SADRŽAJ I. PREDPOGLED 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.
Javni naslov: Prilozi filozofi ji i bitni podnaslov: iz dogo đaja “Prilozi” pitaju na jednom putu... .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Kazivanje iz dogođaja kao prvi odgovor na pitanje pitanje bitka .. Iz dogođaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogođaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Za malobrojne – Za rijetke . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Temeljni ugođaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogođaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogođaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Pregled .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogođaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Dogođaj – tubitak – čovjek . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . . .. Dogođaj i povijest .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Suzdržanost . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . . .. .. Filozofi ja i svjetonazor . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozofi ja kao “filozofi ja nekog naroda”.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozofi ja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nužnost filozofi je . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nemoć mišljenja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozofi ja (O pitanju: pitanju: tko smo mi?) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Početak i početno mišljenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Početno mišljenje (Naba čaj).. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Početno mišljenje . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . . .. .. .. .. .. .. Početno mišljenje. Zašto mišljenje iz po četka? .. .. .. .. .. .. Pogrešna čekivanja od po četnog mišljenja.. .. .. .. .. .. .. ..
9 11 14 11 22 44 33 24 78 28 32 49 54 69 21 35 44 00 89 11 46 59 22 11 22
SADRŽAJ
262. “Nabačaj” bytka i bytak kao naba čaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 142 263. Svaki nabačaj je bačen nabačaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 148 264. Nabačaj bytka i razumijevanje bitka. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 154 265. Proiz-mišljanje bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 161 266. Bytak i “ontološka diferencija”. “Razlikovanje” .. .. .. .. .. 267. Bytak (dogo đaj) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 164 268. Bytak (Razlikovanje) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 178 269. Bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 193 270. Bit bytka (bivanje) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 202 271. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 206 272. Čovjek.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 221 273. Povijest .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 223 274. Biće i proračunavanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 226 275. Biće .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 230 276. Bytak i jezik.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 278 277. “Metafizika” i iskon umjetni čkog djela.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 285 278. Iskon umjetni čkog djela.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 308 279. No što je s bogovima?.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 309 280. Prijelazno pitanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 314 281. Jezik (njegov iskon).. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 318 339 POGOVOR UREDNIKA NJEMA ČKOG IZDANJA .. .. .. .. .. 353 BILJEŠKA PREVODITELJA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 362
Ovdje se ono u dugom oklijevanju suzdržano zadržava, naznačujući, kao mjera jednog oblikovanja.
I. PREDPOGLED *
Javni naslov: Prilozi filozo fi ji i bitni podnaslov: iz dogo đ aja Javni naslov naravno mora zvu čati blijedo i obi čno i ne kazivati ništa te izazivati dojam da se radi o “znanstvenim” “prilozima” “na pretku” filozofi je. Filozofi ja se ne može druk čije javno obznaniti, jer svi su bitni naslovi postali nemogu ćima zbog istrošenosti svih temeljnih rije či i uništenosti pravog odnosa spram rije či. No javni naslov odgovara “stvari” i utoliko što se u doba prijelaza iz metafizike u mišljenje povijesti bytka možemo odvažiti samo na pokušaj da u pitanju o istini bytka mislimo iz iskonskijeg temeljnog stava. Ali čak se i uspješan pokušaj mora čuvati svakog lažnog predstavljanja kao neko “djelo” dosadašnjeg stila, u skladu s temeljnim dogođajem onoga što valja proiz-misliti. Budu će je mišljenje hod misli kojim se prolazi kroz dosada op ćenito skriveno podru č je bivanja bytka i ono se tek tako kr či i doseže u njegovu najvlastitijem karakteru dogo đaja. Više nije rije č o tome da se govori “o” ne čemu i da se prikazuje nešto predmetno nego o tome da se bude izru čeno do-gođaju, što odgovara promjeni čovjekove biti iz “umne životinje” (animal rationale) u tu-bitak. Zato odgovaraju ći podnaslov glasi Iz dogođ aja. I time se ne kazuje da se izvještava o njemu, nego treba zna čiti: iz dogo đaja do-godi neko mislila čko-kazujuće pripadanje bytku i u rije č bytk a.
I. PREDPOGLED
49. Zašto se moraju donositi odluke? Zašto se moraju donositi odluke? Što je to – odluka? Nužan oblik provedbe slobode. Naravno, tako “kauzalno” mislimo i shva ćamo slobodu kao neku sposobnost . Nije li i “odlučivanje” još jedan vrlo pro finjen oblik ra čunanja? Ili zbog tog privida ne samo krajnja suprotnost, nego ono neusporedivo? Odluka, kao čovjekov čin, gledana kao proces, u slijedu. U njoj ono nužno, što “leži” prije “čina”, što seže daleko preko njega. Ono vrijeme-prostor-no odluke kao po četak krševitosti samoga bytka, što treba shvatiti bitkovnopovijesno, ne moralno-antropološki. Pripremno uprostorenje, zatim upravo i ne naknadna re fleksija, nego obratno. Općenito: cijelo ljudsko bi će, čim se utemelji u tu-bitku, bitkovnopovijesno promisliti na nov na čin (ali ne “ontološki”).
II. NAZVUK *
* usp. predavanje u ljetnom semestru 1935. “Einführung in die Metaphysik” (Gesamtausgabe Band 40); sada: predavanje u zimskom semestru 1937/38 “Grundfragen der Philosophie. Ausgewählte ‘Probleme’ der ‘Logik’” (Gesamtausgabe Band 45, str. 151ff.); usp. također “Die Begründung des neuzeitlichen Weltbildes durch die Metaphysik” (pod naslovom “Die Zeit des Weltbildes” u: Holzwege (Ge-
50. Nazvuk bivanja bytka iz napuštenosti od bitka prinuđujućom nuždom zaborava bytka. Taj zaborav nekim sje ćanjem kao zaborav dovesti do pojave njegove skrivene mo ći i u tome nazvuk bytka. Priznavanje nužde. Provodni ugođ aj nazvuka: strava i plahost, ali uvijek izviru iz temeljnog ugo đaja suzdržanosti. Najviša nužda: nužda beznužnosti. Prvo pustiti da nazvu či, pri čemu mnogo toga nužno mora ostati nerazumljivim i nepitljivim, a ipak postaje mogu će prvo namigivanje. Koju jednostavnu crtu kazivanja ovdje izabrati i povu ći bez dodatnog razmatranja? Nazvuk mora obuhvaćati cjelinu rascjepa te prije svega biti raščlanjen kao protuigra doigri. Nazvuk za koga? kamo? Nazvuk bivanja bytka u napuštenosti od bitka. Kako se ona treba iskusiti? Što je ona? Sama djelo izopa čenosti bytka iz makinacije. Odakle to? Ne možda iz ništavnosti bytka; na protiv! Što znači makinacija? Makinacija i postojana prisutnost; ποίησις – τέχνη. Kamo makinacija vodi? K doživljaju. Kako se to zbiva? (ens creatum – novovjekovna priroda i povijest – tehnika) Raš čaranjem bića, koje uprostoruje mo ć jednom očaranju koje sámo provodi. Očaranje i doživljaj. Definitivno u čvršćivanje napuštenosti od bitka u zaboravu bitka. Doba potpune neupitnosti i nevoljkosti protiv utemeljenja svakog cilja. Prosječnost kao rang. Nazvuk uskra ćivanja – u kojem zvučanju?
II. NAZVUK
67. Makinacija i doživljaj
Samo ono do-življeno i do-življivo, ono pro-diru će u okružju doživljavanja, što čovjek može dovesti sebi i pred sebe, može važiti kao “bivstvuju će”.
66. Makinacija i doživljaj
64. Makinacija οὐσία (τέχνη – ποίησις – ἰδέα) postojana prisutnost ens creatum priroda povijest kauzalnost i predmetnost pred-oč enost do-življaj
U biti oboga leži to da ne znaju za granice te prije svega za nelagodu, a pogotovo ne za plahost. Najdalja im je snaga pohranjivanja. Na njezino mjesto stupilo je pretjerivanje i nadvikivanje i slijepo puko vikanje na druge, u kojoj se vici vi če na samoga sebe i sebe samoga zavarava o išupljenosti bi ća. U skladu sa svojom bezgrani čnošću i odsutnošću nelagode, makinaciji i doživljaju sve je otvoreno i ništa nije nemogu će. Oni moraju misliti da su u cjelini i da su ono trajno, i zato im ništa nije tako uobi čajeno kao ono “vje čno”. Sve je “vječno”. A ono vječno – ovo vječno – kako ono ne bi bilo i ono bitno? No ako je to, što se nasuprot tome još može navesti? Može li se ništetnost bi ća i napuštenost od bitka na bolji i ve ći način pohraniti u maski “istinite zbilje” nego pomo ću makinacije i doživljaja?
“Doživljaj” 65. Izopač enje bytka
bićevnost kao m a k i n a c i j a i ispravnost bivanje bi ćevnosti doživljaj
Što je doživljaj? Ukoliko u izvjesnosti onoga ja (zacrtanoj u odre đenom tumačenju bićevnosti i istine). Kako pojava doživljavanja podupire i u čvršćuje antropološki način mišljenja. Ukoliko je doživljavanje neki kraj (jer neuvjetovano potvr đuje “makinaciju”).
napuštenost od bitka
67. Makinacija i doživljaj
beznužnost nazvuk bivanja bytka
Makinacija kao vladavina spravljanja i spravbe. No ovdje ne tre ba misliti na ljudsko djelovanje i bavljenje i njegov pogon nego je ono, obratno, u svojoj neuvjetovanosti i isklju čivosti mogu će samo na osnovi makinacije. To je imenovanje jedne odre đene istine bi ća (njegove bićevnosti). Prvo i ponajviše, ta nam je bi ćevnost shvatljiva kao predmetnost (bi će kao predmet predo čavanja). Ali makinacija shvaća tu bićevnost dublje, po četnije, jer je dovodi u odnos s τέχνη. U makinaciji ujedno leži krš ćansko-biblijsko tumačenje bića kao ens creatum, bilo da se ono sada shva ća vjerski ili svjetovno.
u napuštenosti od bitka makinacija uskraćivanje očaranje
doživljaj učvršćivanje očaranje
III. DOIGRA *
* usp. o tome ljetni semestar 1937. vježbe “Nietzsches metaphysische Grundstellung. Sein und Schein” i zimski semestar 1937/38 vježbe “Die metaphysischen Grundstellungen des abendländischen Denkens (Metaphysik)” i sva povijesna
81. Doigra Razlaganje nužnosti drugog početka iz iskonskog postavljanja prvog po četka. Provodni ugođ aj: ugoda pitaju ćeg naizmjeničnog nadilaženja početaka. Uz to sve o razlikovanju provodnog i temeljnog pitanja; odgovaranje na provodno pitanje i pravi razvoj provodnog pitanja; prijelaz na temeljno pitanje (“Bitak i vrijeme”). Sva predavanja o “povijesti” filozofi je. Odluka o svoj “ontologiji”.
82. Doigra je povijesne biti i prvo je premoš ćivanje prijelaza, ali to je most koji zamahuje prema obali o kojoj se tek treba odlu čiti. No doigra povijesti prvopo četnog mišljenja nije neki historijski dodatak i zadatak uz neki “nov” “sistem” nego u sebi bitna priprema drugog početka koja potiče preobrazbu. Zato moramo možda još neuglednije i još odlu čnije usmjeriti povijesno osvještenje samo na mislioce povijesti prvog po četka i pitajućim dijalogom s njihovim pitanjima nenadano zasaditi jedno piitanje koje će se jednom nalaziti kao posebno ukorijenjeno u jednom drugom po četku. Ali budući da već to povijesno osvještenje, kao doigra po četaka koji se temelje u sebi i svaki razli čito pripadaju bezdanu, prijelazno izvire iz drugog početka, a njegovo poimanje ve ć zahtijeva skok, ono previše podliježe pogrešnom tuma čenju koje nailazi samo na povijesna razmatranja o mislila čkim djelima čiji se izbor može voditi bilo kakvom proizvoljnom sklonoš ću. Pogotovo budu ći da se izvanjski oblik tih
III. DOIGRA
114. O Nietzscheovu temeljnom meta fi zič kom stavu* O tome pitanje “hijerarhije”, i to ne “vrijednostî” uop će i po sebi nego č ovjekova bitka: gospodar i sluga. Kako je to pitanje povezano s meta fi zikom i temeljnim metafizičkim stavom? O tome usp. razvoj provodnog pitanja: Čovjek i čovjekov bitak kao pitalac, utemeljitelj istine. Kada, kako je prava “istina”, a to zna či ujedno njezino prevladavanje i uznošenje, mogu ća i prenijeta onom “otmjenome”. Istina kao utvr đivanje i, budu ći izjednačavanje, uvijek nužno za one koji gledaju odozdo prema gore, ali ne za one s obratnim pogledom. Pitanje hijerarhije u tom smislu kao prijelazno pitanje, nužnost odlike i jedincatosti kako bi se provelo otvaranje bitka. No iskonskijim od tog pitanja mora postati ono o vrijeme-prostoru, tj. pitanje istine kao početno pitanje o biti istinitoga (usp. 37/38**).
* usp. o volji za moć predavanje u zimskom semestru 1936/37 “Nietzsche: Der Wille zur Macht als Kunst” (Gesamtausgabe Band 43); o vje čnom vraćanju predavanje u ljetnom semestru 1937. “Nietzsches metaphysische Grundstellung im abendländischen Denken. Die ewige Wiederkehr des Gleichen” (Gesamtausgabe Band 44); o obome usp. vježbe u ljetnom semestru 1937. “Nietzsches metaphysische Grundstellung. Sein und Schein“ ** predavanje u zimskom semestru 1937/38 “Grundfragen der Philosophie. Au-
IV. SKOK *
115. Provodni ugo đ aj skoka Skok, ono najodvažnije u postupku po četnog mišljenja, ostavlja i baca sve uobi čajeno iza sebe i ništa ne očekuje neposredno od bi ća nego prije svega doseže pripadnost bytku u njegovu punom bivanju kao dogođaj. Tako se skok pojavljuje u prividu onoga najbezobzirnijega, a ipak je upravo ugo đen onom plahoš ću (usp. Predpogled, 5. Za malobrojne – za rijetke, str. 14ff.???) u kojoj volja suzdržanosti sebe nadilazi u ustojnost izdržavanja najdalje blizine oklijevaju ćeg ustezanja. Korak je odvažaj prvog prodiranja u podru č je povijesti bitka.
116. Povijest bitka Pojavom spremnosti za prijelaz iz kraja prvog po četka u drugi početak čovjek ne ulazi samo u neko “razdoblje” kojega još nije bilo nego u posve drugo podru č je povijesti. Kraj prvog početka još će dugo presezati u prijelaz, pa čak i u drugi po četak. Sam će prijelaz, jednako izvjesno kao što je izvjestan nastavak povijesti kraja, i to mjeren po zgodama “življi” i “brži” i zbrkaniji nego ikada, ostati ono najupitnije i prije svega najneraspoznatljivije. Čovjek će se, ne poznajući malobrojne i sebe, pripremati u vrijeme prostor djelovanja tu-bitka i sabirati se za blizinu bytku, koja mora ostati začudna svima koji su “bliski životu”. Povijest bytka u dugim razdobljima, koja su njoj samo trenuci, zna za rijetke dogo đaje. Dogođaje kao takve: dodjeljivanje istine bytku, pad istine, u čvršćivanje njezina izopačenja (ispravnosti), napuštenost bi ća od bitka, ulazak bytka u njegovu istinu, razgaranje vatre ognjišta (istine bytka) kao samotnog poprišta prolaska posljednjeg boga, bljesak jednokratne jedincatosti bytka. Dok razaranje dosadašnjeg svijeta kao samora-
V. UTEMELJENJE* UTEMELJENJE Tu-bitak Istina Vrijeme-prostor
a) Tu-bitak i nabačaj bitka 168. Tu-bitak i bytak * Tu-bitak znači do-gođenje u dogođaju kao biti bytka. Ali samo na temelju tu-bitka bytak dolazi do istine. No gdje biljka, životinja, kamen i more i nebo postaju bivstvujući, a da ne otpadaju u predmetnost, tu vlada izmaknuće (uskraćivanje) bytka, on kao izmaknu će. A izmaknuće je stvar tu-bitka. Napuštenost od bitka prvo je svitanje bytka kao sebeskrivanja iz noći metafizike, kroz koju se bi će proguralo u pojavu i time predmetnost te je bytak postao naknadnim dodatkom u liku apriorija. No kako bezdano iskr čena mora biti kr čevina za sebeskrivanje da se izmaknuće ne bi površno pojavljivalo kao neko puko ništetno nego vladalo kao dar.
169. Tu-bitak ** Najvećoj strogosti prisnog titranja tu-bitka pripada to da ne broji bogove niti na njih ra čuna, a pogotovo ne s jednim jedinim. Pripadno uvijek svakome, ugo đeno u neočekivane, to nebrojanje bogova daleko je od svake proizvoljnosti puštanja da sve važi. Jer već je to nebrojanje posljedica jednog iskonskijeg tu-bitka: njegove sabranosti na klonjenje, bivanje bytka. Re čeno preživjelim jezikom metafizike, to kazuje: uskra ćivanje kao bivanje bytka najviša je zbilj* usp. osvještenje, 448???ff.
V. UTEMELJENJE
186. Tu-bitak
183. Nabač aj na bytak
3. Čovjekov bitak kao tu-bitak (usp. Laufende Anmerkungen zu “Sein und Zeit”). 4. Pitanje bitka kao prevladavanje provodnog pitanja. Razvoj provodnog pitanja; usp. njegov sklop. Što zna či raz-voj? Preuzimanje natrag u temelj koji valja otvoriti.
jedan jedini, naravno tako da bacač nabačaja sebe bitno baca u ono otvoreno nabacuju ćeg otvaranja kako bi u tome otvorenom kao temelj i bezdan tek postao on sâm. Ulaženje u otvorenost, to se doduše može pogrešno razumjeti kao da ona stoji spremna, iako se otvorenost zbiva tek i samo s pomaknućem. Prije nje nema-bitak, i to čak stalno. Nema-bitak kao poricanje izloženosti u istinu bytka.
184. Pitanje bitka kao pitanje o istini bytka Ovdje se bit bytka ne može o čitati ni s nekog odre đenog bića ni sa sveg poznatog bi ća zajedno. Štoviše, neko očitanje općenito nije moguće. Potreban je neki iskonski nabačaj i skok koji svoju nužnost može crpsti samo iz najdublje povijesti čovjeka, ukoliko se čovjek iskusuje i njegova bit opstaje kao onaj bivstvuju ći koji je izložen biću (i prije toga istini bytka), koja izloženost ( čuvar, stražar, tragač) tvori temelj njegove biti. Čak ni postavljanje one ἰδέα nije očitavanje! Znati to zna či prevladati je. Istina bytka, treba li se ona odrediti prije bytka bez obzira na njega ili naknadno, tek s obzirom na bytak, ili nijedno od obojega nego ujedno s bytkom jer pripada njegovu bivanju? Transcendentalni (ali druga “transcendencija”) put samo je pri premni, kako bi se pripremio preokret i uskok.
185. Što znač i tu-bitak? 1. Zadaća u “Bytku i vremenu” pitanje bitka kao pitanje o “smislu bytka”; usp. Prethodnu napomenu u “Bitku i vremenu”. Fundamentalna ontologija ono prijelazno. Ona obrazlaže i prevladava svu ontologiju, ali nužno mora polaziti od poznatoga i uobičajenoga te zato uvijek ostaje podvojena. 2. Pitanje bitka i pitanje o č ovjeku. Fundamentalna ontologija i antropologija.
186. Tu-bitak Nužnost iskonski utemeljuju ćeg pitanja o tu-bitku može se povi jesno razviti: 1. polazeći od ἀλήθεια kao temeljni karakter gr čke φύσις; 2. od pitanja dvostruke repraesentatio, iznuđene onim ego cogito, a koje su dotaknuli Leibniz i njema čki idealizam: 1. nešto predo čavam – tu-imetak ; 2. nešto predo čavam – nešto jesam; “tu-bitak”. Svaki je put ono “tu” jednako kao i na po četku ἀλήθεια nepitano. I to “tu” uvijek je samo ono ishodišno otvoreno koje mora računati s ispravnoš ću pred-očavanja za sebe i njezinom vlastitom mogućnošću.
b) Tu-bitak * 187. Utemeljenje je dvozna čno: 1. Temelj utemeljuje, biva kao temelj (usp. bit istine i vrijeme prostor). 2. Taj utemeljuju ći temelj kao takav se doseže i preuzima. Dokuč ivanje u temelju: a) pustiti da temelj kao utemeljuju ći biva; b) graditi na njemu kao temelju, nešto svesti na temelj. Iskonsko utemeljivanje temelja (1) je bivanje istine bytka; istina je temelj u iskonskom smislu. Bit temelja iskonski iz biti istine, istina i vrijeme-prostor (beztemelj). Usp. “O biti temelja”; bilješke o tome 1936. Pod naslovom “Utemeljenje” prvo se, u skladu s povezanoš ću sa “Skok”, misli na zna čenje 2. a) i b), ali upravo zato ne samo u vezi s 1. nego i od njega odre đeno.
188. Utemeljenje** Dokučiti temelj istine bytka i tako sâm bytak: pustiti da taj temelj (dogođaj) bude temelj kroz opstojnost tu-bitka. Sukladno tome, do* usp. Laufende Anmerkungen zu “Sein und Zeit”; vježbe u zimskom semestru 1937/38 “Die metaphysischen Grundstellungen des abendländischen Denkens (Metaphysik)“ ** usp. Predpogled, 13. Suzdržanost: suzdržanost kao temeljni ugođaj, suzdrža-
V. UTEMELJENJE
život. Ta je re-akcija kod Nietzschea naposljetku najjasnija potvrda za neiskonskost njegova piitanja. Ne “objašnjavati” nabačaj, već ga uznositi u njegovu temelju i bezdanu te tamo po-maknuti čovjekov bitak, a to zna či u tu-bitak , te mu tako pokazati drugi po četak njegove povijesti.
c) Bit istine* 204. Bit istine Ne pitamo li tu o istini istine, i ne počinjemo li, tako pitaju ći, prazan hod u prazninu? Utemeljenje biti je naba čaj. Ali ovdje se radi o bacanju samog područ ja nabačaja i time o iskonskom preuzimanju ba čenosti, one nuždom nabačaja suizviruće nužnosti pripadnosti samom bi ću, i to na način bačenosti u ono usred . Ako ovdje istina zna či kr če vinu bytka kao otvorenost onoga usred bića, onda se o istini te istine uop će ne može pitati osim ako se misli na ispravnost nabačaja, što pak u više pogleda promašuje ono bitno. Jer, kao prvo, uopće se ne može pitati o “ispravnosti” nekog nabačaja, a pogotovo ne o ispravnosti onog naba čaja kojim se uop će utemeljuje kr čevina kao takva. S druge je strane, međutim, “ispravnost” neka “vrsta” istine koja zaostaje za iskonskom biti kao njezina posljedica i ve ć zato ne dostaje za shva ćanje iskonske istine. Je li onda naba čaj čista samovolja? Ne, najviša nužnost, naravno ne u smislu nekog logi čkog niza koji bi se mogao u činiti bjelodanim iz sudova. * usp. Predpogled, 5. Za malobrojne – Za rijetke, str. 13???; Predpogled, 9. Pregled; posebna rasprava kao pred-pitanje; Die ἀλήθεια. Die Erinnerung in den ersten Anfang; Das Da-sein; Laufende Anmerkungen zu “Sein und Zeit” § 44, str. 103-122; Vom Wesen der Wahrheit, predavanje 1930.; Vom Wesen des Grundes I. (Wegmarken (Gesamtausgabe Band 9)), vlastiti primjerak i bilješke; frankfurtska predavanja 1936 “Der Ursprung des Kunstwerkes” (Holzwege (Gesamtausgabe Band 5, posebno str. 25ff.)); predavanja u zimskom semestru 1937/38 “Grundfragen der Philosophie. Ausgewählte ‘Probleme’ der ‘Logik’”, Grundsätzliches zur
V. UTEMELJENJE
Uzme li se dakle “znanje” u dosadašnjem smislu predo čavanja i posjedovanja u predodžbi, onda, naravno, bitno znanje nije “znanje” nego “vjerovanje”. No ta rije č tada ima sasvim druk čiji smisao, ne više smisao držanja-istinitim, pri čemu se istina, dosta zbrkano, ve ć zna, nego držanja-sebe-u-istini. A to je kao nabač ajno uvijek neko piitanje, štoviše sámo iskonsko piitanje kao takvo, u kojemu se čovjek postavlja van u istinu i izlaže se na odlu čivanje bîti. Pitaoci te vrste oni su koji iskonski i doista vjeruju, tj. oni koji iz temelja ozbiljno shva ćaju samu istinu, a ne samo ono istinito, koji stavljaju na odlu čivanje da li bit istine biva i da li sámo to bivanje nosi i vodi nas, koji znamo, vjerujemo, djelujemo, stvaramo, ukratko nas povijesne. Naravno, to iskonsko vjerovanje nema ništa od nekog prihva ćanja onoga što neposredno pruža oslonac i hrabrost čini suvišnom. Naprotiv, to vjerovanje je ustrajanje u krajnjoj odluci. Samo to može našu povijest još jednom postaviti na neki utemeljen temelj. Jer to iskonsko vjerovanje i nije neko sebi čno grabljenje neke samospravljene sigurnosti, ukoliko se kao piitanje izlaže upravo u bivanje bitka i iskusuje nužnost bez-temeljnoga.
d) Vrijeme-prostor kao bez-temelj 238. Vrijeme-prostor U kojem se pitanju postavlja ono time imenovano. Vrijeme-prostor kako izvire iz biti istine i kao njoj pripadan, kao tako utemeljen sklop odmaknu ća-namaknuća (udes) onoga tu. (Još ne “okvir” predodžbe stvari, još ne puko protjecanje slijeda po se bi). Poprište trenutka i prijepor svijeta i zemlje. Prijepor i sklanjanje istine dogo đaja. Vrijeme-prostor i “fakti čnost” tubitka (usp. Laufende Anmerkungen zu “Sein und Zeit” I, poglavlje 5!). Me đuvremenost obrata i to kao za sebe povijesno ustojna! Odre đuje se kao sada i ovdje! Jedincatost tu-bitka. Otuda jedincatost znaju ćeg postojanja zadanoga i pridanoga.
Vrijeme – vječ nost – trenutak Ono vječno nije ono što sve dalje traje nego ono što se u trenutku može ustegnuti kako bi se jednom vratilo. Što se može vratiti, ne kao ono jednako nego kao ono što iznova preobražava, jedno-jedincato, bytak, tako da se u toj o čitosti prvo ne prepoznaje kao isto! Što je tada o-vjekovječ enje?
V. UTEMELJENJE
247. Utemeljenje tu-bitka i putovi sklanjanja istine Iz tog je podru č ja uzeto i zato ovamo pripada posebno pitanje o “iskonu umjetni čkog djela” (usp. frajburška i frankfurtska predavanja*).
Mašina i makinacija (tehnika)
VI. BUDUĆI *
Mašina, njezina bit. Opsluživanje koje iziskuje, raskorjenjivanje koje donosi.”Industrija” (pogoni); radnici u industriji, istrgnuti iz zavičaja i povijesti, posve ćeni zarađivanju. Mašinski odgoj; makinacija i posao. Kakva preobrazba čovjeka ovdje počinje? (Svijet – zemlja?) Makinacija i posao. Veliki broj, ono divovsko, čista protežnost i sve ve će izravnavanje i pražnjenje. Nužno potpadanje ki ču i onome nepravcatom.
* usp. Überlegungen V, 44f.; VII, 47f.
248. Budući Oni stranci jednakog srca, jednako odlu čni za darivanje i uskraćivanje što su im su đeni. Čuvari istine bytka, u kojoj se bi će uzdiže u jednostavnu vladavinu biti svake stvari i daha. Najtiši svjedoci najtiše tišine u kojoj jedan ne čujan zamah okreće istinu iz zbrke svih izračunatih ispravnosti natrag u njezinu bit: držati skrivenim ono nakskrivenije, uzdrhtaj prolaska odluke bogova, bivanje bytka. Budući: polagani utemeljitelji te biti istine koji dugo slušaju. Oni koji se odupiru udaru bytka. Budući* su oni idu ći kojima se kao unatrag o- čekujućima u žrtvujućoj suzdržanosti upu ćuje mig i spopad daljenja i bliženja posljednjeg boga. Te buduće valja pripremiti. Takvoj pripremi služi po četno mišljenje kao izmuknu će dogođaja. Ali mišljenje je samo jedan način na koji malobrojni dosežu skok u bytak.
249. Temeljni ugođ aj budućih** Nazvuk i doigra, skok i utemeljenje imaju svako svoj provodni ugođaj i oni se iskonski usuglašavaju iz temeljnog ugo đaja. No taj temeljni ugo đaj ne treba se toliko opisati koliko proishoditi u cjelini po četnog mišljenja. A teško ga se može imenovati jednom riječ ju, osim nazivom suzdržanost . Ali tada se ta rije č mora uzeti u cijeloj punini iskona koja povijesno prirasta njegovu zna čenju iz proizmišljanja dogo đaja. * Usp. Predpogled, 45. “Odluka”
VII. POSLJEDNJI BOG Posve drugi u odnosu na bile, pogotovo na krš ćanskog
253. Ono posljednje je ono što ne samo treba nego sámo i jest najduže pred-hodništvo, ne prestanak nego najdublji po četak koji se, najdalje sežu ći, najteže sustiže. Ono posljednje zato izmi če svakom računu i zato mora moći podnijeti teret najglasnijeg i naj češćeg pogrešnog tuma čenja. Kako bi ono inače moglo ostati ono prestižu će? Ako tako slabo razumijemo ve ć “smrt” u njezinoj krajnosti, kako da onda budemo već dorasli rijetkom migu posljednjeg boga?
254. Uskraćivanje Ulazimo u vrijeme-prostor odluke o bijegu i nadolasku bogova. Ali kako to? Ho će li jedno ili drugo postati budu će zbivanje, mora li jedno ili drugo odre đivati očekivanje što raste? Ili je odluka otvaranje jednog posve druk čijeg vrijeme-prostora za neku, štoviše prvu utemeljenu istinu bytka, dogo đaj? Što kada bi ono podru č je odluke u cjelini, bijeg ili nadolazak bogova, baš bilo sâm kraj? Što kada bi se povrh toga bytak prvi put morao pojmiti u svojoj istini kao dogo đenje, kao koje se doga đa ono što zovemo uskraćivanje? To nije ni bijeg ni nadolazak, a niti kako bijeg tako i nadolazak, nego nešto iskonsko, punina uslišenja bytka u uskra ćivanju. U tome se temelji iskon budu ćeg stila, tj. suzdržanosti u istini bytka. Uskraćivanje je najviše plemstvo darivanja i temeljna crta se beskrivanja, a očitost sebeskrivanja tvori iskonsku bit istine bytka. Samo tako bytak postaje sámo za čuđenje, tišina prolaska posljednjeg boga.
VII. POSLJEDNJI BOG
Kako ih malo zna da bog čeka na utemeljenje istine bytka i time na uskok čovjeka u tu-bitak. Umjesto toga, čini se kao da čovjek mora čekati na boga, i da čeka. I možda je to najvarljiviji oblik najdublje bezbožnosti i omamljivanje nemo ći za pretrpljenje dogo đenja onog međudolaska bytka u tu, bytka koji tek pruža poprište ustoju bi ća u istinu i dodjeljuje mu sloboštinu da stoji u najdaljoj daljini od prolaska boga, sloboštinu čije se dodjeljivanje zbiva samo kao povijest: u preoblikovanju bi ća u bitnost njegove odredbe i u oslobo đenje iz zloporabe makinacija koje, sve izvr ćući, iscrpljuju bi će u uživanju koristi.
VIII. BYTAK
257. Bytak Ovdje leže blokovi jednog kamenoloma u kojemu se lome stijene najdublje prošlosti. Mišljenje. Mnijenje bitka. Bitak i razlikovanje spram bi ća. Nabačaj bytka. Proiz-mišljanje bytka. Bivanje bytka. Povijest. Tu-bitak. Jezik i kaza. “Biće”. Prijelazno pitanje (Zašto je uop će biće a ne radije ništa?). Povijest bytka (Überlegungen VII, 97ff. Hölderlin – Nietzsche). Stajalište povijesti bytka. Ono neproračunjivo (Überlegungen VII, 90ff.).
258. Filozo fi ja Sada i ubuduće bitno shva ćanje pojma filozofi je (a time i prethodna odredba pojmovnosti njezina pojma i svih njezinih pojmova) je povijesno (ne neko historijsko). “Povijesno” ovdje zna či: pripadno bivanju samoga bytka, umetnuto u nuždu istine bytka i tako vezano u nužnost one odluke koja op ćenito raspolaže bîti povijesti i njezina bivanja. Po tome je filozofi ja sada prvo priprema filozofi je na način podizanja prvih predvorja, u čijim se prostorima može čuti Hölderlina, kojemu je odgovor tu-bitak i koji se u takvom odgovoru uteme-
VIII. BYTAK
postavljanje mjere u najdubljoj nutrini i u najdaljemu, postavljanje mjere kao uzbivanje ustroja i njegova udesa (dogo đaj). I ukoliko je jezik temelj tu-bitka, u ovome se nalazi mjera i to kao temelj prije pora svijeta i zemlje.
POGOVOR UREDNIKA NJEMA Č KOG IZDANJA U jubilarnoj godini 100. obljetnice ro đenja Martina Heideggera prvi se puta, više od pedeset godina poslije njihova nastanka, objavljuju “Prilozi filozofi ji (Iz dogo đaja)”, još jedno od njegovih glavnih djela. Tim izdanjem počinje objavljivanje svezaka III. odjeljka Ge samtausgabe. Nakon prvog, fundamentalnoontološkog postavljanja pitanja bitka u “Bitku i vremenu”, “Prilozi filozofi ji” su prvi obuhvatan pokušaj jednoga drugog, bytkovnopovijesnog te ujedno “iskonskijeg” postavljanja i razrade istog pitanja u kojemu se pita o smislu kao istini i biti, tj. bivanju bytka, te se to bivanje misli kao dogo đaj. Stoga uz “javni naslov” “Prilozi filozofi ji” pripada “odgovarajući naslov” “Iz dogo đaja”. Iako mišljenje koje se ovdje provodi sebe razumije kao “nabačaj bivanja bytka kao dogo đaj”, ono “još ne može sklopiti slobodnu fugu istine bytka iz njega samoga”. Mišljenje je još tek na putu prema takvom sklapanju. No u “Prilozima filozofi ji” bytkovnopovijesna razrada pitanja bitka ipak prvi puta dospijeva u sklop “nacrta” raščlanjenog na šest dijelova. Za taj se “nacrt” kaže da je “uzet od samog još nesavladanog tlocrta povijesnosti prijelaza”, “prijelaza iz metafizike u mišljenje povijesti bytka”. Unutar tog “nacrta” bytkovnopovijesno piitanje po činje u “‘nazvuku’ bytka u nuždi napuštenosti od bytka” i provodi se “u me đusobnoj ‘doigri’ prvog i drugog po četka”, kao misleći “‘skok’ u bytak”, kao misle će “‘utemeljivanje’ njegove istine” i kao misle ća “priprema ‘budućih’ ‘posljednjeg boga’”. Tom “nacrtu” prethodi “predpogled”, koji se baca naprijed na cjelinu “nacrta”, te “Prilozi filozofi ji” na kraju prate “nacrt” kao retrospektivni “pokušaj da se sve još jednom shvati”,
POGOVOR UREDNIKA NJEMA Č KOG IZDANJA
i umjetnost Baden-Württemberga, koji su mu omogu ćili ranije korištenje istraživačkog semestra. Za velikodušno odobrenje zahtjeva i potporu izražavam iskrenu zahvalnost ministru znanosti i umjetnosti Baden-Württemberga g. prof. dr. Helmutu Engleru, rektorima fraj burškog sveu čilišta g. prof. dr. Volkeru Schuppu i g. prof. dr. Christophu Rüchardtu, kancelaru sveu čilišta g. dr. Friedrichu Wilhelmu Siburgu, kao i kolegama g. prof. dr. Geroldu Praussu i g. prof. dr. Klausu Jacobiju. G. prof. dr. Silvio Vietta kao tadašnji posjednik rukopisa ljubazno mi ga je dao na raspolaganje za fotokopiranje, za što mu ne mogu dovoljno zahvaliti. Dugogodišnjem ravnatelju Njema čkog literarnog arhiva u Mar bachu, sada u aktivnoj mirovini, g. prof. dr. dr. h. c. Bernhardu Zelleru, Litt. D., kao i njegovu nasljedniku, g. ravnatelju dr. Ulrichu Ottu, dugujem posebnu zahvalnost za omogu ćavanje izvrsnih uvjeta pod kojima se dosada moglo raditi na izdanju Gesamtausgabe. Svi urednici duguju veliku zahvalnost svim zaposlenicima Njema čkog literarnog arhiva u Marbachu, koji su od po četka objavljivanja Ge samtausgabe s velikom radoš ću i entuzijazmom na razne na čine pripremali materijale za izdanje pojedinih svezaka, te tako i ovoga, i time presudno utjecali na brzinu izdavanja. Ovdje ću spomenuti: g. dr. Joachima W. Storcka, g đu Ute Doster, g đu Inge Schimmer, g. Winfrieda Feifela, gđu Ingrid Grüninger, g đu Ursulu Fahrländer, gđu Elfriede Ihle i gđu Beate Küsters. U slučaju nekoliko težih problema s dešifriranjem, uredniku je svojim velikim iskustvom u čitanju i prijepisu rukopisâ Martina Heideggera pomogao g. dr. Hartmut Tietjen, za što mu srda čno zahvalju jem. Gospodinu dr. Hans-Helmuthu Ganderu srda čno zahvaljujem za vrlo detaljan posljednji pregled tiskarskog predloška. Njemu i g. dr. Franz-Karlu Blustu izražavam srda čnu zahvalnost za savjesnu brižnost s kojom su proveli svoj dio korektorskog rada. Freiburg i. Br., u velja či 1988.
F.-W. v. Hermann
Martin Heidegger PRILOZI FILOZOFIJI (O DOGOĐAJU)
Biblioteka Fîj
knjiga 15 Nakladnik Naklada BREZA Za nakladnika/Urednik Božo Dujmović Gra fič ka priprema Naklada BREZA Likovna oprema Željka Tihomirović Tisak KIKA GRAF, Zagreb
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7036-45-4
