Melody Anne - 4. Milijarderova Bračna Ponuda (1)

Book as passion & BalkanDownload

1


MILIJARDEROVA BRAČNA PONUDA Melody Anne

2


Ova je knjiga posvećena mojoj Mlađoj sestri Patsy. Želim ti dane ispunjene romantičnim trenutcima i noći preplavljene strašću. Volim tebe i svoje neodoljive nećake više nego bih to riječima mogla opisati.

3


ZAHVALE Zahvala se nikada ne čini dovoljnom. Toliko predivnih ljudi me ohrabruje i inspirira. Ove knjige nikad ne bi bilo da nije bilo moje majke. Rekla mi je da Andersoni moraju imati svoj nastavak i tako je nastala knjiga o Georgeu. Obožavam rođake Andersona. Bilo je zabavno stvarati ih, sviđa mi se što imaju ozbiljne probleme s kojima se moraju nositi. Sviđa mi se lik snažnog alfa mužjaka koji u sebi krije srce od zlata. George je dobio ime po mojem najdražem ujaku, koji živi na Aljasci. S njime sam provela mnogo vremena u mladosti i te pustolovine prenosim u svoje knjige. Doista vjerujem da smo bez obitelji samo polovica osobe. Volim svoju obitelj, kao i prijatelje koji su mi poput obitelji. Veze s njima zauvijek će biti snažne u meni. Hvala svim čitateljima koji me podržavaju i koji su sa mnom krenuli na ovo putovanje. Hvala za vaše recenzije uz koje sam još više sazrijevala. Nasmiješim se kada svakodnevno vidim ljubav koju pokazujete prema ovoj obitelji, obitelji za koju imam osjećaj da ih gotovo mogu dosegnuti i dotaknuti. Hvala nevjerojatnim urednicima koji su u više navrata radili na ovoj knjizi kako bi ispravili moje grozne pogreške i učinili je čitljivom. Hvala mojoj obitelji i mojim fanovima.

4


PROLOG „Čini se da si bio prilično zaposlen posljednjih nekoliko godina, Josephe.“ „Upravo tako. Obožavam gledati svoju obitelj kako raste.” Josephove plave oči zasjale su. “Svi znamo da te tvoje miješanje u odnose danas dovelo do toliko unuka”, rekao je George. I bio je prokleto ljubomoran zbog toga. George Anderson konačno se vratio kući nakon pet godina borbe s tugom. Joseph i on su blizanci i bili su neraskidivo povezani, no kada je George izgubio svoju suprugu, svoju srodnu dušu i ljubav svojeg života, to je bilo previše za njega. Morao se povući u osamu na neko vrijeme. Joseph je osjećao olakšanje što mu se brat napokon vratio. “Da nisi bio toliko ustrajan u želji da pobjegneš od svega, i ti bi možda već imao hrpu unučadi”, rekao mu je Joseph. “Došao sam zamoliti te za pomoć”, odgovorio mu je George. “Moja se djeca nikada neće skrasiti nastave li ovako, a u mene trenutačno baš i nemaju povjerenja.” Joseph se prisjetio kako mu je dojadilo čekati da njegovi sinovi pronađu buduće supruge i ispune njihov dom novim generacijama, stoga je uzeo stvari u svoje ruke i pronašao im prekrasne djevojke. Srećom, oni još nisu imali pojma o njegovim tajnim pothvatima. Sva trojica oženila su se u samo nekoliko godina, a Joseph je sada bio sretan djed svojoj unučadi. Kako mu onda ne bi bilo žao svojeg brata koji se sada nalazi u istoj situaciji? Očito je da George sada osjeća prazninu kakvu je Joseph osjećao prije nekoliko godina. O, da! To će biti zabavno! “Bit će mi vrlo drago pomoći ti, George.” “Vidio sam što si sve uspio učiniti i siguran sam da ćeš napraviti čudo. A to je ono što meni doista treba, dragi brate. Otkad sam izgubio

5


svoju prekrasnu Ameliju...” U tom trenutku više ništa nije mogao izgovoriti. Kada je njegova supruga umrla u četrdesetima, nije imao snage ostati u domu koji su zajedno dijelili veći dio njegova života. Oženili su se vrlo mladi i jednostavno nije mogao niti je znao živjeti bez nje. “Osjećaš li se imalo bolje?” upitao ga je Joseph. Nije mogao zamisliti da izgubi svoju Katherine, ona je bila svjetlost u njegovu životu. Njegova supruga, djeca, a sada i unučad činili su mu život vrijednim življenja. “Idem dan za danom, Josephe. Možda bi bilo lakše kada bih imao unuke koji bi mi odvratili pozornost. Otkad im je majka umrla, potpuno su se udaljili jedni od drugih, a i od mene. Ako se nešto uskoro ne promijeni, bojim se da ćemo se raspasti kao obitelj.” Georgeov glas ispunila je bol. Joseph ga je pustio na trenutak da se ponovno pribere i natočio im svakome po čašu dobrog viskija, a zatim su se vratili u svoje naslonjače pokraj kamina. “Iskreno mislim da ti treba novi početak, George. Zašto ne ostaneš ovdje sa mnom? Možeš si potražiti novi dom i preseliti se u Seattle. Nagovorit ćemo tvoju djecu da dođu za tobom. Sve ćemo srediti, brate. Vjeruj mi.” George je pogledao brata blizanca i razmislio o njegovoj sugestiji. U Chicagu je proveo većinu svojeg života i selidba mu se činila pretjeranom, ali možda je baš to trebao. U Chicagu ga je čekalo previše tužnih uspomena. Amelia... “Znaš što, Josephe? Mislim da ću upravo to i učiniti. Imaš li još slobodnu onu svoju kuću za goste?” “Naravno, i dobrodošao si ostati u njoj koliko god želiš, ali možeš biti i u glavnoj kući. Ionako ima previše mjesta u ovoj staroj kući.” “To je tvoj i Katherinin dom. Radije bih ostao u kući za goste dok ne pronađem nešto, neće mi trebati dugo. Onda, kakve planove imaš za moju djecu?” “Reci mi sve o mojoj nećakinji i nećacima. Što više znam o njima, lakše ću im naći parove kojima neće moći odoljeti”, rekao je Joseph.

6


Dvojica braće sjedila su pred kaminom i planirala do ranih jutarnjih sati. Do trenutka kada su završili razgovor, Joseph je već znao što mora učiniti sa svojim najstarijim nećakom, Trentonom. “Zbilja je dobar osjećaj ponovno spajati ljude”, rekao je Joseph. “Moram priznati da sam bio pomalo tužan kada je i Mark pronašao svoju sreću. Katherine za ovo ne smije znati, inače ćemo dijeliti kuću za goste.” Braća su se još dobro nasmijala prije odlaska u krevet. Joseph je s nestrpljenjem iščekivao nadolazeće mjesece. Veselilo bi ga da njegovi unuci odrastaju s djecom njegovih nećaka i nećakinja.

7


PRVO POGLAVLJE „Vaš otac je na liniji jedan, gospodine Anderson”, čuo je svoju asistenticu kako mu govori interfonom. Trenton je uzdahnuo. Mjesecima nije razgovarao sa svojim ocem i nije imao pojma što bi on sad mogao trebati. “Hvala, preuzet ću”, odgovorio je. Na trenutak je razbistrio misli prije nego što je podignuo slušalicu. Znao je da se mora pribrati prije nego što se javi. “Dobar dan, oče. Što mogu učiniti za tebe?” upitao je hladnim tonom. “Zar se tako razgovara s ocem?” s druge se strane čuo George ozbiljnim tonom, ali Trenton je prepoznao bol u očevu glasu i ustuknuo. Njegova je majka držala cijelu obitelj na okupu, a otkad je umrla, jedva da je progovorio s ocem, braćom i sestrom. Nije bio siguran zna li još kako se to radi. Uvijek su bili bliski i baš zbog toga bi njihova majka sada bila zasigurno vrlo razočarana. No što su uopće mogli učiniti suočeni s tolikom boli? Svatko od njih štitio je samog sebe na neki način. “Tata, nismo razgovarali posljednjih pet godina, zašto bismo sada išta mijenjali?” “Čini se da će ovo biti puno teže nego što sam mislio, sine. Stoga ću odmah prijeći na stvar. Preselio sam sjedište tvrtke u Seattle. Danas smo sredili papire. Ako i dalje želiš voditi kompaniju, morat ćeš se preseliti. Imaš trideset dana da doneseš odluku, a nakon toga tvoji uredi u Chicagu više ti neće biti dostupni.” Trenton je ostao šokirano sjediti u svojem naslonjaču, prvi put u životu ostao je bez riječi. Trebalo mu je neko vrijeme da se pribere i ispusti glas. “Kako ti je to uopće palo na pamet?” Kako se samo njegov otac usuđuje kontrolirati ga? Samostalno je vodio kompaniju posljednjih pet godina, sve otkad je njegov otac iznenada odlučio otići u mirovinu.

8


Premda je zadržao kontrolu nad svime, što je sada i više nego očito, ipak ga sve ovo vrijeme nije uopće bilo u kompaniji. Sve dosad. Otkad je postao predsjednik kompanije, Trenton je utrostručio profit, pa je tvrtka sada vrijedila milijarde dolara. Mnogi ljudi ovisili su o njihovu kontinuiranom uspjehu. Nije mu bilo jasno što želi njegov otac postići odlukom o preseljenju ureda. Istina je da se većina poslova obavljala na međunarodnim razinama i stoga nije presudan čimbenik gdje će biti smješteno sjedište tvrtke. No Trenton je odrastao u Chicagu i nije imao baš nikakvu želju napustiti ovaj grad. “Došlo je vrijeme za promjene”, odgovorio je George. “Dopustio sam da se moja obitelj raspadne, ali sada tome moram stati na kraj. Još sam glava ove obitelji i ovo je moja konačna odluka. Dobro te poznajem, sine, znam da ćeš, čim spustiš slušalicu, nazvati svoje odvjetnike i pokušati učiniti sve što možeš da ovo zaustaviš. Uštedjet ću ti vrijeme jer će odgovor na tvoja pitanja biti negativan. Bez obzira na sve, imam određena prava u kompaniji i možeš slobodno pročitati u papirima da imam pravo izabrati gdje će biti sjedište pod uvjetom da o promjeni obavijestim predsjednika kompanije mjesec dana prije preseljenja. Ovim putem te o tome obavještavam. Provjeri sa svojom asistenticom koja na faksu već ima raspored selidbe i novu zgradu u kojoj će se nalaziti uredi. Vidimo se sljedeći mjesec, sine.” George je prekinuo poziv i ostavio Trentona ljutitog s druge strane linije. “Andrea, odmah dođi!” zaderao se u interfon. Njegova je asistentica uplašeno dotrčala u ured. U rukama je već imala papire koje je poslao njegov otac znajući da će to odmah tražiti. Stavila ih je na njegov stol i pričekala da ih pogleda. “Sada možeš izići, Andrea”, rekao je, a ona je istog trena nestala iz ureda. Ostatak poslijepodneva Trenton je proveo provjeravajući sve što mu je otac ispričao u telefonskom razgovoru. Činilo se da je starac bio u pravu. Nije bilo načina da zaustavi preseljenje. Imao je dovoljno novca da bi mogao reći ocu neka ide kvragu i početi ispočetka. No ionako nije vodio kompaniju zbog zarade; činio je to jer je tvrtka bila vlasništvo njegove obitelji dulje nego što je on živ i bio je vrlo ponosan na to.

9


Počeli su kao mala tvrtka, njegov se otac bavio međunarodnim prijevozom i s vremenom je tvrtka napredovala i posao se širio, tada je njegov otac još volio svoj posao. Kada je umrla Trentonova majka, njegov je otac izgubio volju za životom, a samim time i želju za radom u svojoj kompaniji. Suprotno njemu, Trenton je puno radio kako bi zaboravio na svoju bol. Osjećao se bespomoćno u trenutku slabosti. Znao je da ne može prekinuti. Znao je da će preseljenjem u Seattle pasti u ruke ocu koji očito s njim igra neku novu igru, ali bio je svjestan da nema drugog izbora. Isto tako znao je da to znači hrpu novih zaposlenika i dodatne glavobolje. Kada je shvatio da ne može baš ništa poduzeti kako bi spriječio očeve namjere, otišao je kući, natočio si dupli viski i izvukao mobitel. Sada je morao nazvati brata i sestru kako bi im javio novosti, a nisu se čuli više od godine dana. Svatko od njih radio je u različitim odjelima kompanije i, naravno, susretali su se na sastancima, ali nakon toga nije bilo nikakvih druženja niti komunikacije među njima. U golemoj zgradi u kojoj rade bilo je vrlo lako izbjegavati se. I oni će biti jednako bijesni na oca, baš poput njega. Bez obzira na to što ga je otac prisilio da preseli u Seattle, to ne znači da će dobiti veselo okupljanje obitelji kakvom se nadao. Trenton je bio bijesan, i to će dati do znanja i ocu. “Što je učinio?” Max je toliko glasno urlao da je Trenton morao odmaknuti slušalicu od uha. “Rekao mi je da je vrijeme za promjene i stoga je odlučio preseliti urede u Seattle. Sada i službeno imamo trideset dana prije službenog otvorenja u Washingtonu”, rekao je Trenton. “Ti se sigurno šališ. Možemo li to ikako spriječiti? Očito je da je potpuno poludio”, rekao je Max. No obojica su jako dobro znali da mentalne sposobnosti njihova oca nisu bile upitne. “Već sam provjerio sve moguće načine, ali nema šanse da to spriječimo. Bio sam u krajnjem iskušenju da napustim tvrtku.” Max je znao da je to nemoguće. Neovisno o tome što su se njih četvero udaljili jedni od drugih posljednjih pet godina, ostala im je zajednička ljubav prema kompaniji.

10


“Čini se da onda selimo na prekrasni sjeverozapad”, rekao je Max. Bio je ljutit, ali čak ne toliko ljutit koliko je to bio njegov brat. Max je vrlo često putovao i rijetko bio doma tako da ga ovo i nije toliko izbacilo iz takta. Osim toga, nije vidio svoje rođake iz Seattlea dugi niz godina i shvatio je da mu pomalo nedostaju. No nikada to nije priznao ocu. On je igrao svoju igru i bilo je bolje da ne zna da Max zapravo i nije toliko uzrujan zbog njegove odluke. “Da, jedva čekam”, rekao je Trenton sarkastično. “Jesi li već zvao Bree i Austina?” pitao ga je Max. “Ne, prvo sam nazvao tebe i mislio da svatko od nas nazove ostale.” Max je brzo odgovorio. “Dobar plan, ja ću nazvati Austina.” “Baš ti hvala”, rekao mu je Trenton. Znao je da će poziv njegovoj sestri Brianni biti dug i bolan. Što da joj uopće kaže? Njegova je sestra bila tvrdoglava i samostalna. Nasmijao se kada je pomislio što će Bree sve izgovoriti ocu. George će čuti svoje čim Trenton završi razgovor s Bree. Trenton je napokon sjeo, osjećao se malo bolje nakon razgovora s bratom. On i Max prije bili su vrlo bliski i bilo je dobro ponovno razgovarati s njime, i to ne samo poslovno. Iako Trenton to nije primjećivao, plan njegova oca već je počeo djelovati. Braća su se počela zbližavati, pa premda to značilo da će se zajedno okrenuti protiv Georgea. *** “Jesi li siguran da smo učinili ispravnu stvar?” George je upitao Josepha. “Uvjeren sam. Prvi korak procesa je da djeca ponovno budu s tobom. Ne možemo im tražiti parove ako nisu ovdje s nama, zar ne?” pitao je Joseph. “Trenton se udaljio od mene u posljednjih nekoliko godina, ali nikada ga nisam čuo da tako hladno razgovara sa mnom. Znam da je gubitak njihove majke bio iznimno bolan za sve nas, ali nikada nisam

11


smio dopustiti da se toliko udaljimo jedni od drugih. To je onaj isti dečko koji je cijenio i poštovao sve što sam ja radio.” “Jamčim ti da ćete iduće godine u ovo vrijeme ti i tvoj sin ponovno biti zajedno i sve će biti onako kako je trebalo oduvijek biti. Ne mogu tvrditi da sam iskusio ono kroz što ti prolaziš, ali znam da će tvoju obitelj zbližiti boravak sa svima nama. Naša su djeca bila vrlo bliska i uskoro će to opet biti tako. Samo budi strpljiv i vjeruj mi”, uvjeravao ga je Joseph. “Uvijek sam ti vjerovao.” “Pa, naravno, zato što sam stariji i mudriji.” George se nasmijao. “Stariji si točno tri minute, Josephe, nemoj mi opet prodavati te fore.” “Te tri minute donijele su mi hrpu znanja.” “Baš, mislim da su ti donijele hrpu arogancije, kao i tvojem najstarijem nećaku”, rekao mu je George. Imao je osjećaj da će doista sve biti u redu. Napokon.

12


DRUGO POGLAVLJE Jennifer Stellar urlala je u zaslon svojeg računala, a kad je shvatila što čini, provjeravala je oko sebe, s dozom krivnje, čuje li je tko. Mrzila je kompjutere, čak je poželjela da ih nikad nisu izmislili. Smatrala je da su tvorci kompjutera napravili najgoru moguću stvar i bila je spremna gurnuti svoje računalo kroz prozor i riješiti ga se. Unatoč tomu bila je prisiljena pohađati sate kako bi svladala osnove rada na računalu jer je bilo nemoguće pronaći pristojan posao bez toga. Dobila je posao u kompaniji Anderson preko agencije za privremeno zapošljavanje i sada je prošlo dva mjeseca otkako je tamo. Bio je to posao iz snova te se nadala da će ondje dobiti stalno zaposlenje s obzirom na to da je općepoznata činjenica kako su njihovi zaposlenici godinama odani kompaniji. Andersoni su odlični prema svojim zaposlenicima, plaće su daleko veće nego u ostalim kompanijama, nude sjajne pogodnosti i općenito se vrlo prijateljski i obiteljski odnose prema radnicima. Bila je zahvalna što je nitko nije čuo dok se cijelo jutro prepirala s računalom jer je sama sebi doista zvučala poput luđakinje. Na rubu suza dočekala je pauzu za ručak. Njezin nadređeni postupno joj je dodjeljivao sve više radnih zadataka, očito ju je testirao. Ako i jest, sigurno neće dobro proći. Začula je glas preko interfona koji ju je na trenutak odvratio od njezinih očajnih misli. Samo na trenutak. “Gospođice Stellar, možete li, molim vas, doći na kat? Šef želi razgovarati s vama.” Uskoro ju je oblio hladan znoj. Sigurno će ostati bez posla. Nije vidjela nijedan drugi razlog zbog kojeg bi je zvali u glavni ured. Nikada nije ni čula da su nekoga pozvali u ured Lucasa Andersona. On je bio predsjednik kompanije i premda ga je viđala na hodnicima, znala je da ne poziva na razgovor ljude na niskim pozicijama kao što je ona. No pitala se zbog čega bi se on osobno zamarao s njezinim otkazom? Uobičajeno je da to radi osoba koja je zadužena za odjel u

13


kojem radi. Pošla je nesigurno prema liftu i pritisnula tipku. Znala je da je njezino površno znanje o računalima neprihvatljivo, ali bila je spremna zamoliti da joj pruže priliku. Ako je potrebno, učit će cijele dane i noći jer nije se morala brinuti samo i isključivo o sebi, i posao joj je doista trebao. *** “Jesi li siguran da je ona doista prava djevojka za njega, Josephe?” “Siguran sam sto posto. Uvijek si uzmem dovoljno vremena kako bih upoznao ljude koji ovdje rade. Iako je Lucas postao predsjednik kompanije prije nekoliko godina, ja se još volim baviti zapošljavanjem. Svjestan sam da našim zaposlenicima nudimo mnogo više nego ostale kompanije, i to me čini posebno ponosnim. Osobito se potrudim oko ljudi koje zapošljavamo privremeno kako bih prepoznao hoće li se uklopiti i udovoljiti uvjetima za stalan posao. Kad je riječ o radu na računalu, Jennifer je grozna, ali ona je jedna iznimno pametna djevojka, željna znanja i spremna mnogo raditi.” “Dobro, ali kako je to čini ženom idealnom za brak i obiteljski život?” upitao je George. “Pusti me da završim”, odgovorio je Joseph. “Dobila je posao kod nas preko moje omiljene agencije, pa sam je malo istražio. Prije šest mjeseci izgubila je sestru i šogora, poginuli su u prometnoj nesreći koju je skrivio pijani vozač, a da tragedija bude još veća, iza njih je ostalo četverogodišnje dijete. Čini se da djevojčici nije ostao nitko od obitelji osim Jennifer.” “Gdje je dijete sad?” “Jennifer se brine o njoj i odgaja je otkad se dogodila ta tragedija i siguran sam da joj nije lako. Djevojčica se nalazi preko dana, dok Jennifer radi, ovdje kod nas u dječjem vrtiću.” “Oh, pa to bi značilo da bih odmah imao unuku”, rekao je George oduševljeno. “Znao sam da će ti se to svidjeti. Molly je vatrena djevojčica i neopisivo slatka. Ja sam se jako vezao za nju i provodimo dolje dosta vremena zajedno. I moji unuci katkad dođu na igranje.”

14


“Stigla je gospođica Stellar”, javila im je tajnica. “Pošaljite je odmah unutra” rekao joj je Joseph. Obojica su sjedila i čekala da Jennifer uđe. Zamijetili su strah u njezinim očima kada je otvorila vrata ureda, iako se trudila prikriti ga. Bila je vrlo iznenađena kada je ugledala Josepha i Georgea umjesto Lucasa. “Dobar dan, gospodine Anderson. Javili su mi da me trebate.” “Da, hvala vam što ste došli, gospođice Stellar. Izvolite sjesti”, rekao je Joseph. “Ovo je moj brat, George Anderson, blizanac kao što vidite. On je odlučio preseliti svoje urede u Seattle i u potrazi je za novim zaposlenicima na različitim pozicijama. Jedna od njih je i pozicija izvršne tajnice predsjednika kompanije i zanima nas biste li bili zainteresirani za to radno mjesto. Plaća bi bila znatno veća od sadašnje, a dobili biste i dodatne pogodnosti.” Jennifer nije mogla vjerovati što je upravo čula. Mislila je da će izgubiti posao, a oni joj nude stalan posao i to na bolje plaćenome radnom mjestu. Poželjela je odmah viknuti da, pristajem, ali nije bila sigurna je li uopće kvalificirana za tu poziciju. Bilo bi grozno da takav posao izgubi zbog svoje nesposobnosti. “Doista mi je čast što ste mi ponudili takav posao. Da, bila bih presretna kada bih mogla prihvatiti tu poziciju, ali najprije moram biti iskrena s vama. Računalni sustav kojim se koristim u radu još mi zadaje probleme. Mogu utipkati stotinjak riječi u minuti i znam sve osnovne funkcije računala, ali zahtjevniji zadatci su mi problem. Bez obzira na to, spremna sam utrošiti svaku minutu svojeg vremena kako bih svladala sve što je potrebno.” “Onda imamo dobre vijesti za vas jer na novome radnom mjestu nećete se morati koristiti takvim programima. Morat ćete puno tipkati, sudjelovati na brojnim sastancima, a bit će i poneko putovanje uključeno”, rekao je George. Jennifer je sada već postala preuzbuđena, ali onda se sjetila da postoji problem. Kako će putovati? Nije imala nikoga tko bi mogao pričuvati Molly, a osim toga nije mogla odlaziti na dulje vrijeme i napuštati je. Dijete je izgubilo roditelje i tek je nedavno uspjela izići na kraj s činjenicom da ne može vidjeti mamu i tatu.

15


Uz to Jennifer je imala samo privremeno skrbništvo nad Molly. Borila se sa sustavom i groznom socijalnom radnicom koja se nekako uvijek pojavila u krivom trenutku, baš kada je izgledalo kao da je Jennifer potpuno nekompetentna brinuti se o djevojčici. Nije znala ni bi li joj bilo dopušteno putovati. Naravno, ova ponuda bila je savršena i nestvarna. No odmah je tu misao odgurnula od sebe jer brinuti se o nećakinji za nju je bilo zadovoljstvo, a ne kakva kazna. Katkad joj je sestra toliko nedostajala da nije mogla izdržati, bila je to prava fizička bol koja nije prolazila. Molly je ublažavala njezinu bol, a Jennifer ju je obožavala i ne bi mijenjala ni za što na svijetu jedan dan proveden s njom. “Znamo da ste nedavno preuzeli odgovornost i brigu o svojoj nećakinji i vrlo nam je žao zbog vašega gubitka”, rekao je Joseph kao da joj čita misli. “Mi ovdje imamo odlične programe koji nude brigu o djeci.” No bi li socijalna radnica mislila da su takvi programi prihvatljivi? To je bilo pitanje koje je Jennifer zapravo mučilo. “Koliko često bih morala biti odsutna?” “Tri do pet dana u mjesecu, u prosjeku”, odgovorio je George. To i nije tako strašno, pomislila je Jennifer. S takvom pozicijom moći će pružiti svojoj nećakinji puno više nego sada. Imat će dovoljno novca da kupi sve što Molly treba i da je vodi na razna mjesta na kojima bi mogle kvalitetno provoditi vrijeme zajedno. Znala je da mora najprije pitati socijalnu radnicu što misli o svemu, ali bila je toliko uzbuđena da je odgovor izletio iz njezinih usta. “Pristajem!” “Odlično. Počinjete idući tjedan tako da ćete dotad biti na plaćenom dopustu”, rekao je George. “Zaboravila sam pitati gdje su novi uredi.” “Uredi će biti ovdje. Kupili smo zgradu pokraj ove i spojit ćemo ih mostom. Prije nego što gradnja bude dovršena, kompanija će se koristiti katovima od dvadeset drugoga do dvadeset četvrtoga, a vi ćete biti smješteni na dvadeset četvrtom katu, pa se stoga i dalje možete koristiti dječjim vrtićem ovdje”, rekao je Joseph. “Savršeno, hvala vam na ovoj prilici”, Jennifer je zahvalila obojici. Kratko se rukovala s obojicom i požurila izići iz ureda prije nego što se predomisle.

16


Spustila se dizalom na svoj kat i ušla u ured u kojem radi. S čuđenjem je gledala oko sebe i razmišljala. Otišla je gore s lošim predosjećajem, a vratila se toliko dobro raspoložena kako nije bila u posljednjih šest mjeseci. Njezin joj je šef prišao nasmiješen. “Čestitam, gospođice Stellar. Sretan sam zbog vašeg napredovanja.” “Hvala vam, gospodine Barry.” “Uživao sam raditi s vama i nedostajat ćete nam kao član tima. Ako želite, predlažem da svoje stvari spakirate u kutije i označite ih, a ja ću se pobrinuti da ih dostave u vaš novi ured. Ne morate ih nositi kući i onda ih ponovno vraćati”, ponudio joj je. “To bi bilo odlično, hvala vam.” Zamaglilo joj se pred očima dok je razgovarala s tim čovjekom koji je bio iznimno pošten prema njoj posljednjih mjeseci. “Nema problema. Kada završite s time, možete uzeti ostatak dana slobodno. Joseph mi je rekao da vrlo brzo počinjete raditi na novoj poziciji tako da je već zatražio novu osobu koja će vas ovdje zamijeniti” rekao je na odlasku. Jennifer zapravo nije imala mnogo osobnih stvari na poslu, pa joj nije dugo trebalo da sve spakira. Bila je toliko uzbuđena što će ranije izići i ići po Molly. Budući da je vrijeme prekrasno, iznenadit će je popodnevom u parku. Nasmiješena i zadovoljna ušla je u vrtić i oduševila se ugledavši svoju neodoljivu nećakinju i njezin osmijeh kada je malena vidjela Jennifer na ulazu. “Teta Jen”, viknula je i potrčala Jennifer u zagrljaj. “Idemo se igrati.” Za nagradu je dobila prekrasan osmijeh od najvažnije osobe u svojem životu.

17


TRECE POGLAVLJE Jennifer je sjedila na klupici i gledala Molly kako se zabavlja s ostalom djecom u parku. Djevojčica je tek počela spavati tijekom noći. Mjesecima su je mučile noćne more i Jennifer je znala da je to zbog nestanka roditelja iz njezina života, što su psiholozi tumačili uobičajenom pojavom u djece koja iznenada izgube roditelje. “Pognite glavu”, netko je iznenada poviknuo. Okrenula se u smjeru iz kojeg je dopirao povik i u tom je trenutku osjetila bol u vratu. Tada je ugledala frizbi koji je ležao kraj nje na podu. Dotaknula je rukom vrat i ostala iznenađena vidjevši krv na vratu. Tko god je bacio taj prokleti frizbi, očito se trudio dobro zamahnuti njime. “Jako mi je žao. Jeste li dobro?” Podignula je pogled i ostala bez daha. Kvragu, frajer je bio prezgodan. Grlo joj se stisnulo od uzbuđenja i borila se sama sa sobom kako bi riječi izišle iz njezinih usta. U prošlosti nikada nije imala problem u komunikaciji s atraktivnim muškarcima, a s ovakvim osjećajem stezanja u grlu i nemogućnosti da išta izgovori nije se susrela još od tinejdžerskih dana. Imao je razbarušenu crnu kosu i rumene obraze. Čelo mu je bilo orošeno sitnim kapljicama znoja i imao je najljepše plave oči koje je ikad vidjela. Nije se mogla suzdržati od pogleda na njegova znojna prsa, a nije mogla smiriti ni luđačke otkucaje svojeg srca. Vjerojatno je bio nekakav model, s tako definiranim prsima i trbušnim mišićima. Iako ih nije napinjao, vidjela je da su i mišići na njegovim rukama sjajno definirani. Pogledom je klizila po njegovim trbušnim mišićima prema dolje i... Ups! Zatekla je samu sebe kako ne skida pogled s mjesta na njegovu tijelu u koje nije baš bilo pristojno zuriti. Jedva se natjerala uspraviti pogled prema njegovu licu i tada je ugledala njegov samopouzdan izraz lica, kojim je odavao da zna u što se zagledala. Da, bio je iritirajuće pun samopouzdanja. Stajao je u tišini dok ga je odmjeravala i sada je vjerojatno mislio da je njegov red.

18


Stisnula je ramena, nerviralo ju je što je tako odmjerava potpuni stranac. Shvatila je koliko mora biti zastrašujuće biti jedna od onih žena kojima je samo izgled bio bitan. On je zasigurno bio jedan od onih muškaraca kojima je samo to bilo bitno, odnosno razmišljao je donjom glavom umjesto one koja mu stoji na ramenima. Kvragu. Shvatila je da mu dosad uopće nije ništa odgovorila jer je bila zaokupljena svojim mislima. “Dobro sam. Drago mi je da niste pogodili nikoga od djece u parku”, odgovorila je nevoljko i okrenula mu leđa pretvarajući se da više nije ondje. Trenton je bio zaprepašten, zurio je u tamnokosu strankinju u stanju šoka. Svakako je bio naviknut da ga žene onako odmjeravaju, ali ovaj nezainteresirani stav ga je iznenadio. Više od svega začudila ga je nevjerojatna privlačnost koju je odmah osjetio prema ovoj ženi, a to mu se nikad nije događalo. Iako je bilo tužno to uopće izgovoriti, obično se palio na dugonoge plavuše koje su imale grudi znatno veće nego mozak. Takve žene znale su što mogu očekivati i na kraju nije bilo povrijeđenih. Ova žena nije nimalo pripadala kategoriji takvih žena. Bila je prilično niska, tamnosmeđe kose i zanimljivih zelenih očiju. Uza sve to, još nikada nije čuo da je netko od njegovih prijatelja upoznao djevojku u parku. Takva poznanstva dovode do braka i velikih obveza, a on jednostavno nije bio takav tip. Trebao je biti zahvalan što je pokazala nedostatak zanimanja za njega, no s obzirom na to da ju je fizički povrijedio, nije ju mogao tek tako ostaviti, barem dok ne bude siguran da je s njom doista sve u redu. “Ti krvariš, zar ne? Kvragu, zbilja ima krvi! Čekaj da pogledam.” Kleknuo je kraj nje i odmaknuo joj kosu s vrata. Huh! Bila je to samo sitna porezotina, ništa što bi trebalo šivati. Ali ta njezina kosa... Bila je tako nježna na dodir i njegov um preplavile su misli o tome kako se njezina kosa raspliće po njegovim jastucima. Što se to događa s njim? Jennifer je duboko uzdahnula osjetivši njegov topli dodir na svojem vratu. Zamalo je poskočila od uzbuđenja kada je prstima pomaknuo njezinu kosu s vrata. Ah, vjerojatno je samo bila previše iscrpljena. Nije htjela tome pridavati važnost.

19


“Zbilja sam dobro”, rekla je. Samo je željela da makne svoje prste s njezina tijela jer je osjećala uznemirenost. Sada nije imala vremena za muškarca u svojem životu, a sve i da jest, zasigurno ne bi bila s muškarcem poput njega. Radije bi bila s muškarcem prosječnog izgleda nego s nekim tko je zaustavljao poglede svih žena gdje god se pojavi. U obzir je dolazio samo muškarac za kojeg se ne bi trebala brinuti da će flertovati sa svakom djevojkom koja mu se nađe na putu. “Opa, Trentone, tek si stigao u grad, a već napadaš nepoznate djevojke.” Jennifer je brzo usmjerila pogled prema drugome zgodnom muškarcu koji se pridružio njihovu razgovoru, ali kada je shvatila da je riječ o Lucasu Andersonu, istog je trena skrenula pogled. Uvijek je bio u skupim odijelima rađenima po mjeri i bilo je potpuno očito zbog čega ga je njegova supruga obožavala. Ipak, prema Lucasu nije osjećala baš nikakvu fizičku privlačnost, ali zbog drugog muškarca želudac joj se potpuno zgrčio. Uvjeravala je samu sebe da je tome tako zato što je znala da je Lucas oženjen i zauzet. Srela je njegovu suprugu u više navrata i znala je koliko je ona draga osoba. “Pa, znaš kako to ide, svaki izgovor je dobar da se upozna seksi djevojka”, rekao je Trenton, a Jennifer je ostala zapanjena onime što je upravo čula. Nikad je nitko nije doživljavao kao seksi djevojku i mrzila je samu sebe u tom trenutku zbog svoje reakcije na njegove riječi, njegov kompliment jako joj je godio. “Izgledate mi poznato, nemojte misliti da se koristim nekim ispraznim forama jer to doista ne radim. Zbilja mi se činite jako poznatom odnekud”, rekao je Lucas. Jennifer je morala pročistiti grlo kako bi uspjela progovoriti. “Ja radim za vas, gospodine Anderson, zapravo sam radila sve do danas dok me nisu promaknuli. Zovem se Jennifer”, konačno je uspjela prozboriti. “Točno, ispričavam se što to nisam prije shvatio. Toliko sam naviknut viđati zaposlenike u uredima da mi je katkad teško prepoznati ih na nekome uobičajenome mjestu, poput parka”, rekao je sa smiješkom od kojeg joj je srce zamalo stalo. “Nema problema, i meni je trebalo nekoliko trenutaka dok vas nisam prepoznala”, rekla je pristojno se nasmijavši. S njime je bilo tako

20


lako ostvariti komunikaciju; uz njega se osjećala ugodno za razliku od muškarca u njegovu društvu. “Hej, prestani se udvarati, ti si ipak oženjen muškarac”, Trenton je viknuo na Lucasa. “Ja... Ja uopće nisam flertovala. Mislim da imate prekrasnu suprugu”, zamucala je i uputila prijekoran pogled Trentonu. “Ignorirajte ga, Jennifer. On je samo ljubomoran jer imate dobar ukus pa radije razgovarate sa mnom nego s čudovištem poput njega”, rekao je Lucas ponovno se prijateljski nasmijavši. Njegove riječi ublažile su njezinu posramljenost. “Kako god, Lucase. Imaš sreće što si oženjen, inače bih ti dokazao da te nijedna žena ne bi ni primijetila kada bismo zajedno ušli u sobu.” Dok ih je promatrala kako se nadmeću, Jennifer je bez imalo sumnje znala da bi svaka žena pregazila sve ispred sebe kako bi došla do bilo kojeg od njih dvojice. Bila je zahvalna što nije imala vremena za vezu, inače bi i ona stala u red. “Doista mi je žao što sam vas udario. Ostavite mi svoj broj da vas mogu nazvati kasnije i provjeriti jeste li dobro”, Trenton joj se obratio zavodničkim osmijehom. Morala se dobro pribrati kako bi odbila njegov prijedlog. “Bit ću dobro, obećavam. Sada stvarno moram ići, želim vam obojici dobar provod.” Ustala je i pošla prema drugoj strani igrališta po svoju nećakinju i zatim brzinom munje pobjegla iz parka. Bila je ljutita na sebe zbog topline koju je osjećala u obrazima i toga čudnog osjećaja koji je taj muškarac izazvao u njoj. Iako je dio nje žalio jer mu nije mogla uzvratiti udvaranjem, ali znala je da je donijela ispravnu odluku jer sada stvarno nije imala vremena za muškarca u svojem životu. Ionako ga više nikada neće vidjeti pa nije ni bilo važno. “Uh, dobro te opekla, rođače. Očito žene u Seattleu imaju istančan ukus za razliku od onih u Chicagu.” “Potpuno me zaintrigirala. Da ne radi za tvoju kompaniju, ne bih je tako olako pustio da ode, ali ovako ću je lako pronaći”, rekao je Trenton prisjećajući se njezine reakcije kada joj je ponovno pristupio. “Rekla je da je promaknuta i da više ne radi za mene. Trebali smo je pitati za prezime, ovako će biti teže pronaći je”, rekao mu je Lucas.

21


“Ne brini se, naći ću je. Odavno me neka žena nije ovako zainteresirala poput nje”, rekao je Trenton. Lucas se nasmijao. Znao je da se Trenton i njegova braća bore noktima i zubima kako bi ostali neženje i ne žele se vezati ni za koga. Pomislio je kako mu se sada Jennifer još više čini simpatičnom, zbog te reakcije koju je izazvala u Trentonu. “No, dobro, prestani više sliniti za curom, Trentone. Trebali bismo se zabavljati. Uskoro se vraćaš poslu, a nismo proveli ni približno dovoljno vremena zajedno u posljednjih nekoliko godina”, rekao mu je Lucas. Trenton se složio s njime i vratili su se zabavi. No misteriozna Jennifer i dalje mu je bila u mislima pa ga je Lucas potpuno nadigrao u bacanju frizbija. Bio je sretan kada se pojavio njegov brat Max da mu pomogne.

22


ČETVRTO POGLAVLJE Jennifer je bila puna iščekivanja dok se vozila u liftu prema dvadeset četvrtom katu. Bila je presretna što je imala nekoliko dana slobodno i provela ih s nećakinjom. To im je svakako objema trebalo. Molly je napokon počela shvaćati da je Jennifer neće napustiti. Prvi put otkad su joj roditelji stradali u nesreći pregledavale su obiteljske albume sa slikama i Molly je sa smiješkom gledala slike svojih roditelja, nije bilo suza u njezinim očima. Dobro su napredovale i Jennifer je bila sigurna da će s vremenom jedna drugoj pomoći zacijeliti rane. Zauvijek će joj nedostajati sestra, Molly će uvijek nedostajati njezina majka, ali sada su se morale usredotočiti na to da imaju jedna drugu. To će im dati nadu. Obitelj je ipak najvažnija stvar na svijetu i dok god će biti zajedno, sve će biti dobro. Jennifer nije uopće htjela razmišljati o tome da bi joj sud mogao oduzeti Molly. Za djevojčicu je bilo puno bolje da bude sa svojom tetom nego da odrasta uz potpune strance. Možda su dvojili oko toga bi li ona bila dobra samohrana majka, ali sada je imala vrlo siguran posao. To je bio dobar početak za njih. Ubrzo je lift stao i zakoračila je na nepoznat teritorij. Stigla je do recepcije i gledala oko sebe s čuđenjem. Mislila je da će svugdje biti kutije sa stvarima, ali prostor je izgledao kao da je već godinama namješten. “Dobar dan, ja sam Jennifer Stellar, nova sam izvršna asistentica gospodina Andersona. Nisam sigurna gdje je moj ured”, rekla je ženi koja se nalazila iza pulta. “Tako mi je drago napokon vas upoznati, Jennifer. Nadam se da vam ne smeta ako vas zovem imenom. Naš šef uvijek nam je dopuštao da ne budemo strogo formalni. Ja sam Andrea, došla sam s gospodinom Andersonom iz Chicaga. Pokazat ću vam vaš ured.”

23


“Ja sam uvijek za što manje formalnosti. Drago mi je što sam vas upoznala, Andrea”, odgovorila je Jennifer. Andrea ju je povela iza ugla i otvorila vrata. Morala je uzdahnuti. “Prekrasno je”, rekla je. “Ako želite što promijeniti, Jennifer, sigurna sam da gospodin Anderson neće imati ništa protiv. Njemu je važno da se zaposlenici ovdje osjećaju ugodno. Uostalom, ovdje provodimo mnogo vremena.” “Ovo je stvarno predivan ured. Uvjerena sam da neću ništa mijenjati.” “Ostavit ću vas sad da se možete smjestiti. Mogle bismo jedan dan na ručak zajedno da se bolje upoznamo”, predložila joj je Andrea. Jennifer je kimnula s odobravanjem i djevojka je napustila ured. Jennifer je koračala velikim uredom prema golemim prozorima kako bi vidjela pogled na grad koji joj je oduzeo dah. Bilo je teško odmaknuti se od takvog pogleda, ali prisilila se da sjedne u svoj stolac koji se prilagođavao njezinu tijelu. Nije mogla zadržati hihotanje. Smijala se i vrtjela u stolici u krug oslobađajući svoj entuzijazam. Jennifer nije čula Trentona kako ulazi kroz vrata. Okrenula se kada je čula da netko pročišćava grlo i ugledala ga pred sobom, stajao je ruku prekriženih na prsima, s izrazom lica koji nije mogla pročitati. Zurila je u njega prestravljeno. Noge su joj još bile u zraku, stolica se još vrtjela, a ona se jedva pribrala i spustila noge na pod. Uhvatio ju je kako se ponaša poput malog djeteta. Što da mu sada kaže? I što je on uopće radio ovdje? O, ne. Počela je povezivati stvari i ostala zapanjena. Bio je u parku s Lucasom Andersonom. Sigurno su nekako povezani. Možda i on radi za kompaniju? Neće ga valjda morati viđati svaki dan? “Što... Što vi radite ovdje?” upitala je, ali nije bila sigurna želi li čuti njegov odgovor. “Ovdje radim. Što vi radite ovdje?” “Ja... Danas mi je prvi dan.” Htjela je odmah doznati gdje točno radi, ali riječi nisu izlazile. “Na kojoj ste poziciji?” upitao je sa smiješkom. Odgovorila mu je smiješkom. “Ja sam izvršna asistentica predsjedniku kompanije”, rekla je. Osjećala se bolje sada kada ju je

24


prošao šok i pomalo ga je izazivala. Bila je ponosna na svoje novo radno mjesto. Trenton se činio skeptičan. “Stvarno? A jeste li ga već upoznali?” “Da, tijekom intervjua. George Anderson je divan čovjek i ponosna sam i uzbuđena što imam čast raditi za njega.” Odmah su joj se svidjeli, i George i Joseph. “George nije predsjednik kompanije”, rekao je. Namrštila je obrve i pogledala ga kao da ne zna što govori. Pokušao ju je zavarati. Ta George je razgovarao s njom. Pokušavala se sjetiti njihova razgovora, ali doista se nije mogla prisjetiti je li spomenuo da je on predsjednik. “Naravno da je”, odgovorila mu je, ovaj put s puno manje samopouzdanja. “Vjerujte mi, znam da nije. Prije nekoliko godina otišao je u mirovinu i sada je tihi partner u kompaniji, koji ima najveći udio vlasništva. Uglavnom se bavi zapošljavanjem i sličnim stvarima.” Trenton je uživao gledajući njezinu zbunjenost dok je pokušavala shvatiti što joj govori. Još nije posložila cijelu priču. Bio je uzbuđen kada je shvatio da je ona vatrena djevojka iz parka njegova asistentica. Odjednom mu je bilo drago što je u Seattleu. Bilo je odlično ponovno biti sa svojom obitelji, a vrhunac svega je da će raditi s ovom intrigantnom djevojkom. Stvari su bile sve bolje. “Za koga ću onda raditi?” upitala ga je. Prišao joj je i nagnuo se preko stola. Podignuo je obrve i čekao da sama shvati. “To nije moguće”, jedva je prošaptala. Odgovorio joj je šutke, znatno se osmjehnuvši i promatrajući kako joj odjednom lice blijedi. Na trenutak se uplašio da će se onesvijestiti. Požurio je prema njoj, ali brzo se pribrala i, na njegovo olakšanje, boja joj se polako vraćala u obraze. Izraz lica joj se postupno mijenjao, od potpunog šoka do nevjerice i Trenton se jedva suzdržavao da se ne nasmije tome. Ova žena bit će pravi izazov, a on nije bio u stanju odolijevati takvim izazovima. “Mislim da bi bilo u redu da se i službeno predstavim, Jennifer. Ja sam Trenton Anderson, predsjednik korporacije Anderson”, rekao je i

25


pružio joj ruku. Hoće li je prihvatiti ili će biti previše sramežljiva za to? Znao je da će biti vrlo razočaran ako mu ne uzvrati. “Drago mi je službeno vas upoznati, gospodine Anderson”, rekla je. “Kao što već znate, ja sam Jennifer Stellar i veselim se što sam dobila priliku raditi ovdje.” Prihvatila je njegovu ruku. Uh. Osjetila je elektricitet kada ju je dotaknuo i nadala se da nije primijetio da su joj trnci prošli tijelom zbog njegova dodira. Morat će se dobro potruditi da stekne kontrolu nad svojim reakcijama jer si nije mogla dopustiti privlačnost prema svojem nadređenome. On je njezin šef. “U našim uredima ne držimo do formalnosti. Možeš me zvati Trenton”, rekao je, još je držeći za ruku, sada već mnogo dulje nego što je prikladno. “Draže mi je zadržati profesionalnost na poslu, gospodine Anderson”, rekla je i izvukla ruku iz njegove skrenuvši pogled. “Neka bude tako zasad, ali s vremenom ćeš se opustiti”, rekao je samouvjereno. Bio je odlučan u tome da sruši zidove koje je postavila oko sebe i sada je imao dovoljno vremena za to. Jennifer je ustala i odmaknula se. Shvatila je da mora odmah postaviti granicu u njihovu odnosu kako bi mogla ostati pribrana na poslu. “Već sam potpuno opuštena, no volim odnose na poslu zadržati strogo profesionalnima. Tako se ne prelaze granice dobrog ukusa u međusobnim odnosima.” Zabavljale su ga njezine manire. “Imaš li uvijek argumente za sve? Možda neće biti dobro za tebe što ne želiš udovoljavati zahtjevima svojeg šefa”, rekao joj je zagonetnim osmijehom. Duboko je udahnula kada je čula njegovu prikrivenu prijetnju. No ona nije bila slaba žena kakvom se doimala, a ako je on mislio da će zbog njega biti u strahu i podilaziti mu udovoljavajući njegovim arogantnim zahtjevima, bit će vrlo razočaran kada spozna da ona to neće dopustiti. “Vjerujte mi, nikada nisam imala problem s time da moji nadređeni budu zadovoljni onim što radim”, odgovorila mu je dvosmisleno i sada je on ostao začuđen. Okrenula se od njega kako joj

26


ne bi vidio izraz lica. Pustila ga je da sam zaključi što je željela reći svojom izjavom. Trenton je stajao zaprepašteno u tišini. Nije bio siguran je li blefirala takvom izjavom, ali možda ipak nije bila tako nevina kakvom mu se otprve učinila. Ako je stvarno bila tako pristupačna, mogao bi je odvesti u krevet bez imalo grižnje savjesti. Pitao se zbog čega ga ta ideja nije nimalo privlačila. “Jennifer, nisam baš prezadovoljan time”, napokon je odgovorio. Gledala ga je u šoku nekoliko sekundi. Iznenadilo ju je što je shvatio da blefira i više nije imala živaca za takve igrice s njime. “Mogli bismo krenuti na posao”, rekla je. Kada ju je upitno pogledao, nastavila je govoriti. “Ne želim uzaludno trošiti vrijeme kompanije ne radeći ništa.” “Slažem se”, odgovorio joj je i ton glasa postao mu je strogo poslovan. Iznenadila ju je takva promjena ponašanja. U sekundi se pretvorio u hladnoga poslovnog čovjeka, a još maloprije bio je vrlo pristupačan dok je flertovao s njom. S jedne je strane bila zadovoljna što je shvatio njezin mig i povukao se, ali istodobno je osjećala razočarenje. Bila je potpuno zbunjena zbog tih različitih osjećaja koje je izazivao u njoj. Ostatak dana Trenton se ponašao sasvim profesionalno i službeno, a Jennifer se bacila na posao i vrijeme joj je vrlo brzo prošlo. Iznenadilo ju je kada je Andrea došla u njezin ured i obavijestila je da je radni dan gotov. Brzo je uzela svoje stvari i slijedila Andreu prema liftu, razgovarale su do kata na kojem se nalazio dječji vrtić. Molly se razveselila kada je ugledala Jennifer, a njoj je to ispunilo srce. “Jesi li se dobro zabavila danas?” Jennifer ju je pitala. “Da, Tassia i Katie su bile ovdje, jako se volim igrati s njima. Imale smo čajanku i pile smo pravi čaj i jele čokoladice, a čak smo smjele nositi prave šešire”, Molly se žurila sve joj ispričati. “Pa to je sjajno, Molly. Drago mi je da si se lijepo igrala sa svojim prijateljima.” Jennifer je bila oduševljena što je njezina nećakinja ponovno pokazivala znakove sreće. Već je prošlo previše vremena, osobito za četverogodišnje dijete. U tim godinama nitko ne bi smio doživjeti takvu tugu.

27


“Ispričavam se, vi ste sigurno Jennifer”, netko ju je zaustavio na izlazu iz zgrade. “Da, ja sam Jennifer, kako vam mogu pomoći?” “Ja sam Emily Anderson, naše djevojčice su se jako zbližile posljednjih mjeseci. Ovaj vikend Tassia slavi rođendan i voljeli bismo da Molly dođe na proslavu i prespava kod nas. Voljela bih i da nam se vi pridružite kako biste znali da je s nama sigurna”, rekla je Emily. Jennifer je najprije mislila odbiti je. Otkad se dogodila ona tragedija, Molly nije ostajala nigdje prespavati bez Jennifer i ona se ponašala vrlo zaštitnički prema njoj. No sjetila se da će katkad morati biti odsutna danima zbog poslovnih putovanja, odlučila je pristati kako bi vidjela hoće li Molly htjeti provesti noć bez nje. “Voljela bih je dovesti na proslavu, Emily, a o tome da prespava kod vas, još ćemo se dogovarati.” “Baš mi je drago što ste pristali. Veselim se vikendu i druženju”, rekla je Emily. “Zbilja je prekrasno za nas odrasle gledati ih tako uzbuđene i sretne.” “Samo bih vas molila da mi kažete gdje točno moramo doći i u koje vrijeme.” Razmijenile su brojeve telefona i adrese i Jennifer je napustila zgradu osjećajući se ispunjenom. Dan je počeo pomalo teško za nju kada je doznala da će joj šef biti onaj super seksi tip iz parka, ali morat će zaboraviti privlačnost koju je osjećala prema njemu, pogotovo sada kada zna da će za njega raditi. Ljubavne veze i povremeni seks bili su prolazni, a posao i prijatelji su konstanta i sigurnost i sve ih je teže pronaći. Znala je da bi napravila najveću pogrešku u svojem životu kada bi spavala sa svojim šefom, koliko god on bio privlačan i neodoljiv. Poškakljala je Molly po trbuščiću. “Jesi li spremna ići kući, djevojčice moja?” “Da, možemo li jesti pizzu za večeru?” Molly je pitala hihoćući se. “Mislim da je danas pravi dan za pizzu”, odgovorila joj je. “Moramo proslaviti.” Odgovorom je zaslužila hrpu poljubaca i preslatkih osmijeha svoje nećakinje pa su veselo krenule prema autu.

28


PETO POGLAVLJE Trenton nije bio ni približno raspoložen poput Jennifer tog dana. Morao je biti udaljen od nje cijeli dan i to ga je izludilo. Iako je bio uzbuđen što ju je tako brzo pronašao i što je ispalo tako da mu je ona asistentica, nije vjerovao da je sudbina na njegovoj strani. Hoće li moći odoljeti ovoj nježnoj i posebnoj ženi? Ne. Nema nikakve šanse za to. Previše ga je privlačila. Ne pamti kada ga je zadnji put osoba toliko privukla da ju je poželio istog trena zgrabiti u naručje, a k tome je imala stav kojem se nije želio opirati. Možda bi je trebao prebaciti u neki drugi odjel kako bi je mogao zavesti bez grižnje savjesti, no želio ju je blizu sebe. Ipak, nije nekakav tinejdžer koji se ne može kontrolirati. Nikada ne bi učinio ništa na što ona ne bi pristala, ali zavoditi ju je mogao. Nasmijao se na tu pomisao. “Vidim da su ti misli odlutale, sine”, otac ga je prekinuo u maštanju o Jennifer. Trenton se iznenađeno okrenuo prema njemu. Inače mu se nitko nije mogao tako prikrasti, a sada je bio toliko udubljen u vlastite misli da nije primijetio da je George ušao u njegov ured. “Dobar dan, oče. Što radiš ovdje?” “Htio sam vidjeti kako si se snašao”, odgovorio mu je George. Nije mu promakao bolan izraz lica njegova oca. Želio je to ignorirati, no osjećao se loše zbog nepoštovanja koje je pokazao prema njemu. “Radije bih bio u Chicagu, ali ovdje su zaposlenici vrlo učinkoviti pa se dobro snalazim.” “S vremenom će ti biti drago zbog preseljenja. I tebi i ostalima dobro će doći da ponovno budete okruženi svojim rođacima.” “Neće nam preostati mnogo vremena za druženje jer ćemo imati hrpu posla oko preseljenja sjedišta u Seattle.” Nije htio olakšati stvari svojem ocu.

29


“Za obitelj uvijek mora biti dovoljno vremena. Slažem se, uprskao sam stvari nakon što je vaša majka umrla, ali zbilja se trudim sve ispraviti”, rekao je George. “Možemo li, molim te, krenuti dalje bez zamjerki?” “Mnogo toga se dogodilo.” “Svjestan sam toga, sine, i iskreno mi je žao što sam se slomio. Obožavao sam vašu majku i njezin gubitak me potpuno uništio. Znam da sam se udaljio od vas, ali silno to želim ispraviti i nadam se da ćeš u svojem srcu smoći snage da oprostiš svojemu starom ocu. Ostavit ću te samog sada, samo želim da znaš da tvoj bratić Mark organizira proslavu rođendana svoje kćeri ovaj vikend i volio bih te tamo vidjeti.” George ga je potapšao i izišao iz ureda. Trenton je pogledao kroz prozor u daljinu i duboko uzdahnuo. Bio je previše strog prema ocu i možda je došao trenutak da svi zajedno krenu ispočetka. No ne misli žuriti s odlukama; najprije će vidjeti kako će sve funkcionirati. Otac je za njega oduvijek bio heroj, a sada ga je svjesno krivio za majčinu smrt. Znao je da to nema nikakve logike, njegov otac nije mogao spriječiti rak od kojeg je majka oboljela, ali bilo mu je lakše nekoga okriviti. No kako je mogao uopće kriviti oca za nešto što je bilo sasvim izvan njegove kontrole? Pogodilo ga je kada je vidio tugu u njegovim očima. Trenton se pokušavao izvući iz turobnih misli. Uzeo je svoje stvari i izišao iz ureda. Nije želio biti sam, pa je nazvao brata, koji je već bio u gradu, te su odlučili popiti pivo i nešto pojesti. To mu je podiglo raspoloženje. “Kako se snalaziš u ovome kišnom gradu?” upitao ga je Max. “Nije tako loše kao što sam najprije mislio, ali ne namjeravam to priznati ocu”, odgovorio je Trenton. “Čini se da si već upoznao neke gradske ljepotice?” upitao je Max i znakovito podignuo obrve. “U svakom velikom gradu poput ovog ima gomila lijepih žena”, odgovorio mu je Trenton, ali njegove misli tada su bile fokusirane na samo jednu ženu. “Da, ali bilo bi mi draže da je otac izabrao toplije krajeve, poput Kalifornije ili Floride. Ondje žene nose puno manje odjeće na sebi.”

30


“Slažem se”, rekao je Trenton, bez uobičajenog uzbuđenja. Za njega je postalo pomalo dosadno i isprazno izlaziti svaku večer s drugom ženom. Možda bi ozbiljnija veza sada bila puno zanimljivija za njega, naravno ako mu djevojka ne bi dosađivala. A Jennifer zasad nije bila nimalo dosadna. “Zemlja zove Trentona. Kamo si odlutao?” “Oprosti, Max, imao sam stvarno naporan dan. Kada ti putuješ?” “Idući mjesec moram na Aljasku. Sljedeće godine morat ću često onamo odlaziti. Završili smo onaj objekt, ali volio bih u početku vidjeti kako će stvari funkcionirati. U usporedbi s Aljaskom, ovdje kao da je tropska klima.” Trenton se nasmijao. “Ali tamo se barem možeš ludirati u snijegu.” “Ne bih, hvala, pogotovo ne kada je vani dvadeset stupnjeva ispod nule. Zapravo me čudi koliko ljudi ondje želi provesti dulje vrijeme, usred ničega”, rekao je Max. “Znaš kakvi su znanstvenici, dovoljan im je mikroskop, ne trebaju druge ljude u blizini”, rekao je Trenton . “Hej, ja sam završio biologiju, to ne znači da mogu biti predmet tvoje zezancije. Uostalom, znaš da pametne cure uvijek vole misliti da imaju kontrolu nad svime, ali kada se opuste, nema im kraja”, rekao je Max. “Zvuči kao da to znaš iz vlastitoga intimnog iskustva.” “Čuj, katkad zaglavim na osamljenim i udaljenim mjestima.” “A pretpostavljam da u tim slučajevima nisi sam”, Trenton se nasmijao. “Pa naravno. Mora me netko ugrijati”, rekao je Max. Dvojica braće nastavila su svoj neozbiljan razgovor i prije nego što su shvatili, između njih se nastavio razvijati onaj prijateljski odnos kakav su posljednji put imali prije pet godina.

31


ŠESTO POGLAVLJE Jennifer je s divljenjem prilazila toj golemoj vili. Kuća se nalazila prilično izvan Seattlea i u nekoliko je navrata zamalo zalutala i pogrešno skrenula. Kada je stigla do prilaza kući, bila je uvjerena da nije na pravome mjestu i htjela se okrenuti i vratiti. Stigavši do kuće, ostala je sjediti u svojoj maloj Hondi. Bio je to sasvim dobar auto, mislila je u sebi, ali izgledao je pomalo smiješno pokraj svih tih luksuznih auta parkiranih pred vilom. Molly se vrpoljila u svojoj sjedalici, bila je uzbuđena i htjela je što prije izići iz auta, te je viknula i istrgnula Jennifer iz njezinih misli “Teta, želim izići!” Povik ju je napokon osvijestio i izišla je iz auta. Ovo je stvarno smiješno! Trudila se ne pokazivati svoju nervozu. Već su debelo kasnile s obzirom na to da je bilo blizu četiri, a proslava je počela u tri sata. “Oprosti, draga”, rekla je djevojčici i odvezala joj pojas. Molly je požurila prema stepenicama, a Jennifer ju je zgrabila za ruku te su polako stigle do ulaza i pozvonile. “Dobar dan”, pozdravila ih je žena na vratima. “Vi ste sigurno došle na proslavu rođendana. Možete proći ravno kroz kuću i izići kroz stražnja vrata.” “Hvala vam”, odgovorila je Jennifer. Morala je potrčati za Molly koja je već jurila prema dvorištu. “Stigle ste. Baš mi je drago”, rekla je Emily dok su prolazile kroz vrata prema dvorištu. “Da, hvala što ste nas pozvali”, rekla je Jennifer. “Obožavam Molly. Ona je predivno dijete. Zaboravila sam vam reći da joj ponesete kupaći kostim, ali ionako ih mi ovdje imamo i previše. Ako se slažete, može ići presvući se s Tassijom i pridružiti se ostaloj djeci u bazenu”, rekla je Emily. “Zvuči odlično. Imate li viška koje rukavice za plivanje?”

32


“Naravno. Organizirali smo muškarce tako da su stalno dvojica uz djecu i paze da se nitko ne ozlijedi”, uvjeravala ju je Emily. “Ja imam viška kupaćih kostima za odrasle pa se i vi možete presvući. Bazen je natkriven i dobro grijan, a ako se ne želite upuštati u igre s djecom, možete se opustiti u jacuzziju.” “Hvala, to bi bilo stvarno lijepo”, rekla je Jennifer. Ona i Molly su se presvukle i za djevojčicu je ubrzo počelo pravo veselje. Jennifer nikad nije upoznala tako bogatu obitelj koja je bila toliko normalna. Ubrzo se uvjerila da Molly beskrajno uživa u ovome dječjem raju i sjela je da nešto pojede. “Nadam se da uživate ovdje”, pridružio joj se George. “Doista uživam u svemu. Ne mogu vjerovati koliko je ljudi stiglo na proslavu.” “Nedostajali su mi ti ljudi. Obitelj je najvažnija. Prije nekoliko godina izgubio sam suprugu i neko sam vrijeme bio izoliran i moram priznati da je dobar osjećaj vratiti se među ljude”, rekao je. “Tako mi je žao zbog vašeg gubitka, nisam znala”, rekla je Jennifer s mnogo empatije u glasu. “Hvala vam, još mi nedostaje iako je prošlo pet godina od njezine smrti”, rekao je i podragao joj ruku. “Nego, kako ste se snašli na novom poslu?” “Odlično je. Imam toliko posla da mi dan prođe u trenu. Jako mi je drago zbog toga, jer ne volim poslove na kojima ljudi sjede i gledaju na sat u iščekivanju kraja radnog dana.” “Drago mi je to čuti. Siguran sam da ćete tako i nastaviti. Idem po koji zalogaj hrane i pronaći svojeg brata, ali doći ću kasnije do vas”, rekao je, ponovno joj nježno potapšavši ruku i izgubio se u gužvi. “Hvala”, rekla je nervozno. Uhvatila je samu sebe kako promatra seksi prsa nekog muškarca. Bila su tako čvrsta i definirana, kapljice vode slijevale su se niz njih i, kvragu, učinilo joj se da su joj ta prsa poznata. Podignula je pogled prema gore i susrela oči svojeg šefa. Bilo je prilično teško gledati njegovo savršeno tijelo i pomislila je da za njezin krvni tlak ne bi bilo dobro kada bi imala priliku dirati ga. U kombinaciji s vodom njegovo tijelo dovelo ju je do ludila.

33


Osjetila je stezanje u trbuhu kakvo dosad još nikada nije osjetila i iznenada joj se čudna bol proširila tijelom. Polako je slagala kockice u svojim mislima i shvatila da užasno žudi za Trentonom. Nekoliko trenutaka nije se mogla pomaknuti dok se on tijelom približavao prema njoj. Na vrijeme se osvijestila i izmaknula. Nije si mogla dopustiti poljubac sa šefom i to pred njegovom obitelji i njezinom nećakinjom, a još k tome je bila i polu odjevena. Oči su mu se naglo suzile nakon njezina odbijanja i gledala je, začuđeno, kako postavlja zid između njih. Njegov izraz lica nije odavao nijednu misao. “Čini se da uživaš, Jennifer”, rekao je oštrim glasom i izazvao hladan val koji je prošao kroz njezinu kralježnicu. “Gospođica Stellar”, odgovorila je, iako je svima ostalima dopuštala da je zovu imenom. “I da, doista uživam”, rekla je i otplivala dalje. Nije mogla više zuriti u njegovo tijelo jer su joj hormoni divljali. Trenton je krenuo za njom i ubrzo je zgrabio u naručje. Gubila je dah, ali nije mogla skrenuti pogled s njega. Osjećala je da gubi unutrašnju bitku s privlačnošću koju je osjećala prema njemu. “Ne mislite li da su na obiteljskom okupljanju formalnosti suvišne”, rekao je. “Ne, gospodine Anderson. Voljela bih da me sada pustite jer sam krenula izići iz bazena.” Gledali su jedno u drugo nekoliko trenutaka, a Jennifer nije mogla disati. Bojala se vlastite reakcije ako je doista poljubi, osobito kada je shvatila što njegov dodir ili pogled čine njezinu tijelu. Što bi se dogodilo da se stvarno poljube? “Hoću, zasad, ali s vremenom ćete prestati bježati od mene. Očito je da nešto ima između nas i veselim se što ćemo to istražiti.” Kada ju je napokon pustio, otplivala je do stepenica. Na dovoljno dalekoj udaljenosti bila je ohrabrena uputiti mu ne odobravajući pogled. “Nemam pojma o čemu govorite s obzirom na to da uopće niste moj tip muškarca. Voljela bih da svoje misli i ruke držite pri sebi.” Pogled mu se namrštio i krenuo je za njom, ali Jennifer nije čekala da je stigne. Pojurila je iz bazena, zgrabila ručnik i pronašla grupu ljudi između kojih se izgubila.

34


“Jennifer, znam da ste ovdje gošća, no biste li mi pomogli s grickalicama za djecu?” upitala ju je Emily. “Bliži se vrijeme njihova filmskog maratona.” “Naravno, drago mi je pomoći”, rekla je. Učinit će sve što može samo da izbjegne Trentona, bio je fatalan za nju. Krenule su prema kuhinji gdje su dvije žene već pripremale grickalice. “Jennifer, ovo su moje šogorice, Amy i Jessica, cure, ovo je Jennifer. Ona sada radi za Trentona”, rekla je Emily. “Viđala sam vas u uredu. Drago mi je upoznati vas”, rekla je Amy toplim glasom. “I meni je jako drago. Ova proslava je nevjerojatna. Jedva sam vidjela Molly otkad smo stigle, ona zbilja uživa u svemu”, odgovorila je Jennifer. “Vjerujte mi, neće ni znati da ste ovdje sve dok se igraju svi zajedno. Zabavno im je družiti se skupa”, rekla je Jennifer pristojno se nasmijavši. Četiri žene pripremale su grickalice i iznenađenja za djecu gotovo sat vremena. Jennifer je tada krenula pronaći Molly i premda ju je to činilo pomalo tužnom, znala je da će njezinoj nećakinji biti lijepo provesti noć ovdje. To će biti dobro za nju, pomislila je prije nego što je pronašla Emily da joj se zahvali na svemu i dozna kada treba doći po nećakinju. “Sve smo sredile, Molly želi ostati ovdje prespavati tako da ja sada idem”, rekla je Jennifer. “Ah, ne možete već otići. Sada smo smjestili djecu i može početi zabava za odrasle. Moj je suprug već zapalio vatru, a dok smo mi pripremale sve za dječji filmski maraton, muški dio društva je sve organizirao za našu zabavu“, rekla je Emily. Nije dala Jennifer priliku da odbije poziv, zgrabila ju je za ruku i povela prema dvorištu. Sunce je već bilo na zalasku i sumrak se spuštao nad krajem. Jennifer je primijetila da su neki ljudi otišli dok su one bile u kući. Velika grupa ljudi još je bila ovdje, ali ni približno onoliko ljudi kao na početku proslave. Nije zamijetila Trentona nigdje, a to je bilo dobro, zar ne? Da. To je značilo da se može družiti s ovim ženama, a ne biti sama kod kuće ili samo sa svojom nećakinjom. Provesti večer u razgovoru i druženju s odraslima bilo je nešto što bi joj liječnik sigurno

35


preporučio. S osmijehom je primila piće koje joj je netko dodao i sjela pokraj vatre.

36


SEDMO POGLAVLJE Kada je Trenton ugledao Jennifer kako se vraća u dvorište, nenadano je uzdahnuo. Bio je odlučan u svojoj namjeri da je uhvati nasamo večeras i zato je osjetio olakšanje vidjevši da ipak nije otišla kući. Neće joj samo tako proći ono izazivanje s bazena, nego će mu morati pružiti priliku da joj odgovori na to. Kako je susretao samo žene koje mu nisu bile nikakav izazov, priznao je samome sebi da je osvježavajuće napokon postati lovac, a ne uvijek biti onaj za kojim žene trče. Uzeo je gutljaj piva i promatrao žene kako se smještaju pokraj vatre. Sada je uglavnom obitelj ostala na proslavi, a ostali su otišli. Djeca su imala svoju zabavu u kući i sve se savršeno posložilo za intimnu večer zavođenja, pomislio je. Približio se skupini i zadovoljno sjeo na prazno mjesto pokraj Jennifer. “Gdje si ti dosad, Trentone? Mislili smo da ćeš se iskrasti”, rekao je Mark. Trenton je primijetio napetost Jenniferina tijela i morao se suzdržati od nagona da joj se još više približi. “Prošetao sam uokolo i gledao tvoje konje, Mark. Stvarno su prekrasni.” Mark je sjajio od ponosa. Obožavao je svoje konje, ali i ljude koji su im se divili. Svi su se smješkali i udubili u razgovore, čak se i Jennifer počela opuštati što je Trentonu bilo posebno drago vidjeti. Svaki put kada bi se nesvjesno okrznula o njega, osjetio bi vatru u sebi. Noć je polako odmicala, a Trenton je frustrirano počeo shvaćati zbog čega je Jennifer bila sve opuštenija. Očito je da je popila dosta alkohola i nije bilo šanse da u takvom stanju nešto pokuša s njom. Želio ju je potpuno svjesnu prvi put odvesti u svoj krevet. “Stvarno sam se odlično provela s vama, ali posve sam iscrpljena. Mislim da je za mene noć sada gotova”, rekla je Jennifer i trudila se sakriti zijevanje.

37


“Hvala što ste nam se pridružili”, rekao joj je Mark. “Sutra imamo hrpu aktivnosti isplaniranih za klince tako da ne morate dolaziti po Molly do poslijepodneva.” Jennifer je ustala i ostala iznenađena nestabilnošću koju je osjetila u nogama. Nije bila svjesna koliko je popila, očito se kraj Trentona opustila više nego što je htjela, a uza sve to inače nije često pila alkohol. Jedino što ju je spasilo od nespretnog pada bila je njegova ruka kojom ju je obgrlio oko struka. Pokušala se izmaknuti, ali Trenton nije popustio. Shvatila je da joj se sviđa način na koji ju je zagrlio i odjednom mu se zagonetno nasmijala i začarano gledala u njegove usnice. “Ne izazivaj me, ženo. Pokušavam učiniti ispravnu stvar”, šapnuo je dok ju je vodio oko kuće. Bilo je toliko mračno da mu je bila zahvalna što je krenuo s njom. “Stvarno sam jako umorna”, rekla je zijevajući. “Odvest ću te kući i sutra te dovesti po tvoj auto”, rekao joj je. U takvom stanju nije imala snage ni volje raspravljati s njime. Slijedila ga je prema njegovu autu i činilo joj se da njihova šetnja traje beskrajno dugo. Prije nego što se uspjela snaći, već su bili na putu prema njezinu stanu. Nije mogla skinuti pogled s njega. Uh. Sada je vidjela da je još zgodniji nego joj se činio. “Tako dobro mirišeš”, rekla mu je. Trenton je zamalo skrenuo s ceste kada je čuo što mu je rekla. Njegov izraz lica ju je nasmijao i trebalo joj je neko vrijeme da se zaustavi. “Pa, kad je to istina”, napokon je uspjela izgovoriti. Trenton se jedva suzdržavao da ostane priseban. Toliko ju je želio i sada je bila ovdje, za njega. U tom trenutku proklinjao je svoja moralna načela, pogotovo kada je vidio kako joj se suknja, ne namjerno, podigla preko njezinih savršenih bedra. Traperice su mu odjednom postale nevjerojatno uske, a srce mu je luđački udaralo. Njezin ga je miris izluđivao. Nije znao kako uspijeva zadržati auto na cesti. “Često mislim na seks otkad sam te upoznala”, nastavila je govoriti. Auto je zamalo proklizao. Kada je ponovno vratio kontrolu nad njime, pogledao ju je u čudu što ju je ponovno natjeralo na smijeh.

38


Pritisnuo je nogom gas. Morao je što prije izići iz tog auta prije nego što učini neku glupost i, recimo, uzme je ovdje, u autu, nasred ceste. “Imaš sreće što sam častan čovjek”, rekao joj je. Kada su napokon stigli do njezina stana, osjetio je olakšanje, ali kada je izišao iz auta i prišao njezinim vratima, shvatio je da je bila potpuno oduzeta. Pogleda uprtog u nebo molio je za snagu koja će mu trebati idućih nekoliko sati. “Jennifer, stigli smo, probudi se”, protresao joj je ramena. Nije bilo nikakve reakcije. Probao je ponovno. Bez sreće. Nije ju želio ostaviti samu u ovakvom stanju, ali ako je odvede u svoj stan, sigurno se neće naspavati. Bila je previše pijana, no nije bio siguran koliko još ima samokontrole. Kako ju nije uspio probuditi, sjeo je natrag u auto i krenuo prema svojoj kući i nadao se da noćas neće učiniti nešto što bi poslije oboje požalili. Da, planirao ju je odvesti u krevet, ali samo kada oboje budu potpuno prisebni i svjesni onoga što rade. Kada su stigli, parkirao je auto i primio je u naručje. Bila je toliko lagana. Čim ju je primaknuo prsima, zadovoljno se sklupčala. Trenton je jedva otjerao misli u kojima ju je polegnuo na travu i uzeo je istog trena. Kapljice znoja spuštale su se niz njegovo čelo i nosio ju je stisnutog vrata i zubiju. Pokušavao je izbjeći njezin miris dok ju je unosio unutra, ali nije mogao. Njezin dodir i miris potpuno su ga paralizirali i jedva ju je nosio stepenicama. Položio ju je na svoj krevet s obzirom na to da se tek doselio i još nije stigao srediti kuću za goste, a ona se ionako nije opirala. Skinuo joj je cipele i znao je da je to sve što može učiniti. Nije ni pokušavao skinuti joj ostalu odjeću. Nekoliko trenutaka ju je promatrao i divio se koliko je prekrasna, osobito sada kada se nije opirala i proturječila mu. Uzdahnuo je gledajući je kako se u šuškala u njegov krevet. Njezina nježna kosa prekrila je njegov jastuk i ponovno se morao oduprijeti želji da spava s njome. Okrenuo se i izišao iz sobe. Ušao je u kupaonicu i krenuo ravno pod tuš. Ostao je ondje sve dok voda nije postala ledena, a njegove usnice svijetloplave od hladnoće. Tada je izišao, tresući se, i ogrnuo se ručnikom.

39


Vratio se u sobu i uvjeravao se da mora pronaći drugo mjesto za spavanje, ali ona je bila toliko neodoljiva dok je ležala na njegovu krevetu. Znao je da ne može voditi ljubav s njom u takvom stanju, ali nije bilo ništa loše u tome da leži kraj nje i osjeća dodir njezina tijela, zar ne? Možda se ipak uspije naspavati ako zanemari krutost koju je njezina blizina izazivala u njemu. Uspeo se u krevet pokraj nje i glasno uzdahnuo kada je ona, nesvjesno, odgovorila na njegovu blizinu. Okrenula se prema njemu, prebacila nogu preko njegove i zagrlila ga oko struka, samo nekoliko centimetara dalje od njegove erekcije. Njezina glava sada je bila na njegovom ramenu i osjećao je njezin topli dah na svojoj koži. Pomislio je da je trebao odjenuti majicu, ali nije navikao tako spavati. Ionako mu je znoj bio puno manji problem u tom trenu za razliku od erekcije. Jennifer je utonula u san, još više mu se približivši. Trenton se nije usudio pomaknuti ni milimetar. Toliko ju je želio uzeti da ga je ponovno oblio znoj, čak mu ni ono tuširanje ledenom vodom nije puno pomoglo. Nakon nekog vremena napokon se opustio i osjetio kako mu se oči polako sklapaju od težine. Osjećao je toplinu i dodir njezina tijela i bio je iznenađen koliko mu je to odgovaralo. Zagrlio ju je i napokon zaspao.

40


OSMO POGLAVLJE Jennifer je sanjala prekrasan san, najbolji dosad. Uh, nadala se da se neće probuditi. U posljednje joj je vrijeme život postao jako stresan i smatrala je da zaslužuje biti malo sebična. U snu je bila s Trentonom, tim savršenim muškarcem. “Tako si predivna. Ne mogu ti odoljeti”, šaptao joj je. “Da, molim te”, preklinjala ga je. Obgrlio je rukama njezino tijelo i osjetila je kako joj svlači majicu. Hladan zrak dopirao je do njezinih grudi i njezine bradavice vrlo brzo su se učvrstile. Trebao joj je njegov dodir kako bi njezina patnja napokon završila. Konačno je prstima dohvatio njezine grudi i krute bradavice zbog čega je jauknula od zadovoljstva. Željela je još više od toga iako ni sama nije bila sigurna što točno želi. Bokovima je pritisnuo njezino tijelo i tada je osjetila njegovu erekciju. Jedina pomisao u tom trenutku bila joj je da je previše odjeće između njih. Željela je osjetiti njegovu kožu na svojoj, ništa drugo nije ju zadovoljavalo. “Molim te, Trentone, molim te”, preklinjala je. Toliko ga je trebala da je pomislila da će umrijeti ako je uskoro ne uzme. Mogla je poželjeti što god je zamislila, ipak je to bio san. Već je nekoliko puta sanjala svojeg šefa, ali nikada se nije činilo tako realno. Sada je imala osjećaj kao da su njegove ruke posvuda po njoj. “Sada, trebam te odmah”, mumljala je. Osjećala je njegovu čvrstu erekciju dok je klizio po njezinu znojnom tijelu. Bila je toliko vlažna i željela ga je osjetiti duboko unutra. Rukama joj je zgrabio glavu i napokon je poljubio. Poljubio ju je toliko strastveno da se pitala kako to da se plahte pod njima nisu zapalile od uzavrele atmosfere. Nije se mogla sjetiti da je ikad imala tako realističan san. Napokon se osjećala živom. Željela ga je osjetiti u sebi da postigne potpuno zadovoljstvo.

41


Laganim pokretima spuštao se niz njezin vrat i prsa i ustima usisao napetu bradavicu. Dodir njegovih usnica na tom osjetljivom dijelu izazvao je nenadani val koji je prostrujao njezinim tijelom. Još, preklinjala je još. Kao da je osjetio da joj je hitno potreban, podignuo je glavu i još jedanput je poljubio. Prstom je prelazio niz njezino prekrasno tijelo sve dok ga nije stavio u njezinu vlažnu unutrašnjost. Da! Sada je potpuno spremna za njega. Dahtao je od uzbuđenja kada je osjetio njezinu toplinu i vlažnost. “Otvori oči. Želim te gledati dok te uzimam”, šaptao je dok se pripremao ući duboko u nju. Osjećala je čudnu bol dok je čekala njegov ulazak. Bio je tako blizu, a opet tako daleko. Nije željela otvoriti oči. Znala je da će se tada probuditi, ovaj prekrasni san će završiti i ostat će sama sa svojom patnjom. Odmahnula je glavom i približila ga sebi, još jedanput mu poljubivši usne. Više nije mogao odolijevati i jednim pokretom ušao je duboko u nju. *** Jennifer je naglo i zbunjeno otvorila oči kada je shvatila da su im se tijela doista spojila. Tada se dogodilo nekoliko stvari. Više nije mogla zaustaviti ono što se upravo događalo, čak i da je imala dovoljno snage obuzdati se. Kao prvo, shvatila je da to nije bio san kao što je mislila. Ona je doista vodila ljubav s Trentonom, muškarcem za kojim je patila od prvog trenutka kada su se susreli. A još k tome, vodila je ljubav prvi put u životu zbog čega ju je bol probudila iz sna. No bez obzira na to, bol je ubrzo zamijenilo neopisivo zadovoljstvo. Trenton je osjetio koliko je uska i primijetio njezin bolni uzdah kada je svojom erekcijom probio njezino osjetljivo područje. Jebem ti. Sramio se samog sebe i svoje gluposti. Ona ga je čvrsto stiskala i iako je mislio da će umrijeti od zadovoljstva koje mu je pružala, znao je da ga mora izvaditi. Znao je da je užasno pogriješio što ju je uzeo na takav način i morao joj se nekako iskupiti.

42


Počeo se povlačiti, ali ona ga je obujmila nogama još čvršće. Zavodljivo je micala bokovima ispod njega. Znao je da je sve otišlo u pogrešnom smjeru, ali više si nije mogao pomoći. Počeo je laganim pokretima ulaziti i izlaziti iz nje, kako bi joj bilo što ugodnije. Njegovo je tijelo drhtalo jer se morao kontrolirati. Bila je tako uska, vlažna i topla, savršeno mu je pristajala. Zajedno su savršeno klizili jedno u drugo, baš kao da su bili stvoreni jedno za drugo. Jennifer je vikala kada je ušao još dublje u nju. Gledao je njezine oči koje su se sada prevrtale od uzbuđenosti. Pogled na njezine ružičaste usnice, vlažne i razdvojene, potpuno ga je izluđivao. Gledao je njezine napete bradavice kako se trljaju uz njegova prsa i to je bio tako savršen osjećaj. Bila je očaravajuća i samo njegova, i to nije mogao tvrditi nijedan drugi muškarac. Jezikom je prešao preko njezine donje usnice uživajući u njezinu okusu. Približila ga je k sebi, a lagan i senzualan poljubac sve više se pretvarao u vruć i strastven. Sada je Trenton gubio i posljednji dio samokontrole te ju je čvrsto primio za bokove. Sada je ulazio u nju brzim pokretima. Jednu ruku držao je na njezinu boku, a drugom joj pridržavao vrat kako bi mogao nastaviti ljubiti je. Ulazio je u njezinu mekanu unutrašnjost i želio ju je sve više, više nego ijednu ženu ikad. Vrištala je dok su joj kapljice znoja preplavile obrve. Osjetio je kako joj tijelo pulsira i potpuno izgubio svijest. Ušao je u nju još nekoliko puta i glasno viknuo kada je dostigao vrhunac i oslobodio se napetosti. Svršio je u nju nadajući se da ovaj osjećaj zadovoljstva nikad neće prestati. Oboje su se srušili na krevet nakon orgazama do kojih su doveli jedno drugo. Trenton je bio toliko iscrpljen da je jedva smogao snage otkotrljati se s nje. Nekako se ipak prisilio i istodobno ju je povukao u naručje. Zaspao je istog trena. Jennifer je znala da se mora osloboditi iz njegova zagrljaja. Znala je da je ovo što su učinili pogrešno. No nije baš mogla shvatiti zbog čega je pogrešno. Bila je previše umorna i borila se sama sa sobom da ostane budna. Odlučila je priuštiti im kratki predah, a nakon toga će ustati i pokušati shvatiti gdje se to uopće nalazi.

43


DEVETO POGLAVLJE Jennifer se nije mogla micati. Što se to događa? Što me to spopalo? Bila je u panici. Kada je uspjela otvoriti oči, ugledala je Trentona kraj sebe, a on ju je promatrao zadovoljnim smiješkom. “Dobro jutro”, rekao joj je mazno. Pokušala se osloboditi. “Što se to događa?” “Upravo smo se probudili i to nakon vrlo zadovoljavajuće provedene noći”, rekao je i pritisnuo njezino tijelo k sebi tako da je bez sumnje mogla osjetiti njegovu krutost. Istog se trena odmaknula iako je njezino tijelo žudjelo da se stisne uz njega. “Nisam to željela napraviti”, rekla je, a on ju je pustio iz zagrljaja. Namrštio se. “Moram priznati da se prije nekoliko sati nisi tako opirala.” Osjetila je njegovu ruku na leđima i odmah izgubila tok svojih misli. Morala je ostati snažna i ne zaboraviti tko je on, ni tko je ona. “Mislila sam da sanjam”, promrmljala je zacrvenjenih obraza. “Želiš mi reći da me često sanjaš?” “Moram ustati”, prošaptala je. “Molim te, pusti me.” Nema šanse da mu odgovori na to pitanje. Približio je svoje usnice njezinima i nježno ju poljubio, a njezina snaga polako se topila. Tada ju je pustio pa je iskoristila priliku da se odmakne iz kreveta, vrlo polagano. Jedva se na to natjerala. “Možeš li se, molim te, okrenuti?” upitala je. Htjela je ustati iz kreveta, ali nije joj odgovaralo da je gleda potpuno golu. “Ni slučajno”, odgovorio je. Sjeo je u krevet, a prekrivač mu se spustio ispod trbuha. Vidjela je njegove seksi dlačice, a nije se trudio sakriti ni svoju napaljenost. Privukla je prekrivač grudima, nesigurna kako da to izvede. Pogledala je po sobi i vidjela svoju odjeću razbacanu na podu. Nije

44


mogla uzeti prekrivač i ostaviti ga golog jer nije bila sigurna da bi mu se mogla oduprijeti i ne zaskočiti ga. Ustala je iz kreveta i što je brže mogla pokupila svoju odjeću i uvukla se u kupaonicu. Osjećala je bol u mišićima koje nikad prije nije koristila i vlažnost između svojih bedara, kao dokaz što je učinila prošle noći. Pogledala se u ogledalo i ostala iznenađena primijetivši modrice na nekoliko mjesta na tijelu. Da, stvarno su to učinili. Kvragu, kvragu, kvragu! Nije mogla vjerovati da je stvarno vodila ljubav sa svojim šefom. Uvijek je mislila da su takve žene drolje, a sada se i ona pridružila tom nesretnom nizu. Tuš joj se učinio vrlo primamljivim u tom trenutku pa je odlučila istuširati se prije odijevanja. O, ne. Vidjela je kako voda ispire krv koja je bila dokaz njezine nevinosti. Nadala se da on to nije primijetio. Kako bi inače objasnila nekome da je tako dugo bila djevica? Željela je da joj prvi put bude s nekim posebnim, a onda su godine proletjele, a ona više nije ni razmišljala o tome. Otkad je upoznala Trentona, nije mogla izbiti iz glave provokativne misli o seksu s njime. Te misli su i dalje bile tu. Pokušala ih se otarasiti, ali nije joj uspijevalo. Ah. Kada već nije mogla ništa učiniti, nije bilo razloga truditi se oko nečega što se ionako neće promijeniti. Htjela se samo nakratko istuširati, ali kada je osjetila mlaz vode na svojem tijelu, zaboravila je na vrijeme i uživala u masaži luksuznim tušem. Bez obzira na to što se dugo zadržala, nije nestalo tople vode. Kakav život! Osjećala se malo bolje kada je izišla. Toplina vode olakšala joj je bol u mišićima i sada se ponovno osjećala čistom. Morala je odjenuti odjeću koju je jučer imala na sebi, ali tu nije imala drugog izbora. Obećala je sama sebi da će ponosno izići iz kupaonice i inzistirati na tome da pozove taksi. Mislila je da je nabolje da što prije pobjegne od šefa kako bi se mogli vratiti redovnoj poslovnoj svakodnevici. Naravno, znala je da će to biti dosta teško s obzirom na to da nikad nije vidjela šefa, a ni suradnike gole. Kada je ponovno pomislila na vođenje ljubavi, osjetila je vlažnost između bedara. Ne. Nema šanse.

45


Ušla je u sobu i osjetila olakšanje kada je vidjela da on nije u krevetu niti na drugome vidljivom mjestu. Gledala je u zgužvanu plahtu i ponovno se zacrvenjela. Kako je uopće mogla pomisliti da je njihovo vođenje ljubavi bio san. Nikada u snovima nije osjetila vrućinu i uzbuđenje koju je doživjela s Trentonom nekoliko sati prije. Sama pomisao na to kako se osjećala mogla bi je natjerati da sve ponovi. Bradavice su joj se učvrstile, a u tijelu je osjećala pulsiranje i neobičnu toplinu. Da, stvarno je bilo vrijeme da ode odavde. Izišla je iz sobe u prostran hodnik. Vidjela je da s lijeve strane hodnik završava, pa je skrenula desno iza ugla. Došla je do velikog stepeništa i spustila se dolje. Osjetila je miris slanine i pomislila koliko je gladna. Ogledala se oko sebe i bila zahvalna što nije bilo nikog u blizini. Bez obzira na glad odlučila je da će se poslije pobrinuti za hranu. Sada je morala najprije pronaći telefon i nestati iz ove kuće. Ponovno je skrenula iza ugla nadajući se da je pronašla put prema nekom uredu. Ušla je kroz vrata i vidjela stariju ženu kako stoji kraj štednjaka, pripremala je jaja, slaninu i krumpire i htjela je zbrisati prije nego što je žena primijeti. No u tom trenu njezin je želudac proizveo glasan zvuk zbog kojeg se žena okrenula prema njoj i nasmijala. “Čini se kao da ste gladni”, rekla je. Posložila je hranu na tanjur i servirala sve na šanku te pozvala Jennifer. Nekako je pristala. Još nekoliko minuta provedenih ovdje neće ništa promijeniti, a nije željela odbiti ovako dobar obrok. Prvo će pojesti. A onda može dalje nastaviti živjeti posramljeno. “Hvala vam”, rekla je i sjela, a zatim je počela trpati hranu u sebe kao da nije jela mjesecima, a ne večer prije. “Ovo je tako dobro”, uspjela je promrmljati između zalogaja. Žena je očito dodala neke posebne začine jer ovo nisu bili obični krumpiri i jaja. Slanina je bila tanka i hrskava, baš kako ju je ona voljela, a keksi su se doslovno topili u ustima. Vrlo brzo je ispraznila cijeli tanjur, a njezin prepun želudac ponovno je proizvodio zvukove. “Stvarno sam nepristojna. Ja sam Jennifer. Hvala vam za doručak, bio je spektakularan.”

46


“Niste nimalo nepristojni. Ja sam Sandy i stvarno je užitak imati ovdje nekoga tko uživa u mojoj hrani. Umorile su me mršavice koje jedva probaju ono što pripremim”, rekla je žena. Jennifer zapravo nije bila tipična djevojka. Nije joj bilo važno ako povremeno dobije koji kilogram viška, znala je da će to brzo i izgubiti jer je naporno radila i vježbala. Nije htjela biti poput većine djevojaka. “Bilo je stvarno fino i voljela bih da mogu još jesti”, rekla je Jennifer nasmijavši se. “Možete li mi sada pokazati gdje je telefon, molim vas?” “Prva vrata s lijeve strane”, rekla je Sandy. “Hvala. Baš mi je drago što sam vas upoznala, Sandy. Izvrsna ste kuharica.” Jennifer je izišla iz kuhinje i nije joj palo na pamet da je Trenton bio iza ugla i slušao njihov razgovor. “Što će ti telefon?” upitao je prepavši je zbog čega je ispustila telefon iz ruke. Srce joj je luđački udaralo dok je gledala u njega. “Zovem taksi”, konačno je progovorila i okrenula mu leđa te nastavila tipkati broj. Trenton joj je zgrabio telefon iz ruke što ju je razbjesnilo. “Što to radiš?” viknula je na njega. “Ne treba ti taksi. Rekao sam ti još sinoć da ću te vratiti do vile da preuzmeš svoj auto.” “Ne želim ići s tobom. Molim te dodaj mi telefon i sama ću si organizirati prijevoz”, odgovorila mu je. “Ideš sa mnom, ženo. I prestani se pretvarati kao da si žrtva. Pristala si na sve i ne sjećam se da si me pokušala spriječiti sinoć.” “Ne radim od sebe žrtvu, ali želim vrlo jasno dati do znanja da se to dogodilo samo jedanput i neće se ponoviti. Nemam apsolutno nikakvu želju petljati sa šefom niti ti skakati u krilo svaki put kada ti to poželiš.” Stajali su jedno nasuprot drugome i gledali se prijezirno, oboje su se borili s vlastitom ljutnjom, strasti koju su osjećali i potrebom da zgrabe jedno drugo. “Meni ne treba žena koja se pravi nedostižnom. Mogu imati seks kada god to poželim. Stoga se ne trebaš brinuti da ću te ‘napadati’ na poslu”, rekao je ljutito.

47


Jennifer su njegove riječi pogodile kao munja. Bila je svjesna da je poželjan muškarac. Žene bi bile oduševljene da su u njegovu naručju, ali ona nije željela biti dio većine, pa je odlučila ignorirati njegovu izjavu. Odnosno, pretvarala se da ignorira. Nije joj se svidjelo neugodno stezanje u grlu koje je osjetila pri pomisli na njega u krevetu s drugom ženom, i to nakon što je spavao s njom. “Ovaj razgovor je završen”, rekla je i odjurila iz sobe. Ne treba joj vražji telefon, ako treba, radije će pješke do najbliže govornice. Nije bilo smisla stajati pred njime i boriti se s vlastitim emocijama. Trenton ju je zgrabio za ruku, okrenuo je prema sebi i žestoko približio svoje tijelo njezinom. Jedva je disao i strijeljao ju je pogledom. “Ti si tako naporna žena. Nije ti bitno koliko će te nešto zaboljeti, jedino ti je važno da ti imaš zadnju riječ. Ako je potrebno, skočit ćeš s litice samo da druga osoba nema priliku uzvratiti ti odgovor. E pa, draga moja, vrlo brzo ćeš shvatiti da ja nisam neki obični mlakonja i ne trpim ničije zapovijedi.” Dok je govorio usnice su mu bile udaljene samo nekoliko milimetara od njezinih. Osjetila je toplinu njegova tijela, ali tih nekoliko milimetara u tom je trenu bila prevelika udaljenost između njih. Drhtala je zbog žudnje prema njemu, a prema njegovu trijumfalnom pogledu, to je očito i njemu bilo jasno. No Trenton je imao druge prioritete. Pružio im je ono za čime su oboje žudjeli. Njegovi poljupci ovaj put nisu bili polagani i zavodljivi; bili su divlji i puni žudnje. Odgovorila mu je strastveno što bi je iznenadilo da je uopće mogla jasno razmišljati u tom trenu. Trenton ju je pustio jednako brzo kao što ju je primio u naručje. Oboje su glasno disali i gledali jedno u drugo. Ni on ni ona nisu željeli stati. “Idemo. Odvest ću te do tvojeg auta”, rekao je, zgrabio je za ruku i poveo u garažu. Jennifer je mislila da bi mu se trebala oduprijeti, ali nije vidjela smisao u tome. Imao je pomalo zastrašujući izraz lica i nije se usudila izazivati ga. Vozili su se prema kući Marka i Emily u tišini. Iako joj je za to trebalo puno snage i volje, nije ga pogledala nijednom tijekom vožnje. Obuzeo je njezine misli baš kao što je uzurpirao njezin prostor u

48


posljednjih nekoliko tjedana. Kad bi barem mogla napustiti taj posao, nije bila sigurna da će uz njega moći ostati prisebna. Kada su napokon stigli do ranča, Jennifer je iskliznula iz njegova auta i gledala ga kako odlazi, a autom je razbacao šljunak poput nezrelog muškarca. Znala je da on nije za nju. Bio je previše samouvjeren, zgodan i arogantan za njezin ukus. Draži su joj nježni i razumni muškarci. Nije htjela biti s nekim tko je smatrao da ima pravo zgrabiti je i poljubiti bez njezina dopuštenja. Morat će samu sebe podsjećati na te stvari u kriznim trenutcima. Krenula je prema ulazu i čula dječje glasove i prije nego što je pokucala. Nasmijala se kada je pomislila da je njezina nećakinja ponovno pronašla zadovoljstvo. Pokucala je na vrata i pričekala. Tada je shvatila da je stigla prerano. Ovo jutro neće postati ništa bolje, barem se zasad tako činilo.

49


DESETO POGLAVLJE Jennifer je umalo pala na stražnjicu dok se borila s novim štiklama, ali zaustavila se u posljednji trenutak. Zar se nikad neće prestati sramotiti? Očito ne! Prošlo je mjesec dana otkad je vodila ljubav sa šefom, zapravo ne može se ni reći da su vodili ljubav, više je to bio seks za jednu noć. Točnije, prošla su trideset dva dana. Da, bila su to trideset dva dana prave muke za nju jer je njezino tijelo i dalje priželjkivalo njegovo. No bila je vrlo odlučna u svojim namjerama. Potrudila se da se ni u jednom trenutku ne nađu sami u uredu. Često je osjetila njegov pogled na sebi i teško se tome odupirala, ali bila je ponosna na sebe jer nije pokleknula i pohitala u njegovo naručje, što joj je on sve vrijeme prešutno nudio. U svemu tome jedino su njezini novi prijatelji koje je stekla na poslu bili pozitivni i nije imala namjeru odreći ih se, kao ni ovog dobro plaćenog posla. Upoznala je nekoliko samohranih roditelja na poslu koji su joj postali nezamjenjiv oslonac, uvijek spremni pružiti joj savjet i novu ideju o tome kako odgajati djecu. Našla se potpuno nespremna u podizanju djeteta i, premda se nikada nije zbog toga žalila, znala je da mora još mnogo toga naučiti o odgoju djece. “Jennifer, idemo večeras van u klub. Želiš li nam se pridružiti?” upitala ju je njezina nova prijateljica, Tracy. “Zvuči odlično. Molly večeras spava kod prijateljice tako da imam slobodnu večer. Gdje se nalazimo?” “Idemo u onaj novootvoreni klub u centru. Odjeni se droljasto”, dobacila joj je Tracy nasmijano. Jennifer se zacrvenjela, a Tracy joj je namignula i pozdravila je, čula je njezin smijeh cijelim putem dok je odlazila. Trenton je sjedio u svojem uredu i kuhao u sebi. Nije ju mogao izbaciti iz svojih misli, a sada je slušao kako se sprema za provod u nekom klubu. Poželio je zatvoriti je u svoj ured i podsjetiti je kako im je

50


bilo dobro onu noć. Nekako se natjerao da ostane sjediti i pretvarao se da završava posao. Na kraju dana vidio je Jennifer kako nasmijana i vesela odlazi s posla s prijateljicama i tada je odlučio da će se večeras i on dobro provesti u klubu. Napustio je ured toliko bijesnog izraza lica da se nitko od zaposlenika nije usudio pogledati u njegovu smjeru; svi su željeli izbjeći razgovor s njime u tom trenutku. On to nije ni primijetio. Ta ga je žena potpuno izluđivala i bio je svjestan toga. Kada je stigao kući, Trenton je skinuo poslovno odijelo i odjenuo se u najdraže traperice i majicu. Te večeri nije želio izgledati kao bogataš, već kao običan muškarac i želio je samom sebi dokazati da će, bez obzira na to, seksi djevojke plaziti po njemu. Ako se ta tvrdoglava djevojka pravila da on ne postoji, zašto bi uopće mario za nju? Nije trebao njezinu pozornost. Još nikada nije bio u tom klubu i čim je ušao, nije mu se svidjela gužva oko njega, a bilo je tek deset navečer. Odbacio je takve misli i požurio prema šanku naručiti piće. Imao je osjećaj da mu treba barem dvadesetak rundi da preživi noć, ali znao je da mora ostati priseban i odvesti se kući kasnije. Nagnuo se preko šanka i naručio viski s rumom i u tom trenutku ugledao je nju unatoč gomili ljudi koja se ondje stiskala. Osjetio je knedlu u grlu kada je vidio da pleše s drugim muškarcem i morao je doslovno samog sebe zadržati na šanku kako ne bi odjurio na podij i iščupao je iz zagrljaja tog lika. Tip ju je približio sebi, a ona je nasmijano zabacivala glavom. Tada ju je kreten zavrtio i ponovno vratio k sebi, što je Trentona toliko izludilo da je poželio raskomadati ga. Baš kada je pomislio krenuti prema podiju i tako izgubiti unutrašnju bitku sa sobom, ugledao je kraj sebe plavušu koja mu se nasmiješeno nabacivala, s napola otkrivenim grudima. Trenton ju je odmjerio od glave do pete i nije izazvala apsolutno nikakvo zanimanje s njegove strane iako je nosila toliko usku i kratku crvenu haljinu koja je jedva prekrivala njezine velike grudi i ostale dijelove tijela. Nadao se da će ga privući njezino lice jer je imala klasične tamnocrvene usnice koje su prizivale poljupce i duge, umjetne trepavice na očima punim žudnje. Ništa! Nije osjećao baš ništa! Kvragu!

51


“Oh, ispričavam se!” rekla je nasmiješeno što ga je nerviralo. “Nema problema”, odgovorio je iako ga je zapravo živcirala. Što se to događalo s njim? Nabacuje mu se predivna žena, a on za to nimalo ne mari. Bila je njegov tip cure više nego Jennifer, a on je samo želio odjuriti na podij do svoje asistentice. To nije bilo dio njegova plana! “Mogu li te počastiti pićem?” upitao je sa svojim osmijehom od milijun dolara. Plavuša je zamalo pala u nesvijest zbog njegove pozornosti. “To zvuči odlično, zgodni”, rekla je mazno trljajući se o njegovo tijelo. Stisnuo je zube i obećao samome sebi da će barem pokušati flertovati s ovom praznoglavom droljom.

52


JEDANAESTO POGLAVLJE Jennifer je stisnula zube dok ju je plesni partner vrtio i pritiskao uz svoje tijelo na podiju. Bio je zgodan, imao je tijelo isklesano u teretani i osmijeh koji bi većinu žena potpuno začarao. Njezini prijatelji natjerali su je da pleše s njim kada je došao do njihova stola iako nije imala volje za to. Prokleta pjesma nije nikako završavala, a on se trudio i davao joj sve moguće signale da želi nešto više. Bio je sladak i zanimljiv, ali zapravo je glumila da se zabavlja. Uplašila se da joj je Trenton povisio standarde i da joj se više nikad neće nijedan muškarac svidjeti. To baš i ne bi bilo dobro za nju. Prošlo je više od mjesec dana kako radi s Trentonom i on je danonoćno bio u njezinim mislima. Danju bi maštala o njemu, a onda bi se noću, misteriozno, pojavljivao i u njezinim snovima. A prošlo je tako kratko vrijeme otkad ga je upoznala. Smatrala je da se dobro drži s obzirom na to da je sama sebi zacrtala da će ga potpuno ignorirati i održavati samo strogo poslovan odnos, no svejedno joj je to bilo previše stresno i njezino tijelo patilo je za njime. Kad je glupa pjesma napokon završila, Jennifer se oslobodila iz naručja svojega plesnog partnera i pošla prema stolu svojih prijatelja. Tip ju je slijedio i morala se suzdržati da ne bude bezobrazna prema njemu. “Hvala na plesu, draga”, rekao je. “Volio bih to ponoviti s tobom. Mogu li te počastiti pićem?” Očito je tim tonom zavodio djevojke. Barem je tako zvučalo. No na nju nije ostavio nikakav dojam. “Hvala, ali ovdje sam s prijateljima. Želim ti dobar provod večeras”, odgovorila je i okrenula mu leđa pokušavajući mu dati do znanja da nije zainteresirana. Očito se pokupio jer ju je Tracy gledala kao da je potpuno izgubila razum. “Jennifer, ne mogu vjerovati, tip je tako seksi, a ti si ga totalno otpilila”, rekla je pomalo optužujućim tonom.

53


“Ne zanimaju me takvi muškarci. Uostalom, nisam došla ovdje tražiti muškarca. Samo se želim dobro zabaviti i opustiti se”, rekla je prijateljici nasmijano. “Ti si luda, ali neka bude po tvom”, rekla je Tracy i, nasreću, razgovor se nastavio u drugom smjeru, a vrijeme je počelo sve brže odmicati. Plesala je još nekoliko puta tijekom večeri s različitim tipovima koji nisu skrivali da su došli potražiti nekoga s kime će poslije otići u krevet i nije im bilo bitno tko će biti ta osoba. Njezini prijatelji bili su razočarani njezinim izborom odjeće, ali njoj se svidio. Nosila je minicu, majicu V izreza i podignutu kosu, što je očito bila pogreška jer su muškarci mislili da joj mogu ljubiti tako otkriveni vrat. Zar cura više ne može doći na piće s prijateljima, plesati i onda se pozdraviti? Zašto svi misle da želiš seks ako dođeš zabavljati se u klub? Zato što su to muškarci i tako razmišljaju. Bilo je kasno i Jennifer je već popila koju margaritu previše. Dok ju je posljednji plesni partner vrtio na podiju, osjetila je vrtoglavicu i nesigurnost. “Moram sjesti”, pokušavala mu je reći. “Ma, bit ćeš dobro”, rekao joj je i približio ju sebi. Oko njih je bila hrpa ljudi i osjećala je da se više ne može othrvati njegovu stisku. To ju je pomalo izbezumilo pa se sada više nije pretvarala da se dobro provodi. “Pusti me odmah. Želim se vratiti za stol svojih prijatelja”, rekla mu je ozbiljnim glasom. Tip ju je potpuno ignorirao i besramno rukama prelazio po njezinu tijelu što ju je dovelo do suza. Nikad ne bi pomislila da je ženu tako lako uznemiravati i to u javnosti. Nitko oko njih nije doživljavao ni nju ni situaciju u kojoj se našla. Nastavila je odgurivati ga, ali bez učinka. Hvatao ju je za stražnjicu i privlačio k sebi. Osjećala se prljavo i uznemireno i željela je napustiti klub istog trena. Što? Odjednom je tip maknuo ruke s nje jer ga je netko odgurnuo. Pogledala je bolje i ugledala Trentona bijesna izraza lica. Kada se on pojavio ovdje? Nije znala što da kaže.

54


“Čini mi se da je dama tražila da makneš ruke s nje, pa predlažem da se sada makneš odavde.” Bijes i ljutnja u njegovu glasu očito su preplašili tipa koji je odjurio i nije se trudio ni osvrnuti se oko sebe. Jennifer je bila previše zahvalna što se Trenton pojavio i izbavio je od tog čovjeka pa je potpuno zaboravila pitati ga što on uopće radi ovdje. “Hvala, gospodine Anderson. Tip nije htio čuti da ne želim išta s njim”, rekla je i krenula prema prijateljima. Sada se našla u problemu jer je htjela odmah krenuti prema kući, a njezini prijatelji su se odlično zabavljali. Jedina opcija bila joj je uzeti taksi. Nije znala kamo je Trenton otišao, ali to sad ionako više nije važno. Prijatelji su je molili da ostane, a ona se ispričala, pod izlikom glavobolje tako da su je brzo pustili da ode kući. Tracy je htjela ići s njom, ali Jennifer nije dopustila s obzirom na to da se ona odlično zabavljala. Krenula je prema izlazu. Baš čudno. Kada je izišla iz kluba, ulica je bila potpuno pusta. Tu i tamo je prošao poneki auto, ali nije vidjela taksi u blizini. To nije dobro. Odlučila je hodati i razbistriti misli, a možda usput naiđe i taksi. “Hej, djevojko, želiš sa mnom na spoj?” Smrznula se kad je čula pitanje. Što joj je, pobogu, bilo? Kako je mogla biti tako glupa i krenuti u ovo doba pješke gradom! Svakako je popila previše margarita. Počela je hodati bržim korakom. Čudak ju je slijedio i pritom joj svašta dobacivao i sada je već bila potpuno prestravljena. Gledala je oko sebe kako bi ugledala neko mjesto na koje bi mogla otići i pomislila kao bi bilo najbolje nekako se vratiti u klub i zamoliti nekoga da joj pozove taksi. Netko joj je zgrabio ruku. Taman kad je htjela vrisnuti, ugledala je Trentona pred sobom. Nikada nije bila tako sretna što ga vidi. “Što ti pada na pamet, zašto hodaš ulicama sama u gluho doba noći?” upitao ju je ljutito. “Okrenem se na trenutak i tebe već nema. Zar ne znaš što ti se moglo dogoditi ovdje vani?” Način na koji je razgovarao s njom odmah ju je izludio. Pa nije ona nekakva tinejdžerica kojoj će on soliti pamet. No, dobro, možda joj je i trebalo reći što je ide jer je stvarno pogriješila kada je odlučila noću lutati sama ulicom. Ali to ne znači da se on treba ponašati kao

55


njezin otac. Ona je odrasla osoba i ako želi donositi nekakve glupe odluke, to se zasigurno njega ne tiče. “Tražim taksi, a ono što radim izvan radnog vremena nije vaša briga, gospodine Anderson.” Oh, Bože, iznenadila je samu sebe načinom na koji je to izgovorila. “Zbog tebe ću dobiti infarkt. Ne znam zašto se uopće trudim brinuti se o tebi.” Ljutito je zgrabio njezinu ruku i krenuo u suprotnom smjeru od onog kojim je krenula. Pokušala je osloboditi ruku, ali imao je prečvrst stisak. “Mogu sama hodati”, bunila se. Uputio joj je pogled kojim joj daje do znanja da trenutačno nije sposobna ništa učiniti sama i nastavio je voditi u suprotnom smjeru. Bila je sigurna da pritom nešto mrmlja sebi u bradu. Zaustavio se, otključao vrata i odjednom se našla u njegovu autu. Zar nije bilo kraja tom muškom uznemiravanju ovu prokletu noć? Bila je preumorna da bi se suočila s njim pa je imao vremena doći do vozačeva sjedala. Upalio je auto i začas su se našli na gradskim ulicama, a Jennifer se uspjela osvijestiti. “Stvarno si arogantan kreten, nisam te tražila prijevoz”, vikala je. “Niti sam tražila tvoju pomoć. Pusti me istog trena iz auta i pozvat ću taksi.” “Istina, nisi tražila moju pomoć, ali očito ti je bila potrebna. Ne podnosiš alkohol i sutra bi vjerojatno bila glavna vijest u crnoj kronici da te ne odvedem kući. Pravo je čudo da si ostala živa nakon svega”, rekao je začuđujuće mirnim glasom. Ta mirnoća ju je isprovocirala. Ponašao se prema njoj kao da je dijete. U tom se trenutku zapitala što je uopće radio u istom klubu u kojem je i ona bila. “Samo malo. Što ti radiš uopće ovdje?” zahtijevala je odgovor. Odustala je od ideje da iziđe iz auta. “Bez obzira na to što se tebe ne tiče što ja radim ovdje, i ja sam običan čovjek i volim povremeno izići i zabaviti se.” “Tražiš sponzoruše?” Njihov razgovor tad je završio. Nije se trudio odgovoriti na njezin nezreli komentar, a njoj je bilo drago zbog toga.

56


DVANAESTO POGLAVLJE “Slušaj, Jennifer... I kako to da se mene ne tiče ono što ti radiš, a tebe se tiče što ja radim u slobodno vrijeme?” Zastao je. “Pričaš nepovezano. Nadam se da ćeš se uskoro otrijezniti.” “A ja se zbilja nadam da ćeš se ti prestati ponašati kao tvrdoglavi kreten. Ili, bolje rečeno, poput budale koja misli da je samo on u pravu i da je sve što govori sasvim logično, a ne bi primijetio ni da te nešto ugrize za guzicu.” Trenton je začuđeno slušao. “No ipak ste me iznenadili, gospodine Anderson. Nisam mislila da ću te ikad vidjeti bez tvojega uštogljenog odijela i da znaš kako se obračunati s običnim tipovima poput onoga u klubu.” “O, vjeruj mi, draga, ja dobro znam što trebam raditi kad skinem svoje uštogljeno odijelo.” Njegov pogled ju je ušutkao do kraja vožnje. Kad je shvatila da su stigli do njezina stana, počela se boriti s pojasom. Očajnički je htjela pobjeći od njega prije nego što učini nešto glupo. I prije negoli on učini nešto glupo. Trenton je stigao do njezinih vrata prije nego što se uspjela odvezati i džentlmenski joj otvorio vrata. Premda su joj noge klecale, trudila se uspravno hodati prema vratima stana. Trenton ju je pridržavao. “Ne trebam tvoju pomoć, dalje mogu sama”, viknula je. “Previše je očito da trebaš moju pomoć, a uostalom, ja nisam muškarac koji ostavlja djevojku samu usred noći, barem ne prije nego što provjerim da je na sigurnom i zaključana.” Primijetila je njegovu pribranost i strpljivost dok je govorio. Kako mu je uspijevalo ostati tako miran, a njezine emocije su prštale na sve strane? Tome su pridonijele i one silne margarite koje je popila u klubu. Pokušavala je otključati vrata, a pritom su joj ispali ključevi iz ruku, čula je Trentona kako uzdiše, podiže ključeve i otključava vrata u samo nekoliko sekundi. Podigla je ruku prema njemu kako bi uzela svoje ključeve, ali on ju je samo lagano pogurnuo u stan.

57


“Ne trebaš me pratiti skroz unutra”, vikala je, ali u tom trenutku svladao ju je umor i srušila se na kauč, s premalo snage da bi se dalje prepirala s njime. Trenton je ignorirao njezine riječi i otišao prema kuhinji i vrlo brzo je osjetila miris kave. Oduševio ju je miris, ali bila je odlučna da neće probati ni gutljaj sve dok on ne ode iz stana. “Popij to”, rekao je i tada je primijetila da je zadrijemala na kauču. Iznenadila ju je tolika opuštenost u njegovu prisustvu, čak je uspjela zaspati uz njega. “Možda ne želim”, rekla je, kome bi, pobogu, odgovarala kava usred noći. Jedina želja bila joj je naspavati se, a kava bi je, upravo suprotno, potpuno razbudila. Umjesto toga donio joj je čašu vode i natočio sebi kavu. Približio joj se i uzeo praznu čašu iz njezine ruke. Duboko je uzdahnula jer je znala da nema snage boriti se protiv onog što je osjećala. Njezino iscrpljeno tijelo instinktivno je reagiralo na njegovu blizinu i tako ga je željela. Kvragu, trebala ga je više od svega. Kleknuo je i, bez riječi, podignuo je s kauča u svoje naručje i zatim poljubio njezine usnice. Ljubio ju je dovoljno dugo da se potpuno rastopi iznutra. Bila je potpuno spremna da je uzme. Iscrpila ju je borba s njime i sa samom sobom. Omotala je ruke oko njegova vrata i približila ga k sebi, a on joj je uzvratio nježnim dodirima koji su uzavreli njezinu krv. I tada, približio se vratima jednako brzo kao što ju je počeo ljubiti. “Zaključaj vrata kada izađem”, rekao je i otišao. Ostala je stajati potpuno prazna i začuđena što je odlučio otići nakon toliko vrućih poljubaca. Pribrala je svoje patetične misli i zaključala vrata. Uspjela se dovući do sobe i baciti se na krevet. Skinula je cipele, ali ostatak odjeće je ostavila na sebi te ležala u čudnoj boli, osjećala je da ga treba više nego što je ikad nekoga trebala. Užasno ju je privlačio, ali ona očito nije imala takav utjecaj na njega. Otišao je bez dvoumljenja. *** Trenton je pričekao ispred stana da bude siguran da je Jennifer zaključala vrata i tada krenuo prema autu. Za ovaj čin bi trebao dobiti

58


nekakvu medalju jer je bilo nešto najteže što je ikad morao učiniti. Znao je da ga želi i bila je spremna za njega, ali ujutro bi mrzila i sebe i njega i zato je bio siguran da je napravio ispravan potez. Prerano su se upustili prvi put u seks i zbog toga su jedva razgovarali što je otežavalo i njihov poslovni odnos s obzirom na to da mu je asistentica. Bojao se da nakon još jedne takve noći više ne bi mogli raditi zajedno. Kad je stigao kući, popio je dupli viski prije nego što se uspeo stepenicama na kat. Dugo se tuširao i zatim se dovukao do kreveta iako je znao da će ondje ležati još satima budan. Ljutilo ga je što je ne može izbaciti iz svojih misli. Nijedna žena dosad nije uspjela tako dugo zadržati njegovu pozornost. Sada više nije imao izbora. Morao je učiniti ispravnu stvar. Naravno da će je preboljeti nakon one kratke afere i nastaviti dalje sa životom. To će biti najbolje za njih oboje. Može joj pronaći novo radno mjesto unutar tvrtke i tada će možda ponovno moći mirno spavati. Bližio se dug poslovni put na koji mora poći i to će biti savršen trenutak da krene sa svojim planom. U ponedjeljak će je obavijestiti o putu. Odmah se osjećao bolje. Mora upaliti, zar ne? Odlučio je ignorirati onaj racionalni dio mozga koji mu je davao do znanja da je potpuno poludio. Nakon duljeg vremena ipak je uspio zaspati, ali ta djevojka uspjela se zavući čak i u njegove snove.

59


TRINAESTO POGLAVLJE U ponedjeljak ujutro Jennifer je stigla na posao iako je znala da izgleda užasno. Jedva je uhvatila malo sna tijekom vikenda i sada se to vidjelo na njezinu izmučenom licu. U subotu ujutro probudila se s groznom glavoboljom, a usto ju je iznenada posjetila i socijalna radnica koja ju je promatrala kao naj ne sposobnijeg roditelja na svijetu. Izišla je s prijateljicama i popila je previše, ali to su bili tako rijetki trenutci. Obožava Molly i učinila bi sve za svoju nećakinju, ali činilo se da socijalna radnica nije u to uvjerena. Jedva je uspjela dobiti odobrenje za poslovna putovanja, ali je svejedno bila zabrinuta da će ispasti kriva kada bude morala otputovati. Zasad još nije bilo nikakvog putovanja na vidiku, ali znala je da će se i to kad tad dogoditi. Što ako je to dovoljno socijalnoj radnici da dokaže da nije odgovarajući skrbnik? Bila je previše pod stresom. Ne može dopustiti da izgubi Molly. To bi ih obje uništilo. Čim je sjela za svoj stol i upalila računalo, zazvonio joj je telefon i čula je Trentona kako je poziva u svoj ured. Nije zvučao previše zadovoljno. Uspravila se i krenula prema njemu. Nadala se da izgleda barem donekle profesionalno. Čim je ušla na vrata, Trenton je primijetio njezinu iscrpljenost. Unatoč tome i, bez obzira na to što je vjerojatno spavala manje nego on, izgledala je prekrasno. Možda će joj trebati malo dulje da to shvati, ali putovanje će biti dobra stvar za oboje. Možda bi trebao odmah prijeći na stvar? “Krajem tjedna moram na poslovni put i trebala bi ići sa mnom”, rekao je. Začuđeno ga je pogledala. “Koliko dugo nas neće biti?” “Ako sve bude po planu, vratit ćemo se za tjedan dana, a ne bude li tako, put bi mogao potrajati tri tjedna”, odgovorio je. “Ja... ne mogu biti odsutna tako dugo. Moram se brinuti za svoju nećakinju”, rekla je. Nikako nije bila spremna izgubiti ovaj posao, ali 60


nije mogla ostaviti Molly na tri tjedna. Malena bi mislila da je ponovno napuštena. A socijalna radnica bi je tada sigurno oduzela Jennifer. “Jasno mi je da imaš nećakinju i da se brineš o njoj, ali kao što su ti rekli na razgovoru za posao, katkad ćeš morati putovati. Trebaš mi na ovom putu. Već sam dogovorio da Molly ostane kod mojeg rođaka Marka i njegove supruge, djevojčica ih poznaje i bit će joj sasvim dobro s njima. Ako želiš, možete razgovarati videokamerom na laptopu svaku večer.” Trenton je bio potpuno spreman za njezine komentare. “Morala bih najprije razgovarati sa socijalnom radnicom te, ako ona odobri put, trebat ću nekoliko dana slobodno da ih provedem s Molly i objasnim joj sve jer ne želim da se uspaniči.” Bio je impresioniran. “Naravno, slažem se. Možeš raditi od kuće do kraja tjedna. Uzmi laptop sa sobom. Danas još završi posao ovdje u uredu.” “Hvala”, odgovorila je i izjurila iz njegova ureda kako bi obavila sve telefonske pozive. Ovo bi mogao biti kraj njezina posla. Ako će morati birati između posla i nećakinje, Molly svakako pobjeđuje. Ured socijalne radnice odobrio je njezino putovanje i srce joj je ubrzano lupalo. Nije bila sigurna kako će ovo preživjeti.

61


ČETRNAESTO POGLAVLJE ”Znaš da te teta jako voli i obećavam ti da ćemo svaku večer razgovarati preko one cool kamere koju sam ti pokazala.” Jennifer se jedva suzdržavala da ne pusti suze pred Molly. Srećom, Emily je pristala dovesti Molly do privatnog aerodroma da se pozdravi s Jennifer. “Ne brini se teta, bit ću dobro. Igrat ću se s prijateljima”, rekla je Molly, ali Jennifer je vidjela da je pomalo uplašena. “Donijet ću ti puno darova s puta”, rekla je Jennifer i konačno se odvojila od nje. Djevojčica se ozarila. “Jako volim darove!” “Znam, ljepotice moja. Slušaj Marka i Emily, može?” Jennifer ju je pogledala upitno. Samo nekoliko trenutaka poslije sjedila je u avionu i mahala nećakinji kroz prozor. Vidjela je kako Emily vodi Molly prema autu i začas su joj nestale s vidika. U tom je trenutku shvatila da je ostala sama s Trentonom zbog čega joj je srce počelo ubrzano lupati. Promatrala je luksuz u avionu u čudu. Nije bilo nimalo nalik ekonomskoj klasi kojom se vozila dosad samo dva puta. Avion je imao prekrasan, mekani tepih, udobne stolice i kauč te hodnik koji je vodio dalje. “Želiš li razgledati malo, Jennifer?” upitao je Trenton. „Nećemo krenuti još nekih petnaestak minuta. “Da, voljela bih”, odgovorila je. Zanimalo ju je kako žive bogataši. Proveo ju je avionom i bila je začuđena što takvo što uopće postoji. Avion je imao nekoliko soba, jedna od njih imala je i veliki stol sa stolicama i golemim TV ekranom, a druga je imala čak i pristojnu kuhinju iz koje su dolazili predivni mirisi što je obećavalo da tijekom leta neće biti gladni. Kada su stigli do spavaćeg dijela, zacrvenjela se pri pogledu na golemi krevet u glavnoj spavaonici. Ondje je bila čak i posebna

62


kupaonica koja je bila veća od one u njezinu stanu. Kako je to sve moglo stati u avion? Činilo se nemoguće. Iako je avion bio velik, izvana se ipak nije činio toliko prostran. Pretpostavila je da će spavati u dnevnoj sobi ako let potraje jer nije bilo šanse da ponovno dijeli krevet s Trentonom. “Koliko traje let?” upitala je. “Prilično dugo jer idemo u Austriju, ali avion je udoban tako da neće biti problema”, rekao je. “Gospodine Anderson, kapetan je zamolio da sjednete i zavežete pojaseve. Primio je naredbu da avion može uzletjeti”, rekla je žena. Jennifer je brzo sjela i zavezala se što je čvršće mogla. Nije imala puno iskustva s letenjem, ali znala je jedno: mrzila je polijetanje i slijetanje aviona. Osim toga, tijekom leta nije imala problem sa strahom. Barem ne previše. Nisu joj se sviđale turbulencije i znala je da će se uspaničiti ako ih osjeti. Napeto je sjedila čvrsto se držeći rukama za stolicu sve dok uzlijetanje nije završilo, a oni se našli na sigurnome. Tada je stigla i stjuardesa koja im je ponudila piće. Zatražila je prirodan čaj i zbrisala u kupaonicu kako bi uzela nekoliko jakih tableta za spavanje. Željela je prespavati let i probuditi se tek kada slete. Vratila se i dok je pijuckala svoj čaj, pred njih je stigla plata s koje su se širili neodoljivi mirisi. Iako nije znala što se sve nalazi na pladnju, odmah se primila jela. Nakon dobre večere moći će se prepustiti snu. “Čini se kao da jako uživaš u hrani”, rekao je Trenton podrugljivo. Na trenutak se zarumenila, a ona pomislila pa što onda ? “Moram doznati kako su ovo napravili. Tako je fino”, rekla je. “Imate li recept?” “Mogu zatražiti recept”, rekao je, dobro se zabavljajući dok ju je promatrao. Ah, kvragu, više je nije bilo briga što misli o njoj. On je ionako naviknut da u životu sve dobiva s lakoćom dok je ona uvijek morala naporno raditi za sve što je postigla. Bila je odlična kuharica i znala je da može napraviti identično jelo ako dozna malo više o njemu.

63


Svako jelo koje su nadalje posluživali bilo je bolje od prethodnoga. Kad je stigao desert, Jennifer je bila potpuno sita, ali nije mogla odoljeti toj slastici umočenoj u čokoladu. Uskoro su tablete za spavanje počele djelovati i osjetila je težinu kapaka. Znala je da neće još dugo izdržati budna. Tada su joj donijeli šalicu bez kofeinske kave koja je savršeno mirisala, a tek njezin okus! Ispila je cijelu šalicu kave i naslonila glavu na sjedalo. “Trebali bismo dovršiti posao prije spavanja”, rekao je Trenton pogleda uperenoga u svoj laptop. Jennifer je nešto promrmljala i prepustila se snu koji ju je svladao. Zaspala je sjedeći u svojoj stolici. Trenton ju je pogledao i shvatio da nije samo prilegla, ona je doista spavala. Ah, ionako se sada ne bi mogao posvetiti poslu, bio je previše uzbuđen zbog ovog putovanja. Imao je hrpu posla koji je trebao završiti, ali imao je u planu i mnogo romantike. Želio ju je u svojem krevetu baš svaku noć i znao je da će se morati potruditi za to. Stjuardesa se vratila provjeriti treba li im još što, ali Trenton joj je zahvalio i rekao joj da je slobodna, odložio je svoj laptop i podignuo Jennifer u naručje. Nasmiješio se promatrajući kako se namjestila na njegovu ramenu. Njegov plan zavođenja možda će biti puno lakše ostvariti nego što je mislio. Odnio ju je u svoju sobu i položio je na krevet. Skinuo joj je samo cipele i hlače, a sve ostalo ostavio na mjestu. Nije mu palo na pamet iskoristiti je u ovako besvjesnom stanju. Trentonu se još nije spavalo te se, nakon što je ušuškao Jennifer u krevet, vratio u kabinu i posvetio se rješavanju papira idućih nekoliko sati. No misli su mu se vraćale na Jennifer koja je sada ležala u njegovu krevetu i naposljetku je popustio i pridružio joj se. Odlučio je jednostavno ležati pokraj nje i uživati u pogledu na nju u svojem naručju. Mogao bi se vrlo brzo naviknuti na dijeljenje kreveta s njom. Bila je to njegova posljednja misao prije nego što je i njega konačno svladao san.

64


PETNAESTO POGLAVLJE Trentona su probudile zraka sunca koje su dopirale kroz prozor, a pokraj njega ležala je Jennifer i bilo mu je teško pomaknuti se od njezina toplog tijela. Njegova je muškost bila ukrućena zbog njezine blizine i više od svega želio je okrenuti je k sebi i zaroniti u njezinu toplinu, ali znao je kakve bi bile posljedice toga. Želio ju je napaljenu i želio je da ona jednako želi njega i da je svjesna svakog trenutka i svega što joj je želio činiti. Stoga je napokon ustao iz kreveta i primio se posla kako ne bi dalje mislio na to. No nije mu uspjelo. Morao je odustati nakon što je deseti put čitao istu rečenicu. Kako je ta žena imala toliku kontrolu nad njegovim tijelom i osjećajima? Zbog toga se osjećao pomalo slabim. A bio je sve, samo ne slabić! Znao je da je ušla u kabinu iako joj je bio okrenut leđima i oči su mu bile zatvorene. Osim što je osjećao njezin neodoljiv miris, koji će ga pratiti zauvijek, mogao je osjetiti njezinu prisutnost. Jennifer je sjela nasuprot njemu i upitala: “Kako sam dospjela u krevet?” “Ja sam te odnio. Zaspala si i bilo je hladno”, rekao je ne dignuvši pogled s laptopa. “Oh, aha.. hvala”, promrmljala je. U tom času stigla je stjuardesa i prekinula neugodnu tišinu. “Biste li željeli doručak?” upitala ih je. “Da, to bi bilo odlično”, odgovorio je Trenton. “Što biste željeli popiti?” “Ja bih kavu, s puno šećera i čašu mlijeka”, rekla je Jennifer. “Meni crnu kavu”, rekao je Trenton. Stjuardesa se brzo vratila i poslužila ih kavom i nekim poslasticama koje su mamile Jennifer dok su sjedili u tišini. Uskoro je kapetan najavio slijetanje, a njezina opuštenost brzo je iščeznula. Slijetanje! O, ne! Jennifer se čvrsto uhvatila za stolicu i 65


počela teško disati. Borila se s panikom koja je u njoj naglo rasla i vidjela Trentona kako se premješta na sjedalo kraj nje. Bez riječi ju je primio za ruku i osjetila je olakšanje, a disanje joj se polako normaliziralo. Iznenadilo ju je kako ju je smirila njegova obična gesta. Nije izmakla ruku, kao da nije bila svjesna da je pokraj nje. Samo ga je osjećala. Avion je polagano sletio i napokon je uspjela odahnuti. “Nema potrebe da imaš strah od letenja, znaš”, rekao je Trenton nasmijano, a ona ga je začuđeno gledala. Na trenutak je zaboravila da je pokraj nje. “Znam da je veća vjerojatnost stradati u automobilskoj nesreći nego u avionu, ali ima nešto zastrašujuće u pomisli da smo tako visoko u nečemu tako teškom”, rekla je šaleći se na svoj račun. “Mnogi ljudi imaju strah od letenja, ali ja sam već toliko naviknut na avione da o tome ne razmišljam.” “Blago vama”, rekla je sarkastično. Ona je preferirala biti čvrsto na zemlji. “Nakon što odradimo sve na terminalu, idemo odmah u hotel. Moramo još dosta toga odraditi prije nego što sastanak počne”, rekao joj je. “Spremna sam za posao”, rekla je. Jedva. Pomislila je kako se uvalila više nego je bila spremna podnijeti. Uskoro se našla u prekrasnom, velikom apartmanu hotela, s nekoliko spavaćih soba i prostranom dnevnom sobom. Stol je već bio pripremljen kako bi odmah mogli početi s radom i već je imala osjećaj da bi mogla održati prezentaciju o dokumentima kroz koje su prošli bezbroj puta. Bilo je dosadno, monotono i gubili su puno vremena na to. No takav je njezin posao. Ostatak poslijepodneva provela je čitajući sve dok joj mozak nije postao preopterećen informacijama. Misli li on ikada završiti s poslom? Izgledao je potpuno razbuđeno i motivirano za nastavak s radom, a ona se osjećala kao da je netko prosuo vreću teškog pijeska na njezine kapke. Naposljetku, kada je primijetio njezinu iscrpljenost, odlučio je završiti s poslom. Idućih nekoliko dana radili su jednako naporno. Njegovi odvjetnici stalno su dolazili i odlazili noseći sa sobom hrpe papira koje

66


je trebalo potpisati i promjene koje su morali prokomentirati. U trenutcima predaha Jennifer je s čežnjom gledala kroz prozore predivnog apartmana i željom da istraži ovaj grad, za koji je mislila da ga nikad neće imati priliku posjetiti, ali uz Trentonov naporan raspored nije imala vremena za to. Nadala se da će prije odlaska imati barem jedan slobodan dan za razgledavanje. Pomalo ju je plašila pomisao da će dijeliti apartman s Trentonom, no ispostavilo se da nije imala razloga za brigu jer nije pokazivao nimalo zanimanja za seks. Štoviše, počelo ju je frustrirati što svaku noć leži sama u svojoj sobi i osjeća kako joj tijelo pati za njim, kao da nešto propušta. Trenton joj se pridružio. “Jennifer, moramo ići.” “Spremna sam”, odgovorila je i pospremila dokumente koji bi im mogli zatrebati. Za nju je bilo pravo mučenje provoditi toliko vremena sama s njim i sada će joj biti barem malo lakše kada budu u dvorani punoj ljudi. Nije sumnjala u njegove sposobnosti jer je imao na umu svaki detalj poput pravog perfekcionista. Pazio je na svaku sitnicu. Bio je neodoljiv... u svakom pogledu. Čim su stigli u dvoranu za konferencije, bilo je jasno tko je preuzeo stvar u svoje ruke. Bilo je izgledno da će sve biti onako kako je zamislio što je značilo da će se ipak vraćati za tjedan dana, a ne tri, što je bila jedna od opcija. Kad je izišao sa sastanka u toliko dobrom raspoloženju u kakvom ga još nije imala prilike vidjeti, bila je pomalo razočarana što se njihov put bliži kraju, a ona nije imala priliku ništa razgledati. “To će nam produljiti ostanak za nekoliko dana, ali zbilja moramo riješiti još neke stvari prije povratka kući. Sljedeći sastanak je za tri dana”, rekao joj je na povratku u hotel. Bilo je kasno i bila je sasvim iscrpljena, ali i uzbuđena zbog njegovih riječi. Napokon ima priliku istražiti ovu prekrasnu zemlju.

67


ŠESNAESTO POGLAVLJE Jennifer je imala na raspolaganju tri dana, tri prekrasna dana za razgledavanje svega što joj je palo na pamet. Željela je sve istražiti i nije ju bilo briga što će se ponašati poput onih tipičnih, napornih turista. Nikada još nije imala priliku tako daleko otputovati, a ovaj stari europski kontinent i Austrija su je oduševili. Bilo je prohladno jutro s predivnim plavim oblacima, a ona je uživala u ekskluzivnom doručku u ovome luksuznom hotelu. Na jelovniku je bilo doista svega: pravi europski izbor voća, jogurta, žitarica, salama i sireva, preukusan svježi kruh, jaja, kobasice i za kraj vrući, zaslađeni čaj. Pretpostavljala je da će ovdje zasigurno dobiti koju kilu viška jer se ova hrana nije mogla usporediti s ičime što je dosad probala. Uobičajeno je doručkovala prepečeni tost i šalicu zaslađene kave, a ovo je bilo neusporedivo i pravi užitak za nepce. Zbog čega joj je na ovom putovanju toliko godilo uživati u hrani? Željela je isprobati baš sve što su posluživali. Istodobno se tješila i obećala sama sebi da će, čim se vrate kući, krenuti sa spartanskim treninzima kako bi se što prije vratila u formu. Protekle večeri razgovarala je s hotelskim osobljem i doznala da je zima ovdje čarobna. Zapravo, svako godišnje doba bilo je posebno, a kasna jesen donosila je očaravajuće metamorfoze krajolika. Austrija se pretvarala u zemlju mašte poput onih iz dječjih bajka. Nakon što je završila s doručkom, požurila je odjenuti se. Nije htjela riskirati da se Trenton predomisli i uskrati joj ovaj slobodan dan. Odjenula je tople, vunene hlače, debelu vestu, kaput koji joj je dosezao sve do koljena i prekrasne bijele čizme koje joj je Trenton darovao za ovo putovanje. U nekoj drugoj situaciji jasno bi mu dala do znanja da joj ne trebaju takve stvari, no umjesto toga cijenila je svoj zasluženi dar, a uostalom, znala je da na ovakvome poslovnom putu mora biti prikladno odjevena kao njegova pratnja. Zaljubila se preko

68


glave u te čizme. Bile su prekrasne i udobne i nije željela ni pomisliti koliko bi mogle stajati. Ovaj je put odlučno prihvatila da neke stvari ne treba nužno znati. Izišla je iz svoje sobe i uvjeravala samu sebe da nema razloga osjećati se kao da radi nešto pogrešno. Nije se iskradala. Ugledala je Trentona nasred dnevne sobe kako je odmjerava i odjednom osjetila nelagodu kao da doista čini nešto što ne bi smjela. No to nije bilo tako, rekao joj je da iduća tri dana nemaju poslovnih obveza i nije bilo razloga da propusti razgledavanje. Ta nije joj on otac kojeg mora obavijestiti o svakom koraku u svoje slobodno vrijeme. Gledala ga je uzrujano jer je imao moć da bez ijedne riječi učini da se osjeća krivom. “Kamo se ti to iskradaš?” “Nisam se uopće iskradala. Sinoć ste rekli da smo nekoliko dana slobodni pa sam krenula istraživati grad”, rekla je obrambenim stavom. “Znaš li otkuda krenuti?” “Da, naravno. Razgovarala sam s hotelskim osobljem i dali su mi kartu s najvažnijim znamenitostima koje moram vidjeti dok sam ovdje.” Bila je uzbuđena te je na trenutak zaboravila koliko ju je izbacio iz takta. “Zar si stvarno mislila otići bez pozdrava tako da se opet brinem za tebe?” rekao je očajnim glasom. “Nema razloga da brinete za mene. Odrasla sam žena i trenutačno mi oduzimate ovo dragocjeno vrijeme za razgledavanje. Možete mi očitati bukvicu i kada se vratim”, rekla je i krenula prema vratima. Čula je kako nešto mumlja sebi u bradu i osjetila kako je pritišće uz vrata. “Tako si naporna”, rekao je i zatim spustio glavu da je poljubi. Pokušala je izbjeći ga, prestravljena vrućinom koju je momentalno izazvao u njezinu tijelu. Ubrzo je izgubila volju boriti se protiv njega. Prstima je otkopčala njegovu košulju i snažno ga privukla k sebi. Nikada nije nikoga željela kao njega i više nije bilo mjesta za išta drugo osim strasti koju je osjećala dok ju je ljubio. Baš kao što ju je brzo zgrabio u naručje, jednako iznenada se odmaknuo i zakoračio unatrag. Stajali su jedno nasuprot drugoga i pokušavali doći do zraka.

69


“Nisam želio da se to dogodi, Jennifer. Čini se da uz tebe nemam apsolutno nikakvu kontrolu nad svojim postupcima, a to mi se nikad nije dogodilo. Očito je da smo pogrešno počeli dan. Želio bih ti osobno pokazati grad. Ovdje sam bio mnogo puta dosad i bit ću mirniji budeš li sa mnom.” Jennifer ga je sumnjičavo gledala. Ne može se reći da se doista ispričao, ali zvučao je jako pristojno. Nije joj bilo jasno zbog čega bi želio s njom u razgledavanje kada je dobro poznavao ovaj grad. Ionako u posljednje vrijeme, osim ovog poljupca, nije pokazivao zanimanje za nju, a osobito ne otkad su ovdje. Ipak, znala je da će joj biti puno zanimljivije razgledavati grad u društvu i odlučila je prihvatiti njegovu ponudu. “Ako imate volje”, počela je, a on je potvrdno kimnuo. “U tom bih slučaju voljela imati vodiča, ali bez ikakvih poljubaca”, rekla je odlučno. Iskreno se nasmijao prvi put nakon dugo vremena. Taj joj je čovjek oduzimao dah. “Taj dio ćemo poslije”, obećao joj je. Začuđeno ga je pogledala, ali se brzo uspjela sabrati. Bio je tipičan, dominantan muškarac koji je morao imati posljednju riječ, pa je odlučila prešutjeti njegov komentar. Nije htjela da joj išta upropasti ovaj dan. “Ako ćete biti moj vodič, onda morate pristati na moje uvjete. Ne želim razgledavati grad poput bogataša nego kao običan turist. Želim se voziti podzemnom i autobusima. Ne želim da nas voze autom.” Odmah je promijenio izraz lica, kao da ga je tražila da počini neku vrstu zločina. “To je nemoguće. Zbog sigurnosnih razloga, a i stvarno je glupo”, viknuo je. “U tom slučaju želim vam ugodan dan. Idem sama”, odgovorila mu je i okrenula se prema vratima. Radije bi provela dan s njim, ali nije željela popustiti. “U redu, otkazat ćemo vozača”, rekao je, “ali inzistiram da nas prate dvojica tjelohranitelja. Nećeš ih primijetiti. Njih ne možemo izbjeći.” Nervozno je uzdahnuo i prošao rukom kroz kosu.

70


Primijetila je kako često u njezinoj blizini radi taj nervozni pokret. Svidjelo joj se što mu se malko uvukla pod kožu. To joj je dalo osjećaj nadmoći. “OK, onda bolje da krenemo što prije jer ova topla odjeća nije namijenjena za boravak u hotelskoj sobi”, rekla je uputivši mu golem osmijeh i zbrisavši kroz vrata sobe. Trenton je brzo zgrabio svoj kaput i uhvatio je na hodniku primivši je za ruku. Zbilja je imao pravo što se tiče tjelohranitelja, potpuno je zaboravila na njih čim su izišli na hladne gradske ulice. Bila je tako uzbuđena da je skakala od sreće. I nije ju previše zanimalo što misle prolaznici o njoj. Dok su se podzemnom željeznicom vozili prema centru Beča, nije mogla sjediti od uzbuđenosti i ignorirala je Trentonovo razdražljivo ponašanje iako je sve vrijeme bio pokraj nje. Čovjek očito nije volio vožnju podzemnom, ali nije ju bilo briga za to. Ona je uživala. “Pogledajte kako je ovo neobično. Ljudi imaju međusobno povjerenje jedni u druge. Znaju da se nitko neće švercati i zato uopće ne provjeravaju karte putnicima”, rekla je zadivljeno. Svi su kupovali karte i ulazili. Ako bi se pojavio kontrolor, a netko nije imao kartu, snosio bi ozbiljne posljedice, ali slučajevi takve kontrole bili su dosita rijetki. Trenton nije mogao odoljeti njezinu entuzijazmu. Oduševljavale su je tako banalne stvari i bilo mu je drago što je s njom jer je njezino veselje sasvim zarazno iako je osobno preferirao voziti se puno udobnije. Jennifer se nasmiješila svakome tko je prošao kraj njih, a ljudi su joj uzvraćali osmijesima. Sada mu je bilo iznimno drago što je nije pustio samu. Tko zna gdje bi završila. “Ovo je naša stanica”, rekla je i iskočila van. Trenton je jedva stigao zgrabiti je za ruku. Očajno je pogledao svoje tjelohranitelje koji su bili u blizini. Jedan od njih čak mu se nasmiješio vidjevši u kakvoj se situaciji našao. Trenton je znao da su tjelohranitelji zasigurno uživali promatrajući kako ga ova luda žena vodi s jednog mjesta na drugo, kao da ga je snašao neki tornado. Pogledao ih je još jedanput prije negoli je krenuo za njom. Učinilo mu se da je čuo smijuljenje, no znao je da se oni ne bi usudili tako se ponašati pred njime. “Ovdje je najveći Božićni sajam u Beču. Madge mi je pričala o tome, stoga požurite jer ne želim nešto propustiti”, rekla mu je Jennifer

71


kada su napustili podzemnu željeznicu. Veliki sajam na otvorenom bio je smješten u samom središtu grada. “Ovo je Božićni sajam ispred Gradske vijećnice i otvara se tjedan dana prije ostalih sajmova. Netko od osoblja napomenuo mi je da moram ići do štanda na kojem poslužuju punč gdje mogu dobiti šalicu koju nosim kući kao suvenir”, govorila je. Premda je Trenton znao sve o čemu je govorila, pustio ju je da govori. Često je putovao, ali nisu svi imali sreću iskusiti sve poput njega. “Zašto bi htjela nositi tu šalicu kući?” “Zato što ću po tome pamtiti ovo putovanje”, odgovorila mu je podignutih obrva čudeći se njegovu nedostatku zanimanja. Kupio im je topli punč u kojem je bilo malo alkohola koji mu je trebao ako želi preživjeti dan. Poslušno je zadržao šalicu umjesto da je vrati na štand. Dao ju je Jennifer kako bi imala set. Kada joj je darovao šalicu, gledala ju je s divljenjem kao da joj je dao nekakvo blago. Toliko oduševljenje nije viđao u očima žena kojima je darovao dijamante. Dok ga je vukla s jednog mjesta na drugo, bio je iznenađen što zapravo uživa u tome. Njezina sreća bila je zarazna. Sajam je nudio različite poslastice, hranu i ručno rađene stvari, a ona je bila odlučna stati na svakom štandu. Kupila je božićne ukrase, svijeće, igračke, hranu, rukavice i objašnjavala mu da mora imati dovoljno suvenira koje će darovati bliskim ljudima kada se vrate kući. Nije potrošila puno novca, ali uskoro je nosio nekoliko vrećica s različitim stvarima koje je izabrala. Pogledao je prema tjelohraniteljima koji su odmah prišli i uzeli vrećice. Jennifer je htjela odmah protestirati, ali uvjerio ju je da će dečki samo smjestiti vrećice u auto koji ih čeka u blizini, ako joj dojadi voziti se javnim prijevozom. Nakon takva zamornog šopinga Trenton je počeo voditi Jennifer prema izlazu. Često je zastajkivala i divila se prekrasno okićenom drveću na ulicama. Volio bi je vidjeti kao dijete na božićno jutro. Pomislio je kako je vjerojatno i sad, kao odrasla osoba, jednako uzbuđena kao u djetinjstvu. “Želim ti pokazati nešto što bi ti se moglo svidjeti”, rekao je.

72


“Odlično”, složila se, uvjerena da on zna još mnogo uzbudljivih mjesta. “Znaš li što o Habsburgovcima, kraljevskoj obitelji koja je stoljećima vladala ovdje i u drugim europskim zemljama?” upitao ju je. “Čula sam, ali voljela bih naučiti još više”, rekla je. “Pokazat ću ti jednu od njihovih brojnih palača u Beču”, rekao je. Pridružili su se grupi s vodičem i bila je izvan sebe dok su razgledavali sobe palače. “Inače se rezervacije za posjet palači Hofsburg moraju napraviti nekoliko mjeseci ranije, ali imam neke poznate ljude ovdje”, rekao je, zagonetno se nasmijavši. Barem je jedanput bila je zahvalna što je toliko bogat jer nije htjela propustiti razgledavanje palače. “Kakva predivna povijesna ostavština. Hvala što ste me doveli.” Imali su priliku pogledati izvedbu lipicanera iz Španjolske škole jahanja i oduševila ju je preciznost jahača i lakoća kojom su upravljali tim prekrasnim konjima. Kasnije su slušali svjetski poznate Bečke dječake, koji su osnovani kao skupina glazbenika, pažljivo biranih kako bi zabavljali kraljevsku obitelj. Jennifer je imala osjećaj da se vratila u ta davna vremena vladavine kraljevske obitelji. Sve je bilo čarobno i podsjećalo ju je na djetinjstvo i njezine snove u kojima je ona princeza koju spašava savršeni princ. Pogledala je Trentona i pomislila kako bi on bio savršen prizor princa na bijelom konju. Nije mogla zaustaviti trnce koji su joj prolazili tijelom, ali on je, srećom, bio fokusiran na izvedbu i nije ništa primijetio. Sljedeće što su posjetili bila je nacionalna knjižnica s nevjerojatnom arhitekturom. Dojmili su je se svi detalji koje je primijetila u prostranom predvorju toga kompleksa. Ovdje je bilo toliko povijesnih činjenica za čije proučavanje joj ne bi bila dovoljna ni tri dana kampiranja u knjižnici. Oduševljeno je razgledavala police s knjigama koje su se prostirale od poda do stropa, a neke od knjiga datirale su čak iz šesnaestog stoljeća. A tek umjetnička djela, svih veličina i oblika, bila su očaravajuća! Vrijeme im je brzo prolazilo i činilo joj se kao da nije stigla dovoljno toga razgledati. Trenton ju je odveo i do muzeja sa srebrom i

73


porculanom, u kojem se moglo razgledati i posuđe kojima se koristila kraljevska obitelj. Zamišljala je članove obitelji kako ručaju iz toga prekrasnog porculanskog posuđa. Nije joj bilo jasno kako su takve osjetljive stvari preživjele neoštećene toliko dugo vremena. “Sve je jednostavno prekrasno” prošaptala je. Trenton je shvatio da ne želi da ovaj dan završi. I to ga je zbunjivalo. Njezina sreća utjecala je na njega i pokušavao se ograditi od toga. Uvjeravao se da ionako samo glumi turističkog vodiča kako bi mu mogla poslije zahvaliti na razne načine, ali podsvjesno je znao da mu se sve više sviđa i da nije bio u pitanju samo seks. Oduševljavala ga je, bila je puna života, odana svojoj obitelji i iznimno strastvena. Pokušavao je razbistriti misli. Bio je siguran da na njega utječe romantični Beč i nadao se da će se pribrati kad stignu kući. “Moramo se požuriti ako želiš vidjeti blago kraljevske obitelji”, dobacio joj je dok je razgledavala nekakav porculan. “O, da, to svakako moram vidjeti”, rekla je ne trudeći se protestirati kada ju je primio za ruku. Nasmijao se vidjevši da je postigao napredak. Razgledali su bogatstvo kraljevske obitelji, dijamante i posebnu odjeću nošenu tijekom procesa krunidbe. Krune su bile tako velike, a ne nalik tijarama koje je viđala u filmovima. Ove su krune goleme količine zlata i bila je uvjerena da vrijede pravo bogatstvo. Težina krune zasigurno bi nekome zadala pravu glavobolju. Nasmijala se dok je razmišljala o tome, a Trenton ju je upitno pogledao. Samo je zamahnula glavom i nastavila gledati te divne stvari. “Oh, pogledajte ovo, piše da se radi o čavlu s križa na kojem je razapet Isus Krist. Je li to stvarno moguće?” pitala ga je Jennifer. “Nema zapisa koji bi to potvrdio sa stopostotnom sigurnošću, ali to je svakako moguće”, odgovorio je, a ona ga je nagradila prekrasnim osmijehom. Pomislio je kako bi doživio ovaj grad sasvim drukčije da ga je prvi put posjetio s njom. Dok su izlazili iz riznice, njezin je želudac proizveo zvuk komešanja što je vrlo zabavilo i nasmijalo Trentona. Izgledala je očajno. Nije bila svjesna da je ogladnjela nakon toliko razgledavanja.

74


Trenton je obavio telefonski poziv i njegov auto odmah se pojavio ispred njih. Jennifer je samo na tren pomislila na raspravu s njim, ali previše su je boljele noge i njezin želudac bio je potpuno prazan pa je ovaj put odustala. Trenton je očekivao njezin komentar, ali brzo je nestala na zadnjem sjedištu auta. “Odvest ću te u jedan od omiljenih bečkih restorana.” “Zvuči savršeno.” Auto se zaustavio ispred jednog od restorana obitelji Plachutta. Restoran je bio popunjen, ali Trenton nije imao poteškoća s pronalaskom stola za njih dvoje, a konobar se pojavio u sekundi. “Moraš probati Tafelspitz. To je poznato austrijsko jelo koje najbolje spravljaju u ovom restoranu”, rekao joj je. Pustila ga je da naruči jelo za oboje, a on je iz zabave to učinio na njemačkome iako je konobar govorio engleski jezik. Goveđe meso, koje je glavni sastojak jela, bilo je toliko mekano, kao da je otpalo s kostiju i bilo je okruženo ukusnim povrćem i sve zajedno prekriveno finim umakom. Uz to su posluženi prženi krumpiri, savršen, topli kruh i različite vrste umaka. Jennifer se osjećala kao da će joj želudac eksplodirati, ali pronašla je još malo mjesta za desert koji je slijedio. Nakon ovako uzbudljivog dana i savršene večere bila je spremna za počinak. Da, dan je svakako bio vrlo zanimljiv i naporan i nije bila sigurna hoće li uspjeti doći do kreveta koliko ju je svladao umor. Polagano se vukla za Trentonom i jedva smogla snage za još nekoliko koraka do njihova apartmana. Kvragu. Jedan pogled na Jennifer dao je Trentonu do znanja da je večeras neće moći odvesti u krevet. Nije imala energije ni da drži oči otvorenima, a kamoli za vođenje ljubavi o kojem je neprestano razmišljao. Morao je dobro isplanirati idući dan kako se ovo ne bi ponovilo. Razmišljao je o hladnom tušu koji će mu sada dobro doći. Gledao ju je dok se gegala do svoje sobe i odlučio da će provjeriti za nekoliko minuta je li uspjela doći do kreveta. I on se osjećao iscrpljeno, ali svejedno je to bio najbolji spoj na kojem je dosad bio. Jennifer je tako iskrena i puna života i bilo je očaravajuće gledati svijet njezinim očima. Nije bila ukočena poput ostalih ljudi koji su ga uglavnom okruživali.

75


Popio je dupli viski, provjerio Jennifer i zatim si priuštio dugo tuširanje prije nego što se i sam zavukao u krevet. Začudilo ga je što mu se oči sklapaju, no očito je i on bio jednako umoran poput Jennifer. Zaspao je s osmijehom na licu.

76


SEDAMNAESTO POGLAVLJE Jennifer se probudila uzbuđena što je stigao drugi dan razgledavanja Beča. Nije imala pojma kamo će ići, ali znala je da će biti savršeno. Uostalom, to je Beč, ovdje je uvijek savršeno. Istuširala se nakratko, nabacila odjeću na sebe i odjurila u dnevnu sobu. Trenton je već bio ondje i ispijao svoju jutarnju kavu, a Jennifer se zaustavila samo da nešto stavi u usta prije nego što krenu. Što prije završi s doručkom, prije će moći krenuti dalje u razgledavanje. “Možeš malo usporiti. Ništa od znamenitosti nam neće pobjeći ako sjedneš i pojedeš doručak u miru”, rekao joj je Trenton. Smrknula se. “Jedva čekam da krenemo. Još toliko toga treba vidjeti.” Čim je završila doručak, posegnula je za svojim kaputom. “Kamo idemo danas?” “Mislio sam da bi bilo lijepo da te odvedem u dvorac Schonbrunn. Ondje je kraljevska obitelj boravila tijekom ljetnih mjeseci.” Oduševio ga je njezin osmijeh. “Zvuči savršeno. Krenimo odmah”, promrmljala je ne ostavivši mu priliku nizašto drugo nego da krene za njom. No ovaj put mu je dopustila da ih odveze vozač jer je bila previše uzbuđena i žurilo joj se stići što prije do dvorca. Ondje su prolazili kroz mnoštvo soba slušajući vodiča koji im je pričao o kraljevskoj prošlosti. Između ostalog, čuli su i priču o Franji Josipu i njegovoj supruzi Elizabeti, poznatoj pod nadimkom Sissi, čiji brak je bio posljedica političkog saveza, što je u ono doba bilo uobičajeno. “Ne mogu zamisliti da se udajem za nekoga zbog dobrobiti svoje zemlje ili zato što su me roditelji na to natjerali”, prokomentirala je Jennifer. “Brak se i danas svodi na ono materijalno” rekao je Trenton.

77


“Nije istina. Svjesna sam da još postoje brakovi iz interesa, ali većina ljudi ipak se odlučuje na brak zbog ljubavi i strasti, kao što bi i trebalo biti.” “Naravno, to je tako samo u tvojemu naivnom svijetu”, rekao je pomalo se rugajući. Pogledala ga je, ali bila je odlučna u tome da njegov pesimizam danas neće pokvariti njezino raspoloženje. Kada su stigli do dvorane s ogledalima, počela se vrtjeti u krug želeći vidjeti sve odjednom. Zamišljala je da pleše u naručju princa na svečanom balu. U pozadini je svirala nježna glazba i Jennifer je ostala iznenađena kada je shvatila da ju je Trenton primio i počeo plesati s njom. Čula je smješkanje turista dok ju je vrtio po dvorani u ritmu valcera. Gledala ga je ravno u oči i zaboravila da postoji itko osim njih. Nastavili su plesati i osjećala se kao da nogama ne dotiče tlo. Primaknuo ju je čvrsto k sebi i duboko je uzdahnula kada je osjetila njegovu očitu požudu za njom. Zacrvenjela se zbog intimnog trenutka, a kada je spustio glavu bliže njezinu licu, jedino na što je mogla misliti bila je njihova povezanost u tom trenutku. Dotaknuo joj je usnice nježnim poljupcem. Ubrzo su se stvari zagrijale. Stisnuo ju je još čvršće u zagrljaj i ona mu se potpuno prepustila uživajući u dragocjenom trenutku. Trenton se zaustavio kada je shvatio da svi oni ljudi gledaju u njih i komentiraju ih. Jennifer nije bilo jasno što se događa niti zbog čega je završio taj prekrasni trenutak, ali polako se vraćala u stvarnost. Vidjela je nasmiješena lica turista oko sebe i bilo joj je tako neugodno što se onako ponašala pred potpunim neznancima. “Oh, vas dvoje ste tako romantični, sigurno ste na medenome mjesecu”, rekla je jedna Amerikanka i lagano udarila muža u nogu. Trenton se nasmijao. Bilo mu je žao jadnog čovjeka. Jennifer je posramljeno naslonila glavu na njegova prsa i mogao je osjetiti toplinu njezina lica na svojem tijelu. “Jednostavno se ne možemo zasititi jedno drugog”, rekao je Trenton i nasmijao se kada ga je Jennifer prostrijelila pogledom. “Idemo, draga, usporili smo razgledavanje.” Prebacio je ruku preko njezina ramena.

78


Jennifer je ostala bez riječi pa je pustila da je vodi. Dobro se osjećala u njegovu zagrljaju i odlučila je nekoliko trenutaka pretvarati se da su doista par na bračnom putovanju. Takvo sanjarenje ju je opčinilo. Izišli su iz dvorca i ostala je zapanjena bijelim pahuljama koje su počele prekrivati tlo. Sve je postajalo nalik nekakvoj izmišljenoj zemlji iz bajke i odjednom su joj se suze počele slijevati niz lice. Pustila je Trentona da je vodi do auta dok su joj pahulje padale po obrazima i osjetila lagano razočaranje sve dok nisu stigli do nekoga romantičnog mjesta gdje su ručali i tada je primijetila kako se često smije Trentonovim smiješnim dogodovštinama koje joj je prepričavao. Kada su im se ruke dotaknule, shvatila je da se zaljubljuje u tog muškarca što ju je isprepadalo te je uzmaknula ruku. Trenton je pogledao upitno, ali nije mu mogla priznati što osjeća. Vjerojatno se tako osjećala jer su bili daleko od svega, u ovome čarobnom gradu, i provodila je puno vremena s njime, no čim se vrate u ured, sve će biti kao prije, ali ovog trena željela je više od ičega biti s njim. Na neki način joj je laknulo kada su stigli u hotel ranije nego prošle večeri. Nije bila nimalo umorna i željela je dalje razgledavati grad, ali bojala se da će se zaljubiti preko ušiju u Trentona provede li s njime još koji intimni trenutak. To bi joj preokrenulo svijet naglavačke jer on nije bio muškarac koji bi bio sa ženom poput nje. Znala je da ga privlači, to joj je pokazao mnogo puta dosad, ali ona je bila djevojka koja je jednog dana željela brak i djecu. Bili bi zajedno jedva nekoliko noći, a ona to ne bi mogla podnijeti. “Uzmi si sat vremena da predahneš i opustiš se, a onda se odjeni za večeras. Pronaći ćeš haljinu na svojem krevetu. Vodim te na jedno posebno mjesto”, rekao joj je Trenton i nestao u svojoj sobi. Stajala je na mjestu nekoliko trenutaka, iritiralo ju je što je mislio da će skakati na svaki njegov zahtjev, ali koga je zapravo zavaravala? Željela je izići u grad. A više od svega željela je biti s njim. Ušla je u svoju sobu i razrogačila oči kada je ugledala haljinu na krevetu. Bila je svjetlucavo plava, svilena i pažljivo rezana s prednje i stražnje strane i zasigurno će joj prekrasno stajati.

79


Promatrala je nježan materijal i gotovo se nije usudila dotaknuti ga, a kamoli odjenuti haljinu. Bila je uvjerena da haljina stoji više nego što ona mjesečno zaradi. Kraj nje stajale su cipele s visokom potpeticom koje su blistale kao da su pune dijamanata. Obećala je samoj sebi da će ovo nositi samo večeras kako bi se barem jednom osjećala poput princeze na balu. Nakon toga sve će mu vratiti. Nije željela ispasti kao djevojke kojima je materijalno jedino bitno u životu i potrudit će se da mu jasno da do znanja da ovaj spoj neće završiti poput njegovih ostalih spojeva. Nije joj bilo drago zbog toga, no morala je biti odlučna. Ušla je u kupaonicu i odagnala crne misli pjenušavom kupkom. Pokušala je sakriti uzbuđenje zbog večere koja je slijedila, ali joj to nije uspijevalo. Morala se prisiliti da uspori s pripremama jer je imala dovoljno vremena. Odjenula je haljinu koja je savršeno pristajala njezinu tijelu. Uzdahnula je ugledavši svoj odraz u ogledalu.

80


OSAMNAESTO POGLAVLJE Trenton je duboko udahnuo kada je Jennifer ušla u sobu. Kakav prizor. Primijetio je tu haljinu nedavno na jednome humanitarnom modnom događaju i odmah je znao da je savršena za nju. Istog ju je trena naručio ne znajući kada će uopće imati priliku darovati joj haljinu, no znao je da je nitko drugi ne bi mogao nositi poput Jennifer. Haljina je klizila niz njezino tijelo i naglašavala svaki dio njezine savršene figure. Imala je prekrasne, okrugle grudi koje su žudjele za muškim dodirom, njegovim dodirom, a njezin uzak struk i zaobljeni bokovi bili su nevjerojatno privlačni. Haljina je imala dubok izrez sprijeda, a znao je i da je straga delikatno otvorena na leđima i nije mogao dočekati da je primi na plesnom podiju i osjeti njezinu golu kožu. Noge su joj izgledale predivno u cipelama i mogao je zamisliti kako ih omotava oko njegova vrata. Da, morat će je nagovoriti da ostane u cipelama kasnije kada će voditi ljubav s njom. Pomisao na to ga je uzbudila. Bila je neodoljiva upravo zato što nije bila svjesna svojega prekrasnog izgleda. Primijetio je kako grize donju usnicu dok ju je odmjeravao, a iz nervoznog pogleda mogao je pročitati da nije sigurna sviđa li mu se što vidi. Njezina skromnost bila je tako šarmantna. Žene koje je poznavao znale su kako istaknuti svaku svoju prednost. Bile su iskusne u svojim igricama i znale su kako se moraju ponašati da bi dobile ono što žele od svojeg ljubavnika. Trenton je pomislio kako se Jennifer zasigurno nikad u životu nije bavila takvim stvarima. Takvi ljubavnici točno su znali što žele jedno od drugoga. “Nosit ću cipele i haljinu samo večeras. Sigurna sam da je oboje preskupo da bi ih zadržala”, rekla je dok ju je Trenton nastavio promatrati. Razbjesnila ga je njezina izjava. Izabrao je cipele i haljinu samo za nju i nije volio da se netko tako odnosi prema njegovu daru.

81


“Žao mi je, ali sve je tvoje. Ta boja ne ide baš dobro uz moju put.” Jennifer je odustala od rasprave s njim, nije mu trebala takva vrsta pozornosti. Umjesto toga sagnula se i zgrabila svoju jaknu. Trenton je zamalo doživio srčani udar pri pogledu na njezinu seksi, zaobljenu stražnjicu. Morao se uhvatiti za stolicu i spriječiti samog sebe da je ne zgrabi u naručje istog trena. Želio se pokazati u gradu s ovom prekrasnom djevojkom i premda bi je najradije odmah odveo u krevet, ili još bolje, uzeo je ovdje na podu, ipak još nije završio sa zavođenjem. Ovu noć Jennifer će zauvijek pamtiti, svakako će se potruditi da bude tako. “Nećemo raspravljati. Imam još nešto za tebe”, rekao joj je kada je uspio svoj libido dovesti pod kontrolu. Prišao joj je i otvorio kutijicu s ogrlicom od safira i dijamanata i odgovarajućim naušnicama. Primijetio je kako joj je ubrzano bilo na vratu, a oči su joj se raširile u čudu. Nije uspjela ništa reći jer ju je istog trena okrenuo i stavio joj je ogrlicu na vrat. Stavila je ruku i opipala hladan nakit. “Ne mogu to nositi. Što ako se slomi ili je izgubim? I nema šanse da nosim one naušnice. Znaš li koliko sam ih već izgubila?” Uzmaknula je korak unatrag, ali Trenton je krenuo za njom i naslonio je uza zid. Kosa joj je bila nemarno svezana u punđu, s nekoliko pramenova koji su joj uokvirivali lice, pa je imao lak pristup do njezinih ušnih resica. Bez riječi je uzeo naušnice i stavio ih na njezine nježne uši. Ruke su joj drhtale. Naušnice su imale posebnu kopču kako ih se ne bi moglo lako izgubiti i gledao je kako se trudi skinuti ih sve dok se nije na živcirala i odustala od svoje namjere. “Rekla sam da ih ne želim nositi.” “Prihvati ih. Prekrasno ti stoje i idu ti uz haljinu. Kako ćeš ih izgubiti ako ne znaš ni kako ih skinuti?” Imao je pravo, ali to ju nije umirilo. “Ipak ću cijelu večer biti uznemirena zbog straha da će mi ispasti negdje. Ili da će mi ih netko ukrasti.” “Pazit ću da se to ne dogodi”, rekao je nasmijavši se.

82


“U redu. Nosit ću ih večeras, ali samo zato što želim ići i uzalud trošimo vrijeme.” S tim zaključkom krenula je prema vratima. “Slažem se”, rekao je iako to nije bilo potpuno točno. Zašto je tako tvrdoglava? Svidjelo mu se što nije pohlepna, ali s obzirom na to da se trudio izabrati darove za nju, mogla je pokazati malo više zahvalnosti. “Hvala, Trentone.” Zaustavio se ugledavši je na vratima. “Za što?” Znao je da to nije baš pristojno pitanje, ali zaslužio je malo više zahvalnosti. Nije želio da padne na koljena zbog darova koje joj je dao, no povremeno je mogla barem zahvaliti. Smatrao je da ne traži previše. “Očito je da si potrošio svoje vrijeme kako bi mi ovo priuštio i nemoj misliti da to ne cijenim, samo što me čini nervoznom nositi nešto tako vrijedno. Cijenim tvoju namjeru i stvari su predivne.” Pogledala je u pod nakon izrečenoga, a on joj je prišao i nježno podignuo bradu. “Nema na čemu.” Nježno ju je poljubio i zatim je izveo iz hotela i odveo u prekrasan restoran u gradu gdje im je naručio večeru. Njezina jedina želja bila je isprobati nešto novo, što još nije imala priliku jesti. Željela je isprobati što više domaćih specijaliteta dok su ovdje. Najljepši trenutci večeri za nju su bili oni koje su proveli na koncertu na kojem su se izvodile skladbe Mozarta i Johanna Straussa II. Prvi dio sastojao se od brojeva iz Mozartove opere i bilo je toliko prekrasno da su joj suze ispunile oči i zatim se slijevale niz njezine obraze. Trenton joj je dao maramicu kojom je obrisala oči i nos, no bila je tako oduševljena izvedbom da mu nije uspjela ni zahvaliti. Solist je davao posebno značenje izvedbi uz, naravno, ostale glazbenike te balerine i baletane. A operni pjevač izvodio je operu s tolikom snagom da je bila uvjerena da će zauvijek ovo pamtiti. Činilo joj se da je kraj stigao prebrzo i tada se okrenula prema Trentonu suznih očiju. “Ne mogu vjerovati kako je brzo završilo. Nadam se da će dio koji slijedi biti nešto dulji.” “Svakako je odlična izvedba, ali ne možeš tvrditi da u Americi nema koncerata na ovakvoj razini”, rekao joj je. “Nisam nikada bila na ovakvom koncertu. Slušala sam o njima, ali nisam nikad zamišljala da ću se pojaviti na jednom takvom. Zapravo

83


sam mislila da je smisao takvih događaja biti viđen. Nisam zamišljala ovakvu ljepotu.” Trenton se osjećao pomalo neugodno. On je bio na mnogo takvih koncerata, a takvi izlasci često su imali svrhu samo poslovnog sastanka. Da, svakako je to dobra prilika da te ljudi vide i steknu dojam da voliš kulturan život i zbog toga je i sklopio puno važnih poslova nakon takvih izlazaka. Iz njezina pogleda znao je da smatra da je i on jedan od takvih ljudi, koji su na takvim mjestima samo da bi bili viđeni. “Drago mi je da uživaš”, napokon je rekao. Njezina ga je kritika pogodila iako se tome pokušao oduprijeti. Ustao se i namignuo joj te se ubrzo vratio s pićem za oboje i sjeo kraj nje, a tijekom pauze došli su ih pozdraviti i neki od njegovih poznanika. Kada su se svjetla prigušila, Jennifer se usredotočila na zavjesu koja se dizala i isključila sve oko sebe. Zvuci Straussove skladbe ispunili su prostor i odveli je u neki potpuno novi svijet. Kada je izvedba završila, iznenadili su je njezini tihi jecaji. Pokušavala se sabrati pa nije primijetila Trentonov izraz čuđenja dok ju je promatrao. “Želiš li malo izići?” upitao ju je, a ona je potvrdno kimnula. Odveo ju je niz hodnik gdje su ubrzo bili okruženi mnoštvom koje se međusobno pozdravljalo i komentiralo izvedbe. Jedan zgodan bariton pokazivao je zanimanje za nju, no Jennifer nije primijetila ništa neobično sve dok joj nije prišao i progovorio. “Ako poželiš pobjeći od toga strašnog muškarca s kojim si došla, mogu nas izvući van kroz stražnji izlaz”, šapnuo joj je zbog čega je pocrvenjela. Bila je polaskana što ju je tako talentirani muškarac smatrao privlačnom. Bila je izazvana, barem da pokaže Trentonu, da je ne posjeduje ni u kojem pogledu. Baš kad se nasmijala baritonu, netko ju je povukao odostraga. “Ona ima pratnju”, rekao je Trenton stvorivši se iza njih i čvrsto je primio oko struka i privukao k sebi. Nije joj pružio priliku da se usprotivi, već ju je otpratio prema vratima gdje su ih čekali njegovi tjelohranitelji i zatim je ugurao u auto. Ušla je, pomalo zbunjena i još više euforična zbog prekrasne večeri. Čak joj ni njegova teška narav nije uspjela pokvariti raspoloženje.

84


“Bilo je savršeno. Svakako ću češće odlaziti na takve koncerte u Americi. Zasigurno neću imati tako dobra mjesta u gledalištu, ali ionako mi je manje bitno sjedim li na nekim VIP mjestima ili sjedalima za obične smrtnike. Moć glazbe toliko je snažna da dopire do svakog djelića dvorane, bez obzira na to gdje su gledatelji smješteni”, konstatirala je Jennifer. Primijetio je kako, kao što je to činila tijekom cijele večeri, prelazi rukom preko nakita koji joj je darovao. Nije ga bilo niti malo briga hoće li izgubiti prokletu ogrlicu i naušnice i stoga ga je još više nervirala njezina zabrinutost. Tada ju je polegnuo na zadnje sjedište automobila i poljubio njezine usnice. Reci sad što imaš reći! Uskoro se vozač zaustavio pred hotelom pa ju je Trenton ispustio iz naručja, a tijekom duge vožnje liftom do sobe nisu progovorili ni riječ. Kad su ušli u apartman, skinula je jaknu i ostala u haljinu koja mu je privlačila pozornost tijekom večeri. Natočio im je pića i dodao joj čašu. Polako je popila svoje piće, a Trenton je nervozno i u jednom gutljaju popio ono što je sebi natočio. “Puno hvala za još jedan prekrasan dan, gospodine Anderson”, rekla je i krenula prema svojoj sobi. Zaprepastila ga je njezina odlučnost da ga se riješi, štoviše nastavio je gledati u nju potpuno šokiran tako da je zamalo uspjela doći do svoje sobe. No brzo se sabrao i krenuo za njom. Upao je u sobu prije nego što je uspjela zatvoriti vrata i tako mu potpuno uskratiti svaku mogućnost za ljepši završetak ove noći. S obzirom na to kakvog je bio raspoloženja, vjerojatno bi provalio kroz vrata da ih je uspjela zatvoriti. “Kako me nakon svega što smo proživjeli posljednjih dana možeš još zvati gospodine Anderson“ vikao je na nju. “Vi... Vi ste moj šef“, odgovorila mu je povlačeći se unatrag. Da, dopustila mu je da je ljubi, ali svaki put su se brzo vraćali u stvarnost. I doista, katkad joj je izletjelo i zvala ga je imenom i govorila mu ti, ali to su bili trenutci kada nije bila sasvim prisebna i realna. Svaki put kada su je okolnosti osvijestile, ponovno ga je oslovljavala onako kako je smatrala da je ispravno. Približavao joj se sve dok nije nogama dotaknula krevet pa više nije imala kamo izmaknuti se. Stajali su na udaljenosti od jedva nekoliko centimetara.

85


“Mislim da smo odavno završili s formalnostima, Jennifer”, gunđao je, “i ti si toga jako dobro svjesna. To je neki tvoj čudan način da svaki put stvoriš udaljenost između nas, a meni je toga dosta.” Nije joj pružio priliku za odgovor. Primio ju je u naručje i poljubio tako snažno, kao da su sve njegove frustracije slile u taj poljubac. Stajala je potpuno oduzeta u njegovu naručju, a njezina rezolutna odlučnost da ne bude s njim brzo se istopila. Omotala mu je ruke oko vrata i uzvratila mu jednako strastvenim poljupcem. Nije ga se mogla zasititi i činilo joj se da je između njih previše odjeće koja im trenutačno smeta. Znala je da bi mogla požaliti ovu odluku kada se ujutro probudi, ali više ju nije bilo briga. Bila je umorna od patnje za njim i nije se htjela više zavaravati. Željela ga je. Otkopčao je njezinu haljinu koja je istog trena skliznula na pod i ostavila Jennifer u gaćicama koje su prekrivale njezino intimno područje, najlonkama i onim savršenim štiklama. Rukama je dodirivao svaki dio njezina tijela zaustavljajući se na oblinama i oblikujući ih rukama. Ona je skinula njegov sako i strgnula mu kravatu. Nijedno od njih nije imalo strpljenja boriti se s njegovim gumbima. Trenton je skinuo košulju potrgavši ih i pružio joj istog trena pristup svojim mišićavim prsima. Jezikom je ulazio duboko u njezina usta dok je prstima kružio po njezinim bradavicama i stiskao ih privikavajući se na njihov oblik. Željela ga je okusiti pa je usnicama prelazila po njegovu vratu. Nježno mu je usnicama dodirivala bradavicu zbog čega je njegovo tijelo drhtalo. Podignuo joj je glavu prema gore i ponovno je strastveno poljubio. Rukama mu je otkopčala hlače i spustila ih niz bokove, zajedno s boksericama. Svojim nježnim rukama dodirivala je njegov penis koji se sasvim ukrutio zbog njezina dodira. Palcem je prelazila po vrhu njegove erekcije, a on je instinktivno jezikom zaronio u njezina usta. Znao je da bi uskoro mogao svršiti joj u dlanove ako ga nastavi dirati pa se polagano izmaknuo. Više od svega želio je zaroniti u nju i osjetiti njezinu toplinu. Položio ju je na krevet i ponovno joj ugurao jezik duboko u grlo. Imala je okus jagoda i još nečega što nije mogao ni opisati. Nije mu

86


dugo trebalo da stigne do njezinih grudi i ispuni je zadovoljstvom kružeći po napetim bradavicama. Mislila je da će iskočiti iz kreveta zbog užitka koji joj je pružao. Dodirivao joj je grudi, masirao ih dlanovima i usnama zbog čega je vrištala od uzbuđenja. Zatim je ustima prelazio preko njezina savršeno ravnog trbuha. Kako je samo obožavao dirati njezino tijelo. Kada je konačno stigao do njezina tajnog i najosjetljivijeg područja, primio je rukama njezine bokove i licem zaronio u njezinu toplinu. Osjetivši njezin savršen okus, njegova erekcija je bila bolno jaka. Njezini uzvici zadovoljstva zamalo su ga odveli preko ruba. Jezikom je prelazio po njezinim skrivenim područjima i usnicama sisao njezinu Gtočku, istodobno ih oboje zadovoljavajući. “Molim te, Trentone”, vapila je za njim prolazeći mu prstima kroz kosu. A on je točno znao što joj treba jer je to isto i on želio više od svega. Ugurao je prste u njezinu vlažnu vaginu i zaključio da je potpuno spremna za njega. Polako se uzdignuo prema njoj, usnama ponovno prelazio preko njezinih savršenih oblina i zatim je ponovno poljubio tako snažno da su oboje ostali bez daha. Rukama je raširio njezina bedra pripremajući se da uđe u nju i pruži im obostrani užitak. Jennifer ga je obgrlila nogama i pala u ekstazu čim je ušao u nju. Bila je tako blizu da svrši i vrištala je od uzbuđenja kada je ponovno ušao i izišao iz nje. Promatrao ju je u šoku dok je doživljavala orgazam i posezala za njime. A ipak ga to nije dovelo ni blizu kraju. Umjesto toga ga je njezina ekstaza smirila. Usporio je svoje pokrete kako bi joj priuštio još bolji užitak. Klizio je u nju ponovno i ponovno te osjećao njezinu vrućinu i vlažnost oko sebe. Kada se prestala grčiti od užitka i napokon otvorila oči, opet je ubrzao pokrete. Usne su joj drhtale dok je shvaćala da ponovno pali vatru u njezinu tijelu. Podignuo se kako bi promatrao poskakivanje njezinih grudi dok ulazi i izlazi iz nje i uživao je u trncima koji su joj prolazili tijelom. Bila je potpuno mokra i bez daha i osjećao se iznimno moćnim dok ga je privlačila još dublje u sebe. Posegnula je rukom za pramenom koji mu je padao preko očiju i potom prstima prešla po njegovu licu. Bio je to toliko intiman trenutak

87


koji ga je preplavio emocijama i morao ju je istog trena poljubiti i osjetiti njezin okus. Jezikom je otvorio njezine natečene usne, a ona mu je uzvratila poljubac i ispreplela svoj jezik s njegovim. Više nije mogao kontrolirati se. Počeo je snažno prodirati u nju. Osjećao je nagli porast vrućine i napetosti u svojem tijelu. Jenniferino tijelo učvrstilo se dok je proživljavala drugi orgazam. U tom je trenu i Trenton svršio duboko u nju i doživio takvu ekstazu da je pomislio da bi mu srce moglo stati. Jennifer ga je još jače obgrlila nogama na kojima su još bile cipele s potpeticama. Nokti su joj bili zabijeni u kožu na njegovim ramenima, a on je ustima bio zalijepljen za njezin vrat dok su oboje drhtali i oporavljali se. Činilo se da su trenutci poput vječnosti, a kada joj se tijelo napokon opustilo, ispustila je Trentona iz zagrljaja. Bila je potpuno iscrpljena i slaba, ali svejedno se pokušala povući, no Trenton joj to nije dopustio. Nije vjerovao u vječnost, ali je znao da imaju nešto posebno i stoga joj nije dopustio da se izvuče iz ovog trenutka. “Nećeš mi ponovno pobjeći”, rekao je podigavši joj bradu tako da je morala gledati ga ravno u oči. Zavrtjelo joj se od njegova nježnog poljupca. Morala je zatvoriti oči usred tog poljupca jer je trenutak bio iznimno intiman i osjećala se previše izloženom. Nije željela da zna koliko ga voli. To je bila njezina tajna. Lagano ju je pljesnuo po bokovima zbog čega je otvorila oči. Nasmijao se i zadovoljno je promatrao. Pokušavala se izvući iz njegova naručja, nesretna zbog činjenice da je bio puno snažniji od nje. “Rekao sam ti da mi nećeš opet pobjeći, Jennifer, i zato odmah prekini boriti se sa mnom.” “Gotova sam i ne želim te više.” Pokušavala je zvučati arogantno, no to je bilo pomalo neizvedivo s obzirom na to da se on još nalazio na njoj pa su bili vrlo intimno povezani. “Sada mi lažeš. Uostalom, ja sam siguran da nisam završio s tobom, a još osjećam i svaki dio tvojeg tijela. Tvoje bradavice još su krute i pritisnute na mojim prsima. Tvoja vagina još je topla i vlažna. I nemoj misliti da ne osjećam tvoj ubrzani puls”, rekao je Trenton i prstima joj prešao po vratu.

88


Kvragu. Sada joj se puls još jače ubrzao. Jennifer je pokušala izvući se iz ove situacije, a njezini pokreti ponovno su ga doveli do erekcije. Dahtala je shvativši da je opet narastao u njoj. Trenton se počeo micati unutar nje i tada je izgubila bitku. “Proklet bio”, rekla je bez daha i pustila ga da je još jedanput povede preko ruba. Nakon nekoliko sati vođenja ljubavi zaspala je u njegovu naručju slušajući otkucaje njegova srca. Kada je ovako bila s njim, činilo se kao da je doma, na sigurnom. No to ju je dovelo do navale različitih osjećaja, ponajviše straha.

89


DEVETNAESTO POGLAVLJE Probudivši se mamurna, ali i zadovoljna pri pomisli na proteklih dvadeset četiri sata vođenja ljubavi s Trentonom, Jennifer je odlučila popustiti i uživati posljednjih nekoliko dana koje će provesti u Beču. Borit će se sa stvarnošću kada za to dođe vrijeme, a sada će zatomiti sve strahove barem još neko kratko vrijeme. Bila je izvan sebe kada ju je Trenton odveo u Salzburg i dok su obilazili lokacije na kojima je sniman film Moje pjesme, moji snovi. Bio je to sasvim sigurno njezin najdraži mjuzikl i nije se mogla suzdržati od pjevanja na onim istim brežuljcima gdje je to činila i glumica Julie Andrevvs. Trenton se samo smješkao promatrajući je dok ga je vodila kroz mali austrijski grad. Išli su sve do planina gdje je sniman film i provozali se kraj jezera Fuschl. Trenton se čak složio da se provozaju uokolo lokalnim autobusom. U početku je gunđao kada mu je predložila, a ni njegovi zaštitari nisu bili oduševljeni njezinim idejama. No Jennifer im je nasmiješeno dobacila neka se opuste i uživaju poput pravih turista. Uspjela je nagovoriti i sve putnike u autobusu da s njom pjevaju pjesme iz mjuzikla, a na kraju su popustili i Trentonovi, uvijek ozbiljni, zaštitari i pridružili se pjesmi. Snijeg je i dalje padao za vrijeme njihova boravka u Austriji i dok su čekali autobus za povratak, Trenton se zagledao u prekrasan zimski krajolik koji ih je okruživao, a u tom trenu u lice ga je pogodila snježna gruda. Okrenuo se i s nevjericom gledao u Jennifer. Kako se samo usudila to učiniti? Pogledao je u zaštitare, ali oni su ga odlučili ignorirati. Uputili su mu pogled koji je značio da je u ovoj borbi prepušten samom sebi. Nema potrebe da ga štite od ove otkvačene djevojke. Prije nego što je smislio kako će joj se odužiti, pogodila ga je i druga gruda, a Jennifer je to toliko zabavljalo da nije mogla doći do

90


zraka od smijanja. Zaštitari nisu ni pokušali sakriti da im je drago što ga je još više razljutilo. Očito je postao previše nježan uz nju. Počeo je trčati prema Jennifer koja ga je vidjela u posljednjem trenu. Okrenula se i pobjegla mu kližući se po zaleđenom tlu. Nije mu trebalo dugo da je stigne i tada ju je podignuo i bacio u veliku nakupinu snijega. Bila je napola prekrivena snijegom, ali još se borila i gađala ga grudama. Primio joj je ruke kako bi je spriječio da dalje uzima snijeg kojim ga je gađala i tada su se počeli hrvati sve dok oboje nisu postali mokri, a njegov penis ponovno se ukrutio pri blizini njezina tijela. Poljubio ju je hladnim usnicama. Nevoljko ju je pustio iz zagrljaja kada je stigao autobus, a ona je iskoristila priliku da ga još jedanput pogodi grudama prije negoli je pobjegla u bus. Zakleo se da će mu platiti kasnije. Primijetio je zaštitare koji su s podsmijehom prošli kraj njega. Nakon cijelog dana provedenog u istraživanju okolice napokon je pristala da se vrate u hotel. Znala je da je gotov dio puta koji su posvetili razgledavanju i sada se opet moraju primiti posla. Bila je potpuno razočarana. Još je toliko toga željela obići. Njezin savršen život prebrzo se bližio kraju i vrlo brzo nakon što su završili s poslom u Beču, na Trentonovo veliko zadovoljstvo bilo je vrijeme da krenu kući. Jennifer je bila tužna što njihov put završava, ali istodobno i sretna što će napokon vidjeti Molly. Nije mogla dočekati trenutak kada će ponovno, nakon tjedan dana, držati nećakinju u svojem zagrljaju. Kada su sletjeli, činilo joj se kao da se Trenton već udaljio i iako je već patila što će se razdvojiti, znala je da je to najbolje za oboje. Izišao je iz aviona i okrenuo se prema Jennifer. “Moram ići dalje poslovno na Istočnu obalu. Neće me biti barem tjedan dana.” “Ja ne trebam ići na taj put”, rekla je s obzirom na to da je bilo očito da ona ne ide s njim. “Ne. Dovoljno dugo si bila razdvojena od Molly, a uostalom tamo imamo urede tako da ću imati pomoć”, odgovorio je ne gledajući je. “To je odlično jer mi jako nedostaje Molly.” Trudila se zvučati profesionalno poput njega, ali nije joj išlo tako dobro kao Trentonu.

91


Iako je bila svjesna da će to biti ovako jednom kada se vrate u stvarnost, ipak je bilo previše teško suočiti se s time i osjećala je oštru bol u prsima za koju je znala da neće tako brzo proći. “Moj vozač će te odvesti kući.” S tim riječima okrenuo se i otišao, a Jennifer ga je nastavila gledati sve dok nije ušao u drugi automobil. Nije čak imao želju ni voziti se s njom u istom automobilu. “Gospođice Stellar, možemo krenuti kad god ste spremni.” Okrenula se i ugledala vozača koji joj je pridržavao vrata Lincolna. “Naravno, možemo odmah”, odgovorila je i ušla u auto, svjesna da za nju počinje novo poglavlje u životu. Samo nije bila sigurna želi li doista da ono prethodno poglavlje završi.

92


DVADESETO POGLAVLJE Jennifer je obožavala vrijeme priprema za Božić. Oduševljavale su je božićne dekoracije, lampice, miris delicija i dobra atmosfera gdje god je pošla. Bila je svjesna da pretjeruje u tome, ali nije ju bilo briga. Tog jutra stigla je rano na posao, punih ruku vrećica, a iza nje bila su i dvojica zaštitara koji su inzistirali na ulazu u zgradu da joj pomognu s najtežim stvarima. “Puno hvala na pomoći, dečki. Morala bih nekoliko puta ići gore dolje kako bih sve sama donijela”, zahvalila im je dok su odlagali vrećice pokraj njezina pisaćeg stola. “Nismo mogli dopustiti da sami nosite sve ovo, gospođice Stellar”, rekao je jedan od zaštitara nasmiješeno. “Stvarno cijenim vašu pomoć. Za mene nema Božića bez pregršt dekoracija i ukrasa.” “Nisam siguran kako će gospodin Anderson to prihvatiti. Već je poslao dopis osoblju kojim moli da se za blagdane ne pretjeruje ni s čime.” “Pustite mene da se pobrinem za njega. Neću mu dopustiti da bude zločesti gospodin Scrooge i pokvari mi blagdansko raspoloženje”, odgovorila im je dok su izlazili iz ureda. Odmah se bacila na posao kako bi okitila i osvijetlila lampicama cijeli prostor. Trentona ionako neće biti cijeli dan u uredu te će imati sasvim dovoljno vremena da sve uredi. Kad se vrati, izgladit će sve s njim i preuzeti odgovornost za ukrašavanje cijeloga kata. Bila je spremna podnijeti i njegovu ljutnju, samo da može u uredu uživati u svim tim prekrasnim bojama. Ostatak osoblja počeo je pomalo gunđati jer oni nisu mogli ukrašavati prostorije za vrijeme njihovih blagdana. No smatrala je da ne čini ništa nepošteno, ionako je to bilo samo hrpa boja i blještavila, ništa

93


što bi nekoga druge vjere moglo ikako uvrijediti. Nije mogla zamisliti Božić bez svjetla i šarenila boja. Uskoro su počeli dolaziti i diviti se uređenom prostom, a zaposlenici koji su bili premješteni iz Chicaga pokušavali su je upozoriti da šef neće biti oduševljen ovime. Međutim, njezin entuzijazam bio je zarazan i uskoro su joj se svi pridružili u ukrašavanju i postavljanju lampica pretvarajući urede u ugodno i toplo mjesto. Neki zaposlenici čak su se potrudili za vrijeme pauze kupiti još ukrasa pa je do kraja radnog dana cijeli kat doživio pravu transformaciju. Kako joj Trenton ne bi spočitavao, potrudila se završiti i sve svoje poslovne obveze i uživala u pomisli da će sljedećih tjedana moći uživati u božićnom duhu unutar svojeg ureda. Nasmijano je zaželjela svima čestit Božić kada su završavali s radnim danom. Bio je ponedjeljak navečer i Molly je ostala prespavati kod prijateljice jer sutradan nije bilo vrtića, stoga je Jennifer imala dovoljno vremena da sve dovrši. Dok je vješala posljednje ukrase, iznenadio ju je zvuk kašlja. Okrenula se, s osjećajem krivnje, shvativši da će se morati suočiti s Trentonom malo prije nego što je planirala. No nasmijala se kada je ispred sebe ugledala Georgea i Josepha. “Čuli smo da se ovdje naveliko postavljaju božićni ukrasi i morali smo doći provjeriti o čemu se radi”, rekao je George. Nasmijala se. “Sviđa li vam se?” “Ovako je sve izgledalo dok je moja supruga još bila s nama. Uvijek se pobrinula da do nas dopire duh blagdana i održavala je tu čaroliju. Drago mi je da si ti to vratila”, rekao je George sa suzom u oku. Jennifer mu je požurila u zagrljaj kako bi ga utješila. Činilo joj se da mu je to potrebno u ovom trenutku. George joj je uzvratio zagrljajem i poljupcem u čelo. Kako su se bližili blagdani, a ona i Molly više nisu imale nikoga bliskog iz obitelji, ovakav zagrljaj mnogo joj je značio. Nije razumjela kako se Trenton mogao udaljiti od takvoga predivnog oca. “Ti si zbilja pravo osvježenje u našoj obitelji, Jennifer, i drago mi je da si nam vratila ovakvo blagdansko raspoloženje”, rekao joj je prije negoli ju je ispustio iz naručja. “Čini mi se da ćemo te morati poslati i na ostale katove kako bi nam cijela zgrada zasjala” rekao je Joseph.

94


Jennifer se oduševila njegovom idejom. “Samo mi javite mjesto i vrijeme i dolazim sa svim potrebnim ukrasima.” “Mislim da bismo trebali nagovoriti njezina šefa da joj da ostatak tjedna slobodno kako bi se mogla posvetiti dekoraciji tvrtke. Slažeš se?” upitao je Joseph. “Apsolutno”, odgovorio je George. Jennifer se potajno nadala da će se to doista ostvariti jer bi se puno zanimljivije provela nego da sjedi u uredu po cijele dane. Iako je cijenila svoj posao, nije ju uzbuđivao toliko kao ukrašavanje. “U tom slučaju bih mogla nadoknaditi poslovne obveze tijekom vikenda ako uspijem dogovoriti čuvanje Molly”, predložila je jer nije htjela razljutiti Trentona uzimanjem slobodnih dana. “Vikendi su vrijeme za obitelj”, odgovorio je George. “Neće biti problema s našim dogovorom oko ukrašavanja cijele zgrade. Mi ćemo se pobrinuti za Trentona”, rekao je kao da joj čita misli. “Pa, ako mislite da to doista neće biti problem...” “Sigurni smo u to”, rekao je Joseph. Nakon što su dogovorili u koje će se vrijeme naći i u kojem dućanu kako bi osigurali sve potrebno, Joseph i George nasmiješeni su napustili kat. Jennifer je dovršila posao koji ju je trebao dočekati sutra i odlučila sutradan ipak doći do ureda na nekoliko sati kako ništa ne bi pošlo u krivom smjeru. Nakon što je sve završila, uputila se kući. Iako je prošlo nekoliko tjedana otkad su se vratili iz Austrije, napetost između nje i Trentona nije popuštala. On je bio potpuno profesionalan prema njoj te joj je ukrašavanje dobro došlo, ne samo zbog toga što je voljela šarenilo i svjetlost u ovo doba godine, već i zato što se osjećala potpuno odbačeno od Trentona i htjela mu se na neki način osvetiti. Večeras se napokon mogla uvući u krevet s barem malo manjom boli koju je osjećala u sebi. Vidjet će kako će se osjećati kada Trenton uđe u ured i zatraži da odmah dođe k njemu. Pitala se pokušava li to ostati bez posla. Više ni sama nije bila sigurna. Nije imala kontrolu nad svojim osjećajima, a još manje nad onime što stvarno želi.

95


DVADESET PRVO POGLAVLJE Trenton je ostao bez zraka kada je izišao iz dizala. U tišini je promatrao blještave ukrase koji su bili posvuda po katu, a u pozadini su se čule blagdanske pjesme. Dok je prolazio hodnikom, primijetio je da nijedan dio kata nije bio zanemaren, sve je bilo puno lampica, dekoracija, imela i zvona. Ukrasi su bili baš posvuda. Ušao je u svoj ured, jedino mjesto koje nije bilo okićeno, te upalio računalo. Pronašao je dopis koji je uputio zaposlenicima i još jedanput ga pročitao da se prisjeti što je točno naveo. Zar su bili nepismeni? Dopis je izričito navodio da ne želi nikakve ukrase u uredima. Baš kada je pomislio kako će istog trena sazvati sastanak i otpustiti onoga tko se usudio ignorirati njegove upute, u ured su ušli njegov otac i stric. “Rano si stigao, sine”, rekao je George. “Imam mnogo posla, oče. Ovo doista nije dobar trenutak.” “Ah, za obitelj treba uvijek pronaći vremena”, rekao je Joseph. “Došli smo te obavijestiti da smo oteli tvoju lijepu asistenticu i pobrinuli se da ukrasi cijelu zgradu baš ovako kao što je to učinila i ovdje.” Trenton je zašutio. Pomislio je kako je jedino Jennifer mogla tako nešto učiniti i izazvati mu glavobolju. Uvijek je voljela ispitivati njegove granice. “Gdje je ona sada?” prosiktao je kroz zatvorene usnice. “Naći ćemo se s njom u dućanu”, odgovorio je George. “Ne bi li bilo u redu da ste najprije mene pitali mogu li je pustiti?” rekao je trudeći se ostati smiren. Morao je brojiti do dvadeset kako bi se smirio prije nego što mu izleti neka glupost pred dvojicom muškaraca kojima nije bilo jasno zašto uopće postavlja takvo besmisleno pitanje. Posljednjih nekoliko tjedana morao je dati sve od sebe kako bi zadržao kontrolu nad svojim postupcima i ostao na udaljenosti od

96


Jennifer. Shvatio je da ga užasno smeta što nijednom nije spomenula njihov put niti neupitnu privlačnost koja je postojala između njih. Pritom nije želio da bude jedna od onih napornih žena koje se ne skida s njega, no mogla je barem na neki način pokazati mu da joj je stalo do njega. Njemu je i dalje neopisivo stalo do nje, u to je bio siguran. Svaki put kada bi ušla u sobu, njegovo je tijelo reagiralo. Nije ništa poduzeo u vezi s njihovim odnosom jer je nastojao zadržati kontrolu nad svojim životom i samim sobom, ali u tome nije uspio. Putovanjem u Austriju nije postigao ono što je naumio - izbaciti je iz svojih misli. “Budući da je ovdje odradila tako dobar posao, željeli smo da to učini za cijelu tvrtku”, rekao je Joseph. “U redu, ali prepuštam je samo na pola dana jer i ovdje imamo puno posla danas”, uspio je protisnuti kroza zube. Znao je da se ne može boriti protiv oca i strica. Premda je bio predsjednik kompanije, neke bitke nije mogao dobiti i toga je bio svjestan. Ni George ni Joseph nisu primijetili da nešto nije u redu. Joseph ga je potapšao po leđima i izišao s Georgeom iz ureda. Trenton je ostao sjediti za svojim stolom, preplavljen bijesom, jer su mu odveli asistenticu. Nakon pauze za ručak Jennifer je stigla nasmiješena u nekoj glupoj blagdanskoj majici. Nije bila svjesna da u kosi ima neki ukras. Trenton se morao prisiliti da ostane sjediti jer je poželio odmah je približiti k sebi i označiti svoj teritorij. Znao je da mora nešto poduzeti prije nego što se stvari otmu kontroli. “Ne misliš li da bi bilo lijepo da si me pitala možeš li preuzeti drugi posao?” upitao ju je iznenađujuće smireno. Njezin osmijeh brzo je nestao. “Rekli su mi da ćete se složiti s time”, odgovorila je nevoljko. “Nisam imao drugog izbora osim složiti se jer su te moj otac i stric odvukli odavde”, urlao je. “Žao mi je, gospodine Anderson. Javit ću im da ne mogu završiti s ukrašavanjem.” Njegov bijes je eksplodirao. Dok se on borio sa svojom erekcijom, ona se i dalje usudila govoriti mu vi. Ustao je takvom brzinom da je njegova stolica poletjela na drugi kraj sobe.

97


Jennifer je bila dovoljno svjesna da razluči kada je vrijeme za raspravu, a kada za povlačenje te je u ovom trenutku odlučila krenuti prema vratima. No Trenton je bio brz i uspio ju je dohvatiti i dovući je do svojeg stola. Njegov pogled izazvao joj je trnce u tijelu. “Da nisi rekla nijednu riječ”, rekao joj je, a ona se nije usudila proturječiti mu. Pritisnuo je tipku na telefonu i nazvao recepciju. “Recite svima da mogu ići kući. Ne zanima me što trenutačno rade jer radni dan završava upravo sada. Možete to smatrati slobodnim danom”, rekao je i prekinuo vezu. Kvragu s poslom! Trenton je odveo Jennifer do vrata, zaključao ih i zatim je poveo do kauča gdje ju je polegnuo. “Upozorio sam te da neću trpjeti da me oslovljavaš prezimenom”, rekao je i spustio se na kauč natjeravši je da istog trena zaboravi na udaljenost koja se, njegovom voljom, između njih razvila nakon povratka iz Austrije. Nije ni pomislila boriti se protiv njega kada ju je primio u naručje. Njegov temperament bio je očaravajući i tek je sada shvatila koliko joj je nedostajala blizina njegova tijela. Nedostajalo joj je ulaženje i izlaženje njegova moćnog oružja, kao i međusobno dodirivanje bez ikakvih zadrški. Skinuo im je odjeću u rekordnom roku i legao svojim tijelom na nju, a koža mu je bila topla i vlažna. Poljubio je njezine usne i ugurao joj jezik u usta što je u njoj izazvalo val zadovoljstva. Rukama je dodirivao svaki djelić njezina tijelo, posebno uživajući u intimnim dijelovima. Ustima je primio njezinu bradavicu, jezikom kružio po tvrdoj ružičastoj površini zbog čega je uzdisala i primicala mu glavu još bliže grudima. Vrištala je od uzbuđenja dok je vrhom jezika dodirivao njezine ukrućene bradavice. Pogledao ju je, a u očima mu se vidjela nezadovoljena glad za njom te je nastavio jezikom istraživati područje njezinih savršenih grudi. Usnicama se spuštao niže i činilo se kao da mu trebaju godine da stigne do njezina trbuščića. Njezino je tijelo drhtalo i bilo vlažno, o da, bila je itekako spremna za njega. Dva tjedna sada su se činila poput dvije godine. Koliko god se trudila to ignorirati, znala je da je ovisna o njemu. Pružao joj je zadovoljstvo za kakvo nije znala da postoji niti je

98


uopće mogla zamisliti da bi joj ga za njezina života pružao bilo koji drugi muškarac. Lizao je i grickao njezina bedra približavajući se njezinu osjetljivom području, ali još je nije dodirivao ondje gdje joj je to bilo najviše potrebno. Željela je vikati. Zgrabila mu je glavu pokušavši ga navesti na ispravan put. Trebalo joj je da je opusti onako kako je samo on to znao činiti. “Molim te, Trentone, molim te”, jedva je prozborila. I tada je konačno jezikom dotaknuo njezinu nabreklinu uzrokujući drhtanje njezina tijela. Ljubio ju je na tom osjetljivom dijelu i doveo je do jedne sasvim nove razine. Jezikom je kružio po vlažnim i vrućim nabreklinama. Njezina je napetost došla do vrhunca kada je dotaknuo njezinu G-točku i odveo je do potpunog orgazma. Trudio se da njezino zadovoljstvo traje što dulje, a zatim se popeo natrag k njoj. Tijelom je pritisnuo njezino tijelo, a njezine bradavice bolno su se okrznule o njegova prsa. Jedva je smogla snage da ruke omota oko njegova vrata, no uspjela je zadovoljno ga pogledati ravno u oči. I nasmijala mu se, tako radosno. Sagnuo se i jezikom prešao po njezinim usnama. Mogla bi ga tako ljubiti svaki dan. Svaki sat, svakog dana... Podignuo je njezine bokove i napokon ušao duboko u nju. Na trenutak je zastao u njoj kako bi oboje mogli uživati u tom savršenom osjećaju. Savršeno su si pristajali i nije se mogao sjetiti trenutka kada je bio sretniji nego sada. No kada je Jennifer pomaknula bokove, za njega je igra bila završena. Jenniferino tijelo još je jedanput zadrhtalo i tada je svršio u nju. Potonula je na kauč, još ga čvrsto držeći. Bojala se pustiti ga, zapravo bojala se što će biti kada završe ovi intimni trenutci. Trenton se pomaknuo i sada su zamijenili pozicije pa se ona našla u njegovom naručju, dok ju je on nježno milovao po leđima pružajući joj neočekivan osjećaj sigurnosti. Nije imala pojma koliko dugo su drijemali tako, sve dok je njegove ruke nisu probudile. Te je večeri vodio ljubav s njom tri puta što je bilo dokaz da je ona udaljenost, za koju je mislila da je stvorena između njih, samo plod mašte.

99


Kada su se počeli odijevati, Jennifer nije znala što da kaže. Nije imala nikakav razlog žaliti za ičim, uostalom uživala je u vođenju ljubavi s njim, ali svejedno se osjećala poput djevojke za jednu noć. “Moj stric će ovaj vikend imati svoj uobičajeni božićni tulum”, rekao je Trenton i napokon uspostavio kontakt očima s Jennifer. “Ideš sa mnom.” Njegove riječi više su zvučale kao naredba nego kao poziv. Zakolutala je očima. Nije prestajao naređivati joj što da čini. “Možda imam dogovorene planove”, blefirala je. Otpratio ju je i iako je očajno pokušavala smisliti neku dobru izliku da ne ide s njim, to joj nije pošlo za rukom. Kako god, pomislila je, ionako je voljela njegovu obitelj, a i imala je želju vidjeti taj slavni dom Andersonovih. “Poslat ću auto po tebe i Molly. Odjenite se formalno”, rekao je, potpuno ignorirajući njezine moguće komentare. Budući da je i Molly pozvana, Jennifer je odlučila ići. No sada ju je brinulo što će odjenuti. Odmah se sjetila haljine koju joj je darovao u Beču, a ona ju je vratila ostavivši je u njegovu uredu. Kada ju je pronašao, rekao joj je da je bolje da je uzme ako ne želi da je on razgoliti i odjene joj sam haljinu. Obećala je samoj sebi da je nikad više neće nositi. No sada se pružila prilika da je ponovno odjene i nije imala izbora. No odbila je nositi onaj nakit. Bila je odlučna vratiti mu to u nekom trenutku. Napustila je ured ne odgovorivši mu. Znala je da nema smisla raspravljati s njim, pa se nije htjela ni truditi. Ispričala je Molly kamo su pozvane i malena je zbog toga bila izvan sebe ostatak tjedna. I Jennifer je tjedan protekao u ugodnom raspoloženju. Uz pomoć ostalih zaposlenika završila je s ukrašavanjem zgrade i sada je osjećala neopisivu radost dok su se sa zvučnika orile božićne pjesme. Uzela si je dovoljno vremena da se pripremi za tulum kod Andersona. Dok je odijevala prekrasnu haljinu, začudilo ju je koliko se u njoj osjećala lijepom. Molly je izgledala neodoljivo u haljinici koju joj je Jennifer kupila, a kako je djevojčica zahtijevala da budu jednako odjevene, i njezina je haljinica bila plave boje kao i Jenniferina. Jennifer je uspjela pronaći čak i sjajne cipelice kojima je Molly bila očarana.

100


Kada je auto stigao po njih, Jennifer je osjetila nervozu. Laknulo joj je kada je primijetila da Trenton nije unutra. Tako će imati još malo vremena da se pribere.

101


DVADESET DRUGO POGLAVLJE Trenton je stigao vidno uzrujan u dom Andersonovih. Zbog poslovnih obveza kasnio je više od sat vremena. Želio je odvesti se s Jennifer na tu zabavu i nije bio sretan što je morao propustiti dio večeri u njezinu društvu. Ušao je u kuću svojeg strica i odmah krenuo u potragu za njom. Najprije je zamijetio Molly u društvu djece njegovih rođaka i Djeda Mraza. Djeca su vrištala od sreće zbog darova koje su dobivala. No koliko god se trudio, nije uspio pronaći Jennifer u toj gužvi. Već je krenuo tražiti je u drugim dijelovima kuće kada je začuo njezin smijeh i okrenuo se prema smjeru iz kojeg je dopirao. Kada ju je konačno ugledao u toj nepreglednoj gomili ljudi, obuzela ga je nekontrolirana ljubomora i prvi put u životu poželio je vlastitom bratu otkinuti glavu. Šuljao im se ususret bijesna pogleda. Znao je da se njegova braća nikad ne bi upucavala njegovoj djevojci, ali kako se nikome nije izjašnjavao o odnosu s Jennifer, za sve ostale ona je bila slobodna. No to će se svakako promijeniti. “Dobra večer, ljepotice”, rekao je primivši je istodobno u naručje i poljubivši je toliko strastveno pred svim tim ljudima da nije vidjela dalje od njega. Zagrlila ga je i privukla k sebi pomaknuvši bokove bliže njegovu napetom tijelu. Odjednom se izmaknuo i ostavio je u stanju potpune napaljenosti. Željela ga je opet i opet. A on je gledao u njezine zamagljene oči, vidno frustriran i tada je u pozadini začula nečije smješkanje. Ugledala je Georgea i užasno se posramila. Naslonila je glavu na Trentonov vrat kako bi dobila koji trenutak da se pribere. Čula je ljude oko njih kako ih komentiraju i vidjela da ih promatraju. “Želiš mi što dati do znanja?” upitao je Max začuđeno.

102


“Itekako”, odgovorio je Trenton. Nije ga bilo briga je li Jennifer čula njegov odgovor. “Ispričavam se”, rekla je Jennifer i nestala iz sobe. Pronašla je kupaonicu i zaključala se unutra. U tom trenutku nije bila sigurna osjeća li se ljutito ili posramljeno. Bila je bijesna što si je Trenton uzeo za pravo da je pokazuje kao nekakav svoj trofej, a istodobno ju je i osramotio pred obitelji. Vjerojatno su mislili da je neka pohlepna sponzoruša, što je i ona mislila o ženama koje su završavale u krevetima svojih šefova. Da barem nije odjenula tu glupu haljinu koja je ionako previše otkrivala. Podignula je glavu, popravila šminku, uspravila se i odlučila vratiti se u sobu. Najradije bi nestala odavde, ali bilo joj je žao to učiniti zbog Molly koja se odlično zabavljala s djecom. Kada je shvatila da se nitko ne ponaša drukčije prema njoj, postala je opuštenija. Izbjegavala je Trentona premda je sve vrijeme osjećala njegov pogled na sebi. Svakako će porazgovarati s njim poslije o njegovu bahatom ponašanju, a sada joj je jedino preostalo uživati u ovoj velikoj zabavi organiziranoj u povodu Božića. Više od svega Trenton je htio odvući Jennifer sa zabave ravno u krevet. Za njega je bilo normalno da dobije što god poželi, ali znao je da bi ga njegova obitelj zadavila da to učini. Unatoč frustracijama, kako je večer odmicala, počeo se dobro zabavljati. Osjećao se ugodno u društvu svojih rođaka nakon toliko vremena koje nisu provodili zajedno. Smijao se i zezao sa svima, no istodobno u čijem god društvu bio, imao je Jennifer na oku. Bio je potpuno nesvjestan toga. Jennifer je ubrzo počela zijevati i odlučila da je vrijeme da ona i Molly krenu kući. Bilo je vrijeme za počinak. Pronašla je Josepha i Katherine, zahvalila im na prekrasnoj večeri i zatim pronašla Molly. Spavala je s ostalom djecom na katu. Nasmijala se ugledavši to sitno, nevino djetešce. Andersoni su bili tako pažljivi prema djevojčici. “Pomoći ću ti da je odneseš”, odjednom je začula Trentonov glas. Nije primijetila da ju je slijedio. “Hvala. Ona je sitna, ali zna biti jako teška kada zaspi”, odgovorila je.

103


Sagnuo se i podignuo Molly u naručje. Jennifer su se pojavile suze u očima kada je ugledala prizor njezine nećakinje koja je spavala na prsima tog muškarca. Ta mala djevojčica tako je nepravedno izgubila oba roditelja i stvarno je zaslužila imati pravu roditeljsku ljubav. Jennifer je izišla s Trentonom uživajući u prohladnoj večeri. Tada je shvatila da je popila možda koju čašu previše šampanjca tijekom večeri i sada joj je godio lagani povjetarac. Zaboravila je da uopće nemaju prijevoz kući jer ih je doveo vozač. No znala je i da nikad ne bi vozila u ovakvom stanju. “Pozvat ću nam taksi”, rekla je Trentonu, ali on nije usporio. “Hej, kamo ideš?” upitala je dok je koračala za njim i Molly. “Ja vas vozim kući”, rekao je. “To stvarno nije potrebno. Rekla sam da ću pozvati taksi.” Nije vjerovala da može preživjeti vožnju s njim. Hormoni su joj divljali i nije bila u stanju pružati mu otpor. “Nosi se s time kako god znaš”, rekao je i otvorio stražnja vrata svojeg auta da smjesti Molly. Djevojčica je bila potpuno iscrpljena i čvrsto je spavala. Zatim je otvorio suvozačeva vrata i smjestio Jennifer u auto. Zbog napetosti u autu vožnja pustim ulicama kao da je trajala dvostruko dulje. Odahnula je kada su stigli. Iskočila je iz auta kako bi što prije izvukla Molly i otrčala u stan. Međutim, Trenton je imao drukčije planove. “Ja ću je primiti”, rekao je. Jennifer je bila bijesna što joj je trebalo neizmjerno dugo da otključa ulazna vrata svojim drhtavim rukama. “Gdje je njezina soba?” upitao je. Pokazala mu je prstom niz hodnik i otišla u kuhinju. Nije se smjela probuditi mamurna pa je odmah pristavila jaku kavu i popila čašu vode. “Nije se uopće pomaknula dok sam je smještao u krevet”, rekao je Trenton, iznenadivši ju. Nije čula da je stigao iz sobe. “I meni bi godila šalica kave.” “U redu, ali stvarno sam jako umorna...” Njegov pogled dao joj je do znanja da ne želi biti izbačen iz njezina stana. Uzeo je šalicu kave i stao pokraj nje. Njezino tijelo bilo je

104


napeto zbog njegove prisutnosti. Nisu bili sami od onog dana kada su vodili ljubav u uredu i sada je ponovno osjećala takve trnce u tijelu. Očajno je trebala njegov dodir i to ju je ljutilo. “Pozovi me da ostanem večeras”, šapnuo je. “To nije baš dobra ideja”, rekla je pridržavajući se da ne posegne za njim. “Naša veza isto tako nije dobra ideja, Jennifer.” Krenuo je prema njoj s jasnim namjerama. Pokušala se izmaknuti, ali to joj nije uspjelo u tako skučenom prostom. Njezina želja da mu pruži otpor istopila se čim ju je primio u zagrljaj i poljubio. Biti u njegovu naručju bilo je pravo olakšanje za nju s obzirom na bol koju je osjećala kada nije bila u njegovoj blizini. Ah, jedna noć ionako neće ništa promijeniti. Kada ju je približio k sebi, Trenton je izgubio razum. Sada je jedino želio smjestiti je u krevet i voditi ljubav s njom. Bez obzira na to koliko puta spavao s njom nikad mu nije bilo dovoljno i nije se mogao zasititi nje ni njezina tijela. Podignuo ju je i nosio do njezine male spavaće sobe. Jedva je uspio svući im odjeću prije nego što je uronio u njezinu toplu unutrašnjost. Njezini uzvici zadovoljstva brzo su ga doveli do orgazma, ali nadoknadio im je to oboma nježno vodeći ljubav s njom još satima.

105


DVADESET TREĆE POGLAVLJE Kakvo se to udaranje čuje? Jennifer je pokušavala otvoriti oči. Shvatila je da netko kuca na vratima. Pokušala se pomaknuti iz kreveta prisjećajući se protekle noći. Trenton je gunđao što već ustaje. “Dobro jutro”, promrmljao je i nježno je poljubio pa je potpuno zaboravila na kucanje na vratima sve dok se nije ponovilo, sada puno glasnije nego prije. “Moram otvoriti vrata”, rekla je. Nije bila dobra u jutarnjim razgovorima, vjerojatno zato što nije imala nikakvo iskustvo u buđenju pokraj muškarca s kojim je provela noć. Izvukla se iz kreveta i zgrabila ogrtač da prekrije svoje golo tijelo, svjesna da izgleda grozno te se uputila prema ulaznim vratima. Predugo je spavala premda je bio vikend i nije morala nigdje žuriti. U stanu je bila potpuna tišina, no nije ju čudilo što Molly još spava s obzirom na to da su jučer provele uzbudljiv dan na zabavi i kasno stigle kući. Otvorila je vrata i ugledala socijalnu radnicu koja ju je promatrala s ne odobravajućim pogledom. Što ona ovdje radi? “Dobar dan, gospođo Ellis. Jesmo li imale dogovor za danas?” upitala je, sada još više očajna zbog svojeg izgleda. Žena ju je odmjerila od glave do pete i dala joj pogledom do znanja da nije baš zadovoljna njezinim izgledom. “Imam vijesti koje nisu mogle čekati. Mogu li ući?” pitala je i progurala se kraj Jennifer. Jennifer se jedva suzdržavala. Žena je bila nepristojna i jako ju je nervirala, ali ona odlučuje o sudbini njezine nećakinje i morala je biti pristojna prema njoj. “Želite li kavu, gospođo Ellis?” Prihvatila je kavu, a Jennifer se požurila skuhati je što prije i pridružiti joj se za stolom da čuje vijesti. Oblio ju je hladan znoj kada je ugledala hrpu papira na stolu. Ovo sigurno neće biti ugodan posjet. “Svjesni ste da je Molly bila samo privremeno kod vas dok ne odlučimo što je najbolje za njezino odrastanje.”

106


Jennifer je sada bila sigurna da neće čuti dobre vijesti. Ton njezina glasa bio je vrlo ozbiljan. Gospođa je nastavila: “Kao što znate, obavili smo razgovor s Molly i s vama i zaključili da bi za djevojčicu bilo najbolje da odrasta u tradicionalnoj obitelji. Dosad je živjela s oba roditelja i smatramo da život s vama nije najprikladnije rješenje.” Kada je shvatila što joj govori socijalna radnica, Jennifer je problijedila. Uzet će joj Molly. “Ne razumijem. Molly uživa sa mnom. Ide u vrtić, a ja imam dobro plaćen posao i mogu se bez problema brinuti o njoj. Uostalom, ja sam joj teta i poznaje me i zasigurno bi joj bio velik šok kada bi morala preseliti se u neku novu i nepoznatu obitelj.” “Uvijek nastojimo zadržati djecu kod obitelji i rodbine ako je to za njih najbolje, ali vi imate dugo radno vrijeme i nemate partnera koji bi vam eventualno pomagao u brizi oko djevojčice i zato mislimo da to nije dobra ideja”, rekla je žena promatrajući spavaću sobu i tada ugledavši ono što je tražila pogledom. Trenton je izabrao upravo taj trenutak da iziđe iz sobe i izgledao je nevjerojatno seksi u odjeći od sinoć, baš poput samouvjerenog biznismena kakav je u stvarnosti i bio. Prišao je aparatu za kavu, natočio si šalicu kave i pridružio im se za stolom. Čak je i socijalna radnica bila oduševljena njegovom pojavom. Imao je taj čudan utjecaj na sve žene, bez obzira koje su dobi. “Dobar dan. Ja sam Trenton Anderson”, rekao je i pružio ruku gospođi Ellis. Žena se zacrvenjela. “Dobar dan, ja sam Betsy Ellis”, odgovorila je. Jennifer ih je šutke promatrala. Dosad nije čula njezino ime. Uputila je pogled Trentonu koji se usudio namignuti joj. Poslije će je čuti. Mrzila je što ima takvu moć nad svima, a ona se osjećala tako jadno i nemoćno. “Oduvijek mi se sviđalo ime Betsy”, rekao je zbog čega se socijalna radnica ponovno crvenjela. “Žao mi je što vas prekidam, ali čuo sam razgovor.” “Nema problema, gospodine Anderson.” Jennifer je znala da socijalna radnica ne bi bila tako ljubazna prema njoj da kojim slučajem prekida razgovor.

107


“Ne morate se brinuti o tome da će Jennifer biti sama s obzirom na to da je ona moja zaručnica. Ženimo se krajem tjedna. Moj je otac uvijek maštao o vjenčanju za Božić.” Gospođa Ellis je zadivljeno gledala u njega dok je Jennifer bila u šoku. Nije mogla vjerovati da upravo laže toj ženi. Kao da neće shvatiti da to nije istina s obzirom na to da vjenčanja neće biti. Žena se okrenula prema Jennifer. “Jennifer, zašto mi to niste spominjali?” Nije imala snage odgovoriti joj. “Stvari su se odvijale jako brzo, znate”, rekao je Trenton, “Jennifer je svakako imala namjeru javiti vam naše planove. Zapravo, pozivamo vas na vjenčanje jer ste cijelo vrijeme bili podrška Molly.” Primio je Jenniferinu ruku i nježno je poljubio što je u njoj ponovno izazvalo trnce. “To mi zvuči obećavajuće, gospodine Anderson. Hoćete li se preseliti u dom koji je prikladniji za dijete?” upitala je gospođa Ellis. “Naravno, Molly će živjeti s nama u velikoj kući s dvorištem”, odgovorio je. “Ondje će imati dovoljno mjesta za igru, svoje aktivnosti i učenje, a neće joj nedostajati ljubavi i pažnje.” Jennifer je osjećala težinu u želucu dok je slušala kako Trenton produbljuje laž. Nije imala pojma kako će se izvući iz toga. Zadavit će Trentona čim ova žena nestane iz njezina stana. “Odlično. U tom ćemo slučaju dati vam neko vrijeme da sredite stvari.” Žena je ustala, rukovala se s Trentonom i izišla iz stana. Nije se potrudila ni pozdraviti Jennifer. Kada je bila sigurna da je otišla, Jennifer se bijesno okrenula prema Trentonu. “Kako se usuđuješ tako bezočno lagati ženi, ti arogantni čovječe?” vikala je dok mu se približavala. “A kada ne bude tog vjenčanja, mislit će da sam lažljivica i neprikladna osoba za Molly i sigurno će mi je oduzeti.” Nikad u životu nije imala potrebu nekoga ozlijediti, ali sada je bila u stanju izudarati Trentona. Dok ju je promatrao kako urla na njega, Trenton je osjetio napetost u osjetljivu dijelu tijela. Bila je tako uzbudljiva dok je ljutita i želio ju je istog trena odvesti u krevet. Nasmijao se na pomisao što je nju još više izbacilo iz takta. Uživao je gledajući je takvu.

108


Prišla mu je podignutih šaka. Nije bio siguran želi li ga udariti ili mu iščupati oči, ali je odmah reagirao. Zgrabio ju je i poljubio tako strastveno da je bilo pravo čudo što se oboje nisu srozali na pod. Jennifer mu se opirala nekoliko trenutaka i tada se njezin bijes počeo pretvarati u strast i uskoro su plazili jedno po drugom. Podignuo ju je na kuhinjski element i bio spreman zabiti se duboku u njezinu unutrašnjost, ali je iza sebe začuo buku. Uspio se okrenuti uslijed ekstaze i ugledao pospanu Molly na vratima kuhinje. Jennifer je nije odmah primijetila i još se snažno držala za njega sa željom da završi ono što je počeo. Ostala je potpuno prazna kada se odmaknuo od nje. Trebao joj je još koji trenutak da spazi Molly i osjeti se posramljeno. Nadala se da djevojčica nije ništa vidjela. Laknulo joj je kada je shvatila da su i ona i Trenton još imali odjeću na sebi. “Dobro jutro, anđele moj”, rekla je promuklim glasom. “Jutro, teta. Jako sam gladna.” Molly je sjela za stol kao da se ništa čudno ne događa i kao da je sasvim uobičajeno vidjeti Jennifer u Trentonovu zagrljaju. “Napravit ću ti palačinke”, rekla je Jennifer i brzo se primila posla, sretna što može barem na trenutak odvratiti misli od Trentona i cijele situacije sa skrbništvom. Kada je uspjela razmisliti o svemu, ponovno se uzrujala. Što će učiniti da izbjegne taj grozni scenarij? I njoj i Molly slomilo bi srce da se moraju razdvojiti. Molly je završila s doručkom i smjestila se u dnevnu sobu gdje je gledala crtiće. Jennifer se sada napokon mogla obračunati s Trentonom. “Kako si mogao lagati toj ženi? Doznat će da si sve izmislio i onda ću ja biti krivac. Bit će super ako mi uopće dopuste da posjećujem Molly nakon svega.” Govorila je jecajući. “Nisam lagao. Čuo sam tvoj razgovor s njom i odmah smislio najbolje rješenje za vas dvije. Oženit ćemo se i moći ćeš zadržati Molly.” Gledala ga je u šoku. “Ne mogu se udati za tebe.” “Onda budi spremna na to da izgubiš Molly.” Govorio je bez ikakvih emocija u glasu i nije skidao pogled s nje. Razmišljala je o onome što je rekao. Zar bi se trebala udati za nekoga iz bilo kojeg drugog razloga osim ljubavi? Još prije sat vremena

109


odlučno bi odbacila takvu mogućnost, ali sada se radilo o Molly i ako je to bila jedina šansa da ostanu zajedno, ima li ona uopće pravo to odbiti? Prisjetila se njihova razgovora prije nekoliko tjedana o dogovorenim brakovima kada je tvrdio da je većina brakova takva. Pa da, za njega je brak bio samo vrsta poslovnog ugovora. No to joj i dalje nije imalo smisla. “Zašto bi ti učinio tako nešto? napokon ga je upitala. “Ti ne dobivaš time apsolutno ništa.” “Jesi li sigurna? Ako nisi dosad primijetila, mi savršeno funkcioniramo u krevetu. To je vrijedno vjenčanog prstena.” Jennifer se osjećala kao da ju je pogodila munja. Koristio se brakom kako bi dobio neograničeni seks. Zar bi to trebala učiniti sama sebi? Nije mogla poreći da ne uživa u seksu s njim, ali ovo je bilo tako bezosjećajno i hladno od njega. Okrenula mu je leđa da ne vidi njezine suze. “Moram razmisliti o tome.” “Nemaš puno vremena, Jennifer. Ili ćeš to učiniti za svoju nećakinju ili nećeš. Vjenčanje je potrebno isplanirati jer sam rekao gospođi Ellis da ćemo to učiniti za tjedan dana i moraš sada odlučiti”, rekao je hladnim tonom. Stjerao ju je u kut i željela je pobjeći od svega. Okrenula se prema dnevnoj sobi i promatrala Molly. Posljednjih mjeseci jako se opustila i otvorila prema Jennifer i rastanak od nje loše bi djelovao na djevojčicu. Mislila bi da ju je i teta napustila, a to nije mogla dopustiti. “U redu”, rekla jedva čujno. Nije ga htjela ni pogledati, a on je odmah znao da je dobio bitku. “Ja ću sve organizirati”, rekao je i izišao iz stana. Osjećala se kao da je prodala dušu vragu, ali učinila bi i puno gore stvari za svoju nećakinju. Pridružila joj se na kauču i zagrlila je podsjetivši se da njezin život ionako više nije bitan jer je sada odgovorna za dijete svoje sestre. Trenton se osjećao krivim što je tako prisilio Jennifer na brak, ali nije ju želio izgubiti. Nije joj mogao dati vremena da smisli neko drugo rješenje. Želio je da mu bude žena, a kad je nešto želio, uvijek se potrudio da to dobije.

110


DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Jennifer je iznenadila brzina odvijanja događaja nakon jedne riječi koju je izgovorila i pristala se udati za Trentona. Istog je dana primila poziv Emily Anderson koja joj je čestitala i pozvala je k sebi da dogovore detalje vjenčanja. Nevoljko je prihvatila njezin poziv, ali nije joj bilo jasno zašto se diže tolika buka oko braka koji će ionako biti samo na papiru. No morala je pristati doći. Nije željela povrijediti Emily koja joj je postala dobra prijateljica. Ispričala se na poslu i stigla na ranč s koferom jer je dobila “naredbu” da će ondje prespavati. Bilo je toliko toga potrebno organizirati u tako malo vremena. Sve žene obitelji Anderson bile su ondje, kao i Trentonova braća i rođaci. Za njezina boravka u kući nijednom nije srela Trentona nasamo. Povremeno ga je opazila, ali uvijek su bili prilično udaljeni, ali pogledi koje joj je pritom uputio zapalili su vatru u njoj. Činio se jednako napaljen kao i ona i imala je neki osjećaj da će njihova prva bračna noć biti vrlo eksplozivna. Prošla je sve moguće tretmane uljepšavanja tijekom priprema i vrlo brzo stigao je dan vjenčanja. Svima je jasno dala do znanja da ne želi veliko vjenčanje, ali nitko nije obraćao pozornost na to. Jedva se prepoznala dok je stajala u jednoj od gostinjskih soba na ranču i gledala se u ogledalo. Nije imala nijednu riječ zamjerke na svoju bijelu vjenčanicu prekrivenu čipkom i sitnim kamenčićima. Kosa joj je bila kopčama podignuta u punđu i na glavi je nosila tijaru. Za makeup se pobrinula profesionalna šminkerica i osjećala se doista privlačno. “Teta Jennifer, možemo li krenuti?” upitala je Molly koja je izgledala poput minijaturne verzije Jennifer. “Mislim da možemo, ljepotice moja”, rekla je Jennifer i gledala Molly kako se smješka.

111


“Ja sam sad princeza”, rekla je Molly i počela se vrtjeti u krug u svojoj bijeloj haljinici i s tijarom u kosi. Jennifer je nešto stisnulo u grlu i osjetila je bol zbog pomisli da njezina sestra nikad neće vidjeti svoju djevojčicu kako odrasta te je obećala samoj sebi da neće dopustiti da Molly zaboravi na svoju majku. Uvijek će joj govoriti o njoj. “Da, ti si najljepša princeza na svijetu, dušice.” Na vrata je pokucao George. “Obje ste prekrasne”, rekao je. Jennifer se zacrvenjela i posramljeno mu odgovorila. “Hvala.” Zavoljela je tog čovjeka i bila je sretna što će biti dio njegova života. “Bila bi mi čast odvesti te pred oltar, draga, s obzirom na to da tvoj otac nije s nama.” Oči su joj se napunile suzama. Bio je tako nježan i pristojan čovjek i bilo joj je krivo što ne zna pravi razlog ovog vjenčanja. “Meni će biti čast ako to učinite”, odgovorila je. Dodao joj je maramicu i brzo se uspjela sabrati i sačuvati šminku te je izišla kroz vrata sobe s njim i svojom nećakinjom. Nije se ni snašla, a svećenik je već proglasio Trentona i nju mužem i ženom. Kada je čuo riječi svećenika sada možete poljubiti mladu, Trenton nije gubio vrijeme. Uhvatio ju je u naručje, što tada i nije bilo lak zadatak s obzirom na svu odjeću i tkaninu, i strastveno je poljubio. Pomislila je kako bi voljela da su sami u tom trenutku. Nije ju taknuo nijednom od one noći nakon Božićne zabave i bila je gladna njegovih dodira. “Imat ćete dovoljno vremena za to poslije”, dobacio je netko iz gomile prisutnih uzvanika zbog čega se Jennifer zarumenila. Trenton se okrenuo prema gostima s pobjedničkim izrazom na licu i namignuo im. Svi su se nasmijali. “Jedva čekam da ostanemo sami”, šapnuo joj je i otpratio je niz oltar. Imanje je bilo potpuno preuređeno u povodu vjenčanja. Vani je bio postavljen veliki šator s plesnim podijem i bendom, a konobari su posluživali hranu i piće. Sve je bilo organizirano u samo tjedan dana. Čim je novopečeni bračni par stupio na podij, bend je počeo svirati sentiš, a za Jennifer više nitko nije postojao kada ju je Trenton primio u naručje.

112


Barem dok George nije najavio: “Vrijeme je za rezanje torte.” Trenton i Jennifer odradili su sve obveze mlade i mladoženje. Plesala je i s ostalim gostima, ali Trenton se uvijek potrudio brzo je vratiti u svoje naručje. Činilo joj se kao da je ovo pravo vjenčanje. No počela ju je plašiti pomisao na nadolazeću noć. Kako bi se trebala ponašati? Znala je da između njih postoji kemija i nije problem kada se nađu zajedno u krevetu, ali sitnice su je činile nesigurnom. Smije li ga poljubiti kada joj se prohtije ili ga dotaknuti? Bi li ga trebala čekati na vratima nakon posla? Da, iznenadilo ju je što je sve to potajno željela, spontano ga ljubiti i zagrliti, a ne samo kao uvod u vođenje ljubavi. Bila je potpuno zaljubljena u njega, a on je nju želio samo u seksualnom smislu. Posljednja misao najviše ju je uplašila jer privlačnost će kad tad nestati i tada će mu ona dosaditi. Mora biti snažna, znala je da to može. Do tada će već službeno i posvojiti Molly i barem će imati uspomenu na njega i ono što su imali. “Želim ići sada”, rekao joj je Trenton. Kimnula je glavom. Molly ostaje s Emily i Markom idućih nekoliko dana, a njih dvoje vjerojatno neće ni izlaziti iz kreveta. “Imam iznenađenje za tebe”, rekao je dok ju je vodio pokraj gostiju koji su im još jedanput poželjeli sreću u braku. Srušila se na zadnje sjedište limuzine i dolazila k sebi. Kada je pogledala u Trentona, ostala je bez zraka. Otpustio je kravatu i otkopčao nekoliko dugmadi na košulji i željela je istog trena raskopčati ga do kraja i osjetiti njegova prsa pod svojim prstima. Kao da joj je čitao misli, Trenton ju je pogledao i privukao je u krilo. Još je imala vjenčanicu na sebi i imao je problema s dugom haljinom, ali kada su im se usnice spojile, prihvatila je njegov izazov i pohlepno ga poljubila dok mu je prstima mrsila kosu. Nije vjerovala koliko se promijenila u njegovu prisustvu jer je nekad bila smirena i pomalo zatvorena djevojka. Trenton se na trenutak izmaknuo. Položio joj je glavu na svoje rame. “Pokušavam se pribrati i razgovarati s tobom”, rekao je iako nije prestajao rukama dodirivati njezine bokove i guzu.

113


Napokon je odustao od razgovora i podignuo joj glavu da je ponovno poljubi. Njezina haljina iz snova imala je toliko tkanine i dugi šlep i sve to previše ih je razdvajalo i otežavalo im situaciju u tom trenutku. Odjednom se limuzina zaustavila, a vozač je otvorio vrata. Trenton ju je nevoljko pustio iz naručja i pomogao joj da iziđe iz auta. Iznenađeno je gledala u golemu kuću ispred sebe. Očekivala je da će je odvesti u hotel ili da će njegovim avionom nekamo otputovati. Bio je jako tajnovit u vezi s njihovim medenim mjesecom. Nakon putovanja u Austriju nije imala ludu želju nekamo ponovno putovati jer se nije htjela razdvajati od Molly na dulje vrijeme pa je prepustila Trentonu odluku o medenome mjesecu. Kuća je bila impozantna i prekrasno osvijetljena. Na ulaznim vratima čekao ih je čovjek u uniformi. Možda je to nekakav ekskluzivni hotel. “Ovo je tvoj vjenčani dar, Jennifer. Kuća je na tvoje ime tako da ćete uvijek biti sigurne, što god bilo.” Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati što joj govori. Kupio joj je kuću. Dar koji je imala za njega sada joj se činio smiješan. Nije mogla to prihvatiti. Živjet će s njim ovdje sve dok će njihov brak trajati, ali nema šanse da zadrži kuću kada ova bajka završi. Bila je oduševljena. “Ne znam što bih rekla. Čini mi se da nije dovoljno reći hvala, ali svejedno puno ti hvala...” rekla je plačnim glasom. Njezina zahvala ispunila mu je srce toplinom. Bio je sasvim siguran da ona nije bila pohlepna osoba. Nikada nije nekoj ženi kupio tako vrijedan i skup dar, ali nijedna žena osim nje to nije ni zaslužila. Ženama s kojima je prije bio kupovao je nakit vrijedan tisuće dolara i vidio je kako promatraju taj isti nakit s pohlepom u očima. Jennifer je promatrala ovu kuću s ljubavlju. “Želiš li ući?” upitao ju je smiješeći se. Vratila se u stvarnost i nasmijala se. “Itekako”, rekla je i ostala bez daha kada ju je primio i prenio preko praga. Oduševljeno ga je zagrlila kada ju je poljubio pri prvom zajedničkom ulasku u njihov dom. Trenton ju je poljubio još nekoliko

114


puta i potom je nevoljko spustio. Jennifer mu se nasmijala i krenula u razgledavanje kuće. Sljedećih pola sata slijedio ju je dok je istraživala svaki kutak kuće. On je želio nastaviti istraživanje u samo jednoj sobi, ali nije imao snage uskratiti joj zadovoljstvo. Svaka nova stvar koju je otkrila u kući bacala ju je u oduševljenje. “Trentone, ovo je najljepša kuća koju sam ikad vidjela. Više je nego savršena, nema riječi kojima bih opisala koliko sam se zaljubila u nju na prvi pogled. Mislim da ću se izgubiti u njoj, tako je velika, a tek knjižnica - neodoljiva je. Jedva čekam plivati u bazenu. Želim stalno istraživati svaki kutak kuće. Hvala ti”, rekla je i bacila mu se u zagrljaj. Trenton se više nije mogao suzdržavati i stisnuo ju je još jače i zatim je poljubivši, dao joj do znanja da je vrijeme da isprobaju spavaću sobu. Njegov poljubac u istom trenu odveo ju je od uzbuđenja do strasti. Primio ju je i odnio stepenicama do spavaće sobe. Bio je frustriran svim tim sitnim gumbima na njezinoj haljini, ali nije želio potrgati joj vjenčanicu pa je malo pomalo otkopčavao haljinu i sa zadovoljstvom promatrao njezinu mliječnu kožu. Kada je vjenčanica napokon pala na pod, Trenton je potpuno izgubio kontrolu ugledavši čipkasto donje rublje koje je nosila i bacio je na krevet. Nije ga bilo briga je li potrgao njezino donje rublje jer je samo želio dotaknuti je i osjetiti njezino tijelo pod svojim prstima, a sudeći po njezinim uzdisajima, i ona je imala istu potrebu. Rukama je prolazio kroz njezinu svilenkastu kosu i nježno vadio kopče koje su pridržavale frizuru. Rukama je nježno prelazio po njezinim leđima. Dodirujući joj golu kožu zbog čega je željela još više od njega, ali nije se usudila tražiti. Poželjela je kako bi htjela biti dovoljno sigurna u sebe da zahtijeva od njega da joj radi sve što poželi. No nije bila takva i jednostavno je odlučila uživati u njegovim dodirima nadajući se da nikad neće prestati. Trenton je glasno uzdisao kada je prislonio Jennifer uz svoje napeto tijelo i osjetivši dodir njezinih mekanih gradi na svojim prsima. Skinuo je svoju košulju, u očaju da što prije osjeti dodir njezina golog tijela na svojemu. Otkopčao joj je grudnjak i pritisnuo njezine napete

115


bradavice o svoju kožu. Jezikom je istraživao njezina usta i udisao njezin savršen miris. Nije se mogao zasititi Jennifer. Njezin miris, okus i dodiri istog su ga trena dovodili do ludila. Pomislio je da bi u tom trenu mogao umrijeti kao sretan čovjek. Stavila mu je ruke oko vrata i približila ga k sebi. Volio je kada je preuzimala inicijativu i iako mu je bilo teško suzdržati se, dopustio joj je da istražuje njegovo tijelo. Dahtao je s odobravanjem kada je rukama kružila po njegovim leđima i privukao je svoje bokove njezinoj intimnoj zoni. Trenton je brzo izgubio kompas. Morao ju je uzeti istog trena. Jennifer je dahtala dok ju je primao i položio na krevet. Bila je izvan sebe od uzbuđenja, a njegov strastveni pogled zamalo ju je doveo do orgazma. Skinuo je ostatak odjeće sa sebe i pridružio joj se na krevetu. “Žao mi je, ali užasno te trebam”, protisnuo je kroza zube dok su se kapljice znoja spuštale niz njegovo čelo. Začudilo ju je što je u stanju dovesti tako snažnog muškarca do ludila i to joj je dalo hrabrost za koju je mislila da nikad neće posjedovati. “I ja tebe trebam”, šapnula je i počela se spuštati. Negodovao je što se izmaknula dok je jezikom prelazila po njegovu trbuhu. Kada je shvatio što namjerava, pokušao ju je zaustaviti. “Ja... ne mogu...” Nasmijala mu se i primila dlanom njegovu muškost povlačeći osjetljivu kožu na njegovom penisu gore dolje. Glasno je uzdisao u ekstazi kada je njegov penis primila svojim usnicama. Najprije ga je oprezno povlačila dlanom i istodobno ga lizala cijelom duljinom, a zatim ga je smjestila duboko u svoja usta. Zamalo je skočio iz kreveta. Trenton više nije mogao izdržati. Primio joj je glavu i približio je svojem licu, uživajući u dodiru njihovih znojnih tijela. Njezin strastven pogled ga je izluđivao. Položio ju je na leđa, primio joj obje ruke i stavio ih iznad njezine glave. Eksplodirao bi istog trena da ga je još jedanput dotaknula. Osjetila je njegov topli dah kada ju je poljubio.

116


Slobodnom rukom posegnuo je prema njezinom intimnom dijelu i ugurao prst u njezinu toplu unutrašnjost, shvativši oduševljeno da je i više nego spremna za njega. Njegov dodir uzrokovao je navalu zadovoljstva u njoj. Jennifer je osjećala da joj srce tako snažno kuca da je pomislila da će joj iskočiti od uzbuđenja. Obožavala ga je i trebala ga je svaki put sve više. Činilo joj se kao da je sada dio njezine duše i da bez njega neće moći disati. Način na koji ju je ljubio bio je neusporediv s prijašnjim poljupcima koje je iskusila. Potpuno ju je rastopio svojim poljupcima čineći je svojom ropkinjom. Vrhom penisa dodirivao je njezino tijelo dražeći je. Približila je svoje bokove njegovu tijelu pozivajući ga da je uzme. “Molim te, Trentone, stvarno te trebam”, jecala je promatrajući trijumfalan izraz njegova lica, ali nije ju bilo briga zbog kontrole koju je posjedovao nad njom jer je istu takvu kontrolu i ona imala nad njim. Znala je da je neće moći napustiti iz bilo kojeg razloga i to joj je davalo samopouzdanje kakvo dosad nije imala. Konačno je ušao u nju i više nije mogla razmišljati ni o čemu osim o ekstazi koju je proživljavala. U zavodljivom ritmu ulazio je svaki put sve dublje u njezinu vlažnu unutrašnjost. Nogama je obgrlila njegov vrat i približila ga k sebi. Oslobodio joj je ruke i istog trena se noktima primila za njegova leđa. Trenton se pomicao i mijenjao kut svoje penetracije zbog čega je vrištala dok joj je orgazam preplavio tijelo. Dolazio je u valovima donoseći olakšanje u njezino tijelo. Trenton je uzvikivao njezino ime dok se zabijao u nju i ispuštao svoje sjeme duboko u njezinu unutrašnjost. “Tako sam te željan”, šapnuo je i nježno se nasmijao dok su se polako razdvajali. Jennifer je još uzdisala. Ponovno se nasmijao i smjestio je u svoje naručje. Pomaknuo joj je kosu s lica i spojio usnice s njezinima. Njegove su usne bile tako nježne i mekane, a poljubac je izazvao suze u njezinim očima. Brzo ih je obrisala. Nije mu željela otkriti koliko joj je stalo do njega.

117


“Prekrasna si”, rekao je dok ju je ljubio zbog čega ju je preplavila neka neobična toplina koja nije imala veze sa strašću nego s čistom ljubavi. “Ti si predivan”, rekla je i zarumenila se. “Žao mi je ako sam bio grub, Jennifer. U tvojem naručju potpuno gubim kontrolu.” “Nikad se nemoj ispričavati što me želiš. S tobom sam iskusila nevjerojatne stvari koje nisam mogla ni zamisliti i znam da me nikad ne bi povrijedio.” Ispravila se u sebi, znala je da je fizički ne bi povrijedio, ali kad se radi o osjećajima, tu je priča sasvim drukčija. “Svejedno, sve ću ti nadoknaditi”, rekao je i nakon tih riječi nisu imali vremena za razgovor jedno dulje razdoblje.

118


DVADESET PETO POGLAVLJE Jennifer se probudila i otrčala u kupaonicu. Srećom, Trentona, kao i obično više nije bilo, ustajao je puno ranije od nje. Spavao je samo nekoliko sati noću, a i dalje je tako savršeno izgledao i nije joj bilo jasno kako u tome uspijeva. Nakon povraćanja odvukla se do tuša koji joj je savršeno godio i zatim se spustila niz stepenice. Sada više nije morala žuriti na posao jer su prije nekoliko tjedana zaposlili novu osobu umjesto nje i nakon vrlo dugog razdoblja imala je puno slobodnih dana za uživanje. Obožavala je provoditi vrijeme s nećakinjom. Molly je svakim danom sve više blistala. No Jennifer nije bila oduševljena što je način njihova života sada potpuno ovisio o Trentonu. Još više ju je ljutilo što je ona sama tako ovisna o njemu zbog svojih osjećaja. I kad god bi joj se ukazala prilika. Nagovorila ga je da barem nedjeljom omogući zaposlenima slobodan dan i tada je doista uživala. No danas nije nedjelja. “Teta Jennifer, pogledaj moje palačinke”, viknula je Molly čim je Jennifer ušla u kuhinju. Molly je osvojila sve zaposlenike kuće, a oni su činili sve da je razmaze kad god su mogli. Na tanjuru je sada imala golemu palačinku ukrašenu šlagom i sirupom od jagode. “Njam, ovo izgleda jako fino, moram ti malo ukrasti”, zafrkavala je djevojčicu. “Podijelit ću s tobom”, odgovorila je Molly i ponudila joj zalogaj. Jennifer je prihvatila i oduševljeno uzdahnula što je nasmijalo Molly. Zajedno su doručkovale i zatim krenule u park. Bio je prekrasan, sunčan dan u Seattleu i Jennifer ga je htjela iskoristiti i provesti vrijeme na zraku. Molly se igrala s ostalom djecom u parku, a Jennifer ju je promatrala s klupice boreći se s mučninom u želucu. Nije znala zbog čega se osjeća tako loše. Pretpostavljala je da je trudna, ali nije se usudila napraviti test jer bi tada to trebala priopćiti i Trentonu.

119


Bio je divan prema Molly, ali to nije značilo da želi vlastitu djecu i to sa ženom u koju uopće nije zaljubljen. Znala je da mu je stalo do nje, na taj neki čudan način, ali katkad se pitala je li doista tako. Imali su savršen seks, ali tijekom dana kao da je bio suzdržan. Stavila je glavu u krilo na nekoliko trenutaka pokušavajući odagnati tu prokletu mučninu. Bilo ju je strah da bi mogla povratiti pred svim tim ljudima u parku. Kad se počela osjećati bolje, podignula je glavu i pogledom potražila Molly. Nije ju vidjela na ljuljačkama. Okrenula se oko sebe i shvatila da je nigdje nema. Skočila je s klupe i uznemireno je dozivala i pregledavala svaki kutak parka. Uskoro su joj se pridružili i ostali roditelji, a nakon desetak minuta potrage znala je da nešto ne valja. Drhteći od straha nazvala je policiju i zatim Trentona i nastavila potragu u parku. Trenton je stigao otprilike kad i policija, a kada im je objasnila gdje je posljednji put vidjela svoju nećakinju, Trenton ju je primio u naručje. Napokon se slomila od očaja i jecala. “Ne razumijem što se dogodilo. Skrenula sam pogled samo na trenutak i ona je nestala. Ja sam kriva za sve. Samo ja.” “Pronaći ćemo je, draga, bit će sve u redu”, rekao je utješno. No Jennifer je bila očajna. Već je izgubila sestru. Ne bi mogla podnijeti da izgubi svoju nećakinju. “Moramo je naći, Trentone. Ne mogu vjerovati da sam dopustila da se to dogodi.” “Ti nisi nizašto kriva”, rekao je i pogledao je u oči. Osjećala je takvu krivnju da nije mogla suočiti se s njime i pogledati ga. Nije mu ništa odgovorila jer je bila itekako odgovorna i užasno je uprskala stvar. Maknula je pogled s Molly. “Gospođo Anderson, nema je u parku”, rekao je policajac. “Nekoliko roditelja izjavilo je da se ovdje motao neki čudan čovjek i dali su nam njegov opis. Smatramo da je riječ o otmici i mislimo da je najbolje da idete kući i čekate informacije kraj telefona. Pozvat ćemo FBI da im pokuša ući u trag, ali mislimo da vas je netko prepoznao te će tražiti otkupninu.” Jennifer ga je prestravljeno slušala. Nije mogla zamisliti da bi itko oteo Molly. Za to nije bilo razloga, Molly je bila obična djevojčica. Da je mogla imalo racionalnije razmišljati, sjetila bi se da je sada udana za

120


vrlo utjecajnog čovjeka, i to je bio dovoljan razlog da netko pomisli na otmicu djeteta. Umjesto toga mozak joj je prestao raditi i potonula je u očaj. Trenton ju je zagrlio i psovao u sebi. Kako je mogao biti tako glup i ne dodijeliti tjelohranitelje za Molly i Jennifer. Znao je da posjeduje golemo bogatstvo i uvijek će biti onih koji će se htjeti domoći toga. Sada je imao ženu i dijete o kojima se morao brinuti, i to je itekako uprskao. Dopratio je Jennifer do auta i odveo ih kući. Polegnuo ju je na kauč i stavio joj jastuk pod glavu. “Molly”, dozivala je djevojčicu nadajući se da je sve bio samo ružan san. “Uskoro će nas zvati i reći da je sve u redu”, rekao je i osjetio bol kada je ugledao strah u njezinim očima. Da je barem mogao reći da je sve u redu. Poželio je da sve nestane i da su dvije najvažnije osobe u njegovu životu na sigurnome. Policajac je imao pravo u vezi s otmicom i otkupninom. Čim su uspostavili praćenje Trentonova telefona, stigao je poziv. Jennifer je sjedila na kauču i tresla se, a suze su se slijevale niz njezine obraze. Trenton je mislio da će se raspasti gledajući je takvu, no nije si to mogao dopustiti. Znao je da Jennifer voli Molly više od svojeg života i to je bio način na koji se nosila s vlastitim strahom. “Odgovorite na poziv, budite smireni, postavljajte što više pitanja, ali nemojte ih naljutiti i pristanite na sve što zatraže od vas. Njezin život vrjedniji je od svega ostalog”, uputio ga je agent FBI-a prije nego što je podignuo slušalicu i odgovorio na poziv. “Razumijem”, rekao je Trenton i javio se drhtavim rukama. Znao je da ovo ne smije zabrljati. Učinit će sve što treba samo da vrati Molly kući. “Trenton Anderson?” “Da, ja sam.” “Imam Molly Anderson i zasad je na sigurnome, no ako ne učiniš točno ono što ću reći, bit ćeš odgovoran za njezinu smrt. Jesam li dovoljno jasan?” Trenton je duboko udahnuo da svlada bijes koji je osjećao i rekao: “Razumijem.”

121


Čuo je otvaranje ulaznih vrata i osjetio olakšanje kada je ugledao svojeg oca, braću i rođake. Svi su stigli dati podršku Jennifer i njemu. Supruge njegovih bratića odmah su okružile Jennifer i zagrlile je dopuštajući joj da se isplače. Žene su plakale zajedno tješeći jedna drugu i boreći se s tugom. Njegova obitelj ga je okružila pružajući mu apsolutnu potporu zbog čega su mu koljena zadrhtala. “Drago mi je da pametno razmišljaš, gospodine Anderson. Želim dva milijuna dolara u neoznačenim novčanicama.” Ostavio mu je upute o mjestu i vremenu dostave novca. “Učiniš li sve kao što sam rekao, imat ćete Molly večeras, u suprotnom ćeš ići na njezin sprovod.” Trentona je začudilo što je uspio ostati sabran. Poklopio je slušalicu i osjetio očevu ruku na ramenu, bila je to jednostavna gesta koja mu je pružila oslonac i utjehu. Trenton je duboko udahnuo i objasnio svima što mora učiniti. Promatrao je Jennifer koja ga je napeto gledala dok je govorio. Činila se malo svjesnijom nego prije, ali i dalje je bila užasno prestrašena. Prišao je kauču i zagrlio je. Bez riječi je sjeo kraj nje i posjeo je u krilo. Položila je glavu na njegovo rame, a on je prstima dodirivao njezinu kosu. “Molim te, dovedi je natrag”, šapnula je ispunivši mu srce bolnom toplinom zbog povjerenja koje je imala u njega. “Hoću.” Obećao je sebi da će održati obećanje. Njegov je otac osigurao traženi novac i Trenton je ubrzo bio na izlasku iz kuće s nadom da će na povratku imati Molly u svojem naručju. Bio je prestravljen da bi mogao nešto upropastiti. Novac mu nije značio ništa, samo je želio da se Molly vrati kući. A kada se to dogodi, morat će ozbiljno razgovarati s Jennifer jer ako je nešto naučio iz ovoga užasnog događaja, to je svakako da su Molly i ona njegova obitelj i ne može živjeti bez njih. Slijedio je upute otmičara i čekao na traženome mjestu s torbom punom novca. Prišlo mu je dijete i predalo poruku u kojoj je pisalo da mu preda torbu i prošeta do kafića koji se nalazi iza ugla. Trenton je tako i učinio. Ušao je i vidio Molly, sjedila je za stolom sama i pila toplu čokoladu. Požurio je do nje i zagrlio je. “Striče Trentone, kasniš”, rekla je i nastavila piti toplu čokoladu.

122


“Jako mi je žao”, rekao je te nazvao FBI da ih obavijesti da je Molly s njim i da mogu krenuti u potjeru za otmičarem. U tom trenutku nije ga bilo briga hoće li mu vratiti novac. Želio je vratiti Molly Jennifer, na sigurno. “Nema veze. Onaj čovjek rekao je da te ovdje pričekam”, rekla je, a on je osjetio olakšanje kada je shvatio da nije svjesna što se dogodilo. Želio joj je postaviti stotinu pitanja, ali odlučio ju je najprije odvesti kući. Osjećat će se sigurnim tek kada malena ponovno bude pod njegovim krovom. “Idemo kući. Teta Jennifer te želi vidjeti što prije”, rekao je bez daha. Primio ju je u ruke i odnio do auta. Kada je ušao u kuću s djevojčicom u naručju, svi su se izbezumili od sreće. Jenniferino uplakano lice sada je obasjao veliki osmijeh. Skočila je s kauča i primila Molly u naručje, a Trenton nikad u životu nije bio zahvalniji što je mogao održati obećanje koje je dao. Jennifer ga je pogledala i nagradila ga neodoljivim osmijehom. Zagrlio ih je obje i obećao da će odsad uvijek biti sigurne. “Hvala ti, Trentone. Puno ti hvala. Volim te”, jecala je. Njezine riječi pogodile su ga. Nikada još nije tako razgovarala s njime. Znao je da je sada osjetljiva, ali isto tako znao je da govori istinu. Znao je da će sve biti u redu s njima. Nježno ju je poljubio želeći osjetiti njezine usne i uvjeriti se da je sve ovo stvarnost. Molly se smijala, a Trenton ju je poljubio u nos zbog čega se djevojčica još više cerekala. “Moram razgovarati sa svojom obitelji, a onda ćemo imati veliku proslavu”, rekao je Jennifer i ponovno je poljubio. Nasmijala se i odvela Molly gore, znao je da će je okupati i provjeriti svaki dio njezina tijela da se uvjeri da nije povrijeđena. Trenton je oprezno prišao k ocu. Njih su dvojica morali porazgovarati. No u tom trenutku na vrata je stigao agent FBI-a koji je vodio slučaj. “Ulovili smo otmičara”, rekao je. “To je neki mladić, malo stariji od tinejdžera, koji se pokušao domoći novca na lak način. Dobre vijesti su što nije imao namjeru ozlijediti dijete, ali svejedno će biti dugo iza rešetaka, a vaša obitelj ne treba se brinuti za svoju sigurnost.”

123


“Hvala vam na napornom radu. Obavijestit ću suprugu o tome”, rekao je Trenton i rukovao se s agentom. Kada je čovjek otišao, Trenton je povukao oca na stranu. Šetali su dvorištem i George ga je tiho slijedio, kao da je znao da mu treba vremena da sabere misli. “Tata, nisam bio pošten prema tebi. Kada smo izgubili mamu, izgubili smo i tebe na jedno dugo razdoblje. Bio sam ljutit i nisam se znao nositi s boli koju sam osjećao. Zato sam se i ja povukao u sebe. Žao mi je što sam te krivio za to što se dogodilo, sada shvaćam da nisam razmišljao o boli s kojom si se ti nosio. Bio sam užasno sebičan. Sada kada imam Jennifer u svojem životu, razumijem kako bi mi bilo da izgubim ljubav svojeg života. Žao mi je što sam se udaljio od tebe i žao mi je zbog boli koju još proživljavaš.” “Volim te, Trentone. Te riječi mi znače više nego što možeš zamisliti. Kada sam se povukao od svih, pokušavao sam pronaći smisao života bez vaše majke, a zaboravio sam da ste svi vi, naša djeca, dio nje. Mislim da smo privremeno bili izgubljeni i udaljeni jedni od drugih, ali osjećam da smo i dalje ona obitelj kakva smo uvijek bili”, rekao je George. Čvrsto su se zagrlili i osjetili olakšanje nakon dugo vremena. Trenton se ponovno osjećao ispunjenim. “Sada moram razgovarati s Jennifer”, rekao je i otrčao u kuću. Nije mogao čekati ni sekundu više da zagrli svoju ženu. Poželio je svima naglas reći koliko je voli i trebao je njezin oprost zbog načina na koji se ponašao prema njoj jer ništa mu nije bilo važno ako ona nije uz njega. Toliko se bojao otvoriti joj svoje srce da je zamalo propustio biti u najljepšoj vezi koju je ikad mogao zamisliti. Dala mu je ono što nije ni zamišljao da mu treba sve dok nije postala dio njegova života. Uspeo se stubama i pronašao je u Mollynoj sobi. Malena je očito bila iscrpljena jer je već spavala. Jennifer ju je mazila po kosi i promatrala je. Prišao im je i dotaknuo Jennifer po leđima. “Molly je bila umorna, pa sam je okupala i smjestila je u krevet”, rekla je Jennifer. “Srećom, nema nijedne modrice na tijelu. Stavila sam je na krevet i zaspala je istog trena. Nisam imala snage napustiti je.” “Sada je na sigurnom. Dođi sa mnom, moram razgovarati s tobom”, rekao je nježno.

124


Jennifer je bila iznenađena njegovim tonom i nevoljko je ustala s kreveta i slijedila ga u drugu sobu. “Što je bilo?” upitala je nervozno, zabrinuta da ga je uplašila njezina izjava ljubavi. “Jennifer, danas je bio najgori dan u mojem životu. Zbilja ste me preplašile.” O, ne. To je to, pomislila je. Trenton je nastavio. “Ti i Molly postale ste najvažniji dio mojeg života i ne mogu zamisliti sebe bez vas.” “Mi... isto tako osjećamo za tebe”, rekla je oprezno. Kamo vodi ovaj razgovor? “Žao mi je što sam se onako ponašao prema tebi. Štitio sam sebe i nisam znao drukčije, ali pomisao na gubitak Molly danas me osvijestila. Volim je i želio bih je usvojiti, želim da postane moja kći. I tebe volim, Jennifer, i želim da ovaj brak bude pravi brak kao što je trebao oduvijek biti”, rekao je gledajući je. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati što joj to govori i tada ga je iznenadila bacivši mu se u zagrljaj. “Da, Trentone! Da. Toliko te volim i želim da ovaj brak bude stvarnost”, plakala je od sreće. “A ja želim još dvadesetak malih Molly koje će trčkarati po našoj kući”, rekao je nasmijano. Pogledala ga je uzbuđeno. “Nisam sigurna za tu brojku, ali mislim da jedno stiže za otprilike sedam mjeseci.” Čekala je da shvati što mu je upravo rekla. Iznenadio ju je spustivši se na koljena i podignuvši njezinu majicu uvjeravajući se da je dobro čuo. “Još je prerano da bi se što vidjelo”, smijala se. “Stvarno si trudna?” upitao je s nadom u očima. “Nisam još napravila test, ali mjesečnica mi kasni već dva mjeseca i imam odvratne jutarnje mučnine.” “Hvala ti, Jennifer. Dala si mi najljepši mogući dar. Volim te i čuvat ću te ostatak svojeg života”, obećao je i poljubio joj trbuščić. I tada su opušteno vodili ljubav dok ih je njegova obitelj dugo, dugo čekala. No nikome to nije smetalo.

125


EPILOG „Dobro smo to sve odradili”, rekao je George potiho dok je držao u naručju svoju unučicu. Imala je samo dva tjedna, a već je bila najdragocjenija u njegovu životu. “Ne mogu vjerovati da sam u godinu dana dobio čak dvije prekrasne unuke.” “Znaš da smo poznati po tome da ništa ne radimo polovično”, rekao je Joseph, koji je također držao u krilu jedno od svoje unučadi. Obojica bi pristali provesti ostatak svojih života s tom dječicom u naručju. “Jennifer je divna žena i prekrasno je vidjeti koliko voli Trentona. Otkad mu je ušla u život, moj je sin ponovno pronašao sreću i volju za životom”, rekao je George. On se jako zbližio sa svojom snahom. Bila je pravo osvježenje u njihovoj obitelji. “Djede, večera je na stolu”, viknula je Molly dotrčavši u sobu. “Tata kaže da će sve pojesti ako ne požurite.” Jennifer i Trenton službeno su posvojili Molly, a jednog dana djevojčica ih je, sama od sebe, počela zvati mamom i tatom. Oni nisu od toga pravili veliko uzbuđenje, ali George je primijetio sjaj u njihovim očima zbog spoznaje da se Molly toliko vezala za njih. “OK, djevojčice moja, stižemo za stol”, odgovorio joj je George. Molly je trčkarala ispred njih. Ušli su u veliku blagovaonicu gdje je bila cijela obitelj. Sobom se orio smijeh, a njih su dvojica promatrala svoju djecu, radosni zbog svega što su postigli. “Nikakav novac ne može zamijeniti ovako savršenu obitelj”, rekao je Joseph. “Slažem se s tobom”, odgovorio je George i potapšao ga po leđima. “Hvala ti što si nas ponovno spojio.” “A, tko nam je sljedeći na redu?” upitao je Joseph sa sjajem u očima. Jedva je čekao početi svoj novi projekt. “Čini mi se da bi to mogao biti Max”, odgovorio je George.

126


“Otkad smo se preselili u Seattle, uspio se pribrati, ali još to nije onaj stari Max, a mislim da bi jedna dobra djevojka mogla popraviti stvari.” “Onda se bacamo na planiranje poslije večere”, rekao je Joseph. Kao da je primijetio o kome razgovaraju, Max ih je pogledao s dozom opreza. Svi su postajali pomalo sumnjičavi. Nije im bilo jasno kako to da su se počeli ženiti jedan za drugim. Da su znali o čemu se radi, Joseph i George imali bi velikih problema. “Idemo uživati u večeri”, rekao je George i pridružio se s bratom svojoj obitelji za stolom.

Kraj.

127

Melody Anne - 4. Milijarderova Bračna Ponuda (1)

Recommend Documents