Michelangelo seminarski.docx

SVEUČILIŠTE U MOSTARU FILOZOFSKI FAKULTET Filozofija – Povijest Povijest umjetnosti

Ivana Kozina

ŽIVOT I DJELO MICHELANGELA BUONARROTIA Seminarski rad

Mentor: Prof . dr. sc Ivica Musić

Mostar, travnja 2014.

Trusted by over 1 million members

Try Scribd FREE for 30 days to access over 125 million titles without ads or interruptions! Start Free Trial Cancel Anytime.









SADRŽAJ UVOD ....................................................................................................... 3 1. ŽIVOT MICHELANGELA BUONARROTIA ............................. ........................... .. 4 2. MICHELANGELO KAO KIPAR .................................................. 7 2.1.

Pieta ............................................ .................................................................. ............................................ ............................................ ...................... 7

2.2.

David....................................... David............................................................. ............................................. .............................................. ......................... .. 8

2.3.

Grobnica Julija II............................................ .................................................................. ............................................ ...................... 9

3. MICHELANGELO KAO SLIKAR ................................ ................ .............................. .............. 11 3.1.

Sikstinska kapela ...................................... ............................................................ ............................................ ........................... ..... 11

3.1.1.

Stvaranje Adama ............................. ................................................... ............................................ ............................... ......... 12

3.1.2.

Sibila Libijka i Prorok Jeremija .............................................. .......................................................... ............ 13

3.1.2.

Posljednji sud .......................................... ................................................................ ............................................ ........................ 13

3.2.

Paolinska kapela ............................... ...................................................... ............................................. .................................. ............ 14

ZAKLJUČAK ........................................................................................ ........................................................................................ 16 LITERATURA ...................................................................................... 17









UVOD Michelangelo Buonarroti jedan je

od najvećih n ajvećih umjetnika svih vremena. Bavio se

kiparstvom, slikarstvom, arhitekturom, a pisao je i sonete. Uz Leonarda da Vincia

najznačajniji najznačajniji je predstavnik visoke renesanse. Za njega su smatrali da je genij koji se rijetko raĎa. Pošto je Michelangelo za sobom ostavio dosta značajnih djela, u ovom seminarskom bit će govora samo o njegovim najznačajnijim kipovima i slikama. A cilj ovog seminarskog je odgovoriti na pitanje: Je li Michelangelo toliki genij koliko mu se pridaje?

U prvom dijelu govori se o ţivotu Michelangela, o njegovom roĎenju, stalnim promjenama boravišta, različitim narudţbama, svaĎama s papam a i na kraju o njegovoj smrti. U drugom dijelu paţnja je posvećena Michelangelu kao kiparu. Govori se o njegovom najranijem djelu Pieti (Oplakivanje), zatim o veličanstvenom Davidu i na kraju o djelu koje je najdulje radio, grobnici Julija II.

U završnom trećem

dijelu govori se o Michelangelu kao slikaru. Iako je u prvom redu bio kipar, svoj talent

je pokazao i u slikarstvu oslikavajući Sikstinsku i Paolinsku kapelu. U tom

di jelu jelu govori se pobliţe pobliţe o njegovim najznačajnijim najznačajnijim freskama. freskama.









1. ŽIVOT MICHELANGELA BUONARROTIA Michelangelo Buonar roti roti

rodio se 6. oţujka 1475. u Kaprezu, a puno ime mu je

bilo Michelangelo di Ludovico Buonarroti Simoni. RoĎen je kao drugi od pet sinova Franceske di Neri di Miniato del Sera i Ludovica Leonarda di Buonarotia Simonija.

Po roĎenju Ludovico je dao Michelangela na dojenje ţeni jednog klesara, koja je ţivjela u selu u kojem se raĎaju poznati kipari. I sam Michelangelo je jednom prigodom Vasariu rekao: „Giorgio, ako ima ičega dobrog u mom duhu, to dolazi otuda što sam se rodio na oštrom zraku vaše firentinske zemlje, kao što sam iz mlijeka svoje dojkinje izvukao bat i dlijetlo dlij etlo pomoću kojih pravim kipove.“ 1

Michelangelova obitelj je ţivjela teško i imali su male prihode, zbog tih razloga Ludovico je Michelangela poslao u gramatičku školu, dok je ostale sinove poslao da nauče neki zanat. Michelangelo je uţivao crtati, ali njegova obitelj je mislila da je bavljenje tim poslom nedostojno, te t e su ga zbog crtanja ponekad i tukli. Ludovico ga

je pokušao odgovoriti od crtanja, ali Michelangelo nije odustajao, te ga je sa četrnaest godina, po savjetu prijatelja, poslao u školu Domenica i Davida Ghirlandaia. U školi je brzo napredovao, te je ubrzo sa svojim crteţima dostigao i svog učitelja. Sa petnaest godina odlazi u školu za kipare od Lorenza de Medicia, te Lorenzo postaje njegov glavni pokrovitelj. U školi je školi je ostao četiri godine, godine, sve do smrti Lorenza de Medicia 1492. godine. IzmeĎu 1494. i 1495. godine boravi u Bologni gdje izraĎuje nekoliko mramornih kipova za crkvu San Domenico. Nakon što je izradio te kipove vraća se u Firencu u kojoj ostaje kratko, jer je morao ići u Rim. U Rimu je francuski kardinal od njega naručio mramorni kip, jer je ţelio da ostavi lijepu uspomenu na sebe. Michelangelo je za njega 1499. godine izradio Pietu.

Nakon dovršetka Piete, vraća se u Firencu i od 1501. radi Davida, kojega završava 1504. godine. Godine 1503. novoizabrani papa Julije II poziva Michelangela u Rim i povjerava

mu izradu svoje grobnice. Nakon što je uradio nekoliko kipova, zbog svaĎe s papom, odlazi u Firencu. Michelangelo je bio toliko ljut na papu da se nije htio vratiti u Rim









da završi grobnicu, naredio da oslika svod Sikstinske kapele. Michelangelo nije bio zadovoljan tom idejom, ali zbog bojazni od pape on se prihvati posla

i počeo ju je

oslikavati. Kapela je bila otvorena za javnost na dan Svih Svetih 1512. godine. Na

freskama su nedostajali još neki detalji, ali ih Michelangelo nikad nije uradio. U ovo djelo je uloţio puno truda, crtao je glave okrenu te prema gore, te je jako pokvario vid. Nekoliko mjeseci nije mogao ni crtati ni čitati osim gledajući prema gore. Budući da je da je svod završio za vrijeme ţivota Julija II, on je naredio da Michelangelo Michelangelo u slučaju njegove smrti završi gorobnicu po skromnijem modelu. Michelangelo se s puno veselja vratio izradi grobnice, ali tada umire papa.

Za novog papu izabran je Lav X koji je kao prvi papa firentinac ţelio ostaviti dostojnu uspomenu na sebe, te je naredio Michelangelu da napravi fasadu crkve San Lorenco u Firenci, a zbog toga je ponovno morao prekinuti radove na grobnici Julija II. Michelangelo je nekoliko godina proveo p raveći

nacrte za fasadu i nadgledajući

vaĎenje mramora. Nakon što su uraĎeni temelji, papa umire, tako da to djelo ostaje nedovršeno. Za vrijeme pape Klementa VII, on u Firenci radi biblioteku San Lorenzo i Novu

sakristiju, u sakristiji je uradio savršene kipove Noći, Dana, Sutona i Zore. U to vrijeme radi i na utvrĎivanju Firence, gdje je uveo neka nova konstrukcijska rješenja. Godine 1529. dolazi do opsade Firence, a kako bi se osigurao Michelangelo je

pobjegao u Veneciju. Uz velike molbe i voĎen ljubavlju prema domovini nakon nekog vremena vraća se u Firencu. Klement VII traţio je od Michelangela da u Sikstinskoj kapeli s jedne strane naslika Posljednji sud, a s druge strane Lucifera. To

je za Michelangela bilo teško prihvatiti, jer su ga u to doba optuţivali da je od pape Julija II uzeo novac, a da nikad nije završio grobnicu. Na kraju su sklopili dogovor po kojem se Michelangelo obavezao da će grobnicu uraditi po jednostavnijem modelu i da će oslikavati Sikstinu četiri mjeseca u godini. Godine 1533. umire Klement VII, ali ga nasljeĎuje Pav ao III koji je Michelangela htio u svojoj sluţbi iako se on htio posvetiti izradi grobnice. Michelangelo je do tada za grobnicu izradio tri kipa, te je papa Pavao III sklopio novi ugovor po kojem su za grobnicu Julija II

bila dovoljna tri kipa od Michelangela, Michelangela, dok će ostala tri napraviti drugi kipari. Tako









izradi Posljednjeg suda, kojeg je završio 1541. godine. Pavao III je podigao Paolinsku kapelu, a Michelangelo je u njoj naslikao svoje posljednje freske. Godine 1546. umire Antonio da Sangallo, koji je vodio izradu crkve Svetog Petra. Pavao III

traţio je novog voditelja radova te je pozvao Michelangela. On je, da bi izbjegao da bude voditelj, govorio da se u arhitekturu baš i ne razumije. Papa je bio to liko uporan, da je na kraju prihvatio taj poziv. Prvo je izradio novi model crkve koji je bio

jednostavniji i veličanstveniji od prethodnog Sangallovog modela. Taj novi model svidio se papi i on ga je odobrio, ali papa ubrzo umire. Pavla III naslijedio je Julije III, kojem se isto svidio model crkve te ga i on odobrava. Dok je radio na podizanju crkve Michelangelo je nailazio na razne protivnike, meĎu kojima je bio i

kardinal Marcelo. Papu Julija III nasljeĎuje Marcelo

i prekida radove započete na crkv i, ali on ubrzo umire, a za papu je postavljen Pavao IV koji ponovno započinje gradnju crkve. Budući da je već bio star, Michelangelo je svojim bliţnjima ostavio u nasljedstvo svoju imovinu, a tako i nacrte za dovršetak ove crkve. On je preminuo 17. veljače 1564. godine u dvadeset i tri sata, a njegovi nasljednici su podigli ovu crkvu s veličanstvenom kupolom. Za ţivota je uradio brojne kipove i slike koje je poklanjao svojim prijateljima, a uradio je i mnoge arhitektonske nacrte koji su izvedeni s mnogo ljepote.











2. MICHELANGELO KAO KIPAR Michelangelo je

najveći dio svog stvaralačkog rada posvetio izradi kipova, te se

smatra najvećim kiparom svih vremena. Umjetnost je za njega bila stvaranje čovjeka, a tu svoju misao najbolje je pokazivao kroz kiparstvo. Svojim kipovima, za ţivota, ne samo da je nadmašio svoje suvremenike nego čak i antičke umjetnike. Iz velikih mramornih gromada pravio je prava remek-djela.

Ta djela i danas svjedoče o

genijalnosti Michelangela. Neki od njegovih najpoznatijih kipova su Oplakivanje

(Pieta), David, Mojsije i Umirući rob. 2.1. Pieta

Pietu ili Oplakivanje naručio je francuski kardinal Jean de Bilheres 1497., a završena je 1499. godine. Kip je napravljen od mramora, visina mu je 174 cm, a širina osnove 195 cm. Kad je završen postavljen je u b aziliku Sv. Petra, gdje stoji i danas. Zahvaljujući tom djelu, Michelangelo je odnio slavu najboljeg talijanskog kipara. Michelangelo je iskleso mramor s tolikom finoćom i čistinom, da se u Pieti ogleda sva vrijednost i moć umjetnosti. Pieta prikazuje Bogorodicu koja oplakuj e mrtvog Krista. Bogorodica drţi Krista u

naručju, prikazana je jako mlada. Prikazivanje Bodorodice jako mlade su mu zamjerali, ali Michelangelo im je odgovorio „Zar oni ne primjećuju i ne znaju da nevina i neoskvrnjena

stvorenja čuvaju izgled svoga lica d ugo vremena bez ijedne

bore, a da je s onima koji su se mučili kao Krist obratno?“ 2. Krist je prikazan realistično, njegovo tijelo izgleda kao pravi leš. Proporcije su skladne, nema









je jednoga dana, ušavši u crkvu gdje se nalazila Bogorodica, zatekao velik broj stranaca iz Lombardije koji su je mnogo hvalili; jedan od njih zapitao je tko je Michelangelo je izradio to djelo, na što je drugi odgovorio: - Naš Gobo iz Milana. – Michelangelo

šutio, ali mu je bilo čudno da se njegov trud pripisuje nekom drugom. Jedne noći, zatvorivši se u crkvu sa svjećicom, djetlom je urezao ondje svoje ime.“ 3 Nijedno svoje djelo poslje toga nije potpisao.

2.2. David

Godine 1501. Michelangelo je, nakon raznih mjerenja, prihvatio da napravi kip iz ogromnog mramornog bloka. Taj je mramorni blok godinama stajao netaknut, nakon

što je Agostino di Duccio, radeći pogrešno, probušio ovaj komad mramora izmeĎu nogu i pokvario ga toliko da se nijedan umjetnik nije usuĎivao da se prihvati posla i da iz tog mramora napravi kip. Michelangelo voĎen svojim t alentom, zatvorio se u radionicu i počeo raditi kip. Nakon tri godine napornog rada, kip je 8. rujna 1504. godine dočekao sv jetlo dana. Iako se na nekim di jelovima jelovima još vide tragovi nestručnog rada prijašnjih majstora, moţe se reći da je Michelangelo naprav io pravo čudo. On je oštećeni mramor oţivio i napravio savršeno djelo. Djelo je trebalo biti postavljeno visoko iznad tla, na katedralu Santa Maria del Fiore, ali su je po

završetku postavili ispred Palazze Veccio. Da se prenese iz radionice do trga trebal o je tri dana. David je postavljen kao simbol grada i upraviteljima je trebao pokazivati

da ţestoko brane svoj grad i da njime upravljaju pravedno. Kasnije su ga premjestili u firentinsku Akademsku Galeriju kako bi ga sačuvali od propadanja, a na njegovo









je s vrlo lijepim i elegantnim drţanjem, i noge i ruke i glava i svaki dio tijela prikazan je tako skladno. Mišićav vrat, paţljivo izraĎeno lijepo lice s karakterističnim

pogledom punim odlučnosti, daju Davidu crte pravog junaka, a ne

krhkog dječaka kako su ga tradicionalno prikazivali. 5 Koliku je vaţnost Michelangelo pridavao detaljima vidi se na savršeno uraĎenim ţilicama po cijelom tijelu, a one se posebno ističu na rukama. Za ovaj rad Michelangelo je od Piera Soderinia dobio novčanu nagradu od četiristo škuda. Kako bi se zahvalio Soderiniu, Michelangelo je z a njega izradio jednog lijepog Davida

u bronci. David je, uz Pietu, jedno od najboljih i najvećih

Michelangelovih kiparskih djela.

2.3. Grobnica Julija II

Godine 1503. p apa

Julije II od Michelangela naručuje grobnicu – mauzolej. Ta

narudţba se jako svidj ela Michelangelu, te se sa zanesenošću prihvati posla na njoj. Ţelio je da ona bude najveći d omet u kiparstvu. Prema prvim nacrtima trebala je biti velikih dimenzija. Trebala je sadrţavati četrdeset ogromnih mramornih kipova, i još dosta manjih. Ali zbog

nepovoljnih okolnosti, ništa od onoga što je zamislio, osim tri

kipa, nije uradio. Za tu grobnicu uradio je Mojsija, Roba na umoru i Pobunjenog roba. Ti kipovi pokazuju koliko je Mojsija je radio

trebala biti veličanstvena grobnica.

u mramoru izmeĎu 1513. - 1515. godine. Kip je visok 235 cm, a

danas je smješten u crkvi San Pietro in Vincoli u Rimu. Prvotno je zamišljen da se gleda odozdo, kako bi se mogla vidjeti sva snaga kipa, ali je na kraju postavljen u donjem di jelu. jelu.

Mojsije je prikazan kao

koji zamišljeno sjedi, ima dugu









bi li se oslobodio okova. Tu se vidi utjecaj novoplatonizma, jer je ovdje tijelo

shvaćeno kao tamnica duše. 6 „Ako kompleksni ansambl koji je umjetnik grandiozno zamislio izgleda neostvariv, odvojeni blokovi nagih mladića ostaju kao svjedočanstvo vanrednog intelektualnog i fizičkog napora i ţara koje je Michelangelo unio u ovo djelo, i dosegnutu koncentraciju upravo u ovom trenutku,

kada se prihvatio da iz surove gromade izvije muško tijelo [...]“ 7









3. MICHELANGELO KAO SLIKAR

Iako je Michelangelo jedan od najboljih kipara, on je pokazao svoj talent i u slikarstvu. Stvorio je neka od najzn ačajnijih

slikarskih d jela. Njegovo slikarstvo

temelji se na njegovom kiparstvu. Figure na slikama izgledaju kao naslikani kipovi, a budući

da je radio figure na velikim površinama, one su neljudskih razmjera, pa i

proporcije graniče s deformacijama. U sli kama koristi jarke, sjajne boje, a ne koristi perspektivu.

3.1. Sikstinska kapela

Sikstinsku kapelu izgradio je, izmeĎu 1475. i 1483 godine, Giovannio de'Dolci po nacrtu Baccia Pontellija. Sikstina je privatna kapela papa u kojoj se, uz razne obrede,

odrţavaju i konklave za izbor pape. 8 Nastala je kao vojna utvrda unutar Vatikana. Zadatak joj je bio zaštita Crkve, visokog i apsolut nog autoriteta pape i koja bi izvana trebala izraţavati pojam čvrstine i briţnog čuvanja čistoće vjere. Zgrada je izvana imala oblik visokog i čvrstog bastiona, a unutrašnjost karak terizira jednostavnost i geometrijska strogost.9

reskama koje su slikali Sandro Unutrašnjost je oslikana f reskama

Botticelli, Cosimo Rosselli, Perugino, Ghirlandajo, a zapravo najznačajnije freske je naslikao Michelangelo. On je oslikao svod Sikstine i fresku, koja prikazuje posljednji sud, iza oltara. Svod Sikstinske kapele oslikao je Michelangelo izmeĎu 1508. i

1512. godine. On

je jednostavni svod sa zvjezdanim zvjezdanim nebom zamjenio sa stotinama različitih likova. Na











se nadovezao na freske sa zidova, iz 15. stoljeća, koje su prikazivale Ţivot Mojsija , osloboditelja Izraela i

Ţivot Krista, osloboditelja cijelog čovječanstva. Oko glavnog

dijela naslikao je četiri čudotvorna spasenja Izraela ( Davidova pobjeda, Judita i Holoferno, Mjedena zmija i

Kaţnjavanje Hamana), priče uzete iz Knjige kraljeva,

sedam biblijskih proroka (četiri stara: Jeremija, Ezekiel, Joel i Zaharija i tri mlada: Jona, Izaija i Danijel), te pet sibila (tri mlade: Eritrejska, Delfijska i Libijska i dvije stare: Kumanska i Perzijska).

3.1.1. Stvaranje Adama

Stvaranje čovjeka ili Stvaranje Adama je jedna od devet glavnih freska na svodu Sikstine, šesta je po redu (brojeći od ulaza) i danas predstavlja jednu od najprepoznatljivijih slika na svijetu. Smatra se da je izvedena pred kraj 1511. godine. Michelangelo je uveo ikonografsku novinu, prvi prikazuje Stvoritelja kao

iskonsku snagu prirode, a „prije njega je stvaranje bivalo koncipirano kao djelo nekog Dedala što oblikuje prvog čovjeka iz blata zemlje, ili nekog čudotvorca što već uobličenom Adamu polaganjem ruke udiše duh.“ 10 Na desnoj strani prikazan je









3.1.2. Sibila Libijka i Prorok Jeremija

Sibila Libijka i Prorok Jeremija spadaju u freske koje okruţuju glavni dio. One se nalaze uz priču o Odvajanju sv jetla i tmine, a smatra se da su izvedene posljednje godine Michelangelova oslikavanja svoda, tj. 1512. godine. Sibila Libijka je prikazana u trenutku u kojem zatvara knjigu i silazi s prijestolja.

To je mlada ţena, ali je prikazana sa muškim atletskim rukama. S takvim rukama je prikazana zbog toga što je Michelangelo taj akt studirao po muškom modelu. Ona je puna energije i poletnosti, a njoj se s druge strane suprotstavlja star i smiren lik proroka Jeremije. On je prikazan rukom na bradi, naslonivši

u sjedećem poloţaju, prekriţ enih nogu, s jednom

lakat na koljeno, dok je drugu ruku stavio u krilo. Glava

mu je malo pognuta, te on tako pokazuje sjetu i zamišljenost. 3.1.2. Posljednji sud

Narudţbu da oslika oltarni zid u Sikstinskoj kapeli dobio je u jesen 1533. od Klementa VIII, a potvrdio ju je njegov nasljednik Pavao III. Michelanglo je trebao da









pokretača Krista suca. suca. 12 Do Krista se nalazi Bogorodica, skupljena u ogrtač. Glavu je okrenula od siline bijesa i promatra sve s izrazom duboke tuge. Izraz njezinog lica

kao da opravdava Kristovu ljutnju i ne pokušava zaustaviti njegovu osvetničku ruku. Oko njih se nalaze razne figure proroka, apostola, svetaca i svetica. Posebno je

zanimljiv Sveti Bartolomej koji u ruci drţi oderanu koţu (kao simbol svog mučeništva), ali lice na toj koţi nije svečevo već Michelangelovo. „Na tom mračnom grčevitom autoportretu, koji je bio tako dobro skriven da je prepoznat tek u novije vrijeme, umjetnik je ostavio osobnu ispovijed o svojoj krivnji i nedostojnosti. “13 U gornjem dijelu freske prikazani su anĎeli koji nose atribute Kristove muke:

kriţ, stup,

trnovu krunu, koplje i čavle. Ispod Kristovih nogu se nalazi sedam anĎela s trubama kako objavljuju presudu, tu je još prikaz dva anĎela sa knjigom ţivota, prikaz sedam smrtnih grijeha, prikaz usamljenog grešnika koji je kaţnjen zbog nevjerovanja, prikaz pećine koja predstavlja Vrata pakla. U donjem desnom dijelu nalazi se prikaz Harona kako udara veslom duše, a to pokazuje da je za ovu fresku Michelangelo proučavao proučavao djelo njegova prijatelja Dantea koji je rekao: „ Caron demonio con occhi di bragia, / Loro accennando, tutte le reccoglie: / Batte col remo qualunque si adagia.“14

Na figurama grešnika se moţe prepoznati grijeh i strah od vječitog









Preobraćenje Svetog Pavla radio je od 1542. do 1546. godine s prekidima. Freska prikazuje pad Pavla s konja u trenutku Otkrivenja Kristovog. Krist je prikazan u

zraku okruţen nagim anĎelima, dok je na zemlji prikaz uplašenog Pavla s njegovim vojnicima,

od kojih ga jedni pokušavaju podići, a drugi, uplašeni glasom Krista,

bjeţe. Iako je u trenutku preobraćenja Pavao imao dvadeset i pet godina, na ovoj fresci je prikazan kao starac i podsjeća na samog umjetnika. Drugu fresku započinje 1546., a završava je tek poslje poslje papine smrti, 1550. godine. Raspeće

Svetog Petra, prikazuje nagog Petra prikovanog na kriţ koji još nije

osovljen, a okruţuju ga brojni likovi koji gledaju mučenje. Likovi su rasporeĎeni u grupe i izgledaju kao da dolaze izdaleka. Na

fresci nema ni pejzaţa, ni drveća, ni

zgrada, figure izgledaju kao da su smještene u neko izvanprostorno okruţenje. Boje su svedene, a ističu se zelena, ţuta i plava.









ZAKLJUČAK Na kraju ovog seminarskog rada r ada treba odgovoriti na pitanje postavljeno u uvodu: Je li Michelangelo toliki

genij koliko mu se pridaje? Nakon svega izloţenog moglo

bi se zaključiti da je i više od toga. toga. U prvom poglavlju kratko se prolazi kroz buran Michelangel ov

ţivot, nakon toga

u drugom i trećem dijelu bilo je govora o njegovom umjetničkom stvaranju. Kad se pogledaju njegovi kipovi u prvi mah nas ostavljaju bez daha, a i sam Michelangelo je

sa svojim kipovima to ţelio postići. Pieta, David, kipovi na grobnici Julija II odišu ljepotom i profinjenošću, a raĎeni su s toliko lakoće. Osim kipova bez daha nas ostavljaju i freske u Sikstinskoj, ali i u Paolinskoj kapeli.

Te freske odišu nekom

neobičnom snagom. Michelangelo je u svim granama umjetnosti, kojima se bavio,

ostavio savršena

djela. Smatra se da je uzeo bilo koji mramorni komad ili zid za oslikavanje, da bi on

na kraju to djelo doveo do savršenstva. Njegova djela ostavila su ogroman utjecaj na brojne kasnije umjetnike, koji su ţeljeli dostići Michelangela. U svemu tome ogleda se boţanska genijalnost Michelangela.











LITERATURA

-

ALIGHIERI, Dante, Pakao, Pakao, Mihovil Kombol (prev.), Zagreb, Matica Hrvatska, 1948.

-

DAMJANOV, Jadranka, Umjetnost (Likovne umjetnosti, muzika, film), film) , Panorama, Zagreb, 1965.

-

JANSON, Horst Woldemar i Anthony, Povijest umjetnosti, umjetnosti, (prev.), drugo dopunjeno

Olga Škarić i dr.

izdanje, Stanek, Varaţdin, 2005.

- Muzeji svijeta: Louvre Pariz , drugo izdanje, Mladost, [b. mj.], [b. g] - Muzeji svijeta: Vatikanski muzeji Rim, Rim, drugo izdanje, Mladost, [b. mj.], [b. g] -

1541)“, u: Veliki Slikari život, delo i uticaji, god. III, „Strašni sud (II) (1536 – 1541)

Michelangelo seminarski.docx

Recommend Documents