA V. Prolog. Pošteno molim vas, velici i mali, da biste jedan čas mirno me slišali; er vam ću rijet od nas što ćete vidjeti i čuti vi danas; mučite vi djeti. Dvije su ostale u kući godulje, koje su pokrale sočivo i ulje, tere će besjedâ razlicijeh činiti; utoj će s posjeda gospođa iziti, tu ih će karati i brže počet bit, one će plakati; pak zatim što će bit? doći će gospodar, koji će s ulice začuti vas taj kar i plač od Milice, ter ju će tješiti; tuj se će gospoja na njega srčiti da će bit do boja. Gospođa još veće žaleći sramote gdi ljubit nju neće neg ljubi ogote, pak se će od toga ukloniv otiti, tere će poć boga u kantun moliti. Tu ih će od rodjâk djevojka zvat doći, s kojom će oba pak večerat k njim poći. Cjeć tega molim vas od strane oda svijeh, mučite jedan čas, ter ćete imat smijeh. 1

5

2

10

15

20

___________________

Maruša s Milicom sjedeći doma, budući im gospođa na posjedu, razgovaraju se. Počina

MARUŠA: Ah Mile, Milice, začni ve ku pjesan, draga ve sestrice, da nam se traje dan. 3

4

mučite vi djeti - šutite vi djeco posjed - sijelo, posijelo 3 začni - zapjevaj 4 da nam se traje dan - da nam prođe dan 1 2



69


—

Komedija V.

MILICA: 25

Na vjeru cjeć stvari današnje ne mogu.

MARUŠA: Što?

MILICA: Vidjeh na kari Petrušu nebogu. 5

MARUŠA: Ah Mile, rasuta, da je li žigana?

MILICA: Ne, nego vrh skuta ištom bi frustana.

MARUŠA: To joj se neće znat; što toj bî zaboga?

MILICA: 30

Htjela je upuštat u kuću njekoga.

MARUŠA: U zao čas, gruba je, tko bi k njoj pošao? 6

MILICA: Stvari se tej taje, drugi je posao.

5

kara - stup sramote (naziv dolazi od tal. carro , jer su se u nekim mjestima u Italiji za istu svrhu koristila

kola.) gruba - ružna

6



70


—

Komedija V.

MARUŠA: Kako je radila, tako t' je, žî mi ti, opeta patila; nu Mile začni ti.

7

MILICA začne: 35

Poručila Vidosava po pristavu do Gojsava: dođi Gojo moj brajene u zabrđe sâm do mene, i donesi dipli s sobom, er ću vodit horu s momom; zamnjet nam će s gorom gora, od planine dokraj mora, bit ću moma za ovcami; dođi da se štuješ s nami; jer smo Gojo umijesile lojanice tri pritile, bit će k tomu gibaonica, pundurilja mješte vinca. Odporuči knez Gojsave do vladike Vidosave: hvala t' Vide na toj časti, odrastao sam ovce pasti, isprosio sam Felačicu vele ljepšu vlahinjicu, š njomzi hoću tanac vodit i u dipli moje zvonit.

40

8

9

10

45

50

55

Pojući pjesan oćute gospođu gdi ide uz skalu.

MILICA: Uh sjetna ne bila! evo nam gospođe.

MARUŠA: Gdi bih se ja skrila, u salu čim prođe?

žî mi ti - živ mi bio ti, života ti hora - kolo 9 zamnjet - odjeknuti 10 štovati se - častiti se 7 8



71


—

Komedija V.

MILICA: Sramotna ne pošla! sjedi tuj gdi sjediš.

MARUŠA: 60

Gospo, dobra došla!

GOSPOĐA: Nijesam vas čula, mniš? Večeru ti potež', Maruša, monđin prim'. Zlo t' jutro! ne potež', kuda ćeš tamo š njim? Sjemo ga meni daj, k ognjištu ter hodi, večeru prigledaj, potež' se pak k vodi. Činite da sudi budu vam spravljeni; ja vidim, vi ćudi ne znate još meni. 11

12

65

13

MARUŠA Milici: Izmi djer sude ti.

MILICA: A što ih ti sama ne umiješ izeti? ne imaš daj srama, neg vazda na menje htjela bi jahati; a kad je da se ije, dobra si svijati, umiješ i moje hljebine dohitit; nut vraže gospođe, kâ me će jošte bit.

70

14

MARUŠA: Ja ve ću poć varit, nu mi da' ožicu.

MILICA: Naj. Što ću sada rit za onu pliticu.

11

ognjište - kuhinja

Tj. otiđi na vodu, po vodu. sudi - suđe 14 svijati - pojesti, "smotati" 12 13



72


—

Komedija V.

Spravivši sude Milica govori gospođi: 75

Eto ti tuj sudi i novi i stari; hoću li poć k vodi, Maruša čim vari?

15

GOSPOĐA: Nu pođi, prigledaj kokoši tej da vre, a čini druga taj na vodu da sad gre. Ne našad plitice njeke gospođa: Velike ne vidim, koštune vik bile, žî mi ja, kako mnim da ju su razbile. Hod' sjemo Milica, sramotna hodila; kamo ona plitica? da si ju razbila?

80

16

MILICA Maruši šapće: Ah Mare sestrice, zao t' nam dan ide.

MARUŠA: Reci joj: s police mačka ju ukide.

17

GOSPOĐA: 85

Ogoto, ču li ti, sramotna i s drugom, brzo ti razbiti poče jedna s drugom.

MILICA: izljegši iz ognjišta govori: Što je, što zaboga! ne smijemo riječ rijeti; veće se ovoga ne more trpjeti. Toj sam zapantila, kad pođeš na posjed, pak se s' naučila izgonit na nas jed. Karaj se s drugami, a s nami ne karaj.

90

Maruša čim vari - dok Maruša kuha žî mi ja - života mi 17 ukide - obori 15 16



73


—

Komedija V.

GOSPOĐA: Ti meni rukami u obraz ideš aj?

MILICA: Vražjega zakona! u zao čas govori.

GOSPOĐA: Plitica kamo ona?

MILICA: Mačka ju obori.

GOSPOĐA: 95

Mačka ju obori! nut kâ će bit smeća, da već me umori ogota smrdeća. Jučer je dva lonca velika razbila; sve ti sam do konca na razlog stavila; bogme ću t' još ulje nabiti i leću, ku sprca; godulje, što mnite da neću? Koje se sočivo i ulje istrati, ja neću, nu Dživo toj vas će pitati. Bogme ću puknuti da vam se do dlake bude kont dvignuti od stvari od svake. 18

100

19

20

MILICA: 105

Pače mi prem razlog učini, ter me plat', i to te uči bog er neću s tobom stat.

GOSPOĐA: Prije neg se dinari zbroje, kako mniš, činit ću na kari da malo posjediš.

21

na razlog - na račun sprca - potroši, potrati 20 bude kont dvignuti - bude odbiti s računa, skinuti s plaće 18 19

21

U drugoj polovini stiha nedostaje jedan slog. Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


74


—

Komedija V.

MARUŠA: Nemoj nas tuj karom, žî mi ti, strašiti ni s treskom i karom, i ja ću otiti. Na tomuj t' nî hvala, oto t' rad gospara, a da bih čas stala, bogme se svak vara.

110

22

GOSPOĐA: Zao vas i obje našao gospodar! s vami spi al ije? brže je on vaš par? 23

MILICA: 115

Nemoj nas psovati, neg počni prvi dan djevojke iskati, er ćemo i mi stan. 24

GOSPOĐA: Prikučke smrdeće, jučer ste iz vlaha, a u vas nije veće ni srama ni straha. Jedva vas od uši mogla sam otrijebit, a sad nam od muži hoćete druge bit. 25

120

MARUŠA: Ako smo ušive zaisto kad bile, bile smo i žive, mi se smo trijebile i čisto držale; nego nam ne daš ti da kako ostale budemo činiti. Djevojke još sade sajune sve nose a lijepo zaglade u prodio kose; a da toj koja nas učini, tuj veće užeže, da grad vas ugasit pak neće.

125

26

GOSPOĐA: Neću bo da mene u crkvi zarad vas malinjaju žene, er mi toj nije čâs.

130

čas stala - i jedan čas ostala brže - valjda, možda 24 neg počni... - nego počni u ponedjeljak tražiti nove djevojke, jer ćemo i mi tražiti novu službu 25 jučer ste iz vlaha - tek ste jučer došle sa sela 26 koja nas - koja od nas 22 23



75


—

Komedija V.

MILICA: Da kako ostalijeh sad ne malinjaju? koji je vraži grijeh nosit što imaju?

MARUŠA: Ni petke ni svetke ne znamo mi u vas; kad je poć u tetke, ne daš nam jedan čas.

GOSPOĐA: 135

Sramotne i š njima! a odkud koja vas tuj tetku sad ima? što mnite, ne znam vas? da k meni vi paka s trbuhom dođete od tezijeh tetaka? bogme k njim nećete. Jučer ste, kako rijeh, iz vlaha, a sada da tako svaki grijeh, zločeste, vas vlada!

140

MILICA: Žî ti ja, vi s' dušom našom ne brinite; inako vi s mužom do podne ležite. Što ne bih umjela onakoj kako ti? i mi smo od tijela, ako bi t' smjet rijeti.

GOSPOĐA: 145

Ajmeh ja! nut riječi koje su složile.

MILICA: Eto tuj ne kriječi, plat' što smo t' služile.

MARUŠA: Bože, zbilj ja ne znam što nas si snašla toj, brže mniš da je sam jedan stan ovi tvoj? 27

27

brže - valjda Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


76


—

Komedija V.

GOSPOĐA: Nu se još podboči; bogme ću t' takoj dat; idi mi tja s oči, da mi te nije gledat. I kako bjestija š njimi se sve karam; bolje bi, žî mi ja, da cijepcem udaram; al bogme kad počnu, bit vam će u zao čas; čujem vas dobro; nu prostrite veće glas.

150

GOSPODAR došad u kuću srete Milicu, ter govori: 155

Ki je vrag Milica? vazda li plačeš ti? vazda li ulica ima što činiti? Ja ne znam ki je vrag da vam će dovika skandao biti drag i treska i vika. Vazda li na nemir dohodim doma ja odkoli ovu zvir dovedoh? + Pođi + tja. Ah santa Maria! + kad će taj biti dan da na mir budu ja u ovi doći stan?

160

28

GOSPOĐA: Nut gdi im part drži! toj li si gospodar? vraže, tuj ćud skrši, jur ve si eto star. 29

GOSPODAR: 165

Al corpo del brio, kako si mahnita; nijesam te još bio, zato si srdita. 30

GOSPOĐA: Bolja t' je tej biti, s kijema se razumiješ; al eto riječ riti prid njima ne umiješ. Pitaj tej godulje, najliše tuj veću, za muku , za ulje, za ječam i leću, da t' s vragom sprcaše što je djed stekao i da nas poslaše svijeh na ošpedao. 31

170

32

28

Križić ovdje i dalje znači da se govoreći čini znak križa, križa se.

part (tal.) - strana; part drži - drži stranu 30 al corpo del brio - Talijanska uzrečica. Zapravo bi trebalo: Al corpo del dio - za tijelo božje 31 tej - te, tj. sluškinje 32 muka (tal.) - brašno 29



77


—

Komedija V.

GOSPODAR: A što mniš, osao da ti sam otac ja? moj li je posao š njimi se biti, a?

GOSPOĐA: 175

Ne, nego toj mene još toka, đusto znam, još manjka da žene počnu se biti vam. Ne dao toga bog; al ovo hoću ja: objema viđ razlog, ter neka idu tja; zašto ću prvi dan druge ja iskati.

MILICA: 180

Zaisto ni nam stan neće nam manjkati.

GOSPOĐA: Cjeć te je Milice skandao ovi vas.

GOSPODAR: Draga ve dušice, umukni jedan čas, neka ih ja pođu jedan čas karati. Zašto vi gospođu nećete slušati? Došad gospar u ognjište govori

MARUŠA: 185

Ja ne znam ke druge slušaju ovako.

MILICA: U toj nam nije druge, majde ne nikako. 33

GOSPODAR u ognjištu vika: Bestie da niente , nećete mučati? dobro ti umijete u zao čas vikati. 34

33

u toj nam nije druge - u tome nam nije ravnih Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


78


—

Komedija V.

Ti venga il malanno , umukni jedan čas, deserta putano, toj li je naša čâs? 35

190

Gospar šapće karecajući Marušu: Nebore Maruša, rad moje ljubavi, žî ti bog i duša, te riječi ostavi.

MARUŠA govori polako: U zao čas, tamo nu dosjedi, ne tiči.

GOSPODAR polako polako govori: Neka te celunu, žî t' ja se ne miči.

GOSPOĐA ne videći ih vika: 195

Pitaj ih za leću i sude, žî ti bog.

GOSPODAR karecajući Marušu gospođi odgovara: A što mniš da neću sve stavit na razlog? Bogme sve do dlake, tako mi živa ti, godulje opake, nu ja ću vidjeti. Što mnite? bog te sam na razlog stavio tri dnare za skip sam, ki se je razbio.

200

GOSPOĐA: A zašto nijesi ga četiri stavio?

MILICA: Jes đusto, bi li ga? a što je nov bio?

34 35

bestie da niente (tal.) - životinje ništarije ti venga il malanno (tal.) - Nesreća te stigla Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


79


—

Komedija V.

GOSPAR karecajući Marušu gospođi govori: Bog te im, brače, ja dobro znam razlog vas . 36

MARUŠA šapće: Nebore hodi tja.

GOSPODAR: Ah neka jedan čas.

MARUŠA: 205

U zao čas, eto će gospođa sad izit.

GOSPAR: Pođ' s vragom, ter što će, kad dođe? što će bit?

GOSPOĐA vika iz kamare: Stav' im pet lonaca, koje su razbile, i litru konaca, ku su izgubile. Čut ćete još goru; pitaj tu godulju, koja ti na moru izgubi košulju. 37

210

38

GOSPAR: Kad pođu do prve u mecan, žî ti bog, dođ', er ću do mrve stavit im na razlog.

GOSPOĐA imbiceravši se poteče k njim: 39

Bog te ću puknuti, ako vas taj mine. 36

vas - sav

Litra je bila mjera za težinu (sadržala je 12 unči). Rublje se pralo na moru. 39 poteče - potrči 37 38



80


—

Komedija V.

Ugledavši ih gdi se karecaju vikne: Ajmeh ja! nuti prida mnom što čine!

GOSPAR: 215

Pođ' s vragom, ti muči, sad ti ću bogme dat.

GOSPOĐA: Bogme toj odluči da nećeš sa mnom spat. Toj li si gospodar? godulje celivaš! bogme neć' u odar k meni leć, neka znaš.

GOSPAR: Pođ' s vragom, umukni.

GOSPOĐA: Neću ti mučati.

GOSPAR: 220

Da vika' ter pukni. 40

GOSPOĐA: Zatoj ću vikati.

GOSPAR odvodi gospođu ter ju taži:

41

Nebore muči tja; jeda je što bilo? ono joj htijah ja razbiti sve rilo, a ti mniš da ju ja brže htijah celivat.

40 41

da' vika - onda viči taži - tješi Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


81


—

Komedija V.

GOSPOĐA: Izvuc' se s vragom tja, razumjet hoć' mi dat. Bože ve, Dživo moj, lud ti si, ako mniš da nijesam znala toj, svu dragu noć gdi spiš, ter mi se skužavaš: nješto sam zle volje; a ti ti tamo znaš što činiš najbolje.

225

GOSPAR: Nut vraga, što ište! ti se s' pomamila; još nije godište kad nijesi rodila. Hoć' brače ako ć' sad? na vjeru, nu hodi.

230

42

GOSPOĐA: O sebi tamo rad', na me te vrag vodi. Kako ću bit živa od ove sramote, gdi mi muž celiva na oči ogote?

43

GOSPODAR: 235

Nu mi rec' kad Krila Frančeska upazi, nije li pokrila i sve toj ugasi? Da Stijepa kad Nika na Stani ugleda, kakono vladika nikomu znat ne da; a ti tu cipariš kakono jedna zvir; činit ću da udariš glavom za to u mir .

240

44

GOSPOĐA: Er su tej mahnite, ter ću ja još biti? bogme ti prem ni te ne bi s čijem popiti. Bogme ću puknuti, da braći od prve kom bude svanuti ne skažem do mrve.

GOSPAR: 245

Ja . . . . te bratje i tebe još š njimi; a nuti gledajte gde bratjom prijeti mi. Pođ' dokle s' tej volje, ter im se istuži. 45

Još nije prošla godina a da nisi rodila. Tamo ideš rado, svojevoljno, a na mene te vrag vodi. 44 u mir - u zid 45 Praznina u svim sačuvanim rukopisima, vjerojatno zbog "nezgodne" riječi koja bi tu trebala stajati. 42 43



82


—

Komedija V.

GOSPOĐA: Toj neka mož' bolje noćas poć k Maruši. A zatoj iz kuće večeras neću poć, da viđu komu će gora doć ova noć. Bogme ćeš počivat od sada tamo sam, a ja ću odi spat, čijem odrom providam.

250

46

GOSPODAR: Ah bože hvala ti, a toj ja i želim; mirno ću daj spati, kad te se odijelim.

GOSPOĐA: 255

Žî mi bog i duša, sve toj znam zašto hoć', da k tebi Maruša k samomu bude doć. Neće ti valjati na vjeru ni taj; nut s tobom ću ležati, al me neć' ni taknut.

GOSPODAR: Kad ve se tuj bude, toj ve znaš bolje ti er se sve zabude ; tezijem mi ne prijeti.

260

47

GOSPOĐA: Ja t' ništa ne prijetim.

GOSPODAR: Eto ih iždeni.

GOSPOĐA: Znam, veću ljubav njim nosiš dvaš neg meni. Najmanje da je koj bolesti u glavi, oni čas bogme joj sam kokoš udavi; a bogme da dušu neboga ja kupim, toga ne okušu, neg ako ja kupim. Ah proklet oni čas kad dođoh u tvoj stan, er nijesam do danas imala dobar dan.

265

46 47

čijem odrom providam - čim pribavim krevet zabude - zaboravi Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


83


—

Komedija V.

GOSPAR: Bjestiju u gradu ženu mi ne mož' rijet ni staru ni mladu, koj moreš zavidjet. Ti imaš sajune, košulje, kolete, rukave, kordune, prstene, frecete, razlike još veze, kuplice, ubruse, s biserom podveze, naprske, janjuse, pantufe, cokule, bječvice pletene, što nijesu obule do danas vik žene, daj suknje pak brune, daj modre, crljene; a nut sad gdi kune kad dođe za mene.

270

275

48

GOSPOĐA: Sve što sam do danas od tebe imala, sada bih u saj čas sve vragu podala, svaki čas gdi veće činiš mi sramote.

280

GOSPODAR: Što?

GOSPOĐA: Eto smrdreće celivaš ogote. Tebi se čini smijeh, a meni života ne bude od mladijeh cjeć tezijeh sramota; Po onu Gospođu, hoću se prosjesti, u crkvu kad dođu, er ne smijem k njim sjesti, gdi nami objema ruge su postale, a one svojijema mužim se sve hvale. Tuj tako mi duše, misicu ne čuju negli svoje muže hvaleći mjentuju: moj Andro, moj Pero, moj Frano, moj Maro, moj Dživo, moj Jero, moj Luko, moj Baro. Svaka njih govori kako muž kôj' čini; taj: meni domori: uzmi ve, naj, zini; taj veli: a meni većma muž čini moj karecâ neg ženi u gradu ijednoj; taj veli: triš menje učini moj danas, gdi meni volja nije da š njim ijem, na mu čâs. A Peri Baro je triš noćas činio uz leut da poje, koga je molio.

285

49

290

295

300

vik (uz negaciju) - nikad po onu Gospođu - Gospe mi, majke mi Božje

48 49



84


—

Komedija V.

GOSPODAR: Takoj ti i mene snahode sad ljudi: što ti je od žene? je li t' još zle ćudi? dâ l' ti se, žî ti bog, miješat u ognjište? ali ti još razlog i od toga ište? Od vražijeh đotuna živjet mi nije moć, što mi će botuna na uru za te doć. Navlaš mi govore: sada je duga noć, hodimo nebore gdi godi začas poć. A ja ne smijući od tebe nikuda, mnome se smjejući cijene me za luda. Uzeo vrag žene i tko ih još sluša; ti čuvat hoć' mene g...no ti jeđ' duša.

305

50

51

310

52

53

GOSPOĐA: A zašto s ogotam ideš u ognjište?

GOSPAR: Jeda ih rabotam? nut, vraga, što ište! 54

GOSPOĐA: 315

Pođi + tja + napasti, veće ću cić ovijeh večeras upasti u trista smrtnijeh grijeh. A jutros od prješa a sada od buke još nijesam kraliješa uzela u ruke

GOSPAR: Ah da si blažena, toj od vas hoće bog, a neće da žena ište mužu razlog; svaki je muž ženi na svijetu gospodar, a ti hoć' na meni jahati; lijepa stvar. Bogme ću sjutra sam poć naći fra Pavla ter ću rijet: ne imam ja ženu neg đavla.

320

50 51

botun (tal.) - prigovor, ujed (riječima) navlaš - hotimice

Praznina u svim rukopisima; opet umjesto "nepristojne" riječi. jeđ' - neka jede 54 Riječ rabotati očigledno je u prenesenom, opscenom značenju. 52 53



85


—

Komedija V.

GOSPOĐA odgovara: 325

Set neno sinducas + - Pođi djer ti vraže, da mi rijet jedan čas molitve ne daše. 55

GOSPAR: A jeda ja tvojim ustima govorim? Nut vraga, još ne smim da usta otvorim.

GOSPOĐA: Da nobi sodie. + - Hoć' me se ostati? kako ti ne da grijeh odi me smetati. Funda nos in pače. - Neću mu veće dat da ga one svlače, ako će sa mnom spat. Lumen de lumine. - Dat će bog da ikad ova mu ćud mine, koja je u njem sad. Tko tamo toj grede? zašto ne vidite? 56

330

57

58

335

VESELA: Ja sam; dobri sjede.

59

GOSPODAR: Zdrava, što činite?

VESELA: Zdravo smo i živi s pomoći božjome. Jeste li zdravo vi?

GOSPOĐA: Ne pitaj o tome; er život i zdravje nješto mi nije milo, da majde, sestro, nije.

340

set neno sinducas (lat.) - fraza iz Očenaša, ali iskvareno; trebalo bi Et ne nos inducas (I ne uvedi nas...) da nobi sodie (lat.) - trebalo bi: Da nobis hodie (Daj nam danas) 57 funda nos in pače (lat.) - Fraza iz crkvenog obreda: Utvrdi nas u miru. 58 lumen de lumine (lat.) - isto: svjetlost od svjetlosti 59 sjede - Prema Akademijinom rječniku, gdje se riječ navodi kao sijede , znači "sjedenje"; B. Klaić smatra da 55 56

se radi o značenju "susjede". Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


86


—

Komedija V.

VESELA: Što se je zgodilo?

GOSPOĐA: Nemoj me od tuga od mojijeh prašati, er ti ih od ruga ne mogu kazati.

GOSPODAR: Što s' došla Vesela? Starica što čini?

VESELA: 345

Nije ništa izjela, veće su od dva dni. Frano vas i Mara drago pozdravljahu i gospođa stara, koji vas moljahu: dođ'te ve jedan čas, dođite ovamo zajedno večeras neka večeramo.

GOSPAR: Nu hoćemo li poć? što veliš? besjedi.

GOSPOĐA: 350

Onako kako hoć', onako naredi.

GOSPAR: Čin' brače večeru da našu ponesu.

VESELA: Uh sjetna, na vjeru, brže mniš da nijesu spravili na što vas dozvat su hotjeli? bogme su još danas i pleće nadjeli.

GOSPOĐA: 355

Milica spravi toj, tere ćeš ti ponijet.



87


—

Komedija V.

VESELA: Vidjet ćeš što će moj gospodar za toj rijet.

GOSPOĐA: Maruša, ti gdje si? na t' ključe od kamare, ubrus mi donesi najbrže odzgare.

MARUŠA uzam ključ mrmori: 60

U zao čas posjede na svak čas spravila!

GOSPOĐA spravljajući se: 360

Nut kučke, besjede koje je složila! Doći ćeš još k meni, ja ti ću kučko dat, komu se ovo mni tako odgovarat. Hod' sjemo Milica, znaš li kamo dje se jutrošnja kuplica, ku Pera donese?

MILICA smjejući se: 365

Eto ju s' na glavu još jutros stavila.

GOSPOĐA: U istinu pravu; kako bjeh zabila! Kako mi stoji sad? viđ tamo nebore. 61

MILICA obhitivši joj glavu odzad: Prem kako čine sad, bolje se ne more. Đusto se sastavlja prem odi lozica. 62

GOSPOĐA: 370

Eto ju iskalja, ti s' njeka oslica.

uzam - uzevši zabila - zaboravila 62 lozica - Akademijin rječnik pretpostavlja da e radi o nekoj vrsti veza, ili možda o nekoj vrsti kopče. 60 61



88


—

Komedija V.

MILICA rugajući se: Ah gospo, čudno ti uljudno stoji sad.

GOSPOĐA: Nut riječi ogoti koje su došle sad! Zovi tuj odzgara, sramotna ne došla! dugo ti zatvara, ne umije doć s posla.

MILICA: 375

Maruša nebore. misliš li toj snijeti?

MARUŠA: Evo se ne more priko vrât letjeti.

GOSPOĐA: uzamši ubrus Maruši govori: Sjemo mi daj monđin, ja ti ću kučko dat, kucat nas poslije čin'; ne zabud', čuj, zaspat. A uzmi hljeb tamo, ter zabi u se vas.

MARUŠA: 380

To li ću ja samo o hljebu bit noćas?

GOSPOĐA: Nut kučke smrdeće, cipari tamo još; što ti ću dat veće? hoću li t' dat kokoš?

GOSPAR: Ostav' joj peču daj od mesa onoga.



89


—

Komedija V.

GOSPOĐA: Zavrzi zakon taj, zavrzi zaboga. Ostav' joj, žî ti ja, rad mene i kokoš. Napasti + pođi + tja; manjkaše ovo još. 63

385

VESELA: Hod'mo ve, docna je.

GOSPAR: Ne čin' još ti prešu. Ja cijenim, rosa je; dajte mi ferežu; i mač mi sjemo daj: a ti ć' tuj ostati ter kuću zaskačaj, nemoj pak zaspati, da potom zakucam, dotečeš na vrata, ako neć' da ti dam, kad dođu, sto bata. Daj duše ručicu, za me se uhiti.

390

64

65

66

GOSPOĐA: Neka na ulicu budemo iziti. Pođi ti večeraj, i mesa ć' nać tamo.

395

MARUŠA sama: Pošla ti prije u raj neg dođeš ovamo. Na vjeru i dušu zautra za vas dan kako ću t' rijet mužu tvoj život sramotan i didli svakdanje, i š kijem se vagiđaš; činit ću potanje, na vjeru, da mižaš. Al zlje t' bih ja stala i bila prem luda, da peču ukrala ne budem od gruda; a ima i ckvare ovamo pod skalom veće pô bokare pritopljene s salom; toj bogme nije mala, ter ću t' poć zamesti toliko prikala, što mogu izjesti.

400

67

68

69

405

70

zavrzi - odbaci potom - pošto, nakon što 65 dotečeš - dotrčiš 66 sto bata - sto batina, udaraca 67 činit ću potanje ... da mižaš - učinit ću da tanje mokriš 68 od gruda - od hrpa, od cjeline 69 veće pô bokare - više od pola vrča 70 zamesti - umijesiti, zamijesiti 63 64



90


—

Komedija V.

Na vjeru, na vjeru, kako ću, neka znaš, bolju ja večeru imati neg ti dvaš. I da ti nije har, er me će na tvu čâs poljubit gospodar, kom dođe oni čas. Majde ću sada poć sredivši zasjesti, ter neću mrve oć, da silom znam jesti.

410

71

Odi pođe Maruša u ognjište, a veće nitkor ne ostavši, svrši ovo govoren'je.

71

kom dođe oni čas - onaj čas kad dođe



91


—

Komedija VI.

KOMEDIJA VI. Prolog. Vele bih tvrdo rad da pamet stavi svak, er vam ću rijeti sad što ćete vidjet pak; zašto je smiješna stvar, ja ne znam jeste li smješniju ikadar do danas vidjeli. Njeki je gospodar imao u gradu budući sijed i star jednu ženu mladu; i toj mu nije dosti, neg li se svud skita, ne gleda starosti, gdi može, svud pita. Nu ga će njegov grijeh do groba dovesti, kakono vodi svijeh koji su bez svijesti; ter što je krijući činio pas jedan s čeljadi u kući, znat se će ovi dan. Svoju službenicu s babome jednaga i tovjernaricu nabređa, nut vraga. Al mu će njegov grijeh sve ženi otkriti, tere ćete imat smijeh; što će tuj pak biti? er mu će žena taj davati razumjet da tuj mre cjeć togaj, tere će popa htjet. Neboga taj žena činit će tuj vike, er će bit smetena od muke tolike, tere će pop ovi u ženi cijeniti da su tri vragovi, ke će htjet goniti. Poslije pop kad pozna zašto je taj žena toliko žalosna i toli smetena, svijeh će smiriti; pak će poć zasjesti tere će svi piti po svu noć i jesti. I ako mnite vi da ovo ja lažu, sjedite muče svi da vam toj ukažu. 1

5

10

15

20

25

2

___________________

GOSPAR došad s polja govori: Vesela ti gdje si?

1 2

vele bih tvrdo rad - bilo bi mi vrlo drago da pamet stavi - da se usredotoči, da posveti pozornost Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


92


—

Komedija VI.

VESELA iz ognjišta:

3

Evo objed kuham.

GOSPAR: 30

Ovamo izljezi. Marija gdi je?

VESELA karecajući gospara: Ne znam. Para mi u treti pod nješto otide postava donijeti; sjed', muči; et' ide. 4

GOSPAR: Čut ćemo kad bude zaskačat kamaru.

VESELA: Izvuc' se od tude; stavi me na karu.

5

GOSPAR: 35

Na karu, je li, a! kurvine bestije! u gradu, žî mi ja , djevojci bolje nije. Ti imaš modrine, brhane i gunje, u nijedne sad nije per brio što je u nje. 6

7

VESELA: Ni trbuh ovaki.

ognjište - kuhinja treti pod - treći kat 5 kara - stup sramote (naziv dolazi od tal. carro , jer su se u nekim mjestima u Italiji za istu svrhu koristila 3 4

kola.) žî mi ja - života mi per brio - talijanska fraza, trebalo bi zapravo: per dio , za boga

6 7



93


—

Komedija VI.

GOSPAR: Da t' nije za toj har; djevojkam toj svaki čini sad gospodar. Dokli si daj taka, nemoj mi ti branit, što ja znam, er paka moglo bi drugo bit.

40

VESELA: Jeda me ovega bude bog rastati, umjet ću od tega naprijed se čuvati. Al što bih, rasuta, gospođa da uzna? nu ti mi joh skuta, sjetna ja i sužna! 8

45

GOSPAR: Gospođi ne kaži, nego se odzdala po njemu pripaši; što se si pripala!

VESELA: Rasuta, napokon gdi se će rađati?

GOSPAR: 50

Činit ću da u Ston otideš jemati; u đonti ja imam kmeticu jednu tuj, koja će činit vam svaki red: nut miruj. 9

10

VESELA: Sjetan ti taj mir moj, ja ti sam u zao čas uljezla u stan tvoj, izgubih brižna čâs.

GOSPAR: 55

O čem ti govori? nu sjemo, žî ti ja.

naprijed - ubuduće đonta (tal.) - dodatak; ovdje se misli na dodatak posjedu 10 koja će činit vam svaki red - koja će vam ispuniti svaki nalog, zapovijed

8 9



94


—

Komedija VI.

VESELA: Kad je ona gori, hod' s vragom tamo tja.

GOSPAR: Što ištom govoriš? gdi se zadržuje, doslek bih bogme triš.

VESELA: Bogme nas sve čuje.

GOSPOĐA izide: Ajmeh ja! nuti života od muža! hoću li puknuti? sad mi će poć duša.

60

GOSPAR: Pođ' s vragom, ne vikaj, polahše govori.

GOSPOĐA: Bogme ću činit taj na kari da dvori.

VESELA: Ništa mi ne prijeti, nijesam te pokrala.

GOSPOĐA: Sjutra ćeš vidjeti s kijem si spavala. Čuđah se gdi svak čas u puti pritlja je a mlednja u obraz, gdi bljuje a ne ije.

65

11

VESELA: Ja sjetna mrem hode, gdi mi raste pikat, od pitja i od vode evo ću trupikat; ne bih ovo stekla, da ovdi ne dođu. 12

13

11

u puti - u tijelu Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


95


—

Komedija VI.

GOSPOĐA: 70

Pravo si toj rekla, po onu Gospođu.

14

GOSPODAR: Ki je vrag Marija? odkud toj namišljaš?

GOSPOĐA: Nijesam li čula ja vaskolik život vaš? Dobro sam sve ovoj po tebi poznala: odkli je u stan moj ogota taj stala, gdi ječiš svaku noć, sve ti je otvorenje neka k njoj možeš poć, lažući sve menje. Ne bješe prije taki, majde ne, žî mi ja, neg kako lav jaki mnokrat mi dodija, a sad kako vraga ne mož' me zgledati.

75

15

GOSPAR: 80

Bogme mi si draga, nemoj tu lagati. Još nijesu osam dni, reče li, žî ti ja: tamo se odmakni, eto mi dodija?

GOSPOĐA: Mao ti reče rok! osam dni, je li aj?

GOSPAR: Bio je tvoj uzrok.

GOSPOĐA: Nije neg kučka taj.

hode - hodeći dođu - dođem 14 po onu Gospođu - Gospe mi, majke mi Božje 15 otvorenje - otvoreno (stari oblik priloga koji završava na -je koristi se zbog rime sa menje ); ); prema nekim 12 13

mišljenjima (Švelec), otvorenje na ovom mjestu znači proljev Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


96


—

Komedija VI.

GOSPAR: 85

Ako što dubitaš, a ti ju iždeni.

GOSPOĐA: Znam dobro er ne daš opravit toj meni; neg vazda tuj skužu iznađeš kugodi: eto nam u Gružu baštinu odhodi, Župu nam prigleda, obide i Brgat, ukrasti nam ne da; Rijeku će otrgat.

90

16

VESELA: Da jeda nijesam toj tisućkrat obila?

17

GOSPOĐA: Znam kučko život tvoj i što si činila.

GOSPODAR: Reć ti ću, i ona neka me daj čuje, ove dni do Stona poslat je trebuje, da nam grah i leću i poklone skupi, i nikuda neću da od tuda stupi, dokli sva jeman'ja i voća ne spravi; jer neću tamo ja it radi nezdravi, da na nju veće ti ne sumnjiš štogodi.

95

18

GOSPOĐA: 100

Toj li ju ć' poslati da ne znam kad rodi? bogme ću sve znati do dlake najmanje, i opet primati u kuću neću nje.

Gruž, Župa dubrovačka, Brgat i Rijeka dubrovačka su lokacije u blizini Dubrovnika, gdje Gospodar ima svoje posjede. 17 obila - obišla (kao npr. u izrazu "obijati pragove") 18 Ston je bio na lošem glasu zbog malarije. 16



97


—

Komedija VI.

BABA: Sjetna ti ne bila, ištom ja bjeh Niku zaspati stavila, a začuh tuj viku. Nije li sramota da vas toj tko čuje?

105

GOSPOĐA: Eto taj ogota skandao vas snuje.

BABA: Žî t' mi se štogodi me čini ni čuti, toga se nahodi, er je svak od puti. Da'te joj da stupi gdjegodi blizu tu jedan čas da kupi pô kutla djetetu.

110

GOSPAR: Naj ču li ti, gdje si? pođ' brzo gdigodi, ter vina donesi, nađ' dobro štogodi.

VESELA: Hoću li bijeloga? crljenijeh er nije.

GOSPOĐA: Ne dones' inoga nego mješanije. Jes' li ju vidjela? nuti joj trbuha.

115

BABA: Ono se najela jutros vruća kruha. Muči ve s bogom tja, žî m' ti, mljah da s' bolja. 19

GOSPOĐA: Ne mogu mučat ja, er mi je nevolja.

19

mljah - mišljah Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


98


—

Komedija VI.

GOSPAR: Hodi ve tja s vragom, čuju te susjede.

GOSPOĐA: 120

Pošao ti s dragom; nuti mu besjede.

BABA: Što mi kruh ne date, malojzi da mi je učinit panate? što mnite da ne ije?

GOSPOĐA: Otvori tuj ormar, ter sama urježi, nu ve joj lijepo svar', ne ištet' u prješi.

20

BABA: 125

Čijem se ovo sredi, pođi ve gori ti, ter kod nje posjedi, nemoj ti trud biti.

GOSPOĐA: Da poću ja gori.

BABA: Pođ' dočim ja svaru; stav' pamet, otvori najlahše kamaru, ter ve se nikudi ne kreni od nje ti; ako se probudi, jer se će pripasti.

130

GOSPAR: Lijepo t' ju odmami.

20

ne ištet' u prješi - ne upropasti u žurbi Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


99


—

Komedija VI.

BABA: Žî t' duša, vidi li? jaoh da zna što smo mi ove dni činili? Vijeku ja žalosna! već bi me zaklala, da po čem uzazna da sam s tobom spala. Radi nje i muža na trbuh kad zgledam, strne mi sva duša, što ve ću ja ne znam.

135

GOSPAR: Neka taj besjedi; hod' sjemo Marica, nu mi daj tej mjedi ; da gdi je polica? 21

TOVJERNARICA: Polica eto na, eto t' i dinari; rasuta, da ti zna ona naše stvari, kunu t' se ja dušom da bi me prognala; blago onoj, er mužom daj se je skužala; al da se od moga trbuha domisli, što ve bih neboga? nu malo ti smisli.

140

GOSPAR: 145

Hod' ve tja, nut vraga! s čijem si ti još došla? Celuni me draga.

TOVJERNARICA: Joh nije još pošla.

GOSPAR: Sad je u ognjištu, er čini panatu.

TOVJERNARICA: Ja vidim er ištu za grijehe sve platu. 22

21 22

mjedi - novaca sve - svoje Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


100


—

Komedija VI.

GOSPAR: Ne boj se, kad t' pravlju ; nu slušaj da t' reku, daj Mare da stavlju po peset ja Rijeku; znam vrijedna er nije, neg navlaš toj činju, neka ti docnije prodavat budeš nju; neće je pivci pit, ter ću ja svaku noć u stranju s tobom bit, a na dvije ure poć. 23

150

24

25

TOVJERNARICA: 155

Dobro će toj biti, al što ću žalosna? kako ću roditi, da mi se ne uzna?

GOSPAR: Što ćeš ti nego li deveti izležat; rec' da te zub boli, ja ću t' svijem proviđat; ničim se ne brini, hodi ve s bogom tja; nut ištom ti čini kako ti velim ja.

160

26

TOVJERNARICA: Pribroj tej dinare.

GOSPAR: Neću ih brojiti; ah srčana Mare, vazda ću tvoj biti.

GOSPOĐA privuče se ter čuje: Rasuta, nu gledaj; hoću li sad umrijet! Još li je tretja taj? ku mi ćeš skužu rijet?

pravlju - govorim

23

Litra vina sa imanja u Rijeci prodavat će se po pedeset novčića. navlaš - namjerno 26 ja ću t' svijem proviđat - ja ću ti sve osigurati 24 25



101


—

Komedija VI.

GOSPAR: 165

Ja š njome govoru, er bih rad da bačvu od Rijeke otvoru, po peset da načnu.

TOVJERNARICA: Uzeo vrag vaš stranj, eto vam i ključi, neću vam doći na nj, toj bogme odluči; od jutros se kara; nuti čudne žene, djevojku potvara i babu i mene.

170

GOSPOĐA: Sramotna hodila! da nudjer viđ' trbuh.

TOVJERNARICA: Dobro bo sam pila i bolje jela kruh, bez muža uživam; koga se što bojim? pridaju razlog vam, mojijem se ja gojim kako udovica, kojom se čudi svak što su glatka lica i debeo pupak. 27

175

GOSPOĐA: Dobro znam toj salo, pamet ću ja stavit hoć' li ga domalo, ogoto, probavit.

28

GOSPAR: Po boga živoga, ako uzmu sada bat, nać me ćeš inoga; nemoj se, čuj, varat.

180

GOSPOĐA: Rasuta ja! nuti, koju sam riječ čula! Sada ću puknuti, pade mi gučula.

razlog - račun pamet ću ja stavit - pripazit ću

27 28



102


—

Komedija VI.

VESELA vrativši se s vinom govori: Što je toj od danas? žî mi bog i duša, grad se je skupio vas za čudo ter sluša.

BABA dotekši:

29

185

Ja mnjah da se biju, po grešnu dušicu.

30

GOSPOĐA: Sada mi po Mariju teci hondrčicu, a popu ti teci, oslov pse, ne mužu, žena mi mre, reci; izgubih sad dušu; svuc'te me najbrže, zašto me ovi jed u febru sad vrže, obriš'te sve ured, neka se prije leže, umrijet ću prije sjutra, njeki me nož reže po srcu unutra. 31

190

BABA: Ne boj se nebore, na jed ti to stupi.

GOSPOĐA: Veće se ne more, duša se jur kupi.

TOVJERNARICA: 195

Sad će Marija doć, eto ve ju vodi; sve ti će u čas proć.

GOSPOĐA: Veće se odhodi.

dotekši - dotrčavši po grešnu dušicu - grešne mi dušice 31 teci - trči 29 30



103


—

Komedija VI.

MARIJA HONDRČICA došad: Uh, sjetna Marija! od šta bi nemoć taj? 32

GOSPOĐA: Umrijeh ti Mare ja, veće me ne pitaj.

HONDRČICA: Za isto rijet ću vam, i nijesi zle čire, bolju te vik ne znam, ne, do moje vire. 33

200

GOSPOĐA: Sjetno ti dobro toj, neboga ja ti znam.

HONDRČICA: Prostri se ovakoj, neka te opipam. Ti se si stravila gdigodi, viđu ja, ali se je razbila po tebi rabija.

GOSPOĐA: 205

A s koga neg s te tri, a zacjeć psa muža; ja ti ću umrijeti, gdi mu je psu duša? Čin' na dvor da tamo sve pođu, žî ti ja. A nu ti ovamo.

HONDRČICA: Sve hod'te na dvor tja. 34

GOSPOĐA: Nu sjemo da nješto spovijem ja sve pravo; bogme mi nije ništo, dosta sam ja zdravo; al nemoj njemu rijet, neg mi daj ti viru

210

nemoć - bolest čira (tal. cera ) - lice, izgled 34 na dvor - van 32 33



104


—

Komedija VI.

da mu ć' dat razumjet er veće umiru; sve tej tri oslov pas er je nabređao; uzaznah sve danas; toj mi je na nj žao. Zatoj se u odar postavih ovakoj. 35

215

HONDRČICA: Ne brin' se za tuj stvar, upsi se ti takoj. Ako mi što reku, ja se ću zakleti da nećeš moć vijeku do sjutra živjeti. Riječ ne progovori, nu dihaj najvećma, a oči zatvori, obrat' se ti plećma. 36

220

GOSPAR: Što ti je od gospođe?

VESELA: Vjeruj mi, ne znamo.

HONDRČICA: Para mi da dođe, čujem ga onamo.

GOSPOĐA: Nu ve ih poslušaj, jeda će što rijeti.

BABA: Hoće li doć pop taj? bogme će umrijeti.

GOSPAR: 225

Sada će i pop doć; zbilj, je li tvrdo zla?

37

da ćeš mu pokazati da umirem upsi se - pretvori se u psa 37 tvrdo zla - vrlo bolesna 35 36



105


—

Komedija VI.

TOVJERNARICA: Priskočit neće noć, veće je otišla. 38

GOSPODAR: Nut gdi nas bog u čas svijeh od nje slobodi; mimo to svaka vas slobodno dohodi. Ma zašto nijeste vi mogle mi bolji glas dohranit neg ovi, celun' me svaka vas.

230

HONDRČICA: Bogme on uživa, da prije umreš tja, š njimi se celiva.

GOSPOĐA: Čujem ga sve i ja. Ne mogu mirna bit, sada ću poć ustat ter ih ću svijeh izbit; ja im ću kučkam dat. Ogote smrdeće, zli vam ti celovi! bjehote sve veće posjele stan ovi; sve mi tri sad na dvor, er ću raskosana ovako poć u dvor, a išti ti stana, vlasteli da vide što patim neboga.

235

GOSPAR: 240

Hod' s vragom, pop ide; umukni, evo ga.

GOSPOĐA: Makar svi popovi da dođu i fratri vidjeti rug ovi, ki činiš s ove tri.

POP: Muč'te per carita! što je tako skočila? ima li spirita? jeda li vačela? Ah neboge žene, molitvu znam njeku; 39

245

priskočit neće noć - neće preživjeti noć per carita (tal.) - za milost (božju)

38 39



106


—

Komedija VI.

daj vode krštene, dočim ju ja reku, ter joj će nemoć ta dohodit urjeđe.

GOSPOĐA: Ne imam spirita, neg su tej š njim bređe.

POP: Izljezi iz nje ti, bogme te zaklinam.

GOSPOĐA: 250

Iždeni ove tri.

POP: Nut tri su, nije sam.

GOSPAR: Ali je mahnita? ali ti vačela? al ima spirita?

GOSPOĐA: Nije, neg tva zla djela. Mariju pitajte; nije mi ništa, ne.

HONDRČICA: Zaisto, dumo, te tri ovo sve čine.

POP: 255

Ja vas ne razumijem; govori sebi svak, ter evo ne umijem ni što ću činit pak. 40

40

ne umijem - ne znam Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


107


—

Komedija VI.

HONDRČICA: Ako me ć' slušati, sve ti ću rijeti ja; bređe su š njim tej tri, ter se ona rabija. Ako mož' štogodi, u to ju smiri š njim, a veće ne hodi za grijehe ni u Rim.

260

POP: Miri se ne čine negli u trpezi, rabija tuj mine. Djevojko, ti gdje si? kuhaš li što tamo? slobodno sve reci.

GOSPAR: Kapuna imamo; pleće još ispeci.

GOSPOĐA: 265

Jes, dumo, i jaja, kada ti ja pravlju, sad vam ću ljepšu ja isprigat fritalju. 41

POP: Pođi ti Marica, ter vina dobra daj.

TOVJERNARICA: Kamo bokarica od osam kutal taj? Bogme ću donesti štono se sad pije prije neg budeš sjesti.

270

POP: Da' sim mavasije. 42

GOSPOĐA: Pođ'te vi, trpezu naprav'te sad gori, dočim ja uzljezu.

pravlju - govorim da' sim - daj amo

41 42



108


—

Komedija VI.

POP: Žî t' ja se ne mori.

GOSPAR: Da hod'mo majde svi u selu uzljesti, neka se prije spravi što ćemo izjesti. Vidiš li u koja govna sam upao? 43

275

POP: Ne brin' se, vas ću ja napravit posao. Tuj babu opravi i tovjernaricu, a u mene stavi ovu godišnicu; moćeš k njoj vazda doć svaki dan dvaš i triš. 44

45

GOSPAR: 280

A poslije svaku noć neka ti š njome spiš?

POP: Ne za to, po ovi red; kako ti nije grijeh? 46

GOSPAR: Žî ti ja, hod' ured, ali t' sad ino rijeh. Odi otidu svi, i tako svrši ovo govoren'je.

u selu - u salu, u salon opravi - otpremi, otpusti 45 godišnica - godulja, sluškinja koja se unajmi na godinu dana 46 po ovi red - zbog ovog reda (svećeničkog) 43 44



109


—

Komedija VII.

KOMEDIJA VII. Prolog. Nut me čuj mirno svak, er vam ću spovidjet što ćete malo pak vi čuti i vidjet. Otac je i mati, koji jedinoga, sina će imati od srca od svoga, i tu malo vrijedna kakono smamljena, deserta er jedna vladat će njim žena, s kom će bi' dezvijan da zločes neće moć ni u noć ni u dan nikuda od nje poć. Otac će i mati izradi tej žene načine držati da sina ožene, koji će napokon na despet toj ženi ocu reć da ga on i vijera i ženi. Malahnu ovu stvar i loše narednu primite vi u dar za ljubav za jednu.

5

1

2

10

3

4

Ovo govoren'je bit će razdijeljeno u tri ata. ___________________

POČINA AT PRVI. Mati sjedeći šije ter djevojci govori:

MATI: 15

Nu hodi Maruša.

DJEVOJKA MARUŠA: Što mi zapovijedaš?

zločes - jadan, nesretan izradi - poradi, zbog 3 načine držati - nastojati 4 loše narednu - loše uređenu, sačinjenu 1 2



110


—

Komedija VII.

MATI: Žî ti bog i duša , nu ve mi pravo kaž', i mislit čuj nemoj da će toj znat itkor: pođe li taj sin moj u noći kud na dvor? 5

6

MARUŠA: Ne bila žalosna, sve ti ću rijet pravo, al nemoj da on zna, tako t' živ i zdravo! er drugo neće bit, ako toj bude znat, neg me će obružit i nos mi obrezat.

20

MATI: Tako mi on živo, vik neće on znati, i žî mi moj Dživo, lijep ti ću dar dati: na čâs ti naplata i uzmi najbrže crevlje s dva poplata, ke Dživo povrže, jer ih će taj psihar djetić sad podbiti; još ti će lijepi dar i lijepa čâs biti, i da ti četiri kuplice nove dam, ako me ti smiri, što te sad ja pitam. 7

25

30

MARUŠA: Bogme ti jednu noć ne bi još zgriješio, kad neće na dvor poć; i sinoć je bio.

8

MATI: Da kuda prohodi? korta se zatvora.

MARUŠA: Drugi put nahodi negli se vam para: kanavu otvora i opet njekako za sobom zatvora, vrag ti ga zna kako; i mnokrat š njim njetko još dođe, ter piju, ma bogme ne znam tko, dobru mavasiju.

35

žî ti bog i duša - tako ti boga i duše na dvor - van 7 vik (uz negaciju) - nikad 8 ne bi još zgriješio - ne bi još propustio 5 6



111


—

Komedija VII.

Skita se do svijeta; a dođe pak k dzori kanavom opeta, on ju sam otvori. 9

40

MATI: Jaoh meni, Maruša, što ve ću žalosna! boju se od muža da sve toj ne uzna; na mjestu na tomuj er bi mu gočula oni čas pala tuj, što ti sam jaoh čula. Mnogo ti jaoh mati pritrpje i otac; nu pođi, Mare ti, ter tamo viđ' lonac. 10

45

Maruša pođe u ognjište, a mati ostane šijući, utoliko napolju srete se Dživo, otac od sina, i Petar, otac od kćere, koji počina govorit: 11

PETAR: Buon di, ser Giovanni!

12

DŽIVO: Ser Piero, addio.

13

PETAR: Son mille anni da te sam želio. 14

DŽIVO: Bio sam pošao baštine sve obit. 15

PETAR: 50

Da kako s' našao?

9

do svijeta - do svjetla, do zore, do dana

tj. stislo bi mu se grlo od muke ognjište - kuhinja 12 Buon di, ser Giovanni (tal.) - Dobar dan, gospodine Ivane (Dživo) 13 Ser Piero, addio (tal.) - Gospodine Pero, pozdrav. 14 son mille anni (tal.) - ima tisuću godina 15 baštine - imanja, posjede 10 11



112


—

Komedija VII.

DŽIVO: Vina će dosta bit.

PETAR: Nu neka stoji toj; moj miser Giovanni, htio ti sam rijet nješto majde još od lani, ali me je bio sram, er ti znaš, svak gleda, rekući što ja znam, prođe li besjeda. 16

DŽIVO: 55

Nebore ser Pero, tuj ve smo prighenti sve per brio vero u mene moreš ti.

17

18

PETAR: Svak svoje žalosti najposlije razumije, er zao glas donesti nikomu lasno nije. U tebe sin jedan i drugo ne imaš, koji t' je namuran , a brže ti ne znaš; ter kako dezvijan da od nje ne umije ni u noć ni u dan, u nje spi, u nje ije.

60

19

20

21

DŽIVO: Ne more biti toj, er ja znam, jednu noć na mjesec Maro moj iz kuće neće poć; ja kortu zaklapam, neće on riječi reć, neg vazda mirno sâm otide ončas leć.

65

PETAR: Affe te inganni.

22

neka stoji toj - pustimo sada to prighenti - nejasna riječ; vjerojatno znači provjeriti, prenijeti 18 per brio vero (tal.) - talijanska uzrečica, trebalo bi zapravo: per dio vero - za pravoga boga 19 namuran (prema tal. innamorato ) - zaljubljen 20 brže - valjda 21 ne umije - ne može 22 affe te inganni (tal.) - doista se varaš 16 17



113


—

Komedija VII.

DŽIVO: Affe non m' inganno.

23

PETAR: Affe ser Giovanni, altri meglio sanno. A nut ga jednu noć popreži ti sada, ter ćeš nać da će poć i kud se pokrada. 24

70

DŽIVO: Po njekijeh senjalijeh obraz mu toj kaže.

PETAR: Ovo t' ja ištom rijeh ljubavi cjeć naše.

DŽIVO: Da što bih sada ja? što me ti svjetuješ?

PETAR: Eto ga vjeri tja, ako ć' da miruješ.

DŽIVO: 75

Bogme to j' najbolje, inako er vijeku ne pusti sve volje, neg pođe niz rijeku. 25

PETAR: Još ako bi htio.

DŽIVO: Ako bi htio a?

affe non m' inganno (tal.) - doista, ne varam se affe ser Giovanni, altri meglio sanno (tal.) - doista, gospodine Dživo, drugi bolje znaju 25 vijeku (uz negaciju) - nikad 23 24



114


—

Komedija VII.

PETAR: Da bih ti reć smio; njegda mu rekoh ja ter za kćer za moju, i rijeh dat kuću, u kojoj ja stoju; i dukât tisuću; ali mi najprije on reče čudnu stvar, odluka da ga nije vjerit se ikadar.

80

DŽIVO: I osta na tomuj? Ah sad me svak žali.

PETAR: Miser no; nut me čuj na čem smo ostali. Kuće mi te neće, neg hoće sve dukât, i prosi dvaš veće neg mu ja mogu dat; na puno hoće tri tisuće imati, još ako budeš ti kontenat i mati. 26

85

DŽIVO: Ja veće nego rad, a mati radija, ter ako moreš sad, pođ' svrš'te, žî ti ja.

90

27

PETAR: Ali ja ne imam neg dvije tisuće, kad neće da mu dam u ovi kont kuće.

DŽIVO: Žî ti ja, ne gledaj, prilož' mu još trista, a ti mu konvit taj ne čini pak ništa.

PETAR: 95

Ne imam jednu kćer; dvije su za njom još.

miser no (tal.) - gospodine, ne pođ' svrš'te - pođi te to obavite

26 27



115


—

Komedija VII.

DŽIVO: Da gdi ti je manastijer? lasno tej smirit mož'. Dosta je od sve tri tu jednu da udaš, a dvije spravi ti u dumne da ih daš.

PETAR: Da me pak proklinju u kami tukuće.

28

DŽIVO: 100

Da bogme ne mož' nju udat s dvije tisuće.

PETAR: Znam, Dživo, er ti mož' u sina sve što hoć.

DŽIVO: Nut mu ti toj prilož', a ja ću pak pomoć; toj ve znaš er sade dinari varaju i stare i mlade, svi dinar gledaju.

PETAR: 105

Pođ' na slavu božju, kontent sam i toj dat za ljubav, ku t' nošu, ništa neću gledat; dvije mu ću tisuće i trista sve dati prije neg prag od kuće bude mi spontati. Nu bud' mi daj sade prijatelj, svrš' mi toj, ne gledaj ti mlade, gledaj ti poso tvoj. 29

110

DŽIVO: Ne brin' se ser Pero, činit ću da s' miran, Sci per brio vero, ne prođu osam dan. Nu hoć' me puštati, er ću sad poći tja, ter mu ću skantati materi sve toj ja. Utoj će, nut me čuj, na objed i on doć, ter ćemo oba tuj prionut sa svu moć, 30

115

u kami tukuće - proklinjalo se tukući kamenom o kamen svrš' mi toj - obavi mi to 30 sci per brio vero (tal.) - znaj za boga pravoga 28 29



116


—

Komedija VII.

jeda toj sklopimo i jeda bog nam da da se mi smirimo večeras obadva.

PETAR: A ja ću cjeć toga na misu poć sada, ter ću molit boga da mi tuj milos da. I zbogom.

120

DŽIVO: Addio! Ako t' se prigodi da bi ga vidio, rec' mu još štogodi. Poći ću ovdije šavcu se javiti, i jeda njega tuj budem viditi. Odi otac ukloni se za jedan čas, kako da u šavca pođe; utoliko opet mati govori s djevojkom:

MATI: 125

Maruša ti, gdje si? što tamo stan stavi? nebore izljezi, trpezu napravi. Sada će oba doć, vrijeme je na objed, neću ih zgledat moć, taki mi dođe jed. Hraknu se on; brže pođ', lonac istavi, ter uzmi najbrže, trpezu napravi. 31

32

130

Dođe otac doma, ter mu žena govori: Dobar si došao! Što ne da meni plaš? Gdi ga je vrgao! para ih pet imaš. Sagibavši žena plaš, govori udilje: Nješto si zlovoljan: čudo t' bi toj bilo da dođeš jedan dan veselo i milo.

OTAC: 135

Ostani me se tja, er kad bi ti čula što sam sad čuo ja, pala bi t' gočula. 31

što tamo stan stavi - što tamo stojiš, što si se ukipio

32

Čula je muža kako uz stepenice kašlje i pljuje. Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


117


—

Komedija VII.

Sin nam je dezvijan i k vragu pošao, ter nam će rasut stan, toga mi je žao. A nut još ovoj stav' na pamet ter gledaj gdi nam će doć francav. Ah, bože, ti ne daj.

140

MATI: Ja ti sam žalosna od muke tajala, djevojka sve toj zna, sve mi je skazala; i brže djetić taj sve mu toj opravlja, nego ga na dvor daj, er za nas ne valja; ter njekud svaku noć kanavom izlazi, pak dzorom bude doć; ona ga sve pazi. 33

145

34

OTAC: Kanavom, je li, a? čuđah se ja gdi je naša mavasija; bogme ju on pije i u tej odnosi, u koje spi i ije, kom ti se zlo vozi; ja vidim, ino nije.

150

MATI: Ne bi li mogo ti pasju tuj trabulju učinit žigati, pak poslat u Pulju?

35

OTAC: Hoć' da se smirimo i da je on miran, daj da ga vjerimo kigodi ištom dan.

MATI: 155

Da što je žao meni, što li se ja bolju, neće se da ženi, neg hoće svojevolju.

OTAC: Dat ga ću iz kuće i dezereditat, gdi mu dvije tisuće i trista hoće dat;

i brže... - i valjda mu to onaj sluga sve sređuje pazi - spazi, opazi 35 Pulja - Apulija, pokrajina u južnoj Italiji; mati želi dati žigosati bludnicu i poslati je u progonstvo 33 34



118


—

Komedija VII.

ako se ne vjeri zautra zavazdan za Petrovom kćeri, bogme će iskat stan; ter bismo trapili sve naše ledine, kuće napravili, skrojili haljine. 36

160

MATI: Nemoj ve Dživo, ne; na zlu š njim ne valja, na dobru nego ve taj se stvar napravlja; za zlu riječ er bi se uzbio za tvoju; nut ja ću dat mise njeke da se poju, i činit da pije vodu još od moći, pak nješto da izije što mu će pomoći. A nudjer ti gledaj gdi mu će trabulja omrznut brzo taj kako sve godulja. Korta se otvori.

165

37

170

OTAC: Ide on, pas jedan. Tko je? hodi gori.

DJEVOJKA TUĐA: Ja sam. Dobar vam dan! Pera vas i Baro drago pozdravljahu, tamo je vaš Maro, ter i vas moljahu da biste još i vi k njim doći hotjeli, er im su kmeti svi poklone donijeli, kozlića imaju, prijesnac i procijepa, da vas počitaju; bit vam će čâs lijepa.

175

38

DŽIVO ženi: Sad način imamo za onu našu stvar govorit mi tamo bolje neg ikadar. Djevojko pođi ti, čin' da nas čekaju.

180

DJEVOJKA TUĐA: Da, poću ja rijeti neka se nadaju.

zautra zavazdan - sutra zauvijek izije - pojede 38 počitati - počastiti 36 37



119


—

Komedija VII.

DŽIVO ženi: Ogrn' se monđinom, poću ja odzgara. Nu tumo s načinom rec' sinu što t' para.

MATI: 185

Monđin mi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ................ ............... ..

39

[AT DRUGI] ...................................

MARO: Uklon se de grazia jedan čas, čim samo rečem joj nješto ja, čekaj me ti tamo. 40

FRANO: Ištom se poteži, ukratko besjedi.

MARO: Nebore ne bježi, tuj malo posjedi.

MARO Dragni govori: 190

Eto sam poslao po ribu tja u Gruž; Radić je pošao, ne bi joj činio muž. 41

U rukopisima nedostaje završetak prvog (otišli su na ručak kod Bare i Pere) i početak drugog čina. Radnja se u drugom činu nastavlja ispred kuće Marove ljubavnice. Iz onoga što slijedi zaključujemo da su na ručku u Bara i Pere žestoko oklevetali Marovu ljubavnicu (dakako, da mu je omraze), što je on sve (već ovdje pred njezinom kućom, na početku drugog čina) ljutito ponovio njenoj sluškinji, koja brani svoju gospodaricu. Maro želi sa sluškinjom nastaviti razgovor bez prisustva prijatelja Frana. 40 de grazia (tal.) - molim te 41 Radić - muško ime 39



120


—

Komedija VII.

DRAGNA AMANCINA: Daj ve, da za boga, sve opogovori, ne ima inoga muža.

MARO: Nu govori.

DRAGNA: Čudo je zlo stala i vele zla bila, vas dan je bljuvala, ter te je molila: dođi ve večeras, a opet ako hoć' poći ćeš oni čas, sad ve je duga noć; neće ti na vjeru riječ za toj otac rijet, moćeš na večeru i doma još prispjet. 42

195

43

MARO: 200

Da za mnom inijem pak može otvarati.

DRAGNA: Brže mniš, takoj svak dohodi kako ti. Nut gdi ju nebogu pravu sad potvara.

MARO: Hoću ako uzmogu; al mi se ne para, zašto će večeras, ako se ne varam, od dunda bit u nas, nu čerto još ne znam. Ako bih mogao i kako jedan čas, majde bih došao ištom za vidjet vas.

205

DRAGNA: Rec' ako nećeš doć; zašto bih legla sad; er ve je eto noć, zatvara ve se grad. 44

45

čudo - mnogo zla - bolesna 44 zašto - jer 42 43

45

Noću su se zatvarala gradska vrata. Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


121


—

Komedija VII.

MARO: 210

Ne umijem ništa reć, kad ne znam istine; doma ću sad poteć vidjeti što čine. Ako će dundo doć, neću ja moć u vas; toj li ne, ja ću doć vidjet ju jedan čas. 46

47

DRAGNA: Da jeda ino što?

MARO: Tamo ju pozdravi; a drugo ne ništo.

215

DRAGNA: Muče toj opravi. Pođe djevojka, a Frano se stavši s Marom

FRANO: Zađoste u dugo, žî t' ja, mi rec' što bi.

MARO: Žî mi ja, ne drugo neg oto htjela bi da dođu večeras. 48

FRANO: Smiri ju nebogu. 49

poteć - potrčati toj li ne - a ako ne 48 dođu - dođem 49 smiri - utješi, umiri 46 47



122


—

Komedija VII.

MARO: Dundo će bit u nas, cjeć toga ne mogu. Eto ave Maria.

220

50

FRANO: Nije.

MATO: Bolje ja čuju . Poći ću domom tja, da me daj ne psuju jeda što. Addio. 51

FRANO: Buona notte, Maro! Affe anche io a casa andaro. 52

Pođe Maro, a ostane sam Frano govoreći: Kurvine bestije! zna kurva da ova ni jednu noć nije bez deset popova. Mni da mu je vjerna; tvrdo t' se zvijer vara; ono je tovjerna, svijem đakom otvara, i ono sve laže, a sad će u nje poć, neg da ga ne preže , na vjeru t' neće proć. Sada ću doma poć, ter se ću strafođat, svu dragu ter ću noć kon vrata kon nje stat; i ako dođe on, rankat ću najbrže, činit ću napokon da kapu povrže.

225

53

230

Otide Frano da se strafođa, a izide Maro u kapi.

MARO: Poći ću postati ja Među crevjari, tere ću slušati kad ura udari; ončas ću k njojzi poć ištom ju vidjeti, opet ću doma moć k večeri prispjeti. 54

235

50

Eto zvoni Zdravomarija (u 7 ili 8 sati navečer).

čuju - čujem 52 Buona notte, Maro! Affe anche io a casa andaro . (tal.) - Laku noć, Maro, upravo ću i ja poći kući. 53 preže - čeka 54 Među crjevjari - tako se zvala jedna ulica u Dubrovniku 51



123


—

Komedija VII.

Ako mi što reku, rijet im ću da imah potrebu ja njeku s kumpanjim ter postah. Eto ura udri, poću tja otiti, neka se prije tri mogu daj vratiti. Eno joj na vratijeh, per brio, čovjeka, sve ono er joj rijeh: potreba mi je njeka, rekući sad ću moć drugoga dozvati. Affe ću sada poć, ter ga ću poznati.

240

55

245

Frano se ukloni s vrata, a Maro u sebi govori: Ah da se furfanat sad ne uklanjaše, er mu ju htijah dat zasve er mač imaše.

56

Maro kucajući, amanca ga polije ne poznavši ga, a on se javi govoreći polako: Ah kurvo, mene, ha, govni me s' polila prem ti si je... kurva vazda bila. 57

Odi ga Frano pozna, ter na njega aranka, a Maro prid njim bježeći ukine se i pade mu s ruke kapa i mač i brokijer i čelata; dvignuvši se uteče bez svega, i svrši drugi at, a počinje treći.

AT TREĆI Frano zautra srete Mara, ter mu govori

FRANO: 250

Buon di! come stai?

58

MARO: Buon di e buon anno! Peggio che mai le cose mal vanno. 59

per brio (tal.) - za boga, tako mi boga (trebalo bi: per dio ) Ah da se... imaše - Ah, da lopov sada ne pobježe, htijah mu dati što ga spada, premda je imao mač.

55 56 57 58 59

Točkice stoje umjesto dijela "neprikladne" riječi. Buon di! come stai? (tal.) - Dobar dan! Kako si? Buon di e buon anno! Peggio che mai le cose mal vanno (tal.) - Dobar dan i dobra godina! Gore nego

ikada stvari idu po zlu. Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


124


—

Komedija VII.

FRANO:

255

Što ti je? ki t' je vrag? amancu uživaš, kojoj si veće drag nego nje oči dvaš; a pak vas vijeraju i dukât daju još; ti s' Maro u raju, tužit se ti ne mož'.

MARO: Vrag uzmi amancu i još ću rijet brže svijeh koji ufancu u kurvah tijeh drže.

FRANO: A miser Marino, amanca kurva nije.

MARO: Da ki je vrag ino? Vjeruj Frano menje.

FRANO: 260

Paraš mi ti ini neg bješe jučera; kako i ti svak čini tko godi se vijera.

MARO: Ne bih se ja nigdar do smrti vjerio, da sinoć jednu stvar ne budu vidio; al se ću večeras za despet nje vjerit.

FRANO: 265

Kad joj taj dođe glas, što t' para, što će rit?

MARO: Što ino nego li lašnje će primat moć za koga me poli govnim svega sinoć.



125


—

Komedija VII.

FRANO: Polila, ha, cazzo?

60

MARO: Polila; da što mniš?

FRANO: Tu mi par un pazzo, ako ju ne pustiš. 61

62

MARO: 270

Takaj ti je svaka. Još ne znaš što bî pak. Njetko me aranka.

FRANO: Tko bješe?

MARO: Cijenim đak. 63

FRANO: Bješe ga ti posjeć, neka ga poznaš daj.

64

MARO: Sve ti ću, Frano, reć, ištom me poslušaj.

FRANO: Ah, da sam s tobom tuj, er bih mu dao skočit. 65

cazzo (tal.) - vulgarni izraz za muški spolni ud tu mi par un pazzo (tal.) - izgledat ćeš mi kao luđak 62 pustiš - otpustiš, ostaviš 63 cijenim - mislim, pretpostavljam 64 bješe ga... - trebao bi ga ti posjeći, ako ga prepoznaš 65 da sam s tobom tuj - da sam s tobom tamo bio 60 61



126


—

Komedija VII.

MARO: 275

I ja sam; nut me čuj, što mi će poslije bit. Sagna me š nje vrata, tuj padoh ter tade mač, kapa, čelata i brokijer mi pade; dvignuh se oni trat, ali se ne htjeh ja njemu dat tuj poznat, neg sve toj pustih tja, utekoh jedva gô u đaku najbrže, ne vidje me nitko, toj mi je najdraže, ter ti se uvukoh najlahše doma ja, tuj ti se obukoh ko da sam s place tja.

280

66

FRANO: Alla fe' Maroje, žô mi je, er mi s' drug, er ti ću rijet, to je veličak jedan rug; kurvine deserte, putane smrdeće, da ona tej berte čini ti i smeće! Ino mi nije žao, neg kako trpiš toj. 67

285

MARO: Ja ne bih pošao za vas svijet veće k njoj.

FRANO: 290

Bez kurve ti biti ne moreš, ja te znam.

MARO: Ja se ću vjeriti, partita sto imam. Pero dava menje kćer, ku sam vidio kada na prošten'je on ju je vodio, lijepa je kako cvijet, s dvije tisuće i trista.

FRANO: 295

Bogme ću t' Maro rijet, ne induđaj ništa, najbrže neg pođi tere se vjeri tom, a kurvu tu ođi popovom i đakom; smir' oca neboga i mater i sebe. 68

ko da sam s place tja - kao da sam sad s trga (Placa, Straduna), tj. svečano, prikladno alla fe' (tal.) - vjere mi 68 ođi - ostavi 66 67



127


—

Komedija VII.

MARO: A bogme, evo ga.

FRANO: Čerto ište tebe. Buon di, ser Giovanni!

300

OTAC DŽIVO: Brigata addio. Vi ste sad kumpanji, a ja sam s ocem bio; on i ja i Pero bjehomo sve jedno, ši per brio vero, i vazda zajedno, njega nam bog dozva, Pero je živ i ja, s kijem živem kako dva rođena prem bratja; još da me hoće taj smiriti u nješto, umro bih mirno daj. 69

70

305

FRANO: Mogu li znati što?

DŽIVO: Držim te ja Frano, kako znaš, za sina; mogu t' reć ufano, moli ve Marina da bi se vjerio; Pero mu dava kćer, i oto nije htio.

310

FRANO Maru: Ti s' mahnit, pođ' se vjer'.

MARO: Neću mu ja kuće uzet š njom nikada.

69 70

brigata addio (tal.) - pozdrav društvu ši per brio vero (tal.) - da, za boga pravoga Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


128


—

Komedija VII.

DŽIVO: Hoć' dvije tisuće i trista da t' sad da?

FRANO: Kankaro! tko ne bi taj partit ačetao?

MARO: 315

Uzmi ga ti sebi.

FRANO: Makar bi ju meni dao. 71

DŽIVO: Čuj, Frano, što pravi, a sve toj, er bi rad da mene zadavi gočula odi sad. Pus' mi ga jedan čas, sad će doć opet tuj. 72

FRANO: Pođite, jeda vas bog smiri u tomuj.

DŽIVO: 320

Marine, što tako činiš me žalosna? jesi li ti sin moj?

MARO: Majka toj sama zna.

DŽIVO: Ti sprdaš, er si vas u vjetru, Marine; vidiš li zacić vas gdi mi život gine? Zločesti sinu moj, htio sam svu bradu makar bi - kad bi bar pravi - govori

71 72



129


325

—

Komedija VII.

iskubsti, gdi inoj nije čut po gradu neg tvoje sramote, o kijeh svak govori; Ajmeh i! daj što te zla smrt ne umori!

MARO: Per amor de Dio, što hoć' rijet, ne znam ja. 73

DŽIVO: Sinoćka gdje s' bio? gdi li su t' oružja? Ajmeh ja! Marine, nut život pogledaj sve tvoje družine, tere tvoj emendaj.

330

MARO: Da smisli ti sebe; ako se, ćaće, ja uvrgoh u tebe, krivina nije moja. 74

DŽIVO: Nut me čuj Marine, nije mnom rug bio, ki tobom sad čine, majde nije, per brio, ni mi su oružja ni kape grabili, er gdi sam bio ja druzi nijesu bili; ni viku u take ne pođoh ja žene, da prima pak svake ončas iza mene: a kad bi daj žena, neg stara vještica deserta otrena, moja je vrsnica; kad počne mazati oni nje obraz star, veće kole trati neg Dživo bokarar; ali ti jes bolje far vita con quella, o pigliar la moglie onesta e bella. a mene smiriti? Da ništo ino nije, zato bi imô ti vjerit se najprije.

335

75

340

76

77

345

78

per amor de Dio (tal.) - za ljubav Božju da smisli ti sebe - ali promisli ti o sebi 75 viku (uz negaciju) - nikad 76 a kad bi daj žena - a da je to barem žena 77 veće kole trati... - Više potroši masti nego zanatlija Dživo koji pravi vrčeve. vrčeve. 78 far vita con quella, o pigliar la moglie onesta e bella (tal.) - provesti život s ovom, ili uzeti ženu 73 74

poštenu i lijepu Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


130


—

Komedija VII.

MARO: Hoć' da sve učinju i da ja smirim vas, ne spomen' veće nju, er sam kriv kako pas. 79

DŽIVO: 350

Ah da si blaženi, nu učin' na moj svjet, eto se oženi, mirno ćeš poživjet.

MARO: Ako se ne zgodi da budu za moj grijeh dovesti kugodi od ćudi sadanjijeh, ke hoće veće dvaš spenđat neg donesu; ah ćaćko ti ne znaš sadanje kakve su.

355

80

DŽIVO: Ne čine toj svake, er nijesu, žî mi ti, sve žene jednake; nemoj te strah biti; er dobro svi znamo djevojku mi ovu, za ku te vijeramo.

MARO Toj li kćer Perovu?

DŽIVO: 360

I ti ju dobro znaš, er ju si vidio u Gospi brže dvaš kad ju je vodio. Što se ištom cjeriš? trjebuje, žî mi ja, da se za nju vjeriš. 81

82

MARO: Da gdi je prćija?

učinju - učinim ke hoće veće dvaš spenđat neg donesu - koje namjeravaju dvaput više potrošiti nego donesu u miraz 81 u Gospi - u dubrovačkoj katedrali 82 brže - već 79 80



131


—

Komedija VII.

DŽIVO: Hoć' Maro ino što neg da t' se sad zbroji?

MARO: 365

Kad ti hoć', ne ništo.

DŽIVO: Zbrojena ti stoji. Veće ti on dava neg ostaje njemu. A nut gdi pazmava s čijem ću doć k njemu. Tako zdravo ja, neka ga dozovu, neka djer pone tja svršimo stvar ovu. 83

MARO: 370

Učini sve što hoć', veće me ne pitaj.

DŽIVO: Da hod'mo k njemu poć, ter mu ti ruku daj. Dživo Peru: Ser Piero, Addio!

PERO: O Dio ve salvi.

84

MARO: Buon di, signor mio.

85

PERO: Anzi ste meni vi. Što zapovijedate? pone - dakle O dio ve salvi (tal.) - Bog vas spasio 85 Buon di, signor mio (tal.) - Dobar dan, moj gospodine 83 84



132


—

Komedija VII.

DŽIVO: Znaš sve što hoću rijet. Prćiju da date, a tebi na čâs dzet.

375

PERO: Najprvo ja bogu na temu zahvaljam, a zatijem što mogu zahvaljam drugo vam; a vaša prćija stoji u soklinu, neka ju ja sada donijet odi činju, da ti se pribroji i da t' se izmjeri.

380

MARO: Neka tako stoji, podaj ju ti kćeri.

PERO: Veće se pouzda u nju neg u mene.

DŽIVO: Ljubav ih obuzda prije neg se ožene. Kad hoć' tuj da stoje, hod' svrš'te najbrže.

MARO: 385

Ćaćko se još boji da se ne razvrže.

86

DŽIVO: Pođ'mo riječ ištom dat, zašto će notar pak otiti u pregat; neka je miran svak. 87

MARO: Hodimo zaboga, neka se skapulam daj prije ovoga.

86 87

razvrže - razvrgne zašto - jer Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u


133


—

Komedija VII.

PERO: Kako je drago vam. Svrha trećega ata, i tako svrši ovo govoren'je.



134


—

Komedija VII.

RJEČNIK ačetati (tal.) - prihvatiti addio (tal.) - zbogom affe (tal.) - doista, vjere mi affe non m' inganno (tal.) - doista, ne varam

se affe Ser Giovanni, altri meglio sanno

(tal.) - doista, gospodine Dživo, drugi bolje znaju affe te inganni (tal.) - doista se varaš aj - hajde al, ali - ili al corpo del brio (tal.) - Talijanska uzrečica. Zapravo: Al corpo del dio dio - za tijelo božje alla fe' (tal.) - vjere mi amanca (tal.) - ljubavnica anzi (tal.) - dapače, štoviše; naprotiv arankati (tal.) - napadati aspra (grč.) - sitan srebrni novac; novac uopće at (lat.) - čin (u drami) baština - očevina, imanje, zemljište, posjed bat - udarac; batina; batinanje berta (tal.) - ruglo, šala bestie da niente (tal.) - životinje ništarije bestija - v. bjestija bisak - bisaga, dvije sastavljene torbe koje se

vješaju o sedlo bječvica - čarapica bjestija - beštija, životinja blago - ugodno (pored običnog značenja) bljude - v. bljusti bljusti (prez. bljudem) - čuvati, štititi, paziti, nadzirati bo - jer bokara (tal.) - vrč, pehar, posuda bokarar - obrtnik koji proizvodi bokare bolest - bol (pored običnog značenja) boljezan - bolest botun (tal.) - udarac, zamah; prigovor, ujed (riječima) brače - vokativ od bratac brašance - hrana brašno - hrana bređa - trudna, noseća, u drugom stanju

brhan (lat.) - vrsta materijala za ženske

haljine, naziv za odjevne predmete od te tkanine (slično baršunu) brižan - jadan brokijer (tal.) - štit brštan - bršljan brun (tal.) - mrk, crnkast, smeđ, taman brže - pored danas uobičajenog značenja, znači još i: vjerojatno, valjda, možda, prije, skoro, radije i sl. bumbak (tal.) - pamuk Buon di! come stai? (tal.) - Dobar dan! Kako si? Buon di e buon anno! Peggio che mai le cose mal vanno (tal.) - Dobar dan i dobra

godina! Gore nego ikada stvari idu po zlu Buon di, ser Giovanni (tal.) - Dobar dan, gospodine Ivane (Dživo) Buon di, signor mio (tal.) - Dobar dan, moj gospodine captjeti - cvjetati celunuti - poljubiti cić - zbog, radi cijepac - štap, batina cipariti - cviljeti, zanovijetati cjeć - zbog, radi cjeriti se - ceriti se; kesiti zube ckniti - kasniti ckvara (tal.) - mast crevlje, crevje - cipele, obuća ctiti - cvjetati čâs - čast; čašćenje čelata (tal.) - kaciga, šljem čerto (tal.) - sigurno čes, čest - sudbina, sreća; dio česa - čega čijem, čim - čim; dok činjen'je - čin, rad, djelo čira (tal. cera) - lice, izgled čuti - osjetiti (pored običnog značenja) čuti se - osjećati se; čuvati se; čuj se - čuvaj

se



135


da - pored danas običnih značenja još i: a, ali,

nego, već da' - daj daj - bar, barem, možda dake - dakle davati se - nuditi se; davati razumjeti obmanjivati, varati de grazia (tal.) - za milost, molim te deserta (tal.) - bludnica, raspuštenica despet (tal.) - inat, prkos dezereditati (tal.) - razbaštiniti dezvijan (tal.) - koji je zastranio, zabludio, raskalašen, razuzdan, nemoralan didli - "dolazi jedanput u jednoga pisca XVI. vijeka (tj. ovdje u Nalješkovića) i kao da znači nekakvo djelovanje nedobro, nepristojno kod ženske" (Akademijin rječnik) Dijana - starorimska božica lova i mjeseca (grč. Artemida) dil - dio dil - zbog, radi, boga dil - boga radi dilo - djelo dipli - glazbeni instrument: diple, dvojnice djeti - djeca docna - kasno dočim - dok, dokle dohititi - dohvatiti dohoditi - dolaziti dohraniti - sačuvati; dočekati koga čim, ponuditi mu što na dolasku dokoli - dok, dokle domoriti - dosaditi dosada - uznemiravanje, dodijavanje, napastovanje (pored danas uobičajenog značenja) doslek - do sada došad - došavši doteći - dotrčati dovolje - dovoljno droban - sitan država - posjed, kraj dub - stablo; hrast; dubje - šuma; hrašće dubitati (tal.) - sumnjati, kolebati se dubrava - šuma dumna (lat.) - redovnica, časna sestra dumo - gospodin, titula svećenika (isto što i dum, don) don) dundo - stric, ujak dvaš - dvaput

—

Komedija VII.

dvignuti - dignuti dvizati - dizati dzet - zet dzora - zora džilj (tal.) - ljiljan đak - đakon, pop, svećenik đonta (tal.) - dodatak đotun - uličar, ništarija đusto (tal.) - baš, upravo, točno Elena - Helena, ljepotica koja je uzrok

trojanskog rata emendati (tal.) - popraviti er, ere - jer; da, kao da, budući da far vita con quella, o pigliar la moglie onesta e bella (tal.) - provesti život s ovom,

ili uzeti ženu poštenu i lijepu febra (tal.) - groznica, vrućica, povišena temperatura fereža (tur.) - kabanica, ogrtač francav - bolestan od "france", francuske bolesti, odnosno sifilisa frecet (tal. frecceta - strelica) - vrsta ženskog nakita, vjerojatno u obliku strelice fritalja (tal.) - kajgana, jelo od jaja, friganica frustan (tal.) - išiban, izbičevan furfanat (tal.) - lopov, lupež gibaonica - gibanica, vrsta kolača gledati - tražiti (pored običnog značenja) glumac - zabavljač, svirač; glumac gočula (tal.) - kap godišnica - v. godulja godište - godina godulja - augm. od godišnica , sluškinja koja

se unajmi na godinu dana gorušt - gorući gospoje - gospođo grlo - vrat (pored danas uobičajenog značenja) gruda - komad; hrpa, cjelina gubera - gunj, pokrivač gučula - v. gočula gusa - gusar hajati - brinuti



136


har - korist, milost, zahvalnost; dobročinstvo hip - trenutak hitati - hvatati, loviti hoć' - hoćeš hondrčica - "kao da je ženski nadimak" (Akad. rječnik); možda je u vezi sa handrača

- trnje, živica, bilje, raslinje, jer je Marija hondrčica vračara koja liječi travama hora - kolo, ples (također i horo , oro ) hora (lat.) - sat; vrijeme hotjej - ushtjedni (imperativ od gl. htjeti ) hraniti - čuvati (pored običnog značenja) hrlo - žurno hud - zao ije - v. isti ikudi - ikuda imbicerati se (tal.) - pobjesnjeti, naljutiti se,

rasrditi se inako - drugačije inamo - drugamo, drugdje induđati (tal.) - oklijevati, skanjivati se inoj - ino, drugo inud - drugdje, drugamo iskati - tražiti iskubsti - iščupati isprigati - ispržiti, ispeći istaviti - postaviti isti - jesti; ije - jede istoč - istok; izlazak sunca istratiti - potrošiti, protratiti ištom - istom, tek, samo, jedva, baš, makar, barem; odmah, iznenada, netom itkor, itkore - itko izeti (prez. izmu , pored izmem) - izvaditi izljesti - izaći izradi - poradi, zbog izrijeti - izreći iždenuti - otjerati jak - kao janjus (prema lat. agnus ) - jaganjac; misli se

na "malo janje načinjeno od voska što neki katolici nose o vratu" (Akad. rječnik) jed - otrov; gnjev jeda - eda, da; da li jednaga - jednako jedzero - jezero jeljenak - jelen

—

Komedija VII.

jeman'je - berba grožđa, jematva jemati - brati grožđe jer, jere - jer; da jes - jest joh - uzvik jao, joj jur - već; nego jurve - v. jur kâ - koja kagodi - koja god kako - kao kamara (tal.) - soba kami - kamen kanava (tal.) - podrum, konoba kankaro! (tal.) - mletački uzvik ljutnje sa

značenjem: rak! (bolest) kantun (tal.) - ugao, kut kao - kako kapa (tal.) - ogrtač s kapuljačom kapun (tal.) - kopun, uškopljeni pijetao za tovljenje kar - karanje, kazna; svađa kara (tal.) - stup sramote karan - pogrđen karati se - svađati se karecati (tal.) - milovati, maziti ke - koje kî - koji kigodi - koji god kijem - kim kladenac - izvor; zdenac, bunar kmetica - seljakinja kô - koje kola (tal.) - ljepilo; mast za podmazivanje kolet (tal.) - ogrlica; ovratnik koli - koliko koliko - kao (pored običnog značenja) kôm - kojom kom - kada, čim, netom kon - kod, pri kont (tal.) - račun kontenat (tal.) - zadovoljan konvit (tal.) - gozba, banket koporiti - micati se kordun (tal.) - traka, uzica, vrpca korta (tal.) - dvor, hodnik, kućna veža koruna - kruna koš - Akademijin rječnik navodi ovo mjesto (da bi ga ubio koš ), ), te napominje da se riječ



137


koristi u psovkama, ali u nejasnom značenju koštuna - "ima samo oblik koštune (nom. pl.) u knjizi iz XVI. vieka s nepoznatim značenjem, ali jamačno u nedobrom smislu" (Akad. rj.) kraliješ - krunica, brojanica kravaj - vrsta kolača kriječati - kričati, vikati, kreštati ku - koju kugodi - koju god kumpanj (tal.) - drug kuplica - "kuplica valjada je nekakav nakit što žene nose na glavi, prema tal. coppa, coppa, zatjelak" (Akad. rj.) kus - komad kutao (gen. kutla ) - "kao velika čaša s poklopcem"; "mjera (obično je načinjena od lima) za vino i drugo što žitko (otprilike 8 decilitara)" (Akad. rj.) lasno - lako leut - lutnja, vrsta glazbala lipos - ljepota lipsati - nestati, stradati; nedostajati,

manjkati lis - list lojanica - vrsta jela od loja ljepos - ljepota ljubi - ljuba, žena ljuven - ljubavan; ljuven bog - bog ljubavi,

Amor, Eros ljuvezan - ljubav ma (tal.) - ali, nego, već, no mâ - moja majde - uzrečica s različitim značenjima:

zaista, doista, kako se meni čini, koliko ja znam i sl. majno - majko, majo malinjati (tal.) - ogovarati, klevetati, zlo o kome govoriti manastijer (grč.) - samostan mao - malen; za mao čas - uskoro, za malo vremena maskariti - šaliti se, govoriti gluposti (poput maškara) mavasija - vrsta vina, malvazija mecan (tal.) - soba u potkrovlju

—

Komedija VII.

menje - meni meu - među mir (lat. murus ) - zid miser (tal.) - gospodin mito - nagrada, plaća mižati (lat.) - mokriti mjedi - novci mjentovati (tal.) - spominjati mješte - umjesto mlednja (komp. od mledna ) - mršavija mniti (prez. mnju i mnim) - misliti; mni mi se - čini mi se, mislim mnokrat - mnogo puta mnju - v. mniti modrina - vrsta modre ženske haljine monđin - "kao da znači nekakav ženski plašt

ili kabanicu" (Akad. rj.) more - može mos - moz, mozak mož' - možeš mučati - šutjeti muče - šutke muka (tal.) - brašno nabređati - načiniti bređom, učiniti nosećom način - pored uobičajenog značenja dolazi u sljedećim frazama: s načinom - kako treba, kako valja; načine držati - nastojati nadhoditi - nadilaziti nahoditi se - nalaziti se naj - neka najbrže - što prije, odmah najliše - najviše, osobito najveće - najviše nalip (tal.) - otrov namuran (prema tal. innamorato ) -

zaljubljen naprsak - "dio obuće na nožnijem prstima"

(Akad. rj.) napuznuti - upuzati naredan - naređen, uređen; lijep, prikladan našad - našavši navlaš - hotimice, namjerno nebog - jadan; vok. nebore neć' - nećeš neg - kamoli (pored običnog značenja: nego) negli - kamoli (pored običnog značenja: nego

li) nemoć - bolest (pored danas uobičajenog



138


značenja) nî - nije

—

Komedija VII.

opraviti - uraditi; otpraviti, otpremiti,

otpustiti

nigda, nigdar - nikad nikakor - nikako ništor - ništa nitkor, nitkore - nitko notar (tal.) - javni bilježnik nuti - gle, evo nje - njezin (njezina, njezino); njih njih - njihov (njihova, njihovo) obari - v. obarovati obarovati - sačuvati, izbaviti obazriti - opaziti, primijetiti objetati - obećati; objetuj - obećaj oblas - vlast obrati - odabrati oć - v. oći oći (prez. ođem) - pustiti, ostaviti, okaniti se,

zanemariti; otići; proći, minuti odar - krevet odi - ovdje odijeliti se - otići, rastati se O dio ve salvi (tal.) - O, Bog vas spasio odkli - otkad odkoli - otkad odoljen - vrsta ljekovite mirisne biljke, valerijana, macina trava odrenuti - otjerati, ukloniti odveće - odviše, previše odvrći - odbaciti odzdala - odozdo odzgara, odzgare - odozgo ođe, ođi - v. oći ognjište - kuhinja (pored običnog značenja) ogota - nevaljalica, gadura; magarica ohaj - ostavi, pusti, okani se (imperativ od oći ) oholas - oholost on - onaj (pored običnog značenja) onada, onadar - onda, tada ončas - odmah ono - eno općina - zajednica opogovoriti - opovrgnuti, poreći opor - otporan opovijedati (prez. opovijem) - očitovati, objavljivati, odavati

opraviti se - obući se, odjenuti se oprduj - odlazi, gubi se (Akademijin rječnik navodi infinitiv oprdovati , ali napominje da

se riječ koristi samo u imperativu) osao, osal - magarac oslica - magarica osjeknuti se - drsko odgovoriti ostati se - ostaviti se osuditi - presuditi ošpedao (tal.) - bolnica; sirotište otiti - otići oto - eto otraviti - očarati, opčiniti otrena - otrta, satrvena, "ofucana" otvorenje - otvoreno (stari oblik priloga koji završava na -je koristi se zbog rime sa ); prema nekim mišljenjima (Švelec), menje ); otvorenje na ovom mjestu znači proljev ("sve ti je otvorenje neka k njoj možeš poć") ovo - evo ovoj - evo; ovo ožica - žlica paka, pake - pak palje - mekinje pametovati - upamtiti panata (prema tal. pane - kruh) - popara,

juha s ukuhanim kruhom pantufa (tal.) - papuča para, para mi - v. parati parati (tal.) - činiti se; para - čini se; para mi, para mi se - čini mi se; paraš mi izgledaš mi part (tal.) - strana; part držati - podržavati nekoga, držati nekomu stranu partit (tal.) - "partija"; prilika za ženidbu pastijer - pastir spasma) pazmavati (vjerojatno u vezi s grč. spasma) malaksavati, slabiti; grčiti se peča (tal.) - komad; krpa peći - pećine per amor de Dio (tal.) - za ljubav Božju per brio (tal.) - za boga, tako mi boga (trebalo bi: per bi: per dio ) per carita (tal.) - za milost (božju) peset - pedeset pikat (tal.) - jetra; trbuh



139


pjenez (njem.) - novac pjesan - pjesma placa (tal.) - trg; u Dubrovniku glavna ulica,

Stradun plandovati - odmarati se plaš - plašt počitati - počastiti pod - kat; treti pod - treći kat podbiti - uhvatiti, ugrabiti, ščepati; izbiti,

zabiti (čavle na cipelama) podvezan - obvezan pojati - pjevati pokli - pošto, nakon što, jer, budući da pokoj - mir pokoli - v. pokli poli - pola; na poli - na pola pone - jer, dakle; barem poprežiti - pripaziti posjed - sijelo, posijelo; imanje, zemljište posjesti - zaposjesti postati - postajati, proboraviti, zadržati se postav - platno, sukno pošad - pošavši poteći - potrčati potrajan - potrošen potvarati - klevetati povrći (prez. povržem) - baciti, odbaciti povrže - v. povrći pozrijeti - pogledati, ugledati prašati - pitati praviti - govoriti prćija (grč.) - miraz pregat (tal.) - Vijeće umoljenih (u starom Dubrovniku) prem - premda; upravo, baš, doista, osobito, sasvim i sl. preša (tal.) - hitnja, žurba prežiti - gledati, motriti, uhoditi; čekati prî - prije pribila - prebijela, vrlo bijela prid - pred pridavati se - predavati se prigoditi se - dogoditi se prijati - primiti prijati se - primiti se; uhvatiti se prijesnac - vrsta kolača prikla (gen. množ. prikala , tal.) - vrsta kolača, uštipak, fritula priklono - ponizno, skromno, smjerno

—

Komedija VII.

prikučka - pre-kučka, više nego kučka prilika - oblik, lik; sličnost, slika; primjer, uzor; nije mu prilika - nema mu ništa slično pristati - prestati pristav - vrsta nižeg činovnika pritil - pretio, debeo pritlja - deblja procijep - "vrsta sira što se prodaje u

procijepljenoj cijevi; govori se u Dubrovniku" (Akad. rj.) proć - protiv; prema prodio (kose) - razdjeljak; u prodio - na razdjeljak (način češljanja) prohoditi - prolaziti prolog - uvod u komediju; glumac koji ga govori prositi - zahtijevati, tražiti (pored uobičajenog značenja) prošten'je - crkveni god, proslava sveca kome je posvećena neka crkva providati - opremiti, pribaviti prs - prst prvi dan - ponedjeljak psihar - psetar, čuvar pasa; ovdje možda pogrdno značenje, nešto kao: "pasji sin" ili sl. pundurilja - loše vino punjestar (tal.) - prozor pus - pust put - tijelo; put putana (tal.) - kurva, bludnica rabija (tal.) - bijes, gnjev rankati (tal. arrancare ) - žuriti se šepajući,

užurbano šepati raskosan - raščupan, nepočešljan rasuta - "(obično samo u ženskom rodu), kao neka uzrečica kojom ženska osoba sama za sebe kaže da je zaboravljiva, rastresena, jadna, bijedna, nepažljiva" (B. Klaić) razdijeljen - razdvojen, rastavljen razgovor - utjeha, nada, spas; radost, slast, šala, zabava (pored drugih značenja) razlik - različit razlog - račun, obračun; razum (pored običnih značenja); razlog učiniti - napraviti obračun red - nalog, zapovijed, odluka; zakon; svećenički red reneš - goniš, ideš (od gl. gnati )



140


—

Komedija VII.

riječ - spor, sporječkanje, svađa (pored

smurati se (prema tal. innamorarsi ) -

običnog značenja) rijeh - rekoh (v. rijeti ) rijeti - reći; rijeh - rekoh rilo - gubica, njuška riti - reći rub - rubac, komad platna rug - sramota, ruglo; šala, smijeh rusa (tal.) - ruža

zaljubiti se

sade - sada sahraniti - sačuvati saj, sa, se - ovaj, taj (ova, ta; ovo, to) sajun (tal.) - "komad odijela od saje, crvene

fine čohe, koji se nosi preko prsiju" (Akad. rj.) samiriti (se) - smiriti (se), umiriti (se), ublažiti; utješiti; osloboditi samohoć - svojevoljno sastati - susresti scijeniti - misliti, smatrati, suditi se - v. saj sej - v. saj senjal (tal.) - znak, oznaka, signal ser (tal.) - gospodin Ser Piero, addio (tal.) - gospodine Pero, pozdrav shranjivati - čuvati, spremati sjed - Prema Akademijinom rječniku, gdje se riječ navodi kao sijede , znači "sjedenje"; B. Klaić smatra da se radi o značenju "susjede". sjemo - simo, ovamo sjenca - sjena sjetna - tužna, žalosna, jadna, bijedna skantati - priopćiti skapulati se (tal.) - spasiti se, izbaviti se, osloboditi se skarati se - posvađati se skip (tal.) - oveća posuda skuža (tal.) - izgovor, isprika, opravdanje skužavati se (tal.) - opravdati se, opravdavati se slijednik - nasljednik slišati - slušati sloboditi - osloboditi sloviti - biti na glasu, biti čuven, vrijediti; slove - slovi smeća - smutnja, nered; svađa smrca - smrt

snahoditi - snalaziti, napadati, spopadati soklin (tal.) - vrećica son mille anni (tal.) - ima tisuću godina sopisati - crknuti, krepati, umrijeti, izdahnuti spametno - pametno spenđati (tal.) - potrošiti spila - spilja spirit (lat.) - zao duh, vrag spjevaoci - pjesnici spontati - zgrabiti, spopasti, uništiti spoviditi (prez. spovidim i spovijem) - reći,

pripovijedati, ispovjediti spovidjeti - reći, pripovijedati, ispripovijedati (v. spoviditi ) spovijem - v. spoviditi, spovidjeti spravljati (se) - spremati (se) sprcati - potrošiti, potratiti srčiti se - srditi se, ljutiti se stan - pored danas uobičajenih značenja: boravište; služba (djevojke godišnice); stan staviti - stajati, ukipiti se stati se - sastati se staviti - postaviti; uznastojati oko čega (pored običnih značenja); staviti pamet posvetiti pozornost, pripaziti stokrat - sto puta strafođati se (tal. trasfoggiare ) - presvući se, prerušiti se strajati - istrajati, izdržati strana - kraj, zemlja (pored uobičajenih značenja) stranj (tal.) - podrum, konoba; spremište straviti se - prestrašiti se stril - strijela striliti - strijeljati, gađati strijelom stupaj - korak surla (tur.) - zurla, svirala, frula sužan - porobljen, zasužnjen, zarobljen svemogi - svemogući svijati - pojesti, "smotati" svijet - (pored običnog značenja): svjetlo, zora, svitanje, dan; na svijeti - na svijetu sviriti - svirati svjet - savjet; svjet tjerati - odbijati savjet svršen - savršen, potpun, konačan svršeno - savršeno, potpuno, konačno



141


šavac - krojač štiti - čitati štovati se - častiti se tač - tako, toliko taj - ta tanac - ples tažiti - umirivati, tješiti tečen'je - stečevina, imetak teći - trčati; tekući - trčeći tega - toga tegnuti - dotaknuti, dohvatiti, dirnuti temu - tomu, tome tijem, tim - tim; prema tome, zato tiriti - tjerati ti venga il malanno (tal.) - Nesreća te stigla tja - ća, dalje, otale; čak tjeskota - uzak prolaz togaj - toga; togaj rad, togaj cjeć - radi toga toj - to tokati (tal.) - dirati, ticati tot - tu, ovdje tovijerna (lat.) - krčma tovjernarica (lat.) - krčmarica trabulja - drolja, bludnica trajati - provoditi (pored uobič. značenja); trajati dan - provesti dan; gubiti vrijeme trapiti - zamijeniti, prodati trat (tal.) - trzaj, potez, mah, tren tratiti - trošiti trijebi je - potrebno je, treba trijes - grom triš - triput trud - muka trupikati - debljati se od vodene bolesti tuj - tu, ovdje tul - tulac tu mi par un pazzo (tal.) - izgledat ćeš mi

kao luđak tužiti - tugovati tvrdo - vrlo, veoma udilje - odmah; dalje ufanca - ufanje, nada ukinuti - oboriti ukrop - juha od rasola uljesti - ući umrli - smrtan upaziti - opaziti

—

Komedija VII.

upaziti - opaziti upsiti se - učiniti se psom, pretvoriti se u

psa ured - odmah, smjesta urjezati - odrezati, narezati usilos - sila, potreba usirati - usiriti uzmožan - moćan užeći - zapaliti vačelati (tal.) - buncati, trabunjati vagiđati se (tal.) - očijukati s nekim, udvarati vaj - jad valjati - vrijediti variti - kuhati vas - sav, čitav, cio vaskolik - svekolik, čitav vazdakrat - uvijek ve - rječica s najrazličitijim značenjima: li,

ded, daj, baš veće - više velekrat - mnogo puta veličak - velik viditi (prez. vim) - znati vihar - vihor vijek, vijeku - uvijek; s negacijom - nikad vijerati - vjeriti, zaručiti vik, viku - v. vijek, vijeku vil - vila; draga vim - v. viditi vlahinjica - seljančica vrći - baciti vrh, vrhu - iznad, ponad; na; o vrsnica - vršnjakinja vrvom - žurno vrz' - v. vrći zabiti (prez. zabudem) - zaboraviti zabudeš, zabude - v. zabiti zacić, zacjeć - zbog, radi zač - zašto; jer začeti - zapjevati zaći (prez. zađem) - opkoliti (pored danas

uobičajenih značenja) zaman - uzalud; u zaman - uzalud zamani - uzalud zamesti - zamijesiti, umijesiti zamjeran - primjetan, osjetan, veliki zamjeriti - opaziti, spaziti, uočiti, primijetiti,



142


vidjeti zamnjeti - odjeknuti zaskačati - zaključavati zasve - unatoč tome što, iako, premda zašto - jer, zato (pored danas uobičajenog

značenja) zatoj - zato zautra - sutra zavrći - odbaciti zazriti - zamjeriti

—

Komedija VII.

zbilj - zbilja, doista; na zbilj - uistinu, doista zločes(t) - jadan, nesretan zlje - zlo; gore (komp. od zlo) zvoniti - svirati (prema tal. suonare ) žî - živ, živio; žî mi - živ mi (bio), živio mi; žî mi ja - života mi; žî ti bog i duša - tako ti

boga i duše žigan - žigosan



143

Naljeskovic - Komedije

Recommend Documents