Atif Purivatra muslimanska biblioteka
Glavni
i odgovorni
Mustafa Imamovii Rusmir Mahmutiehajii
urednik
Zilhad Kliu6anin
MUSTIMAIIT BOSNJASWO
CIP - Karalogizacija u publikaciji
il;"dt; iff Sarajevo
";
t,it"
t
no bibl
| (49'7 . 15) :297 PURIVATRA, Atif
iot"ka Bosrre i
Hc tce govt ne
323.
'M;:]i;;"i il;s;jalt"o / etil vii.
Purivatra' Ivlustala Imatno-
Rusmir MahmutCehajiC' - Sarajevo:
pt'au"uc" Biblioteka Kl judani''
i;d;fi;-,;t;;n.to
1991. -125 str' : 22 cm'(Muslimanska biblioteka) .. \1ii;;';;;;* i biljeske o njima:str' 30' 70' Biblioerafske biljeSke uz tekst'
;i;ffi;i;;
Ni;*f 2' Mahmut6eha jii' "
lt4Rusrnir
muslimanska biblioteka
Sarajevo, 1991.
PRBDGOVOIT
Muslimani - svi pripadnici islama oduvijek i zauvijek. I, uz to, Muslimani su jedan dio te svjetske zajpdnice,
koji su5tinu svog postojanja i svu zagonetnost svoje punine ogleda u svome nacionalnom i narodnom imenu istovjetnom s onim kojim je nog nazvao pripadnike islama. Taj narod, koji se sam naziva Muslimanima - a koga tako zovu i drugi u njegovoj neposrednoj blizini - jest muslimanski u naj5irem smislu tog pojma, ali istodobno i europski, i slavenski, i balkanski. On je, nadalje, u smislu povijesnih i zemljopisnih podjela podrudja koje baStini s drugim narodima i bosanski, i srbijanski, i crnogorski, i hrvatski, itd. On je narod s obiljem posebnosti i skupnosti, s jasnostima i zagonetkama. On je narod duhovne okomice te stoga nikad uhvatljiv u mreZu razuma. On je narod posvema5nje cjelovitosti, ali poput koralnih otoeja u velikom oceanu kr5ianstva. On je narod koji se znatno dublje osjeia nego razumije, te stoga
i
narod buduinosti, narod mnogih jo5 neraskritih moguinosti. Stisnut medu razliditostima koje se kristaliziraju iz povijesnih tokova, mijena i oluja, on ima sudbinu neprestanog duhovnog bru5enja, Sto, dakako, podrazumijeva bolne i teSke srazove, odbijanja i.kidanja. Zagonetnost povijesnog usuda Muslimana ogleda zagonetnosti samog imena. Ono ostaje nejasnim, unatoe se u nedvosmislenoj nerazdvojivosti najdubljih narodnih osjeianja o sebi toga imena. Gonetanje te uzajamnosti, valja istaknuti, trajat ie sve dok traje sam narod. Neki ie pred
i
zagonetkom imena Musliman ostajati sasvim nemoini, drugi
nastojati da je zaobidu, dok ie treii, ne mareci za osjeianja velike veCine nara5taja, nuditi svoje ,,povdesne", ,,politidke" ili ,,kulturne" inadice, koje bi, kako oni misle, mogle rijeSiti cijelu zagonetku. Ali, oni, zapravo, zaboravljaju da time izostavljaju iz vida barem detiri bitnosti. Prva je da nijedan narod ne moZe biti sasvim obuhvaien bilo kojim znanjem, buduii da je rijed o Zivoj zajednici Zivih pojedinaca. Drugo je da ona tajanstvena energija koja okuplja sve te pojedince - i umrle i Live - izvire iz tajnovitog vrela biia, koje uvijek izmiEe obuhvatu na5ih znanja. Treie je da sva imena zrcale upravo uzajamnost izmedu tog nevidljivog sredi5ta biia pojedinca i biia zajednice, na jednoj, i pojavnog svijeta, na drugoj strani. I eeFrto, Sto oni smeiu s uma, jest da neshvaianje imena kojim neka posebnost sebe imenuje znadi istodobno neshvaianje i neuvaZavanje one spomenute nutarnje vatre koja imenovanom osigurava trajanje..Posljednje, naime, ponekad prerasta u vrijedanje, koje svojim zagovornicima oduzima vjerodostojnost razmiSljanja i javnog ras-pravljanja. Ali, tok u kojem se rnlazi struja sadinjena od svih nas - sadaSnjih jednako kao i pro5lih i buduiih - umije5no ie presuditi i Sapatima i kri-
ie
cima.
tanja
t)
U ovoj knjizi priopiujemo tri pogleda* na goneMuslimana, pri demu, dakako, ni jedan od njih ne
Navedena
tri
pogleda predstavllaju
(t) Atif Rtriv;rr,
tri urlekoliko
izrniienjena
elu{:q
Nacionulni fenomen bosanskoherce-govatkih liuslinruna, ,Preglect", LXIV, 10, l0l9-1028, 1974, Sarajevo, Univerzitet tr Sarajevu; (2) Mustafu hnarnovii, Mttslinrani spranr
bolnjaltva,,,KniiZevna revija",
III,
avgust-septembar, 1990,
Sarajevo, RepubliCka konl'erencija Knjiievne omladiue Bosne i Hercegovine; (3) Rusmir Mahrnutdehaji(, Bolniaci i/ili Muslinwi, ,,KniD-evna revija', III, iuni-iuli, 1990, Sarajevo, Re.publieka konierencija KnjiZevne omladine Bosne i Hercegovine; isri 1"1t, ," 28-29, 403-420, 1990, Sarajevo, Insdnrt za objavljen ir "Sv-eske", prbueavanie nacionalnih odnosa; tekstu ovoj kr{izi razlikuje se sarno po bilie3kama koje su Pridodate.
teZi dati potpune odgovore na postavljena pitanja. Oni, jednostavno, nastoje priskrbiti moguie kuteve promatranja, kojih je, bez sumnje, bezbroj, u neprekinutom traganju Muslimana za miSlju o sebi. Pri tome, sva tri pisca nastoje ukazati na logidka i dinjenicna pojednosravljivanja - s etidkim udincima - svojstvena nastojanjima da se ,,Bo5nja5tvo, prikaZe nacionalnom ideologijom Muslimana. Naime, manjkanje Sirokog i trajnog pristupa u uvaZavanju onoga kako se Muslimani osjeiaju - s osiguranjem svih potrebnih sredstava zaStite i razvoja takvog osjeianja - otvara moguinosti grubih nemarenja za takva osjeianja na razini oholog imenovanja ,,znanstvenim,, onoga Sto je gradnja osnovana na samo djelomidnim uvidima.
Stoga, ova knjiga potiee najSiru raspravu ali i naj_ Sire uvaZavanje jedne povijesne zajednice koju nisu desto htjeli i mogli razumjeti ni njezini najblizi susjedi a nerijetko
i
njezini pripadnici. R.Mahmuteehajii
Atif Purivatra
e
NACIONATNOM FENOMENU
MUSTIMNA
Atif Purivatra O NACIONAINOM FINOMT]NU MUSUMANA
U ovom radu izloli(emo glavne karakteristike
na_
cionalne osobenosti bosanskohercegovadkih (bosanskih) Muslimana koji nisu ni vjerska, ni nacionalna manjina, vei jedan ogranak JuZnih sravena i relativno brojna autohtona nacija koja sa Crnogorcima, Hrvatima, Makedoncima, Slo_ vencima i Srbima, kao i narodnostima, formira i dini jugo_ slovensku drZavnu zajednicu. Dakle,'nije rijed o pripaOni_ cima islama u sirem smislu, nego o onim Juinim s^ravenima koji su se istorijski oformili kao posebna nacija. Ova slavenska etnidka cjelina, nastanjena preteZno i Novopazarskom sandZaku, naziva
u Bosni i Hercegovini
se jednostavno Muslimani,
koji se svjesno u nacionalnom pogledu diferenciraju i od, njima etnidki bliskih, Srba, Hrvata i Crnogoraca, kao i od drugih naroda, ,p? i.. onih koji u vjerskom pogledu imaju pripadnika islama (Albanci, Turci itd'). Drleci se pravopisnih pravila da se nacionalna pripadnost obiljeZava velikim podetnim slovom, a vjerska malim, uobidajilo se da se bosanski Musrimani kao nacionalna posebnost oznadavaju sa velikim podetnim slovom M (Muslima- ni), a njihov dio koji u vjerskom pogledu pripada l3
islama uopSte)' oznaEava islamskoj zajednici (ili pripadnici (muslimani)' S obzirom na se malim poe.tni* slouom m svijelu se dovoljno ne il;;;;;Joit,int.iju uu spoljnjem nacionalnoj i vjerskoj -karazumije ova suStinsk 'uAiku u ne zadaje bitne ,.g"ti"t.t:t. Medutim, takva nominaci.ja gdje i-it"at " lugoslaviji, posebno u Bosni. i Hercegovini'nacio;;;;"j"nlm formuiot "u bosanskohercegovadku sasvim precizno stvarnost: Srbi, Hrvati i Muslimani' nalnu 'iriutu:upostojeci gdje je istosloZeni nacionalni odnosi' stanovrijski razvoj doveo do nacionalnog diferenciranja porijekla' slavenskog ni3tva koje je u osnovi istog etnidkog procesima monacionalnim sio inue. niie rijedak sludaj u
dernog doba. Tema o nacionalnom fenomenu bosanskohercegoje i interesantna i kao takva je vadkih Muslimana aktuelna i Sire javnosti kako predmet sve veieg zanimanja nauinika zbog relativno kau Jugoslavdi, tako i u svijetu' narodito kao nacionalLog"p"iu"ljivanja i uvazavanja Muslimana v iSenacionalnoj p ozor nog"inaiu iOualiteta na jugoslovenskoj
nici'
u okviru Pri razmatranju nacionalnosti IVluslimana da joS vidu u jednog ovako sazetog teksta mora se imati i nauenih ra;tj.k nema dovoljnl cjelovitih monografija broj tih radova pisan dova o Muslimanila, ia ie najveii uticajem' te da jo5 uvijek poO jutit ideoloSkim i potitietim obradena istorija ne postoji sintetidka, tritieta i cjelovito nai Bosne i Hercegouine' u kojoj bi uz ostale
Jugoslavije adekvatno interpretirani. rode i narodnosti i tutustirnani bili prilog proudavanja naZato iovaj rad treba posmatrati kao cionalnog fenomena Muslimana'
**{<
t4
U posljednjih nekoliko godina
dosta se govori i raspravlja o bosanskohercegovadkim Muslimanima kao jednoj od nacionalnih cjelina medu jugoslovenskim narodima. UvaZavajuii muslimansku nacionalnu individualnost danas u Jugoslaviji, nema dvojbe da bosanskohercegovadki Mu-
slimani dine poseban n a
r o d.
Stanovi5te o Muslimanima kao posebnoj naciji for-
mulisano
je od strane Komunistidke partije
Jugoslavije joS
prije socijalistidke revolucije, a narodito u toku narodnooslobodiladke borber).
Upravo polazeii od dinjenice da je cjelokupni dru5tveno-ekonomski, posebno kulturni i politiiki razvitak Muslimana potvrdio da su se oni u druStvenoj realnosti iskazali kao poseban etnidki subjektivitet, pokuSaiemo da objasnimo njegove socio-etnidke i istorijske komponente.
Rane istorijske korijene posebnog narodnosnog razvoja bosanskohercegovadkih Muslimana treba traZiti u srednjovjekovnoj bosanskoj drZavi, u kojoj su pripadnici srednj ovjekovne socijalno-istorij ske formacije,bosanske crkveu, formirali jedno prilidno politidko homogeno dru3tvo, izraslo u stalnoj borbi za svoje samoodrZanje, jer je, kao heretidko, konstantno bilo izloZeno spoljnom pritisku katolidke i pravoslavne crkve, usmjerenom ka zadobijanju prevlasti na ovom prostoru.
Ta individualnost ,,bosanskih krstjana" bila je jasno odredena kako prema Vizantiji i Grdkoj, tako i prema rimskom papi i katolidkoj drZavnoj strukturi i moci. Ubrzo iza turskog osvajanja Bosne pripadnici ubosanske crkve.. (bogumili), kao i jedan dio katolidkog i pra-
1)
Op5irnije
o
tome: Atif Purivatra, Nacionalni
i polititki
Muslimana, trede izdanj€, "Svjetlost", Sarajevo, 1972. god.
l5
razvitak
privilegivoslavnog stanovni5tva dobrovoljno, uz odredene je, primaju islam i postepeno se, tokom istorijskog razvyia' iransformiraju u novi duhovno-etnidki korpus islamskog posebkulturnog kruga, poprimajuii sve vi5e karakteristike
turnu promjenu nego i jedan Siri, obuhvatniji otpor Muslimana prema okupaciji sa naglaSenim nacionalnim obi-
nog narodnosnog individualiteta'
rana prvenstveno na vjerko-nacionalnoj osnovi, postavilo se pitanje vjerske i prosvjetne autonomije, koja je kao i kod drugih naroda postala osnova narodne samosvijesti u odredenoj politidkoj konstelaciji. Na tom planu je do5lo do poznate saradnje bosanskih Srba i Muslimana, koja se ogranidila iskljudivo na saradnju politidkog i stranadkog ilodstva kroz zajednicko istupanje u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju, a ne kroz djelovanje u pravcu prihvatanja srpske nacionalne ideje od strane Muslimana, kao cjeline.
Stoga, koliko istorijska nauka potvrduje' moZe se reii da su osnovnu jezgru u narodnosnom formiranj"u boili prisanskohercegovaekih Muslimana dinili bogumili padnici tzv. bosanske crkve. I upravo zahvaljujudi tome na juznoslovenskom prostoru je doSlo do formiranja islamske trnou. i njenog nagla5enog prisustva u srediStu na5e zemlje'
-
jedan dio Tako je prvenstveno posredstvom islama stanovni5tva Bosne prihvatio odgovarajuiu konfesionalnosocijalnu i duhovnu strukturu na osnovi koje se vremenom' pod uticajem odredenih faktora, formirao poseban politidki'
,kono*rii, kulturni i etnidki individualitet,
kao posebna so-
cio-etnidkaformacija.Jednaodznadajnih,aliuranijojistoriografijizanemarivanihkarakteristikamuslimanskeemieke poseUnorti jeste dinjenica da muslimanski narod pod tur-
skomvlaSdunijebiosamovladajuiisloj,jerjebiodrustveno i klasno diferenciran. Ta slojevitost se ispoljava kroz postojanje spahija, sveStenstva (uleme), gradskih slojeva' slobodnih kao i leinovnika, trgovaca, zanatlua i'drugih), zavisnih seljaka Gaje) koji su u XVII i XVn stoljeiu dizali poznate bune protiv domaieg privilegovanog sloja i turske utasti.Upravozbogoveklasno-socijalnestrukturalnostiboimsanski Muslimani kao cjelina ne uZivaju u otomanskoj privilegije, iako je put do povla5tenosti i hijerarhije periji ^isuo uiruuo preko drZavne religije - islama. Muslimani, kao iostalinarodiproZivljavajuiklasnueksploatacijuiklasno budenje
i
osvje5iivanje.
U nacionalnom razvoju Muslimana
vaZan dogadaj
okupacija Bosne i
Hercegovine predstavlja austrougarska iazs. gooine, koja ne donosi samo novu civilizacijsko-kul-
l6
ljeZjem.
U prvi plan politidke borbe koja je bila polarizi-
Prema tome, nacionalni razvoj Muslimana podinje austrougarskom okupacijom. On je tekao u pravcu nacionalnog oformljenja, poput procesa kod bosanskohercegovadkih Srba i Hrvata, ali neSto sporije s obzirom na jadi uticaj feudalne klase i sveStenstva. Specifidan poloZaj muslimanskog stanovniStva koje austrougarskom okupacijom
djelimidno gubi socijalno-politidke i kulturne osnove starog druStva, kao i posebni interesi i zaseban nacionalni razvoj pravoslavnog i katolidkog stanovni5tva u Bosni i Hercegovini, predstavljaju i novi poticaj u obezbjedenju pretpostavki za stvaranje muslimanske nacije i za afirmaciju njenog nacionalnog identiteta. Naime, do 1878. godine muslimansko stnovni5tvo pripada dominantnoj religiji u osmanskoj islamskoj drzavi. Iako carigradska konvencija izmedu Austro-Ugarske i Turske iz 1879. godine utvrduje jednakost, "slobodu i javno vr5enje obreda svih priznatih religijan, posebno garantujuiu punu slobodu Muslimana, oduvanja njihovih obidja, slobode vjeroispovijesti, sigurnosti osoba i imovine, ipak se stanje u odnosu na raniji period umnogome mijenja, pogotovo Sto
I7
razll1ite vjersko-nacionalne skupine imaju drugadije pozicije, nerijetko i suprotstavljene interese.2)
istodnjadkih kultura, vei prije svega, predstavlja jedan nov, u sprezi utjecaja Istoka i Zapada, kao i nekih domaiih tra_
Period od 1878. do 1918. godine rezultira nizom politidkih i kulturnih pojava i dogadaja koji pojadavanovih ju samosvojnost Muslimana i afirmi5u njihovo socio-etnidko biie u smislu stvaranja sinteze duhovnih tradicija iz pte' thodnog perioda, novih knjiZevnih, politidkih i uopSte kulturnih obiljezja. IstraZivadi, na primjer, na podrudju knjiZevnosti, istidu sljedete:,Doba austro-ugarske vladavine kao historijsko razdoblje u knjiZevnom stvaranju bosanskohercegovadkih Muslimana predstavlja prostor omeden sa dva politidko-druStvena prevrata, 1878. i 1918, u kome je njihov duhovni Zivot i senzibilitet prolazio kroz specifidan proces nadmetanja, preobraZavanja i zrenja unutar njihove primarne bosansko-slovenske strukture; od inercija Istoka do prodiranja zapadnjaStva, od tradicionalne knjiZevne izolacije do otvaranja prema duhovnim uticajima i knjiZevnim zradenjima hrvatske i srpske knjiZevnosti i sopstvenog izvornog stvaranja kao izraza vlastitog narodnosnog identite-
dicionalnih specifidnosti, kvalitet koji se odraiava kako na planu arhitektonskih ostvarenja (muslimanski tip naselja, bezistani, hanovi, dZamije, hamami itd.) tako i u domenu narodne kuine radinosti (poznata muslimanska (ipka, vez, filigranstvo itd.) i drugih folklornih posebnosti.
ta<.3)
Znalajna karakteristika tog, ali i kasnijeg perioda nacionalnog razvoja Muslimana jeste i dinjenica da su postojala posebna muslimanska kulturna, prosvjetna, humanitarna, zdravstvena i sportska dru5tva, muslimanske politicke stranke, iitaonice, Stamparije, iasopisi i novine, te posebno muslimanske zadruge, novdani zavodi i banke. Pogotovo je osobena i muslimanska materijalna kultura koja nije kopija
2\
Vladimir-Dnro Degan, Medunarodnoprawro uredenie polo!,aja
sa osvrtom na uredenje polo!.aia drugih ujerskih i narodnosnih skupina na podrutitt Jugoslaviie, Prilozi, Institttt za istorijtr radnidkog pokreta, Sarajevo, VIII/1973. broj 8. 3) Muhsin Rizvii, Knji!.ewo stvaratie ntuslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba ausffo-ugarske vladavine, l. Akademija nauka i trmjetnosti BiH, Sarajevo, 1973. str. 6. Muslimana
l8
I
I ?
Izmedu dva svjetska rata taj je razvoj nastavljen. Op5te okupljanje na nacionalno-vjerskoj osnovi u jugoslo_ venskom gradanskom druStvu, narodito u Bosni i Hercegovini, zatim neravnopravan tretman Muslimana, uslovljen
politikom vladajuie burZoazije i njenim hegemonistidkim pretenzUama kako prema Muslimanima, tako
i prema osta_ lim ugnjetenim narodima u drZavi, rezultira jakim prisu_ stvom nacionalistidkih tendencija i etnidkih predrasuda, Sto je popraieno i nasiljem. Takva situacija uslovljava joi veie zbijanje muslimanskih masa pod vodstvom gradanskih po_ litidara u okviru Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO). Srpska i hrvatska burioazija su smatrale da se go_ spodstvo nad Bosnom i Hercegovinom moZe osigurati pri_
dobijanjem Muslimana, koji su od austrougarske okupacije sadinjavali oko jednu trecinu od ukupnog bosanskohercego_ vadkog stnovni5tva. Zato hegemonistidki reZimi i najveii broj gradanskih politiiara u jugoslovenskoj monarhiji nisu Muslimanetretirali kao s ub j e k t u nacionalnim od_ nosima, nego kao o b j e k t na koji polaZu pravo srpska i hrvatska burZoazija, pa se zbog toga i irisistiralo na nji_ hovom nacionalnom "opredjeljivanjuu, dime se negiralo njihovo nacionalno osjeianje i ono Sto stvarno jesu. Dakle, moZe se reii da cjelokupni dru5tveno_eko_ nomski, politidki, kulturni i nacionalni razvitak Muslimana potvrduje da su se oni razvijali kao poseban narod, premda su istog slavenskog porijekla i premda Zive izmijeSano na t9
i Hrvatima istoj bosanskohercegovadkoj teritoriji sa Srbima i gouore istim srpskohrvatskim (hrvatskosrpskim) jezikom tojim govore i Srbi, i Hrvati, i Crnogorci' Prema tome, bosanski Muslimani se ne razlikuju iako je vjersamo po vjeri od njimd srodnih Srba i Hrvata' u kome sta pripaOnost, istina, dala prvobitnu osnovu i okvir gdje je Muslimana' konstituisanje 3e izurieno narodnosno ,tenu ulogu manje ili vi5e imalo i pravoslavlje kod Srba' istorde odnosno katolicizam kod Hrvata' Medutim' tokom koji su doevidentno je prisustvo i mnogih drugih faktora prinijeli posebnom narodnosnom oformljenju bosanskoherelementi gucegouaeiltt Muslimana, pri iemu konfesionalni drugih be nekada5nji znadaj i ustupaju mjesto kompleksu karakduhovnih i materijalnih dinilaca analogno procesima ta1no teristidnim za ostale jugoslovenske narode' Zato ie razlikuju' pogledu tvrdnja da se Muslimani u nacionalnom i nu piirn3.r, od Srba i Hrvata bar toliko koliko se Srbi Hrvati medusobno razlikuju'+) U novije vrijeme, kada se narodito vode rasprave boo potrebi razlikovanja konfesionalne i etnidke dimenzije
sanskohercegovadkih Muslimana, prave se razlike i Mumuslimana kao pripadnika islamske vjeroispovijesti' je taj pojam slimana kao posebne nacionalne cjeline, tako da postepeno evoluirao u nacionalno obiljeZje sa sasvim druizmedu
gadijim pojmovnim sadrZajima' Stoga, ovdje valja ukazati na izvore tih nespora-
zumauvezisimenomMuslimanakaozasebnogjuinoslaMuslivenskog naroda. U razumijevanju tog pitanja sami razloge vidjeli nisu mani na razini najSire narodne svdesti pripadnost nesporazuma. Kroz stoljeia Muslimani su svoju iskazivali u formuli: ,,Ja sam Turdin, Musliman' mumin' 4)
RnZa PetroviC, Etno-biololka
iiiro,
hontogerlizacija
jugosloverrskog
Suiur el-hamduli-llah!" Ta je formula bila dio narodnog oditovanja i imala je slijedeie znadenje: ,,Turdin" - u pravno-politidkom smislu, buduii da pripada turskom civilizacijskom, pravnom i politidkom okviru; Musliman - buduii da je pripadnik islama; i, naposljetku, mumin - buduii da je vjernik. Te tri veoma jasne distinkcije imale su nijansirana znadenja u razliditim socijalnim i kulturnim slojevima Muslimana i u razliditim istorijskim razdobljima. Prva je gotovo sasvim i5dezla s prestankom politidkog i pravnog prisustva Turskog Carstva na ovome prostoru, Sto'lsasvim jasno ukazuje i na osnovno znadenje tog pojma. Usporedo s i5dezavanjem aktualnosti oznake 'Turdin" jada i dobiva Siri znadaj oznaka ,,Musliman", buduii da je ona sasvim obuhvatna u odnosu na cjelovitost narodnog biia i da su njome ukljudeni kako tradicija i njezin izvor tako i svijest o buduinosti muslimanskog naroda. Pojam ,,mumin" zadrLava znadenje ,,vjernika" u onome smislu kako Kur'an pravi distinkciju izmedu pojma ,,musliman" i ,mumin". Naime, svaki mumin jest musliman, ali svaki musliman ne mora biti mumin. Musliman je onaj koji se potdinio islamskom okviru Zivota, pri demu u dubini svoga biia moZe ali ne mora osjeiati i razumijevati ezoteridke dimenzije takvog prihvatanja. S druge strane, mumin je onaj koji se potdinio nadelima i strukturama toga okvira ali istodobno u dubini svog biia osjeia razllge takvom opredjeljenju, on ima ,,intuitivni uvid" u smisao i svrhu svoga oditovanja. Vratimo li se, pak do prvog pojma iz navedene trijadne formule, onda iemo vidjeti da je po tome konceptu ,,Turdin" u teoretskom smislu mogao biti i onaj ko nije ni ntumin ni musliman.
U skladu s iznijetim, pojam Musliman znadi
osociologrja", Beograd, 1969, broj 2'
20
u
naj5irem smislu pripadnika islama. Ali, on na podrudju zajednidkog jezika Srba, Hrvata, Crnogorac a zna(i pripadnika posebnog naroda, pri demu je taj pojam sasvim u skladu s
2t
'
intuitivnim osjeianjem koje Muslimani imaju prema sebi, svojoj proSlosti i kulturi i prema svojoj buduinosti. Taj je pojam, medutim, radi navedenih razloga na racionalnom, znadi politidkom, kulturnom i znanstvenom planu, osporavan, te ie on tek u narednom dobu osigurati svoju puninu u racionalnom podruiju ispoljavanja narodnog biia, u okviru upotpunjavanja muslimanskog Zivota do razine nacionalne ravnopravnosti. Poku5aji da se Muslimanima nametne drukdija na-
cionalna ideja uglavnom se ispoljavaju u nerazumijevanju navedenih pitanja ili politidkim nakanama da se Muslimani stave u razlidite funkcije drugih politika i ideologija u odnosu na politiku i ideologiju koje bi proisticale iz samog narodnog biia Muslimana. Za Muslimana, naime, oznake
,,Bo5njak",,,Crnogorac",,,Srbijanac",,,Makedonac",,'Goranac", ,,Jugosloven", itd. mogu znaditi, prije svega, zavidajno pripadanje, ali nikako ne mogu predstavljati substituciju za njegovo nacionalno ime. Prema tim imenima on (Musliman) ie se odnositi ovisno o tome koliko su politike, koje iza njih stoje, u skladu sa stvarnim interesima njegovog toga biia
biia,
njegove odbrane od teZnji da se interesi poridu ili podupiru.
nacionalnog
Medutim, neovisno od tumadenja pojma Musliman, u razmatranju nacionalnog fenomena bosanskohercegovadkih Muslimana osnovna gre5ka se dinila, a ponekad se od pojedinaca joS uvijek dini, Sto se Muslimani, jednostavno, a priori tretiraju samo kao jedna vjerska kategorija. U tom smislu su bili usmjereni i pojedinadni istupi koji negiraju nacionalni individualitet Muslimana. Negiranje muslimanske nacionalne individualnosti i raznovrsni otpori njenoj daljoj punoj afirmaciji u savremenim uslovima objektivno znade svojevrsnu reafirmaciju nacionalistidkih shvatanja i asimilatorskih aspiracija u odnosu na Muslimane, a
22
koje su prisutne joS od XIX vijeka, od podetka nacionalnih pokreta kod Srba i Hrvata. Sljedeii nesporazumi proizlazili su iz razloga Sto se nije uvijek pravila jasna diferencijacija bosanskohercegovadkih Muslimana od istorijskih osvajada - Osmanlija. potrebno je, u vezi s tim, spomenuti da je joS nekoliko stoljeia ranije kod pojedinih kulturnih i javnih radiiika podela preovladavati spoznaja da Muslimani nisu Turci, vei islamizirani Slaveni, s tim Sto se u tadaSnjim uslovima nepostojanja nacionalnih pokreta nisu tretirali ni kao Srbi, a ni kao Hrvati. To razlikovanje Muslimana od Turaka jasno su iskazali jo5 u prvoj polovici XVI vijeka Hvaranin Vicko pribojevii, kada je isticao slavensko porijeklo bosanskih Muslimana govoreii o naSim ljudima u sluZbi Turske, a neSto kasnije du.brovadki istoridar lvan Lukarevii je sa izvjesnom dozom gordosti isticao da nslavenski narod vlada na portiu. pisac popularnog ,Razgovora ugodnog naroda slovinskogn Andrija Kadii MioSii isticao je juna5tvo onoga dijela naSeg naroda koji je prihvatio islam nagla5avajuii, usvi su oni. starinom Bo5njaci, o1' Bo5njaci, kojino se tada isturdi5e, kada Bosnu Turci osvojiSe." Mada se
u narodu vrSilo jasno
razlikovanje sla-
venskog muslimanskog stanovniStva u Bosni i Hercegovini od osmanlijskih osvajada na5ih krajeva - Turaka, ipak je to svjesno isticano samo u vrlo uskom krugu intelektualaca.
U vrijeme osmanske vlasti u naSim krajevima opienito
se
pojam uTurdin" identifikovao sa pripadnikom islama, pa su se tada i sami bosanskohercegovadki Muslimani nazivali Turcima, razlikujuii se na taj nadin od turskih osvajada Osmanlija koje su nazivali Turku5e. Naime, naziv Turdin je najmanje uziman u etnidkom smislu, jer je to bila oznaka pripadnosti islamu. (U to vrijeme na slidan nadin su se i Srbi, s obzirom na vjersku pripadnost, nazivali Grcima, a Hrvati Latinima). Dosljedno tome franjevac Ivan Franjo Ju23
kii bosanske Muslimane je nazivao nbosanski Turci'i; dok je, na primjer, Filip Vi5njii razlikovao Turke uproklete BoSnjakeo i Turke uljute Arnauteu. Matija MaZuranii je
1842. godine pisao da se "BoSnjaci turcin i Osmanlije medusobno mrze iako su i jedni i drugi ,muhamedovcio, te da Osmanlijs za ,Bo5njake turke" kaZu da su opoturice i da su gori od daurao (hri5iana).s) Prema tome, bosansko autohtono muslimansko stanovni5tvo se pod turskom vla5iu desto nazivalo Turcima.6)
Tek nakon pojave nacionalnih pokreta ti pojmovi se diferenciraju, odnosno poprimaju nacionalno umjesto vjerskog i druStveno-politickog obiljezja. Od tada su srpski i hrvatski nacionalni pokreti, u medusobnoj borbi za ostvarivanje pre-
stiza u Bosni i Hercegovini, stalno insistirali i svim sredstvima nastojali da se Muslimani kao Slaveni inkorporiraju u srpsku, odnosno hrvatsku naciju. Otuda i pojava pojma ,nacionalno opredjeljivanje": time je osporavano posebno nacionalno biie Muslimana, jer je poznato da se naciji pripada i da se za ncionalnost ne oopredjeljuje*.
Upravo konstrukcija nacionalnog uopredjeljivanjao, u nacionalnom smislu, primjenjivana samo za Muslimane, zadrLava se gotovo sve do na5ih dana, mada ne moZe izdrLati ni formalno-logidku kritiku. Naime, odigledno je da se dovjek ne moZe opredijeliti za ono Sto jeste, on moZe samo iskazati svoje nacionalno biie. Medutim, 'opredjeljivanje po zahtjevu spada u egzemplarne oblike nacionalnog otudenja, gdje se to u odnosu na individuu oditovalo kao
u "oprediefivanian, Snrdijski izviestaj. Fakultet politidkilr nauka, Sarajevo' 1970' 6) Naudno je utvrdeuo da su bosa-nskohercegovadki Mtlslirnani slavenskog porijekla. Radttna se da je najvi5e 2-3 posto muslimanskog stanovniStva u BiH imalo neslaveuske etnidke primjese (Turci, Arapi, Perziianci, Kavkasci itd. ) ; Muharned HadZijahii, Turska komp o r re nta u etiogerrezi bosanskih Mttslinruna, "Pregledo, Sarajevo, Llxll969"
s)
Stav Muslinrutu BiH
pogledu nacionahng
1t-12.
24
samootudenje, toliko tude ljudskoj prirodio. Zato insistiranje na nacionalnom "opredjeljenju. objektivno poprima svojevrstan oblik nacionalizma koji neminovno izaziva protivstavljanje sa svim njegovim posljedicama.
Konkretno, ocjenjujuci nacionalno,opredjeljiva-
nje" Musimana u istorijsko-sociolo5ko-politidkom kontekstu, kada su se iskazivali das kao Srbi das kao Hrvati, proizlazi "da ih pri tome nije opredjeljivalo unutarnje nacionalno osjeianje, koje inade svojom dubinom prisiljava €ovjeka da habitusom odaje specifikum samostalnosti, vei,to Sto su drugi zahtijevali od njih ili Sto su vjerovali da ie ih izbor staviti u povoljniji poloZaj i time poveiati njihovu dru5tvenu vrijednost i lidnu sigurnost.z) Ostaje kao dinjenica da se vise od jednog stoljeia
tvrdilo da su bosanskohercegovadki Muslimani nacionalno Srbi, odnosno Hrvati i da se u tom smislu insistiralo na njihovom nacionalnom uopredjeljivanju". Ali, isto tako, istorijska je dinjenica da muslimanske mase, za razliku od pojedinaca nikada nisu prihvatile srpsku, odnosno hrvatsku nacionalnost, pa ni u izvjesnim periodima na5e poslijeratne prakse kada se pak odekivalo da ie se >samoopredijelitin
kao Srbi
ili
Hrvati.
Ne pretendujuii da navedemo sve razloge za5to su Muslimani odbijali srpsku i hrvatsku,nacionalnu identifikaciju, ukazaiemo na neke vaZnije.
Prvo, bosanskohercegovadki Muslimani su se tokom istorije oformili kao jedna osobena etnidke cjelina, pa je svaki pokuSaj da se oni drugadije nacionalno identifikuju doZivio neuspjeh.
Drugo, konfesionalna komponenta u srpskoj i i muslimanskoj) nacionalnoj svijesri u velikoj
hrvatskoj (a
z)
OlSirniie vidjeti: Rasirn Murninovii, Povijesnost "l,jvou<, Srrujevo, XVIII/1969, str. 6l-73.
?{
i
naciottuhtost,
mjeri je doprinijela da srpstvo i hrvatstvo nije bilo privlaino za Muslimane.
Treie, negatorski odnos prema muslimanskoj kul-
tima). Bo5njaStvo u tursko i u Kallayevo doba, bez Sire de_ mokratske osnove, nije moglo prevazici svoje srednjovje_ kovne i feudalne okvire. Naime, po domicilu Bosanci nisu bili samo Muslimani nego i bosanski Srbi i bosanski Hrvati, pa boSnjadka oznaka u smislu narodnosnog identifikovanja nije mogla vrijedjeti samo za Muslimane, ali niti za Srbe i Hrvate tim prije Sto su se oni u to vrijeme vei u sklopu vlastitih nacionalnih pokreta konstituisali kao Srbi i Hrvati.
turnoj baStini (u jednom periodu nedovoljno, odnosno gotovo nikakvo ili pak iskrivljeno prikazivanje muslimanske kulture), koja se nije dovoljno inkorporirala u op5te tekovine nacionalnih kultura, doprinijelo je da Muslimani zbog nemoguinosti da dati kulturni medij osjete kao sopstveni, ne nalazeii sebe u njima, nisu ni mogli srpsku, odnosno hrvatsku kulturu smatrati svojom nacionalnom kulturom, pogotovo ako je to znadilo osporavanje vlastitih kulturnih tradicija i stremljenja.
Izbjegavajuii nacionalnu identifikaciju sa Srbima i Hrvatima medu muslimanskim intelektuarcima i politidirima postojale su jake tendencije za isticanjem jugoslovenstva kao nacionalne kategorije.
eetvrto, osjeianje, nekad manje a nekad vi5e prisutno, stvoreno pod uticajem i srpske i hrvatske burZoazije i muslimanskog gradanstva, o suprotstavljanju srpskih, hrvatskih i muslimanskih interesa. To suprotstavljanje interesa u dosta sludajeva, kao izraz uskogrudosti i Sovinizma, znalo je u pojedinim situacijama poprimiti i monstruozne oblike (hajdudki, komitski, uskoiki, usta5ki, detnidki i drugi genocidi nad Muslimanima).
U poslijeratnom periodu Muslimani su svoju na_ cionalnu posebnost najvidnije izrazili prilikom popisa sta_ novni5tva 1948. godine, 1953,1961. i 1971. godine. Je_ damput su se izja5njavali kao uMuslimani-nacionalno neopredijeljeni", drugi put kao "Muslimani u etnidkom smisluu, a tek u popisu stanovniStva 1971. godine u grupaciju >na_ cionalno se izjasnili" postojao je i modalitet >Musliman*, dime su Muslimani uvaZeni kao posebna nacionalnost. Tada
O oblicima ispoljavanja
muslimanske nacionalne
posebnosti tokom istorijskog razvitka moZe se konstatovati da se najranije (nacionalno) diferenciranje domaieg bosan-
skohercegovadkog muslimanskog elementa od Turaka Osmanlija i ispoljavanje vlastite etnidke posebnosti vrSilo kroz "bo5njaStvo".8) Kasnije, u vrijeme austrougarske uprave, njen nosilac B. Kallay je, suprotstavljajuii se tada nagla5avanom srpskom i hrvatskom nacionalnom pokretu, nastojao boSnja5tvo kao nacionalitet nametnuti cijelom stanovni5tvu Bosne i Hercegovine (Muslimanima, Srbima i Hrva-
8)
Vlado Jokalovi(, Elementi koji su kroz istoriju djelovali pozitivto t negativrto ila stvaranie bolnjaJtva kao nacionalnog pokreta,
XVIII/1968. 8-9. "Pregled", Sarajevo 26
se 1.729.932 lica iskazalo kao Muslimani, od kojih 1.482.430 u Bosni i Hercegovini. po broju bosanski Mu_ slimani su, iza Srba i Hrvata, treii narod u Jugoslaviji. Sto se tide odnosa komunista i komunistidkog po_ kreta u Jugoslaviji prema nacionalnom pitanju Muslimana, valja ustvrditi da je odnos bio promjenjiv i nedosljedan. Naime, iako je komunistidki pokret na teoretskom planu po_ klanjao veliku paZnju nacionalnom pitanju, jugoilovernki komunisti se veoma desto nisu mogli osloboditi nacionalistidke, evropocentristidke i islamofobidne psihologije, Sto je aesto ispoljavano u negiranju Muslimana. Neosporna je, medutim, dinjenica da su komunisti naspram muslimanskog nacionalnog pitanja, u usporedbi s ostalim ideologijama na ovome prostoru, imali najpragmatieniji odnos, koji u 27
odredenim fazama doseZe razinu prilieno jasnog definiranja tog problema. U toku narodnooslobodiladkog rata komunisti jednak se obraiaju Muslimanima uvaZavajuii ih na gotovo nadin kako su to dinili za Srbe i Hrvate. Medutim, poslije rata komunistidki pokret ne priznaje Muslimane kao nacionalnu zasebnost, Sto Muslimanima predstavlja joS jedan izvor frustracija i razo(arenja. U komunistidkom rukovodstvu dolazi do dvojenja da bi prisutnost toga problema' naposljetku, dovela do jasnog odredivanja jugoslovenskih komunistidkih institucija prema Muslimanima kao zasebnoj naciji.l) Medutim, taj stav, javno iznijet sedamdesetih godina, ostao je u okvirima priznavanja administrativnog prava na ime i priznavanja zasebnosti. Tu se, uglavnom, stalo' Smatrano je da Muslimani, iako sasvim analogni Srbima i Hrvatima, Sto nije osporavano, svoj nacionalni razvoj mogu osigurati bez nacionalnih institucija slidnih onima koje su vei je dugo imale druge juZnoslovenske nacije. Nadalje, ostala nacionalnog nedefinisana uzajamnost izmedu muslimanskog biia i islama, Sto je islamofobidnim grupama davalo povoda za osporavanje Muslimana. Nije rije5eno pitanje kulturne autonomnosti, itd. Ovdje, dakako, valja istaii da je u otvaranju rasprave o tome pitanju, uporedo s priznavanjem muslimanske nacionalne zasebnosti, bilo i pojedinaca koji su bili protiv upotpunjavanja muslimanskog nacionalnog konstituisanja do razine koja bi im osigurala ravnopravnost sa Srbima i Hrvatima. Medu njima je bio i dr Muhamed Filipovii, koji je osporio teorijski i istorijski legitimitet konstituisanja muslimanskih nacionalnih institucija, nanijevsi ti me golemu Stetu i pometnju medu muslimanskim intelek-
tualcima, posebno medu onima koji su pripadali vladajuiim partUskim krugovima. lo) Na kraju moZe se konstatovati da istorijski razuoj bosanskohercegovadkih Muslimana potvrduje neospornu druStvenu realnost da Muslimani dine jedan poseban nacionalni subjektivitet u nacionalnom mozaiku jugoslovenske zajednice i da takvo njihovo postojanje nije nikakva nova pojava. Muslimani su, prema tome, dru5tveno-istorijska realnost.
Tako, prolazeci kroz razlidite, eesto veoma dramatidne faze svoga postojanja, Muslimani uspijevaju da preinade desta regresivna kretanja, koja im uglavnom nameiu spoljnji dinioci, te da struktuiraju vlastitu misao o sebi, istaknu svoj program politidke, ekonomske i kulturne ravnopravnosti. Njihov poloZaj ostrva u golemom kr5ianskom moru, izmedu dvije velike struje toga mora, jedne istodne, oliiene u pravoslavlju, i druge zapadne, olidene u katolidanstvu, dodjeljuje im te5ku sudbinu, ali istodobno i moguiu veliku buduinost: buduinost evropskog naroda koji ie imati posrednidku ulogu izmedu krSianstva i islama, izmedu Istoka i Zapada. Takva uloga, prije svega, ovisi o moguinostima da se Muslimani razvijaju u neposrednom slijedu od svog duhovnog izvora prema buduinosti, u uslovima ravnopravnog saradivanja i takmidenja sa Srbima i Hrvatima. Oni, dakako, pokazuju spremnost za saradnju, jer bez nje ne mogu vidjeti svoju buduinost, ali istodobno oiekuju razumijevanje i prihvatanje njihovog zahtjeva za ravnopravnost. Osporavanje takvog zahtjeva, bez sumnje, donosi gubitak svima!
pre.ma 9) O oduosu jugoslovenskog kornuristiekog pokreta. jugoslawischen
Muslimanirna uildieti: Wolfgang Hopken, Die Kon n uttisten utrtl iie bosrtischen Muslinte, objavlje' u Die Muslime
in der
Sowietlurion
tuld in
rnbH, 1989' i
Jugoslawien,
K6ln,
Markus
Kasim Sulievi(' Nacionalnost Verlagsgesellsi'haft Musiinin, Otokar Ker5ovani, Rijeka' 1981. 28
l0) O negiralju potrebe nacionalnilr instiluciia za Mrslimane vidjeti: M. Filipovid, Snisao zajedniltva,,,Odjek", dio I (15 - 30. jamrar 1971)
i dio Il (l -
15. februar 1971), Sarajevo, l9?1.
29
O AATORU
ATIF PURIVATRA ie roden 16. septembra 1928. godine u Sarajevu, gdie je zavriio lsnovnu i sredniu Skolu i Pravni fakuket. Zvanie magistra politiikih nauka ie stekao 1965. godine, a dokgodine na Fakultetu politiikih 1972. tora politiikih nauka nauka u Beogradu.
Kao redovni profesor Fakulteta politiikih nauka Univeni-
ie u oktobru 1982. godine. Bavio se izuiavanjem teoriie i prakse politiikih partiia i nacionalnog pitanja. Obiavio je oko 70 nauinih i struinih radova. h kniigu ,Nacionalni i politiiki razvitak Muslimana" (tri izdania) dobio ie 1971. godine Sestoaprtlsku nagradu grada Saraieva. Za kniigu ,,Jugoslovenska muslimnnska organizaciia u politiikom iivotu Kralievine SHS" (dva izdanja) dobitnik ie nagiade za najbolie nauino djelo u 1974. godini IP ,,Suietlost", te bosanskoherceSo-
teta u Saraievu penzionisan
vaike nagrade za nauku ,,Veselin MasleSa" za 1976. godinu.
30
Mustafa Imamovic
0 HrsTORUr B0SNJACTOC PoKUSAIA
Mustafa lmamovid l j
o HrsroRut
BOSNIACTiOC P0KUSAA
i naudnog afirmiranja i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana. traje na jugoslavenskim prostorima vei, kako je to nedavno slikovito primijetio je_ dan autor, l0l godinu.l) Ovo se prije svega odnosi na muslimansko stanovni5tvo nekada3njeg Bosanskog ejaleta (paSaluka), tj. dana5nje Bosne i Hercegovine i SandZaka, te njegovu brojnu dijasporu u raznim, preteZno sjeverozapad_ nim krajevima Jugoslavije. Na bazi zajednidkog jezika, povijesne sudbine i kulturne ba5tine odrlao se medu ovim svdetom osjedaj povezanosti i jedinstva bez obzfta na sve administrativno-politidke granice koje ga danas dijele. Kao svoju nacionalnu oznaku cjelokupno ovo stanovni5tvo danas jednostavno upotrebljava naziv Musliman. Rijee se kao nacionalna oznaka piSe velikim podetnim slovom. Ime Musliman je u prvom redu proisteklo iz sloZene politidke historije Bosne i Hercegovine, te opienito Muslimana u rJugoslaviji i namjerne manipulacije njihovom vjerskom i nacionalnom pripadnoSiu od strane razliditih nacionalistidkih i drugih interesnih grupa i politika, kako unutar tako i izvan Bosne. ProceS politidkog
l)
AlUa IsakoviC,
O
,,nacionaliziranju,, Muslimana, Zagreb, 1990
33
Naziv Musliman potide od arapske rijedi muslim, Sto je praticip aktiva od rijedi islam, u znadenju ,'predati se bogu'. Rijed musliman je persijski plural od arapskog muslim, a oznaEava pripadnika islamske vjere. Ovaj persijski plural se u turskom (miisliman) i naSem jeziku upotrebljava kao singular.2) U posebnim povijesnim prilikama taj je pojam na jugoslavenskom geopolitidkom prostoru dobio u posljednjih sto godina znaeenje etnidke, odnosno nacionalne oznake slavenskog muslimanskog stanovni5wa u Bosni i Hercegovini i dijelovima Srbije i Crne Gore. 1981. godine u Jugoslaviji je Ziv1.999.980 Muslimana, Sto predstavlja 8,9 Vo njenog Prema popisu
jelo
iz
ukupnog stanovni5tva. Najvi5e Muslimana, 1.629.924 Livi u Bosni i Hercegovini, a to ie 39,5% stanovni5tva ove republike, odnosno 85 % svih Muslimana u Jugoslaviji. Na kompaktnom prostoru, izvan Bosne i Hercegovine, Muslimana ima neSto vi5e u Srbiji, uglavnom na podrudju SandZaka, 151.674, zatim u Crnoj Gori 78.080, Sto dini 13,7% ukupnog njenog stanovniStva, na Kosovu 58.562, u Makedoniji 39.513, te po veiim gradovima i industrijskim centrima u Hrvatskoj, Sloveniji i Vojvodini.s) Izvan domovine Zive uglavnom kao iseljenici u Turskoj , zatim u SAD, a u posljednje vrijeme u Kanadi, Australiji, te na tzv. privremenom radu u Njemadkoj, Austriji i drugim zapadnoevropskim zemljama. Svijest o vlastitoj samobitnosti i samosvojnosti bila je i ostala implicitna poloZaju i osjeianjima cjelokupne ove populacije. Ta je prosta i odigledna povijesna dinjenica dugo na razlilite nadine ignorirana od strane pojedinih politika, a sumnje u nju se i danas kon-
Abdulah StatllC, Turcizmi u srpskohrvatskom ieziku, Sarajevo, 1966; i- A.D.Alderson - Fahir lz, The Concise Oxford Turskish Dictionary, London, 1974, PP.243. Atlas svijeta, lzd. JLZ, Zagreb, 1988, 123.
up.
34
stantno iz posebnih interesa i ambicija potpuno neargumen_ tirano podgrijavaju u na5oj javnosti. Danas tako ima po_ ku5aja da se, ne sporeii samobitnost Muslimana, ospori njihovo ime i zamijeni bo3njadkom denominacijom. pri to_ me su prisutni mnogi nesporazumi proistekli desto iz puke neobavijeStenosti i svakovrsnog dogmatizma, od komuni_ stidkog do islamskog. O povdesnom znadenju i evoluciji tog pojma malo ko vodi raduna, a bo5njaStvo je tokgm povijesti kao etnidki i politiiki pojam imalo razlidita znadenja.
U doba osmanske uprave, BoSnjacima su se, iz_ gleda, smatrali samo Muslimani. Tako duveni putopisac Evlija delebija piSe u XVII stoljeiu da su stanovnici Srebrenice BoSnjaci, a raja su im Srbi i Bugari, ali da su svi oni prijatelji stranaca.4) Jedan drugi, mnogo kasniji putnik kroz Bosnu, Matija MaZuranii zabiljeLice 1g42. godine da se u Bosni ,,Krstjani ne smiju zvati BoSnjaci. Kad se rede Bo5njaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiju, a Krstja_ ni su samo raja BoSnjaika, a drugadije Vlasi. Bo5njaci i Osmanlije, premda su Muhamedovci i jedni i drugi, opet se mrze straSno kao prava nebraia.,,s) Brojni drugi izvori takoder ukazuju da su se kroz cijelo vrijeme osmanske vladavine za Muslimane u Bosni, tj. Bosanskom ejaletu, koji je u razlidita vremena pored da_ naSnje Bosne
i
Hercegovine obuhvatao mnoge okolne teri_ torije, koristila dva naziva. prema Turcima prema centralnim vlastima u carigradu bosanskohercegovadki, sandiadki i ostali Muslimani slavenskog etnidkog porijekla i jezika su sebe u narodnom, politidkom i jeildkom smislu
i
smatrali i nazivali Bosnjacima. Tako su ih nazivali i Turci Evlija eelebij2, Prlt-opis-- Odlomci o jugoslovenskim x,emljama, "k6mentar napisio Hazim f,arajevo, .1973, 100. (preveo, uvod i
Sabanovid),
M.I\4aZuraniC, Pgqled u B_osnu. ili.kratak put u ovu krajinu utinjen 1839-40, dnrgo izdanje, Zagreb, 1928, 5j. 35
sama osmanska administracija u svojim sluZbenim aktima. U mnogim se sluZbenim aktima Porte i bo5njaEko ime sreie u raznim vidovima kao regionalna takiBosnalu narodna oznaka (Bosnaklar, Bosnak taifesi, mi, Bosnalu kavm, sve u znaeenju Bo5njaci, odnosno bosanski narod). Isti naziv za Muslimane, tj' Bo5njaci ili is'takbosanski narod se upotrebljavao i u pismima koja su nuti sudionici pokreta Husein-kapetana Grada5deviia upuiivali austrijskim vlastima i knezu Milo5u. Iz konteksta piru*u Sto ih je Husein-kapetan uputio austrijskom caru i nirgouorn kancelaru knezu Meternichu, datiranih u Travniku 13. marta i u Gradadcu 23' juna 1832,6) vidi se da je on pod pojmom ,,bosanski narod,, obuhvatao samo Musli.un., i io sve, bez obzira na stalesku pripadnost' Ovaj ter-
- Osmanlije i
minjekoristioiAli-paSaRizvanbegoviiukomuniciranju
sa austrijskim vlastima. Istovremeno se za Muslimane upotrebljavao naziv turdin, kao vjerska oznaka kojom se htjelo
reii da su Muslimani
,,furske*,
tj.
islamske vjere, dime su juZnoslavenskih
se jasno razlikovali od pripadnika ostalih naroda srpsko-hrvatskog/hrvatsko-srpskog jezika, ali drugih
vjeroispovijesti.Utimsurelacijamaovajterminupotrebljauati i Vtustimani i njihovi susjedi nemuslimani u Bosni i okolnim jugoslavenskim zemljama'7) Tek se pred kraj osmanske vladavine dine poku5aji da se pojam BoSnjak i bo5nja5tvo proSiri na sve stanovnike nosanikog ejaleta, ukljudujuii tu Hercegovinu i Sandzak' bez obziia na vjeroispovijest. Takvu su politiku inicirale
centralneosmanskevlastiusklopusvojihdrZavnihreformi 6)
Intesralni tekst ovih pisarna dao je austrijski istoridar Martin Schor oiserta'ci.1i, Hussein Kapetans Kampf unt--B.osniens
"'*O?["itt"j iJ,;;i;;r;;;ir;ii'*"piri,
Philosophisihen Fakultdt der u'iversitit
in Wien, 1927, 135-l5l'
br' BliZe o tome: M.Imatnovil, Noziv Musliman, ,,KnjiZevna revija"' Muslimana u ail-S"i"i*", april 1990; opienitq 9 m]o1a.iu ir!m;;d; buiiw" vidi: Avdo Suceska, Pololai Muslimana u
iiii"thol
drlavi,
-Pregted,,, br.
36
5
I 197 4,
483-509'
(Tanzimata) inauguriranih Hati5erifom od Gtilhane 1839, odnosno Htti Humajunom 1856. godine. Ved je Omer-pa5a Latas poeetkom pedesetih godina pro5log stoljeia vodio takvu politiku u Bosni.s) U tome je imao podr5ku jednog dijdh bosanskih franjevaca medu kojima se odrZala iradicija o postojanju kraljevine Bosne i bosanske katolidke provincije; franjevadke redodrZave Bosne Srebrne (Bosna Argentina), kojoj je joS sultan Mehmed Osvajad 1464. potvrdio privilegije.e)
Organizirani pokuSaji na izgradnji jedne bosanske nacionalne ideologije dinjeni su posebno Sezdesetih godina pro5log stoljeia za vrijeme reZima Osman Serif Topal-paSe, posljednjeg velikog bosanskog namjesnika. Osman Topalpa3a je dinio sasvim odredene napore da Bosnu izvede na put burZoaskog razvitka. On je, pored ostalog, budno pratio nacionalistidku literaturu i propagandu u Bosni i proudavao politidko raspoloZenje i koncepcije franjevaca i srpskog gradanstva. Upravo se Osman Topal-pa5a moZe smatrati inspiratorom i tvorcem ideje interkonfesionalnog bo5nja5tva kojim Se u nadelu obuhvata cjelokupno bosansko stanovni5tvo. Tu ideju bo5njaStva kao nacionalno multivjerskog pojma prihvatila je kasnija austrougarska uprava te je njen najeksponiraniji nosilac postao austrougarski vrhovni upravitelj Bosne i Hercegovine, zajednidki ministar finansija Benjamin K6llay.
toj koncepciji, kako je 1866. pisao sluZbeni vilajetski ,,Bosanski vjesnik,,, postoji bosanski narod koji je povijesno vezan za osmansku drZavu, ali loji je i unutar te Po
drLave saduvao svoje narodne osobenosti, tako da izraLava
BliZe o tome: Dr Galib Sljivo, Omer-pala Latas u BiH 1850-52, Sarajevo, 197'7,219. Op3imo o djelovanju franjevaca u Bosni: Dr O.Dominik Mandic, Etnitka povijest Bosne i Hercegovine, Hrvatski povijesni institut, Rim, 1967, 324-331. 37
u punom smislu. Ta narodnost nije samo geneje i historijski vezana za Bosnu, upravljana i ogranidavana njome, te je ostala nepovrijedena razlidito5iu vjeroispovijesti. Izraz te narodnosti su i autonomistidke teZnje Bosne, koje su sada u skladu sa sistemom koji se uvodi u Omanskom Carstvu. Organizacija bosanskog vilajeta teoretski odgovara politiikoj autonomUi i daje moguinost njenog pro5irenja. Uvodenje autonom|e dalo je vei narodnost
tidka nego
dobre rezultate, pa Bosna u tom pogledu moZe drugim provincijama Carstva sluZiti za uzor. Bosna je uvijek imala neku vrstu autonomije koja je zasnovana na njenoj pro5losti izraLavala njeno historijsko pravo. Ali ta se nekadainja
i
autonomija Bosne zasnivala na feudalnim odnosima, pa, prema tome, nije u duhu racionalistidko-pravne teorije. Ranije se boSnja5tvo zdsnivalo na feudalnim koncepcijama, dok sadrZaj i smisao novog boSnjakluka, odnosno bosanske nacije, treba da se gradi na racionalistidko-pravnoj teoriji. Prema tome, u novim gradanskim uslovima bo5njaStvo znadi naciju koja obuhvata cijelo stanovni5tvo Bosne, a ne samo Muslimane kao privilegirani element, odnosno kao vlada-
juiu
konfesiju. tol
Time je izvedena svojevrsna inverzija pojmova i zamjena taza u odnosu na povijesno znadenje i sadrZinu bo5njaStva. Na tome ie kasnije austrougarska uprava decenijama pokuSavati da gradi svoju nacionalnu politiku u Bosni i Hercegovini, kako bi je izolirala od nacionalno-politickih tokova u Srbiji i Hrvatskoj, a na unutra5njem planu posebno onemoguiila s tim vezanu nacionalno-politidku evoluciju samih Muslimana.
vjesnik", br. 1, Sarajevo, 7. IV 1866, Up. Vlado Jokanovii, Elenrcnti koji su kroz istoriju djelovali pozitivtro i ttegaivno na st,varanje boJnjaltva kao rrucionalnog pokreta, ,,Pregled", br. 9/1968, 246-247.
10) ,,Bosanski
Ovi su poku5aji ostali potpuno uzaludni. Muslima-
ni su se za vrijeme osmanske vladavine te5ko mirili sa idejom ravnopravnosti sa ostalim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Pored toga, njihova bo5njadka ideologija nije obuhvatala predislamsko doba Bosne. Srpska nacionalna ideja Sirena propagandom iz Srbije i Monarhije bila je vei prihvaiena od ogromne veiine srpskog g?adanstva i selja5tva. Bez ikakvih potresa i franjevci su u korist hrvatske nacionalne ideje napustili boSnjadku ideologiju, utoliko lakSe Sto ova uop3te nije imala korijena kod katolidkog seljaStva. lstovremeno se krajem stoljeia medu pripadnicima islama ukorijenjuje kao suvremena etnidka i nacionalno-politidka oznaka ime Musliman, odnosno Muslimani. Tako su u datim povijesnim prilikama sva nastojanja Austro-Ugarske da oZivi interkonfesionalno bo5nja5tvo kao nacionalnu ideologiju unaprijed bila osudena na neuspjeh.ll) Sva kompleksnost pitanja boSnjaStva izrailena kroz
pomenutu zamjenu teza najdrastidnije se i najjasnije prelomila kroz dvadesetogodi3nje izlaLenje lista ,,BoSniak,, koji je sredinom 1891. godine pokrenuo Mehmed-beg Kapetanovii Ljubu5ak. U zahtjevu kojim je molio Zemaljsku vladu da mu dopusti izdavanje novina, Kapetanovii je naveo da se ,,srpska hrvatska Stampa sa svom Zestinom i u duhu svojih nacionalnih tendencija bori da direktno pridobije mu-
i
slimanski element,,, dok
ie
njegov
list
,,braniti disto otadZbinsko, tj. bosansko osjeianje,,. Navodeii ovaj zahtjev, Zemaljska vlada je 6. aprila 1891. preporudila Zajednidkom ministarstvu da odobri Kapetanoviiu izdavanje lista, utoliko prije Sto njegova lidnost ,,prula sve garadcije za korektno i lojalno drZanje novina prema na5oj upravi i drZavnoj ideji,,. Vlada, pored toga, preporuduje list i zato Sto
11)
Bliie o tome: M. Imarnovii, Pravi pololaj i unutralnji poktitki razyitak BiH 1878-1914, Sarajevo, 1976, 72-73.
38
39
"duhovni razvitak, koji mladu muslimansku generaciju mijenja pod sadaSnjim uslovima, iziskuje s jedne strane potrebu za novinskom lektirom, a s druge strane i za organom u kojem bi se Muslimani mogli literarno ogledati,,.12)
Prvi broj ,,BoSnjaka,, izaSao je 2. jula 1891. godine. Program lista koji je objavljen u ovom broju bio je dosta uopSten. TeZiSte programa je na prosvjetiteljskom radu u narodu, razbijanju predrasuda o Muslimanima i njihovom pribliZavanju evropskoj civilizaciji. Stav o nacionalnom pitanju Bosne i Hercegovine ,,BoSnjak,, je iznio u svom drugom broju, od 9. jula 1891, kroz pjesmu Bo5njaku koju je napisao Safvet-beg Ba5agii, tada joS dak gimnazije. Obraiajuii se Bo5njacima, BaSagii im pjesmom poruduje da ,,nije davno bilo/Sveg mi svijeta nema petn'est ljeta/ kad u na5oj Bosni ponositoj /i junadkoj zemlji Hercegovoj/ Od Trebinja do brodskijeh vrata /Nije bilo Srba ni Hrvata tA danas se kroza svoje hire/ Oba stranca k'o u svome Sire /oba su nas gosta saletila/ da nam otmu najsvetije blago /NaSe ime ponosno
i
drago,,.
Ovim stihovima se odigledno aludiralo na dinjenicu da je do Sezdesetih godina XIX stoljeia Bosna i Hercegovina nacionalno bila neizdiferencirana i da se tek vanjskim uticajima, tj. srpskom i hrvatskom nacionalnom propagandom, formira kod pravoslavnih i katolika, srpska odnosno hrvatska narodna svijest.,,Bo5njak,, Ba5agidevim stihovima ne kaZe da u Bosni i Hercegovini nije u fizidkom smislu bilo pravoslavnih i katolika. Naprotiv, oni su tu skupa,sa muslimanima od starine Zivjeli, ali nisu znali za srpsko, odnosno hrvatsko nacionalno ime. Oba imena pro-
diru u Bosnu i Hercegovinu zahvaljujuii organiziranoj na_ cionalnoj propagandi. Tako je kaluder Teofil petranovii, rodom iz Dalmacije, po dolasku u Sarajevo u Ueto 1g63. godine za uditelja srpske realke, osnovao druStvo za propa_ gandu i uvodenje imena Srbin. prema onome Sto je zabi_ ljeZio Vladislav Skarii, drustveni dlanovi su izlazili na sarajevske carine, pa dodekivali seljake, kojiina su govorili, da oni ne treba da se iovu hriSiani nego Srbi.l3) Ubrzo je medu sarajevskim katolicima slidno druStvo osnovao Kle_ ment BoZii, dragoman (tumad) pruskog konzulata, kojem su u Sirenju hrvatskog imena pomagali uglavnom mladi franjevci. Ta je propaganda, s obje strane, i devedesetih godina bila joS vrlo intenzivna i obuhvatala je i Muslimane, kojima se nudilo i naturalo bilo srpsko bilo hrvatsko ime. ,,Bo3njak,, je odluino odbijao ta svojatanja, istiduii u svom eeFrtom broju, od 23. jula 1891, da ,,mi njihovu narodnost ne preziremo,, i da ,,nikad neiemo zanijekati da nijesmo od jugoslavenskog plemena, ali da ostajemo BoSnjaci kao Sto su nam bili i pradjedovi i ni5ta drugo,,.
Na pojavu
pisanje je i 'BoSnjaka,, s dudenjem ljutnjom reagirala 30. jula 1891. ,,Bosanska vila,,. List se dudi da se ,,stvara neki novi narod slovenski, pod imenom BoSnjaka i Hercegovaca, a jezik se zove bosanskim i bo5njadkim,,. Posebno je dudna tvrdnja da u Bosni prije pet_ naest godina nije bilo Srba ni Hrvata. ,,Vila,, upuiuje ,,BoSnjak,, na pisanje Miklo5iia, Jagiia, Majkova i drugih naudnika, pa i na samu Kdllayevu ,,Istoriju Srba,,,l4) i1i i2javu vladinog savjetnika Mtillera, ,,da u Bosni iHercegovini Zivi jedan narod pocijepan u tri vjere - a to je narod srpski,,. 13)
12)
Risto Besarevii, Kultura upravom
-
i
un$etnost
tt BiH pod
austrougarskont
Gradct, Sarajevo, 1968, 446; OpSirno o tolne: Muhsin Rizvii, Krtjiievno stvaranie ituslinrunskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine, izd. ANUBiH, Sarajevo, 1973, knj.l,
lll-112.
i
vladislav Skarii, sarajevo i trjegova okolina od najstarijih vrentetw do austro-ugarske okupacije, Saiajevo, lg3l., 2n_224."
la) Misli se na Kdllayevu ,,Srpsku istoriju,, (A szerbek tijrtbnete :_7s0.!ss!_,.r, Budapest t8it.), kojaJ; u rltiud*o.,i,idu *'p;;;il;
Gavrila VitkoviCa objavliena 1882. ,,lstorija srpskog naroda,,.
40
4t
u
Beogradu po.t nistouom
Pored toga, ,,BoSnjaku' se prigovara Sto se Stampa latinicom, Sto kvari jezik i ,,izdaje zaviet svojih vite5kijeh otaca," ,,Bo5njak,, je o5trim reagiranjima dodekan u srpskoj Stampi u Vojvodini, u demu su se posebno isticali novosadski listovi ,,Branik,, ,,Novo doba,,, somborski ,,Badvanin,, i vrSadka ,,Buduinost,,. U istom je duhu protiv ,,Bo5njaka,, istupila i Stampa u Kraljevini Srbiji, a posebno list ,'Velika
i
Srbija,,.ls)
I
na hrvatskoj su strani reakcije na ,,Bo5njak,, bile o5tre. Tako je ugledni zagrebacki ',Obzor,, pisao 24. prosinca 1891. da su ,,Bo5njaci po zemlji, kao Sto su Dalma-
tinci po zemlji Dalmatinci, kao Sto su Slovenci Slovenci, Pijemontezi Pijemontezi, Tirolci Tirolci itd. Ali ,,boSnjaStvo,, nije narodnost: Bosanske narodnosti nema, kao Sto nema dalmatinske, tirolske, pijemonte5ke itd,'. ,,Obzor,, istide da je bosansko ime dasno i ponosno i da niko ne traZi od Bosanaca da ga se odreknu, kao Sto tvrdi ,,Bo5njak,,. Ali to nije ime naroda, jer koliko bi onda na Balkanu bilo narodnosti kada bi se narodnost tako odredivala. List smatra da vjersko dijeljenje ,,na5eg naroda,, ima Zalosne posljedice. ,,Mi se po vjeri dielimo: katolici su Hrvati, pravoslavni su Srbi, a Muhamedanci su BoSnjaci- lJz takve razlike, za koje nije bilo mjesta ni u najtamnijoj.dobi srednjeg vieka, koja da nas buduinost deka? Madari i Niemci imadu pravo, da nas nesposobnim drZe i da nas diele kao neki plien.',t6)
I pored oStrih napada koje su upuiivali ,,BoSnjaku,, i drugi listovi su pri svakoj ozbiljnijoj analizi morali priznati da je nacionalna propaganda imala znatnog udjela u formiranju srpskog i hrvatskog nacionalnog osjeianja u Bosni i Hercegovini, naroiito u godinama pred okupacdu i neposredno poslije nje. Tako je dubrovadka ,,Crvena Hrvatska,,
ts Op3irno
o tome: M.ImamoviC, Pravni pololai razvitak BiH, 73-76.
16)
i unutalnii
polititki
pisala 26. maja 1892. da se ,,narodnosno pitanje razmahalo,, u Bosni i Hercegovini ,,istom od zaposjednuia ovih zemalja po Austriji,,. ,,Inade narod pravoslavni, ili pravije govoreii hri5ianski u ovijem zemljama nije ni3ta znao o kakvoj srpskoj narodnosti, kao Sto katolici ili pravije krSiani ta_ koder nijesu imali pojma o narodnosti, isto i Muhamedovci ili pravije po tadanjem nazivu Turci. Narod nije znao za narodnost nego se razlikovao medusobno po vjeroispovije_ stima.,, Pored uObzora,, i dubrovadke ,,Crvene Hrvatske", na pisanje ,,BoSnjaka,, desto se osvrtalo i splitsko *Jedinstvo,, . l7)
U vi5egodi5njim polemikama sa raznim listovima ,,Bo5njak,, je formulirao svoje shvatanje bo5nja5tva i njego_ ve historijske korijene, Sto je opSirno elaborirano u jednom duZem mojem dlanku objavljenom 22. marta 1900. godine. Prema ,,Boinjaku,,, elementi narodne identifikacije su jezik slavensko porijeklo, a faktori koji su odvojili BoSnjake od ostalih naroda su klima, mjesni obidaji i vjera. po doselja_ vanju Slavena, dana5nji BoSnjaci, Srbi i Hrvati, podeli su se medusobno razlikovati ,,uplivom klime i razliditih mje_ snih obidaja, te se onda prozva5e i razliditim imenima: Oni preko Save Hrvatima, preko Drine Srbima, dok oni, koji odabraSe za stanovanje dana5nju nalu domovinu nazva5e se BoSnjacima,,. Razlika u imenima pretvorila se u narodnost, ali nije samo prouzrokovana klimom i obidajima, ,,nego ih
i
je najbolje udvrstila vjera,,. Od rascjepa grdko-pravoslavne i rimo-katolidke crkve, dana5nji Srbi i Hrvati odvojili su se sa narodnosnog gledi5ta. Bo5njaci su prihvatifi bogumilsku vjeru, kako bi se ,,s vjerskog i narodnosnog gtiOiSta utvrdi_ 1i,,. Oni su imali i svoje posebno pismo, bosandicu, dok su Srbi i Hrvati prihvatili iirilicu, odnosno latinicu. Zbog stal_ nih napada katolicizma i pravoslavlja na patarene, prihvati5e l7) Isto.
Isb. 42
43
ovi islam i tako se ,,udvrsti5e pomoiu ove uzvi5ene vjere
tvrdim bedemom od navale obiju crkava'' U tom smislu, za ,,Bo3njak,,, Srbi i Hrvati su susjedni narodi sa kojima treba u slozi i ljubavi Zivjeti, samo da i oni ostave na miru Bo5njake i ne naturaju im svoje ime. sa
Ova skoro idilidna skica i slika etniOke historije Bosne i Hercegovine moZda je odgovarala provincijalnom begovskom duhu, samozadovoljstvu i samodovoljnosti, ali je u trenutku kada je napisana, na prelomu dva stoljeia, bila daleko od bosanko-hercegovadke nacionalno-politidke stvarnosti. Prevedena na suvremeni jezik bo5njadka je koncepcija u biti podivala na teoriji krvi i tla (Blut und Boden) kao odrednicama nacije, uz istovremeno marginaliziranje islama kao jednog od temeljnih odgojnih faktora u procesu formiranja muslimanskog nacionalnog osjeianja kulturnopolitidke identifikacije. S druge strane, srpska i hrvatska Stampa je desto pretjerano i neosnovano znala poricati i ignorirati svaku tradiciju bosanstva, jednostavno tvrdeii da je to izum okupacione uprave radi dijeljenja i zavadania naroda' Razliditi su listovi tako provokativno pitali ,,BoSnjak,, da navede ako moZe nekog naudnika, historidara ili etnografa koji je neSto posebno pisao o bosanskom narodu i njegovom jeziku' U brojnim dlancima, posebno prvih godina svog izlaLenja, jezik ,,Bo5njak,, je dokazivao da se naziv bosanski narod i sreie u pisanim spomenicima jo3 od XII stoljeia. Navodio je brojne pisce, uglavnom franjevce i Dubrovdane, od Matije Divkoviia iz prve polovine XVII stoljeia, dubrovadkog povjesnidara i diplomate Stjepana Gradiia, preko Dositejevog pisma Haralampiju datiranog u Lcipzigu 13' aprila 1783, do Andrije Kadiia Mio5iia i Ivana Jukiia' koji su pisali o Bosni ili su svoj iezik nazivali bosanskim ' Iz niza se dokumenata, dokazivao je ,,Bo5njak,,, vidi da je ovaj naziv koristila bosanska dvorska kancelarija, da je pod tim 44
nazivom bio diplomatski jezik na Porti i da je kao takav Sirenjem osmanske vlasti ulazio u upotrebu u raznim balkanskim slavenskim zemljama. NajZudnije su rasprave vodene oko naziva jezika, Sto je sasvim razumljivo jer je u pitanju jedan od osnovnih elemenata i kriterija nacionalne pripadnosti..I srpska i hrvat-
ska Stampa Zudno su reagirale na upotrebu naziva bosanski
jezik.
,,Bosanska vila,,
je, primjera radi, joS prije
pojave
,,BoSnjaka*, u svom osmom broju od 15. aprila 1889, napala sintagme ,,naS narod,, i ,,na5 jezik,, upofrijebljene u prvom broju ,,Glasnika Zemaljskog muzeja,,, pa je onda razumljivo da je jo5 o5trije reagirala na naziv bosanski jezik. ,,BoSnjak,, je sa svoje strane tvrdio da su Srbi i Hrvati za osnovu svog knjiZevnog jezika uzeli bosanski jezik, ali su ga jedni nazvali srpskim, a drugi hrvatskim. List se u broju od 23. jula 1891. dudio da ,,naziv, Sto su ga oni na5em jeziku po svojoj volji, a bez na5eg pitanja dali, sada nama po Sto, po to hoie da nametnu, pa nam dak brane, da mi u na5oj vlastitoj kudi svoj jezik ozna(ujemo imenom na5eg naroda,,.18)
Naziv ,,bosanski' podrZao je i svjetski duveni filolog i slavista, profesor Bedkog univerziteta Vatroslav Jagii u Carevinskom vijeiu (austrijskom parlamentu) 1896. godine. ,,Bo5njak,, je u cijelosti prenio i podrZao ovo Jagiievo izlaganje. Jagii je istakao da bi u sludaju upotrebe naziva srpski ili hrvatski, ili srpsko-hrvatski, do5lo do spora izmedu Srba i Hrvata, dija ie oznaka doii na prvo mjesto. Zato je dobro da jezik odgovara nazivu zeeUg; Taj naziv nije izmislio K0llay, vei se u XVII i XVm vijeku upotrebljavao. Mada se u Skolskim knjigama i drugim publikacijama u Bosni jezik naziva bosanskim, u njemu nema ni najmanje teZnje da se stvori jezidki partikularizam ili po18)
Isto, 76. 45
sebna ortografija. To je isti onaj jezik ,,Sto ga Srbi zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim,,. (,,U Moravskoj ima ljudi koje
vele da govore moravskim, a drugi taj jezik nazivaju deSkim.,,) Bitno je da u jeziku nema razlike i K6llay ,,potpuno pravo radi, Sto da preprijeei raspravu sluZbeno svuda,, upotrebljava ,,na nuZdu,, izraz ,,bosanski jezik,,.tsl Zbog ovog govora Jagii je bio napadan sa svih strana i izloi,en oStroj kritici i u Beogradu i u Zagrebu. eetrdeset godina kasnije Jagii je pridao da je njegov cilj bio da naglasi ,,jedinstvo jezika izmedu Beograda, Sarajeva i Zagreba,,, a ne da ugodi Kdllayu. Nijemci, ,,umni sluSadi,,, njegovog govora odmah su shvatili su5tinu njegovih rijedi, ,,Sto nije ugodno bilo njihovu sluhu i mi5ljenju, tj. da u Beogradu - Sarajevu - Zagrebu svuda vlada jedan literaturni jezik,, . Zato su i njega i ministra K6llaya stali u pauzi nspitivati je li to tadno. Medutim, ,,na5i kratkovidi reprezentanti javnog mi5ljenja,, odmah su ga stali napadati da je ,,u sluzbi Austrije ", ,, podmiienik Kalajev,, , ,, neprUatelj ias svoje domovine,,, das Srbije itd. To sve prije nego Sto se iko upustio u su5tinu njegovih rijedi ili sadekao stenografski izvjeStaj, nego sve ,,udri po doveku,
kojije od svojih mladih
dana jednako preporudao, hvalio i zagovarao jedinstvo srpsko-hrvatsko u jeziku i literaturi,,.20)
U Bosni i Hercegovini zvanicno je vei 1883.
go-
dine uveden Vuk-Danidiiev fonetski pravopis. Kako je jezik zvanidno nazivan bosanskim, to je i gramatika koja je izdata 1890. nosila isto obiljeZje. Gramatika bosanskog jezika doZivjela je vi5e izdanja latinicom i iirilicom i sve se do pred prvi svjetski rat upotrebljavala u Skolama.2l)
je
nastdao da pod vidom bo5njaStva okupi sve etnidko-vjerske grupe u Bosni, ali skoro nema sludaja da je neko od pravoslavnih ili katolika prihvatio i podrZao njegovu nacionalnu liniju. MoZe se zabiljeZiti samo jedan sludaj da je jula 1892. objavio dlanak 'BoSnjak,, 28. nekog anonimnog,,pravoslavnog Bo5njaka"neodvisna posjednika i trgovca iz Bos. Krajine,,, u kojem se podrZava boinjaStvo, i istide da je u Srbiji, posebno u novooslobodenim krajevima, ,,opSta imovinska nesigurnost,q, te da seljaci govore da je i pod Turcima ,,mnogo bolje bilo,,. Moguia slidna raspoloZenja medu srpskim gradanstvom u prilog bo5njaStvu i Austriji zbog pravne i imovinske sigurnosti koju je pruZala, te moguinosti privredne ekspanzije, nisu se, osim u ovom sludaju, javno manifestirala putem ,,BoSnjak,,
,,
Bo5njaka
,, .
Kod katolika boSnja5tvo se ponegdje sreie jo5 i 1906. godine. Tako je te godine osnovana u Kupresu bosanska ditaonica, a neki se ,,Bo5njak-katolik,, zalagao u pismu objavljenom 17. maja 1906. za ,,bratsku slogu pod zajednidkim
i
za sve opravdanim bosanskim imenom,,.
,,BoSnjak,, je u biti brzo, praktidno vei u drugoj godini izlaienja, shvatio da se pod boinja5tvom vi5e ne mogu ujediniti sve etnidke grupe u Bosni i Hercegovini. podjela izmedu Srba i Hrvata je vei jasno markirana a suprotnosti otvoreno izraLene, pa je, kako je list pisao 3. marta 1892, dobro da u Bosni postoji ,,muslimanska stihija, koja znade obuzdati strasti, te posreduje i odluduje,,. List upravo u tom posredovanju, a u stvari arbitrirahju; vidi povijesnu zadaiu Muslimana u Bosni i Hercegovini.
i
19) ,,Bosnjak,,, br. 29, 16.VII 1896. 20 V.JagiC, Sponeni nojeg l,ivota, II, Beograd, 1934, 146--l i 245 2l) Op5irno: Mitar PapiC, Iz prollosti srpsko-hrvatskog jezika i pravopisa u BiH, ,,Pregled,,, br. 411973, 419-442.
46
U prvih nekoliko mjeseci izlaienja polemika ,,Bo5njak,, je Muslimane identificirao sa boSnja5tvom. U nadelu i pravoslavni (Srbi) i katolici (Hrvati) su smatrani BoSnjacima, ali kako su to ovi u praksi odbacili, to se u 47
pisanju i stavu ,,Bo5njaka,, i samo boSnja5tvo identificiralo sa Muslimanima. Tako se ,,BoSnjak,,, posto je nekoliko mjeseci pokuSavao da bude opStebosanski list, faktidki vratio na svoj program iznijet u prvom broju kada se ditaocima predstavio iskljudivo kao muslimansko glasilo. List je, dodu5e, insistirao na boSnjadkoj nacionalnoj identifikaciji Muslimana, ali to nidim nije uticalo na njegov ekskluzivno muslimanski karakter. Na to nije bitno uticala ni dinjenica da se velika veiina muslimanskog gradanstva kojem je list prije svega bio namijenjen, nezadovouna austrougarskom politikom drLala veoma uzdriano i po strani.
diji su vlasnici
i
urednici, poslije Mehmed-bega Kapetanoviia, bili i otac i sin Jusuf-beg i E5ref-beg Filipovii,22) imao je izvjesni dvostruki karakter. Svojim potpuno lojalnim stavom prema austrougarskoj upravi, ovaj list i njegovi vlasnici i urednici su nesumnjivo podriavali Kdllayevu bosansku politiku, eUi je osnovni cilj bio udvr5ienje poloZaja Monarhije u okupiranoj zemlji. Proaustrijski stav Kapetanovii je najpotpunije izrazio u svojoj broSuri iz 1893. godine, ,,Buduinost ili napredak Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini,,. On je tu, vezujuii buduinost Muslimana iskljudivo za Habsbur5ku Monarhiju, odludno ustvrdio da ,,Bosna moZe biti sve drugo ali turska nikada., Sto se nije usudio ponoviti nijedan muslimanski politidar sve do zavr5etka balkanskih ratova'
List
,,Bo5njak,,
S druge strane, isticanjem bo5njaStva, nasuprot srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj ideji u Bosni i Hercegovini i prisvajanja i negiranja Muslimana, ,,BoSnjak" je prvih nekoliko godina svog izlaZenja bio specifiEan izraz osjeianja narodne posebnosti Muslimana, bez obzira Sto oni veiinom
22) Pored
njih trojice kao vlasnika
i
povremenilt urednika,
list
su
uredivali Hilmi Muhibii, a zatim Edhem Mulabdid, Sukri Kari3ikovid i na kraju Muharned Senai SoftiC.
48
nisu uz njega pristajali. ,,BoSnjak,, je djelo jednog malog kruga muslimanskog begovata i gradanstva koji je prvi shvatio potrebu i neminovnost usvajanja evropske kulture i nadina Livota, ali i dinjenicu da su mu pod Austro-Ugarskom za5tiieni njegovi imovinski interesi, pa je, prema tome, prihvatio austrougarsku upravu kao nosioca te nove zapadne civilizacije, ali i kao zaStitnika vlastitog mater{alnog poloZaja. U samoj Monarhiji, prije svega u neposrednom susjedstvu Bosne, bilo je dosta protivmuslimanskog raspoloZenja i tvrdnji o trajnom neprijateljstvu Muslimana prema Austro-Ugarskoj i njihovom nemirenju sa novim prilikama u okupiranoj zemlji. Tako je 1886. Stampan u Leipzigu antimuslimanski pamflet, ,,Bosniens Gegenwarht und niichste Zukunft,,, kojije jednovremeno u nastavcima, ,,SadaSnjost i najbliZa buduinost Bosne,,, objavio i zagrebadki ,,Obzor,, u brojevima od 16. do 23. sijednja 1886, i u kojem se otvoreno traLi da se Muslimani prisilno isele iz Bosne i Hercegovine, kao elemenat nesposoban da prihvati evropsku kulturu i civilizaciju. Na to je o5tro reagirao iste godine upravo Mehmed-beg Kapetanovic broSurom ,,Sto misle Muhamedanci u Bosni,,, koja je istovremeno objavljena i na njemadkom.
Sve do sredine devedesetih godina proSlog stoljeia, tadnije do podetka srpske i muslimanske borbe za vjersko-prosvjetnu i vakufsko-mearifsku autonomiju, 1896, odnosno 1899. godine, bo5njaStvo je, sa osloncem na austrougarsku vlast, predstavljalo izvjesnu potencijalnu alternativu pojedinim nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini" Kao institucija oslonjena na vladu list se sa pocetkom muslimanske autonomne borbe automatski suodio sa snaZnom opozicijom, jer je pokret za vakufsko-mearifsku autonomiju uspio mobilizirati znatno Siri sloj muslimanskog stanovni5tva od onog kojem je ,,Bo5njak,, bio namijenjen i kojem se obradao. Kako pokret za vjersku i vakufsko-mea-
49
tlfrku lutonomiju nije izbio naglo, nego su uslovi za njeIovo organlzaciono konstituiranje postepeno sazrijevali, to $ motc zapaziti da su uticaj i znalaj ,,BoSnjaka,, podeli slabttl ved od 1895. godine,23) mada ie on sve do 1906. i pojave ,,Musavata,, kao organa Muslimanske narodne organizacije, ostati jedini muslimanski politidki list. Razlozi za opadanje njegovog nivoa, zna(aja i uticaja su vi5estruki.
Oko ,,BoSnjaka,,, kojije prvih godina za onda5nje prilike bio relativno dobro uredivan list, okupljala se skoro sva mlada muslimanska inteligencija. ,,Bo5njak,, joj je bio i praktjdno jedina knjiZevna tribina.2a) Ista ta inteligencija se postepeno i razliditim putevima ukljuduje,u opSta politidka kretanja na slavenskom Jugu, pa polako napu5ta list zbog provladinog drlanja njegovih vodeiih ljudi. Ona pored toga osjeia potrebu za proSirenjem polja svog kulturno-politidkog djelovanja. Tako se postepeno oblikuje jedna neformalna i prilidno heterogena grupa intelektualaca i otresitijih gradana, koji u politidkom pogledu sami sebe nazivaju,,naprednim Muslimanima,,. Njihovom inicijativom pokrenut je 1900. godine prvi muslimanski knjiZevni i kulturni dasopis ,,Behar,,, tri godine kasnije osnovano kulturno-prosvjetno i potporno dru5tvo "Gajret", zatim sportsko dru5tvo,,El-Kamer,,, zanatlijsko dru5tvo,,Hurijet,,, Muslimansko akademsko druStvo ,,Zvijezda,, u Bedu, Islamska dionidarska Stamparija, prva muslimanska zemljoradnidka zadruga u Silama (tada kotar TeSanj), prva muslimanska ,,trgovadka i poljedjelska banka,,, list ,,Ogledalo,,, mnoge ditaonice, klubovi i trezvenjadka dru5tva. Sve su njihove
prva
23) Medu ostalirn se kao svojevrsno anticipiranje pokreta za vjersku autonomiju mogu uzeti protesti travnidkilr gradana Muslimana 1894195. protiv katolidke hrvatske propagande travnidkoj
i
u
gimnaziji. (Dr Muharned HadZijahii, Od tradicije do identiteta G9n9za nacionalnog pitanja 174.)
bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1974,
24) Op5irno o tome: M.Rizvii, Knjilevno srvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougttrske vladavine, kri.l, 111-141.
pomenute i druge akcije nosile muslimanski nacionalno-politieki predznak. Prema sluZbenim podacima u Bosni i Hercegovini su 1908. godine registrirana l?4 razliilta druStva i institucije sa muslimanskim obiljeZjem u svom nazivu.2s) MoZe se jednom rijedju kazati da je jedan mali broj Muslimana intelektualaca u vremenu od 1900. do 1910. godine obavio niz poslova koji se u historiji srednjoevropskih naroda nazivaju kulturnim ili nacionalnim preporodom. Naj-
znaiajnija kulturnohistorijska tekovina ovog muslimanskog
je ,,Behar,,, petnaestodnevni ,,list za pouzabavu,,, prvi muslimanski dasopis za knjiZevnost i druStvena pitanja, ili, kako su njegovi urednici i saradnici radije govorili,,porodidni,, dasopis.26) Pojavom,,Behara,, ,,Bo5njak,, je definitivno izgubio svaki literarni znadaj. Istovremeno je muslimanski kulturni preporod obezvrijedio sve njegove ideje i nacionalne koncepte koji su postali smetnja razvoju i napretku muslimanske zajednice. Pokazalo se da ta zajednica ne moZe napredovati drieci se vlade, nego samo smjelom akcijom svojih samosvjesnih ljudi koji su, kako bi to rekao Carl Gustav Jung, ,,jedini izvor moralnog i duhovnog napretka zajednice,, .27) preporoda svakako
ku
i
Drugi uzrok opadanja zna(aja ,,Bo5njaka,, leZi u uskoj socijalnoj bazi i konzervativnosti bo5njaStva. List je gotovo u svakoj prilici nagla5avao da vodeiu ulogu u druStvu ima ,,plemstvo,, koje je navodno duvar narodnih tradicija. Povijesno iskustvo, nasuprot tome, udi da je u pravilu seljaStvo duvar narodnih tradicija, te da je selo ,,vedito vrelo nacije,,.28) Na kraju, ,,Bo5njak,, i njegovi ljudi su osta25) M.Hadzijali(, Od tradicije do identiteta, 131. 26) BItZe o torne:
M.Rizvii,
Sarajevo, 1971,629.
"Behar,,
- Kttjilevnoistorijska
monografija,
27) K.G.Jung, O psihologiji nesvesnog, Beograd, 1978, 164-16
.
28) Dragoljub Kaltf, Narodna misao ili livona filozffia obitnog toveka, izd. Biblioteka Nova, Beograd, 1987, 119; O ulozi seljaltva u istoriji
Muslirnana
vrlo su instmktivni radovi Avde 5l
Suceske, posebno
li
izvan muslimanskog politidkog pokreta, tj. borbe za vletsku i vakufsko-mearifsku autonomiju,2e) koja je bila izraz Sireg narodnog nezadovoljstva austrougarskom upravom, pa je u drugoj deceniji Zivotario na marginama politidkih i drugih javnih zbivanja. Iako je ,,BoSnjak,, izlazio sve do 1910. moZe se slobodno tvrditi da konadno od 1899/1900. godine boSnja5tvo ne predstavlja viSe nikakvu realnu politicku snagu niti alternativu nacionalnim pokretima u Bosni i Herce-
govini, ukljueujuii tu kulturni razvoj.
i
muslimanski svekoliki politidki i
U ovim dvjema prelomnim godinama obiljeZenim podetkom aulonomne borbe, a time i podecima modernog muslimanskog politidkog organiziranja, te pokretanjem', Be hara,,, dolazi kao rezultat sasvim odredene povijesne zakonitosti do definitivnog uvodenja naziva Musliman kao, kako konfesionalno-etnidke, tako u krajnjoj liniji i nacionalno-politidke oznake slavenske islamske populacije u Bosni i Hercegovini. Poslije austrougarske okupacije 1878. podeo se sluZbeno za muslimansko stanovniStvo upotrebljavati termin Muhamedovci prema njemadkom MuMuhamedanci je izmedu ostalog, vladin savjetnik KoTako hammedaner.
ili
sta Hormann izdao 1888-1889. svoju dvotomnu zbirku narodnih pjesama ,,Muhamedovaca u Bosni i Hercegovi-
Taj je naziv upotrebljavala i Stampa ali ga narod nije prihvatio nego se i dalje sluZio imenima Turdin, odnosno Muslilnan. U izmijenjenim nacionalno-politickim okol-
ni,,.30)
(nastavak fusnote sa prethodne strane)
studija, Seljatke bune u Bosni u XVII i XVill stoliecu, ',Godi5njak DnrStva istoridara BiH,,, XVII, Sarajevo, 1969, 163-20'7. 29) Opsirno o torne: Dr Nusret Sehi(, Autonontni pokret Muslimana za vrijeme auslrougarske uprave u BiH, Sarajevo, 1980, 396. 30) Drugo izdanie ove zbirke pod naslovorn ,,Narodne pjesrne Muslirnana u BiH - Sirbrao Kosta Horrnarur 1888-1889,,, priredila je Deuana
Buturovic,
sa
,,studiiotn
o
Hortnallovoj zbirci
naroduilr pjesarna",,,Svjetlost,,, Sarajevo, 1976. 52
rnr.rslirnanskilt
nostima i odnosima ovaj se posljednji naziv podinje sve desie koristiti potiskujuii postepeno prethodne. dlancima u svojoj Stampi muslimanska je javnost 1900. godine otvoreno zahtijevala da se termin muhamedanac kao neadekvatan, sekta5ki i uvredljiv, izbaci iz sluZbene upotrebe i zamijeni nazivom Musliman. U tom je smislu prvi pisao upravo ,,BoSnjak,,, 13. septembra 1900, u dlanku ,,Muslim - Muhamedovac,, koji je pod inicijalom ,,M,, napisao Hifzi eff. Muftii. Tu se traii ,,da se i sluZbeno rijed Muhamedovac zamijeni rijedju Musliman,,. ,,Bo5njak. je i ranije relativno desto koristio naziv Musliman, i to upravo sa velikim ,,M,,, kao naprimjer ved u svom prvom broju, 2. jula 1891. i kasnije. Ova upotreba nije bila dosljedna. Ubrzo poslije navedenog teksta u ,,BoSnjaku,, objavio je u jedanaestom broju ,,Behara,,, 1. oktobra 1900, Osman Nuri-HadZii dlanak ,,Muslimani, a ne muhamedanci - Poslanik, a ne prorok i propheta - Jedan predlog,,, u kojem istide da je termin muhamedanac ,,uvredljiv te je zapravo blasphemija rabiti naziv muhamedanac mjesto musliman,,. Nakon toga
u
musliman-
i
publicistici koristi se iskljudivo rijed Musliman, Sto i narod prihvata kao svoju ne samo vjersku, nego u prvom redu etnidku, odnosno savremenu nacionalnu oz-
skoj Stampi
naku.3l)
Tadno procjenjujuii nacionalno-politidke prilike u Bosni i Hercegovini u prvoj deceniji XX vijeka Kdllayev nasljednik na poloZaju zajednidkog ministra finansija, Istvdn
(Stjepan) Buridn je, kao vrhovni administrator okupirane zemlje, odludno prekinuo sa bo5njaStvom svog prethodnika. U prvom izvjeStaju o upravljanju Bosnom i Hercgovinom koji je poslije skoro trideset godina okupacije njegovo ministarstvo podnijelo 1906. godine Delegacijama austrijskog Carevinskog vijeia i ugarskog parlamenta nagla5eno je da
3l)
Bliie o tome: M.lmamoviC, br. 7, Sarajevo,
l.IV
O uvodenju naziva Muslimcrr, ,,Odjek-,
1969.
53
su se u Bosni i Hercegovini ,,pojmovi o narodnosti i konfesiji,, stopili joS u predokupaciono doba. Granica izmedu pojedinih skupina stanovni5tva je istovremeno i konfesionalna i nacionalna. Tri glavne nacionalno-vjerske zajednice su Muslimani, pravoslavni (Srbi) i katolici (Hrvati). Stepen njihove nacionalne svijesti je razlidit. Muslimani su ,,po svojoj narodnosti isto tako Slaveni kao krSiani,,, te se ne osjeiaju ,,Turcima,,, ,,premda se obidno tako nazivaju (osobito u narodu),,. U njihovoj posebnosti narodito je izraLen ,,religiozni momenat,,.32)
U tom op5tem trendu, Zemaljska vlada za Bosnu Hercegovinu konadno je 4. oktobra 1907. jednom internom naredbom obavijestila sve organe vlasti da se ,,zemaljski jezik,, ima svuda sluZbeno nazivati ,,srpsko-hrvatskim,,, odnosno ,,hrvatsko-srpskim,,. Time je i zvanidno ukinut naziv bosanski jezik.::) Kako je medu Muslimanima aj naziv bio duboko ukorijenjen, to je njima posebnom odlukom Zemaljske vlade 29. novembra 7907. dozvoljeno da u okviru svojih samoupravnih i autonomnih institucija i Skola jezik i dalje oznadavaju bosanskim imenom.34) Ukidanjem naziva bosanski jezik Austro-Ugarska je udinila samo posljednji korak u napuStanju politike bo5nja5tva, koja je vei mnogo ranUe pretrpjela neuspjeh i u koju ni Killay nije izgleda nikad iskreno vjerovao. On je tako joS 1884. godine izrazio sumnju povodom tvrdnje u jednom izvje5taju Zemaljske vlade da je velika vedina bosanskog stanovni5tva odludno protivna srpskom i hrvatskom nacionalnom opredjeljenju.:s) e itava je politika interkonfesionalnog bo5njaStva u biti ima-
i
la karakter jednog provizornog, na brzinu sklopljenog,
na-
cionalnog koncepta.
i
Bo3njaStvo se moze posmatrati kao moguinost da se prevazide konfesionalna sadrZina nacije u Bosni i Hercegovini. U stvarnosti mu nijedan od njegovih prononsiranih nosilaca nije davao to znaeenje. I kod.lista ,,Bo5njak,,, u podetku je to Sire znaeenje viSe privid odraz zvanidne austrijske politike nego vlastito uvjerenje. Za ,,Bo5njak,, je, i pored njegove uske klasne pozicije, boSnja5tvo pqije svega mogudnost nacionalne samoidentifikacije Muslimana i sredstvo odbrane njihovog posebnog entiteta. Tokom svih dvadeset godina svog izlaLenja djelovanja ,,BoSnjak,, je smatrao Muslimane posebnim narodnim entitetom, mada se desto kolebao izmedu bosanskog muslimanskog imena. Bez obzira na stvarne ciljeva Kdllaya kao vrhovnog eksponenta austrougarske uprave, boSnja5tvo je u prvih dvadeset
i
i
i
godina okupacije u su5tini odigralo tu historijsku ulogu u Bosni i Hercegovini. OpSte razvojne prilike i tendencije u Bosni i Hercegovini i oko nje su same po sebi udinile da bo5nja5tvo ode na marginu povijesti. Tako ni bo5nja5tvo nije moglo ici izvan vei oformljenih tokova politidko-kulturnog Zivota na etnidko-konfesionalnim osnovama, u okviru tradicionalnih vjerskih i prosvjetnih institucija. Od preloma dva vijeka, 1899/1900. godine, sve takve institucije kako je to vei naprijed pokazano nose u svojim nazivima iskljudivo muslimanski predznak. Tu je ishodiSte i odredenje cjelokupnog kasnijeg kulturno-politidkog razvitka Muslimana kao naroda i savremene nacije. ,, .
o upravi BiH 1906, Izdalo c.i kr. Zajednieko ministarstvo financija, Zagreb, 1906, 106. 33) DZevad JuzbaSiC, Jezitko pitanie u austrougatskoj politici u BiH pred 32) Izujeltaj
prvi
341
Isro,
sujetski rar, Sarajevo, 1973, 10. 34-d:0.
3s) M.Hadiijahi(, Od nadicije do ideilriteta, 46.
Takvo stanje i praksa su se odrZali i dalje udvrstili godinama izmedu dva rata. Jugoslavenska muslimanska u organizacija za svo vrijeme svog postojanja, od 1919. do 1941. godine, niti jedanput nije pokrenula ni postavila pitanje boSnjaStva kao eventualnog vida nacionalne identifikacije Muslimana. Mjesto vei prije prevazidenog i zaborav55
ljenog pojma boSnjaStva nacionalno se pitanje u kontekstu prvog svjetskog rata i rjeSavanja jugoslavenskog pitanja putem ujedinjenja JuZnih Slavena u zajednidku drZavu i nakon njenog stvaranja 1. decembra 1918,36) raspravljalo i odredivalo u terminima troplemenog i troimenog naroda (Srba, Hrvata i Slovenaca), jugoslavenstva, te plemenskog, tj. nacionalnog osvje5iivanja Muslimana i njihovog opredjeljivanja i ,,nacionaliziranja,, u srpskom ili hrvatskom smislu. U tim su se okvirima kretali politika i nacionalni program JMO usvojen na njenoj osnivadkoj skupStini sredinom februara 1919. Pored isticanja ravnopravnosti sva tri ,,plemenska imena,,, u programu je posebno nagla5eno da se Muslimani ,,nisu nikada otudili ni svojoj domovini ni jeziku,,, te da su zadrLali sva obiljeZja,,distog nacionalizma,,, ali da nisu ,,svjesni samo plemenskog imena,,. Kako se u programu istide da je ,,jugoslavenstvo,, ,,najprikladniji put zbllLavanja i ujedinjavanja,,, to jasno proizilazi da je JMO u nacionalnom pitanju prihvatila tada vladajuiu tezu o jedinstvenom narodu sa tri plemenska imena. Istovremeno je, odbacujuci prigovore kako Muslimani kao ,,anacionalan,, elemenat nemaju pravo odludivati dija je Bosna, JMO isticala da je ,,bosanski problem,, osoben i da se ne moZe rje5avati samo sa srpskog ili hrvatskog stanovi3ta, jer Bosna i Muslimani u njoj imaju svoj hiitorijski razvoj, poseban kulturni i socijalni Zivot, posebno tlo i sastav stanovni5tva, poseban mentalitet, koji traZe i poseban naein ftetiranja.3tl
U datim prilikama vodstvo JMO nije moglo, a vjerovatno ni htjelo niti znalo, izridito. definirati i istaii nacionalni identitet Muslimana, ali je u dnevnoj politici faktidki stajalo na stanovi5tu njihove etnidke posebnosti koja proi361
Bliie o tome: M.hnarnoviC, Pristup istoriji stvarar{a drlave 1918. godine, ,,Pregled,,, br. l/1976, 19-32.
jugoslavenske
37) Dr Atif Purivatra, JMO u polititkom aivotu Kraljevine SHS, Sarajevo, 19'74, 552-557.
zilazi iz osobene tradicije, te specificnih kulturnih, historijskih i socijalnih svojstava i uvjeta. Vodstvo JMO je isticalo da je njihovo jugoslavenstvo ,,viSe praktidno nego ideolo5ko,, ali Muslimani i pored toga imaju osjecaj za jugoslavenstvo, ,,moZda i viSe od drugih,,. Dr Mehmed Spaho je kao neosporni lider stranke nagla5avao da vode JMO kao Jugoslaveni brane interese ,,Muslimana i'ha5e drLave,,, te da Zele da saduvaju ,,svoju samostalnost u politici, kako bi mogli biti posrednici u postojeiem sporu izmedu braie Srba
i
Vode Jugoslavenske muslimanske organizacije su
u praksi bar nadelno prihvatali vladajudu politiku nacionalnog osvje5iivanja i opredjeljivanja ili,,nacionaliziranja,, Muslimana, pa su se tako jedni od njih izja5njavali kao Hrvati, drugi kao Srbi, dok su treii ostajali neopredijeljeni. Medu poslanicima JMO, dlanovima Ustavotvorne skup5tine Kraljevine SHS, kao Hrvati su se izjasnili Hasan Miljkovii, DLafer Kulenovii, Nurija Pozderac, Husein Alii, Hamzalija danovii, dr Halidbeg Hrasnica, Ahmed Serii, Hamid Kurbegovii, Osman Vilovii, Semsudin Sarajlii, Atif HadZikadii, DerviS Omerovii, Husejn MaSii, Salih Balii i Mustajbeg Kapetanovii, dok su se dr Hamdija Karamehmedovii i Velija Sadovii izjasnili Srbima. Istovremeno su odbili da se nacionalno deklariraju dr Mehmed Spaho, Ibrahim eff.
Maglajlii, Ahmetaga Kovaievii, Mujo Sehovii i Sakib Korkut, a jedino se Seid Ali-beg (Seidalija) Filipovii izjasnio kao Bo5njak. Od osamnaest poslanika izabranih 18. marta 1923. u Narodnu skupStinu, osim dr Spahe, koji je ostao neopredijeljen, svih ostalih sedamnaest su serizjavili Hrvatima. Stanje se nije bitnije izmijenilo ni na izborima 2. februara 1925. i ll. septembra 1927, kada se od osamnaest izabranih poslanika. jedanaest izjasnilo kao Hrvati, Sest neodredeno
i jedan kao Srbin.3e)
38) Isto. 39)
56
Hrvata".38)
M.Ha
Poslije progla5enja Sestojanuarske diktatutte 1929' godine i zavodenja politike otvorenog unitarizma i integralnog jugoslavenstva posebne statistike o nacionalnoj pripadnosti opredijeljenosti nisu vodene, jer su. svi drZavljani
i
Kravljevine Jugoslavije formalno smatrani Jugoslavenima' Opienito bi se ipak moglo reii da su tridesetih godina ,,ojadali srpski orijentisani intelektualci medu Muslimanima, ali nemamo sigurnijih pokazatelja da bismo znali u kakvom su omjeru stajali jedni i drugi,,'40) U uslovima diktature i politike velikosrpskog unitarizma pod jugoslavenskim imenom, veiina je istaknutih muslimanskih intelektualaca bez obzira na svoju raniju nacionalnu opredijeljenost nastojala saiuvati muslimansko obiljeZje u nazivu raznih druStava i institucija. Najeksponiranije je bilo Muslimansko kulturnoprosvjetno dru5tvo ,,Gajret,, kojem je vlast po svaku cijenu Zeljela dati srpsko obiljezje' Nakon velikih otpora Sestojanuarski je reZim preko svojih ljudi prisilio ,,Gajret,, da se deklarira kao Srpsko muslimansko kulturno-prosvjetno dru5tvo. Promjeni imena *Gajreta,, koju su na pritisak i Zelju reZima sproveli dr Avdo Hasanbegovii i Hamid Kukii, sekretar Glavnog odbora ,,Gajreta,, usprotivilo se vi3e njegovih dlanova medu kojima i Hasan Rebac, poznati pristalica nacionaliziranja Muslimana u srpskom duhu'al) Tokom rata svi su se Muslimani u okviru tzv' Nezavisne DrZave Hrvatske, ne radunajuii, naravno, oslobodene teritorije i do septembra 1943. italijansku okupacionu zonu, morali opredijeliti i izjasniti kao Hrvati' I u takvim su uvjetima pojedinci imali dovoljno gradanske odvaZnosti da se, kao Nurija Tafro, Mustafa Ajanovii, Asaf Sarac i Muhamed Taib Okii, izridito deklariraju kao Srbi'a2) Isto, 2ll. 4l) Blize o tome: Ibrahim Kemura, IJloga Gajreta_u druJtvenom livotu Muslimana BiH 1903-1941, Sarajevo, 1986' 189-197' 42) M.HadZiiahil, Od tradicije do identiteta,2ll. 4O)
58
Kroz ditavo meduratno razdoblje samo su se rijetki pojedinci manje-viSe demonstrativno iz razliditih pobuda i pobuna, ponekad iz puke bosanske tvrdoglavosti mada tvrdoglavnost nije baS neka osobita vrlina, deklarirali kao Bo5njaci. Medu takvima je bilo i onih nekad hrvatski ili srpski ,,nacionaliziranih,, a onda tom politikom razodaranih Muslimana, kao 5ro je bio ing. Suljaga Salihagii. On se joS za austrougarske vlasti, te kasnije u meduratnoj Jugoslaviji dugo izja5njavao kao Srbin. Tek potkraj iivotz, stampao je u Banja Luci 1940. godine broSuru, ,,Mi bos.herc. Musli_ mani u krilu jugoslovenske zajednice,,, u kojoj se zalale za bo5njadko nacionalno ime i bosanski naziv jezika.a3) On je analog- no srpskoj nominaciji bosanskih pravoslavaca i hrvatskom.odredenju bosanskih katolika tralio boSnjadku nominaciju za Muslimane. po toj bi koncepciji u Bosni i Hercegovini Zivjeli Boinjaci, Srbi i Hrvati. U nauci je dav_ no primijeieno da je takva ,,konstrukcija historijski preva_ zidena, poSto se muslimani osjeiaju Muslimanima, dok Bosanci nisu samo Muslimani vei i bosanski Srbi i bosanski Hrvati,,, aa) a oni su to kao eventualnu nacionalnu odrednicu odludno odbili i s pravom je odbacuju.cs)
Iz cjelokupne geneze boSnjaStva i nacionalnog pitanja Muslimana Bosne i Hercegovine moZe se zakljuditi da muslimanska gradanska politika nije nikad uspjela niti se je osobito trudila da to pitanje podigne na razinu savremenog nacionalnog pitanja. Ta je dinjenica imala za Muslimane tra_ gidne posljedice u godinama rata t94l-1945, kada je nad 437
Isto, 38-39.
44'S
Isto, 39.
a5)
p
sudbini bolnjastvri
i
ditav^orn kornpleksu rnLrslirnanskog
pitanja, up.
Ivo Banac, The Nario:ruI euestion in yugoslavia (Ori{ifi, iiriory, Politics), Comell University press, Ithaca lgg4, 359377. (Ova ie znadajna. rnonograhja u_ .prevodu dr Josipa Sentije i izdanju zagrebadkog,,Globusa,, objavljena 1988.)j
s9
njima izvr5en strahovit genocid. Prema najnovijim demografskim i statistidkim istraZivanjima ukupni gubici muslimanskog stanovni5tva u Jugoslaviji 1941-45. iznose 103.000 ubijenih i poginulih, Sto predstavlja 8,1 posto njegovog odekivanog priraStaja.a5) Muslimani su po tome najtragidniji narod u Jugoslaiji, jer su u toku detiri ratne godine praktidno desetkovani i to uglavnom po genocidnoj osnovi,47) ,u Sto najveiu krivicu i odgovornost snosi muslimanska gradanska politika, upravo u nacionalnom pitanju. Pitanje boSnjaStva se nije postavljalo ni u toku rata od strane narodnooslobodiladkog pokreta, diji akti govore samo o Muslimanima kao narodu koji je jedan od konstitutivnih elemenata Bosne i Hercegovine i Jugoslavije' ,'U obimnoj partijskoj dokumentaciji iz vremena rata, Muslimani se obligatno tretiraju kao jedna od tri narodnosne kom-
ponente
u Bosni i Hercegovini (Srbi, Hrvati, Musli-
je ovdje u tom pogledu ukazati na te' meljne odluke Drugog zasjedanja Zemaljskog antifaSistiikog vijeia narodnog oslobodenja Bosne i
mani),,.a8) Dovoljno
Hercegovine, odrZanog u Sanskom Mostu u ljeto 7944, posebno na njegovu Deklaraciju o pravima gradana BiH kojom se garantira ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine ,,koja je njihova zajednieka i nedjeljiva domovina,,.ag) Muslimani su kao narod priznati na teritorUi danaSnje Srbije i Crne Gore, osnivanjem Zemaljskog antifa5istiekog vijeia narodnog oslobodenja SandZaka 20. no-
aO
Vladimir Z;erjavi(, Gubici stano'tniltva JuSoslaviie
u
drugont
sujetskonr ratu, Zagreb, 1989, 73-74.
a| Vladimir Dedi.ier-Antun Miletic,
Genocid nad' Muslimanima
Ig4I-1945 - Zbornik dokumenata i suiedolenia, Sarajevo, 1990' 885' a8) M.HadZiiahie, Od tradiciie do identiteta,247. 49)
Opfirno o tome: Dr Drago Borovdanin, \Sradnla bosanskohercegovatke drlavnosti 1979, 300.
60
u uslovima NOR-a, Sarajevo,
vembra 1943.
u
Pljevljima,s0) eije su odluke kasnije
potvrdene od strane ZAVNO Crne Gore i Boke Kotorske, te na Velikoj antifuSistidkoj skupStini narodnog oslobodenja Srbije u Beogradu 11. novembra 1944. godine.sl) U svim
ovim
i
drugim brojnim aktima NOP-a rijec Musliman je
pisana velikim podetnim slovom. To se u tada5njim ratnim okolnostima logidno nametalo. JoS 1942. godine Josip Broz Tito je pisao u jednom dlanku da bi narodnooslobodiladka
borba bila ,,samo jedna fraza, pa dak i prevara, kada ona ne bi, osim opiejugoslavenskog smisla, imala i nacionalni smisao za svaki narod posebice, tj. kada ona ne bi, osim oslobodenja Jugoslavije, znadila u isto vrijeme i oslobodenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta, Muslimana itd. Kada narodnooslobodiladka borba ne bi imala tu sadrZinu da zaista nosi slobodu, ravnopravnost i bratstvo svim narodima Jugoslavije,,.s2) Poslije oslobodenja sluZbena se politika, uz mnoge nedoredenosti, vratila na politiku nacionalnog opredjeljivanja kojoj su se tadaSnji muslimanski politidki prvaci praktidno bez rezerve priklonili, dok je narod u datom kontekstu hrabro istrajavao na nametnutoj neopredijeljenosti. Tek je u drugoj polovini Sezdesetih godina muslimanski kompleks konadno dosegao jasno formuliranu i artikuliranu razinu savremenog nacionalnog pitanja, te je kao takvo rje5avano i rije5eno uspostavljanjem punog nacionalnog identiteta Muslimana.53) To su sami Muslimani potpuno potvrdili popisom stanovniStva 1971. I 1981. godine. 50)
Bliie o torne: Dr Zorur Laki(, Zemaljsko anifatistitko vijece i rnrodrtooslobodilatka
narodnog oslobodenja Sandiaka, AVNOJ borba u BiH, ,,Rad,,, Beograd, 1974.
5l)Dragoslav JankoviC-Mirko Mirkovii, Drlawtopravta istorija J
ugoslavije, Beograd 1982,
47'7
-478.
52 Josip Broz Tito, Borba za oslobodenje Jugoslavije
194I-1945,
Beograd, 1947, 137-138.
o torne: Kasirn Suljevic, Naciortulnost Muslimana izmedu teorije i politike, Rijeka, 1981 , 264.
53) Oplinro
6l
Sto se Muslimana tide to je pitanje rijeSeno. Neke dileme u tom pogledu postoje praktidno jedino medu pojedincima ili u dijelu muslimanske emigracije, odnosno ise-
ljeniStva, Sto se moZe razumjeti, ali to ne moZe biti paradigma za rje5avanje poloZaja i nacionalnog obiljezja Muslimana u Bosni i Hercegovini, SandZaku i opienito u Jugoslaviji. Ta se pitanja ne rje5avaju i ne odluduju negdje u svijetu nego samo tamo gdje Muslimani Live, tj. u domovini. S te strane, u domovini je muslimansko nacionalno pitanje rijeSeno u skladu sa datom povijesnom situacijom i na zadovoljstvo ogromne veiine samih Muslimana. Zato ne stoje, u naudnom pogledu potpuno neutemeljene, tvrdnje koje se danas ponegdje sreiu, da je Muslimanima muslimansko ime kao nacionalnu identifikaciju silom nametnuo komunistidki reZim, a da su oni u stvari intimno ostali Bo5njaci. Osim Sto je nenaudna takva je tvrdnja potpuno apsurdna iz najmanje tri razloga.
Prvo, kako se vei naprijed vidjelo, Muslimani su sami, sticajem povijesnih prilika, napustili boSnjadku identifikaciju jo5 u posljednjoj deceniji pro5log vijeka, a tada nije bilo nikakvog komunistidkog reZima i njegove presije. Promjena nominiranja etnidkog i nacionalnog individualiteta Muslimana nije usamljena pojava koja bi bila samo neki njihov sludaj i specifikum. Ima takvih sludajeva i drugdje u svijetu. Medu JuZnim Slavenima, samo Srbi i Hrvati imaju hiljadugodi5nju tradiciju etnickog nominiranja, jer su oni svoja imena donijeli jo5 iz stare slavenske postojbine. Bez obzira na to i u njihovom su sludaju dinjeni poku5aji da im se stara imena zamijene ilirskim i jugoslavenskim. Imena Makedonac i Crnogorac razvila su se kao nacionalna nominacija na osnovu zemljopisnih i geopolitidkih determinanti' Naziv Slovenac je tek ne5to stariji od jednog stoljeia, id'54)
Narodu se ne nadijevaju imena po nedijoj Zelji, volji ili zamisli. ona nastaju kao rezurtat sticaja poviiesnih prilika i same historijske prakse. Ime svakog niroou je oata historijska realnost. To je sludaj i sa Muslimanima. Ime im
niko nije nametnuo nego su se sami tako nazvali. Komuni_ sti, prema tome, nisu izmislili ime Musliman kao etnidku nominaciju, oni su samo prije i bolje od giadanskih stranaka i politiiara uodili i uvaZili datu historijsku realnost da se Muslimani, mada govore jednim jezikom, razlikuju od Srba i Hrvata bar toliko koliko se ovi medusobno ,uitiLuiu. Drugo, niko razuman ne moZe negirati zasluge bo_ i opienito jugoslavenskih komunisa jo5 od predratnih i ratnih vremena, bez obzira na sve ne_ dosljednosti, za kulturno-poritidku i nacionalnu afirmaciju Muslimana.ss) U nauci je davno konstatirano da je sko formulisanje prema kojem su Musrimani poseban 'teoret_ etnidki subjektivitet zasluga Komunistiike partue Jugoslavije, koja je i u sludaju bosanskih Musrimana - oslobodena nacionalistidkih predrasura - pokazara vanredni smisao da pronikne u su5tinu nacionalnih odnosa,,.s6) Tu politiku u odnosu na etnidki subjektivitet Muslimana KpJ je srijedila jos od 1937. godine, ali cijeli taj kurs nije iSao pravolindski. Bilo je, posebno u prve dvije poratne decenije, dosta lutanja i ra_ zlieitih reteriranja, u odnosu na politiku iz doba NOR_a, jer su vladajuie snage dato povijesno stanje interpretirale tako da ne povrijede odredene nacionalne, odnosno nacio_ nalistidke interese prisutne u Bosni i oko Bosne joS od prve polovine XIX stoljeia. Bez obzira na to u praksi je u biti odrZavan osnovni smjer kulturno-politidke, a time u krajnjoj sanskohercegovadkih
ss;
o
genezi politike KpJ prerna
pitanju Muslirna'a
i BiH, 'acio'alnorn vidi: Atif Rrrivatra, Nacionaini i potitit*i ,oziitii Muslimana, opSirno
Sarajevo, 1969, 43-129.
54) Up., M.Hadzijahii, Od tradiciie do identiteta,245-246.
62
s61
M.HadZiialri(, Od ffctdicije do identiua,246.
63
nacionalne afirmacije Muslimana. Ta je afirmacija dovrSena u drugoj polovini Sezdesetih i tokom sedamdesetih godina uz slamanje velikih otpora u dijelu samog Saveza komunista, diji se znatan dio ilanstva i rukovodstva, desto iz redova pripadnika muslimanske nacionalnosti, protivio tom procesu, insistirajuii na historijski propaloj politici na-
liniji i
cionalnog opredjeljivanja Muslimana.
Treia, ali vjerovatno
najznadajnija, jest dinjenica
da su naj5iri slojevi Muslimana, korespondirajuii u svakodnevnoj Zivotnoj praksi sa svojim susjedima zemljacima pravoslavne i katolidke vjere, iskustveno i intuitivno shvatili da se prema njima i zajedno s njima jedino muslimanskim osjeianjem imenom mogu ravnopravno odrediti, drZati i odrLati. Tu je sadrZana mjera njihove opieljudske mudrosti. Sigurno je da je svaka mudrost beznadajna ako njeno znaienje nije provjereno vlastitim iskustvom. Mudrost je
i
i
sadrZana
vei u samoj selekciji mudrosti' Upravo je to
sludaj
sa povijesnim utemeljenjem imena Musliman kao nacionalne oznake. Tako je bo5njadko ime u toj selekcdi kao historijski necjelishodno samo po sebi otpalo i ugasilo se u narodu.
je veiina bosanskohercegovadkih Muslimana svjesna sebe i svog mjesta i imena, te u tom pogledu nema nikakvih dvojbi. Dileme su se javljale i javljaju samo medu pojedinim intelektualcima koji su zavedeni, zbunjeni i fruOgromna
strirani srednjoevropskim i balkanskim nacionalizmima, te vlastitim klasnim i drugim kompleksima lutali i lutaju od boSnja5tva do hrvatstva, srpstva i tzv. jugoslavenstva ponavljajuii cijeli taj ciklus, nekad i po vi5e puta, u svom kratkom Zivotnom vijeku. Jedan broj intelektualaca ipak dvrsto stoji uz svoj narod i sluZi njegovom kulturno-politidkom razvoju. Drugi dio, opet, u skladu sa najboljom bosanskomuslimanskom destruktivnom tradicijom, radi osobnih ambicija i puke herostratske slave, razara sve Sto su generacije 64
mukotrpno uradile i ostvarile, vraiajuii se stalno na podetak dovodedi'desto u pitanje i samu egzistenciju vi5emilionskog muslimanskog naroda. Upravo je to danas sludaj sa onima koji osporavaju i odridu komunistima svaku ulogu i znahj u fizidkom odrZanju muslimanskog naroda u posljednjem ratu, u konstituiranju Repubike Bosne i Hercegovine
i
kao jednog oblika realiziranja njegovih drZavnopravnih teZnji, te u njegovoj savremenoj kulturno-politidkoj izgrad_ nji i potvrdivanju. Negiranje ovih i drugih elementarnih dinjenica, bez obzira na sve greSke i nedosljednosti komunista, nije ni5ta drugo nego jednostrano, krajnje egoi_ stidno i nacionalistieko tretiranje i poniZavanje vlastitog na_ roda.
Muslimanski je narod u ogromnoj veiini prihvatio prihvata svoju muslimansku nacionalnu atribuciju jer ona logidno proizilazi iz cjelokupne njegove povijesti i duhovne strukture. To je pokazalo i jedno nedavno ispitivanje javnog mnjenja u Bosni i Hercegovini, obavljeno decembra 19g9, kada je svega 1,82 posto ispitanika odgovorilo da bi bosnjastvo'trebalo uvesti kao oznaku nacionalnog identiteta Muslimana, Sto je sratistidki i politidki zanemarljivo.sz) Sve to jednostavno znadi da je narod muslimanski na visini svoje povijesne situacije i da dobro razumije da se na nivou Ju_ goslavije kulturno i politidki moZe integrirati, drLati i odrLati jedino pod muslimanskim nacionalnim imenom.
i
i
Bo5njaStvo se danas odrlava povremeno javno ogla5ava iskljudivo kao ideologija i politidki koncept men_
talnih zaostataka nekadaSnjeg bosanskog begovata. Kao tak_ vo boSnjaStvo je svojevrsni izraz klasnog potcjenjivanja, 57)
Dr
Ibrahim Bakid
- dr
Ratko Dunderovii, Gradani
BiH
o
medunacionahim odnosima, Institut za proudavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo, mart 1990, 75.
65
prezfta i suprotstavljanja koji ti materualno davno propali i duhouno nemoini mentalni zaostaci tim putem iskazuju prema muslimanskom demosu, prlje svega muslimanskom seljaku, radniku i gradaninu
Imajuii sve to u vidu, usudom se povijesti desilo da se jedan brojan narod u na5im uslovima mora identificirati putem vjerske odrednice, tj. u onome suptilnom odnosu izmedu ulrlu i ,,M,,. Ta se dva umu ili ,,M,, nuZno ne
iskljuEuju, ali se istovremeno sasvim jasno i precizno razlikuju. Uvijek treba imati na umu' kako je to tacno primijetio dr Sulejman Grozdanii u razgovoru za beogradski ,,Intervju,, od 31. decembra 1987, da je naziv Musliman ,,prihvaien pod imperativom onoga Sto se nikad i nigdje ne smije i ne moZe zanemariti i ignorisati, pod imperativom prukr.,,. Muslimani jednostavno tako sebe zovu ,,bez obzfua na svoja misaono-moralna uvjerenja,,. Tako ih zovu i nemuslimani u Bosni i Hercegovini, u cijeloj Jugoslaviji i izvan nje. Sve decenijama vodene rasprave u stilu ,,kakvo ime da ti dam,, ,,stekle su se u ovom rje5enju - Musliman"'58) Najzad se u vezi sa nominacijom Muslimana mogu duti i primjedbe da to ime kao nacionalno obiljeZje izaziva u spoljnom svijetu zabunu i nedoumicu o kome se to zapravo radi. Jednostavno se tvrdi da se za Muslimane kao
Muslimane'u svijetu ne zna. Ne5to slidno je, kao Sto je naprijed prikazano, srpska i hrvatska Stampa tvrdila prije sto godina i za BoSnjake, dokazujuii da su svjetskoj politici i nauci kao narod potpuno nepoznati. Prije svega, preplitanje vjerskog i nacionalnog nije neki specifikum vezan iskljudivo za Muslimane. U svijetu sigurno postoje mnogi slidni primjeri. Osim toga netadno je da su Muslimani anonimni u svjetskoj politici i nauci. O basanskim je Musli5s) Cit. prerna: A.lsakovii,
O ,nacionaliziratfiu" Muslimana' 356' 66
manima u svijetu pisano sa razlieitih aspekata, kako monografski, tako i u brojnim knjigama, studijama, raspravama
i
enciklopedijskim i drugim dlancima.se) Na kraju, ali ne posljednje po znadaju, egzistencija, odnosno postojanje bilo kojeg pojedinca ili naroda ne zavisi od toga da li ga neko poznaje ili ne poznaje. Postoje sigurno na desetine i stotine malih naroda Sirom kontinenta za koje u pravilu malo ko u svijetu zna osim njihovih prvih susjeda. Za egzistenciju i opstanak.svakog od njih, ukljudujuii i Muslimane, bitna je njihova vlastitia svijest o samima sebi. Moi i znaeaj te svijesti o sebi samom i vlastitoj sudbini, neki je narodni mudrac saZeo u snaZnu poruku: Bog nas znade i mi sebe znamol ViSe nama ne treba poznanstva.60) Kao Sto je boSnja5tvo davno prevazideno kao moguia nacionalna odrednica Muslimana isto je tako veiini stanovnika Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispovijest, ono neprihvatljivo kao eventualno zajednidko nacionalno ime. Mada govore istim jezikom i vjerovatno potidu iz jednog etnidkog stabla, Muslimani, Srbi i Hrvati su, s obzirom na svoje razlidito vjersko, tj. duhovno i politieko iskustvo, danas tri posebna naroda. Uz to se bosanski Srbi i Hrvati vei odavno osjeiaju integralnim dijelovima svojih nacija kao etnidkih i drZavnopravnih cjelina. Oni zato odludno odbacuju svaku pomisao da bi mogli biti potomci nekakvih dobrih BoSnjana Kulina bana i uz to svoj jezik zvati bosanskim. 59) Primjera .radi, medu monografijama se mogu navesti: Villiam G. Lockwood, European Moslems-Ecorromy and Ethitici+y in Western Bosnia, New York 1975; Robert J. Donia, Islam under the Double Eagle: The Muslins of Bosnia-Hercegovina 1878-1914, New York
1981; Irere Reuter-Heudrichs, Der Islanr in Jugoslawien, MiiLnchen
1988. Odrednice
o
bosanskirn Muslirnanirna sadrZe
i
takve
enciklopedije kao Sto sl:- Muslim Peoples-A World Ethnographic Survey (Editor:Richard V.Weekes), London 1979; Harvard Encyclopedia of American Ethttic Groups, 1980; itd. 60) D.KatiC, Narodna misao, 58. 67
'
Imajuci to u vidu boSnja5tvo bi se u praksi svelo na ideologiju i politiku neke muslimanske Bosne i Hercegovine u kojoj bi islam i Muslimani imali prevlast u odnosu na pravoslavlje i katolicizam, odnosno Srbe i Hrvate. Takva situacija bi neminovno vodila oZivljavanju srpsko-hrvatskih planova o podjeli Bosne i Hercegovine, utoliko prije Sto Muslimani dine veiinu njenog stanovni5tva. Bosanski su Srbi i Hrvati svjesni te situacije Sto pokazuje dinjenica da se njihovo politieko organiziranje vr5i u uskoj vezi sa tokovima politidkog Zivotz u Srbiji i Hrvatskoj. Zato bi sankcioniranje boSnjaStva u sprezi sa islamom, u stvari bio signal za potpuno reaktiviranje planova o podjeli Bosne i Hercegovine, Sto se danas za razliku od 1939. godine ne bi moglo ostvariti bez gradanskog rata na vjerskonacionalnoj osnovi sa nesagledivim posljedicama. Bosna i Hercegovina ne bi vi5e jednostavno ni postojala. Mjesto suverene i ravnopravne republike u okviru Jugoslavije, bjesnio bi rat sa medusobnim istrebljivanjima, odmazdama, mrZnjom i kasnijim neizbrisivim resantimanima kao osnovom za stalno obnavljanje oruZanih sukoba. Jedina razumna alternativa tome je boriti se za oduvanje suverene Bosne i Hercegovine kao zajednidke domovine, drZave i sekularne republike svih njenih slobodnih i ravnopravnih gradana, Muslimana, Srba i Hrvata.
Najzad, cjelokupna historija boSnjaStva u posljednjih sto godina pokazuje da ono kao eventualna nacionalna ideja nema u sebi samozatajnosti i snage koja bi se.mogla pretoditi u narodu toliko potrebnu energiju da se odrZi u vremenu i na prostoru koji mu je usudom povijesti dat. Muslimansko
j6 odredenje jedino u stanju razuiti takvu
nu energiju
Kako se iz gornjeg teksta moze vidjeti o nacionalnom je pitanju Muslimana, pa time i boSnja5tvu, u posljednjih dvadesetak godina, puno, da se ne kaZe sve Sto je potrebno, vec redeno i napisano. Bez obzfta na tu einjenicu danas se javljaju neki koji pridaju da bi o tome tek trebalo podeti govoriti. Imajudi to u vidu, ovaj je tekst pisan, izmedu ostalog, i zato da podsjeti muslimansku i opdenito jugoslavensku javnost bar na dio onoga Sto je ved redeno i naudno potvrdeno.
68
69
potreb-
O AUTORU
MIJSTAFA IMAMOVIC JC profesor Istoriie driave i prava na Pravnom fakulteta u Sarajevu. Diplornirrc ie, mngistrirao i doktorirao na P ravnom fakuhetu u Beo gradu. Autor ie rnonografiie razvitak BiH 1878' politiiki unutrasnii poloiai i ,,Pravni lgl4", za koiu ie 1987. dobio nagradu ,,Veselin Masle\a". Uz to je do sada obiavio preko I50 nauinih radova, studiia, rasprava i tlanaka iz historiie politiCkih i pravnih institucija Bosne i Hercegovine i Jagoslavije, politiikog i kulturnog razvitka Maslimana, razliiitih aspekata ievreiske povijesti, te problema zastite fuuiekove sredine. Pored Sarajeva, predavao ie i predaje na viie drugih pravnih fakulteta i unive.niteta u no\oi zemlii, te u SAD i Niemaikoi.
70
Rusmir Mahmutcehaiid BOSNJACI
tlLt MUSTIMNI !?
Rusmir Mahmutdehajid BOSNIACI
I/ILI MUSilruM
I?
Uvod
Prividom se pokazalo uvjerenje da su Muslimani kao narod konadno dobili ime koje im pripada, koje su htjeli i dijem su se osporavanju uporno i dugo protivili. Dvojenja u tomu bila su, zaptavo, skrivena u uvjetima opie pritaje_ nosti osjeianja i razuma Sto ih je nametao sustav vlasti dje_ lotvorno planiran i uspostavljan tuekom stoljeia koje zalazi. skrivenost je progovarala prilidno jednoliko starim osjeiajima i zamislima. Svako ime postaje prijeporno onda kada oslabi ili iSdezne svijest o njegovoj uzajamnosti s oz_ nadenim ili kada oznadeno, kao forma, izmijeni svoju spo_ ljaSnjost, te mu se hoie pridati smisao odraZavanja drukdije duhovne suStine u odnosu na onu koja je nekada smatrana njegovim izvororn i odrednicom. Tada ime izmijenjene for_ me treba odraZavati drukdiju kakvocu bivstva,, Duhovno motrenje i razumijevanje nuZno nalazi svoj izraz u odgova_ rajudem formalnom jeziku; ako tome jeziku nedostaju izrazi onda to moZe biti samo usljed toga Sto tgme duhovnom mo_ trenju i razumijevanju nedostaje punina. Nastojanje da se ukljudi u rasvjetljavanje spora oko imena naroda, dakako, dovodi nas do pitanja o imenu i imenovanju. U religijskim 73
volje"
ili'
prema
ezoteridkim udenjima ,'imena su nebeske svih stvari"' lme Kur'anu, *Bog je Adema poudio imenima dogadaj ili kakvoiu ovdje oznadu* irku, koji iskazuje bit'
i
je
zamisao' ,aii rurtit ovanja; u filozofijskoj terminologiji to imena" ozU skladu s tim, valjan je zakljudak da "znanje odnosno
nadava ljudsku sposobnost logidkog definiranja i imena simbolidki t on .pt*tnog miSljenja' Stvari, zvukovi ispravno izvede su istovjetni; ako se ime, odnosno zvuk' demu pripada' Ime' smatraju ezoterici - ono utjeee na ono ima pr**u rorn., uvijek predstavlja i simbol' buduii da ono Medutim' je imenovano' trajnu uzajamnost s onim Sto njime uobidajeni znak' samo valja imati na umu da simbol nije arhetip preko nekog definiranog onto-
On istazu3e svoj Coomaraswamy'l) 5i6loSkog ,aktna; tat
Simbolicki smisao imena balkanskih naroda njihovim etnogenezama' zan je s maglovitim predodZbama o etnogeneze bilo kog Ouga nastojanja da ie izvedu sustavne nemoguino5iu jasne balfanskog naroda suodavala su se s mitskim i ep,nunrtu.n. slike koja bi bila u suglasnosd s je psihologija skim predodzbama; na taj nadin stvarana iz kuta proma,nanla koja je bila otporna na preispitivania Osjeiajnosti glede ,run3u Sto ga priskrbljuje suSta znanost' i Hrvatima' priemogeneza, uspostavljane medu Srbima ih dinile su nadmoei nad znanstvenim slikama te
skrUf,ivale necjelovitost je stoeinjenicama drugog reda' Etnogenetska pregutiU nebitna i osjeiajno sasvim prihvatljiva u odnosu
l)
A. Cootnarasw any,The turtsfommtion of Nature
irr
lrt'
Carnbridge'
ma sebi, dok je ona u sludaju drugih znadila manjkavost. Simbolidnost imena na taj naein je gubila moguinost sljedstvenog ditanja pa su imena dobivala vi5eznadnost s nedosljednim primjenjivanjem. Medutim, u sludaju Muslimana, prema kojima je tijekom svih minulih stoljeia (ali dobrano i danas) - u manjkanju suiuti - gajen osjeiaj neuvaZavanja, poricanja i odbijanja, uvidi zasnivani u'"srpskoj" i. ,,hrvatskoj" znanosti o etnogenezi opetovano su isticali muslimansku etnogenetskrt necjelovitost, Sto je potom pretvoreno u dinjenicu vaZnu za politidke programe u kojima je zanemarivana svaka osjeiajnost samih Muslimana. Svojatanja Muslimana sezala su za etnogenetskim dokazima koji su, s druge strane, sasvim izostajali u prosvjetljavanju onih koji su svojatali. Takve pojave, dakako, nisu mogle priskrbiti mnogo vi5e od blagog poticanja Muslimana na promiSljanje sebe, buduci da su manje ili vi5e imale prizvuk nerazumijevanja i mrZnje; one su naprosto bile uklije5tene izmedu dvije oprednosti. Na jednoj strani je prihvatano da je Srbin ili Hrvat onaj koji se tako osjeia, unatoe moguinosti da znanost ukaZe na drukdiji etnogenetski korijen. U sludaju Muslimana, medutim, dinjenica da se oni tako osjeiaju biva previdana i poricana. TraZeni su svi razumski razlozi kojima bi bilo moguie ukazati na znanstvene osnove previdanja i poricanja njihovih osjeianja. Takav odnos, prosudivan sa stanovi5ta koje omoguiuje uvid u iskustva slidnih pojava, nije smetnja razvoju Muslimana. On je, dak, mogao biti poticajan u njihovom oblikovanju u naciju koja ie preuzeti uzde svoje sudbine u vlastite ruke te upravljati svojim kretanjem kroz vrijeme.
Za sliku naroda u svijesti drugih odgovoran je, prije svega, sam taj narod. On je vi5e od ostalih odgovoran za svoje znanje o sebi i tek u srazmjeri tih znanja moZe odekivati i zahtjevati vjernost znanja koje o njemu imaju drugi. Dvojenja u imenu, u skladu sa spomenutom naravi
Harvard UniversitY Press, 1934'
74
75
svakog imena, jasan su pokazatelj nedovoljna znanja o sebi; ona su nadalje znak moguieg rastrojstva, buduii da nejasnost glede arhetipa koji unatoe mijenama oblika ostaje jednak i raspoznatljiv. O razrje5enju tih dvojenja ovise tokovi razvoja i opstanka naroda.
U posljednje vrijeme naSoj javnosti ponudeno je mi5ljenje po kojem je Musliman krivo ime za narod koji ga nosi te da ga, radi dobrobiti toga naroda, valja dim prije
zamijeniti imenom koje mu pripada. Manjkavost sada5njeg imena je, prema tome mi5ljenju, u tomu Sto je ono oznaka za ,,disto religijsku pripadnost"; ono je narodu dano s nekom sumnjivom nakanom komunista koji su prvi prihvatili dinjenicu da su Muslimani zaseban narod odnosno nacija' To drugo ime bi, kako tvrde zagovornici tog miSljenja' trebalo biti ,,Bo5njaci"; ono je, prema istom miSljenju, oduzeto sada5njim Muslimanima te im je tako udinjena nepravda koju bi dim prije valjalo otkloniti. Dovodenje u pitanje imena Muslimani u ovom sludaju dolazi iz redova samih Muslimana ili, uvaZimo li uvjetno taj stav, ,,Bo5njaka"' Sabiranje vi5e dinjenica, koje se prije svega iskazuju u ekonomskopolitidkoj zbilji sadaSnje Jugoslavije i svijeta, dini navedeno miSljenje o ,,Bo5nja5tvu" privlaenim, pa ne zaduduje mno5tvo njegovih odraza u javnosti. U takvim odzivima i odrazima i5dezava spomenuti privid o razrije5enosti pitanja o imenu Muslimana. dinjenica da je moguie tako uspjeSno pokrenuti pitanje o imenu naroda i Sutnja intelektualne javnosti jasno ukazuju na njegovu potisnutost i, uz to, na prolaznost peeata kojim je ideologija na vlasti ovjeravala znanstvene uvide s naznakom da im, u skladu sa svojom voljom, dodijeli veiu ili manju trajnost. Takvim ovjeravanjima, medutim, znanstveni sud je, kako to sada jasno vidimo, gubio zaStitu te ostavljan nemilosti neke nove ideologijske nakane da bi mu se podsmjehivala ili da bi na
nj izlijevala svoju sirode
srdZbu ili da bi ga koristila kao puko u svojim umi3ljenim nakanama.
Znanstvene dinjenice ne traZe potporu u osjeianji_ predrasudama, dok osjeianja i predrasude uvijek traZe
ma i potporu u znanstvenim vijestima. Ovdje, dakako, ne kanimo svesti naslovno pitanje niti na znanstveno.izvedeno proma_ tranje niti na puko izno5enje osjeianja glede potaknute ra_ spre. Svaki od tih pristupa ima usud nemoci. povijesna svijest, obidaji i kultura kao ,,sredstvo pronalaZenja nacio_ nalnog identiteta"2) u sludaju Muslimana neodvojivo i viSestruko su povezani s islamom, Sto svakom disto seku_ laristidkom poku5aju legitimacije muslimanske nacije nezao_ bilazno dodjeljuje usud manjkavosti. Naime, svi takvi pristupi moraju aksiomatski postulirati svoje,, raspolaganje', uvidom u islam a manjkavost tog ,,raspolaganja" ima za po_ sljedicu brojne nejasnoie i nesporazume. Kljudnim pitanjima, naime, valjalo bi vidjeti potrebu preispitivanja stava Siroko usvojenog i udestalo ponavljanog po kome ,,izraz mv_ sliman ozia(ava pripadnost muslimanskoj vjeri a da ni u kom sludaju nema obiljeljaloznake za pitanje nacionalite_ ta".3) Islam se fu, odito, prosto i jednoznadno svodi na vjeru a vjera, razumljivo, ne njezino disto evropsko razumijeva_ nje. Drukdiji pristupi nisu razvijani'te je zamrSenost u vla_ stitu nepotpunost polaziSta bila intelektualna sjenka svega Sto je pratilo rasvjetljavanja ,,muslimanskog pitanja". ponu_ da ,,BoSnja5tva" mnogima se ilnila izlazom iz zamr5enosti. Ona nikako nije nova. Ona, medutim, nikada nije smjerala obuhvatiti sve ono Sto smjera ,,muslimanstvo'1, Njihova pro_ sta zamjena, stoga, nikako nije moguia, kako t'o jasno po_ kazuje i ustrajnost naroda na imenu Musliman i prilidna 2)
l; Alter, navedeno _prenra W. H
rnbH, 1989. popisu O stanov,tiltva, Borba, 1g/1953, 20, 2 (21. |!._f.ijade, 1953.)
76
77
l.
ravnodusnost spram imena Bo5njak. Svi mi, doista, imamo pravo svakom imenu uditavati znadenja koja hocemo i koja umijemo; takva uditavanja, medutim, imaju logidke granice, mimo kojih na3 odnos prema imenima i stvarima koje ih nose prestaje obdrZavati svoju suvislost. Mimo tih granica naS trud gubi svoju valjanost. Uz to' jedno je na3e osobno razumijevanje onog Sto ime prima u svoju zdjelu a drugo
ono Sto u toj zdjeli osjeia veiina ljudi' Ustrajna drskost gubi smislenost kada prestaje mariti za ono u eemu je veiina suglasna; ona postaje nasiljem prema drugima onda kada odbacuje zbiljnost njihovih osjeianja i moguinosti da ona seZu do todke transcendentnog jedinstva.
Na koji nadin traje uzajamnost izmedu imena BoSnjak i Muslirnan? Na koji naiin su ti pojmovi suglasni a na koji nadin opredni? Na koji su nadin ova imena izrazi su5tine koja ih odreduje? Gdje se zadinje toplina prihvatanja
osjeianja jednog i drugog? Gdje su izvori odbojnosti prema njihovom poistovjecivanju?
i
Tradicija, naime, ima unutar sebe same, tajanstvenu silu koja je povezana s cijelom civilizacijom i koja odreduje svaku dinamidnost formi. Ta sila tvori stil tradicionalne civilizacije, stil koji se ne moZe opona5ati spolja, ali ni razumijevati kada spoljnji pristupi ne mare za niezin jezik; ta sila obdrZava Zivim forme koje se ne mijenjaju, koje nastaju i nestaju. Njezinim nestajanjem sve forme postaju Sakom pra5ine. Pitanje o imenu Musliman ovdje, u balkanskoj zajednici naroda, mora stoga iii tragom te nutarnje sile kako bi dospjelo do srijede u kojoj prestaje varljivost mnostva oblika i njihovih mdena.
pristupom izudavanju Muslimana koji bi uvaZio zahtjeve samog islama. Akademizam je opienito sasvim drugorazredna pomoi u asimiliranju intelektualnih sadrZaja islamskog ezoterizma. Bez te asimilacije, uvjereni smo, nije moguie razumijevati ni pitanja u vezi s Muslimanima, bar ne u cijelosti. Znanstvena se metoda, naime, nuZno usmjerava prema svojim predmetima ,,spolja" te stoga u njihovim disto historijskim i kolebljivim iskazima ne uspijeva pronaii jednu takvu asimilaciju. Islamski ezoterizamje - kako to navodi T. Burckhardta) - moguie razumijevati samo ,,iznutra',, dinom asimilacije i penetracije, koji je u su5tini intelektualni te upravo stoga seZe izvan granica diskurzivnog mi5ljenja. (,,Intelektom" ovdje oznadavamo ne razum ili diskurzivno miSljenje, vei ,,organ" izravnog znanja ili uvjerenja, to jest distu svjetlost inteligencije koja seZe izvan granica samog razuma.) Ljudi moderne kulture, naime, vi5e nisu sviknuti misliti u pojmovima simbola, te su tako moderna istraZivanja uskraiena luditi ono Sto u dva analogna tradicionalna iskaza pripada vanjskoj formi od onog Sto je esencijalni element" Udenom se Evropejcu stalno pridinjaju zajmanja jedne tradicije od druge, mada doista postoji samo koincidencija duhovnog nazora; njemu se golemim razlikama dini ono Sto je u osnovi posljedica samo perspektive promatranja i nadina izraiavanja.s)
U
onome Sto slijedi
bit ie udinjen poku5aj da
se
pokaZe jedna intelektualna perspektiva entiteta Muslimana i prisutnih dvojenja u vezi s njim. Takav nas poku5aj nuZno
T.
BurckhardL, An Introductiott to Sufi Doctrine, Lahore, Ashraf,
L9s9"
svakom bavljenju Muslimanima, kao zasebnim narodom, nezaobilazno se susreiemo s islamom; kljudnu ulogu islama u oblikovanju ovog naroda gotovo niko ne
U
osporava,
ali mi sve do sada ne raspolaZemo ozbiljnijim 78
O torne vidjeti u knjigama: F. Schuon, De l'Llttitd transcendante des
Religions, Paris, Gallirnard, 1948;
F.
Schuon, perspectives
spiritualles et Fait humainr, Paris, Cahiers du Sud, 1953: R. Gu6nou, Introductiort gendrale it I'etude des Doctrines Hindouses, paris, Flitions Vdga 3e ddition, 1939; R. Gu6non, Le Symbolisnte de la Croir, Paris, Editions V6ga 4e 6dirion, 1952. 79
dovodi do usporedivanja razliditih tradicija, Sto je uvijek praieno opasnoSiu pogre5nog razumijevanja s obzirom na univerzalnost svih sakralnih tradicija; medutim, upravo di' njenica susretanja velikih tradicija na podrudju na koje se prvenstveno odnosi na5e razmatranje omoguiuje da se jasnije ukaie na zajednidko duhovno biie unatoE raznolikosti oblika. Prije svega, vaZno je razumjeti - kako nadalje tvrdi T. Burckhardt - da priznavanje su5tinskog jedinstva svih religija ne vodi zamagljivanju spiritualnih formi niti previdanju nuZnosti, u vlastitom poretku, ovog ili onog svetog zakona.6)
Musliman u dvjema perspektivama promatranja Ime Musliman ima barem dvije perspektive, pri demu su obje qd odludnog zna(aja za rasvjetljavanje dvojenja iz naSeg naslova. Prva je svjetska ili panoramska, ontoloSka i metahistorijska. Druga je povijesna i zemljopisna, koju iemo u na5em sludaju uvjetno nazvati ,,juZnoslavenskom". (Pojmom pod navodnicima nikako ne Zelimo oznaditi usko shvatanje drLave nastale 1918. godine
i
njezinih
dodavanjem perzijskog pridjevskog nastavka ,,an"; pojam ,,muslim" oznalava pripadnika islamu.T) Tako, da bismo odredili znadenje pojma ,,Musliman" ili ,,musliman" moramo se obratiti pojmu ,,islam". Za suvremenike poslanika Muhammeda rijedi ,,islam" i ,,muslim" znadile su iovjekovo ,,samo-predavanje Bogu" i ,,onog koji se predaje Bogu,', bez ogranidavanja tih pojmova na bilo koju posebnu zajednicu ili pripadnost - npr. u Kur'anu (3:67) o Ibrahimu (Abrahamu) se govori kao o onome koji ,,se predaje Bogu,, (kana musliman), ili (3:52) gdje udenici Isaa (Isusa) kaiu ,,ti posvjedodi da se predajemo Bogu (bi-anna muslimun),, - Sto nadilazi uobidajeno razumijevanje.8) Isti glagolski korijen (SLM), iz kojeg je izveden taj pojam prepoznajemo u brojnim drugim Siroko koriStenim pojmovima; on je prisutan u mnogim izyedenicama hebrejskog i aramejskog jezika (npr. heb. ,,Salom" siguran, potpun, miran). Islam je, prema F. Schuonue), susret izmedu Boga kao takvog i dovjeka kao takvog. Bog kao takav: to je kazati Bog zamiSljen, ne onako kako On pokazuje Sebe na odredeni nadin u odredenom vremenu, vei neovisno o {ristoriji i buduii da je On ono Sto \
potonjih preinaka; tim pojmom uvjetno nazivamo zaiednidki usud balkanskih naroda koji je u historiji nalazio razliEite iskaze bilo privladnih bilo odbojnih naravi; njime nazivamo i zajednid\u buduinost te zajednice koja je nuZna onoliko koliko je nuZna buduinost. Tisuie mijena u naravi zajednice jest moguinost, ali jedno ie ostati trajno: Oni koji dine tu zajednicu ne mogu se razvesti pa otiii!) da
li
Na.r.rzini pudke svijesti Muslimana u Bosni pravljena je sasvim jasna
razlika izrnedy pojma muslim i mumin. Bilo ie proliieno oditovanje plpaqanja odgovaranjem na pitanje ,,fo si?,'-na slijededi nadiir: ,Turtin, rnnslim, murnin, Iuiur elharndultllahl,, Turtiije tu oznaka za pripadanje hlrskom (osmanskorn) drZavno-politidkom i ... civilizacijskom okvinr, Sto, u kraidem, pretna osjeianju o kojem je rijed, nije moralo znaditi i pripadanje islamu; oclnos izmedu ornuto
ryusliy
Burckhardt, Sacred Art
in East and 80
f
kulfrbikfim... O rnednsobnom odnosu pojmova iman i islam, ottnosno mumin i muslim, vidjeti vi3e u: H. A: R. Gibb i J. H.'Kramers, Shorter Encyclopaedia of Islam, kiden, E, J. Brill, 1974.
West: its principles and
methods, Middlesex, Peremial Books Ltd., 1986.
Neki
Iiicminfi ve hkin kAM' eslenutA vebmm| yedrulil imdni)
U prvoj perspektivi Musliman (sada je svejedno piSemo ,,M" ili ,,m") je pojam izveden iz ,,muslim" 8)
6) T.
i nunin svoie ishodilte irna u Kur'anu (49:14):
Arapi-nomadi gouore: ,,Mi vjerujento?" Reci: ,,Vi he .yjerijete, ati re.9-ite: pokoravam,o! jer u srca nala prava ujera"jol nije .' -'.!yli.se uila... lli, izvorno, u hrrskoj latinici: KAtefit aarhbfi ilminnA,-kul lint
|!.^^Asad, The Message of the eur'an, Gibraltar, Dar al_Andalus, 1980.
9)
F. Sclruon, IJtrderstending Islanr, London, Allen and Unwin,
8l
1963.
jest i uz to buduii da On stvara i otkriva po Svojoj prirodi. eovjek kao takav: to je kazati dovjek zami5ljen, ne kao palo biie kome treba dudo da bi ga izbavilo, vei kao dovjek, teomorfno biie obdareno razumom sposobnim shvaianja Apsoluta i voljom sposobnom izabiranja onog Sto vodi Apsolutu. Reii ,,Bog" jest takoder reii ,,bivanje", ,,stvaranje", ,,otkrivanje"; drukdije kazano to je reii ,,Zbilia", ,,Pokazivanje",,,Ponovno:sjedinjavanje"; reii,,dovjek" jest kazati ,,teomorfrtost",,,transcendentni razum" i,,slobodna volja". To su prema pi5devu miSljenju, premise islamske perspektive, one koje obja5njavaju njezinu svaku primjenu i koje se nikad ne smiju gubiti iz vida onog koji zeli razumjeti bilo koji posebni aspekt islama. eovjek se tako pojavljuje a prtort kao dvostruka posuda stvoren radi Apsoluta a islam dolazi da bi ispunio tu posudu prvo s istinom Apsoluta i potom zakonom Apsoluta. Islam je tako u su5tini istina i zakon - ili Istina i Zakon - pri demu prvo odgovara razumu a drugo volji. Islam tako istupa da bi dokinuo i neizvjesnost i oklijevanje i, a foniori, pogreSku i grijeh; pogreSku u drZanju da Apsolut nije ili da je on relativan ili da postoje dva Apsoluta ili da je relativno apsolutno; grijeh stavua pogreSke na razinu volje ili dina. Ta se dva udenja o Apsolutu i dovjeku mogu naii u dva ,,svjedodenja" islamskog vjerovanja, pri iemu se prvo (k ilaha illa'Llah) odnosi na Boga a drugo (Muhantmedun' rasulu'llcft) odnosi na Vjerovjesnika. Islam je - prema S.H.Nasrul0) - istodobno vjera, civilizaclja i dru5tveni poredak osnovan na objavljenim pocelima vjere. On je arhetipska zbilia, koja vjedno prebiva u BoZanskom Intelektu, i razvijanje te zbilje u historiji i Zivotima brojnih naraStaja ljudi iz razliditih rasnih i etnidkih skupina i razliditih mjesta i pokrajina diljem zemaljske l0) S.H.Nasr, Islamic Life and Thought, London, George Allen Unwin, 1981. 82
and
povrSi. Islam se ne moZe svesti na neku historijsku pojavu bududi da su njegova neizmjenjiva podela i sveti oblici nevremenite naravi; ipak on je uz to i historijska zbilja blistavih razmjera. Iako se islam ne moZe promatrati samo u njegovom kultnom smislu, kult i praksa povezani s njim podivaju u srijedi islamske tradicije. lJz to, islamsku tradiciju nije moguie ograniditi na poruku'koju je u formi Kur'ana primio blagosloveni Vjerovjesnik - Neka su blagoslovi i mir s njim! - prije detrnaest stoljeia, iako je , dakako, ta poruka bila i uvijek ie biti srijeda svega Sto je islamsko. Islam, uz to srce, ukljuduje svoju nerazvitost u vremenu i prostoru i sve Sto on apsorbira u skladu sa svojim genijem i tvori kroz svoju moi preinadavanja i sintetiziranja. Tako, nisu samo Kur'an i Hadis islamski, vei i svete forme islamske umjetnosti, Skole islamske filozofije i znanosti. Islamske socijalne i politidke institucije takoder su islamske ma kakav bio historijski izvor ,,materUe" koju je apsorbirala islamska tradicija i zaodjenula formom islama. Upravo zanemarivanje iznijetog predstavlja razloge manjkanja razumijevanja za islam koje se moZe naii diljem svijeta; naime, manjka razurnijevanje onoga Sto Kur'an suStinski razdvaja od svih ostalih svetih spisa. To je njegovo stavljanje naglaska na razum kao valjan put vjeri kao i njegovo ustrajavanje na nedjeljivosti duhovne i fizidke (te stoga i socijalne) .sfere ljudske egzistencije, nerazdvojivosti dovjekova svakodnevnog djelanja i ponaSanja, koliko god da su ,,svjetovni", od njegova duhovnoga iivota i sudbine. To odsustvo bilo kakve diobe zbilje u ,,fiziike" i ,,duhovne" odje.ljke iini teSkim
za ljude iz drugih civilizacijskih orbita, s njihovim
na-
gla5avanjem,,nadnaravnih" elemenata navodno svojstvenih
svakom istinskom religijskom iskustvu, da razumiju preovladavajuii racionalni pristup Kur'ana svim religijskim pitanjima. U skladu s tim, njegovo neprestano preplitanje
83
duhovnih udenja s praktidnim zakonodavstvom zbunjuje zapadnjadkog ditaoca, koji je navikao na poistovjeiivanje ,,religijskog iskustva" s trncima silnog straha pred skrivenim i onim Sto je izvan svakog intelektualnog razumijevanja i koji je najednom suoden s tvrdnjom Kur'ana da je on uputa ne samo prema duhovnom dobru onog Sto slijedi poslije smrti vei i prema dobrom Zivotu - duhovnom, fizidkom i dru3tvenom - koji se moZe doseii na ovom svijetu.
je, dakako, ono Sto nije moguie obuhvatiti nijednim opisom. On je uvijek viSe od onog Sto znamo ili Islam
priskrbiti nikakav novi opis islama; naime, na5a je namjera ukazati da islam nije ono Sto veiina misli da jeste, da nije ono Sto se usvaja premisom u promatranju pojava u vezi s islamom.. Njegovo svodenje na svjetsku povijest ili na njezin jedan dio, koja traje oko detrnaest stoljeia premaSuje upravo ono Sto islam o sebi jasno kazuje i ono u demu se islam sam prepoznaje. Islam, nadalje, nije moguie svesti samo na religiju ili vjeru, iako je vjera (iman) jedan od stupova islama. Islam je susretanje Boga i dovjeka, Vjednog i konadnog, netvarnog i tvarnog, susretanje koje traje od primordijalnog podetka svega, od prve dovjekove svijesti i osjeianja o svome jastvu. To susretanje prolazi kroz mijene, prima mno5tvo prostornih i vremenskih izraza, ostavlja mnoStvo tvorevina zemaljske naravi, ali uvijek ostaje jedno te isto. Islam se prepoznaje u svome uzdizanju jednako kao u svom poricanju. On je bit dovjekove biti te ga stoga ne mogu prikriti niti odagnati nikakvi piramidski slogovi uspostavljeni na pogre5ci i grijehu. On je red i poredak kome ni5ta ne izmide, koji sve obuhvata ali koji nidim nije obuhvaien. On je teinja dovjeka da se pronade u sebi samom, da se oslobodi zabonva sebe te da se uzdiZe u svojim moguinostima danim u islamu i po islamu. Sto moZemo znati. Stoga ovdje ne kanimo
84
Nemoguinost obuhvatanja islama na5im znanjem i sjenke oholosti koja nas prati udinili su da u naSoi zUigi islam svodimo samo na povijesne iskaze. Transcendentarno jedinstvo ljudi i povijesnih formi, koje je u osnovi islam_ skog poziva, biva zaboravljeno dak i medu onima koji sebe nazivaju njegovim pripadnicima; u obilju oblika vide se iz_ vori razdvojenosti i samo rijetki pronalaze srediste u kome se stjedu raznolikosti. Jezik, rasa, zemlja i drLava ne odreduju pripadanje islamu, shvaienom viSe ili manje obuhvatno; islamu, ,togu, mogu pripadati oni koji se medusobno razlikuju po jeziku,
rasi, zemlji i drZavi. Na osnovi razlika u jeziku moZemo govoriti o ruskom muslimanu, engleskom muslimanu, perzijskom muslimanu, svahili muslimanu, itd. Na osnovi iase moZemo govoriti o bijelom muslimanu, zutom muslimanu i
crnom muslimanu te muslimanima svih rasnih podvrsta. Na_ dalje, na osnovi zemlje ili pokrajine moZemo govoriti o mu_
slimanu Abesinije, muslimanu Sinda, muslimanu Velsa, muslimanu Bosne, itd. MoZemo govoriti takoder o musli_ manima pripadnicima razliiitih naroda, musliman_Arap, mu sliman-P er zijanac, musl i man -paStun, mu s liman_E ngliz, musliman-Uzbek, itd. Ovdje govorimo o muslimanima koji iz svoje svijesti i svojih osjeianja oiituju pripadanje islamu. Pored takvog pripadanja muguie je i ono, koje je danas proSirenije, u kome musliman znadi usud pripadanja izvje_ snom povijesno-kulturnom i politidkorivilizacijskom kru_ gu, pri demu dotidni pripadnik moZe biti sasvim ravnodu5an prema pozivu islama, njegovim postignuiima.i njegovim na_ lozima. Ravnodu5nost prema islamu, u uvjetima kada je ravnodusni.u sredini koju odreduje islarnsko naslijede, nLrijetko ima za posljedicu pretragu za drugim djelatnim svje_ tonazorom, ideologijom ili nadinom Zivlienja, ili _ Sto je udestaliji sludaj - ta ravnoduSnost predstavlja praudanJe kr5enja moralnog sustava. pripadanje islamu, stoga, ima 85
preduvjetnost u djelatnom opredjeljivanju pojedinca, u njegovoj svjesnosti ogranidenog znanja i potrebe da se ta ogranidenost nalazi u trajnom procesu ukljudenosti - i tjelesne i duhovne i druStvene - u osvjeStavanju jastva. Jastvo ie tako postajati pripravno da raspoznaje i razumijeva dovjekovu sudbu te ie bivati sposobnim da ludi pravo i krivo, ldepo i ruZno, istinito i laZno. Tada opredjeljeniku za islam svekolikost svijeta postaje sredstvom a nikad svrhom. Mjerljivi svijet, u cijelosti svim svojim pojedinostima, sluZi predanosti dovjeka Najvi5oj Svrsi. Jezik, etnidko podrijetlo, civilizaci.jsko naslijede, itd. sluZe dovjeku kao tak-
i
vom. dovjek gubi slobodu i trpi poniZenje u onolikoj mjeri koliko on sluZi njima. Pripadanje ovoj ili onoj zemlji, drLavi ili kontinbntu, dakako, ne odreduje dovjekovo sluZenje moralnom sustavu, koji je nadvremen i nadprostran, upra.vo onako kako pripadanje ovoj ili onoj zemlji, ovoj ili onoj drZavi, ovom ili onom kontinentu ne znadi veiu bliskost tom moralnom sustavu. Sukobi medu ljudima uvijek se osnivaju na poremeiaju tih razina sluZenja. Kada zemlja, jezik, driava i slidno postanu svrhom onda rijetko druge zemlje, jezici i drtave mogu biti prijatelji. Prijateljstva kada i postoje sluZe obranama ili nakanama koje uvijek zanemaruju jedinstvo dovjedanstva, pa time i jedinstvo dovjekovih boli, strahova, ljubavi i potreba za slobodom. Prema tome, musliman je onaj koji slijedi poziv Muhammeda - Mir i blagoslovi neka su s njima i njegovim! - u dijem se primjeru saZima u potpunosti poziv svima k svjesnosti sebe, poziv koji je nadvremen i koji ne prihvata nejedinstvo dovjedanstva. Pod tim imenom se, nadalje, razumijeva pripadanje civilizaciji koja je odredena formama nastalim u islamu i iz islama. U odbojnom stavu prema islamu, i kao nadvremenoj uzajamnosti izmedu Boga i dovjeka i kao kulturno-povijesnim formama, zapadnjadki civilizacijski krug - koji je danas zapravo globalni - nastoji islam 86
svesti na pregr5t nacionalnih faktora, pri demu se prvenstveno misii na Arape, Turke i Perzijance. Tomu znadajno prinosi i nacionalistidka politika u veiini tzv. islamskih ze-
malja, politika koja je svoje korijene zapodela Siriti joS s Muavijom,ll) pri demu je islam pretvaran u sredstvo nacionalnih i drZavnih politika, desto osvajadkih, porobljivadkih i neprijateljskih prema onima dija se razliditost sastojala u razliditosti jezika, etnogeneze, boje koZe, razumijevanja poziva islama, itd. U tzv. ,,kritici islama" na Zapadu islam je svoden na te nacionalistidke i oligarhijske upotrebe, pri demu su njegova opienitost, njegova zbiljska slika, drsko zanemarivani i poricani. Tako, u evropskom obrazovanju biti musliman, prije svega, znadi slijediti religiju koja se veie za Arape, Turke i Maure; to nadalje znadi biti ba5tinikom naslijeda protiv-evropske strane u vi5estoljetnom sukobu Evrope i islama i politika koje su se oslanjale na islam; upravo ta dvojnost ,,sukob Evropa-islam" pokazuje svodenje islama na zemljopisno podrueje, povijesno nzdoblje, politidke sustave. Islam je tako odrednica niZeg reda koja u zapadnjadkoj psihologiji znadi upravo onu dimenziju koja Arape, Turke i Perzijance dini manjkavim narodima; ti bi narodi, naime, uznoSenjem svoje etnografske pripadnosti iznad pripadanja islamu dospjel,i - prema takvom miSljenju - u bolji poloZaj, jer bi ih to ucinilo otvorenUim prema ,,opiim civilizacijskim stedevinama". Jer, dakako, et_ nogenetska svojstva nije moguie promijeniti, za razliku od vjere koju mozete usvojiti i slijediti ali - ne morate. To nalazi snaZnu potporu u novovjekovnim potrebama za promjenama kojima se Zilavo opiru klerikalna udahurenja dru5tvenih ustrojstava kojima je islam sluZio kao sredstvo.
ttl O tojng pitg-r:l yjdjeti, prije svega,
uputna pisrna koja imam Alija a koja ju ukljudena"u
Ql .epi Jgli.U Satje Muaviji ibn Ebi Suganui ,,Nahdzul-belagu".
87
Slijedeie moguinosti razumijevanja pripadanja islamu na svjetskom planu proisti0u iz tzv. ,,znanstvenog odredivanja islama". Islam se, naime, svodi na religiju na isti nadin na koji su religije krSianstvo, budizam, hinduizam, judizam. Njemu se, prema tome, opienito ne moZe priznati ni vi5e ni manje nego Sto je moguie priznati bilo kojoj drugoj religiji. S toga stajali5ta preostaje promatranje povijesnih iskaza te religije, a oni ie, dakako, biti manje vrijedni u odnosu na povijesne iskaze krSianske religije, bu-
duii
da
je
ona
u osnovi
novovjekovne planetarne civiliza-
cije, koja se samo prividno odvaja od religije na taj nadin Sto crkvi, kao odsjeku kulture, politike i povijesti, dodjeljuje neovisnost u religijskom podrudju. Sva ostala podrudja Zivota ostaju neovisna o religiji koja je tako shvaiena i ustrojena. Religija je pri tome "osobno pravo", koje ne prijedi dovjekovo ovakvo ili onakvo politidko miSljenje, ovakav ili onakav nadin gospodarenja, bradnog Livota, pona5anja u druStvu. Znanost, politika i gospodarstvo, doista nemaju potrebu za takvom religijom. Oni u njoj nemaju niti znadajnog saveznika niti znadajnog protivnika, pod uvjetom da religija bude tako shvaiena i da pristaje na podjelu uloga.
li
prethodna razglobljavanja, onda biti musliman, zapravo, znaii troje, kada se takvo znadenje motri na naj5irem svjetsko-povijesnom planu: (l) biti u potrazi za zbiljskom uzajamno3cu Boga i dovjeka, Sto proZima svo vrijeme i sve prostore i izlazi izvan vremena i prostora, s posljedidnim jedinstvom vjerovanja i Zivljenja, i/i1i (2) pripadati islamskom kulturno-povijesnom krugu koji je nastao prvenstveno Sirenjem vala Muhammedova poziva islamu, i/ili (3) pripadati religiji islama shvaienoj u zapadnjadkom znadenju te rijedi, pri cemu takvo pripadanje ima odreden i neodludan stav prema svim ili gotovo svim drugim ,,neSaZmemo
88
religijskim" podrudjima Zivljenja, a posebice prema znano_ sti, tehnologiji, politici i gospodarstvu. Razmotrimo sada ,,balkanski labirint,' i poku5ajmo
ustvrditi mogude odraze znadenja pojma musliman.
U evropskom gledanju nekoliko balkanskih dinjenica nije pri_
jeporno. Na Balkanu iive Grci, Turci, Bugari, Albanci, Srbi, Hrvati, nacije oblikovane u razliditim dobima. (Zire, dakako, i drugi, ali mi ih zasad ostavuamo po strani radi jasnoie na5eg modela razlaganja.) lzuzimajuii Turke i Albance, svi'navedeni narodi pripadaju krSianstvu odnosno krSianskoj civilizaciji,,nikejskog vjerovanja". Svi, kao krSiani, vjeruju u jednog Boga, stvoritelja svega, Koji je milostiv i pravedan; nadalje vjeruju u udenje Isusa i njegovu boZanstvenost kao sina BoZjeg; vjeruju u vjerodostojnost spisa koji tvore Novi zavjet, itd. Medutim, pojam ,,krS_ ianin" nije dovoljan da religijski odredi balkansku duhov_ nost. Kr5ianstvo je tu razdijeljeno u dvoje: zapadno katolidanstvo i istodno pravoslavlje. (Etimologije oba ova imena, dakako, ne govore ni5ta o onome Sta odreduje razlike izmedu onog Sto imena oznaeavaju.) Nadalje, unutar pravoslavlja postoje daljnje podjele: Bugari, Grci i Srbi. Katolici su Hrvati, Slovenci, itd. U skupini pravoslavnih balkanskih naroda razliditosti u jeziku bivaju jednim od kljudnih dinilaca razdvajanja i razgrani(avanja medu nji_ ma.12) Tako, recimo, Slovenac koji govori sllvenadki n-ije Hrvat zato Sto ne govori hrvatski, mada njegova etnogeneza biti sasvim jednaka etnogenezi, recimo, bosanskog katolika s kojim se ne razlikuje u pogledu religije. KulrurnomoZe
12; Svode'je na religijsku.dlmgrurju ovdje, dakako, valja razumijevati u frurkciji na5e nakane izdvajanja osnovnih detennininti r:e.oOaunli za.. nas postupak prornatra'ja; to nikako znadi nepri"iraua'.1e ili
odbaciva-'je ostalih kornpone'ri koje 'e sudjeluju ,i ooieoiiar+, . ndrodnog ili nacionalnog .prostora,', koji i napornenimo to _'u
duhovnosti
I
SvoJu
imlsvoj osnovni singularitet, ukoliko ji promatranipoga
s.sunu koja sve odrednje, ukoliko se on promatra iznu-tra. 89
povijesne posebnosti, stanovitost zasebnih obieaja, itd' uglavnom se ne odrZavaju bez jezika, kada su u pitanju podrudja iste religije. Na drugoj strani, u sludaju pravoslavaca, nzlika u religiji, oiito, ne postoji te se i tu valja obratiti jeziku. Srbi su svi pravoslavci koji govore srpskim jezikom, unatoe svoj ravnopravnosti njihove etnogeneze' Srbi su i oni pravoslavci dija etnogeneza moZe biti jednaka s etnogenezom Rumuna, Albanaca, Roma, ali pod uvjetom da govore srpski jezik. Etnogenetsko podrdetlo, otito, predstavlja odrednicu drugog reda. Pravoslavni Crnogorci, koji pored jezika imaju i neke druge posebnosti, ali istu pravoslavnu vjeru kao Srbi, jesu i Srbi i Crnogorci, dok su svi pravoslavci u istodnoj Hercegovini, Bosni i Hrvatskoj uvijek Srbi. Nadalje, pode li se od dinjenice da su ,,srpski" i ,,hrvatski" razliclti nazivi za jedan te isti jezik koji se kroz povijest nazivao jo5 i ,,bosanski", ,,boSnjadki", *ilirski", ,,slovinski", itd., ostaje da se na podruiju jednog jezika s vi5e svojih inadica religiji dodijeli odludni znat'ai u povezivanju i razdvajanju ljudi a nikako dinjenici istovjetnosti etnogeneze ili istog tla, koja kao i mnoge druge (politika, povijest, obidaji) nije bez utjecaja' Dana5nja slika kr5ianstva na Balkanu oblikovana je prilidno kasno. Ona u svojim osnovama ima drukdiji sloj koji je odraZavao velika dvojenja prisutna u prvih deset sto-
ljeia krSianstva. Nemoguinost potpunog razrje5enja tih izvornih sukoba na5la je jedan kasni odraz u krSianskim tokovima diji su nosioci bili, medu ostalim, i ',bosanski krstjani". U etnogenetskom pogledu bili su istovjetni s pravoslavcima i katolicima, odnosno s hriSianima i kr5ianima' S njima su bili istovjetni i u jeziku. Medutim, stanovite
razlike u razumijevanju svetih spisa i ustrojstvu vjerskog Zivota ludili su ih od hriSiana i krSdana, s kojima su nerijetko bili u sukobima
90
Tako, u nemirnoj uzajamnosti te hriSianskokrstjansko-kr5ianske trostrukosti - koja ne uspijeva, razumljivo, izgraditi i ustvrditi medusobne granice po kojima bi ta trostrukost bila sasvim razgovjetna - krstjanstvu pripada posrednidka uloga izmedu susretanja istoenog pravoslavlja i zapadnog katolidanstva. To posredniStvo, nazivamo ga tako uvjetno, nalazi najvidljiviji izraz na prostorima koji ie
se podudarati sa srednjovjekovnim bosanskim drZavnim oblicima; uz to ono ie, razumljivo, biti u uzajamnosti sa svim povijesnim zbivanjima na svojim podrudjima. Bosanski krstjani bivaju neprestano izloLeni utjecajima i pritiscima oba velika granidna kulturno-historUska bloka; oni nastoje odrZati ravnoteZu medu njima, Sto im u razliditim okolnostima razlidito uspijeva.13) U takvim uvjetima pristiZe poziv islama. Buduii da je taj poziv sasvim opienit te da se ne obrada ni jednoj zajednici ili skupini viSe nego drugoj, pojedinac, bez obzira na njegov jezik, rasu, povijest i zavidaj postaje pozivani. Taj pojedinac je, naime, za islam ono sredi5te u kome jest svrha stvaranja i smisao njegova ishoda. Poziv ustrajno ukazuje na transcendentalno jedinstvo svih religija i u svojim premisama nudi duhovno stjecanje svih, unatod razlikama u formama. Poziv ustrajava kao svjedodenje istine i tek poslije biva poduprrjednom politidkom i vojnom silom koju danas najde5ie odredujemo kao Tursko Osmansko Carstvo. Ogranidimo se u ovome razmatranju na rasvjetljavanje udinaka tog poziva na ono podrudje Balkana koje pokriva taj jedan te isti jezik s 13)
O povijesti bosanskih krstjana i crkve bosanske napisana su brojna djela, rngda niie rnoguce reci da su rasvijetljena sva pitania u veii s njirna. Citaoca upucrderno posebno na knjige: Franjo Sanjek, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistitki pokret u sredijem vijeku, Zagreb, Kr3Catska sada3njost, 1975; i Jaroslav Sid,ak, Studiie o ,,Crkvi Bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb, Sveueili3na rraklada ,,Liber', 1975" Unatod opseZnoj literahrri o ovoj temi, upudtdemo na te dvije knjige buduCi da one sadrZe sustavne bibliografije izvora, rasprava i priloga. 91
mno5tvom svojih inadica, jezik koji danas nazivamo ,,srpsko-hrvatski" ili ,,srpski" ili ,,hrvatski". Utjecaj bliZih i daljih podrudja u uzajamnosti s promatranim, svakako, ne treba zanemariti:' poziv islama je, naime, upuien i njima tijekom istog razdoblja. Uzajamnost medu njima bila je viSestruka i trajna ali ne i odludna. Odziv tome pozivu bio je pribliZno istovremen na cijelome podrudju koje smo odredili. On, naravno, nije bio jednake snage u svim razdobljima ali njegove duhovne dimenzije su istovjetne. Odziv je, bez sumnje, obuhvatio svo razmatrano podrudje te ono do-
vodi do narastanja muslimanskog pudanstva s tim zajednidkim jezikom u zemljama koje danas pokrivaju Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska. la) (Pri tome svakako treba imati na umu da su danaSnje granice tih politidkih entiteta nastale tek u novije vrijeme.) Muslimansko stanovni5tvo dini veiinu iitelja na podrudju danaSnje Slavonije sve do kraja 17. stoljeia, od kada prestaje postojati.ls) Sve do podetka 19. sroljeia ne postoji ni jedno podrudje dana5nje uZe Srbije u kojem ne Zive Muslimani. l4) O primanju islama
na predmetnom podmdju posebno vidjeti slijedeCe
radove: V.Skaric, Sirenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajret: Kalendar 1940, s. 29-33, 1939, Sarajevo; M. HandZii, Isktmizacija
i Hercegovine
: porij eklo bosansko-hercegovatkih Muslimana, Solovjev, Nestanak bogumilstva islamizacija Bosrre, GgdiSnjak dmStva istoridara BiH, s. 42 79. 1949, Sarajevo; S. Kuli3ii, Raxmatranje o porijeklu Mwlimana u Bosni i Bosne
Sarajevo,'1940;
A.
I,
i -
Hercegovirti, Glasnik Zemaljskog mrueja u Sarajevu, N.S. VII, s. 145-148, 1952, Sarajevo; N.Filipovii, Speciftnosti islnmizacije u Bosrti, Pregled, LVIII, vanredni broj, 1968, Sarajevo; N.Filipovid, Napomene o islamizaciji u Bosrti i Hercegovini u XV vijeku, Godi3njak Centra za balkanoloSka ispitivanja, knj. 5, 1970, Sarajevo;
A.
HandZic, Islamizacija u sjeveroistotnoj Bosni, prrloii za orijentalnu filologiju, XVI-XVII, 1966-6i, I 970, Sarajevo. 15) Prema podacirna u knjizi J.Buhrrac, Katolitka tkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Ztgreb, Krsianska sada3njost, 1970 ,,polovica sl-avonskog stanovni3tva bili su rnuslirnani, treiina - katolici, preko 10 % pravoslavni i oko 5 % katvini". Ovakva raspodijeljenost
je uspostavljena - prema navodima J. BuErca - potkraj turske vlade u Slavoniji. (Vidj-eti navedeno djelo, stanovniStva po vjerarna bila
s. 25-56.)
92
Bosna, dakako, ne predstavlja naroditu zasebnost u tom po_ gledu; ona je dio naznadenih gibanja, pri Cemu u odzivanju
i krstjani, pored kr5iana i hriSiana. Naime, za krstjane mnogi misle da su najveiim dijelom primili islam. O krstjanskom primanju islama, medutim, postoje razilaLenja,r6) Sto za izvodenje na5ih raz_ matranja nije od odludne vaznosti. pozivu islama tu sudjeluju
Primanje islama na promatranom podrudju biva prvi i presudan dinilac po kome se primaoci razlikuju i od_ vajaju od ostalih. Islam je ono Sto ih medusobno povezuje u zasebnost i zajednicu koju, u prvom razdoblju, saeinjavaju uglavnom pojedinci koji islam prihvataju i razumijevaju kao opiu natpovijesnu uzajamnost izmedu Boga i dovjeka, kao primordijalnu relig|u u kojoj se na savrSen nadin stjedu navje5tenja koja su od njih dospjela iz krSianstva, krstjan_ stva i hriSianstva.lT) Takva svijest iz koje proistide cjelovit nadin Zivljenja, biva osnovnom pokretatkom snagom u toj zajednici. Na njoj se osniva poduzetniSvo Sirokih razmjera s neospornim kulturno-povijesnim udincima. pripadanje ovom ili onom rodu, ovom ili onom jeziku, ovom ili onom tlu predstavljaju u toj zajednici onoriko snazno osjeianje koliko je slabo osjeianje pripadanja islamu. Ta pripadanja se, dakako, ne smatraju prezrenim, vei se naprosto dovode u tu)
ple1q ..mi5ljenju nekih. istraZivada, vedina nekada3njih ,Ylilill y€i je biJ,a pre3lir na. karolidansrvo ili pravoslavlje 5r^stflta qo masovltog pnhvatallja islalna u Bosni.
17)
katla
dolLi
NaimeJ.u rgoj povijesti kr5canstva prisutra je ideja o dolasku pgqljednje8 Poslanika s kojirn ce biti zavrlen- vrdmenski ciklus. Najde5ie se u tim odekivanjima ypqiuje uu poznati ,tuuat u n"ioi knjizi Tore, ponovljeni zaton (tg:ti i l"g:lg). Nadalie, to navieSrcnii se,p.repoznaje u Erandelju po lvaru (14:ls_tO, AiZi_ZO,ld,t_iji nlDtua, prema takvom ruzumijevanju, najavljL{e dolazak BoZieg
govori i Kui'an B:tt, i: tie", 7, tsllsi,-;l:;i. f::ty-f ll,: demu lal llalavueni Poslanik je, prema torne, bio Muhamed -' Mir'i
blagoslovi Bo2ji neka zu i.nliin.i ujegovim! _ iaie p;i;;a ni.!o"o priznavanje uvijek znadio i poziv ia porurOu be6tivanog. 93
poteinjen poloZaj u odnosu na pripadanje moralnom sustavu irtata koji ne priznaje nikakve granice u rasi, naciji' tlu'
jezikuivremenu.Iztakvogpripadanjaproistiduobliciko. iektivnog i pojedinadnog nadina Zivljenja koji tu zajednicu dini povezanijom u pogledu kolektivne svijesti, obiiaja' kulture, itd. u usporedbi sa zajednicama koje se osnivaju na
pravoslavlju; muslimanska zajednica je razlidnija od obje posljednje nego Sto su one razlidne
katoliianstvu
i
medusobno.odrednica.,Musliman''(ilinjezinizamjenski oblicikojisubiliprisutnitijekompovijesti)postajekljudnom odrednicom u opiem pogledu; ona u sebi nosi vrlo jasno i nefrijeporno oznadavanje pripadanja i razlikovanja u odnoso na sva druga pripadanja' Sudjelovanje u zajednici Muslimana nezaobilazno tvori niz novih kulturnih svojstava, pri demu se zadrZavaju sva zatedena koja nisu u suprotnosti ia islamom. To zajednicu Zivo oblikuje, utoliko snaZnije ukoliko je snaZniji osjeiaj neprolaznosti islamskog poziva' Nastalioblicikulture,medutim,nastavljajuZivjetiidjelovatiiondakadasvijestomoralnomSustavuislamaslabi; oni ne mogu biti poredeni ni onda kada se prema islamu javlja potpuna ravnodu5nost ili odbojnost' Posezanie za drukeij im svjetonazorima, opredjelj ivanjima i izigravanjima sukobljavasesnjimapaihnastojiodbacitiiliimdodijeliti
Ti kulturni oblici postaju stvarima muzeja, spomenicima ili slikama koje tumade ideologijski vodidi, ne pridajuii im ni5ta
znadenje dobrano odvojeno od djelatne osjeiajnosti'
vi5e od mrtvih stvari koje nemaju nikakvu uzajamnost zivim srcem.ls)
sa
18)IslamskatrmjebaostucijelostiodraZavadtrhovnearlretipovepase --'
je ona kristrlizacija-dtilrovuos-ti u ovome. svrjptu,--O-dtto1 je rtjed o- njezurttn lormalna' I l niezinoq izvora mo2e biti usporedut s odnosotn "musllmall
toZ.-t.Ci
da
izmedtr sakralne umjetnosti, kada
duhovne razloge onaj oUfi.irnu koje vjemo slijedi, irpravo kao $to rnusliman rnoie biti koji nije istodobno nutnin'
:,iil.iri,.n*d,ciorralni umleurik ne rnora zuati
94
Izmedu te dvije skrajnosti znadenja i osjeianja onog Sto ozna(ava ime Musliman na ranije odredenom podrudju Balkana prebivaju i jasnosti i dvojenja koja traju do danas i dije razrje5avanje moZe priskrbiti samo neumitna procedura historije. Buduii da se niko od nas ne izbavlja kolektivno vei pojedinadno, jednako kao Sto ne propada kolektivno vei pojedinadno, svakom ko cisjeia odgovornost prema sebi valja traiiti u svome razumu moguinosti za Sto skladnije sudjelovanje u toj proceduri, skladno svom vlastitom osjeiaju i odgovornosti. Uz to pojedinaino izbavljanje nikako nije moguie bez prikladnog kori5tenja svih raspoloZivih sredstava za promicanje moralnog sustava koji znadi: Spredavati zlo i naredivati dobro, buduii da ie svaka destica ucinjenog dobra imati posljedicu i da ie svaka destica udinjenog zla imati udinak! Svijest o tome moralnom sustavu ne moZe imati prepreke u jeziku, rodu, tlu i povijesnom naslijedu. RaspoloZiva sredstva jesu prije svega snaga zajednice okupljene oko tog moralnog sustava i njezina svijest o duhovnom ishodi5tu iz kog ta snaga proistide. U onima koji danas sebe nazivaju Muslimanima ne moZemo, u najveiem broju sludajeva, prepoznati onu pravu odludnu i stvaraladku skrajnost po kojoj biti musliman zna(i biti u teZnji pripadanja najboljoj zajednici tjudi, zajednici koja spredava zlo i nareduje dobro, pripadati uzajamnosti s Krajnjim do koga vode svi dobri cini i od kog oni proistiiu. Ali buduii da su oni tvorbenici moralnih udinaka, oni su izvor osnovnih kulturnih oblika, te ih valja razumijevati samim vrhuncem zgrade koja nastaje koz povijest. Druga skrajnost je ono mnostvo ljudi koje tro5i'iovijesno naslijede, malo prinoseii promicanju i obrani moralnog sustava; oni su pogodni za sluZenja svjetonazorima i ideoloSkim sustavima niZeg reda. Nastojedi se osloboditi sveza s moralnim sustavom, oni traZe izvoriSta svojih opredjeljenja u rodu, narodu, nacrji, jeziku, tlu, pri demu umanjuju ili po95
ridu vrijednost zbilje onog naslijeda koje je proisteklo iz prve skrajnosti. Oni eesto stavljaju to naslijede pa i same
njegove izvore u sluZbu zastupanih ideologija. A kada to nije moguie, drsko ga uni5tavaju' S te skrajnosti dolazi potreba poricanja imena Musliman, buduii da oni nisu sposobni u islamu pronaii onu nadvremenu zbilju koja obdrZava, nastavlja i grana Zivljenje formi koje prepoznaju ,,srrjedu" Sto se u njima raskriva i pokazuje. MnoStvo
je oblika svijesti koje
se raspodjeljuju iz-
medu te dvije skrajnosti. Navedimo samo dva. Prvi je onaj koji izra1ava poloZaj onih pojedinaca i cijelih skupina diji je Zivot odreden Zivotom ljudi s prve skrajnosti. Oni vjeruju svjedocima islama, slijede ih, mada sami ne razumiju islam u njegovoj punini; njihov je nadin Zivota odreden preteZno islamom, ali je podloZan nekritidkom primanju utjecaja koji
su posljedica civilizacijskog pritiska ili klerikalnog udahurenja a koji nisu u skladu s moralnim sustavom za koji se opredjeljuju. IJz to, oni ne raspoznaju jasno transcendentalno jedinstvo svih religija te ustrajavaju na prevelikoj privrZenosti formama. Druga skupina iz meduraspona bliZi se drugoj skrajnosti. Ona ljudima prve skrajnosti ne vjeruje, ali ih i ne poride. Uglavnom pristaje uz obeianja ljudi druge skrajnosti, koja su predominantno agnostidka i evolucionistidka; medutim, oni ipak ustrajavaju na izvjesnim tradicionalnim oblicima koje osjeiaju dugom prema onome u demu su zatekli
i
zapamtili svoje odeve.
ili
skupina dvojenja, nije Naznadeno dvojenje, svojstveno samo nekom razdoblju. Ono je ono Sto poput sjenke prati pripadanje islamu od prvog dovjekova koraka
na Zemlji. Ono stoga nije neka posebnost podruija o kome ovdje govorimo, iako na njemu, kao i svugdje drugdje, ima zasebne forme, izrasle u skladu s mijenama ljudskih moguinosti i okolnosti" 96
Vratimo se sada pitanju o nutarnjim dimenzijama imena Musliman na podrudju obuhvaienom jezikom kojim pored Muslimana govore Srbi, Hrvati i Crnogorci. Muslimanu ime Musliman ne znadi pripadanje zasebnom jeziku, mada on u svom maternjem jeziku osjeia i prepoznaje tanahni sloj koji je samo njegov. Muslimanu ime Musliman ne znadi pripadanje nekom strogo odredenom zemljopisnom podrudju, mada on zna i raspoznaje podrudja u kojima je Zivio i za koja se veZu povijesni iskazi njegova biia i podrudja u kojima Livi i u kojima osjeia i vidi'svoju buduinost. Muslimanu ime Musliman ne znadi rodoslov ili etnogenezu, ma koliko neki njegovi sunarodnici pokuiavali svojim rodoslovima pridodati potpore islama. Muslimanu ime Musliman ne znadi samo obred ustvrden spiskom naloga koji proistidu iz Kur'ana i Puta Poslanika Muhammeda - Mir i blagoslovi BoZji neka su s njim i njegovim! - vei, uz to, osjeianje duhovnosti u svakom dinu, pojavi i obliku. Muslimanu ime Musliman ne znaii samo sustav moralnih vrednota, vei i nadin odijevanja, stanovanja, odnosa prema drugim. Ime Musliman Muslimanu ne znadi samo okrenutost vjednosti u kojoj se ponavlja i uspostavlja ljudska zajednica, vei i osjeianje posvema5nje odgovornosti prema svemu Zivom i mrtvom Sto dospijeva pred njega, buduii da je sve 5to postoji sa svrhom i znadajem za konadni ishod. Kada ta osjeianja opadnu na najniZu moguiu razinu, kada ga nadma5i plima beznada, kada posegne za slijedenjem drugih i sluZenjem oblicima umjesto suStinama, prolaznom umjesto Vjednom, laZnom umjesto Istinitom, u njemu po prirodi odjekuje zahtjev ponesen u cistini ljudske srijede, pa se on i tada osjeia Muslimanom, mada u njegovom sustavu vrijednosti gotovo ni5ta nije skladno sa zbiljskim moralnim sustavom islama. Jezik Muslimana je u su5tini onaj isti jezik kojim govore Srbi, Hrvati i Crnogorci, te on u njemu ne moZe 97
ustvrditi odludne dinioce zasebnosti. Na svim podrudjima koje nastanjuju Muslimani Zive i susjeduju sa Srbima, Hrvatima, Crnogorcima i drugim, te u zemlji ne mogu ustvrditi odludni dinilac koji odraduje njihovu zajednicu' Stoga on u onom Sto proistide iz sadrilaia oznadenog imenom musliman prepoznaje odludne dimenzije svoje zasebnosti, buduii da su one samo njegove, dok su jezik, zemlia, etnogeneza, itd.
Muslimanski narod jezika kojim govore Crnogorosigurao je slijed neprekinuta Zivljenja viSestoljetnog trajanja u gradovima i selima primorja i unutraSnjosti dana5nje Crne Gore, u Gori, nekim gradovima uZe Srbije, SandZaku, Kosovu i Bosni i Hercegovini. Novija preseljavanja Muslimana, koja traju tijekom posljednjeg stoljeia, udinila su Muslimane prisutnim na cijelom podrudju dana5nje Jugoslavije.
ci, Hrvati i Srbi,
zajednidki. lz tog proistide suglasnost o tome imenu, uspostavljena na Sirokom podrudju i kroz veoma dugu povdest; zemljopisna podrudja u kojima su Muslimani Zivjeli tijekom svoje historije bila su razlidita ali ,,nutarnja" sila njihove tradicije ostajala je prisutna, unatod mijenama te je svoj simbol pronalazila, prije svega, u imenu Musliman. Sve drukdije ponude imena ostajale su su5tim pokuSajem, koji nije uspijevao upravo u toj ,,nutarnjosti" odraziti bit muslimanske kolektivne svijesti. Naime, ti poku5aji bili su unaprijed osudeni na nemoi, bududi da ne postoji ime koje bi tako jasno odrazilo posebnost muslimanske zajednice (odnosno muslimanskog naroda) a istodobno u sebi nosilo i euvalo uzajamnost s duhovnom srijedom i duhovnim izvorom na osnovi kojeg taj narod osigurava svoju buduinost i razumijeva svoju povijest. Na povijesnom planu to ime obuhvaia stoljeia muslimanske kulture u Srbiji, Crnoj Gori, Dalmaciji, Lici, Slavoniji, Vojvodini, gdje su Muslimani doZivjeli iemerni i nedovoljno poznati holokaust. Na tim istim podrudjima, medutim, poviji civilizacijski tokovi omoguiavaju ponovno oZivljavanje prisutnosti Muslimana, Sto, dakako, ne moZe imati buduinost ukoliko ti dijelovi muslimanskog naroda ne ustvrde i ne prihvate zbilju svoje povijesti i na tim mjestima svog nekada5njeg Zivljenja, gdje iznova radaju svoje potomstvo i piinose civilizaciji' Jer, valja imati na umu da ne moZe biti slobodne buduinosti Srba, Hrvata, Crnogoraca i drugih sve dok se i jedan jedini Musliman osjeia neslobodnim na prostorima koje dijeli s tim narodima. I obratno!
Posljednje razdoblje historije Muslimana, koje obuhvaia vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, obiljeZeno snaZnim tokovima ateizacije i totalitarizmom, praieno je manjkanjem bilo kakvog sustavnog nastojanja da se razvijaju i Stite dinioci muslimanske kulturne i nacionalne posebnosti. To je, prije svega, izraLeno u zamagljivanju, poricanju i grubom odstranjivanju svijesti i osjeianja glede islama kao.duhovne srijede iz koje proistidu kulturno-povijesni oblici svojstveni biiu Muslimana i, uz to, grubim reduciranjem islama na klerikaliziranu i spolja upravljanu instituciju, koja je Muslimane vi5e odvraiala od islama nego Sto je osiguravala vezu naroda s njim. To je uzrokovalo veliku podloZnost Muslimana dekulturaciji i ukljudivanju u druge kulturno-povijesne i civilizacijske krugove, gdje, uglavnom, dolazi do utrnuia njihove zasebnosti. Tijek ateizacije, buduii da je u kulturolo5kom smislu imao za podlogu krSiansku kulturu bez religijske dimenzde, za Muslimane je rnadio, zapravo, kristijanizaciju. I gdje god su i5dezle i posljednje komponente muslimanske samosvojnosti s izvorima u islamu tamo je i nestala potreba samgodredivanja a nastala je posvema5nja pripravnost za ,,pohrvadenje" ili ,,posrbljenje". Kao i drugdje, i ovdje su zavidajne, jezidke ili etnogenetske i druge posebnosti nestajale veoma brzo, buduii da one ne seZu do srijede lidnosti te da stoga ne mogu biti oblici u kojima ie se prepoznavati kroz potragu za samim sobom; tanahne razlike u tim formama nestaju
9s
99
vrlo brzo po nestajanju uzajamnosti s duhovnom srijedom iz koje su proisticali. Bosna
i
Bo3njaci: suma mogudnosti
U5ia i suseti velikih kultura, gdje god ne postoje prirodne granice, tvore mno5tvo i raznovrsnost kulturnih oblika. Takva podruija mogu imati usud sukobljavanja, ali i promicanje univerzalnosti tradicija. Naime, sve religije dijele usud zatvorenosti u emocionalnu zbilju vezanu za jedno odredeno prevodenje transcendentne Istine. Susretanje razliditih religija i kultura koje iz njih proistidu nosi kao svoju nutarnju moguinost raspoznavanja,,saktalne civilizacije", koja Stiti svekoliko zajedni5tvo; u toj civilizaciji dovjek pronalazi bit svog jastva, izvan granica koje ga dovode u sfere sukobljavanja i nerazumijevanja s pripadnicima drukdijih sakralnih formi. Balkan je, a posebno njegov srediSnji dio, tijekom dugog razdoblja bio kopneno podrudje na kojem su kulture Istoka imale svoje u5ie u kulture Zapada. Granica se, razumljivo, nikada nije mogla ustaliti te su oblici kulture jedne strane prodirali u drugu, sukobljavali se i sjedinjavali, poricali ili'Zivjeli usporedno. U tome pogledu od posebne je vaZnosti tijek razgranidavanja izmedu kulture katolidkog Zapada i kulture pravoslavnog Is-toka, tijek koji je kroz stoljeia odredivao narav polilidkih, kulturnih i druStvenih kretanja na tome podrudju. Na toj osnovi nastajale su drZave i savezi, kneZevine i pokrajine, koje su se u kraiim i duljim razdobljima smjenjivale na balkanskoj zemlji. Politidko i kulturno suZivljenje katolidanstva i pravoslavlja nikada nije postalo politidkim nadelom neke od tih drZava. Prispjeiem islama, kao treie komponente te balkanske suprotstavljenosti, biva postavljeno upravo takvo nadelo. Po njemu pripadanje katolidanstvu, pravoslavlju, judaizmu nikako nije iskljuiivalo moguinost takvog suZivljenja. Sam islam u svom temelju, buduii da je primordijalna religija, priznaje 100
krSianstvo i judaizam kao oblike u okviru ,,sakralne civilizacije", koja obuhvata svu zemlju i sva vremena, te osigurava premise za vi5ekonfesionalno druStvo, sa slobodom vjerovanja, bez prava na prisiljavanja u izvoru uvjerenja. (Taj univerzalni zakon Objave izrailenje u Kur'anu (2:285): ,,Vjerovjesnik i vjernici s njim vjeruju u ono Sto je njemu objavljeno od njegova Gospodara: svi'oni vjeruju u Boga i Njegove andele i Njegove objave i Njegove vjerovjesnike, ne praveii nikakvu razliku izmedu i jednog od vjerovjesnika..." I nadalje (22:67): ,,Svakoj zajednici Mi smo odredili nadine sluZenja, koje oni trebaju primjenjivati. ") Tamo gdje su sukobi pravoslavlja i katolidanstva bili najsnaZniji, jo5 prije opseZnije prisutnosti islama, uspostavlja se krstjanska alternativa olidena u ,,Crkvi bosanskoj". Ta inadica u razumijevanju Isusove misije razlikovala se u doktrinarnom smislu i od katolidanstva i od pravoslavlja, prvenstveno po nepriznavanju onih crkvenih autoriteta koji su katolicima i pravoslavcima bili dio i vjere i politike. U politidkim borbama oni su, stoga, bili izloZeni progonima s obje strane, te su saveze trallli u politidkoj vlasti koju su nastojali usposaviti i podrZavati na podrudju Bosne. Tako kroz cijeli Srednji vijek Bosna predstavlja nemirno podrudje sukoba Istodire pravoslavne i Zapadne katolidke crkve. Njezini stanovnici izloZeni su neprestanim progonima obiju strana te nastoje odrediti ravnotezni poloZaj i prema jednim i prema drugim. Stvara se mentalitet po kome ,,nama ne smetaju drugi sve dok nas ne ugroZavaju i ne ometaju u onome Sto je naSe". Tako se na podrudju Bosne uspostavlja tijek Zivljenja u kojem iznutra ne postoje proiilreke zajednidkog Zivljenja. Prevaga kr5ianstva ili pravoslavlja, dakako, uvijek je znalila i okondanje ravnoteze, te su bosanski krstjani piruZali otpor svakom nastojanju da se to podrudje pretvori u podrudje samo jedne vlasti. OdrZavanje te ravnoteZe, dakako, ostvarivano je u uvjetima sloZenog dinamizma, povlatenja i napredovanja snaga ravnoteZe. Takav dinamizam 101
zatile jadanje prisutnosti islamskog poziva na ovome podrueju, koji u prvom razdoblju donose male skupine misionara a poslije i naoruZane cete koje prodiru duboko prema Evropi. Naposljetku, tu se ustaljuje snaZan tdek odzivanja islamu zajedno s ustaljivanjem politiekog i vojnog ustrojstva moine i velike muslimanske drZave. Nadelo vi5ekonfesionalnosti, do tada uspostavljeno samo na granienom podrudju izmedu katolidanstva i pravoslavlja, postaje opiim na0elom. Zajednidki Zivot katolika, pravoslavnih i muslimana svoju
legitimaciju priskrbljuje iz islama. Ni jedan pokret'protiv islama, medutim, u svoj vi5estoljetnoj historiji nije u svojim nadelima imao ne5to slicno. Sve do snaZnijih odraza evropskih duhovnih gibanja potaknutih revolucionarnim dogadaj ima u Francuskoj, Sto svoje zagovornike nalazi na Balkanu prilidno kasno (tek na prelazu izmedu ovog i minulog stoljeia). Bosna, s obzirom na spomenutu prethodnu historiju, postaje posebno plodno podrudje za islamski poziv. Stanovnici Bosne, koji su tragali za inadicama razumdevanja krSianskih svetih spisa, u islamu, pored ostalog, prepoznaju upravo onu duhovnu snagu koja omoguiava izmirenje istodne i zapadne sukobljenosti. Islam biva prilidno brzo prihvaien i ukorijenjen u nadinu Zivljenja veiinskog stanovniStva, pri demu uz muslimane nastavljaju Zivjeti i katolici i pravoslavci jednakog jezika. (Napomenimo, primanje islama na pqdrudju tog jezika ne moZe biti svedeno na bilo koju od dvije ili tri religijske skupine. Ono takoder ne moZe svedeno na neku klasnu zasebnost stanovnika promatranog podrudja kao ni na etnogenetsku.) Zemlja, jezik, etnogeneza, pa ni cjelina historije, nisu ono Sto razdvaja ljude u skupine tog jezidkog podrudja. U svim tim dimenzijama
biti
uvijek je preteZnije ono Sto je zajednidko od onog Sto je razlidno. Buduii da se dublje ukorjenjuje u ljudsko jastvo i da je s njim u primordijalnoj uzajamnosti, vjera i moralni sustav koji iz nje proistide, kao Ziva sila pokretanja i stvaranja, unatod navedenim slidnostima, islam, kr5ianstvo i to2
hri5ianstvo bivaju kljudnim odrednicama lueenja ljudi jednakog jezika, istog zaviiaja i veoma srodne povijesti u tri zasebne zajednice. S pojavom nacionalnih pokreta tijekom devetnaestog stoljeia, dosljedno po kljudu navedenih zajednica, kr5iani bivaju okupljeni u Hrvate, hriSiani u Srbe. Taj tijek je bio sasvim prirodan i on je imao potpunu pripravu u svekolikosti onoga Sto mu je prethodilo. Muslimani, razumljivo, ostaju od samog podetka izdvojeni od takvog tijeka, Sto je opet sasvim logidno, kada se imaju na umu dinjenice koje smo iznijeli u vezi s odludnim diniocima oblikovanja balkanskih zajednica. Oni (Muslimani), s obzirom na razlidnosti islama u odnosu na kr5iansko i hriSiansko razumijevanje Novog zavjeta, u svom imenu osjeiaju i razumijevaju oznaku koja na najpotpuniji nadin odraZava njihow samosvojnost i njihove teZnje. Gubljenje dimenzije islama u samoj srijedi njihove kolektivnosti za njih, zapnvo, znadi neminovnost utapanja u sekularizirano okruZenje (bilo hrvatsko ili srpsko), koje je izvorno odredeno kr5ianstvom. Za njih to, nadalje, znadi pokr5tavanje pod pla5tom ,,pohrvaienja" ili ,,posrbljenja". Vi5eznadna je, ali nimalo zadudna, dinjenica da su Muslimani, na cijelom podrucju Zivljenja, unatod veoma slaboj podlozi u institucijskim oblicima Stiienja i razvijanja nacionalne kulture, sasvim razgovijetno postigli suglasnost o tome pitanju. Muslimani sebe smatraju Muslimanima! I to za njih zna(i, u isto vrijeme, pripadanje islamskoj kulturi svijeta, ali i zajednici posebnog jezika, povijesti i etnogeneze - koje dijele sa Srbima, Hrvatima i Crnogorcima.
U tom smislu
Bosna, dakako, ne:predstavlja duhovni korpus koji se moZe povezati s Muslimanima na nadin da bi ona predstavljala njihovu odludnu odrednicu. Oni je nikada nisu razumijevali na taj nadin, mada je ona bila pozornica na kojoj je njihova duhovnost nalazila svoje iskaze u povijesnim oblicima, njihov biolo5ki opstanak traZio upo-
103
riSte, njihovi pokuSaji preoblikovanja susretali prepreke a njihovi mrtvi nalazili podinak' Bosna je bila utoei5rc Muslimanima kada su se morali povladiti pred prisilnim pokrStavanjima iz Dalmacije, Like, Slavonije, Srbije, SandZaka i Crne Gore; ona je bila podrudje gdje je ostajala moguinost bivanja muslimanom, te je stoga njezina obrana za Muslimane bila pitanje obrane samog biia Muslimana. Bosna je bila podrudje u kojem je preZivljavala nada u islamski opstanak i razvoj onih koji su u islamu nalazili puninu uzajamnosti sa sobom i svijetom" Bosna je za njih bila ne cilj, vei sredstvo. Jednako kao Sto su napuStali druga podrudja, koja su im nekada bili domovina na isti nadin kao Sto im je to Bosna, oni su, zapravo, svoj zavidaj nalazili u svome uvjerenju i njime svako podrudje zivljenja pretvarali u svoju domovinu. Imenom Musliman stanovnik Bosne jasno odreduje i svoju razlidnost od Srbina i Hrvata koji su takoder stanovnici Bosne. On osjeia da njima Bosna pripada jednako kao i njemu, te da su oni Bo5njaci ili Bosancile) gotovo na
jednak nadin, ali da su unatod tome razlidni. Muslimanu u Bosni bosanska povijest znadi, prije svega, minulo nastojanje da upostavi, odrZi i razvije svoje uvjete islamskog opstajanja, dok ta povijest Srbinu znaEi, prije svega, nastojanje glede pravoslavnog opstajanja, a Hrvatu, prUe da se pojrnu ,,Boinjak" uditaiu i ona zna0ertja koje taj poiam ne moZe po svome usudtt poni-ieti osnivaju se prije sveg? la bblektivizacUi tog pojma u problosti, dirne se, zapravo' priskrbliuie
19) Nastojanje
prostor za zlouporabna zrkljudivurja. Ako
bi'
recirno,
nadiu
koriStenja tog pojlna kakav susreielno tl oslnanskim dokurnentirna usporedili s 1&rosorn tih istilr dokunenata prerna pojmu Srbil i Hrvat, jasno bisrno vidjeli svu lleosnovanost takvilr nastojanja'
Prilidno narnetljivim nastoia-niern da pojrnu "Bo3njak" bude dano znadenje nacionalnog irnena Muslirna,na, dakako, nanosi veliku Steh-t tome iinenn koje medu Muslirnalrirna irna znat)enje sloZene naravi. Ono, naime, poprirna smisao potrebne nadopure irnenu Musliman kada je u pitanju odredenje prerna Sirern svjetskom okvint, ali ouo u Bosni ne tnoZe irnati znaeenje skladno osjeianjtr Muslimala nasprarn onilt koii su Srbi i Hrvati. 104
svega, glede katolidkog. Takva nastojanja, razumljivo, dine
tri
dimenzije u istom prostoru i istom vremenu, s nuZnim proZimanjima, srastanjima i sukobljavanjima. U zbirnom gledanju, povijest Bosne jest povijest barem trodimenzio_ nalnog tijeka, ali ta trodimenzionalnost, glede pojedinadnosti, biva precizno razlagana. To, nadalje, Bosnu dini zajednidkom moguino5iu susretanja,triju velikih tradicija, njihova usporedivanja i dijaloga, Sto, razumljivo, predstavlja onu su5tastvenu potrebu svijeta da se u razliditostima pronalazi i promide ,,sakralna civilizacija" koja sve obuhvata unatod svim razlikama. Stariju povijest Bosne Musliman gleda kao dio tla na kome se primio poziv islama, tlo na kome je posredovanje krstjana izmedu kulture zapadnog katolidanstva i istocnog pravoslavlja zamijenjeno posredovanjem islama. On, medutim, ne smatra bosansku povijest sukoba iprogona tijekom trajanja srednjovjekovnih bosanskih drZava i svojom povijeSiu, mada je na strani progonjenih. On ne mari za bosanske kraljeve, jednako kao Sto ne mari ni za srpske ni hrvatske, mada ne poride prava drugih da u njima gledaju ono Sto proistide iz njihovih uvjerenja i osjeianja. On nije velidao svoju ulogu u ru5enju tih krvavih tiranija, ali je u sebi saZimao negativan stav prema nastojanjima da se uspostavlja i odrZava dinastidka tiranija bilo koje vrste.20) Muslimani vrhunsku vrijednost svoje povijesti prepoznaju u Sehidskim grobovima, rasutim diljem Bosne, buduii da u tim ,,svjedocima Istine" prepoznaju Zrtvovanje Zivota za pravo na slobodno ispovijedanje svojih uvjerenja, buduii da ZOI
Nrjg .nevaino_ napomenuti- da. .historijski pokulai prornicurja
,,bo5nja3tva" kao nacionalne ideologijl Mirslimaia'uglavnorn zagovaraj. pripad'ici begovskog stale2a u Bos'i od naira'ijih dura pa do danas. Nairne, neki od. pripadnika takvog usinjeren:a
jednostav'o
u
,,rnirslirna'stvu,, vide irneurju svoiirf
ilwoi'im'i
krutkovidirn ambicijarna, dok u ,,bo5nia3tvi', osjeia.ju potpom za neko posebno tn-iesto u politici i kulturi Muslirnura. 105
,u vjerovanju nema prisiljavanja"; za njih su ta svjedoeenja uvijek bila'zapravo i svjedodenj a za ptavo svih nasvoje tradicije. Muslimani mogu u mrtvima ispod steiaka gledati suoje pretke, ali u njima ne mogu vidjeti dostojnije pokojnike od onih koii leZe ipod kriZeva i krstova diljem Bosne i diljem Zemlje. U svojim sruSenim grobljima, dZamijama, Skolama i knjDnicama diljem Srbije, Crne Gore, Istodne Hercegovine, Dalmacde, Slavonde... (pa i tamo gdje i sada Zive) Muslimani ne mogu vidjeti i potpuno uni5tenje prava na uspomenu da su i tamo nekada imali domove, niti prava na nadu da svdet mora doseii do buduinosti u kojoj ie transcendentno jedinstvo promaii u svijest i pona3anje svih ljudi svijeta . Za njihje, zapravo, Bosna najiztazitije evropsko podrudje na kome u vremenu duljem od pet stoljeia biva osigurano suZivljenje u razliinosti' Bosna za njih nije jednolikost ezana, vei je kor koji odreduje i ptuLa Harmonia Abrahamica. To njima nije samo novovjekovni obrazac, ve( je sama srijeda njihove duhovnosti, osje(anja i miSljenja.
Pripadanje Bosni, koje moZe biti imenovano kao bo5nja5tvo,' Muslimanu, zapravo, znadi dio njegova pripadanja odredenoj proSlosti, sada5njosti i buduinosti u nastojanju promicanja onog moralnog sustava koji proistide iz islama. Stoga Muslimanu Bosna i bo3njaStvo ne mogu biti odludne odrednice njegova jastva. Bosna i bo5nja5tvo, kada se shvate kao primarne odrednice muslimanskog naroda, ogranidavaju osjeianje pripadanja te Musliman ne prihvata svodenje svog biia samo na tu dimenziju, koju, dakako, niti zanemaruje niti poriee. Nadalje, takva nastojanja vodenja sukobljavaju se s brojnim diniocima koji odreduju muslimanstvo. Bosna i bo3nja5tvo mogu biti imena za zaiednilko sudjelovanje u proslosti, jeziku, drZavotvornosti i politici Srba, Hrvata i Muslimana, pri demu takvo sudjelovanje ni na koji nadin ne ogranidava povijesnu okomicu i razvojnu
106
moguinost ni jednom od tih entiteta, buduii da ni jedan od njih ne moZe priskrbiti takvu neometenost ukoliko u srijedi svojih povijesnih ispoljavanja pronalazi svoje preimuistvo i zanemaruje istinu o Bosni kao organskoj uzajamnosti triju zasebnosti. Svodenje muslimanstva. na Bosnu i bo5njaStvo, nadalje, dovodi u pitanje buduii nzvoj muslimanskog naroda kao cjeline s onom njegovom petinom koja Zivi izvan Bosne i Hercegovine. I, Sto je moZda najbitnije, potiskuje u drugi plan presudnost duhovnog vrela bitnog za nastajanje i opstajanje Muslimana, nameiuii mu kao odredne one dimenzije koje je on na samom svom ishodiStu temeljno prevrednovao. Ovdje bi valjalo razmotriti eesto pitanje o nezao_ bilaznosti opona5anja u Bosni. Srbi i Hrvati u Bosni, buduii da dine dijdlove matidnih naroda, zakonomjerno trebaju slijediti dru5tvene, politidke i kulturne tokove proizvedene i upravljane izvan Bosne kao njihovog uLeg zavi(aja, po demu su - recimo to tako - i oni BoSnjaci ili Bosanci kao i svi drugi koji Zive u tome zavidaju. To, nadalje, Muslimane stavlja u poloZaj po kome su njihova nacionalna usmjerenja odredena tim izvanjskim tokovima, Sto ih, dakako, dini subjektom s nametnutom dimenzijom opona5anja. Prema takvoj zamisli, Bosna kao zajedniika sudbina nameie svima koji joj pripadaju stanovitu uskraienost, neprestano ogranidavanje, kako bi na raj nacin jedni bili za5tiieni od drugih. Buduii da ta zamisao u svojoj osnovi ima pozivanje na razloge straha, ona se dade razloino izvoditi kada se smjera vladati ljudskim osjeianjima. Takvu konstrukciju promicali su svi koji su Bosnu kanili ueihiti zaledem svojih politidkih i ideologijskih teZnji, dajuii na taj naein gradivo za obranu netom iznijete zamisli o uskraienosti i osudenosti na opona5anje u stalnom opetovanju ,,iskuSanosti opore historijske zbilje". Takve nakane pretvarale su nerijetko zbiljnost bosanske mozaienosti u neku hudu ukletost iz koje su
107
proisticale emotivne zatvorenosti i poricanje drugih; sveti oblici jedne te iste svete civilizacije tada su poricani radi njihovih razlidnih povijesnih iskaza. Zreci takvog usmjerenja dodijeljivali su im ,,avetinjsko vrijeme", koje zloslutno i mrtvo udara nad budenjem koje ie biti svedeno na samo jednu dimenziju. Nastajali su mentaliteti i umjetnidka djela, politidki sustavi i planovi u kojima je u cijelosti nesujala svijest o moguinostima koje u sebi nosi susretanje velikih tradicija, Sto ih je providnost dodijelila Srbima, Hrvatima i Muslimanima. Siri optidki zahvat - misleii pri tome i na vremenske i na zemljopisne dimenzije - takvu zamisao o uskraienosti Bosne ostavlja bez valjane potpore. Valja imati na umu da navedene predrasude izviru iz nespremnosti i nemoguinosti da model takvog miSljenja bude preispitivan u usporedivanju s drukdijim. Bosna, medutim, upravo na razini svoje osnovne mozaidnosti ima sretan usud da modeli mi5ljenja koji su u njoj i u vezi s njom moraju biti relativizirani, jer drukdija moguinost nije neka daleka ili utopij-
zemlja, koju je moguie proizvoljno je, naime, nazodnost i zbilja jastva bez prezami5ljati. Ona preka u jeziku i prostoru, vremenu i pismu. Neminovnost odmjeravanja modela mi5ljenja - kada se ukloni restriktivska povijest
ili
nost kojom kratkovidi
i
bezobzirni Zreci uskraienih ideolo-
gija ,,duvaju" ljude od ljudi - predstavlja blagodat
najvi5e
razine. Obrana Bosne primjenom podela suzbijanja jednih radi drugih i posezanjem za braniocima izvan njezinih granica i izvan duhovnih ishodiSta svake od tradicija koje Zive u Bosni, dakako, znadi regresiju. S druge strane, prepuStanje potpune brige i odgovornosti pojedincu, dije jastvo ne moZe osvijestiti niko osim njega samog, dini, razumljivo, videnje tog jastva sredi5tem svekolikosti dovjekova bivanja. Nedije bivanje Srbinom, Hrvatom ili Muslimanom, u odnosu na univerzalnost ljudskog jastva, jest kakvoia velike
108
vaZnosti, ali - htjeli mi to ili ne htjeli _ ipak kakvoiom drugog reda, jednako kao Sto zemljopisne granice Bosne, njezina svekolika povijest i njezina buduinost ne mogu znaEiti ni vi5e ni manje ni Srbinu ni Hrvatu ni Muslimanu kada je njihovo jastvo, svijest svakog pojedinca o sebi, u pomrdini neznanja i izgubljenosti, kada povijesni oblici gu_ be vezu sa svojim duhovnim ishodi5tem, ishodiStem iz koje proistide i u koje se stjede jedinstvo svih tradicija koje mogu priskrbiti trajan Zivot. Ni jedno nacionalno opredjeljivanje, doista, ne moZe biti ciljem Livota. Ono postaje tamnicom pojedinca i naroda kada bude svedeno na svrhu Zivota. Ne moZe biti sretnog naroda sve dotle dok svaki, upravo svaki, pojedinac u tome narodu ne bude mogao za sebe reii da je sretan i slobodan; nadalje, ne moZe biti sretnog i slobodnog naroda sve dotle dok igdje na Zemlji ostaje ijedan koji to nije. Muslimanstvo, hrvatstvo i srpstvo ne mogu sluZiti ljudskoj sreii i slobodi sve dok se nameiu ciljem svojim pripadnicima; oni moraju bit sredstvom koje sluZi cilju slo_ bode i sreie svojih pripadnika. Jer, uistinu, ,,sve Sto je na nebesima i na Zemlji podredeno je dovjeku,' i ,,sve ljepote svijeta stvorene su da bi njima dovjek bio isku5avan" u nje_ govom putu k savr5enosti. polazeii od takve premise o za_ jednidkom Zivljenju, pri demu. ,,Bosanski program" biva osnivan na promicanju muslimanstva, srpstva i hrvatstva,
kao sredstva raskrivanja i razbudivanja rjudskog jastva kroz zasebne tradicije, sa sretnom sudbinom nezaobilaznosti i trajnosti odmjeravanja spram drukiijih formi i kroz nepre_ stano traganje za primordijalnom srijedom _ jednom i je_ dincatom - u kojoj te tradicije bivaju oktryljene u jedinstvenu ,,univerzalnu sakralnu civilizaciju". Time se nametnuta regresija i patetidnost preinaduju u rasporozivost moguinosti sezanja i uspostavljanja obrasca kojem dovjedanstvo te1i od iskona: gradenju kroz razgradivanje, jedinstvu u mnoStvu.
Tada, zapravo, Bosna biva moguinoiiu muslimanstva, srpstva i hrvatstva u kojima se svijet i njegova buducnost 109
i muslimanstva; raspoznaju u duhovnosti srpstva, hrvatstva izbavljenje iz svoje za pripravi oni su u Bosni, zapravo, u zasebnosti koja ne prezasebnosti koja se svodi na forme, sebe a sebe samu buduci da se poredi sa sjenkama postaje tistizaUorautja da je sama sjenka' Bosna tako raju' pri eemu raliStem s putima i prema paklu i prema pripadniku pruZa zliditost staza, dakako, svakom njezinom i za5tite od luvi5e moguinosti preispitivanja, ispravljanja i nesuspregnutost ljudskog jastva
ilr*jt
i
tania. U njoj otvorenbst ot*g"C"i. da muslimanstvo, hrvatstvo i srpstvoje ojadaju dovjek koji suo3u nutarnju energiju u sluZenju amanetu sprepreuzeo na svome poietku' Odmjeravanje' oslobodeno onog Sto ga, postaie'spiralom uspinjanja i ludenja izmedu i onog biia irnu'"ui.inieti 3ezit s nadvremenom srijedom Sto se tro5i na mrtvim formama i obmanjuje' Bo5nja5tvo, stoga, ne moZe smjerati na suglasnost u razliditim putevima promicanjem
3astua s povijesnim ukoliko je u opreci s moguinosti, iskuSavanja svojih naroda' s osjecanosjeianjem i zbiljom cjeltvitosti srpskog
jrt i ,Uifjom cjelovitosti hrvatskog naroda' Dana5nji' jedprestaje nako kao i jucera5nji i sjutraSnji, smisao Bosne
Ona tada' ukoliko pretfostavirno da u njoj Zive samo Srbi' dio Srbije' Njedoista, i-ne 6i trebala znaciti niSta vise do bi tada mogla ne zina politidka i svaka druga izdvojenost jastvo vidi vredpronaci svoj smisao u teZnji da se ljudsko bi u Bosni notom nad vrednotama' Isto tako bilo bi kada i opravZivjeli samo Hrvati. Ona bi tada s punim smislom u Bosni recimo' Oaniem trebala biti dio Hrvatske' Kada bi' granice sa zivjeli samo Muslimani, a njezine granice bile bi' dakako' bilo Srbi3om, Hrvatskom i Crnom Gorom' onda Muslimani n.pii3.poino pitanje: Jesu li njezini stanovnici jo5 neke pretdodati ili noSnjaci? (Tomu bi naravno valjalo povijesti s mupostavke, kao sto su istovjetnost bosanske razvija slimanskom, napostojanje one petine koja stoljeiima
110
svoju kulturu izvan Bosne, itd.) Medutim, ni jedna od navedenih pretpostavki nema nimalo viSe smisla nego Sto ga ima bilo koje drugo misaono pojednostavljivanje, koje se provodi da bi promatrano pitanje jasnije pokazalo sve svoje
strane. U Bosni jesu i Srbi i Hrvati i Muslimani. I to je tako! A na nama je da nam to bude ku3nja koja nas vodi i jada u dobru ili zlu. Ako Muslimani posegnu za pravom na Bosnu, mimo onih prava koja na nju imaju bosanski Hrvati i bosanski Srbi, oni ie onda, zapravo, na taj nadin dokinuti pravo na suiut i odgovornost drugih prema njima. A suiut i odgovornost drugih potrebna je Muslimanima, u moru krSianske civilizacije, mnogo viSe nego drugim. Oni nemaju na svojim granicama, koje su granice i drugih, svoje matidne narode; oni su sa svim svojim posebnostima samo mali otok u golemom moru. Budu li sami sebe uskratili za razumijevanje drugih, onda ie sami raditi na svome utrnuiu. Njihova buduinost pretpostavlja razumijevanje i uvaZavanje svih koji su s njima i oko njih kao condicio sine qua non za njihov opstanak i razvoj. Samo na osnovi tog razumijevanja i uvaZavanja Muslimani mogu zahtijevati i odekivati razumijevanje i uvaZavanje od drugih. Muslimani takvo razumijevanje u sebi prema drugim i drugih prema sebi mogu uzdiii na razinu moralne.odgovornosti, u kojoj ie sami prepoznavati sebe i koja ie biti preduvjet dostojanstva i samopo5tovanja u uvjetima upravljanja vlastitom sudbinom. Moralnom sustavu Muslimana ne smije biti nadredena ni jedna vrijednost, pa makar ona bila samo njihova i bez suvlasniStva drugih; suvlasnidke vrijednosti, kada su u pitanju Muslimani, na ovim prostorkna neie za5tititi njihova fizidka snaga ili njihova brojnost. Ta prava moZe saduvati, prije svega, odano i dosljedno sluZenje moralnom sustavu koji moZe posezati za svim dopustivim sredstvima ali sam ne smije postati sredstvom bilo kome i bilo demu. Imanovanjem sebe BoSnjacima znadi nepravednost prema zajednidkom vlasniStw, pri demu nuine posljedice mogu
lll
imati dalekoseZne uiinke prema svima a posebno prema Muslimanima, buduii da oni u svakom naruSavanju trostrukosti kao ravnoteze dolaze u uvjete neravnoteZe, jer sadaSnje stanje, dakako, moZe zamijeniti samo dvostrukost, Sto, kako je to dobro poznato, ne moZe osigurati trajnost' je ono BoSnja5tvo pripisivati sebi, na drukdiji nacin nego li i drugih koji Zive u Bosni, znali, uvjereni smo, davati alibi za zloEeste nakane prema dinjenici da Muslimani imaju pravo na buduinost, na osnovi vlastite tradicije i njezinih duhovnih izvora, buduinost u kojoj ie biti poticani drugim i sami poticati druge svojim uznesenjima' Stoga Bosna, boSnja5tvo, i svi izvedeni atributi mogu biti oznake za zajednidki usud, pri demu ni jedna dimenzija muslimanske, hrvatske i srpske zasebnosti ne smije biti dovedena u pitanje.
Nerijetkom neprijateljstvu, poticanom iracionalnom mrZnjom, Muslimani mogu uzvratiti na slidan nadin' Ali, takav je odgovor, zasigurno, pripremanje njihove pogrebne povorke. Oni, dakako, imaju pravo na upravljanje svojom vlastitom sudbinom, ali oni to ne mogu postiii bez naiina iivota i upravljanja sobom kojim ie doprinijeti dokidanju tih iracionalnih strahova i mrZnji u sebi i drugima'
cjelovitog razumijevanja povijesnih formi koje u svojoj osnovi imaju nadvremenu,,univerzalnu sakralnu civilizaciju", bez iega, razumljivo, svaka pojava kojoj je on u osnovi ne moZe biti shvaiena i prosudivana samo ,,spolja", samo iz perspektive evropskog akademizma. Na osnovi takvog pristupa, koji polazi od transcendentnog jedinstvd religija, daljnji razvoj Muslimana moZe biti osiguran samo ukoliko se njegovo duhovno izvoriSte u islamu, shvaienom znatno dublje i znatno Sire nego Sto to omoguiuju njegova klerikalna udahurenja i posvajanja, bude promicalo i dovodilo u uzajamnost s cjelinom suveremenog razvoja. Takvo. osiguranje razvoja, medutim, iako sasvim autonomno i suvereno, ima usud odmjeranja spram dinjenice da dijeli jezik, prostor, povijest, itd. sa Srbima, Hrvatima, odnosno tradicija_ ma koje su zasebne i razlidite forme ,,univerzalne sakralne civilizacije". Stoga, iako je Bosna, u izvjesnom smislu vrijeme, prostor i energija susretanja tih povijesnih iskaza za_ sebnih formi za sve tri tradicije, ona ne moZe biti analog bilo kojoj od te tri tradicije. Ona moZe biti sadrZanu u prostoru i vremenu njihovih viSedimenzionalnosti, ali ne moZe obuhvatiti ni jednu od njih.
Posljedice kao zakljuiei Otudivanje duhovnog izvora tradicije Muslimana od suverenih tokova iivotz ima za posljedice brojna dvojenja koja su izraz rastrojavanja povijesnog biia tog juZnoslavenskog naroda. Islam kao odludni cinilac njihovog povijesnog oblikovanja svoden je u disto sekularistidkim promatranjima pojava u vezi s Muslimanima na religiju u evropskom (posebice marksistidkom) smislu rijedi, Sto je dovodilo i Sto dovodi do brojnih nejasnoia. Islam kao cjelovitost Zivljenja, osnovana na primordijalnosti Objave i njezinim razliditim vremenskim iskazima, nudi moguinost
lt2
ll3
O AATORU
RUSMIR MAHMUTCEHAJIC roden je 29. iuna 1948. godine u Stocu. Diplomirao je na ElektrotehniCkom fakultetu Univeniteta u Sarajevu a magistrirao i doktorirao na SveuCiliitu u 7apredavao ie na vi\e profesora grebu. U svoistw gostuiaieg evropskih sveuCilista (Belgiia, NorveSka, Niemnika, Francuska, i drugi). Pored vifie kniiga i radova iz podruCia proraCunavanja bnih priielaznih poiava, obiavlienih u zemlii i inozemstvu, obiavio ie i tri kniige proze i vi\e eseia, rasprava, osvrta i prikwa. Predaie na sveuiilistitra u Osiieku i Ljubljani i ilan ie Islamske akad'emiie u Cambridgeu (Engleska).
tl4
KAZITO IMENA
IMZttO IMINA
Ajanovid Hamzalija 57 Ajanovii Mustafa 58 Alii Husein 57 Alija ibn Ebi Taib 87
Alter P. Asad
77
M. 8l
B Bakii dr lbrahim Balii Salih 57
65
Banac Ivo 59 BaSagii Satuet-beg 40
Besarevii Risto 40 Borovdanin Drago 60 BoZii Klement 4l Broz Josip Tito 6l Burckhardt T. 79, 80 Buridn Istvin (Stjepan) 53 Buturac J. 92 Buturovid Denana 52
C. Coomaraswamy
A.74
tt7
Hdpken Wolfgang 28,77 H6rmann Kosta 52 Hrasnba dr Halidbeg 57
C delebija Evlija 35
I
D Dedijer Vladimir 60 Degan Vladimir - Duro Donia J. Robert 67 Dunderovid Ratko 65
Ibrahim 8l Imamovii Mustafa 8, 36, 39, 42, 53, 56, 70 Isa 81 Isakovii Alija 33, 66
18
J
F Filipovii Filipovii Filipovii N. 92 Filipovii Seid Ali-beg (Seidalija) E5ref-beg 48 Muhamed 28, 29
57
Jagii Vatroslav 41, 45, 46 Jankovic Dragoslav 6l Jokanovic Vlado 26,38 Jukid Ivan Franjo 23, 44 Jung Carl Gustav 51 Jusuf - beg 48 JuzbaSii DLevad 54
Gibb H. A. R. 81 GradaSdevii Husein - KaPetan 36 Gradii Stjepan 44 Grozdanii Sulejman 66 Gu6non R. 79 Giilhane 37
H HadZijahii Muhamed 24, 50,51, 54, 57, 58, 60,
62,63 HadZikadii Atif 57 HandLiC A.92 HandZii M.92 Hasanbegovii Avdo 58
ll8
fbllay Benjamin 26, 37, 41, 45, 46, 48, 53, 54, 55
Kapetanovii Mehmed-beg Ljubu5ak 39, 48, 49 Kapetanovid Mustajbeg 57 Karamehmedovid dr Hamdija 57 Kari5ikovii Sukri 48 Katii Dragoljub 51, b7 Kemura Ibrahim 58 Korkut Sakib 57 Kovadevid Ahmedaga 57 Kramers J. H. 8l Kukid Hamid 58
119
Kulenovid DLafer 57 Kulin ban 67 Kulisii S. 92 Kurbegovii Hamid 57
N Nasr S. H. 82
o
L
Okii
Muhamed Taib 58
l-a,ki(, Zoran 6l Latas Omer-pa5a 37
Omerovii Dervi5 57
Lockwood G. Villiam 67 Lukarevii Ivan 23
P
Maglajlii Ibrahim eff. 57 Mahmutiehajii Rusmir 8, I 14 Majkov 4l Mandii Dominik 37 Ma5ii Husejn 57 MaZuranii Matija 24, 35 Mehmed Osvajad 37
Meternich 36
Miklo5ii 4l Miletii Antun 60 Miljkovii Hasan 57 Mio5ii Kadii Andrija 23, 44 Mirkovii Mirko 6l Muavija ibn Ebi Su{an 87 Muftii Hifzi eff. 53 Muhammed 81, 86, 88, 97 Muhibii Hilmi 48 Mulabdii Edhem 48 Muminovii Rasim 25 Miiler 41 .
Papii Mitar 46 Petranovii Teofil Petrovii Ruta 20
Pijade MoEa 77 Pozderac Nurija 57 Pribojevii Vicko 23 Purivatra Atif 8, 15, 30, 56, 63
R Rizvanbegovii Ali-pa5a 36 Rizvii Muhsin 18, 40, 50, 51 Rebac Hasan 58 Reuter-Hendrichs lrene 67
S Sadovii Velija 57 Salihagii Suljaga 59 Sarajlii Semsudin 57 Schuon F. 79, 8l Schor Martin 36 Skarii Vladislav 41, 92
Softii Muhamed t20
41
Senai 48
t2t
Solovjev A.92 Spaho dr Mehmed 57 Suieska Avdo 36, 51 Suljevid Kasim 28, 6l
sArlniAJ
s Sabanovii Hazim 35 Sanjek Franjo 91 Sarac Asaf 58 Sehid Nusret 52 Sehovid Mujo 57 Sentija Josip 59 Serii Ahmed 57 Sidak Jaroslav 9l Sgivo Galib 37
1
1.
O nacionalnom fenomenu Muslimana
(Atif
Purivatra)
historiji bolnjaCkog
T
(Mustafa Imamovid)
Tafro Muhamed 58
3.
V
11
2. O.
Topal-pa3a Osman Serif 37
.......
Bo\nj aci
i/ili
Musliinani
pokuSaja...
3t
!?
7I
(Rusmir Mahmutdehajid)
Vilovii Osman 57 Vitkovii Gavrilo 41 Visnjii Filip 24 Vuk - DanidiC 46
Kazalo .vlastitih irncna.
Z Zerjavi(, Vladimir 60
t22
t23
115
A.
Purivu ra/ M. Imamovii /R. Mahmut( ehai ii MUSLIMANI I BOSNJASWO 1991. Izdavad IzdavaC ko+ rgovinsko p re&tze C e
,,Biblioteka
Kljuianin",
Saraj evo
Za izdavala
Ahad Kljuianin Recenzenti
dr Hatid dr Avdo
CaufleviC
Suieska
Likovno grafidka opr.ema:
Hozo/Akiatnija'91 Reprodukcija na naslovnoj strani Dieuad Hozo
,,Iz
Mazoue mape I-'27,,
Korektor Slobodanka KljuCanin Priprema
SLOG rade, Sarajevo, Stampa
DP,,GRAFI.AR",
Tuzla.,,
Za Stampariju Fikret lbriiimovii
Tirai 3.000
