SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET PRIRODOSLOVNO-
MATEMATIČKIH
I ODGOJNIH ZNANOSTI
MICHELANGELO BUONARROTI
Seminarski rad iz kolegija: Slikanje u radu s djecom predškolske dobi
Mentor: mr. art.
Vesna Sušac, lek
Studentica:
Mostar, 2018.
Matea Zrilić
SADRŽAJ 1.
UVOD ............................................................................................................................................. 3
2.
MICHELANGELO KAO KIPAR ................................................................................................... 4
3.
2.1
PIETA ...................................................................................................................................... 4
2.2
DAVID .................................................................................................................................... 5
2.3
GROBNICA PAPE JULIJA II. ............................................................................................... 5
MICHELANGELO KAO SLIKAR ................................................................................................ 6 3.1
SIKSTINSKA KAPELA ......................................................................................................... 6
3.1.1
STVARANJE ADAMA .................................................................................................. 7
3.1.2
POSLJEDNJI SUD .......................................................................................................... 8
4.
ZAKLJUČAK ................................................................................................................................. 9
5.
LITERATURA .............................................................................................................................. 10
2
1. UVOD
Buonarroti Simoni je rođen 6. ožujka 1475. u uglednoj firentinskoj obitelji kao drugi sin gradonačelnika Capresea u Toskani, koju napušta još u djetinjstvu. Odrastao je u Firenci, gdje je veliki utjecaj za njegovo potvrđivanje kao umjetnika imao atelje braće Ghirlandaio. Jedan od najvažnijih i najsvestranijih umjetnika svih vremena. Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima učinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika. Opisuju ga kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, Michelangelo di Lodovico
koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe.
U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. I njegove skulpture vjerojatno upravo stoga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinirane gromade kamena ili mramora. Michelangelova umjetnost je dramatična , napeta i napadna. Opsjednut ljudskim tijelom, stvorio je monumentalnu sliku čovjeka kao Herkula i heroja, centralni lik Božjeg svemira. Michelangelo je, pored Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne renesanse, kao i s vijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku Donatellu.
Michelangelo je bio sin osiromašenog firentinskog plemića. U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Pošto je završio šegrtovanje u ateljeu slikara Ghirlandaia, stupio je u školu Lorenca de Medicija kojom je rukovodio Bertoldo, gdje je stvarao djela kojima se pokušao nadmetati s antičkim ostvarenjima. Njega opisuju kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe.
Daniele da Volterra - The Collection Online, The Metropolitan Museum of Art.
3
2. MICHELANGELO KAO KIPAR
Michelangelo je najveći dio svog stvaralačkog rada posvetio izradi kipova, te se smatra najvećim kiparom svih vremena. Bio je kipar, točnije klesar mramornih kipova – do srži svoga bića. Umjetnost za njega nije bila nauka već „pravljenje čovjeka“, slično, mada nesavršeno, božanskom stvara nju.1 Svojim kipovima, za života, ne samo da je nadmašio svoje suvremenike, nego čak i antičke umjetnike. Iz velikih mramornih gromada pravio je prava remek-djela. Ta djela i danas svjedoče o genijalnosti Michelangela. Neki od njegovih najpoznatijih kipova su Oplakivanje (Pieta), David i Mojsije. 2.1 PIETA
Pietu ili Oplakivanje naručio je francuski kardinal Jean de Bilheres 1497., a
završena je 1499. godine. Kip je napravljen od mramora, visine 174 cm, a širina osnove 195 cm. Postavljen je u baziliku Sv. Petra. Michelangelo je iskleso mramor s tolikom finoćom i čistinom, da se u Pieti ogleda sva vrijednost i moć umjetnosti. Pieta prikazuje Bogorodicu koja oplakuje mrtvog Krista. Bogorodica Krista drži u naručju te je prikazana jako mlada. Krist je prikazan realistično, njegovo tijelo izgleda kao pravi leš. Proporcije su skladne, nema odstupanja. Na tijelu nagog Krista mogu se vidjeti dobro
proučeni mišići, vene, žilice na kostur, sve je izrađeno s velikom preciznošću što je pravo čudo, jer je kip izrađen u kratkom v remenu. Na licima Krista i Bogorodice nazire se vrlo blag izraz tuge. Koliko je truda i ljubavi uložio u ovo djelo pokazuje i to da je na njemu urezao svoje ime, i to na pojasu koji steže grudi Bogorodice. Nijedno svoje djelo poslje toga nije potpisao.
Michelangelova Rimska Pietà (Vatikanska bazilika sv. Petra, Rim) je isklesana 1499.
Janson, H.W. „Povijest umjetnosti – pregled razvoja likovnih umjetnosti od prapovijesti do danas“, Olga Škarić i dr. (prev.), drugo dopunjeno izdanje, Stanek, Varaždin, 2005. 1
4
2.2 DAVID
Michelangelo je, nakon raznih mjerenja, 1501. godine prihvatio da napravi kip iz ogromnog
mramornog bloka. Taj je mramorni blok godinama stajao netaknut, nakon što je Agostino di Duccio, radeći pogrešno, probušio ovaj komad mramora između nogu i pokvario ga toliko da se nijedan umjetnik nije usuđivao prihvatit po sla i iz toga mramora napravit kip. Nakon tri godine napornog rada, 8. rujna 1504. godine kip je dočekao svjetlo dana. Iako se na nekim djelovima vide tragovi nestručnog rada prijašnjih majstora, može se reći da je Michelangelo napravio pravo čudo. On je oštećeni mramor oživio i napravio savršeno djelo. Djelo je postavljeno ispred Palazze Veccio. Da se prenese iz radionice do trga trebalo je tri dana.
David je postavljen kao simbol grada i upraviteljima je trebao pokazivati da žestoko brane svoj grad i da njime upravljaju pravedno. Kasnije su ga premjestili u firentinsku Akademsku Galeriju kako bi ga sačuvali od propdanja, a na njegovo mjesto postavili su kopiju. Kip Davida visok je 434 cm, a David je prikazan u stavu kontraposta. 2 Ova poza je izabrana jer se
Michelangelo divio antičkim kipovima i umjetnicima. Do ovog trenutka David je obično prikazivan s glavom poraženog Golijata u rukama ili kraj nogu, dok Michelangelo prikazuje Davida neposredno prije početka borbe. Prikazan je s elegantnim držanjem, svaki dio tijela prikazan je skladno. Mišićav vrat, pažljivo izrađeno lijepo lice s karakterističnim pogledom punim odlučnosti, daju Davidu crte pravog junaka. Uz Pietu, David je jedno od najboljih i najvećih Michelangelovih kiparski h djela.
Michelangelova kolosalna skulptura Davida, je jedna od najcjenjenijih djela renesanse
2.3 GROBNICA PAPE JULIJA II.
Papa Julije II. 1503. godine od Michelangela naručuje grobnicu – mauzolej. Prema prvim nacrtima trebala je sadržavati četrdeset ogromnih mramornih kipova i još dosta manjih. Zbog
Kontrapost (tal. Contraposto – suprotnost), ravnoteža suprotnih koraka ljudskog tijela obično izražena iskorakom. 2
5
nepovoljnih okolnosti, ništa od onog što je zamisl io, osim tri kipa (Mojsija, Roba na umoru i Pobunjenog roba), nije uradio.
Mojsija je radio u mramoru između 1513. – 1515. godine. Kip je visok 235cm, a smješten je u crkvi San Pietro in Vincoli u Rimu. Mojsije je prikazan kao starac koji zamišljeno sjedi, ima dugu kovrčavu bradu i rogove na glavi. U desnoj mišićavoj ruci drži ploče s Deset božjih zapovijedi, dok su mu noge prekrivene tkaninom. Pogled je dubok i izgleda kao da će svakog trenutka ustati.
Rob na umoru visok je 229cm, dok je Pobunjeni rob visok 213cm. Rađeni su oko 15 13. godine, a danas se nalaze u muzeju Louvre, u Parizu. Ova dva kipa predstavljaju borbu
suprotnosti. Rob na umoru se prepušta okovima, dok se Pobunjeni rob bori ne bi li se oslobodio okova.
Michelangelov Mojsije je centralna skulptura grobnice pape Julija II.
3. MICHELANGELO KAO SLIKAR
Osim u kiparstvu, Michelangelo svoj talent pokazuje i u slikarstvu. Figure na slikama izgledaju kao naslikani kipovi, a budući da je radio figure na velikim površinama, one su
neljudskih razmjera, pa i proporcije graniče s deformacijama. U slikama koristi jarke, sjajne boje i ne koristi perspektivu.
3.1 SIKSTINSKA KAPELA
Svod Sikstinske kapele Michelangelo je oslikao između 1508. i 1512. godine. On je jednostavni svod sa zvjezdanim nebom zamjenio sa stotinama različitih likova. Na srednjem, 6
tj. glavnom dijelu nalazi se devet prizora iz Knjige postanka, od početka stvaranja svijeta do potopa i ponovnog započinjanja života Noine obitelji. Gledajući od ulaza u Sikstinu freske prikazuju: Noino pijanstvo, Potop, Noinu žrtvu, Prvi grijeh i istjerivanje iz raja, Stvaranje žene, Stvaranje čovjeka, Odvajanje zemlje od vode, Stvaranje zviježđa te Odvajanje svjetla od tmine.
Svod sikstinske kapele u Vatikanu najveći je pothvat renesanse.
3.1.1
STVARANJE ADAMA
Adama tj. čovjeka jedna je od devet glavnih freska na svodu Sikstine, brojeći od ulaza, šesta je po redu i predstavlja jednu od najprepoznatijih slika na svijetu. Smatra se da je Stvaranje
izvedena krajem 1511. godine. Michelangelo je uveo ikonografsku novinu, prvi prikazuje Stvoritelja kao ikonsku snagu prirode. Na desnoj strani prikazan je Bog odjeven u bijeloružičastu haljinu, okružen nagim likovima, pod okriljem njegove lijeve ruke nalaze se Eva,
njegova desna ruka ispružena je prema središtu slike. Na lijevoj strani freske prikazan je Adam koji leži na zemlji i pruža desnu ruku prema ruci Boga. Božja ruka je stisnuta jače i Bog je pun odlučnosti, dok Adam posljednjom snagom pruža ruku i traži od Boga da mu da božansku dušu. Osim k Bogu, Adam teži i k još nerođenoj Evi koja se nalazi pod okriljem Božje ruke i njih dvoje gledaju jedno u drugo.
Stvaranje Adama, jedna od centralnih scena sa svoda Sikstinske kapele.
7
3.1.2
POSLJEDNJI SUD
U jesen 1533. godine od Klementa VIII. Michelangelo je dobio narudžbu da oslika oltarni zid u Sikstinskoj kapeli. Oslikavanje započinje 1536. godine, a svečano otkrivanje je bilo 31. studenog 1541. godine. Kompozicija Posljednjeg suda, s jedne strane odgovara kanonu tradicionalne ikonografije, tako što je prostor podjeljen na dva osnovna dij ela: nebeski i zemaljski. S druge strane
prikazuje početak, a ne svršetak Suda kako je bio običaj. U središtu freske je Krist, a do Krista se nalazi Bogorodica. Oko njih se nalaze razne figure proroka, apostola, svtaca i svetica.
Posebno je zanimljiv Sveti Bartolomej koji u ruci drži oderanu kožu (kao simbol svog mučeništva), a lice na toj koži nije svečevo nego Michelangelovo. U donjem desnom djelu nalazi se prikaz Harona kako udara veslom duše, a to pokazuje da je za ovu fresku Michelangelo proučavao djelo Dantea. Na figurama grešnika se može prepoznati grijeh i strah od vječitog prokletstva. Budući da se Michelangelo posvetio svakom detalju lako se po licima figura mogu prepoznati oholi, bludnici, zavadljivci i ostali grešnici.
8
4.
ZAKLJUČAK
Michelangelo je bio je talijanski renesansni kipar, slikar, arhitekta i poeta, s neusporedivim utjecajem na daljnji razvoj europske umjetnosti.
Za vrijeme života već je bio smatran najvećim umjetnikom svoga vremena, a od tada pa do danas jednim od najvećih umjetnika svih vremena. Veliki broj njegovih djela iz slikarstva, kiparstva i arhitekture su među najpoznatijim u povijesti umjetnosti. Freske stropa Sikstinske kapele u Vatikanu danas predstavljaju njegova najpoznatija djela, iako je Mikelanđelo sebe smatrao vajara. Rad na više umjetnosti nije bio neuobičajen u njegovo vrijeme. Skulpture u mermeru je radio čitavog svog stvaralačkog vijeka, a drugim umjetnostima se bavio sam o u određenim etapama. Velika popularnost freski Sikstinske kapele je najvjerovatnije posljedica velike popularnosti slikarstva u 20. vijeku, ali također i činjenice da veći broj njegovih skulptura nisu završene.
9
5. LITERATURA
Janson, H.W., „Povijest umjetnosti – pregled razvoja likovnih umjetnosti od
prapovijesti do danas“, Olga Škarić i dr. (prev.), drugo dopunjeno izdanje, Stanek, Varaždin, 2005. Karaman, Antun, „Opća povijest umjetnosti od prapovijesti do suvremenosti“, Školska knjiga, Zagreb, 2008.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Michelangelo_Buonarroti
10
