Ljiljana Milijas Radek Persi Windows 7

Ljiljana Milijaš, Radek Perši

WINDOWS 7

PRO-MIL d.o.o. Varaždin 2010.

impresum

Naziv:

Windows 7

Autori:

Ljiljana Milijaš, Radek Perši

Naklada:

PRO-MIL d.o.o. za nakladu, informatiku i edukaciju, Ruđera Boškovića 20, 42000 Varaždin tel. 042/203-981, 042/233-971 fax: 042/203-991 web: www.pro-mil.hr e-mail: [email protected]

Glavni urednik:

Nenad Milijaš

Lektura & Korektura:

PRO-MIL d.o.o.

Naslovnica:

Nenad Milijaš

Priprema za tisak:

PRO-MIL d.o.o.

ISBN:

978-953-7156-31-2

(C) PRO-MIL d.o.o. Sva prava pridržana. Nije dozvoljeno kopirati ili reproducirati ni jedan dio knjige u bilo kojem obliku bez prethodne pismene dozvole nakladnika. Sve o čemu je pisano u knjizi uspješno je primijenjeno na računalima i pisano je u dobroj vjeri stoga se izdavač odriče svake odgovornosti za eventualnu štetu proizašlu korištenjem opisanog iz knjige. Microsoft, Microsoft Windows 7 zaštitni su znaci u vlasništvu Microsoft Corporation. Pojmovi za koje se zna da su zaštitni znakovi napisani su velikim početnim slovom.

Uvod Microsoft Windows 7 naziv je operacijskog sustava koji će se naći u većini PC računala diljem svijeta. Microsoft je izdao nekoliko inačica koje se razlikuju po svojoj namjeni (kućna ili poslovna svrha), cijeni i opremljenosti. PC računala namijenjena korištenju u poslovne svrhe bit će najčešće opremljena Professional ili Enterprise, a kućna Home, Home Premium ili Ultimate inačicom. Već na prvi pogled Windows 7 krasi novo, još dopadljivije korisničko sučelje koje će uvelike olakšati rad na računalu. Ono što nije vidljivo na prvi pogled, a čemu je posvećena velika pažnja, jest sigurnost sustava i njegova pouzdanost. Windows 7 usmjeren je na korisnika i njegovo korištenje ne bi trebalo predstavljati problem niti korisnicima koji nemaju velika znanja o korištenju računala. Ipak, smatramo da je potreban priručnik kojim će biti objašnjene osnove korištenja računala i novine iz Windows 7 operacijskog sustava. U procesu stvaranja priručnika svaki autor neminovno postavlja si pitanje kome će namijeniti svoje djelo. Knjigu smo prilagodili korisniku koji računalo upotrebljava kao oruđe za svoj rad bilo kod kuće ili u uredu i kao kućni centar za zabavu, informiranje i edukaciju. Stoga smo tekst lišili suvišnog tehničkog detaljiziranja (osim nužnog za razumijevanje opisanih stvari) i beskonačnih opisivanja i „ograničili“ se na svakodnevno korištenje računala i situacije u kojima se korisnik može pronaći. Gdje smo smatrali da je potrebno, iznesenu materiju dodatno smo potkrijepili primjerima. Dakle, knjiga će biti vrlo zanimljiva kako potpunim početnicima, tako i ponešto iskusnijima koji su svladali osnove, ali nisu usudili se dublje zagrepsti ispod površine. Windows 7 u najvećoj mjeri lokaliziran je za hrvatsko tržište. U knjizi smo opisali hrvatsku inačicu, a kako ne bismo stvarali dodatnu pomutnju, koristili smo terminologiju iz samog operacijskog sustava. Unatoč lokalizaciji mnogo korisnika i dalje koristi englesku inačicu pa prilikom prvog spominjanja naredbi uz hrvatski naziv kurzivom u zagradi pisali smo i engleske nazive naredbi. Kao svojevrsni dodatak osnovama o korištenju Windowsa 7, napravili smo opis pomoćnih alata koji dolaze uz sustav, korištenje popularnih mogućnosti interneta te kratak pregled multimedijskih mogućnosti i mogućnosti korištenja PC računla kao igraće platforme. Nadamo se da smo u svom naumu uspjeli ostvariti vaša očekivanja. Želimo Vam mnogo uspjeha u radu s Windows 7 operacijskim sustavom.

Autori

Sadržaj OSNOVE O KORIŠTENJU RAČUNALA Windows 7 – općenite informacije

12

Nadogradnja nekog od ranije izdanih operacijskih sustava Windows

13

Novosti u odnosu na ranije inačice

14

Upotreba miša i tipkovnice

15

Miš

15

Tipkovnica

16

Aktiviranje naredbi pomoću tipkovnice

18

Instalacija operacijskog sustava

21

Prikupljanje informacija

22

Instaliranje

Početak rada

25

30

30

33

Prijava na Windows 7

Odjava korisnika i gašenje računala

SUČELJE Općenito o sučelju

38

Izbornik Start

39

Prilagodba izbornika Start

41

Pretraživanje mapa i datoteka

43

Programska traka i alatne trake

44

Gumbi na programskoj traci

44

Prilagodba programske trake

46

Premještanje i promjena veličine programske trake

47

Dodavanje, premještanje i promjena veličine alatnih traka

48

50

Radna površina – Desktop

Prilagodba radne površine - personalizacija sučelja

51

Čuvar zaslona

55

Podešavanje boje prozora (sheme boja)

57

Podešavanje razlučivosti zaslona i broja boja

59

Odabir zvučne sheme i podešavanje glasnoće zvuka

61

64

Programčići radne površine - Windows “gadgets”

Dodavanje i uklanjanje programčića na radnu površinu

64

Prilagodba programčića

65

Rad s ikonama radne površine

67

Vrste ikona i korištenje ikona za otvaranje datoteka, mapa, programa

67

Kreiranje ikona prečaca na radnoj površini

68

Kreiranje ikone prečaca pomoću izbornika Start

70

Premještanje i slaganje (raspoređivanje) ikona na radnoj površini

71

Označavanje (selektiranje) ikona

72

Promjena imena i brisanje ikona

73

Pokretanje programa i izgled prozora

74

Izgled prozora programa

74

Rad s prozorima

79

Premještanje među prozorima

84

DATOTEKE I MAPE Datoteke i mape

88

Windows Explorer

89

92

Organizacija mapa i datoteka

Mapa računalo - popis diskova i memorijskih jedinica

93

Putanja do mape ili datoteke

94

Tipovi (vrste) datoteka i mapa

96

Različiti prikazi kod pregledavanja mapa i datoteka

98

Poznavanje jedinica za mjerenje veličine datoteka i mapa

99

Pregled informacija o datoteci i mapi

101

Sigurnosne kopije datoteka

103

Kreiranje mapa i datoteka

104

Kreiranje mapa

104

Kreiranje datoteka

106

109

Označavanje datoteka i mapa

109

Promjena statusa datoteke

110

Premještanje i kopiranje datoteka i mapa (između mapa i uređaja za pohranu)

111

Promjena imena datotekama i mapama

116

Rad s datotekama i mapama

Sortiranje datoteka po imenu, veličini, tipu i datumu kreiranja

116

Brisanje datoteka i mapa

118

Koš za smeće (Recycle Bin)

120

Snimanje datoteka na CD ili DVD

122

Traženje (pretraživanje) datoteka i mapa

127

Komprimiranje datoteka (zip)

133

UPRAVLJAČKA PLOČA I ALATI SUSTAVA Općenito o upravljačkoj ploči

140

Navigacija upravljačkom pločom

142

Sustav i sigurnost (System and Security)

143

Akcijski centar (Action center)

146

Vatrozid za Windows (Windows Firewall)

161

Sustav

165

Windows update

173

Mogućnosti upravljanja energijom (Power Options)

178

Sigurnosno kopiranje i vraćanje (Backup and Restore)

182

BitLocker šifriranje pogona

189

189

Korisnički računi i obiteljska sigurnost (User Accounts and Family Safety)

191

Administrativni alati (Administritive tools)

Korisnički računi (User Accounts)

192

Roditeljski nadzor (Parental Controls)

203

Windows CardSpace

207

Upravitelj vjerodajnica

208

Sat, jezik i regija (Clock, Language, and Region)

211

Datum i vrijeme (Date and Time)

212

Regija i jezik (Region and Language)

213

216

Programi (Programs)

Programi i značajke (Programs and Features)

217

Zadani programi (Default Programs)

220

Izgled i personalizacija (Appearance and Personalization)

224

Hardver i zvuk (Hardware and Sound)

225

Uređaji i pisači (Devices and Printers)

226

Zvuk (Sound)

233

Centar za mobilnost sustava (Mobility Center)

Mreža i internet (Network and Internet)

237

238

Centar za mreže i zajedničko korištenje (Network and Sharing Center)

239

Postavljanje nove veze ili mreže

241

Dijeljenje datoteka i mapa, Osnovna grupa (Homegroup)

248

Internetske mogućnosti (Internet options)

252

256

Centar za olakšani pristup (Ease of Access Center)

256

Olakšani pristup (Ease of Access)

POMAGALA Bojanje

262

Rad s bojama

262

Alati i oblici

263

Rad sa slikom

269

272

272

WordPad

Opis prozora i alata

Unos teksta i spremanje dokumenta

275

Premještanje i kopiranje teksta

276

Uređivanje teksta

277

Umetanje slika, crteža, datuma i objekata

283

Postavljanje stranice

287

Ispis dokumenta

288

291

Ostala Pomagala

Alat za izrezivanje

291

Blok za pisanje

292

Kalkulator

294

Ljepljive bilješke

295

Ploča za unos matematičkih izraza

296

Snimač zvuka

297

302

302

WWW i E-POŠTA Rad na internetu

Pregledavanje web stranica

Microsoft Windows Internet Explorer

302

e-pošta

313

MULTIMEDIJA I IGRE Multimedija i igre

326

Windows Media Player

327

Windows Media Center

334

Igre koje dolaze s Windows 7

336

Paukov pasijans

337

FreeCell

338

Minolovac

338

Purble Place

339

341

PC računalo kao igraća platforma

Osnove o korištenju računala

• Windows 7 - općenite informacije • Upotreba miša i tipkovnice • Instalacija operacijskog sustava • Početak rada

Windows 7 – općenite informacije Da računalo ne bi bilo tek hrpa više ili manje uredno posloženog metala i plastike u vidu matične ploče, različitih kartica i perifernih uređaja (hardver), potrebni su različiti programi (softver) kako bi ono postalo oruđe za naš rad, sredstvo uz pomoć kojeg se informiramo ili pak igračka uz koju trošimo (slobodno) vrijeme. Različiti aplikacijski programi (npr. internet preglednik, program za obradu teksta, računalna igra i sl.) da bi se uredno izvršavali, traže određeni hardver i operacijski sustav u kojem će se izvoditi. Operacijski sustav također je program, ali na hijerarhijskoj ljestvici nalazi se iznad aplikacijskih programa, a njegova zadaća je, pojednostavljeno rečeno, objediniti računlane komponente (sav hardver) i stvoriti uvjete u kojima će se izvoditi aplikacijski programi. Kad u knjizi govorimo o “računalu”, uvijek imamo na umu PC računalo (osobno računalo, Personal Computer), a operacijski sustav u kojem će se programi izvoditi je Microsoft Windows 7. To naravno ne znači da ne postoje računala koja se ne smatraju PC računalima, niti drugi operacijski sustavi, ali prema različitim statitistikama na PC računalima u oko 90% slučajeva koristi se neki od Microsoft Windows operacijskih sustava. Ova knjiga obrađuje rad na PC računalu s aktualnom inačicom Microsoft Windows operacijskog sustava koja se naziva jednostavno Windows 7. Preporučeni hardverski zahtjevi PC računala za instalaciju Windowsa 7 su procesor takta 1 GHz, 1 GB sistemske memorije, 40 GB prostora na disku (oko 15 GB zauzimat će Windows 7), grafička kartica koja podržava DirectX 9. Pojedine značajke sustava mogu zahtjevati dodatni hardver kako bi se mogle koristiti (npr. BitLocker sustav šifriranja mora podržavati matična ploča računala; za gledanje TV programa potrebna je TV kartica i sl.). Za što ugodniji rad, brži procesor i veća količina sistemske memorije, poželjni su. Windows 7 za PC računala dolazi u nekoliko različitih inačica koje se razlikuju prema mogućnostima, namjeni i naravno cijeni. U grubo, Windows 7 najčešće dolazi kao: 1. Windows Home Premium – inačica koja će se naječešće naći na računalima u našim domovima. Ta je inačica jeftinija od niže navedenih, a nudi sve što će prosječnom korisniku zatrebati kod kuće. 2. Windows Professional – sadrži sve mogućnosti koje sadrži inačica Home Premium, ali nudi neke dodatne mogućnosti koje će do izražaja doći uglavnom u poslovnom svijetu (korištenje Windows XP načina rada, pridruživanje domeni, sigurnosno kopiranje i vraćanje podataka s kućne ili poslovne mreže). 3. Windows Ultimate – najskuplja je inačica, sadrži sve mogućnosti kao i inačice Home Premium i Professional, ali uz to nudi izbor i promjenu nekog od 35 dostupnih jezika sustava te neke vrlo napredne mogućnosti zaštite podataka od gubitka ili krađe. Idućih nekoliko redaka namijenjeno je korisnicima koji planiraju kupiti novo računalo, odnosno kupiti operacijski sustav Windows 7 zasebno. Svaka od ovih inačica može doći u 32-bitnom ili 64-bitnom izdanju. Ako koristite računalo koje ima procesor koji podržava 32-bitne i 64-bitne instrukcije, Microsoft preporuča da se koristi 64-bitno izdanje osim ako nemate specifične potrebe koristiti 32-bitno izdanje (primjerice jer koristite hardver za kojeg nisu izdani upravljački programi za 64-bitni operacijski sustav). 32-bitno izdanje radit će na svim PC raču-

PRO-MIL

nalima koja zadovoljavaju minimalne hardverske zahtjeve za pokretanje ovog operacijskog sustava. Kako postoji vrlo različiti hardver, mi nećemo davati preporuke, ali sugeriramo da se posavjetujete s ovlaštenim prodavateljem koje izdanje uzeti. Ovdje bismo svakako htjeli skrenuti pozornost korisnika na još nekoliko stvari na koje valjda obratiti pažnju prilikom nabavke novog računala s predinstaliranim operacijskim sustavom, odnosno prilikom kupovine operacijskog sustava zasebno. Ako kupujete računalo s već predinstaliranim operacijskim sustavom, licencija (licenca, licence) za korištenje operacijskog sustava vezana je uz to računalo što znači da ukoliko zamijenite u budućnosti takvo računalo nekim novim, ne možete prema licencijskom sporazumu koristiti istu licenciju na drugom računalu, čak ako ste prvo računalo potpuno prestali koristiti. Windows 7 koji je kupljen uz novo računalo (OEM) jeftiniji je od izdanja "u kutiji" (retail), ali izdanje u kutiji je prenosivo pa imate mogućnost prenijeti Windows 7 i na neko novo računalo koje ćete u budućnosti nabavati (dakako, ne smijete prema licencijskom sporazumu koristiti istu dozvolu na na dva ili više računala). Ukoliko se ukaže potreba, naknadno je moguće prijeći iz niže inačice na višu, naravno uz nadoplatu, korištenjem aplikacije Windows Anytime Upgrade (WAU). Nadalje, imajte na umu kupujete li lokaliziranu inačicu ili originalnu englesku inačicu jer naknadna promjena jezika lokalizacije operacijskog sustava moguća je jedino u Ultimate inačici.

Nadogradnja nekog od ranije izdanih operacijskih sustava Windows Prednost nadogradnje je zadržavanje trenutnih postavki i instaliranih aplikacijskih programa. Ako već imate računalo s instaliranom nekom od ranijih inačica Windowsa (npr. Vista, XP, 2000), mogućnost izravne nadogradnje moguća je samo ako imate instaliran Windows Vista operacijski sustav i to ako se nadograđuje na isti ili jači paket. Primjerice, Windows Vista Ultimate moguće je nadograditi samo na Windows 7 Ultimate, a Windows Vista Home Premium na Windows 7 Home Premium, Professional ili Ultimate itd. Važno je napomenuti da se 32-bitno izdanje Windows Viste može nadograditi isključivo s 32-bitnim izdanjem Windows 7, što vrijedi i za 64-bitna izdanja (dakle 64-bitni Windows Vista s 64-bitnim Windows 7). Dakako, računalo s ranijom inačicom Windowsa ne morate nadograđivati, čak štoviše predlažemo čistu instalaciju ako je to moguće. Što se tiče Windowsa XP i starijih, nije ih moguće automatski nadograditi, ali je korisniku važno sačuvati postavke sustava i instalirane aplikacijske programe, moguće je preuzeti sa Microsoftovih stranica program Windows Easy Transfer i prateći upute sačuvati postavke sustava kojeg će zamijeniti Windows 7. Prije nadogradnje, korisnicima su dostupna dva programa kojima mogu provjeriti spremnost sustava za Windows 7 • •

Windows 7 upgrade advisor (provjerava postoje li problemi vezani uz hardver i instalirane programe) i Windows 7 Compatibility Center - web mjesto na kojem se može provjeriti kompatibilnost hardvera s softvera s Windows 7.

12 / 13 str.

Općenite informacije

Novosti u odnosu na ranije inačice Windows 7 fino je ispoliran proizvod za koji možemo slobodno reći, u ovih nekoliko mjeseci koliko intenzivno radimo njime, da ga je pravi užitak koristiti. Svaki novi Windows donosi određene novine koje su ponekad revolucionarne, kozmetičke ili posve nevidljive za krajnjeg korisnika. Korisnici ranijih inačica odmah će uočiti novine u (Aero) sučelju kojem je posvećen velik dio knjige, a ovdje ćemo se samo vrlo kratko osvrnuti na nj. U oko odmah upada “nova” programska traka koja je po zadanim postavkama nešto šira nego ranije. Osim što drukčije izgleda, uvodi rad s gumbima koje je moguće prikazivati na različite načine, a moguća je i promjena redosljeda gumbi aktivnih programa. Često korištene programe možemo prikvačiti na programsku traku, a ako pokazivačem miša prijeđemo preko gumba koji predstavlja otvoren program, dobit ćemo prikaz minijatura prozora i mogućnost jednostavnog prelaska među njima. Uz programsku traku vezan je i skočni popis i izmijenjeno područje obavijesti. Windows Vista uvela je programčiće radne površine koji su bili vezani uz tzv. bočnu traku (Side Bar), a sada su slobodni i mogu se premještati bilo gdje po radnoj površini. Nadalje, tu su i mogućnosti vezane uz Aero sučelje, a koje se tiču pogleda na radnu površinu (Aero Peek), mogućnost minimiziranja svih prozora osim aktivnog (Aero Shake), mogućnosti poravnavanja prozora uz lijevu ili desnu stranu zaslona (Aero Snap) itd. Tu su još i unaprijeđena Kontrola korisničkog računa (UAC), dorađen Media Center, pojednostavljeno dijeljenje datoteka u kućnoj mreži, poboljšan sustav pretraživanja, upotreba zaslona osjetljivih na dodir doživjela je svoju afirmaciju itd. Ono što je nas oduševilo svakako je brzina kojom danas prosječno računalo radi s instaliranim Windows 7 operacijskim sustavom. Odziv sustava na naše želje cijelo vrijeme je jako dobar. Osim toga, sustav je orijentiran na korisnika pa je rad na računalu ugodan i ljudima koji se baš ne snalaze najbolje s računalima.

PRO-MIL

Upotreba miša i tipkovnice U radu s računalom najčešće koristimo miš i tipkovnicu. Pomoću njih komuniciramo s računalom, dajemo mu naredbe i unosimo podatke.

Miš Miš je uređaj pomoću kojeg pokrećemo programe, označavamo objekte i pozivamo naredbe. Iako se sve to može postići i pomoću tipkovnice, ona se više koristi za unos podataka. S obzirom da postoji više izvedbi miša, on osim tipki i kotačića može imati i gumbiće s različitim funkcijama. Svaki miš ima najmanje dvije tipke: lijeva se koristi za odabir naredbi, biranje opcija u dijaloškim okvirima, označavanje objekata i njihovo povlačenje (premještanje), a desna tipka poziva izbornik s naredbama koje se odnose na označeni objekt (skočni ili objektni izbornik). Nakon otvaranja skočnog izbornika, naredba se bira lijevom tipkom miša. Kotačić se koristi za pomicanje po otvorenom prozoru gore-dolje. Miš pravilno držimo desnom rukom tako da kažiprst pokriva lijevu tipku, a srednji prst desnu tipku miša kao što prikazuje slika. Između kažiprsta i srednjeg prsta nalazi se kotačić. Ljevoruki drže miš obratno – kažiprst na desnoj tipki, a srednji prst na lijevoj s time da je potrebno promijeniti funkcije tipki (za više informacija pogledajte poglavlje Hardver i zvuk - Uređaji i pisači - Postavke miša). Miš ima svoj pokazivač na zaslonu u obliku strelice ili šake s ispruženim kažiprstom i kako pomičemo miš po podlozi, tako se pomiče njegov pokazivač na zaslonu. Pokazivač miša mijenja oblik ovisno o radu računala. Najčešći pokazivači miša prikazani su u sljedećoj tablici:

Pokazivač miša

Značenje Normalan rad (klik ili dvoklik) Odabir veze (linka) u dijaloškim okvirima ili na web stranici, klikom na link prelazi se na drugu stranicu na internetu, jedan klik pokreće program. Uz ovaj znak ne koristi se dvoklik. Premještanje Promjena širine prozora Promjena visine prozora Promjena veličine prozora dijagonalno (visine i širine istovremeno) Rad u pozadini (računalo izvršava naredbu) Računalo zauzeto (pokreće program, izvršava naredbu) Nedostupna naredba

Slika 1. Pravilno držanje miša (desna ruka)

str.

14 / 15

Tipkovnica i miš

Za uspješno korištenje miša potrebno je svladati tri pokreta: klik, dvoklik i povlačenje. Klik – postavi se pokazivač miša na željeni objekt (ikonu, naredbu, gumb ili link, npr. gumb Start u donjem lijevom uglu zaslona), a zatim pritisne i otpusti lijeva tipka miša. Dvoklik – dva puta se brzo pritisne lijeva tipka miša. Dvoklikom na ikonu programa otvaramo izabrani program, dvoklikom u tekstu označimo riječ, a dvoklikom na objekt (npr. sliku ili crtež) otvorimo prozor za uređivanje tog objekta. Povlačenje – pritisnuti i držati pritisnutom lijevu tipku miša nad označenim objektom i vući miš (i označeni objekt) na drugo mjesto na zaslonu. Kada se miš postavi na potrebno mjesto, otpusti se tipka. Ovaj se način koristi za premještanje objekata. Određena naredba bira se tako da se klikne na njezin gumb. Za otvaranje izbornika potrebno je kliknuti na njegovo ime, a kad se izbornik otvori, klikne se na željenu naredbu. Način na koji će se miš ponašati određujemo u dijaloškom okviru Miš - Svojstva (Mouse Properties – za više informacija pogledajte poglavlje o hardveru i zvuku).

Tipkovnica Tipkovnica se koristi za unos podataka i zadavanje naredbi. Standardno, tipkovnica se sastoji od tipki podijeljenih u četiri grupe: 1. slovni dio (tipke sa slovima) 2. numerički dio (tipke s brojkama s desne strane) 3. tipke kursora (između slovnog i numeričkog dijela) i 4. funkcijske tipke (F1 – F12) koje se nalaze iznad slovnog dijela.

Slika 2. Tipkovnica

Slijedi tablica s opisom pojedine tipke.

PRO-MIL

Tipka

Funkcija

Slovni dio tipkovnice Tab 

tabulator za uvlake, pomiče točku unosa za jedan stupac udesno ili u sljedeće polje dijaloškog okvira

Caps Lock

pisanje verzalom (velikim tiskanim slovima) – svijetli kontrolna žaruljica. Ponovni pritisak na tipku isključuje velika tiskana slova.

Shift 

Istovremeni pritisak s tipkom slova daje veliko slovo ili gornji znak na tipkama s brojevima (#, $, %)

Ctrl (Control)

u kombinaciji sa slovnom tipkom poziva određenu naredbu, npr. Ctrl+O poziva naredbu Otvori (Open)

Windows (Prozor)

otvara izbornik Start

Alt (lijevo od razmaknice)

u kombinaciji sa slovnom tipkom otvara izbornik, npr. Alt+D otvara izbornik Datoteka

Razmaknica

razmak među znakovima

Alt Gr (ili Alt desno od razmaknice)

u kombinaciji sa slovnom tipkom daje donji desni znak (@, {, |, €)

tipka skočnog izbornika

otvara skočni (objektni) izbornik koji se odnosi na označeni objekt (tekst, sliku) – kao da smo kliknuli desnom tipkom miša

Backspace 

brisanje znaka lijevo od točke unosa

Enter 

prelazak u novi redak (novi odlomak)

Tipkovnica kursora Insert

uključuje/isključuje opciju “piši preko postojećeg”

Delete, Del

brisanje znaka desno od točke unosa

Home

pomiče točku unosa na početak retka (teksta unutar polja)

End

pomiče točku unosa na kraj retka

Page up

pomiče jedan zaslon gore

Page Down

pomiče jedan zaslon dolje

strelice

pomiču točku unosa jedan znak lijevo-desno, redak gore-dolje

Ostale tipke NumLock

uključuje/isključuje numerički dio tipkovnice

Esc (Escape)

izlaz iz dijaloškog okvira ili izbornika

F1

poziva pomoć aktivnog programa

F2-F12

funkcije ovise o programu u kojem se pozivaju

16 / 17 str.

Tipkovnica i miš

Tipkovnice mogu imati dodatne tipke za internet i elektroničku poštu, multimediju i gašenje računala. Pomoću slovnog i numeričkog dijela tipkovnice unosimo podatke i dodjeljujemo imena datotekama i mapama. Tipke kursora se koriste za pomicanje po prozoru programa, a funkcijske tipke za brzo pozivanje određenih funkcija. Za početno veliko slovo koristi se tipka Shift koja se pritisne istovremeno s tipkom slova. Tipka CapsLock uključuje pisanje velikim tiskanim slovima, pritom svijetli kontrolna žaruljica. Tekst koji unosimo ispisivat će se velikim tiskanim slovima tako dugo dok ne isključimo tipku CapsLock (isključi se kontrolna žaruljica). Za uvlačenje teksta koristi se tipka tabulatora (Tab) tako da se svakim pritiskom na nju točka unosa pomiče za zadani pomak tabulatora udesno, a istovremeni pritisak tipke Shift i Tab pomiče kursor na prethodnu poziciju, odnosno zadani pomak tabulatora ulijevo. Tipku AltGr (na nekim tipkovnicama samo Alt s desne strane razmaknice) koristimo za unos znakova koji se nalaze u donjem desnom uglu tipki sa slovima i brojevima, kao što je @ kod pisanja e-mail adresa, €, vitičaste i uglate zagrade i drugo, tako da pritisnemo tipku AltGr i tipku sa znakom koji želimo unijeti u dokument. Tipke Alt i Ctrl koriste se u kombinacijama s drugim tipkama za otvaranje izbornika i aktiviranje naredbi.

Aktiviranje naredbi pomoću tipkovnice Pomoću kombinacija tipki možemo otvoriti svaki izbornik i izabrati bilo koju naredbu. Kombinacije tipki pišu se pomoću znaka plus (+), što znači da je potrebno istovremeno pritisnuti sve tipke povezane znakom +. Tipka Alt u kombinaciji sa slovnom tipkom otvara izbornik čije ime započinje upotrijebljenim slovom, npr. Alt+D otvara izbornik Datoteka, Alt+U izbornik Uređivanje, Alt+P izbornik Pomoć. Koja će se kombinacija tipki upotrijebiti, ovisi o instaliranoj inačici Windowsa i programa u kojem radite. Navedene kratice odnose se na hrvatsku inačicu Windowsa 7, dok je u engleskoj inačici potrebno koristiti kombinaciju tipke Alt s početnim slovom engleskog naziva izbornika, npr. Alt+F (File - Datoteka), Alt+E (Edit - Uređivanje) itd. Tipka Ctrl u kombinaciji s drugim tipkama aktivira odgovarajuću naredbu. Aktiviranje naredbi pomoću tipkovnice pokazat ćemo na primjeru spremanja datoteke u programima Blok za pisanje i WordPad. Za spremanje datoteke koristimo naredbu Spremi (Save) koju možemo aktivirati na dva načina: 1. kombinacijom tipki Ctrl+S (istovremeno pritisnemo tipku Ctrl i tipku sa slovom S) – otvara dijaloški okvir za spremanje datoteke ili 2. pomoću izbornika Datoteka (File) -> Spremi (Save) u programu Blok za pisanje ili pomoću gumba WordPad -> Spremi (Save) u programu WordPad.

PRO-MIL

Slika 3. Pozivanje naredbe Spremi pomoću tipkovnice u programu Blok za pisanje.

Izbornik Datoteka otvaramo kombinacijom tipki Alt+D, a zatim pomoću tipki sa strelicama označimo naredbu Spremi (Save) ili Spremi kao (Save as) i pritisnemo tipku Enter. Ako program u kojem radimo ne sadrži izbornike već Vrpcu (Ribon), najprije pritisnemo tipku F10 kako bi se na zaslonu prikazali tipkovnički prečaci, a zatim pritisnemo tipku s odgovarajućim slovom – gumb WordPad otvaramo pritiskom na tipku F. Zatim pritisnemo slovo koje akritiva naredbu u izborniku (slovo S) ili pomoću tipki sa strelicama osvjetlimo željenu naredbu i pritisnemo tipku Enter.

Slika 4. Pozivanje naredbe Spremi pomoću tipkovnice u programu WordPad

Nakon što otvorimo dijaloški okvir za spremanje naredbe, po poljima dijaloškog okvira krećemo se pomoću tipki sa stelicama ili tipke Tab (tabulator). str. 18 / 19 Svaki pritisak na tipku Tab pomiče nas u sljedeće polje, a kombinacija tipki Shift+Tab vraća u prethodno polje. Tipkovnica i miš

Kada želimo aktivirati neku drugu naredbu u WordPadu, npr. naredbu za podebljanje teksta, najprije pritisnemo tipku F10, zatim tipku sa slovom H kako bismo prikazali prečace za naredbe na kartici Početak (Home) – pogledajte prethodnu sliku. Na posljetku pritisnemo tipku B za podebljanje prethodno označenog teksta. Na isti način biramo naredbe i u ostalim programima koji sadrže Vrpcu.

Slika 5. Prečaci tipki za naredbe na kartici Početak u programu WordPad

PRO-MIL

Instalacija operacijskog sustava Na sljedećih nekoliko stranica pokazat ćemo postupak i tijek tipične „čiste“ instalacije operacijskog sustava Windows 7. Ovdje opisan postupak može se u određenim koracima razlikovati od postupka vaše instalacije, a to može ovisiti o tome kakav hardver koristite, koju inačicu instalirate, odnosno instalirate li sustav koji ste dobili zajedno s „brendiranim“ računalom čiju instalaciju takvi proizvođači najčešće u još većoj mjeri pojednostavljuju. Općenito možemo reći da je tipična instalacija vrlo jednostavna, relativno kratkotrajna i ne iziskuje veliko predznanje slične tematike. Postupak se većinom svodi na praćenje uputa sa zaslona i u najvećoj mjeri je automatiziran. Mi ćemo instalirati sustav s DVD medija. U BIOSU računala potrebno je namjestiti prioritet podizanja sustava na čitač optičkih diskova koji želimo koristiti. Velika je vjerojatnost da je BIOS već tako namješten, ali ako nije, taj korak je obavezan. U BIOS se obično ulazi pritiskom na tipku DELETE ili F2 neposredno nakon uključivanja računala, a može se razlikovati pa je potrebno konzultirati upute koje su došle s računalom, odnosno upute sa zaslona (npr. Press F2 to enter setup). Umetnemo instalacijski disk u pogon i ponovno pokrenemo računalo. Na zaslonu će se pojaviti poruka u smislu da se pritisne bilo koja tipka na tipkovnici za pokretanje sustava s optičkog diska. Ako je sve u redu, započet će početno učitavanje datoteka instalacijskog programa.

Slika 6. Učitavanje datoteka instalacijskog programa

Tijek instalacije možemo podijeliti u dva dijela: •

prikupljanje informacija i

•

samo instaliranje sustava Windows

Kako smo rekli ranije, instalacija je u najvećoj mjeri posve automatizirana, ali instalacijskom programu moramo dati informacije koje će tražiti kako bi postupak instalacije bio uspješno proveden.

20 / 21 str.


Prikupljanje informacija Ubrzo će se pokrenuti instalacijski program s početnim prozorom na kojem ćemo odabrati jezik instalacije (ako ih je više na disku), jezik koji će se instalirati i određene postavke vezane uz regiju gdje se koristi računalo (raspored tipki na tipkovnici i oblik vremena i datuma, valutu koja se koristi). Ovdje osobitu pažnju skrećemo na odabir jezika koji će se instalirati jer samo kupci Windows 7 Ultimate inačice mogu naknadno odabrati neki drugi jezik. Dakle, jezik koji ovdje odaberemo (ako postoji izbor) bit će jezik sustava.

Slika 7. Prvi koraci

Odabrali smo hrvatski jezik instalacijskog programa i jezik koji će se instalirati, a i ostale regionalne postavke namjestili smo za korištenje na području Republike Hrvatske. Odmah nakon što smo kliknuli na gumb Instaliraj sada (Install now), postupak instalacije nastavlja se.

PRO-MIL

Slika 8. Pokretanje instalacijskog programa

Odabirom jezika i regionalnih postavki instalacijskom programu dali smo osnovne informacije za početak instalacije. Ubrzo će se pojaviti prozor s tekstom licenčnih odredbi koje možemo prihvatiti (ako se s njima slažemo) ili odbiti. Da bi se instalacija nastavila, potrebno je složiti se s licenčnim odredbama.

Slika 9. Prihvaćanje licenčnih odredbi

U idućem koraku biramo vrstu instalacije. Na izbor nam se nudi nadogradnja postojeće instalacije operacijskog sustava (ranije smo naveli ograničenja kod ove mogućnosti) i nova instalacija (prilagođeno). 22 / 23 str.


Slika 10. Vrste instalacija

Za potrebe ovog priručnika prikazat ćemo novu instalaciju pa odaberemo Prilagođeno (dodatno). Instalacijski program potražit će dostupne diskove i dati nam na izbor disk na koji želimo instalirati operacijski sustav. Takav disk postat će disk sustava (sistemski disk, system disk).

Slika 11. Odabir diska na kojem će biti instaliran Windows 7

Ovime završava faza prikupljanja informacija nakon čega slijedi faza (automatiziranog) instaliranja.

PRO-MIL

Instaliranje Tokom ove faze možemo tek pratiti tijek instalacije. Intervencije korisnika moguće su samo u slučaju pojave kakve greške.

Slika 12. Etape instaliranja

Samo instaliranje sastoji se od kopiranja datoteka s DVD-a, njihovog dekomprimiranja, instaliranja značajki sustava i eventualno dostupnih ažuriranja te dovršetka instalacije. Na dnu zaslona možemo pratiti ukupan napredak instaliranja. Instalacijski program nekoliko puta će ponovno pokrenuti računalo, nakon čega će automatski nastavljati s postupkom.

Slika 13. Automatsko ponovno pokretanje računala

Ovaj postupak može potrajati nekoliko minuta, a uglavnom ovisi o performansama dostupnog hardvera. Tijekom instalacije izmijenit će se nekoliko str. 24 / 25 različitih slika zaslona. Instalacija operacijskog sustava

Slika 14 Tijek instalacije

Instalacijski program pripremit će računalo za prvo korištenje i testirati performanse računala i prema njima odrediti određene postavke sustava. Konačno, od korisnika očekuje se još nekoliko informacija za sam kraj postupka. Prije svega, sustav mora imati stvoren barem jedan korisnički račun, a računalu mora biti zadano ime koje će biti njegova identifikacija.

Slika 15. Stvaranje korisničkog računa i određivanje imena računala

PRO-MIL

U idućem koraku trebali bismo upisati ključ proizvoda koji smo dobili u kutiji s priloženim DVD medijem. Ključ možemo unijeti i kasnije, no mora biti unesen kako bi se sustav kasnije mogao aktivirati u skladu s licencijskim odredbama.

Slika 16. Unošenje ključa proizvoda

Nadalje, treba odabrati želimo li koristiti mogućnost automatskog ažuriranja sustava. Više o tome moći ćete pročitati u dijelu knjige o sustavu i sigurnosti. Ovdje tek napominjemo da je ažuriranje sustava iznimno važno za sigurnost sustava u cjelini, a hoćete li ga obavljati ručno ili ćete Windowsu 7 prepustiti da to automatski odrađuje manje je važno.

Slika 17. Mogućnosti automatskog ažuriranja Windowsa 7 str.

26 / 27


Slijedi provjera i eventualna promjena vremenskih postavki.

Slika 18. Postavke vremena

Ako je instalacijski program otkrio mogućnost spajanja računala na mrežu, ponudit će i mogućnost trenutnog namještanja mrežnih postavki ovisno o tome gdje se nalazimo. Više o mrežama možete pročitati kasnije, a ovdje samo spominjemo da su sigurnosne postavke mreže najmanje rigorozne kod kućnih mreža, a najrestriktivnije kod javnih mreža.

Slika 19. Početno postavljanje mrežnih postavki

PRO-MIL

Naša instalacija time završava. Instalacijski program dovršit će svoj posao i dočekat će nas potpuno nova radna površina.

Slika 20. Završavanje instalacije

Slika 21. Nova radna površina

Predlažemo da odmah provjerite dostupna ažuriranja operacijskog sustava i upravljačkih programa za instalirani hardver kako bi sustav radio optimalno. Više o svemu tome, kao i o namještanju radne okoline (sučelja) bit će u nastavku knjige. Za kraj, da bi sustav radio kako treba i kako bi se zadovoljile odredbe licencijskog sporazuma, potrebno ga je aktivirati. Postupak aktivacije na internetu traje tek nekoliko trenutaka. 28 / 29 str.


Početak rada Prijava na Windows 7 Da bismo započeli s radom na računalu, potrebno je prijaviti se na operacijski sustav. U slučajevima kad samo jedan korisnik koristi računalo, ovaj korak često se preskače budući da se s uključivanjem računala korisnik automatski prijavljuje na svoj unaprijed stvoreni korisnički račun (ako drugačije nije zadano). O samim korisničkim računima, njihovim tipovima, stvaranju i izmjeni bit će riječi nešto kasnije. Uzmimo da uključujemo računalo na kojem već imamo stvoren korisnički račun. Razdoblje u kojem čekamo da se operacijski sustav učita u memoriju i da računalo u cijelosti postane spremno za rad naziva se podizanje sustava (boot). U vremenu podizanja sustava korisnik može samo čekati. Podizanje sustava obično vrlo kratko traje, a najviše ovisi o brzini računala u cijelosti.

Slika 22. Slika za vrijeme podizanja operacijskog sustava Windows 7

Nakon što se sustav podigne, dočekat će nas slika dobrodošlice. Ako računalo koristi samo jedan korisnik koji nije zadao lozinku za svoj korisnički račun, odmah se pojavljuje radna površina korisnika te odmah može započeti s radom. Koristi li računalo više korisnika, ili ako ga koristi samo jedan korisnik koji je zadao lozinku za prijavu na svoj račun, odmah nakon slike dobrodošlice slijedi slika s prikazom dostupnih korisničkih računa.

PRO-MIL

Slika 23. Prikaz korisničkih računa na računalu

Ovdje možemo promijeniti raspored tipki tipkovnice koju koristimo, uključiti pomagala ako su nam potrebna (primjerice povećalo), isključiti ili ponovno pokrenuti računalo i naravno prijaviti se na naš korisnički račun.

30 / 31 str. Slika 24. Prikaz korisničkih računa s uključenim nekim od pomagala (tipkovnica i povećalo)

Početak rada

Da bismo započeli s procesom prijave, trebamo kliknuti na sliku ili ime našeg korisničkog računa. Ako za odabrani račun nije zadana lozinka, otvara se radna površina i možemo započeti s radom.

Slika 25. Prijava na korisnički račun

No, ako je zadana lozinka, prijava će biti uspješna tek kad upišemo lozinku u polje za upis lozinke i potvrdimo pritiskom na tipku Enter na tipkovnici ili kliknemo mišem na strelicu uz polje za unos lozinke. U slučaju da smo odabrali krivi korisnički račun, klikom na gumb Promijeni korisnika (Change User), vratit ćemo se na sliku s prikazom korisničkih računa gdje možemo odabrati odgovarajući korisnički račun. Tek kad upišemo točnu lozinku, otvara se naša radna površina i možemo započeti s radom. Ako smo pogrešno upisali lozinku, sustav će nas o tome obavijestiti. Ponovno će se pojaviti slika s prijavom na označenog korisnika, ovaj put i s podsjetnikom za lozinku (samo kada smo podsjetnik zadali prilikom stvaranja ili ažuriranja korisničkog računa) i s mogućnosti Ponovnog postavljanja lozinke uz pomoć ranije stvorene diskete za ponovno postavljanje lozinke (o stvaranju diskete za ponovno postavljanje lozinke bit će riječi nešto kasnije).

Slika 26. Pokušaj ponovne prijave na korisnički račun

PRO-MIL

U slučaju da se pokušava prijaviti na računalo standardni korisnik na kojem su primijenjena pravila o roditeljskoj zaštiti (Parrental control) sa zabranom prijave u određenim danima i satima, korisnik se neće moći prijaviti u zadanom vremenskom rasponu. Više o roditeljskoj zaštiti u poglavlju o korisničkim računima. Rezultat uspješne prijave jest uvijek otvaranje korisnikove radne površine i mogućnost započinjanja rada na računalu.

Odjava korisnika i gašenje računala Ako prestajemo s radom na računalu kako bismo svoje mjesto ustupili drugom korisniku, imamo dvije mogućnosti. 1. mogućnost Odjave (Log off) – kad se nećemo određeno vrijeme ponovno prijavljivati na sustav, a ustupamo računalo drugom korisniku. Posljedica je gašenje svih otvorenih programa i zatvaranje svih otvorenih projekata. Prije odjave, potrebno je spremiti sve izmjene na tekućim projektima ili ćemo ih izgubiti. 2. mogućnost Promjene korisnika (Change User) – za razliku od odjave, ako se odlučimo samo za promjenu korisnika, svi naši programi i projekti ostat će otvoreni, ali ćemo privremeno ustupiti računalo na korištenje drugom korisniku. Nakon što taj korisnik izvrši odjavu ili promjenu korisnika, prijavom na naš korisnički račun dočekat će nas naša radna površina sa svim otvorenim programima i projektima u stanju u kakvom smo ih ostavili prije promjene korisnika. Mogućnosti odjave korisnika ili njihove promjene dostupne su u izborniku Start, pri dnu desnog stupca uz gumb Isključi računalo (Shut down) gdje se nalazi strelica na koju kliknemo da bismo dobili tražene mogućnosti.

Slika 27. Izbornik s naredbama za odjavu korisnika ili za njegovu promjenu

Promotrimo li pozornije prethodnu sliku, zapazit ćemo i nekoliko drugih dostupnih naredbi. To su:

32 / 33 str.

Početak rada

1. Zaključaj (Lock) – naredba koju koristimo kada se odvajamo od računala, a ne želimo da netko drugi nastavi raditi na njemu pod našim korisničkim računom. Svi programi i projekti ostaju otvoreni. Zapravo zaključavamo korisnički račun od neovlaštenog korištenja. Za vrijeme kad je naš korisnički račun zaključan, na računalo može se prijaviti neki drugi korisnik sa svojim korisničkim računom. U tom slučaju događa se isto kao da je korištena naredba Promijeni korisnika. 2. Ponovno pokreni (Restart) – naredba koju koristimo kada ponovno želimo pokrenuti sustav. To ćemo htjeti kada od nas tako zatraži neki od novoinstaliranih programa ili da bi zakrpa ili upravljački program stupio na snagu i sl. Pritom moramo biti oprezni jer ako je netko prijavljen na računalu, njegovim ponovnim pokretanjem neće biti sačuvani otvoreni projekti na zahvaćenom korisničkom računu. Sustav će nas upozoriti kada takva situacija postoji.

Slika 28. Upozorenje u slučajevima kada su prijavljeni drugi korisnici

3. Spavaj (Sleep) – naredba koju koristimo kada u određenom vremenu nećemo koristiti računalo, ali nam ono treba biti odmah na raspolaganju kada ga zatrebamo. Ovom naredbom računalo će se prebaciti u modus štednje energije. Da bismo ga probudili, dovoljno je pomaknuti miš ili pritisnuti bilo koju tipku na tipkovnici. Uz ove tri naredbe, na mnogim računalima, a poglavito prijenosnicima bit će dostupna i naredba Hiberniraj (Hybernate). Tom naredbom sadržaj radne memorije zapisuje se na disk računala i računalo se gasi. Prilikom ponovnog uključivanja računala, sustav se neće podizati ispočetka već će se „odmrznuti“ tj. vratiti u isto stanje u kojem je bio prilikom stavljanja u hibernaciju. Slično se može dogoditi i kad takav prijenosnik ostaje bez energije (npr. prazna baterija) pa da se sačuva korisnikov rad bez gubitaka podataka. Isključivanje računala Uobičajen način za isključivanje računala je preko izbornika Start i odabirom iz desnog stupca naredbe Isključi računalo (Shut down).

Slika 29. Isključivanje računala preko izbornika Start

PRO-MIL

Alternativni načini za isključivanje računala mogu biti putem gumba na kućištu računala (istog kojeg smo koristili i za uključivanje računala) ili primjerice putem posebne tipke na tipkovnici. Korištenjem alternativne metode pokrenuli smo proces isključivanja računala jednak onome iz izbornika Start. Ponekad, vrlo rijetko, može se dogoditi da sustav prestane reagirati i tada nam ne preostaje ništa drugo nego prisilno ugasiti računalo (to je samo krajnja mjera). To ćemo učiniti obično držanjem tipke na kućištu za uključivanje/isključivanje računala dulje od 5 sekundi. Iako je takvo isključivanje računala trenutno, ono nipošto nije preporučljivo jer može rezultirati gubitkom podataka pa čak i, doduše iznimno rijetko, oštećivanjem neke od hardverskih komponenti. Kod isključivanja računala također treba spomenuti mogućnost da je neki od korisnika ostao prijavljen na računalu. Sustav će nas upozoriti na jednak način kao što je opisano u dijelu teksta o ponovnom pokretanju računala.

34 / 35 str.

Početak rada

Sučelje

• Izbornik Start • Programska traka i alatne trake • Radna površina • Programčići radne površine • Rad s ikonama radne površine • Pokretanje programa i izgled prozora

Općenito o sučelju Nakon što uključite računalo, na zaslonu će se pojaviti vaša radna površina (Desktop). Ako je računalo podešeno za rad s više korisnika, vaša radna površina pojavit će se nakon odabira vašeg korisničkog računa (više o korisničkim računima pročitajte u poglavlju Korisnički računi i obiteljska sigurnost).

Slika 30. Radna površina ili desktop

Radna površina (Desktop) je vaše sučelje za rad s računalom i operacijskim sustavom Windows 7. Na slici je prikazana radna površina prema zadanim postavkama operacijskog sustava Windows 7 koja se može razlikovati od one na vašem računalu. Radnu površinu možemo prilagoditi za rad birajući različitu podlogu, boje pozadine, prikaz ikona itd. što dakako ovisi o individualnim željama svakog pojedinca. Windows 7 (osim inačice Windows 7 Home Basic i Windows 7 Starter) podržava aero sučelje čija je karakteristika prozirnost prozora te se stječe dojam gledanja kroz staklo. Naravno, da bi aero sučelje bilo dostupno, moramo izabrati jednu od aero tema Windowsa 7 (pogledajte poglavlje Prilagodba radne površine - personalizacija sučelja) i imati grafičku karticu koja ga podržava. Aero sučelje omogućuje pretpregled (minijaturni prikaz) prozora programa kada postavimo pokazivač miša na gumb prozora na programskoj traci ili kada koristimo tipke Alt+Tab za prebacivanje među prozorima. Aero sučelje također uključuje fine animacije prozora, prebacivanje među prozorima te slaganje prozora na radnoj površini. U ovom poglavlju osvrnut ćemo se na izbornik Start, programsku traku i alatne trake, radnu površinu i ikone te na njihovu prilagodbu korisniku.

PRO-MIL

Izbornik Start Na dnu radne površine nalazi se programska traka, a na njenom lijevom rubu gumb Start . Klikom na gumb Start otvaramo istoimeni izbornik.

Slika 31. Izbornik Start

Izbornik Start možemo otvoriti i pritiskom na tipku Windows na tipkovnici. Izbornik Start isključujemo odabirom pojedine stavke iz izbornika, pritiskom na tipku Windows ili klikom miša na radnu površinu. Izgled vašeg izbornika Start može se razlikovati od prikazanog na slici. Izbornik Start je mjesto odakle sve počinje. On omogućuje pristup svim programima instaliranim na računalu (Svi programi - All Programs), pogonima, mapama i datotekama na računalu (Računalo - Computer), postavkama računala (Upravljačka ploča - Control Panel), uređajima i pisačima. Izbornik Start podijeljen je u tri dijela: 1. Lijevi stupac izbornika Start sadrži popis programa koji se često koriste. Na slici 31 prikazan je izbornik Start nakon prve prijave u sustav Windows tako da sadrži popis programa prema zadanim (inicijalnim) postavkama. Popis programa mijenja se s vremenom, u popis možemo dodati programe koje najviše koristimo te pojedine ukloniti s popisa. Kad postavimo pokazivač miša na Svi programi (All Programs), otvara se popis ostalih programa instaliranih na računalu. 2. Okno za pretraživanje programa i datoteka pomoću zadanog pojma. 3. Desni stupac (na slici plavi) omogućuje pristup osobnoj mapi prijavljenog korisnika (nosi ime prijavljenog korisnika), dokumentima (Docu38 / 39 ments), slikama (Pictures) i glazbi (Music). U ove mape prijavljeni korisnik str. sprema i naknadno otvara svoje dokumente, digitalne slike i zvučne Općenito o zapise. sučelju / Pomoću mape Igre (Games) pristupamo igrama instaliranim na Izbornik Start računalu.

Računalo (Computer) - omogućuje pristup svim pogonima računala (diskovi, CD-DVD pogoni, kamere, skeneri) i njihovo pretraživanje. Upravljačka ploča (Control Panel) - omogućuje podešavanje postavki računala (jezične i regionalne postavke, izgled sučelja, dodavanje i uklanjanje hardvera, instalaciju i deinstalaciju programa te dodavanje korisnika na računalo). Uređaji i pisači (Devices and Printers) - omogućuje pregled pisača, tipkovnice, miša i faks uređaja (ako je instaliran na računalo) i njihovih svojstava. Zadani programi (Default Programs) - biramo programe koje želimo koristiti za pregledavanje weba, e-poštu, reproduciranje glazbe itd. Pomoć i podrška (Help and Support) - sustav pomoći za rad s Windowsima 7. Na dnu desnog stupca nalazi se gumb Isključi računalo (Shut down) za isključivanje računala. Pojedine stavke u izborniku Start sadrže skočne popise. Takve stavke prepoznajemo po crnoj strelici uz desni rub stupca. Kad postavimo pokazivač miša na takvu stavku, otvara se skočni popis s dodatnim mogućnostima kao što prikazuje slika. Odabirom stavke skočnog popisa pokreće se izabrana naredba, a izbornik Start isključi se.

Slika 32. Skočni popis stavke Prvi koraci

Pokretanje programa pomoću izbornika Start Otvorimo izbornik Start i u popisu lijevog stupca kliknemo na program koji želimo otvoriti. Ako program nije na popisu, postavimo pokazivač miša na Svi programi (All Programs) na dnu popisa. Na mjestu lijevog stupca otvara se popis programa instaliranih na računalu i mapa s dodatnim programima. Kliknemo na ime željenog programa. Ako je program smješten unutar pojedine mape, najprije otvorimo mapu (na slici mapa Pomagala (Accessories)), a nakon nje program (Windows Explorer).

PRO-MIL

Slika 33. Pokretanje programa Windows Explorer

Odabirom programa automatski se isključi izbornik Start.

Prilagodba izbornika Start Izbornik Start možemo prilagoditi tako da dodamo ili uklonimo ikone prečaca za pojedine programe u lijevom stupcu ili da u desnom stupcu sakrijemo pojedine stavke. Za brzo pokretanje željenog programa koristimo ikonu prečaca, a nju možemo prikvačiti na popis izbornika Start. Najprije pomoću gumba Start potražimo program čiju ikonu želimo prikvačiti na izbornik, npr. Windows Explorer (Start -> Svi programi -> Pomagala ->Windows Explorer - pogledajte prethodnu sliku). Na ime programa kliknemo desnom tipkom miša te na Prikvači na izbornik Start (Pin to Start Menu).

40 / 41 str.

Izbornik Start Slika 34. Postavljanje ikone prečaca na izbornik Start

Ikona izabranog programa prikvači se na vrh lijeve strane izbornika Start. Sada je za njegovo pokretanje dovoljno kliknuti na Start ->Windows Explorer. Ikone prečaca koje dodajemo na izbornik Start prikvače se na vrh izbornika jedna za drugom kako smo ih dodavali. Prikvačene ikone prečaca odvojene su od ostatka popisa vodoravnom crtom. Njihov poredak na popisu možemo mijenjati tako da željenu ikonu “odvučemo” pritisnutom tipkom miša na novu poziciju u poretku. Pritom ne možemo miješati ikone prečaca prikvačene na izbornik Start s drugim ikonama u popisu ispod crte.

Slika 35. Ikone prečaca prikvačene na izbornik Start

Na ovaj način organiziramo izbornik Start tako da ikone programa koje svakodnevno koristimo imamo uvijek na dohvat ruke. Želimo li prikvačenu ikonu programa naknadno maknuti s izbornika Start, kliknemo na nju desnom tipkom miša pa na Otkvači s izbornika Start (Unpin from Start Menu). Da bismo uklonili ikonu pojedinog programa s popisa izbornika Start, kliknemo na ikonu ili ime programa desnom tipkom miša pa na Ukloni s ovog popisa (Remove from this list).

Slika 36. Uklanjanje Povećala s popisa izbornika Start

PRO-MIL

Ograničavanje broja stavki u izborniku Start Prikvačimo li više ikona prečaca na izbornik Start, povećat ćemo njegovu visinu. Ako nas visina izbornika Start ometa u radu jer prekriva veći dio radne površine, smanjit ćemo mu visinu tako da ćemo ograničiti broj prikazanih stavki . Desnom tipkom miša kliknemo na prazan dio programske trake pa na naredbu Svojstva (Properties). Otvara se dijaloški okvir Svojstva programske trake i izbornika Start (Taskbar and Start Menu Properties). Otvorimo karticu Izbornik Start (Start Menu) i kliknemo na gumb Prilagodi (Customize).

Slika 37. Određivanje broja stavki popisa izbornika Start

Na dnu prozora odredimo koliko će stavki popisa prikazati izbornik Start, a ujedno možemo odrediti i broj stavki na skočnim popisima. Želimo li izborniku Start vratiti zadane postavke sustava Windows, kliknemo na gumb Koristi zadane postavke (Use Default Settings) .

Pretraživanje mapa i datoteka Izbornik Start omogućuje brzo traženje programa i datoteka. U okvir za pretraživanje upišemo naziv datoteke ili programa. Kako započnemo s upisom, sustav Windows u izborniku Start daje rezultate pretraživanja. Što točnije napišemo pojam koji tražimo, to će rezultati pretraživanja biti sažetiji. Za otvaranje tražene datoteke ili pokretanje traženog programa dovoljno 42 / 43 je kliknuti na njihovo ime u rezultatima str. pretraživanja. Izbornik Start Slika 38. Traženje datoteke

Programska traka i alatne trake Programska traka nalazi se na dnu zaslona i prema zadanim postavkama sustava Windows stalno je vidljiva na zaslonu. Pogledom na programsku traku vidimo koje programe imamo otvorene i koji od njih je trenutno aktivan te razne obavijesti koje nam daje sustav Windows.

Slika 39. Programska traka

Programska traka sastoji se od tri dijela. Na lijevoj strani nalazi se izbornik Start te ikone prečaca za Internet Explorer, Windows Explorer i Windows Media Player. Klikom na ikonu prečaca pokrećemo izabrani program. Na desnoj strani nalazi se područje s obavijestima. Ovdje se nalazi sat, ikona zvučnika i ostale ikone koje ovise o alatima koje imamo instalirane na računalu. Ovdje se mogu naći obavijest o pristigloj elektroničkoj pošti, mrežnim vezama, napajanju, ažuriranje Windowsa (Windows Update), itd. Za vrijeme ispisa u području obavijesti pojavi se ikona pisača. Klikom na pojedinu ikonu otvaramo prozor za dodatno podešavanje (npr. prikaz vremena na računalu) ili obavijesti o radu dijela sustava (npr. brzina veze na mreži). Na srednjem dijelu programske trake nalaze se gumbi otvorenih programa.

Gumbi na programskoj traci Svaki program koji pokrenemo postavlja na programsku traku gumb s pripadajućom ikonom. Gumbi otvorenih programa redaju se s lijeva na desno redom kako su programi otvarani. Kako pokrećemo programe njihovi prozori otvaraju se na radnoj površini jedan preko drugog. Prozori pojedinih programa malih su dimenzija, npr. Kalkulator, pa možemo vidjeti koji su još programi otvoreni u pozadini. Kada prozor programa prekriva cijeli zaslon, ne vidimo što se nalazi ispod tog prozora. Gumbi na programskog traci omogućuju nam pregled svih otvorenih programa. Gumb aktivnog programa (onog koji je na vrhu zaslona, tj. iznad svih prozora) svjetlije je boje u odnosu na ostale (pogledajte sliku 39). Da bismo se premjestili iz jednog programa u drugi, kliknemo na gumb s njegovom ikonom i prozor željenog programa prikazat će se na zaslonu iznad ostalih. Kliknemo li na gumb aktivnog prozora, on će se minimizirati, smanjit će se na veličinu gumba na programskoj traci te se neće vidjeti na zaslonu. Program je i dalje otvoren, a da bismo ga vratili na zaslon ponovno kliknemo na njegov gumb. Kada unutar jednog programa otvorimo više dokumenata, Windowsi prema zadanim postavkama više otvorenih dokumenata grupiraju (objedine) pod jedan gumb.

PRO-MIL

Dakle, jedna ikona predstavlja program i više otvorenih stavki unutar tog programa s time da se dodatne stavke naziru iza ikone. Način prikaza više stavki istog prozora možemo promijeniti (pogledajte poglavlje “Prilagodba programske trake”).

Slika 40. Gumb programa s više otvorenih dokumenata

Ako koristimo aero temu Windowsa 7, gumbi na programskoj traci omogućuju pretpregled otvorenih prozora. Kad postavimo pokazivač miša na gumb prozora, prikaže se njegova minijatura ili minijature svih stavki programa. Slika 41. Prikaz minijatura otvorenih prozora s jednom i više stavki

Ako postavimo pokazivač miša na minijaturu prozora, on će se prikazati na radnoj površini povrh (iznad) svih otvorenih prozora, a ostali prozori u pozadini isčeznut će, odnosno vidjet će se njihove konture poput staklenih pločica. Za prelazak u prikazan prozor, kliknemo na njegovu minijaturu.

44 / 45 str.

Slika 42. Brzi pretpregled izabranog prozora


Prilagodba programske trake Programsku traku (kao i ostale elemente sučelja) možemo prilagoditi svojim željama. Prema zadanim postavkama programska traka je zaključana i konstantno vidljiva na dnu zaslona. Programsku traku možemo prilagoditi na način da je sakrijemo, premjestimo uz drugi rub zaslona ili prozore otvorenih programa prikažemo manjim ikonama. Programsku traku prilagođavamo pomoću dijaloškog okvira Svojstva programske trake i izbornika Start koji otvaramo klikom desne tipke miša na praznom dijelu programske trake, pa na Svojstva (Properties). Isti dijaloški okvir možemo otvoriti pomoću Upravljačke ploče (Control Panel) -> Izgled i personalizacija (Appearance and Personalization) ->Programska traka i izbornik Start (Taskbar and Start Menu) Na kartici Programska traka (Taskbar) obavljamo prilagodbu.

Slika 43. Prilagodba programske trake

Na vrhu dijaloškog okvira u dijelu Izgled programske trake (Taskbar appearance) biramo prikaz malih ikona i ponašanje programske trake - hoće li biti skrivena te se otkriti kad dođemo mišem do ruba zaslona ili će biti zaključana na vrhu iznad svih prozora. Želimo li sakriti programsku traku, potvrdimo opciju Automatski sakrij programsku traku (Auto-hide the taskbar) - kliknemo u polje da se pojavi potvrdna kvačica - te kliknemo na U redu (OK). Programska traka nestane sa zaslona. Da bismo je ponovo prikazali na zaslonu, pomaknemo pokazivač miša do ruba zaslona uz koji je postavljena (ne mora nužno biti donji rub zaslona). Želimo li isključiti automatsko skrivanje programske trake, ponovo kliknemo u isto polje da bismo isključili potvrdnu kvačicu. U drugom dijelu biramo položaj programske trake na zaslonu, odnosno rub zaslona uz koji će se programska traka nalaziti te ponašanje gumbi. Ovdje određujemo hoće li se stavke, odnosno više otvorenih dokumenata istog programa prikazati jednim gumbom (objedinjeno) ili će se svaki dokument (stavka) prikazati zasebnim gumbom.

PRO-MIL

Na dnu prozora možemo isključiti značajku Aero virenje (Aero peek) ako nas pretpregled otvorenih prozora ometa u radu. Pomoću gumba Prilagodba (Customize) dodatno prilagođavamo područje obavijesti tako da za svaku ikonu unutar područja obavijesti odredimo što želimo prikazati.

Slika 44. Prilagodba područja obavijesti programske trake

Premještanje i promjena veličine programske trake Programskoj traci možemo promijeniti veličinu, odnosno visinu tako da gumbi otvorenih programa budu poredani u više redaka. Kako je po zadanim postavkama Windowsa programska traka zaključana, što onemogućuje promjenu njene veličine, najprije je moramo otključati. Na prazan dio programske trake kliknemo desnom tipkom miša pa na Zaključaj programsku traku (Lock the taskbar) da bismo isključili potvrdnu kvačicu. Na lijevom rubu programske trake (iza gumba Start) pojavi se oznaka da je traka otključana.

Slika 45. Otključavanje programske trake

Zatim postavimo pokazivač miša uz rub programske trake. Kada pokazivač 46 / 47 miša promijeni oblik u dvosmjernu strelicu, povučemo rub trake do odgo- str. varajuće visine (ili širine ako je programska traka smještena uz bočni rub Programska zaslona). Na isti način smanjimo njenu veličinu. traka i alatne trake

Slika 46. Promjena veličine programske trake

Kad je programska traka otključana (što vidimo po oznaci na njenom lijevom rubu iza gumba Start), možemo je premjestiti uz drugi rub zaslona tehnikom povlačenja. Držimo pritisnutu lijevu tipku miša na praznom dijelu programske trake, odvučemo je do željenog ruba zaslona i otpustimo tipku miša. Ako želimo, programsku traku možemo zaključati na tom mjestu.

Slika 47. Programska traka uz lijevi rub zaslona

Napomena: tehnika premještanja programske trake povlačenjem miša moguća je samo kada je programska traka otključana. Ako programsku traku premještate pomoću dijaloškog okvira (slika 43.), tada nije bitno je li otključana ili nije.

Dodavanje, premještanje i promjena veličine alatnih traka Programska traka sadrži nekoliko alatnih traka koje sadrže gumbe i ikone programa i mapa za brz pristup pojedinim programima, mapama i datotekama. Alatne trake dodajemo na programsku traku tako da desnom tipkom miša kliknemo na prazan dio programske trake -> Alatne trake (Toolbars) pa na traku koju želimo dodati.

Slika 48. Dodavanje alatne trake Radna površina (Desktop) na programsku traku

PRO-MIL

Ispred imena alatne trake prikazane na programskog traci nalazi se kvačica. Alatnu traku isključimo ponovnim klikom na njeno ime (kvačica se isključi i nestane). Od dostupnih traka najčešće se koriste trake Adresa i Radna površina. Jezična traka uključena je po zadanim postavkama, a novu alatna traku koristimo za stvaranje vlastite alatne trake.

Slika 49. Alatne trake dodane na programsku traku

Alatnu traku Adresa (Address) koristimo za povezivanje na web stranice. U polje upišemo web adresu koju želimo posjetiti i pritisnemo tipku Enter ili adresu izaberemo s popisa koji se otvori kad kliknemo na strelicu s desne strane. Automatski se otvara Internet Explorer (kao zadani web preglednik) i učita traženu web stranicu. Traka Radna površina (Desktop) otvara stupac s ikonama mapa, datoteka i programa radne površine te omogućuje pristup datotekama i mapama ili pokretanje programa s popisa. Ranije inačice Windowsa sadržavale su i alatnu traku Brzo pokretanje (Quick Lunch) koja je sadržavala ikone programa (obično Internet Explorer, Outlook Express za elektronički poštu, Radnu površinu i Windows Media Player), a klikom na ikonu otvarao se izabrani program, odnosno klik na ikonu Radna površina (Desktop) minimizirao je sve otvorene prozore na veličinu gumba na programskoj traci te prikazao radnu površinu. Windows 7 nema traku za brzo pokretanje programa, ali izmjenama sučelja, prvenstveno dodavanjem (prikačivanjem) gumbi na programsku traku, nestala je potreba za njenim korištenjem. Prema zadanim postavkama na početku programske trake prikvačene su ikone prečaca upravo za ove programe, a na desnom kraju programske trake (iza sata) nalazi se ikona Pokaži radnu površinu (Show Desktop). Na programsku traku možemo prikvačiti bilo koji program kako bismo njegovu ikonu uvijek imali na dohvat ruke. Program prikvačimo na programsku traku isto kao i na izbornik Start. Kliknemo na ikonu programa ili na njegovo ime desnom tipkom miša pa na naredbu Prikvači na programsku traku (Pin to Taskbar). Da bismo program otkvačili s programske trake, kliknemo na njegovu ikonu na programskoj traci desnom tipkom miša pa na Otkvači ovaj program s programske trake (Unpin this program from taskbar).

Slika 50. Otkvačivanje ikone programa Bojanje (Paint) s programske trake

48 / 49 str.


Radna površina – Desktop Na radnoj površini otvaramo programe s kojima radimo te postavljamo ikone za pristup programima, mapama i datotekama koje često koristimo. Ako se na radnoj površini nalaze prozori otvorenih programa, radnu površinu prikažemo tako da kliknemo na gumb Pokaži radnu površinu (Show Desktop) na desnom kraju programske trake. Svi prozori minimizirat će se na programsku traku i otkriti radnu površinu. Za brzi pogled na radnu površinu možemo koristiti značajku Aero-pogled. Aero-pogled (AeroPeek) daje privremeni pogled na radnu površinu tako da se na radnoj površini vide ikone, mape i programčići radne površine dok se otvoreni prozori naziru poput staklenih pločica. Na taj način vidimo radnu površinu, a da ne moramo minimizirati otvorene prozore te ih naknadno vraćati. Značajku Aero-pogled aktiviramo postavljanjem pokazivača miša na gumb Pokaži radnu površinu (Show Desktop) na desnom kraju programske trake ili držimo pritisnutu tipku Windows i pritisnemo razmaknicu. Aero-pogled bit će dostupan tako dugo dok ne pomaknemo pokazivač miša s gumba Prikaži radnu površinu ili dok ne otpustimo tipku Windows .

Slika 51. Prikaz radne površine pomoću značajke Aero-pogled

Značajku Aero-pogled uključujemo/isključujemo u dijaloškom okviru Svojstva programske trake i izbornika Start (Taskbar and Start Menu Properties) na dnu kartice Programska traka (Taskbar).

PRO-MIL

Slika 52. Uključivanje/isključivanje značajke Aero-pogled

Kako je radna površina naš stalni kontakt s računalom, možemo je prilagoditi tako da nam druženje s računalom bude ugodno.

Prilagodba radne površine - personalizacija sučelja Radnu površinu prilagođavamo odabirom pozadine (Wallpaper), čuvara zaslona (Screen Saver), boje prozora i zvukova. Sve nabrojeno možemo promijeniti jednim klikom odabirom nove teme Windowsa 7, a možemo i pojedinačno mijenjati samo pozadinu, čuvar zaslona itd.. Tema je skup slika, boja i zvukova radne površine, a može uključivati i izgled ikona i pokazivač miša. Novu temu biramo tako da desnom tipkom miša kliknemo na radnu površinu pa odaberemo naredbu Prilagodi (Personalize).

Slika 53. Pozivanje naredbe za podešavanje radne površine preko skočnog izbornika

Drugi način je da otvorimo Upravljačku ploču (Control Panel) te u kategoriji Izgled i personalizacija (Appearance and Personalization) odaberemo Promjena teme (Change the theme).

50 / 51 str.

Radna površina

Slika 54. Pozivanje naredbe za podešavanje radne površine preko Upravljačke ploče

Otvara se prozor za odabir tema koje su podijeljene u tri kategodije: •

moje teme (My Themes) - teme koje smo prethodno koristili i teme preuzete s interneta,

•

aero teme (Aero Themes) - podijeljene su u šest grupa: Windovs 7, arhitektura, likovi, pejzaži, priroda i prizori,

•

teme s osnovim i jakim kontrastom (Basic and High Contrast Themes).

Slika 55. Dijaloški okvir za odabir teme Windowsa (Personalizacija)

Klik na pojedinu temu promijeni pozadinu radne površine i boju prozora te promjenu poprati zvučnim efektom. Za prikaz sljedeće pozadine iz izabrane skupine tema (npr. pejzaži) kliknemo desnom tipkom miša na radnu površinu pa na naredbu Sljedeća pozadina radne površine (Next desktop background). Tema odabrana na ovaj način prikazivat će se na zaslonu poput dijaprojekcije - slike iz izabrane teme izmjenjivat će se u određenim vremenskim razmacima.

PRO-MIL

Slika 56. Odabir pozadine izabrane teme

Iskušajte sve teme te na kraju odaberite onu koja vam najviše odgovara. Naravno, pomoću linka Preuzmi dodatne teme s interneta (Get more themes online) dobit ćete veći izbor tema koje se mogu preuzeti s interneta. Za odabir pozadine radne površine kliknemo na Pozadina radne površine (Desktop Background) na dnu prozora Upravljačke ploče. Otvara se dodatni prozor u kojem su prikazane pozadine radne površine sustava Windows. Svaka kategorija aero teme prikazana je s pet slika za odabir pozadine. Odabirom slike promijeni se pozadina radne površine, a za konačan odabir pozadine potrebno je spremiti promjene.

Slika 57. Odabir pozadine radne površine

Osim pozadina koje nudi sustav Windows, u pozadinu zaslona možemo umetnuti sliku iz biblioteke, najbolje ocijenjene fotografije ili punu boju.

52 / 53 str.

Radna površina

Naravno, na pozadinu zaslona možemo umetnuti bilo koju sliku snimljenu kamerom ili mobitelom (npr. sliku obitelji, kućnog ljubimca, omiljeno mjesto u prirodi, itd.). Za odabir slike iz datoteke koristimo gumb Pregledaj (Browse) te odaberemo mapu u kojoj se slika nalazi. Slike dostupne u izabranoj mapi učitaju se u prozor za odabir te klikom potvrdimo onu koju želimo imati na podlozi zaslona. Ne zaboravite spremiti promjenu.

Slika 58. Odabir vlasite slike za pozadinu radne površine

Mapa izabrana za odabir slike bit će dodana u popis “Mjesta slike:” (Picture location:) u kojem biramo sliku za pozadinu.

Slika 59. Privatne mape dodane u popis “Mjesto slike:”

Na posljetku, način prikaza izabrane slike na radnoj površini biramo pomoću gumba Ispuna (Fill).

PRO-MIL

Slika 60. Način prikaza slike na pozadini radne površine

Čuvar zaslona Čuvar zaslona (Screen Saver) je aplikacija koja se koristi kad računalo određeno vrijeme miruje da bi se izbjeglo ‘urezivanje’ slike u ekran monitora s katodnom cijevi ili plazma monitor. Čuvar zaslona pokreće se ako određeno vrijeme ne diramo miš ili tipkovnicu te započne s prikazom različitih animacija (plutajuća slova ili trake, iscrtavanje oblika, promjena boja, a može se sastojati i od izmjene slajdova vlastitih fotografija). Čuvara zaslona biramo pomoću upravljačke ploče tako da u dijelu Izgled i personalizacija (Appearance and Personalization) odaberemo Promjena teme (Change the theme) -> Čvar zaslona (Screen Saver). Isti prozor dobijemo kliknemo li desnom tipkom miša na radnu površinu pa na naredbu Prilagodi (Personalize). Otvara se dodatni prozor Postavke čuvara zaslo54 / 55 na (Screen Saver Settings) str. u kojem dalje obavljamo Radna sva podešavanja. površina Slika 61. Odabir čuvara zaslona

U polju Čuvar zaslona (Screen saver) biramo izgled. Na slici zaslona unutar prozora prikazat će se izabrani čuvar zaslona, a ako želite vidjeti kako će izgledati na radnoj površini, po odabiru kliknite na Pretpregled (Preview). Čuvari zaslona “3D tekst” i “fotografije” (photos) imaju dodatne mogućnosti prilagodbe pomoću gumba Postavke (Settings) .

Slika 62. Prilagodba teksta za čuvara zaslona

Na čuvaru zaslona možemo imati vlastiti tekst kojem određujemo font (pismo), način kretanja na zaslonu i boju teksta. Umjesto teksta, čuvar zaslona može nam prikazivati trenutno vrijeme. Želimo li da računalo tijekom neaktivnosti prikazuje dijaprojekciju fotografija, izabrat ćemo čuvar zaslona “fotografije” te pomoću gumba Postavke (Settings) odabrati mapu iz koje želimo koristiti slike za projekciju ili jednostavno koristimo slike operacijskog sustava Windows 7.

Slika 63. Odabir slika za čuvara zaslona

PRO-MIL

Po odabiru mape sa slikama odredimo brzinu dijaprojekcije tj. brzinu izmjene slika na zaslonu. Želimo li prikaz slika slučajnim odabirom, potvrdimo opciju “Izmiješaj slike” (Shuffle pictures). Po odabiru čuvara zaslona u polju Čekaj (Wait) određujemo vrijeme za njegovo pokretanje te određujemo hoće li se nakon njegova prekida pojaviti zaslon za prijavu korisnika. Ovo je korisno ako je za prijavu korisnika na računalo potrebna lozinka, što daje sigurnost od neovlaštenog korištenja računala.

Slika 64. Određivanje postavki čuvara zaslona

Za prekid čuvara zaslona dovoljno je pomaknuti miša ili pritisnuti bilo koju tipku na tipkovnici. Za isključivanje čuvara zaslona ponovo otvorite prozor Postavke čuvara zaslona (Screen Saver Settings) te u polju Čuvar zaslona (Screen saver) odaberite “Nema” (None).

Podešavanje boje prozora (sheme boja) Izgled Windowsa, odnosno sučelja, možemo dodatno personalizirati odabirom boje prozora i izbornika Start. Po zadanim postavkama prozori imaju plavu boju - “nebo”. Boju prozora mijenjamo pomoću Upravljačke ploče i kategorije Izgled i personalizacija -> Promjena teme -> Boja prozora (Window Color).

56 / 57 str. Slika 65. Otvaranje prozora za podešavanje boje prozora

Radna površina

Otvara se dodatni prozor “Boja i izgled prozora” (Window Color and Appearance) u kojem biramo boju obruba prozora, izbornika Start i programske trake. Pomoću klizača možemo mijenjati intenzitet izabrane boje, a otkrijemo li “mješač boja”, izabranu boju možemo dodatno nijansirati.

Slika 66. Odabir boje prozora i izbornika Start

Promjene u izboru boje prozora potrebno je spremiti. Ako želite dodatne promjene izgleda, odaberite Napredne postavke izgleda (Advanced appearance settings) te odredite kako će izgledati pojedini dijelovi prozora, npr. naslovna traka prozora, izbornici, dijaloški okviri itd. Pritom možete birati boju izabranog dijela prozora, font, boju i veličinu fonta kojim će se ispisivati tekst u prozoru itd.

Slika 67. Napredno podešavanje boje i fonta naslovne trake aktivnog prozora

PRO-MIL

Dakle, sučelje možete prilagoditi svojim željama do najsitnijih detalja.

Slika 68. Primjenjena ljubičasta boja u sustavu Windows

Podešavanje razlučivosti zaslona i broja boja Razlučivost (rezolucija) zaslona određuje oštrinu slike i teksta na zaslonu. Ako je razlučivost zaslona veća, slike i tekst biti će manji i oštriji te će veći dio prozora programa stati na zaslon. Ako je razlučivost zaslona manja, slike i tekst na zaslonu su veći što olakšava čitanje ali gubi se na oštrini slike. Kod manje razlučivosti moguće je da se dio otvorenog prozora programa ne vidi u cijelosti. Razlučivost zaslona ovisi o tehničkim karakteristikama monitora i grafičkoj kartici. Razlučivost zaslona kreće se od 800x600 piksela (točkica) koja je uobičajena za CRT monitore veličine 14” pa na više, ovisno o veličini monitora (veći monitori podržavaju veću razlučivost). Pimjerice, razlučivost za CRT monitor veličine 17” - 19” je 1280x1024. LCD monitori podržavaju mnogo veće rezolucije (1280x1024 -2560x1600), ovisno o veličini. Za idealan prikaz slike trebala bi se koristiti preporučena (nativna) rezolucija LCD monitora. Kod priključivanja i instalacije monitora na računalo, operacijski sustav instalira upravljačke programe (drivere) za monitor te na temelju svojstva monitora podesi razlučivost i boje. Razlučivost i boje možemo naknadno mijenjati tako da u Upravljačkoj ploči (Control Panel) u kategoriji Izgled i personalizacija (Appearance and Personalization) odaberemo Prilagođavanje razlučivosti zaslona (Adjust screen resolution).

58 / 59 str.

Radna površina

Slika 69. Podešavanje razlučivosti zaslona

Otvara se prozor u kojem kliknemo na strelicu pored polja Razlučivost (Resolution) te povučemo klizač na odgovarajuću veličinu. Najbolje je držati se preporučene razlučivosti kako bi slika na zaslonu bila optimalna. Klikom na Dodatne postavke (Advanced Settings) otvara se dodatni prozor u kojem određujemo boje na zaslonu i učestalost osvježavanja zaslona.

Slika 70. Odabir boja zaslona

Kako bi sve teme sustava Windows bile prikazane u najvećoj mogućoj kvaliteti, potrebno je izabrati 32-bitni prikaz boja (preko 16 milijuna nijansi boja). Kada bismo izabrali 16-bitni prikaz boja (65536 različitih nijansi boja), ne bi bio moguć glatki prijelaz boja zbog nedostatka mogućnosti prikaza većeg broja nijansi boja. Osvježavanje zaslona bitno je kod CRT monitora. Naime, kada je frekvencija osvježavanja zaslona niska, dolazi do efekta “titranja slike”. Za CRT monitore preporuča se učestalost osvježavanja zaslona najmanje 75 Hz. Zbog specifičnosti prirode tehnlogije korištene kod LCD monitora, učestalost osvježavanja ne utječe na titranje.

PRO-MIL

Ako vam uz preporučenu rezoluciju tekst na zaslonu sitan te vam predstavlja napor čitati ga, možete povećati (i naknadno smanjiti) tekst radi lakšeg čitanja. U prozoru za podešavanje razlučivosti zaslona kliknite Povećajte ili smanjite tekst i druge stavke (Make text and other items larger or smaller) (vidi sliku 69.) te odaberite povećan prikaz stavki na zaslonu.

Slika 71. Odabir većeg prikaza teksta i stavki na zaslonu

Odabir zvučne sheme i podešavanje glasnoće zvuka Računalo tijekom rada proizvodi različite zvukove, npr. “podizanje” Windowsa popraćeno je zvukom, nedopuštena radnja daje određeni zvuk upozorenja itd. Operacijski sustav Windows možemo prilagoditi tako da određenu radnju poprati odgovarajućim zvukom. Teme sustava Windows sadrže zvučne sheme koje prate odgovarajuće aktivnosti. Otvorimo Upravljačku ploču (Control Panel) -> Promjena teme (Change the theme) ->Zvukovi (Sounds). Otvara se prozor u kojem možemo pogledati zadane zvukove koji pripadaju izabranoj temi Windowsa. Radnje za koje postoji zvuk označene su zvučnikom.

60 / 61 str.

Radna površina Slika 72. Zvukovi sheme Windows zadano

Da bismo provjerili kojim je zvukom popraćena određena radnja na računalu, u popisu označimo radnju (na slici je označen “izlaz iz sustava Windows”) te kliknemo na Testiraj (Test). Svaka zvučna shema ima drugačije zvukove. Želite li promijeniti zvuk za izabranu radnju, pomoću gumba Pregledaj (Browse) potražite prikladan zvuk. Želite li zvuk isključiti, označite radnju u popisu, kliknite na strelicu gumba Zvukovi (Sounds) - lijevo od gumba Testiraj - te izaberite “Nema” (None). Radnji kojoj promijenite zvuk ili zvuk dodate odnosno isključite, promijenit će boju zvučnika u žuto te će se uz naziv zvučne sheme pojaviti oznaka “promijenjeno” (modified). Promijenjenu zvučnu shemu možete spremiti.

Slika 73. Spremanje promijenjene zvučne sheme

Da�� biste�� primijenili�� izabranu�� zvu�� č�� nu�� shemu�� , �� kliknite� U�� redu� �� (�� OK��). Glasno�� ć�� u�� zvuka�� podešavamo pomoću gumba na samim zvučnicima ili pomoću ikone zvučnika na desnoj strani programske trake. Kliknemo na ikonu zvučnika te povučemo klizač u odgovarajućem smjeru za povećanje ili smanjenje glasnoće.

Slika 74. Isključivanje zvuka u mikseru za glasnoću

Klikom na Mikser (Mixer) otvara se dodatni prozor za podešavanje zvukova. Za isključenje zvučnika, odnosno zvukova na računalu, kliknemo na ikonu zvučnika na dnu prozora prikazanih na prethodnoj slici (utišaj Speakers). Isključeni zvuk prikazan je simbolom prekriženog kruga preko zvučnika . Za ponovno uključenje zvuka potrebno je ponovo kliknuti na istu ikonu zvučnika.

PRO-MIL

Za dodatna podešavanja zvuka poput balansa ili promjene ikone zvučnika, kliknemo na zvučnik na vrhu prozora prikazanih na prethodnoj slici te u dodatnom prozoru obavimo dodatna podešavanja.

Slika 75. Promjena ikone zvučnika

62 / 63 str.

Radna površina

Programčići radne površine - Windows “gadgets” Korisnici operacijskog sustava Windows Vista vjerojatno su navikli na bočnu traku sustava Windows (Sidebar) na kojoj su se nalazili razni programčići tzv. “gadgets”. Na bočnoj traci najčešće su bili sat i kalendar te razni programčići koji su nudili brz pristup informacijama koje se stalno ažuriraju, kontaktima i slično, što je, dakako, ovisilo o željama i potrebama korisnika. Operacijski sustav Windows 7 ne sadrži bočnu traku, ali zato programčiće (gadgets) možemo staviti bilo gdje na radnu površinu (Desktop). Svi programčići nalaze se u galeriji programčića radne površine te ih je moguće dodati na radnu površinu, premještati ih po njoj, mijenjati im veličinu i ukloniti ih s radne površine. U Windows 7 ulitimate verziji dostupni su programčići prikazani na sljedećoj slici.

Slika 76. Programčići dostupni u Windows 7

Dodavanje i uklanjanje programčića na radnu površinu Na radnu površinu kliknemo desnom tipkom miša pa na naredbu Programčići (Gadgets). Otvara se prozor prikazan na prethodnoj slici. Dva puta kliknemo na programčić koji želimo dodati na radnu površinu, npr. na sat. Sat se pojavi u gornjem desnom kutu radne površine i prikazuje vrijeme iz operacijskog sustava, dakle ono koje je prikazano na desnom kraju programske trake. Za dodavanje nekog drugog programčića na radnu površinu, npr. kalendara, dvokliknemo na njega. Svaki sljedeći programčić postavi se na radnoj površini ispod prethodnog, npr. kalednadr se postavi ispod sata. Sljedeći programčić, npr. slikovna slagalica, postavit će se ispod kalendara, itd. Za uklanjanje programčića s radne površine, postavimo pokazivač miša uz desni rub željenog programčića kako bi se pojavio izbornik te kliknemo na gumb Zatvori (Close). Drugi način je da na programčič kliknemo desnom tipkom miša pa na Zatvori programčić (Close gadget).

PRO-MIL

Slika 77. Programčići na radnoj površini

Slika 78. Zatvaranje programčića

Prilagodba programčića Prilagodba �� program�� č�� i�� ć�� a�� podrazumijeva promjenu njihovih mogućnosti (postavki), promjenu njihove veličine i položaja na radnoj površini. Kad postavimo pokazivač miša uz desni rub prozora programčića, dostupan je izbornik s naredbama Zatvori (Close) i Povucite programčić (Drag gadget) te, ovisno o programčiću, naredbe Mogućnosti (Options) i Veća veličina (Size). Naredbe za prilagodbu programčića dostupne su i kada desnom tipkom miša kliknemo na programčić.

64 / 65 str.

Slika 79. Mogućnosti prilagodbe programčića

Windows Gadgets

Prilagodba mogućnosti ovisi o programčiću, neki programčići nemaju Mogućnosti. Mogućnosti sata omogućuju biranje izgleda sata, biranje vremenske zone te dodjeljivanje imena satu.

Slika 80. Mogućnosti sata i dijaprojekcije

Mogućnosti dijaprojekcije omogućuju odabir mape sa slikama za dijaprojekciju, određivanje vremena i efekt prijelaza kod izmjene slika, a kod slikovne slagalice biramo sliku za slaganje. Programčići se kod postavljanja na radnu površinu slažu uz rub zaslona, no možemo ih premjestiti na bilo koji dio radne površine tako da ih pritisnutom lijevom tipkom miša odvučemo na željeno mjesto. Programčići mogu biti smješteni iznad svih otvorenih prozora i vidljivi cijelo vrijeme rada na računalu, npr. ako pratite vijesti. Tada u skočnom izborniku (klik desnom tipkom miša na programčić) biramo Uvijek na vrhu (Always on top). Želimo li pojedini programčić vratiti u pozadinu, ponovo kliknemo na istu naredbu. Za promjenu veličine kliknemo na gumb za promjenu veličine uz desni rub prozora programčića ili u skočnom izborniku na naredbu Veličina (Size) -> Velika (Large size), odnosno ->Mala (Small size) želimo li smanjiti prozor programčića. Ispred trenutne veličine prozora uključena je kvačica.

PRO-MIL

Rad s ikonama radne površine Ikone su sličice koje nalazimo svugdje na računalu: na radnoj površini, na programskoj traci, u izborniku Start i u programima koje rabimo tijekom rada na računalu, a predstavljaju programe, mape, datoteke i naredbe. Ikone su najčešće prečaci za otvaranje programa o čemu smo govorili u poglavljima o izborniku Start i programskoj traci. U ovom poglavlju osvrnut ćemo se na ikone na radnoj površini.

Vrste ikona i korištenje ikona za otvaranje datoteka, mapa, programa Radnu površinu koristimo za rad s računalom i na nju stavljamo sve što nam je tijekom rada neophodno�� : programe, razne alate i slično. Svaki korisnik svoju radnu površinu uređuje prema svojim potrebama i željama pa tako na nju stavlja ikone koje su mu potrebne. Na radnu površinu postavljamo ikone programa koje svakodnevno ili često koristimo. Dvoklik na ikonu otvara pripadajući program. Ikone programa u pravilu su ikone prečaca, dakle kraći put za pokretanje programa (dvoklik na ikonu umjesto Start -> Svi programi ...). Na radnoj površini možemo imati ikone mapa i datoteka. Njihove ikone mogu biti obične ikone i ikone prečaca. U čemu je razlika? Kada spremamo neku datoteku, osim njenog imena moramo odrediti i mjesto gdje je želimo spremiti (pogledajte poglavlje Kreiranje datoteka) tako da biramo pogon (disk) i mapu u kojoj će se datoteka nalaziti. Datoteku možemo spremiti na radnu površinu. U tom slučaju datoteka će na radnoj površini imati ikonu sa svojim imenom. Dvoklikom na ikonu otvaramo istoimenu datoteku u odgovarajućem programu. Ako datoteka nije spremljena na radnoj površini, već u nekoj drugoj mapi ili na mreži, za nju možemo napraviti ikonu prečaca na radnoj površini te na taj način skratiti put za njeno otvaranje (isto kao i kod programa). Ikona prečaca na radnoj površini ima u donjem lijevom kutu strelicu koja ukazuje na prečac. Kad postavimo pokazivač miša na ikonu prečaca, pojavi se zaslonski opis s putanjom do mjesta na koje taj prečac vodi. Na isti način koristimo i ikone mapa. Dvoklikom na mapu otvaramo izabranu mapu te imamo pristup datotekama u njoj. Datoteku otvaramo dvoklikom na njeno ime ili ikonu. 66 / 67 str.

Slika 81. Ikone na radnoj površini

Rad s ikonama

Kreiranje ikona prečaca na radnoj površini Radna površina ima vlastite ikone koje možemo dodati na radnu površinu ili ih ukloniti. Prema zadanim postavkama na radnoj površini nalazi se samo ikona Koš za smeće (Recycle Bin). Ostale ikone radne površine dodajemo i uklanjamo klikom desne tipke miša na radnu površinu -> Svojstva (Properties) -> Promjena ikona radne površine (Change desktop icons). Otvara se prozor u kojem postavimo kvačicu uz ikonu koju želimo imati na radnoj površini ili uklonimo kvačicu za micanje ikone s radne površine te kliknemo U redu (OK).

Slika 82. Dodavanje ikone Računalo na radnu površinu.

Prilikom instalacije programa na računalo (uključujuči i igre) uglavnom se kreira i njegova ikona prečaca na radnoj površini (kod pojedinih programa potrebno je potvrditi tu mogućnost tijekom instalacije). Za datoteke koje spremimo u mapu Radna površina (Desktop), automatski se kreira pripadajuća ikona. Windowsi dozvoljavaju kreiranje ikona prečaca i ikona mapa na radnoj površini, kao i njihovo premještanje na radnoj površini, promjenu imena i brisanje ikona. Da bismo kreirali ikonu prečaca na radnoj površini kliknemo desnom tipkom miša na radnu površinu pa na Novo (New) -> Prečac (Shortcut). Otvara se prozor Stvaranje prečaca (Create Shortcut) u kojem pomoću gumba Pregledaj (Browse) potražimo željeni program, mapu ili datoteku. Slika 83. Traženje stavke za koju se kreira prečac

PRO-MIL

Slika 84. Odabir mape za kreiranje ikone prečaca

Po odabiru stavke (programa, mape ili datoteke), put do nje unosi se u polje “Upišite mjesto datoteke” (Type the location of the item ). Kliknemo Dalje (Next). U sljedećem prozoru određujemo ime prečaca koje ne mora biti ime datoteke ili mape, prečac samo upućuje na izabranu mapu ili datoteku. Kliknemo na Završi (Finish) nakon čega je ikona prečaca dostupna na radnoj površini.

Slika 85. Određivanje imena ikone prečaca

Slika 86. Novokreirani prečac mape

68 / 69 str.

Rad s ikonama

Kreiranje ikone prečaca pomoću izbornika Start Pomoću izbornika Start potražimo program za koji želimo kreirati ikonu prečaca. kliknemo na ime programa desnom tipkom miša pa na Pošalji (Send) -> Radna površina (napravi prečac) (Desktop (create shortcut)).

Slika 87. Kreiranje ikone prečaca programa WordPad

Ikone prečaca za programe, mape i datoteke možemo kreirati i pomoću programa Windows Explorer ili Računalo (Computer). U popisu mapa potražimo stavku za koju kreiramo prečac, kliknemo na nju desnom tipkom miša pa na Pošalji (Send) -> Radna površina (napravi prečac) (Desktop (create shortcut)).

Slika 88. Kreiranje prečaca za mapu u programu Windows Explorer

Napomena: ne pretjerujte s dodavanjem ikona na radnu površinu jer se time gubi njena preglednost.

PRO-MIL

Premještanje i slaganje (raspoređivanje) ikona na radnoj površini Ikone koje dodajemo na radnu površinu redaju se u stupcima s lijeva na desno. Najprije se popuni krajnji lijevi stupac, a zatim sljedeći. Raspored ikona na radnoj površini promjenjiv je (po nazivu, veličini, vrsti stavke (datoteke) ili datumu izmjene).

Slika 89. Mogućnosti rasporeda ikona na radnoj površini

Ikone možemo proizvoljno razmijesiti po radnoj površini. Pritisnutom lijevom tipkom miša odvučemo ikonu na željeno mjesto radne površine, npr. gornji desni kut, i otpustimo tipku miša. Odvučemo li ikonu na novo mjesto desnom tipkom miša, otvorit će se izbornik koji uz premještanje omogućuje i kopiranje ikone na odredišno mjesto, kao i stvaranje prečaca. Windowsi omogućuju prikaz ikona na radnoj površini u tri veličine (male, srednje i velike) te njihovo skrivanje i otkrivanje. Desnom tipkom miša kliknemo na radnu površinu, postavimo pokazivač miša na Prikaz (View) i kliknemo na željenu veličinu ikona.

Slika 90. Promjena veličine ikona na radnoj površini

Kliknemo li na Pokaži ikone radne površine (Show desktop icons) i isključimo kvačicu ispred ove mogućnosti, ikone ćemo privremeno sakriti. Time ikone nisu izbrisane s radne površine, već su samo skrivene. Za ponovni prikaz ikona radne površine uključimo kvačicu ispred ove mogućnosti. 70 / 71 str.

Rad s ikonama

Označavanje (selektiranje) ikona Ikonu na radnoj površini označimo tako da kliknemo na nju (ikona i njen naziv osvijetle se). Sada ikonu možemo premjestiti na drugo mjesto, promijeniti joj ime ili je izbrisati.

Slika 91. Označena ikona programa WordPad

Za označavanje više susjednih ikona povučemo pritisnutom tipkom miša preko ikona koje želimo označiti.

Slika 92. Označavanje susjednih ikona povlačenjem miša

Više nesusjednih ikona označimo tako da na tipkovnici držimo pritisnutu tipku Ctrl, a mišem kliknemo na svaku ikonu koju želimo označiti. Kad označimo željene ikone, otpustimo tipku Ctrl. Da bismo “odznačili” ikone, kliknemo bilo gdje na radnu površinu.

Slika 93. Označene nesusjedne ikone.

PRO-MIL

Promjena imena i brisanje ikona Za promjenu�� imena �� ikone�� kliknemo na nju desnom tipkom miša pa na naredbu Preimenuj (Rename). Ime ikone osvijetli se. Sada upišemo novo ime i pritisnemo tipku Enter.

Slika 94. Promjena imena ikone

Drugi način je da na ikonu kliknemo sporo dva puta kako bi se njeno ime osvijetlilo te ga promijenimo. Napomena: promjenom imena ikone datoteke, ujedno promijenimo i ime toj datoteci. Ako promijenimo ime ikoni prečaca mape ili datoteke, tada mijenjamo samo ime ikone jer ikona prečaca je put do datoteke koju označava. Dakle, ime ikone prečaca i ime datoteke ne moraju se podudarati. Brisanje ikone Na ikonu kliknemo desnom tipkom miša pa na Izbriši (Delete). Otvara se dodatni prozor u kojem je potrebno potvrditi brisanje ikone. Izbrisana ikona premješta se u mapu Koš za smeće (Recycle Bin) odakle je možemo vratiti (pod uvjetom da ne ispraznimo koš za smeće).

Slika 95. Potvrda brisanja ikone

Oprez: brisanjem ikone datoteke ili mape, izbrisat ćete s njom njenu datoteku ili mapu. Brisanjem ikone prečaca do datoteke ili mape brišete samo prečac, a ne i datoteku i mapu do koje prečac vodi. Preporuka je da se na radnoj površini nalaze samo ikone prečaca do mapa str. 72 / 73 i datoteka jer velike mape i datoteke na radnoj površini mogu usporiti rad računala. S druge strane, u slučaju brisanja ili reinstalacije Windowsa datoteRad s ke i mape radne površine brišu se. ikonama

Pokretanje programa i izgled prozora Na kraju poglavlja o sučelju osvrnut ćemo se i na izgled prozora programa koje pokrećemo u sustavu Windows. Većinu programa možemo pokrenuti na više načina: 1. pomoću izbornika Start a. kliknemo na gumb Start -> Svi programi (All Programs) -> ime programa ili ime mape u kojoj se program nalazi pa Ime programa. b. Start -> ikona prečaca programa u izborniku Start (ako postoji) 2. dvoklikom na ikonu prečaca programa na radnoj površini (ako postoji) 3. klik na ikonu programa na programskoj traci (ako postoji)

Izgled prozora programa Što je prozor? Prozor (window) je okvir unutar kojeg se otvara i prikazuje program. Kad pregledavamo sadržaj neke mape, njen sadržaj prikaže se u prozoru mape. Dijaloški okviri također su prozori čija je svrha dijalog s računalom. Pogledajmo dijelove nekoliko različitih prozora.

Slika 96. Prozor programa Blok za pisanje

Slika 97. Prozor kalkulatora - standardni i znanstveni prikaz

PRO-MIL

Na vrhu svakog prozora nalazi se Naslovna traka (Title Bar). Na lijevom rubu naslovne trake nalazi se ikona programa, zatim naziv trenutne datoteke i naziv programa. Na desnom rubu naslovne trake nalaze se gumbi za rad s prozorom. Traka izbornika (Menu Bar) sadrži popis dostupnih izbornika. Što je izbornik? Izbornik je popis mogućnosti za odabir, uglavnom naredbe kojima pokrećemo određenu radnju. Izbornik otvaramo klikom na njegovo ime. Prelazimo pokazivačem miša do odgovarajuće naredbe te kliknemo na njeno ime da bismo je aktivirali. Naredbe koje nisu dostupne prikazane su svjetlijom bojom. Po odabiru naredbe koja iza imena ima trotočje (...) otvara se dijaloški okvir za odabir dodatnih opcija ili za davanje dodatnih uputa programu. U prozoru Bloka za pisanje (NotePad) otvoren je izbornik Datoteka i izabrana naredba Otvaranje... Ova naredba otvara dijaloški okvir Otvaranje u kojem programu dajemo upute za otvaranje datoteke: gdje se datoteka nalazi (pogon i mapu) i naziv datoteke.

Slika 98. Prozor dijaloškog okvira Otvaranje (Open)

Naredba koja iza imena ima strelicu udesno, sadrži podizbornik s dodatnim opcijama ili naredbama, kao što je prikazano na slici prozora programa Kalkulator. Pojedini programi sadrže i alatne trake koje su obično smještene ispod trake s izbornicima. Alatne trake sadrže gumbe za izvršenje naredbi. Gumbi na alatnim trakama zapravo su ikone prečaca za pojedine naredbe. Npr., kliknemo na gumb naredbe Ispis i otvorimo pripadajući dijaloški okvir, umjesto da kliknemo na izbornik Datoteka -> Ispis. 74 / 75 str. U prethodnim inačicama Windowsa programi WordPad i Bojanje imali su alatne trake. U Windows 7 alatne trake zamijenjene su Vrpcom (Ribbon). Na Programi i ovaj način Microsoft usklađuje sučelje programa sustava Windows s uredprozori skim programima iz paketa Office.

Vrpca zamjenjuje izbornike, a sastoji se od kartica koje sadrže gumbe za pokretanje naredbi. Karticu otvaramo klikom na njeno ime, a naredbu pokrećemo klikom na njen gumb.

Slika 99. Prozor programa WordPad

Slika 100. Program Bojanje (Paint)

PRO-MIL

Pojedini gumbi otvaraju padajuće popise za odabir mogućnosti što prepoznajemo po strelici uz desni ili donji rub gumba. Npr., kad kliknemo na strelicu gumba Boja teksta u WordPadu, otvara se paleta u kojoj biramo boju. Isto je s gumbima za odabir vrste i veličine fonta (pisma) itd. Kada u programu Bojanje kliknemo na strelicu gumba Kistovi (Brushes), biramo izgled kista, a pomoću gumba Veličina (Size) dodatno određujemo debljinu crte koju ćemo kistom nacrtati.

Slika 101. Odabir boje teksta u WordPadu

Ispred vrpce nalazi se gumb s imenom programa (WordPad ili Bojanje). Klikom na gumb programa dostupne su naredbe koje se u ostalim programima nalaze u izbornika Datoteka (File) – pogledajte sliku programa Blok za pisanje.

Slika 102. Gumb WordPad i pripadajuće naredbe

Skočni izbornik Kada na neki objekt (tekst, sliku, radnu površinu) kliknemo desnom tipkom miša, otvori se skočni izbornik (pop-up menu). Ovaj izbornik u literaturi nazivaju i kontekstni ili objektni izbornik zato što naredbe u tom izborniku ovise o tome na što se klikne. Različite naredbe bit će dostupne ako kliknemo na tekst, prazan dio radne površine ili na sliku. Naredbe u skočnom izborniku biramo na isti način kao i u padajućem (kliknemo na ime naredbe). Skočni izbornik možemo otvoriti i 76 / 77 str. tako da označimo objekt (tekst ili sliku) i pritisnemo tipku (između tipke Alt Gr i Ctrl) desno od razmaknice. Programi i prozori

Slika 103. Skočni izbornik u programu WordPad

Za izvršenje pojedinih naredbi otvaraju se različiti dijaloški okviri. U nekima je potrebno dati dodatne upute programu (npr. kod ispisa određujemo broj stranica i broj kopija ispisa te biramo pisač). Drugi dijaloški okviri traže unos ili promjenu odgovarajućih parametara (slika 104.), potvrdu izvršenja naredbe (slika 105.) ili uključivanje/isključivanje potvrdnih okvira za opcije izvršenja naredbe (slika 106.). Za unos ili promjenu parametara za izvršenje naredbe kliknemo unutar polja u kojem želimo napraviti promjenu i unesemo nove vrijednosti. Slika 104. Dijaloški okvir Odlomak i određivanje uvlake teksta u WordPadu

Slika 105. Potvrđivanje naredbe za spremanje promjena

Za potvrdu izvršenja naredbe kliknemo na odgovarajući gumb, npr. Spremi ili U redu. Kod potvrdnih okvira kliknemo na okvir (kvadratić) ispred odgovarajuće mogućnosti. Ako okvir sadrži kvačicu, mogućnost je uključena te će se izvršiti kada kliknemo na U redu. Prazan okvir znači da je mogućnost isključena, a da bismo je uključili kliknemo na okvir.

PRO-MIL

Slika 106. Uključivanje potvrdnog okvira

Prozor programa ima radnu površinu za rad, pisanje teksta, crtanje itd. Kad je sadržaj veći od prozora programa (npr. imamo više stranica teksta ili veliku sliku koja cijela ne stane u prozor) uz rubove radne površine pojave se klizači. Ovisno o veličini sadržaja prozor može imati jedan klizač (okomiti ili vodoravni) ili oba. Klizače koristimo za pomicanje sadržaja - pritisnutom tipkom miša vučemo klizač u željenom smjeru kako bismo otkrili ono što trenutno nije prikazano. Klizače možemo pomicati i klikom na strelice na krajevima kliznih traka te se na taj način pomicati po sadržaju redak gore/dolje ili stupac lijevo/desno. Prikaz sadržaja na radnoj površini prozora možemo podesiti pomoću klizača ili gumba za zumiranje. Umanjenim zumiranjem (smanjenjem teksta i objekata) vidimo više sadržaja u prozoru, i obratno.

Rad s prozorima Na desnom rubu naslovne trake nalaze se gumbi za rad s prozorom.

Slika 107. Gumbi za rad s prozorom

Gumb Minimiziraj (Minimize) smanji prozor na veličinu gumba na programskoj traci i ukloni prozor s radne površine. Klik na gumb programa na programskoj traci vraća prozor na prethodnu veličinu na radnu površinu. Za minimiziranje aktivnog prozora (onog kojeg vidimo na zaslonu iznad svih otvorenih prozora) možemo kliknuti na njegov gumb na programskoj traci, a sljedećim klikom vratiti ga na prethodnu veličinu. Gumb Maksimiziraj (Maximize) povećava prozor na veličinu zaslona. Kada prozor prekriva cijeli zaslon, gumb Maksimiziraj mijenja se u gumb Vrati smanjeno (Restore Down). Klikom na njega vraćamo prozor na veličinu prije maksimiziranja. Pojedine prozore nije moguće povećati na veličinu zaslona. U tom slučaju gumb Maksimiziraj je proziran.

Slika 108. Gumb Vrati smanjeno

Gumb Zatvori (Close) zatvara prozor programa, a time ujedno i program. Prozore programa možemo minimizirati i maksimizirati i na druge načine.

78 / 79 str.

Programi i prozori

Minimiziranje i maksimiziranje prozora Želimo li odjednom minimizirati sve prozore otvorene na radnoj površini, kliknemo na gumb Pokaži radnu površinu (Show Desktop) na desnom rubu programske trake. Ponovni klik na isti gumb vraća na radnu površinu prethodno minimizirane prozore. Za istovremeno minimiziranje svih prozora na radnoj površini možemo koristiti tipke Windows +D . Ista kombinacija tipki ponovo stavlja sve minimizirane prozore natrag na radnu površinu. Sve prozore minimizira i kombinacija tipki Windows +M, a vraća na radnu površinu kombinacija tipki Windows +Shift+M. Ako koristimo aero temu Windowsa, za brzo minimiziranje prozora možemo koristiti značajku Aero potresanje (Aero Shake) koja minimizira sve prozore radne površine osim onog kojeg tresemo (potresamo). Prozor koji želimo zadržati na radnoj površini potresemo pritisnutom tipkom miša na naslovnoj traci. On će ostati na radnoj površini, a svi ostali prozori minimizirat će se. Da bismo ih vratili na radnu površinu, ponovo potresemo aktivni prozor. Za minimiziranje svih prozora osim aktivnog možemo koristiti kombinaciju tipki Windows + Home. Iste tipke vraćaju sve minimizirane prozore na radnu površinu. Prozor možemo maksimizirati (prikazati preko cijelog zaslona) i tako da prozor odvučemo uz gornji rub zaslona. Kada kontura prozora ispuni cijeli zaslon, otpustimo tipku miša. Da bismo vratili prozor na prethodnu veličinu, povučemo naslovnu traku prozora s vrha zaslona. Osim minimiziranja i maksimiziranja, prozorima možemo odrediti bilo koju veličinu. Veličinu prozora mijenjamo tako da postavimo pokazivač miša uz rub prozora. Kad pokazivač miša promijeni oblik u dvosmjernu strelicu, pritisnemo lijevu tipku miša i vučemo u odgovarajućem smjeru - prema unutra da bismo prozor smanjili ili prema van da bismo ga povećali. Kad prozor dostigne traženu veličinu, otpustimo tipku miša. Veličinu prozora možemo mijenjati i na kutovima prozora. U tom slučaju prozoru mijenjamo istovremeno visinu i širinu.

Slika 109. Promjena veličine prozora Bloka za pisanje

PRO-MIL

Drugi način je da kliknemo na ikonu programa na naslovnoj traci te u kontrolnom izborniku na naredbu Veličina (Size).

Slika 110. Pozivanje naredbe za promjenu veličine u programu Blok za pisanje

Nakon što pokazivač miša promijeni oblik u četverosmjernu strelicu , pomoću tipki kursora na tipkovnici (tipke sa strelicama) mijenjamo prozoru veličinu. Na ovaj način mijenjamo veličinu prozora programa i mapa, ali ne i prozorima dijaloških okvira. Premještanje i slaganje prozora Prozore možemo premještati po zaslonu i postaviti ih na mjesto koje nam najviše odgovara. Prozor premještamo tako da ga pomoću pritisnute lijeve tipke miša na naslovnoj traci odvučemo na drugo mjesto. Kad stignemo na odredište, otpustimo tipku miša.

Slika 111. Premještanje prozora Kalkulatora

Prozor programa ili mape (ne i dijaloškog okvira) možemo premjestiti i pomoću kontrolnog izbornika. Kliknemo na ikonu programa ili mape na naslovnoj traci prozora te na naredbu Premjesti (Move). Kada pokazivač miša promijeni oblik u pomoću tipki sa strelicama dovedemo prozor na željeno mjesto na zaslonu.

,

Promjenom veličine prozora i njihovim premještanjem, prozore možemo posložiti po radnoj površini na razne načine te imati istovremeni pogled na njih.

80 / 81 str.

Programi i prozori

Slika 112. Primjer složenih prozora na radnoj površini

Slaganje otvorenih prozora po radnoj površini možemo prepustiti sustavu Windows. Desnom tipkom miša kliknemo na prazni dio programske trake pa na jedan od načina slaganja prozora. Slika 113. Odabir slaganja otvorenih prozora na radnoj površini

Slika 114. Kaskadno posloženi otvoreni prozori

PRO-MIL

Poravnanje (Aero Snap) Za slaganje prozora na radnoj površini možemo koristiti značajku Poravnanje (Aero Snap) koja prilagodi veličinu prozora na polovicu zaslona. Pritisnutom tipkom miša povučemo prozor uz lijevi rub zaslona dok se ne pojavi kontura prozora. Po otpuštanju tipke miša prozor će se poravnati na lijevu polovicu zaslona. Na isti način poravnamo drugi prozor na desnu polovicu zaslona. Ovakav raspored prozora omogućuje usporedbu sadržaja dva otvorena prozora ili kopiranje sadržaja iz jednog prozora u drugi i sl.

Slika 115. Poravnanje prozora programa Bojanje (Paint) na lijevu polovicu zaslona

Ako želimo aktivni prozor poravnati uz rub zaslona, pritisnemo tipku Windows tipku sa strelicom lijevo ili desno.

i

Za vraćanje prozora na prethodnu veličinu odvučemo naslovnu traku prozo- str. 82 / 83 ra s vrha zaslona i otpustimo tipku miša. Programi i Značajku poravnanje ne možemo koristiti s programima kojima je zadana veprozori ličina prozora manja od polovice zaslona, npr. Kalkulator ili Ljepljive bilješke.

Premještanje među prozorima Ako imamo više otvorenih prozora, tada prozori programa koje pokrećemo prekrivaju jedan drugog na radnoj površini. Kad su prozori programa manjih dimenzija, vidimo koji se prozori nalaze u pozadini. Aktivan prozor je onaj koji se nalazi na vrhu i kojem je gumb za zatvaranje prozora crvene boje. U takvom slučaju (kada su prozori vidljivi) iz jednog prozora (programa) u drugi premještamo se klikom miša na željeni prozor.

Slika 116. Premještanje iz prozora Kalkulatora u Bojanje

Za premještanje među otvorenim prozorima koristimo i programsku traku. Prozori programa i mapa prikazani su gumbom na programskoj traci. Klikom na gumb s ikonom programa ili mape, premještamo se u njegov (njen) prozor. Za više informacija pogledajte poglavlje “Gumbi na programskoj traci”. Za premještanje među prozorima koristimo tipke Alt+Tab (tabulator). Držimo stalno pritisnutu tipku Alt i pritišćemo tipku Tab. Windowsi kruže po otvorenim prozorima i svakim pritiskom na tipku Tab označe sljedeći otvoreni prozor. Kad dođemo do željenog prozora, otpustimo tipku Alt.

Slika 117. Premještanje među prozorima pomoću tipki Alt+Tab

PRO-MIL

Premještanje među prozorima pomoću značajke Aero Flip 3D Ako vaša inačica Windowsa podržava aero teme, za prebacivanje među prozorima možete koristiti značajku Aero Flip 3D (trodimenzionalni prikaz prozora). U Windows Vista operacijskom sustavu postojala je ikona za Aero Flip 3D na programskoj traci. U Windows 7 Aero Flip otvaramo pritiskom na tipku Windows +Tab.

Slika 118. Premještanje među prozorima pomoću značajke Aero Flip 3D

U prikazu prozora Aero Flip 3D kliknemo na prozor u koji se želimo premjestiti. Držimo li pritisnutu tipku Windows a pritišćemo tipku Tab, 3D prikaz prozora će rotirati. Kad željeni prozor dođe u prvi plan, otpustimo tipku Tab. Isti efekt može se postići držanjem tipke Windows i vrtnjom kotačića na mišu.

84 / 85 str.

Programi i prozori

Datoteke i mape

• Windows Explorer • Kreiranje mapa i datoteka • Rad s datotekama i mapama

Datoteke i mape Što je datoteka, a što mapa? Datoteka (File) je bilo koji zapis spremljen u računalu: tekst, slika, video zapis, zvuk, program... Mapa (Folder) je logička cjelina u koju spremamo datoteke. Unutar mape može se nalaziti jedna ili više podmapa (Subfolders). Kada uključimo računalo, najprije se u memoriju računala učita skup datoteka i pripremi računalo za rad. Dakle, operacijski sustav Windows pokreće skup različitih datoteka koje nazivamo sistemske datoteke i smještene su u mapi Windows. Po zadanim postavkama sustava sistemske datoteke skrivene su kako korisnici ne bi nehotice izbrisali takvu datoteku ili je premjestili u drugu mapu čime bi ugrozili pravilno funkcioniranje sustava. Osim sistemskih postoje i razne izvršne datoteke (executable files) čiji je zadatak pokretanje programa, npr. programa za obradu teksta, igrice ili različite dijelove sustava. Kad na računalu pokrećemo određeni program, zapravo pokrećemo izvršnu datoteku. U sustavu Windows postoji i niz drugih datoteka različitih sadržaja: slikovnih, glazbenih, video... Ogledne primjerke slikovnih, glazbenih i video datoteka pogledajte u Biblioteci sustava Windows (kliknite na gumb Start te u desnom stupcu izbornika otvorite osobnu mapu i odaberite odgovarajuću podmapu Biblioteke). Slika 119. Ogledne datoteke slika

Korisnik računala može stvarati vlastite datoteke. Napisan tekst (u WordPadu, Bloku za pisanje, Wordu ili nekom drugom programu za obradu teksta) koji spremimo činit će tekstnu datoteku. Crtež koji nacrtamo ili sliku koju snimimo kamerom i spremimo na računalu činit će slikovnu datoteku, itd. Datoteke spremamo u mape kao što dokumente u uredu spremamo u registratore. Pritom datoteke spremamo odgovarajućom logikom, tekst u dokumente, zvučne zapise u mapu Glazba itd. Windows za svakog korisnika koji ima korisnički račun kreira njegove mape, a njihov sadržaj možemo pogledati pomoću izbornika Start (u desnom stupcu izbornika nalaze se osobne mape korisnika). Osim mapa koje dodijeli sustav Windows, korisnik može kreirati i vlasite mape za svoje potrebe te u njih spremati datoteke logikom koju sam odredi. Npr., korisnik kreira mapu Poduzeće, unutar nje podmape Proizvodnja, Trgovina, Zaposlenici te u njih sprema odgovarajuće datoteke ili stvara dodatne podmape. Datotekama i mapama dodjeljujemo smisleno ime koje nam govori o njihovom sadržaju. Za rad s mapama i datotekama koristimo program Windows Explorer.

PRO-MIL

Windows Explorer Windows Explorer sastavni je dio sustava Windows, a pokrećemo ga klikom na njegovu ikonu na programskoj traci ili preko izbornika Start (Start -> Svi programi (All Programs)-> Pomagala (Accessories) -> Windows Explorer). Windows Explorer omogućuje pregledavanje sadržaja mapa, stvaranje novih mapa, njihovo premještanje i kopiranje te uređivanje njihove hijerarhije. Isto tako omogućuje različite prikaze sadržaja mapa. Kad otvorimo osobnu mapu ili bilo koju drugu mapu, njen sadržaj prikaže se u prozoru Windows Explorera. Prozor Windows Explorera izgleda ovako.

Slika 120. Prozor Windows Explorera

Sadržaj mapa pregledavamo tako da u Navigacijskom oknu (Navigation pane) označimo željenu mapu (na slici Disk (D:)), a njen sadržaj prikaže se u oknu sadržaja s desne strane. Prozor vašeg Windows Explorera može se neznatno razlikovati što ovisi o tome jesu li prikazani svi dijelovi prozora ili nisu. Adresna traka (Address bar) – pokazuje adresu mape čiji sadržaj je prikazan u oknu sadržaja. Adresna traka prikazuje put (putanju) kojom smo došli do prikazane mape. U primjeru na slici naprije smo u navigacijskom oknu označili 88 / 89 str. Računalo, a zatim Disk (D:). Gumbe Natrag (Back) i Naprijed (Forward) koristimo za prikaz mapa i biblioteka koje smo prethodno otvorili. Gumb Natrag (Back) vraća sadržaj mape koja je prethodno bila otvorena, a gumb Naprijed (Forward) sadržaj mape

Datoteke i mape

koja je bila otvorena prije korištenja gumba Natrag. U primjeru na slici pomoću gumba Natrag prikazali bismo sadržaj mape Računalo, a pomoću gumba Naprijed ponovo bismo prikazali mapu Disk (D:). Da bi gumb Naprijed bio dostupan, moramo bar jednom upotrijebiti gumb Natrag. Okvir za pretraživanje (The search box) – koristi se za traženje datoteke u trenutno otvorenoj mapi ili biblioteci. Pretraživanje započinje odmah s unosom teksta (prikažu se sve datoteke koje sadrže upravo upisano slovo), a što više teksta unesemo, lista rezultata pretraživanja se sužava (skraćuje). Traka izbornika (Menu bar) – sadrži izbornike s naredbama za uređivanje i prikaz stavki u mapama. Prema zadanim postavkama traka izbornika nije uključena. Uključimo je klikom na Organiziraj (Organize) -> Izgled (Layout) -> Traka izbornika (Menu bar). Alatna traka (Toolbar) - koristimo je za izvođenje raznih zadataka s mapama i datotekama, npr. dodavanje sadržaja mape u biblioteke, snimanje na CD (DVD), kreiranje podmapa te različit prikaz stavki izabrane mape. Alatna traka vrlo je dinamična, njen izgled i dostupne mogućnosti ovise o izabranoj stavci.

Slika 121. Izgled alatne trake kad je označena mapa s glazbom, fotografijama, slikovnim datotekama i video datotekama

Zajedničko alatnoj traci su gumbi Organiziraj (Ogranize), Snimi (Burn) i Nova mapa (New folder) te na desnom kraju gumb za promjenu prikaza stavki u mapi, gumb za uključivanje Okna pretpregleda (Show the preview pane) i gumb Pomoć (Get help). Navigacijsko okno (Navigation pane) - koristi se za navigaciju po diskovima i mapama te odabir mape čiji sadržaj želimo pregledati. Okno sadržaja (File list) - prikazuje sadržaj mape izabrane u navigacijskom oknu (podmape i datoteke). Ako radimo pretraživanje, u ovom oknu prikazat će se rezultati trenutne pretrage. Okno s detaljima (Details pane) - prikazuje detalje o izabranoj stavci. Slika 120. prikazuje podatak da mapa izabrana u navigacijskom oknu sadrži 8 stavki. Kada u popisu sadržaja označimo mapu ili datoteku, okno s detaljima prikaže njihova svojstva (naziv, datum izmjene, autora itd.).

PRO-MIL

U prozoru Windows Explorera možemo prikazati i okno pretpregleda pomoću istoimenog gumba na alatnoj traci ili pomoću izbornika Organiziraj (Organize) -> Izgled (Layout) -> Okno pretpregleda (Preview pane). U ovom oknu vidimo dio sadržaja ili čitav sadržaj izabrane datoteke (ovisno o njenoj veličini). Kada pregledavamo mapu Biblioteke, u oknu sadržaja otvara se Okno biblioteke (Library pane) (pogledajte sliku 119. gdje je prikazana biblioteka slika) koje omogućuje raspoređivanje datoteka u biblioteci prema različitim svojstvima. Prilagodba izgleda prozora Explorera Izgled prozora Windows Explorera određujemo klikom na gumb Organiziraj (Organize) -> Izgled (Layout) te na stavku (dio prozora) koju želimo prikazati ili ukloniti iz prozora. Stavka koja ima uključenu kvačicu prikazana je u prozoru.

Slika 122. Prikaz/skrivanje dijelova prozora u Windows Exploreru

Za dodavanje stavke u prozor Explorera, kliknemo na stavku koja ispred imena nema kvačicu. Klikom na stavku koja ispred imena ima kvačicu, isključit ćemo kvačicu te ukloniti tu stavku iz prozora Windows Explorera. Veličinu okana u prozoru Windows Explorera možemo mijenjati tako da postavimo pokazivač miša uz rub okna (npr. navigacijskog okna ili gornji rub okna s detaljima), a kada on promijeni oblik u dvosmjernu strelicu povučemo rub okna u željenom smjeru.

90 / 91 str. Slika 123. Proširenje navigacijskog okna

Na isti način mijenjamo veličinu prozora Windows Explorera.

Windows Explorer

Organizacija mapa i datoteka Datoteku (File) spremamo u mapu (Folder) koja može biti samostalna mapa ili podmapa (Subfolder) - mapa unutar mape više razine. Dio organizacije datoteka određen je sustavom (sistemske mape i datoteke) i ne smije se mijenjati, a dio korisnik određuje sam. Organizaciju mapa i datoteka vidimo u Navigacijskom oknu (Navigation pane) Windows Explorera.

Slika 124. Organizacija mapa i datoteka

U navigacijskom oknu uobičajeno prikazani su Favoriti (Favorites), Biblioteke (Libraries), Računalo (Computer) i Mreža (Network). Strelica (trokutić) ispred ikone mape, računala ili mreže znači da mapa sadrže podmape (mape niže razine). Strelica bijele boje usmjerena u desno znači da popis mapa niže razine nije prikazan. Da bismo ga vidjeli kliknemo na bijelu strelicu. Ispod imena mape prikaže se pripadajući popis podmapa, a strelica ispred mape mijenja boju (crna) i smjer (ukazuje na uvučen popis ispod imena mape) . Ponovni klik na oznaku sažme (zatvori) popis podmapa te vrati oznaku . Mapa koja ne sadrži podmapu nema oznaku ispred svoje ikone

.

Svakim klikom na bijelu strelicu otvaramo popis podmapa sljedeće razine, a klikom na crnu strelicu popis podmapa niže razine sažme se. U primjeru na prethodnoj slici (organizacija mapa i datoteka) prikazan je popis podmapa za Biblioteke i Računalo. Računalo ima dvije podmape koje opet sadrže

PRO-MIL

mape niže razine s tim da za (Disk (C:)) popis podmapa nije prikazan, a za Disk (D:) jest te dalje sadrži podmape treće razine (1. razina - Računalo, 2. razina - Disk (C:) i Disk (D:), 3. razina - Ana i ostale mape). Klikom na strelicu ispred mape Ana prikazao bi se popis pripadajućih podmapa četvrte razine. Klik na strelicu ispred Disk (D:) sakrio bi popis pripadajućih podmapa te bi bile vidljive samo dvije razine - 1. računalo i 2. Disk (C:) i Disk (D:). Korisnici sami kreiraju mape i podmape prema potrebi, broj razina podmapa nije ograničen. Opisan način navigacije po mapama koristimo u svakodnevnom radu kada biramo mapu u koju želimo spremiti datoteku ili tražimo mapu u kojoj se nalazi datoteka koju želimo otvoriti.

Mapa računalo - popis diskova i memorijskih jedinica Navigacijsko okno prikazuje strukturu mapa na našem računalu. Osim mapa, koje su logičke cjeline u koje spremamo datoteke prema određenim kriterijima, Navigacijsko okno prikazuje i fizičke memorije (pogone): diskove (unutarnje i vanjske), USB memorijski stik, CD/DVD itd. Fizičke memorije koristimo za pohranu podataka, a njihovim sadržajima pristupamo pomoću Navigacijskog okna. Da bismo bolje razumjeli kako se fizičke memorije označavaju u računalu, pogledat ćemo mapu Računalo (Computer) čija ikona prečaca se nalazi u desnom stupcu izbornika Start. Kad otvorimo mapu Računalo (Computer), otvara se prozor s popisom diskova, CD i DVD uređaja te ostalim uređajima spojenim na računalo (vanjski disk ili USB izmjenjiva memorija) te mrežna mjesta ako je računalo dio mreže s uključenom mogućnošću dijeljenja datoteka i mapa.

92 / 93 str.

Windows Explorer Slika 125. Mapa Računalo

Svi pogoni na računalu imenuju se slovima engleske abecede iza kojeg slijedi dvotočje (:) - znak da se radi o fizičkoj memoriji, a ispred slova nalazi se ikona karakteristična za pogon koji predstavlja. Dvotočje je ujedno znak da je riječ o početnoj mapi na memorijskoj jedinici od koje počinje grananje podmapa, pa takvu mapu nazivamo korijen (engl. Root) ili korijenska mapa (Root folder). U informatičkom žargonu često ćete čuti da se nešto nalazi “u rutu”. Slova (A:) i (B:) predstavljaju disketne pogone. Nekad su u upotrebi bila dva formata (dvije veličine) disketa, 5,25”(inča) koji se već dugo ne koristi i 3,5” koji je još u uporabi premda novija računala više nemaju disketnu jedinicu. Dvoklikom na disketnu jedinicu u prozoru Računalo pristupili bismo sadržaju na disketi. Isto možemo učiniti i označavanjem disketnog pogona u Navigacijskom oknu. Slovo (C:) obično je oznaka za tvrdi disk unutar računala. Ako računalo ima više diskova ili je disk podijeljen na particije (dijelove), svakom sljedećem disku ili particiji dodaje se naredno slovo engleske abecede, (D:), (E:) itd. Računalo svaku particiju smatra zasebnim diskom. U primjeru na slici disk je podijeljen na dvije particije sa slovima (C:) i (D:). (C:) obično je sistemski disk. U primjeru na slici C: je sistemski disk, a na disku D: su razni podatci. Obično računalo ima ugrađen i čitač optičkih diskova (najčešće CD i/ili DVD pogon) koji dobiva sljedeću slovnu oznaku (E:). Dio slovnih oznaka je konstantan (A:, C:, D:) i zavisi od uređaja ugrađenih u računalo (disketna jedinica, disk, CD ili DVD pogon). Na računalo možemo priključiti prijenosne memorije kao što su USB izmjenjivu memoriju, vanjski disk, kameru... te oni dobivaju naredne slovne oznake onim redom kako ih priključimo na računalo. U primjeru na slici USB izmjenjiva memorija (F:), kamera (G:). Dvoklikom na pogon u oknu sadržaja otvaramo popis njegovih mapa, dvoklik na mapu otvara popis pripadajućih podmapa i datoteka. Dvoklik na datoteku otvara izabranu datoteku.

Putanja do mape ili datoteke Putanja (Path) do mape ili datoteke je put do mjesta gdje se mapa ili datoteka nalazi, a prikazana je na adresnoj traci. Bitno je poznavati strukturu mapa i podmapa te znati gdje se željena mapa ili datoteka nalazi. Sljedeća slika prikazuje putanju do datoteke “Kalkulacija” koja se nalazi u mapi “Repromaterijal” na disku D:.

Slika 126. Putanja do mape

PRO-MIL

Do datoteke dolazimo slijedeći put na adresnoj traci s lijeva u desno otvarajući mapu za mapom. Znak �� označava sljedeću mapu niže razine. Do mape “Repromaterijal” možemo doći na dva načina: 1. Pomoću Navigacijskog okna otvorimo najprije Računalo, zatim Disk (D:), pa Poduzeće itd. kao što je prikazano na prethodnoj slici 2. Pomoću Adresne trake. U Navigacijskom oknu najprije otvorimo popis Računalo, a zatim kliknemo na �� te u padajućem popisu biramo podmapu Disk (D:). Zatim kliknemo na desno od Disk (D:) i odaberemo Poduzeće. Tako “putujemo” dalje do ciljane mape kao što prikazuje sljedeća slika.

Slika 127. Otvaranje mape pomoću padajućeg popisa na adresnoj traci

Rezultat u konačnici je isti. Tražena datoteka nalazi se u mapi “Repromaterijal” koja se nalazi unutar mape “Skladište”. Mapa “Skladište” nalazi se unutar mape “Proizvodnja”, a ova unutar mape “Poduzeće” na disku Disk (D:) računala.

Slika 128. Putanja do datoteke

Putanju do datoteke možemo poistovjetiti s putom do osobe: Država

Grad

Ulica i broj

Osoba.

Napomena: općenito putanja do datoteke označava se sa znakom “\”, što znači da bi u našem slučaju putanja do datoteke iz primjera izgledala ovako: D:\Poduzeće\Proizvodnja\Skladište\Repromaterijal Strelica

za označavanje putanje datoteke je u uporabi od sustava Windows Vista.

94 / 95 str.

Windows Explorer

Tipovi (vrste) datoteka i mapa Na početku ovog poglavlja rekli smo da je datoteka (File) bilo koji zapis spremljen na disku računala (tekst, slika, video zapis, zvuk, program) te da datoteke spremamo u mape prema određenom kriteriju (tekst u dokumente, slike u mapu “Slike”, pjesme u mapu “Glazba” itd). Isto tako rekli smo da postoje sistemske datoteke i mape, i korisničke - mape koje kreira korisnik te u njih sprema datoteke. Dakle, na računalu postoje različite vrste datoteka i različite vrste mapa. Po čemu ih razlikujemo? Po ikoni kojom su predstavljene i po nastavku ili ekstenziji datoteke.

Slika 129. Prikaz imena datoteke

Svaka datoteka predstavljena je ikonom koja sugerira vrstu datoteke. Tekstna datoteka predstavljena je listom papira na kojem se nalazi znak programa u kojem je napravljena ili u kojem je spremljena (datoteka ne mora biti spremljena u formatu programa u kojem je kreirana). Slikovne datoteke predstavljene su minijaturom slike, a zvučne datoteke listom papira na kojem je nota. Izgled ikone datoteke ovisi i o vrsti prikaza datoteka u mapi (pogledajte sljedeće poglavlje). Nastavak ili ekstenzija datoteke sastoji se najčešće od tri slova koja dodaje program u kojem kreiramo datoteku. Primjerice, slika nacrtana u programu Bojanje imat će nastavak .png prema zadanim postavkama programa iako je možemo spremiti i u drugom formatu, npr. .tiff, .jpeg. Tekst napisan u programu Blok za pisanje imat će nastavak .txt, a u WordPadu.rtf (ali ga možemo spremiti i u .txt formatu), itd. Nastavak ili ekstenzija govore Windowsima koji program treba otvoriti datoteku. Windowsi prepoznaju mnogo vrsta datoteka, no neke neće moći prepoznati ako na računalu nemamo instaliran odgovarajući program. Datoteke koje Windows 7 ne prepoznaje, predstavljene su ikonom praznog lista papira . Windows Explorer ne prikazuje sustavu poznate nastavke datoteka, a da bismo ih vidjeli moramo uključiti njihov prikaz. Na traci izbornika Windows Explorera kliknemo na Alati (Tools) -> Mogućnosti mape (Folder options) te otvorimo karticu Prikaz (View). U oknu Dodatne postavke (Advances settings) kliknemo na Sakrij datotečne nastavke za poznate vrsta datoteka (Hide extensions for known file types) da bismo isključili kvačicu te kliknemo na U redu (OK). Da bismo ponovo sakrili prikaz datotečnih nastavaka, ponovimo ovaj postupak. Slika 130. Uključivanje prikaza nastavka datoteke

PRO-MIL

U sljedećoj tablici dat je pregled vrsta datoteka koje se često koriste.

Nastavak

Vrsta datoteke

.doc

dokument u Microsoft Wordu 95-2003

.docx

dokument u Microsoft Wordu 2007

.xls

tablica u Microsoft Excelu 95-2003

.xlsx

tablica u Microsoft Excelu 2007

.ppt

prezentacija u Microsoft PowerPointu 95-2003

.pptx

prezentacija u Microsoft PowerPointu 2007

.mbd

baza podataka u Microsoft Accessu 95-2003

.accdb

baza podataka u Microsoft Accessu 2007

.pub

publikacija (letak, oglas i sl.) u Microsoft Publisheru

.txt

tekstualna datoteka

.rtf

tekstualna datoteka

.png, .bmp, .jpg, .jpeg, .tiff, .gif

slikovne datoteke

.cdr

crtež u programu CorelDraw

.htm, .html

web stranice

.wav, .mp3, .wma

zvučne datoteke

.wmv, .avi

videozapis

.zip, .rar

komprimirane (zipane) datoteke

Na sljedećoj slici možete vidjeti neke od ikona kojima Windows 7 prikazuje praznu mapu i mape s različitim sadržajem.

Slika 131. Različite mape u prikazu “srednje ikone”

96 / 97 str.

Windows Explorer

Različiti prikazi kod pregledavanja mapa i datoteka Kad pregledavamo sadržaje mapa u Navigacijskom oknu označimo željenu mapu, a njen sadržaj prikaže se u Oknu sadržaja. Način na koji će se prikazati sadržaj izabrane mape određujemo pomoću gumba Promijenite prikaz (Change your view) na alatnoj traci Windows Explorera. Gumb mijenja izgled tako da stalno predstavlja trenutno izabrani prikaz sadržaja mape. Prikaz mijenjamo tako da pomoću strelice na desnoj stani gumba otvorimo popis mogućnosti te odaberemo način prikaza. Sljedeće slike prikazuju nekoliko različitih prikaza iste mape.

Slika 133. Prikaz “Popis”, “Pločice”, “Srednje ikone” i “Detalji”

PRO-MIL

Slika 132. Promjena prikaza sadržaja mape

Za promjenu prikaza sadržaja mape možemo koristiti i izbornik Prikaz (View) (prisjetimo se - traku izbornika uključimo pomoću gumba Organiziraj -> Izgled -> Traka izbornika), koji omogućuje i sortiranje sadržaja mape po raznim kriterijima.

Slika 134. Sortiranje sadržaja izabrane mape

Poznavanje jedinica za mjerenje veličine datoteka i mapa Kada za pregled sadržaja mape odaberemo prikaz Detalji (Details), osim ikone i imena datoteka, vidjet ćemo datum izmjene datoteke i njenu veličinu. Veličinu datoteke vidimo i u Oknu s detaljima na dnu prozora Windows Explorera. Što je veličina datoteke? Veličina datoteke je prostor koji datoteka zauzima na memorijskoj jedinici (disketi, disku, CD-u, USB izmjenjivoj memoriji itd.), a mjeri se u bajtima, kilobajtima, megabajtima, gigabajtima i terabajtima. Najmanja jedinica veličine datoteke koju računalo bilježi je 1 bajt što odgovara jednom znaku u tekstnoj datoteci. Npr. otvorite Blok za pisanje i upišete samo jedan znak te spremite datoteku. Otvorite Windows Explorer i prikažite sadržaj mape gdje je spremljena datoteka u prikazu “detalji”. U Oknu sadržaja bit će prikazana veličina 1 KB (to je zaokružena vrijednost), ali u Oknu s detaljima na dnu prozora Windows Explorera pisat će stvarna veličina datoteke 1 bajt. Dodavanjem sadržaja (novih znakova) u Bloku za pisanje i spremanjem promjena, povećavat će se 98 / 99 str. veličina datoteke za 1 bajt za svaki uneseni znak. Windows Explorer

Slika 135. Veličina datoteke od jednog znaka u Bloku za pisanje

Ako isti znak spremite u drugom programu (npr. WordPad ili Microsoft Office Word), veličina datoteke bit će različita jer drugi programi uz znakove spremaju i dodatna obilježja poput vrste, veličine i boje slova. Budući da datoteke uglavnom zauzimaju više od 1 KB memorije, Windows Explorer prikazuje veličinu datoteka u KB. Jedinice veće od KB su megabajt (MB), gigabajt (GB), terabajt (TB). Odnosi među veličinama prikazani su niže: 1024 B

-> 1 KB

1024 KB

-> 1 MB

1024 MB

-> 1 GB

1024 GB

-> 1 TB

Slikovne datoteke zauzimaju mnogo više memorijskog prostora od tekstnih datoteka, kao i video zapisi čija veličina može biti od nekoliko desetaka MB do nekoliko GB. Obzirom na veličinu, sustav Windows datoteke dijeli na:

PRO-MIL

Vrlo male

0 - 10 KB

Male

10 - 100 KB

Srednje

100 KB - 1 MB

Velike

1 - 16 MB

Ogromne

16 - 128 MB (video zapisi, filmovi)

Gigantske

>128 MB. (filmovi, baze podataka)

Pregled informacija o datoteci i mapi Informacije o mapi i datoteci vidimo �� u Oknu sadržaja kada uključimo detaljan prikaz stavki i u Oknu s detaljima u dnu prozora Windows Explorera. Ako Okno s detaljima nije prikazano u prozoru, kliknemo na gumb Organiziraj (Organize) -> Izgled (Layout) -> Okno s detaljima (Details pane). U Oknu sadržaja vidimo naziv datoteke, datum izmjene, tip (vrstu) datoteke i veličinu.

Slika 136. Informacije o datoteci u Oknu sadržaja - prikaz Detalji

Slika 137. Informacije o datoteci u Oknu s detaljima (prošireno okno)

U Oknu s detaljima na dnu prozora vidimo više informacija o izabranoj datoteci. Za prikaz dodatnih informacija proširimo okno. Svojstva datoteke možemo pogledati i tako da kliknemo desnom tipkom miša na datoteku pa na naredbu Svojstva (Properties) ili označimo datoteku čija svojstva želimo pogledati pa kliknemo na gumb Organiziraj (Organize) -> Svojstva (Properties). 100 / 101 str.

Windows Explorer

Slika 138. Dijaloški okvir Svojstva datoteke

Otvara se dijaloški okvir u kojem se na kartici Općenito (General) nalaze informacije o nazivu i vrsti datoteke, mjestu gdje je datoteka spremljena, veličini te datumu kada je datoteka stvorena, promijenjena i kad je posljednji put pristupano datoteci. Na kartici Detalji (Details) vide se ostali podatci o datoteci, broj znakova, redaka itd. Svojstva mape pogledamo na isti način (označimo mapu, desni klik ->Svojstva).

Slika 139. Dijaloški okvir Svojstva mape

Na kartici Općenito (General) vidimo naziv mape i mjesto gdje je mapa kreirana, njenu veličinu, koliko datoteka i podmapa sadrži te datum kada je mapa stvorena.

PRO-MIL

Sigurnosne kopije datoteka Datoteke uglavnom spremamo na disk računala, a ponekad na USB memorijski stik. Želimo li trajno sačuvati podatke, potrebno je napraviti sigurnosnu kopiju na vanjskom mediju kao što su CD, DVD ili vanjski disk. Sigurnosne kopije koristimo za vraćanje podataka na računalo u slučaju gubitka istih zbog nepredviđenih događaja (kvar diska, reinstalacija Windowsa, elementarna nepogoda, požar itd.). Sigurnosne kopije najbolje je raditi periodično, jednom tjedno, mjesečno ili nakon većih poslovnih događaja (u poslovanju se često sigurnosne kopije rade dnevno). Više o sigurnosnim kopijama (engl. Back up) bit će riječi kasnije. U zadnje vrijeme sve je popularnije čuvanje kopija datoteka na mrežnim uređajima na lokalnoj mreži ili na internetu. Kopije datoteka mogu se čuvati na lokalnom serveru ili na disku drugog računala povezanog u lokalnu mrežu. Za čuvanje kopija datoteka na internetu tvrtka zakupi memorijski prostor na disku davatelja usluge te na njemu čuva rezervne kopije datoteka. Prednost takvog načina čuvanja datoteka je mogućnost pristupa većeg broja osoba pohranjenim kopijama te razmjena datoteka putem interneta.

102 / 103 str.

Windows Explorer

Kreiranje mapa i datoteka Za svakog korisnika računala koji ima korisnički račun sustav Windows kreira osobne mape, a nalaze se u izborniku Start u desnom stupcu. Kada spremamo crtež nacrtan u programu Bojanje, on će se spremiti u mapu Slike ukoliko ne odredimo neku drugu mapu. Tekst napisan u WordPadu spremit će se u mapu Dokumenti. Isto će biti s tekstom napisanom u Microsoft Office Wordu ili s proračunskom tablicom napravljenom u Microsoft Office Excelu. Kada koristimo naredbu za spremanje, program u kojem spremamo dateku ponudi osobnu mapu korisnika (ako korisnik nije promijenio zadane postavke). Mi prilikom spremanja datoteke možemo prihvatiti ponuđenu mapu ili izabrati drugu mapu koju smo kreirali za tu svrhu.

Kreiranje mapa Mape najčešće kreiramo u Windows Exploreru te time ujedno određujemo i njihovu strukturu. Najprije u Navigacijskom oknu odaberemo mapu unutar koje želimo kreirati novu (možemo odabrati i disk) te kliknemo na gumb Nova mapa (New Folder) na alatnoj traci Windows Explorera. U Oknu sadržaja stvori se nova prazna mapa čije je ime osvijetljeno. Upišemo ime mape i pritisnemo tipku Enter. Upravo kreirana mapa prikazana je i u Navigacijskom oknu.

Slika 140. Unos imena nove mape

Drugi način stvaranja mape je da kliknemo na izbornik Datoteka (File) -> Novo (New) -> Mapa (Folder) te mapi dodijelimo ime.

PRO-MIL

Slika 141. Drugi način kreiranja nove mape

Treći način stvaranja nove mape je da u Oknu sadržaja kliknemo na prazni dio desnom tipkom miša pa na Novo (New) -> Mapa (Folder).

Slika 142. Treći način kreiranja nove mape

Kod stvaranja nove mape sustav Windows dodijeli joj ime Nova mapa (New Folder). Ako novoj mapi ne promijenimo ime, sljedećoj mapi koju kreiramo na istoj razini Windows će dodijeliti ime Nova mapa 2 itd. Takva imena mapa nepraktična su jer nam ne sugeriraju koje datoteke mapa sadrži. Iz tog razloga potrebno je mapi dodijeliti smisleno ime koje će nam nedvojbeno kazivati kakve se datoteke u njoj nalaze, npr. Ponude. Ime mape 104 / 105 str. trebalo bi biti kratko te smije sadržavati sva slova abecede i brojeve. U imenu mape (kao ni datoteke) ne smijemo koristiti znakove \, /, :, ?, “, <, > i |. Kreiranje Pokušamo li unijeti takav znak u ime mape, Windows će nas upozoriti da to mapa i nije dozvoljeno. datoteka

Slika 143. Upozorenje o nedozvoljenim znakovima kod imenovanja mapa i datoteka

Kreiranje datoteka Kreiranje (stvaranje) datoteka objsnit ćemo na primjeru stvaranja jednostavnog dokumenta u programu WordPad. Otvorimo WordPad pomoću izbornika Start -> Svi programi (All Programs) -> Pomagala (Accessories) -> WordPad. Otvara se prozor koji je opisan u poglavlju Sučelje - Izgled prozora programa. Zatim unosimo sadržaj dokumenta (datoteka spremljena u WordPadu naziva se dokument). Da bi datoteka bila kreirana, moramo je spremiti što činimo pomoću naredbe Spremi (Save). Naredbu za spremanje aktiviramo klikom na gumb Spremi (Save) na alatnoj traci za brzi pristup ili kliknemo na gumb WordPad -> Spremi (Save). Otvara se dijaloški okvir Spremi kao (Save as), vrlo sličan Windows Exploreru u kojem određujemo: 1. mapu (mjesto ili lokaciju) u koju želimo datoteku spremiti - mapu potražimo pomoću Navigacijskog okna ili pomoću adresne trake 2. ime datoteke - u polje Naziv datoteke (File name) upišemo odgovarajuće ime (ime mora biti smisleno koje će upućivati na sadržaj datoteke) 3. oblik (tip ili vrsta) datoteke - WordPad po zadanim postavkama nudi .rtf (Rich Text Format) - oblik obogaćene tekstualne datoteke. Klikom na strelicu na desnom rubu polja Spremi u obliku (Save as type) otvaramo popis dodatnih mogućnosti, tako da datoteku možemo spremiti i u drugom obliku, npr. kao čisti tekst (tekstni dokument .txt) koji možemo otvoriti i u programu Blok za pisanje (Notepad). 4. Nakon što odredimo mapu, ime datoteke i njen oblik kliknemo na Spremi (Save) čime završava postupak stvaranja datoteke.

PRO-MIL

Slika 144. Dijaloški okvir za spremanje datoteke

Prikažemo li u prozoru Windows Explorera sadržaj mape u koju smo spremili datoteku, upravo kreirana datoteka vidjet će se u popisu u Oknu sadržaja. Spremljenoj datoteci možemo mijenjati sadržaj, a naknadne promjene spremiti pod istim ili novim imenom. Za spremanje promjena pod istim imenom dovoljno je kliknuti na gumb Spremi (Save) na alatnoj traci za brzi pristup. Ako radimo veći dokument (npr. na više stranica), poželjno je promjene spremati češće kako u slučaju neke nepredviđene situacije (npr. nestanka struje ili prazne baterije) ne bismo izgubili promjene koje smo napravili od posljednjeg spremanja. Kada želimo zadržati izvorni sadržaj i spremiti promjene, tada datoteku spremamo pod drugim imenom. U tom slučaju koristimo gumb WordPad -> Spremi kao (Save as). Otvara se isti dijaloški okvir kao na prethodnoj slici. U polju Naziv datoteke (File Name) nalazi se trenutno ime datoteke koje je označeno (osvijetljeno). U ovo polje upišemo novo ime datoteke te kliknemo na gumb Spremi (Save) unutar dijaloškog okvira. Naredbu Spremi kao (Save As) koristimo kada želimo datoteku spremiti u drugu mapu ili u drugom obliku. Za spremanje datoteke u drugu mapu pomoću navigacijskog okna ili adresne trake odaberemo drugu mapu i kliknemo na Spremi (Save). Uz promjenu mape datoteci možemo promijeniti ime ili str. 106 / 107 oblik tako da u polju Naziv datoteke upišemo novo ime, a u polju Spremi u Kreiranje obliku odaberemo drugi oblik (vrstu) datoteke. mapa i Datoteka kreirana u WordPadu automatski se zatvara kada u WordPadu datoteka otvorimo drugi dokument ili zatvorimo program WordPad.

Da bismo ponovo otvorili prethodno spremljenu i zatvorenu datoteku, kliknemo na gumb WordPad -> Otvori (Open). Otvara se dijaloški okvir u kojem biramo: 1. mapu u kojoj se datoteka nalazi 2. datoteku (označimo željenu datoteku klikom na njeno ime ili upišemo ime datoteke u polje Naziv datoteke (File name)) 3. tip ili vrstu datoteke (ako datoteka nije na popisu izabrane mape a sigurni smo da je u nju spremljena, pomoću strelice na desnom rubu polja otvorimo popis i izaberemo Svi dokumenti (*.*) kako bismo u oknu sadržaja prikazali popis svih vrsta datoteka) 4. kliknemo na gumb Otvori (Open).

Slika 145. Otvaranje datoteke

Želimo li otvoriti novu datoteku, kliknemo na gumb WordPad -> Novo (New).

PRO-MIL

Rad s datotekama i mapama Datoteke i mape možemo premještati i kopirati unutar istog pogona (diska) ili na druge memorijske jedinice (disketa, USB izmjenjiva memorija), snimiti ih na CD/ DVD, promijeniti im ime ili ih izbrisati. Da bismo bilo što s datotekom ili mapom mogli napraviti, najprije moramo naučiti kako ih pravilno označiti (odabrati) za pojedinu radnju.

Označavanje datoteka i mapa Na računalu postoji mnogo mapa a još više datoteka. Kada želimo primijeniti neku naredbu (npr. kopiranje ili brisanje) na pojedinu mapu ili datoteku, moramo je označiti kako bi program znao da se na nju izabrana naredba odnosi. Ako označimo više mapa/datoteka, izabrana naredba primijenit će se na sve označene mape/datoteke. Mape i datoteke označavamo na isti način u Oknu sadržaja. Mapu/datoteku označimo tako da kliknemo lijevom tipkom miša na njeno ime. Ime mape/datoteke osvijetli se.

Slika 146. Označena datoteka

Za označavanje više mapa/datoteka koristimo nekoliko načina što zavisi označavamo li mape/datoteke u nizu ili ne. Označavanje mapa/datoteka u nizu 1. Označimo prvu stavku (mapu ili datoteku). Držimo pritisnutu tipku Shift te pomoću tipki sa strelicama na tipkovnici označavamo susjedne stavke u nizu (prema dolje, gore ili u desno). Drugi način je da označimo prvu stavku, držimo pritisnutu tipku Shift i kliknemo na posljednju stavku u nizu. Time označimo sve stavke između prve i posljednje na koju smo kliknuli. 2. Pritisnutom lijevom tipkom miša vučemo pokazivač od stavke u nizu prema posljednjoj. Kad se osvijetli ime posljednje stavke koju želimo označiti, otpustimo tipku miša.

108 / 109 str.


Slika 147. Označavanje datoteka u nizu povlačenjem miša

Označavanje mapa/datoteka koje nisu susjedne Za označavanje nesusjednih mapa/datoteka koristimo tipku Ctrl i miša. Najprije označimo prvu stavku (mapu ili datoteku) u Oknu sadržaja. Držimo stalno pritisnutu tipku Ctrl i kliknemo lijevom tipkom miša na svaku sljedeću stavku koju želimo označiti. Kad završimo s označavanjem, otpustimo tipku Ctrl.

Slika 148. Označavanje nesusjednih mapa i datoteka

Želimo li označiti sve stavke u mapi, kliknemo na izbornik Uređivanje (Edit) -> Odaberi sve (Select all) ili pritisnemo kombinaciju tipki Ctrl+A (istovremeno pritisnemo tipku Ctrl i tipku A).

Promjena statusa datoteke Svaka datoteka prema zadanim postavkama dostupna je za čitanje i pisanje, što znači da datoteku možemo otvoriti, raditi izmjene i spremiti izmjene pod istim imenom u istoj mapi. Spremanjem izmjena pod istim imenom i u istoj mapi gubimo početni (izvorni) sadržaj datoteke. Želimo li pojedinu datoteku zaštititi od naknadnih izmjena te trajno sačuvati njen izvorni sadržaj, datoteci ćemo promijeniti njena svojstva.

PRO-MIL

U Oknu sadržaja kliknemo na datoteku desnom tipkom miša pa na naredbu Svojstva (Properties). U dijaloškom okviru na kartici Općenito (General) u dijelu Atributi (Attributes) kliknemo u polje Samo za čitanje (Read-only). Uključena kvačica znači da je datoteka dostupna samo za čitanje, odnosno da je možemo otvoriti, pogledati i raditi izmjene, ali napravljene izmjene možemo spremiti samo pod drugim imenom ili pod istim imenom ali u drugu mapu. Naknadno možemo ponovo promijeniti ovaj artibut u čitanje/pisanje isključivanjem kvačice u ovom polju.

Slika 149. Promjena statusa datoteke

Datoteke koje su nam važne i ne želimo da ih drugi lagano uoče možemo sakriti tako da kliknemo u polje Skriveno (Hidden). Skrivena datoteka neće biti vidljiva u oknu sadržaja izabrane mape. Da bi u oknu sadržaja prikazali i skrivene datoteke, potrebno je u Mogućnostima mape (izbornik Alati (Tools) -> Mogućnosti mape (Folder options)) na katici Prikaz (View) potvrditi opciju “Prikaži skrivene datoteke, mape i pogone” (Show hidden files, folders and drives). Slika 150. Prikaz skrivenih datoteka

Premještanje i kopiranje datoteka i mapa (između mapa i uređaja za pohranu) Prilikom spremanja datoteke biramo mapu u koju želimo datoteku spremiti. S vremenom možemo poželjeti datoteku premjestiti u drugu mapu. Isto tako, stvaranjem novih mapa poželjet ćemo datoteke i podmape drugačije 110 / 111 str. organizirati te pojedine podmape premjestiti u drugu mapu. Kad premještamo mapu, premještamo čitav njen sadržaj - i datoteke i pripadajuće Rad s podmape. Postupak premještanja isti je za datoteke i mape, a radimo ga u datotekama programu Windows Explorer ili Računalo (Computer). i mapama

Premještanje datoteka/mapa iz jedne mape u drugu Premještanje datoteka/mapa iz jedne mape u drugu možemo napraviti na više načina. Objasnit ćemo većinu načina premda korisnici računala najčešće odaberu jedan način koji kasnije uglavnom koriste. Premještati možemo više stavki odjednom ili svaku stavku pojedinačno. Premještanje datoteke/mape pomoću izbornika Uređivanje (Edit) Ako u prozoru Windows Explorera ne vidimo traku izbornika, prikažemo je klikom na gumb Organiziraj (Organize) -> Izgled (Layout) -> Traka izbornika (Menu bar). Zatim: 1. U Oknu sadržaja označimo stavke (datoteke/mape) koje želimo premjestiti. 2. Kliknemo na izbornik Uređivanje (Edit) -> Izreži (Cut). 3. U Navigacijskom oknu označimo odredišnu mapu (onu u koju želimo premjestiti prethodno “izrezane” datoteke/mape). 4. Kliknemo na izbornik Uređivanje (Edit) -> Zalijepi (Paste).

Slika 151. Premještanje datoteke u drugu mapu pomoću izbornika Uređivanje

Za naredbe Izreži i Zalijepi možemo koristiti kombinacije tipki:

Izreži - Ctrl+X

Zalijepi - Ctrl+V.

2. način 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo premjestiti. 2. Kliknemo na izbornik Uređivanje (Edit) -> Premjesti u mapu (Move to folder). 3. U dijaloškom okviru Premjesti stavke (Move items) odaberemo odredišnu mapu i kliknemo na Premjesti (Move).

PRO-MIL

Slika 152. Premještanje datoteke u drugu mapu pomoću izbornika Uređivanje

Premještanje datoteke/mape pomoću skočnog (kontekstnog, objektnog) izbornika 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo premjestiti. 2. Kliknemo na označene datoteke desnom tipkom miša pa na -> Izreži (Cut). 3. U Navigacijskom oknu označimo odredišnu mapu 4. Na prazni dio Okna sadržaja kliknemo desnom tipkom miša -> Zalijepi (Paste). Premještanje datoteke/mape pomoću miša Datoteke/mape možemo premještati pomoću miša tehnikom „povuci i ispusti” (dragg and drop). To radimo na sljedeći način: 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo premjestiti. 2. Pritisnutom lijevom tipkom miša “vučemo” označene datoteke do odredišne mape u Navigacijskom oknu. Tijekom povlačenja miša vidimo prozirnu ikonu stavke koju premještamo. Kada se ime odredišne mape osvijetli i ispod ikone stavke pokaže njen naziv, otpustimo tipku miša.

Slika 153. Premještanje datoteke pomoću miša

Kod ove tehnike premještanja datoteka potrebna je osobita pažnja. Tipku str. 112 / 113 miša ne smijemo otpustiti dok ne označimo željenu mapu. Ako otpustimo tipku miša tijekom povlačenja kada još nije označena ciljana mapa već neka Rad s od usputnih mapa, označene stavke premjestit će se u tu drugu mapu. Na datotekama taj način možemo nehotice “izgubiti” datoteke, no možemo ih potražiti poi mapama moću okvira za pretraživanje.

Premještanje datoteka i mapa metodom „povuci i ispusti” moguće je unutar mapa istog pogona (diska ili USB memorijskog stika). Ako datoteke želimo premjestiti na drugi pogon (drugu particiju diska ili na USB stik), datoteke će se kopirati na odredišno mjesto dok će original ostati u početnoj mapi. Kopiranje datoteka iz jedne mape u drugu i s jednog pogona na drugi Datoteke često kopiramo iz raznih razloga, npr. da bismo ih prenijeli na drugo računalo ili dali nekome da ih pogleda (npr. slike). Datoteke s digitalne kamere kopiramo na disk ili CD itd. Datoteke možemo kopirati iz jedne mape u drugu na istom disku ili na druge medije (disketa, CD, USB stik). Kada kopiramo mapu, tada kopiramo sve njene datoteke i podmape. Za kopiranje datoteka koristimo izbornik Uređivanje (Edit), skočni izbornik i miša. Kopiranje datoteke/mape pomoću izbornika Uređivanje (Edit) 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo kopirati. 2. Kliknemo na izbornik Uređivanje (Edit) -> Kopiraj (Copy) ili pritisnemo tipke Ctrl+C. 3. U Navigacijskom oknu označimo mapu u koju prethodno odabrane datoteke želimo kopirati 4. Kliknemo na izbornik Uređivanje (Edit) -> Zalijepi (Paste) ili pritisnemo tipke Ctrl+V. 2. način 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo kopirati. 2. Kliknemo na izbornik Uređivanje (Edit) -> Kopiraj u mapu (Copy to folder). 3. U dijaloškom okviru Kopiraj stavke (Copy items) odaberemo odredišnu mapu i kliknemo na Kopiraj (Copy). Kopiranje datoteke/mape pomoću skočnog izbornika 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo kopirati. 2. Kliknemo na označene stavke desnom tipkom miša pa na -> Kopiraj (Copy). 3. U Navigacijskom oknu označimo odredišnu mapu 4. Na prazni dio Okna sadržaja kliknemo desnom tipkom miša -> Zalijepi (Paste).

PRO-MIL

Kopiranje datoteke/mape pomoću miša Datoteke/mape možemo kopirati pomoću miša i tipke Ctrl na sljedeći način: 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo premjestiti. 2. Držimo pritisnutu tipku Ctrl, a lijevom tipkom miša vučemo označene datoteke do odredišne mape u Navigacijskom oknu. Tijekom povlačenja miša vidimo prozirnu ikonu stavke koju kopiramo. Kad se ime odredišne mape osvijetli i ispod ikone stavke pokaže njen naziv, prvo otpustimo tipku miša, a potom tipku Ctrl.

Slika 154. Kopiranje datoteke pomoću miša

Kopiranje datoteka na drugi pogon Datoteke/mape kopiramo na disketu ili USB izmjenjivu memoriju tako da u Navigacijskom oknu odaberemo željeni pogon. Izabrane stavke kopirat će se na željeni pogon odmah po odabiru naredbe Zalijepi (Paste). Disketu ili USB izmjenjivu memoriju možemo odabrati i pomoću izbornika Uređivanje (Edit) -> Kopiraj u mapu (Copy to folder), pa u dijaloškom okviru odaberemo odgovarajući pogon. Treći način je da na označene stavke kliknemo desnom tipkom miša -> Pošalji (Send to) -> pogon na koji ih želimo kopirati. U primjeru na sljedećoj slici izabran je USB izmjenjiva memorija Kingston. Slika 155. Kopiranje mape na USB izmjenjivu memoriju

114 / 115 str.

Odberemo li CD/DVD pogon datoteke će biti spremne za proces snimanja CD/DVD koji je opisan nekoliko poglavlja kasnije.


Promjena imena datotekama i mapama Ime koje smo dodijelili datoteci ili mapi prilikom njihova stvaranja naknadno možemo promijeniti. Ime datotekama i mapama mijenjamo pomoću naredbe Preimenuj (Rename) koja se nalazi u izborniku Datoteka (File) i skočnom izborniku. Datoteci/mapi mijenjamo ime na sljedeći način: 1. U Oknu sadržaja označimo stavku kojoj želimo promijeniti ime. 2. Kliknemo na izbornik Datoteka (File) -> Preimenuj (Rename). 3. Ime prethodno izabrane stavke osvijetli se. Sada upišemo novo ime novo ime i pritisnemo tipku Enter. Drugi način 1. Na mapu ili datoteku kliknemo desnom tipkom miša pa u skočnom izborniku na naredbu Preimenuj (Rename). 2. Upišemo novo ime i pritisnemo tipku Enter (ili kliknemo sa strane). Treći način 1. Označimo željenu stavku. 2. Na označenu stavku još jednom kliknemo lijevom tipkom miša da joj osvjetlimo ime. 3. Upišemo novo ime stavke i pritisnemo tipku Enter. Kod promjene imena datoteke moramo obratiti pažnju je li ime datoteke prikazano s datotečnim nastavkom ili nije. Ako jest, moramo pažljivo promijeniti samo ime datoteke, a ostaviti datotečni nastavak jer bi datoteka promjenom ili brisanjem datotečnog nastavka postala nepoznata sustavu. Za više informacija pogledajte poglavlje “Tipovi (vrste) datoteka i mapa”.

Sortiranje datoteka po imenu, veličini, tipu i datumu kreiranja Datoteke u izabranoj mapi mogu biti poredane na razne načine, a najčešće su poredane abecednim redom prema nazivu datoteke. Takav redoslijed ponekad nije pregledan jer su pomiješani različiti tipovi datoteke (npr. dvije tekstne datoteke, jedna slikovna, tri glazbene, opet jedna slikovna itd.). Ako mapa sadrži mnogo datoteka, traženje željene datoteke na dugačkom popisu postaje zamorno. Windowsi omogućuju sortiranje datoteka po različitim kriterijima što olakšava njihovo traženje ovisno o načinu sortiranja. Datoteke unutar mape možemo sortirati po imenu, veličini, tipu i datumu kreiranja. Za sortiranje datoteka kliknemo na izbornik Prikaz (View) -> Sortiraj po (Sort by) -> način na koji želimo datoteke sortirati.

PRO-MIL

Kriteriji sortiranja su: •

Naziv (Name)

•

Datum izmjene (Date modified )

•

Tip (Type)

•

Veličina (Size)

Slika 156. Sortiranje datoteka

Osim kriterija biramo i način sortiranja koji može biti uzlazni (Ascending - A-Z, 1-10) ili silazni (Descending - Z-A, 10-1). Iste mogućnosti daje i skočni izbornik koji otvaramo desnim klikom miša na prazni dio Okna sadržaja. U prikazu Detalji (Details) na vrhu Okna sadržaja nalazi se traka s poljima koja sadrže iste podatke o datotekama te omogućuje njihovo sortiranje. Klik na polje s kriterijem po kojem želimo sortirati datoteke, posloži datoteke uzlaznim slijedom. Ponovni klik na isto polje posloži datoteke po tom kriteriju silaznim slijedom. Strelica usred polja pokazuje način sortiranja datoteka po izabranom kriteriju. U primjeru na sljedećoj slici datoteke su sortirane prema nazivu uzlaznim slijedom.

116 / 117 str. Slika 157. Sortiranje datoteka prema nazivu u prikazu “Detalji”

Za sortiranje datoteka prema veličini, kliknemo na polje “Veličina”.


Brisanje datoteka i mapa S vremenom će se na računalu nakupiti datoteke i mape koje nam više nisu potrebne te ćemo ih poželjeti izbrisati. Ponekad će brisanje nepotrebnih datoteka i mapa biti nužno kako bismo oslobodili memorijski prostor za spremanje novih datoteka, naročito na USB izmjenjivoj memoriji. Bez obzira na razlog, datoteke i mape možemo izbrisati na nekoliko načina, a brišemo ih u programu Windows Explorer. Brisanjem mape brišu se sve njene datoteke i podmape, tako da je potreban oprez kako ne bismo izbrisali važne datoteke koje se nalaze u podmapama. Datoteke najčešće brišemo pomoću tipke Delete na tipkovnici. 1. U Oknu sadržaja označimo datoteke koje želimo izbrisati. 2. Na tipkovnici pritisnemo tipku Delete. 3. Otvara se dijaloški okvir s pitanjem jesmo li sigurni da želimo označene datoteke premjestiti u “Kos za smeće”. Potvrdimo brisanje klikom na Da.

Slika 158. Privremeno brisanje označenih datoteka

Brisanjem se datoteke premještaju u Kos za smeće (Recycle Bin), dakle nisu trajno izbrisane s računala već su premještene u drugu mapu. Izbrisanu datoteku možemo naknadno “izvaditi” iz Koša za smeće pod uvjetom da ga u međuvremenu nismo ispraznili (više o Košu za smeće pročitajte u sljedećem poglavlju). Ako smo sigurni da nam datoteka neće više zatrebati te je želimo odmah trajno izbrisati bez premještanja u Koš za smeće, označimo datoteku i pritisnemo tipke Shift+Delete. Sada Windows Explorer upozorava na trajno brisanje datoteke.

Slika 159. Trajno brisanje datoteke

PRO-MIL

2. Način - brisanje pomoću izbornika Datoteka 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo izbrisati. 2. Kliknemo na izbornik Datoteka (File) -> Izbriši (Delete). 3. U dijaloškom okviru potvrdimo brisanje. 3. Način - brisanje pomoću skočnog izbornika 1. U Oknu sadržaja označimo stavke koje želimo izbrisati. 2. Na označene stavke kliknemo desnom tipkom miša -> Izbriši (Delete). 3. U dijaloškom okviru potvrdimo brisanje.

Slika 160. Brisanje datoteka pomoću skočnog izbornika

Brisanje datoteka s USB izmjenjive memorije USB izmjenjivu memoriju obično koristimo za prijenos datoteka i mapa na drugo računalo. Nakon što datoteke kopiramo na računalo, izbrišemo njihov izvornik na USB izmjenjivoj memoriji za što koristimo prethodno opisane metode. Razlika između brisanja datoteka s diska i s USB izmjenjive memorije je u tome što se datoteka brisanjem s USB izmjenjive memorije ne premješta u Koš za smeće već se odmah trajno izbriše. Na to nas upozori dijaloški okvir u kojem potvrđujemo brisanje.

Slika 161. Brisanje datoteke s USB stika

118 / 119 str.


Koš za smeće (Recycle Bin) Koš za smeće (Recycle Bin) je mapa u koju se privremeno premještaju izbrisane datoteke i mape s diska. Ikona koša za smeće nalazi se na radnoj površini računala u gornjem lijevom kutu, a može predstavljati prazan koš ili puni koš ako u mapi postoji sadržaj.

Slika 162. Ikona mape Koš za smeće

Dvoklikom na ikonu otvaramo prozor Koša za smeće. To je zapravo prozor Windows Explorera s prikazanim sadržajem mape Koš za smeće (Recycle Bin), tj. datotekama koje smo prethodno brisanjem premjestili u ovu mapu. Na alatnoj traci nalaze se gumb Isprazni Koš za smeće (Empty the Recycle Bin) za trajno brisanje datoteka u mapi i gumb Vrati sve stavke (Restore all items) za vraćanje datoteka u mapu iz koje su prethodno izbrisane. Gumb Vrati sve stavke se mijenja ovisno o broju označenih stavki u mapi. Kad označimo jednu stavku, gumb se mijenja u Vrati ovu stavku (Restore this item), a ako označimo više datoteka, tada se promijeni u Vrati odabrane stavke (Restore the selected Items). Vraćanje datoteka iz Koša za smeće 1. U Oknu sadržaja označimo stavku koju želimo vratiti. U Oknu s detaljima vidimo mapu iz koje je stavka ranije izbrisana te će se u tu mapu i vratiti. 2. Na alatnoj traci Windows Explorera kliknemo na gumb Vrati ovu stavku (Restore this item) ili Vrati odabrane stavke (Restore the selected Items) ako je označeno više stavki za vraćanje. Stavka (datoteka ili mapa) premjesti se u onu mapu iz koje je prethodno bila izbrisana.

Slika 163. Vraćanje izbrisane datoteke iz Koša za smeće

PRO-MIL

Ako želimo vratiti sve stavke koje se nalaze u košu za smeće, ne moramo ih označiti već samo kliknemo na gumb Vrati sve stavke (Restore all items). Drugi način 1. U Oknu sadržaja označimo stavku koju želimo vratiti. 2. Na označenu stavku kliknemo desnom tipkom miša -> Vrati (Restore). Treći način 1. U Oknu sadržaja označimo stavku koju želimo vratiti. 2. Kliknemo na izbornik Datoteka (File)-> Vrati (Restore). Trajno brisanje datoteka iz Koša za smeće Kad datoteku izbrišemo u mapi Koš za smeće, ona je trajno izbrisana i više je ne možemo vratiti. Datoteke u Košu za smeće možemo brisati pojedinačno, u grupama ili izbrisati sve datoteke odjednom. Trajno brisanje jedne ili više datoteka 1. Označimo datoteku (datoteke) koju želimo izbrisati. 2. Kliknemo na označenu datoteku (datoteke) desnom tipkom miša -> Izbriši (Delete) 3. Otvara se prozor u kojem je potrebno potvrditi trajno brisanje označene datoteke (datoteka). Ako smo stvarno sigurni da izabranu datoteku želimo trajno izbrisati, kliknemo na Da (OK).

Slika 164. Trajno brisanje označene datoteke u mapi Koš za smeće

120 / 121 str.


Drugi način 1. Označimo datoteku (datoteke) koju želimo trajno izbrisati. 2. Kliknemo na izbornik Datoteka (File)-> Izbriši (Delete). 3. Potvrdimo trajno brisanje datoteke (datoteka). Brisanje svih datoteka i mapa u Košu za smeće 1. Prikažemo sadržaj mape Koš za smeće 2. Kliknemo na gumb Isprazni Koš za smeće (Empty the Recycle Bin) 3. Otvara se prozor s obavijesti koliko je stavki u Košu za smeće te se traži potvrda brisanja. Kliknemo na Da (OK).

Slika 165. Trajno brisanje svih datoteka u mapi Koš za smeće

Koš za smeće možemo isprazniti i pomoću izbornika Datoteka (File) -> Isprazni koš za smeće (Empty Recycle Bin).

Snimanje datoteka na CD ili DVD Datoteke koje imamo na računalu poželjet ćemo snimiti na CD ili DVD, npr. slike snimljene kamerom snimit ćemo i čuvati na CD-u. Datoteke možemo snimiti na CD i iz sigurnosnih razloga (rezervna kopija) ili jednostavno zato da bismo ih mogli pogledati na drugim računalima. Da bi snimanje CD-a ili DVD-a bilo moguće, računalo mora imati ugrađen snimač, tj. CD-RW ili DVD-RW pogon. Ovdje ćemo objasniti snimanje CD-a/DVD-a s podatcima za čuvanje (arhiva) i zajedničko korištenje na više računala, koristeći Windows Explorer. Datoteke možemo snimiti na CD/DVD na više načina. 1. način 1. Otvorimo Windows Explorer i u Oknu sadržaja prikažemo datoteke i mape koje želimo snimiti na CD/DVD.

PRO-MIL

2. Kliknemo na gumb Snimi (Burn) na alatnoj traci Windows Explorera. 3. Ako ranije nismo umetnuli CD/DVD u odgovarajući pogon, pojavit će se obavijest da umetnemo disk, a nakon toga otvara se prozor u kojem određujemo naziv diska te način na koji ga želimo koristiti. Za podatkovne diskove preporuka je da se koriste kao USB flash memorija (Like a USB flash drive), naročito ako kasnije namjeravamo dosnimiti sadržaj. Kliknemo Dalje (Next).

Slika 166. Odabir načina korištenja diska

4. Slijedi oblikovanje diska koje traje kratko vrijeme, a zatim slijedi prozor Samopokreni (AutoPlay) u kojem kliknemo na Otvori mapu i prikaži datoteke (Open folder to view files).

Slika 167. Oblikovanje (formatiranje) CD/DVD diska i njegovo pokretanje

5. Otvara se dodatni prozor Windows Explorera u kojem je u Navigacijskom oknu izabran CD-RW/DVD-RW pogon, a Okno sadržaja je prazno. U Okno saržaja potrebno je “dovući” (kopirati) datoteke i mape koje želimo snimiti na CD/DVD. 122 / 123 Budući da smo ranije (u 1. koraku) otvorili Windows Explorer i odabrali str. mapu čiji ćemo sadržaj snimiti, u tom prozoru označimo željene datoRad s teke i mape i odvučemo ih lijevom tipkom miša u Okno sadržaja mape datotekama praznog diska. To ćemo najlakše učiniti tako da prilagodimo veličine i mapama prozora Windows Explorera te ih postavimo jedan pored drugog.

Slika 168. Dodavanje mapa i datoteka za snimanje

6. U trenutku kad u Oknu sadržaja praznog diska (CD/DVD-a) otpustimo tipku miša, započne postupak snimanja.

Slika 169. Snimanje na CD

7. Po završetku snimanja, snimljene datoteke/mape nalaze se u Oknu sadržaja CD/DVD pogona. Želimo li snimiti još sadržaja, dovučemo sljedeću datoteku/ mapu u Okno za snimanje.

Slika 170. Dodavanje stavki za snimanje na CD

PRO-MIL

Na kraju snimanja potrebno je zatvoriti sesiju kako bi CD/DVD pripremili za uporabu i kako bismo ga mogli koristiti na drugim računalima. Ako izvadimo CD/DVD bez zatvaranja sesije, možemo ga naknadno umetnuti u pogon i zatvoriti sesiju kasnije.

Slika 171. Zatvaranje sesije nakon snimanja CD-a

2. način Postupak snimanja CD-a/DVD-a može ići i drugim redoslijedom. 1. Umetnemo prazan disk u CD-RW/DVD-RW pogon i pričekamo. 2. Otvara se prozor Samopokretanje (AutoPlay) u kojem biramo način korištenja diska.

Slika 172. Prozor nakon umetanja praznog CD-a u CD-RW pogon

3. Zatim određujemo naziv diska te način njegova korištenja (kao USB flash memorija), nakon čega slijedi oblikovanje diska. (koraci 3 i 4 prethodno opisanog načina) 4. Po oblikovanju diska kliknemo na Otvori mapu i prikaži datoteke što str. 124 / 125 otvara Windows Explorer s praznom mapom diska (CD/DVD-a) u čije Okno sadržaja treba “dovući” datoteke i mape za snimanje na disk. Rad s U istom prozoru u Oknu sadržaja prikažemo i označimo datoteke i datotekama podmape koje želimo snimiti na disk. Označene stavke odvučemo lijevom i mapama tipkom miša u Navigacijsko okno na oznaku CD-RW/DVD-RW pogona.

Slika 173. Odabir datoteka za snimanje

Otpuštanjem tipke miša započne proces snimanja.

Slika 174. Snimanje datoteka na CD

5. Po završetku snimanja zatvorimo sesiju diska. 6. Princip snimanja CD-a/DVD-a isti je, neznatna je razlika u koracima ovisno o tome umetnemo li prazan disk odmah na početku (2. način) ili tek po odabiru datoteka za snimanje (1. način). Dosnimavanje CD-a/DVD-a Ako na snimljenom CD-u/DVD-u ima slobodnog memorijskog prostora, naknadno možemo dosnimiti dodatne datoteke i mape. Dostupan slobodni prostor provjerimo tako da u Navigacijskom oknu kliknemo desnom tipkom miša na CD-RW/DVDRW pogon -> Svojstva (Properties). U dijaloškom okviru vidimo podatke o slobodnom prostoru na disku izražene brojkama i grafički. Dodatno snimanje datoteka na disk radimo na sljedeći način: 1. U pogon stavimo CD/DVD koji želimo dosnimiti. 2. U Oknu sadržaja označimo datoteke koje želimo dosnimiti na disk te kliknemo na gumb Snimi (Burn) na alatnoj traci Windows Explorera.

PRO-MIL

Slika 175. Dosnimavanje CD-a

3. Odmah započne snimanje datoteka na disk.

Slika 176. Postupak snimanja dodatnih stavki na CD

4. Po završetku snimanja zatvorimo sesiju.

Traženje (pretraživanje) datoteka i mapa Datoteke na računalu odlažemo (spremamo ili kopiramo) u mape koje mogu biti samostalne cjeline na disku ili se nalaze unutar druge mape (podmapa). Da bismo došli do tražene datoteke i/ili mape, moramo znati mjesto na kojem se nalazi, odnosno moramo znati putanju do datoteke, odnosno mape (za više informacija pogledajte poglavlje “Putanja do datoteke ili mape”). Ponekad zaboravimo gdje smo neku datoteku spremili, premjestili ili je iz bilo kojeg razloga ne možemo pronaći u mapama gdje bi se prema logici trebala nalaziti. U tom slučaju najjednostavnije je potražiti datoteku pomoću sustava Windows. Datoteke možemo tražiti na više načina: 1. Pomoću izbornika Start 2. Pomoću okna za pretraživanje u mapi ili biblioteci u Windows Exploreru 3. Pomoću filtara za pretraživanje

126 / 127 str.


Traženje datoteka pomoću izbornika Start Na dnu lijevog stupca izbornika Start nalazi se okvir za pretraživanje.

Slika 177. Okvir za pretraživanje u izborniku Start

Sustav Windows pretražuje datoteke i mape na temelju naziva datoteke, tekstu u datoteci, oznakama i drugim svojstvima. Pretraživanje započinje automatski s upisom prvog znaka u okvir za pretraživanje te se odmah daje popis rezultata pretrage. Svakim sljedećim upisanim znakom broj pronađenih stavki se smanjuje.

Slika 178. Rezultati pretrage

Za otvaranje tražene datoteke potrebno je kliknuti na njeno ime u rezultatima pretraživanja. Klikom na mapu otvaramo prikaz sadržaja mape u prozoru Windows Explorera. Traženje datoteke pomoću okvira za pretraživanje u mapi ili biblioteci Na vrhu prozoru Windows Explorera nalazi se okvir za pretraživanje datoteka u izabranoj mapi koji funkcionira na istom principu kao i okvir za pretraživanje u izborniku Start. U okvir za pretraživanje unosimo tekst (prikažu se sve datoteke koje započinju s upravo upisanim slovom), a kako odmičemo s unosom teksta, lista rezultata pretraživanja se smanjuje.

PRO-MIL

Slika 179. Traženje datoteke u izabranoj mapi pomoću okvira za pretraživanje

Ovaj način pretrage koristimo kada mapa sadrži mnogo datoteka pa bi bilo zamorno pregledavati cijeli popis i kada znamo da se datoteka nalazi u izabranoj mapi. Pretragom se filtriraju samo one datoteke koje u nazivu sadrže upisane znakove. Ako željenu datoteku ne pronađemo u trenutnoj mapi, možemo ponoviti pretraživanje na drugom mjestu: u bibliotekama, računalo (pretraže se sve mape na računalu), prilagođeno (određujemo mjesta za pretragu) i na internetu.

128 / 129 str.


Traženje datoteke pomoću filtara za pretraživanje Datoteke u mapi možemo dodatno pretraživati pomoću filtara, npr. prema datumu izmjene ili veličini. Kliknemo u okvir za pretraživanje, pa na željeni filtar. Ovisno o odabiru filtra određujemo daljnje kriterije.

Slika 180. Odabir filtra datum izmjene

Slika 181. Odabir filtra veličina

Traženje datoteke korištenjem zamjenskih znakova Kod pretraživanja datoteka možemo se koristiti zamjenskim znakovima (Wildcards). Zamjenski znak * zamjenjuje jedan ili više znakova u nazivu datoteke ili u nastavku (ekstenziji) datoteke. Znak ? zamjenjuje jedan znak u nazivu ili nastavku datoteke. Primjerice, želimo filtrirati sadržaj mape na način da prikažemo samo određenu vrstu datoteka u toj mapi, npr. samo pdf datoteke. U okvir za pretraživanje upišemo *.pdf te će se u Oknu sadržaja prikazati sve datoteke s traženim nastavkom.

Slika 182. Traženje datoteke prema tipu (vrsti) datoteke

PRO-MIL

Zamjenske znakove možemo koristiti u raznim kombinacijama. Npr. možemo tražiti datoteke čiji naziv započinje s odgovarajućim slovom ili kao zamjenu za dio imena datoteke kada nismo sigurni u točan naziv datoteke.

Slika 183. Traženje datoteke sa zadanim nastavkom čiji naziv započinje s određenim slovom

Znak ? zamjenjuje znak (slovo ili broj) u nazivu datoteke na onom mjestu gdje ga upišemo kod postavljanja uvjeta pretrage (početak ili kraj riječi). Pogledajmo primjer.

Slika 184. Traženje datoteke s različitim znakom na kraju imena i s različitim nastavcima

Na prethodnoj slici prikazane su sve vrste datoteka koje u nazivu imaju riječ Slika i broj. U okviru za pretraživanje ? (upitnik) zamjenjuje broj u nazivu datoteke. Pregledavanje liste nedavno korištenih datoteka Datoteke koje smo koristili nedavno možemo potražiti u popisu nedavno korištenih stavki koji se nalazi u desnom stupcu izbornika Start. Popis nedavno korištenih stavki nije uključen po zadanim postavkama. Uključujemo ga pomoću dijaloškog okvira Svojstva programske trake i izbornika Start (Taskbar and Start Menu Properties) (desni klik na programsku traku -> Svojstva (Properties)). Na kartici Izbornik Start (Start Menu) kliknemo na gumb Prilagodi (Customize) te u sljedećem dijaloškom okviru klikom uključimo kvačicu 130 / 131 str. Nedavno korištene stavke (Recent Items). Rad s datotekama i mapama

Slika 185. Uključivanje prikaza nedavno korištenih stavki

Slika 186. Popis nedavno korištenih datoteka

Sada u izborniku Start potražimo nedavno korištene datoteke. Datoteku u popisu nedavno korištenih stavki otvaramo klikom na njeno ime.

PRO-MIL

Komprimiranje datoteka (zip) U ovom poglavlju govorili smo o veličini datoteka i mjernim jedinicama kojima se iskazuje. Velike datoteke ne samo da zauzimaju mnogo fizičkog prostora na disku ili drugim memorijskim jedinicama, već su i neprikladne za slanje elektroničkom poštom jer njihov prijenos oduzima dosta vremena. Isto tako presnimavanje velikih datoteka na drugo računalo oduzima izvjesno vrijeme. Da bi se ubrzao proces presnimavanja datoteka a pogotovo skratilo vrijeme prijenosa datoteka elektroničkom poštom ili stavljanje (upload) i skidanje (download) s interneta, datoteke se sažimaju (komprimiraju) kako bi zauzimale što manje memorije. Komprimiranjem datoteka štedimo memorijski prostor jer komprimirane datoteke i mape zauzimaju manje memorijskog prostora od nekomprimiranih. Treba napomenuti da postoje vrste datoteka koje su već komprimirane određenom metodom sažimanja, npr. slika u .jpg ili .gif formatu ili glazbena datoteka u .mp3 formatu itd. Dodatnim komprimiranjem takvih datoteka neće se dobiti na prostoru.

Slika 187. Svojstva mape Slike koja je izabrana za komprimiranje

Za komprimiranje datoteka možemo koristiti program Windows Explorer na sljedeći način. 1. Označimo datoteke i mape koje želimo komprimirati. 2. Kliknemo na označene stavke desnom tipkom miša -> Pošalji (Send to) -> Komprimirana (zipana) mapa (Compressed (zipped) folder ). Slika 188. Slanje označene mape na komprimiranje

132 / 133 str.


3. U oknu sadržaja stvori se nova komprimirana mapa kojoj dodijelimo ime.

Slika 189. Nova komprimirana mapa

Pogledajmo svojstva nove komprimirane mape.

Slika 190. Svojstva nove komprimirane mape

Ikona komprimirane mape ima patentni zatvarač te je po tome razlikujemo od ostalih mapa. Komprimirana datoteka (mapa) najčešće ima nastavak .zip. Kada prikažemo sadržaj komprimirane mape u prikazu Detalji (Details), vidjet ćemo veličinu svake komprimirane datoteke, njenu stvarnu veličinu i omjer sažimanja.

PRO-MIL

Slika 191. Sadržaj komprimirane mape u prikazu Detalji

Komprimirane mape premještamo i kopiramo na isti način kao nekomprimirane. Dekomprimiranje ili izdvajanje datoteka i mapa iz komprimirane mape Želimo li otvoriti komprimiranu datoteku, najprije je moramo izdvojiti iz mape, odnosno izvući iz komprimiranog oblika ili dekomprimirati je. U postupku izdvajanja datoteke određujemo mapu u koju će se kopija dekomprimirane datoteke spremiti. Izvorna komprimirana datoteka i dalje ostaje u komprimiranoj mapi. Komprimirane datoteke možemo izdvajati pojedničano ili sve odjednom. 1. Za izdvajanje svih datoteka u komprimiranoj mapi kliknemo desnom tipkom miša na mapu -> Izdvoji sve (Extract All).

134 / 135 str. Slika 192. Izdvajanje svih datoteka iz komprimirane mape


2. Otvara se dijaloški okvir u kojem određujemo mapu u koju želimo izdvojiti datoteke. Ovdje možemo ostaviti predloženu mapu ili pomoću gumba Pregledaj (Browse) potražimo drugu mapu i kliknemo U redu (OK).

Slika 193. Odabir mape za izdvajanje datoteka

3. Nakon što odaberemo mapu za izdvajanje, kliknemo na Izdvoji (Extract).

Slika 194. Izdvajanje datoteka

4. Datoteke se izdvoje u prethodno izabranu mapu.

Slika 195. Dekomprimirana mapa

PRO-MIL

Izdvajanje jedne datoteke 1. Za izdvajanje jedne datoteke iz komprimirane mape, najprije prikažemo sadržaj komprimirane mape. 2. U Oknu sadržaja označimo željenu datoteku. 3. Povučemo označenu datoteku iz komprimirane mape na novo mjesto, tj. u mapu u koju je želimo izdvojiti. Označena datoteka kopira se u izabranu mapu.

136 / 137 str.


Upravljačka ploča i alati sustava • Općenito o upravljačkoj ploči • Sustav i sigurnost • Korisnički računi i obiteljska sigurnost • Sat, jezik i regija • Programi • Izgled i personalizacija • Hardver i zvuk • Mreža i internet • Olakšani pristup

Općenito o upravljačkoj ploči Upravljačka ploča (Control Panel) središnje je mjesto na kojem možemo fino podešavati sve mogućnosti operacijskog sustava Windows. Treba napomenuti da se ovdje mogu podešavati sasvim trivijalne mogućnosti (npr. brzina pokazivača miša), ali i mnoge napredne mogućnosti (npr. upravljanje sigurnosnim postavkama) za koje nam trebaju i prava odgovarajuće korisničke razine. Tako mnoge mogućnosti neće biti dostupne ako nismo prijavljeni kao administratori. Upravljačkoj ploči moguće je pristupiti na više načina, a korisnik će sam odabrati onaj koji mu najviše odgovara ili mu je u datom trenutku najpogodniji. Neki od načina pristupa Upravljačkoj ploči su: 1. kliknemo na gumb Start i iz izbornika Start u desnom stupcu kliknemo na Upravljačka ploča (Control Panel) 2. ako imamo otvorenu mapu Računalo (Computer), kliknemo na alatnoj traci gumb Otvori Upravljačku ploču (Open Control Panel) 3. ako imamo potrebu često koristiti mogućnosti Upravljačke ploče, možemo stvoriti prečac na radnoj površini pa ju otvarati dvostrukim klikom lijeve tipke miša na ikonu prečaca.

Slika 196. Otvaranje Upravljačke ploče

Neovisno o načinu na koji je otvorena, Upravljačka ploča nudi 8 velikih kategorija s mogućnostima prilagodbe postavki računala. Kategorije su predočene odgovarajućom ikonom s nazivom, uz koje idu i hiperveze na često korištene mogućnosti svake pojedine kategorije. Svaku od tih 8 kategorija podrobno ćemo opisati.

PRO-MIL

Slika 197. Početna stranica Upravljačke ploče

Ovdje treba posebno napomenuti da neke od mogućnosti prilagodbe neće biti dostupne ovisno o inačici Windows 7 operacijskog sustava koju koristite, a moguće je da će postojati i dodatne mogućnosti ovisno o softveru koji je naknadno instaliran ili hardveru kojeg posjedujete. Primjerice, ako koristite inačicu Windows 7 Ultimate, nećete imati mogućnost nadgradnje na jaču inačicu, budući da se radi o najjačem paketu. Ali, moguće je da koristeći neki od antivirusnih programa pronađete napredne mogućnosti podešavanja takvog programa u samoj Upravljačkoj ploči. Za potrebe ovog priručnika potrudit ćemo se obraditi standardne mogućnosti dostupne većini korisnika.

Slika 198. Način prikaza stavki Upravljačke ploče - Male ikone

Kategorije upravljačke ploče logično su odijeljene, no ako iz nekog razloga želimo imati sve stavke na jednom mjestu bez kategorizacije, Upravljačka ploča nudi i takvu mogućnost prikaza. Da bismo to postigli, potrebno je samo u polju Prikaži po: (View by:) odabrati kriterij Velike ikone (Large icons) odnosno Male ikone (Small icons). Ovu mogućnost cijenit će dugogodišnji korisnici operacijskog sustava Windows koji su navikli na ovakav raspored iz str. 140 / 141 starijih inačica tog sustava. Općenito o upravljačkoj ploči

Navigacija upravljačkom pločom Navigacija Upravljačkom pločom vrlo je jednostavna i podsjeća na otvaranje stranica u internet pregledniku. Ako kliknemo na ikonu ili naslov neke od 8 ponuđenih kategorija, prozor Upravljačke ploče obično će se podijeliti u dva dijela i to tako da se s lijeve strane pojavi okno u kojem su pobrojane stavke koje čine pojedinu kategoriju i prečaci na srodne stavke i alate, a s desne strane nalaze se opcije kojima ćemo prilagoditi mogućnosti svojim potrebama. Slično kao i u internet pregledniku, i ovdje imamo gumbe Nazad (Back) i Naprijed (Forward) kojim se vraćamo na prethodnu, odnosno idemo na sljedeću stranicu. Adresna traka također može biti od značajne pomoći navigacijom kroz Upravljačku ploču. Pa ipak, izgubimo li se u moru mogućnosti, uvijek možemo kliknuti na Početna stranica upravljačke ploče (Control Panel Home) i krenuti ispočetka. Osim toga, sustavom hiperveza moguće je pokretati i srodne alate koji se ne moraju nalaziti nužno u trenutnoj kategoriji.

Slika 199. Dijelovi Upravljačke ploče

Ponekad će se određeni alati otvarati u zasebnom prozoru, no i u takvim slučajevima Upravljačka ploča ostaje otvorena. Mogućnosti koje uz naziv imaju ikonu štita , zahtijevaju administratorske ovlasti korisnika koji ih želi mijenjati. Osim toga, javit će se i sustav Kontrole korisničkog računa – UAC (User Account Control) ako je uključen.

PRO-MIL

Sustav i sigurnost (System and Security)

Kao što sam naziv kategorije sugerira, dva su momenta ovdje bitna. Kada se govori o sustavu, misli se na računalo s Windows 7 operacijskim sustavom i svim programima koji su naknadno instalirani. Sustav treba održavati kako bi radio optimalno. Drugi moment koji je nepobitno vezan uz sam sustav jest i njegova sigurnost. Iako briga o sigurnosti sustava ne treba biti isključiva briga krajnjeg korisnika (primjerice, u korporativnom okružju o brizi za sigurnost cjelokupnog sustava najčešće brinu posebna tijela, a korisnici sustava hijerarhijski su strogo odijeljeni pa su sigurnosni incidenti rijetki; proizvođači softvera brinu o njegovoj sigurnosti i sl.), svaki korisnik trebao bi ozbiljno pristupiti tom problemu. To se posebno odnosi na korisnike koji računala koriste kod kuće, a poglavito ako se na sustav prijavljuju s administratorskim ovlastima. Naime, računala su izgubila ekskluzivnost koju su godinama gradila budući da se broj njihovih korisnika drastično povećao, a korisnički profil potpuno izmijenio, pa je samim time postalo unosno zlorabiti bilo propuste sustava, bilo iskorištavanje naivnost ili neznanje korisnika sustava. Windows 7 koncipiran je tako da se od korisnika traže tek minimalne intervencije (jednom kad je sustav podešen) i da se zloporabe svedu na najmanju moguću mjeru, no briga za sigurnost sustava mora biti utkana u svijest svakog korisnika. Sigurnost sustava narušava se tzv. malicioznim softverom (Malicious Software, Malware). Tvorci takvog softvera imaju različite motive – neke zanima tek dokazivanje, neki su samo znatiželjni, a neki su motivirani nelegalnom zaradom. Neovisno o motivima tvoraca, maliciozni softver predstavlja veliki problem, a prošlih godina nekoliko je sigurnosnih incidenata izazvalo štete (neposredne i posredne) koje su se mjerile u milijunima dolara. Za krajnjeg korisnika najveće opasnosti predstavljaju gubitak podataka, krađa identiteta i neovlašteno preuzimanje kontrole nad računalom. Ogromna većina malicioznog softvera širi se danas putem interneta, ali još uvijek česte su „infekcije“ prenosivim memorijama (USB izmijenjive memorije, memorijske kartice, prženi optički mediji). Postoji nekoliko skupina malicioznog softvera među kojima su najpoznatiji virusi. Virusi su maliciozni programi čija su glavna obilježja samokopiranje i širenje bez znanja korisnika. Oni se najčešće vežu uz izvršne datoteke drugih programa. Danas se šire uglavnom putem e-pošte kao zaraženi privitci. Da bi virus započeo sa svojim aktivnostima, korisnik mora pokrenuti ili otvoriti zaraženu datoteku. Virusi mogu biti posve bezazleni, ali u najgorem slučaju korisnik može trajno ostati bez podataka na disku ili drugim trajnim memorijama. S virusima se često izjednačavaju crvi (Computer Worms, Worms), no oni imaju zajedničko s virusima samokopiranje i širenje bez znanja korisnika, ali 142 / 143 se šire računalnim mrežama, ne trebaju datoteku na koju se vežu i za širenje str. ne traže korisničku intervenciju što ih čini na neki način mnogo opasnijima Sustav i od virusa. Crvi se šire zbog sigurnosnih propusta u operacijskom sustavu pa sigurnost je iznimno važno redovito preuzimanje nadogradnji operacijskog sustava.

Treći najpoznatiji Malware su Trojanski konji (Trojan Horses, Trojan). Kod Trojanskog konja program zadržava svoju izvornu funkcionalnost, no najčešće skriva i nepoželjnu, a ta je obično omogućavanje neovlaštenog pristupa korisnikovom računalu. Trojanski konji se ne samokopiraju i ne šire se – samo su vezani uz program s kojim su izvorno sjedinjeni. S rastom i općom prihvaćenosti interneta, veliku popularnost stekli su i tzv. špijunski programi (Spyware). Njihova prisutnost krije se od korisnika. Oni šalju trećoj strani privatne podatke koji mogu biti vrlo osjetljive naravi (npr. korisnička imena i lozinke različitih servisa, brojevi kreditnih kartica i sl.). Ne treba posebno napominjati da se ti podatci lako mogu zlorabiti. Računalo, dakle sustav zaražen malicioznim programom predstavlja latentnu prijetnju za korisnike samog računala, lokalne mreže, ali i internet zajednice u cjelini. Iako su Windows 7 načelno vrlo dobro pokriveni što se sigurnosti tiče (pogotovo ako se pravilno koriste), zbog svega navedenog, potrebno je osobitu pažnju posvetiti ovoj kategoriji Upravljačke ploče. Sigurnosna rješenja Postoji mnoštvo komercijalnih i besplatnih alata za borbu protiv malicioznog softvera. Neki od njih nude cjelovita sigurnosna rješenja (kombiniraju se komponente anti-virus, anti-spyware, anti-trojan vatrozid i sl.). S Windows 7 operacijskim sustavom dolazi zadano Windows Defender, anti-špijunski (anti-spyware) alat koji može sustav nadzirati u realnom vremenu (dakle u pozadini, nevidljivo kad se bavimo nekim drugim aktivnostima na računalu) ili kada mu se naredi pregled sustava. Prečac na program možemo pronaći u izborniku Start.

Slika 200. Početna stranica programa Windows Defender

Antivirusni program nije standardno uključen u Windows 7. Korisnik ima veliki izbor i može sam odabrati neki od alata koje izrađuju različite tvrtke koje se bave rješavanjem sigurnosnih pitanja. I Microsoft nudi svoje rješenje kupcima Windows operacijskog sustava. Radi se o alatu Microsoft Security Essentials koji se može besplatno preuzeti s Microsoftovih web stranica i isto tako besplatno koristiti na Windows operacijskom sustavu.

PRO-MIL

Slika 201. Web stranica Microsoft Security Essentials

Program ima mogućnost zaštite od malicioznog softvera u realnom vremenu – dakle, spriječit će izvršenje odnosno otvaranje zaražene datoteke ako otkrije virus ili drugi oblik malicioznog softvera. Isto tako, može provjeriti i sve ostale datoteke sustava u postupku skeniranja. Ako program otkrije maliciozni softver, ponudit će mogućnost čišćenja računala (Clean Computer), tj. izbrisat će zaraženu datoteku ili ukloniti prijetnju. Druga mogućnost je da vidimo o kakvoj se prijetnji radi (kliknemo na Show Details) gdje možemo narediti programu brisanje zaražene datoteke, njeno stavljanje u karantenu (ako nismo sigurni radi li se o virusu, a ne želimo izgubiti datoteku, Microsoft Security Essentials stavit će ju u posebnu mapu u kojoj nam neće biti dostupna sve dok ne naredimo alatu da ju izvadi van) ili ako smo sigurni da se ne radi ni o kakvoj prijetnji, ignorirati upozorenje alata i normalno pristupiti datoteci. Osim antivirusne, Microsoft Security Essentials sadrži i anti-špijunsku zaštitu, tako da njegovim korištenjem prestaje potreba za korištenjem Windows Defendera.

144 / 145 str.

Sustav i sigurnost Slika 202. Microsoft Security Essentials – početna stranica

Tvorci malicioznog softvera neumorni su i svakog dana svjedoci smo pojave njihovih novih oblika. Na sreću niti tvorci alata za borbu protiv malicioznog softvera ne spavaju pa se svakodnevno izdaju njihove nadogradnje (definicije, updates i sl.). Zato je od iznimne važnosti dozvoljavati takvim programima redovito osvježavanje (najčešće putem interneta). Osvježavanje obično traje nekoliko sekundi i izvodi se za korisnika uglavnom neprimjetno, najčešće tek uz poruku da je osvježavanje izvršeno.

Slika 203. Microsoft Security Essentials - definicije

Sustav i sigurnost unutar upravljačke ploče Nakon ovog kratkog osvrta na sigurnosne prijetnje i borbu protiv njih, vratimo se Upravljačkoj ploči. U kategoriji Sustav i sigurnost nalazi se: •

Akcijski centar (Action Center)

•

Vatrozid za Windows (Windows Firewall)

•

Sustav (System)

•

Windows Update

•

Mogućnosti upravljanja energijom (Power Options)

•

Sigurnosno kopiranje i vraćanje (Backup & Restore)

•

BitLocker šifriranje pogona (Bitlocker Drive Encryption)

•

Administrativni alati (Administrative Tools).

Svaki od ovih dijelova skriva stavke s mnoštvom mogućnosti prilagodbe, a one najvažnije bit će opisane u tekstu koji slijedi. Pristupa im se klikom lijeve tipke miša na ikonu ili na njihov naziv.

Akcijski centar (Action center) Akcijski centar (Action Center) predstavlja svojevrsnog nadzornika sustava. On nadzire sigurnost i održavanje sustava. Tako će glede sigurnosti sustava nadzirati jesu li uključeni 1. Windows Update 2. Postavke internetske sigurnosti (Internet Security) 3. Mrežni vatrozid (Network Firewall)

PRO-MIL

4. Zaštita od špijunskih programa i srodna zaštita (Spyware and related protection) 5. Kontrola korisničkog računa (User Account Control) 6. Zaštita od virusa (Virus protection), a glede održavanja sustava 1. Windows Backup 2. Otklanjanje poteškoća u sustavu Windows (Windows Troubleshooting) 3. Provjeri ima li ažuriranja (Check for updates).

Slika 204. Akcijski centar i primjer uočenog problema

Promjena postavki akcijskog centra Klikom na Promjena postavki akcijskog centra (Check Action Center settings) korisnik prema vlastitom nahođenju može isključiti bilo koju od mogućnosti nadzora, no to nikako nije preporučljivo.

Slika 205. Postavke akcijskog centra

U Području obavijesti (Notification area) na Programskoj traci (Taskbar) nalazi se ikona Akcijskog centra . U slučaju bilo kakvih problema vezanih uz sigurnost i održavanje sustava, korisnik će biti odmah obaviješten i po potrebi tražit će se njegova intervencija. Ikona Akcijskog centra u tim će slučajevima promijeniti oblik .

146 / 147 str.

Sustav i sigurnost

Slika 206. Primjer djelovanja Akcijskog centra – lijevo akcijski centar prijavljuje odsustvo problema, desno prijavljuje problem s nadziranim servisom Windows Update

Korisnički doprinos unaprjeđivanju operacijskog sustava Windows Na istoj stranici možemo namjestiti postavke za unaprjeđivanje sustava Windows. Te postavke odnose se na: 1. Postavke programa unaprjeđivanja zadovoljstva korisnika (Customer Expeirence Improvement Program settings) – radi se o Microsoftovom servisu za prikupljanje podataka o računalnom hardveru i načinu korištenja Windowsa (Microsoft ne prikuplja osobne podatke prema kojima bi se moglo identificirati korisnika). Sudjelovanje je dobrovoljno i po zadanim postavkama je isključeno. Želimo li sudjelovati u programu, kliknut ćemo na Da (Yes), a potom i na gumb Spremi promjene (Change settings).

Slika 207. Dijaloški okvir Programa unaprjeđivanja zadovoljstva korisnika

2. Postavke izvješćivanja o problemima (Problem reporting settings) – radi se o servisu kojim Microsoft prikuplja izvješća o problemima korisnika i priprema moguća rješenja na temelju dobivenih podataka. Dostupne mogućnosti su: •

automatsko provjeravanje dostupnosti rješenja

•

automatsko provjeravanje dostupnosti rješenja i slanje dodatnih podataka o prijavljenim problemima

•

kad se pojavi problem, korisnik odlučuje sam krenuti na provjeru dostupnosti rješenja

•

nikad ne traži rješenje

Otklanjanje poteškoća (Troubleshooting) i Oporavak (Recovery) Unutar Akcijskog centra, dostupne su dvije skupine alata namijenjene lakom održavanju sustava - Otklanjanje poteškoća (Troubleshooting) i Oporavak (Recovery). Otklanjanje poteškoća alat je koji će omogućit automatsko detektiranje eventualnog kvara ili poteškoće i ponudit će korisniku moguća rješenja. Dostupne kategorije su:

PRO-MIL

1. Programi (Programs) – rješavanje eventualnih problema pri pokretanju programa načinjenih za starije inačice Windows operacijskog sustava 2. Hardver i zvuk (Hardware and Sound) – rješavanje eventualnih problema vezanih uz fizičke komponente računala 3. Mreža i internet (Network and Internet) – rješavanje eventualnih problema vezanih uz pristup lokalnim mrežama ili internetu 4. Izgled i personalizacija (Appearance and Personalization) – rješavanje eventualnih problema vezanih uz sučelje i njegovu prilagodbu osobnim preferencijama 5. Sustav i sigurnost (System and Security) – rješavanje eventualnih problema vezanih uz sigurnost sustava i njegovo održavanje.

Slika 208. Prozor otklanjanje poteškoća

Kako to izgleda u praksi? Uzmimo da odjednom nestane zvuka na računalu, a na prvi pogled čini se sve u redu sa zvučnom karticom i zvučnicima. Otvorit ćemo Upravljačku ploču –> Sustav i sigurnost –> Akcijski centar –> Otklanjanje poteškoća –> Hardver i zvuk. Među ponuđenim elementima odabrat ćemo onaj koji najbliže opisuje naš problem – u ovom slučaju to je Reproduciranje zvuka. Pojavit će se čarobnjak koji nas vodi kroz postupak otkrivanja i otklanjanja poteškoća. Kliknemo na Dalje (Next). U našem slučaju sustav je detektirao da je zvuk u sistemu stišan do kraja i nudi nam rješenje – otvaranje Miksera glasnoće (Volume Mixer) gdje možemo pojačati zvuk. 148 / 149 str. Sustav i sigurnost

Slika 209. Otklanjanje problema sa zvukom

Oporavak (Recovery) je alat kojim ćemo vratiti sustav u prijašnje stanje. Naime, postoje okolnosti kad svojim (često nepromišljenim) intervencijama u operacijski sustav izazovemo njegovu nestabilnost. To je najčešće slučaj kad se koristi nekompatibilan softver ili upravljački programi za nepodržan hardver ili neodgovarajući upravljački programi za podržan hardver. Vraćanje sustava poništit će zadnje izmjene sustava (uklonit će nedavno instalirane programe i/ili upravljačke programe koji su potencijalni uzrok nestabilnosti sustava), ali korisnički podatci ostat će netaknuti (dokumenti, projekti, glazba, slike filmovi itd.). Da bismo vratili sustav u prethodno stanje, kliknemo na gumb Otvori vraćanje sustava (Open System Restore). Otvara se čarobnjak za vraćanje sustava. Kliknemo Dalje (Next) i sa sljedeće stranice odaberemo neku od zabilježenih Točki vraćanja (Restore Point). Točke vraćanja stvaraju se automatski prije svake bitne intervencije u sustav. Njihov broj ovisi o veličini slobodnog prostora sistemskog diska (ako je prostora više, dulje vremena bit će zadržane starije Točke vraćanja). Ovaj proces potpuno je povratan tako da ukoliko ne pomogne korištenje Točke vraćanja, možemo vratiti sustav u stanje u kojem je bio prije vraćanja, ili možemo pokušati s nekom drugom Točkom vraćanja.

PRO-MIL

Slika 210. Popis Točki vraćanja

Prije same potvrde, možemo provjeriti hoće li imati kakvog utjecaja vraćanje na naknadno instalirane programe. Da bismo okončali proces, kliknemo na Završi (Finish) nakon čega slijedi ponovno pokretanje računala.

Slika 211. Provjera eventualno zahvaćenih programa i početak vraćanja sustava

Ako ne uspije prethodno opisana metoda vraćanja sustava, možemo pokušati s naprednim metodama oporavka tako da unutar Oporavka kliknemo na hipervezu Napredne metode oporavka (Advanced recovery methods). str. 150 / 151 Windows 7 nudi dvije napredne metode oporavka sustava: Sustav i 1. Oporavite računalo pomoću prethodno stvorene slike sustava (Use sigurnost a system image you created earlier to recover your computer) – ovo je moguće ako smo prethodno stvorili sliku sustava (System Image).

O stvaranju slike sustava bit će riječi nešto kasnije. Ovom metodom vratit ćemo sustav u stanje kakvo je zabilježeno u samoj slici sustava. Ako je slika sustava stara, vjerojatno ćemo morati ponovno instalirati neke programe, a ako je slika sustava novija, možda već u sebi sadrži problem koji nastojimo riješiti. Važno je napomenuti da pribjegavanje ovoj metodi može uzrokovati gubitak korisničkih podataka, tako da bismo prije korištenja ove metode sve bitne podatke trebali pohraniti na sigurno mjesto (najbolje na neku vanjsku memoriju). Sustav će nam ponuditi automatsko stvaranje sigurnosne kopije (Backup). Klikom na gumb Ponovno pokreni (Restart) pokrenut će se instalacijski program Windowsa odakle ćemo odabrati sliku sustava.

Slika 212. Odabir slike sustava nakon ponovnog pokretanja

2. Ponovna instalacija sustava Windows (Reinstall Windows) – ponekad ne preostaje ništa drugo nego ponovna instalacija sustava. Radi se o krajnjoj mjeri jer nakon ovog postupka bit će potrebno ponovno instalirati sve programe i vratiti korisničke podatke s ranije izrađene sigurnosne kopije. Korištenjem ove metode također može doći do gubitaka korisničkih podataka zato je izrada sigurnosne kopije topla preporuka. Nakon dovršetka instalacije, na sistemskom disku bit će stvorena mapa Windows.old u kojoj će se smjestiti sve datoteke s ranije instalacije operacijskog sustava. Po potrebi možemo sačuvati neke od tih datoteka (korisničke podatke), a ostalo možemo slobodno obrisati s diska (nakon što se uvjerimo da smo sačuvali sve što nam je trebalo). Nadalje, da bismo mogli ponovno instalirati sustav, moramo imati instalacijski medij sustava Windows. Klikom na gumb Ponovno pokreni (Restart) pokrenut će se instalacijski program Windowsa. Program će nas još jednom pitati jesmo li sigurni da želimo ponovno instalirati operacijski sustav. Odgovorom Da (Yes) krećemo s ponovnom instalacijom. Odgovorom Ne (No), sustav će se ponovno pokrenuti.

PRO-MIL

Slika 213. Dijaloški okvir za reinstalaciju operacijskog sustava Windows 7

Kontrola Korisničkog računa - UAC (User Account Control) Kako bi se dodatno skrenula pozornost korisnika na mijenjanje postavki računala koje traže administratorske ovlasti, uvedena je aplikacija Kontrola korisničkog računa (User Account Control). Korisnici preferiraju administratorske ovlasti jer im to daje mogućnosti najveće moguće manipulacije sustavom, no to često može iskoristiti maliciozni softver (koji je uglavnom nemoćan kad je korisnik prijavljen na sustav kao standardni korisnik). Ovdje nastupa UAC koji ovisno o postavkama čak i administratore upozorava na određene intervencije u sustav. Ako standardni korisnik pokuša mijenjati bilo koju mogućnost sustava koja zahtijeva administratorske ovlasti, UAC će se i za to pobrinuti, upozoriti o čemu se radi i tražiti da se upiše lozinka administratora.

Slika 214. Djelovanje UAC-a

UAC je vrlo koristan dodatak Windows operacijskom sustavu. Posebno je koristan za početnike i za neiskusne korisnike koji su prijavljeni kao administratori. Uvedeno je nekoliko razina zaštite koju UAC pruža. Njih možemo mijenjati klikom na Promjena postavki kontrole korisničkog računa (Change User Account Control settings). Postoje 4 razine zaštite (od najvišeg stupnja zaštite prema najnižem): 1. obavještavanje kada programi pokušavaju instalirati softver ili unositi izmjene na računalo ili kad korisnik mijenja postavke sustava Windows 2. obavještavanje kada programi pokušavaju obavljati izmjene u računalu str. 152 / 153 (ali ne i kad se mijenjaju postavke sustava Windows) Sustav i 3. varijanta točke 2, ali sustav neće zatamniti pozadinu i staviti u prvi plan sigurnost obavijest 4. nikakvo obavještavanje

Slika 215. Namještanje razine zaštite UAC-a

Prva razina zaštite zadana je razina za sve standardne korisnike, a za administratore zadana je druga razina zaštite. Četvrta razina predstavlja zapravo isključivanje UACa. Ukoliko se odlučimo za to, bit će potrebno ponovno pokrenuti računalo kako bi izmjene bile stavljene na snagu. UAC nas može poštedjeti brojnih problema tako da njegovo isključivanje ne preporučamo. Prikaz informacija o performansama Klikom na Prikaz informacija o performansama (View performance information) dobit ćemo ocjenu performansi sustava s Windows 7 operacijskim sustavom. Ključne komponente računala vrednuju se ocjenama od 1 do 7.9, a osnovni rezultat predstavlja najniže dobivenu ocjenu. Naime, sustav je jak koliko i njegova najslabija karika. 5 ključnih kategorija koje se ocjenjuju su procesor, RAM memorija, grafika za Windows Aero, Grafika za igre i Primarni tvrdi disk. Poslovni korisnici mogu donekle zanemariti kategoriju Grafika za igre jer računalo za poslovne namjene najčešće ne treba imati izražene multimedijske mogućnosti kakve se traže kod računala namijenjenih kućnoj zabavi.

Slika 216. Prikaz podataka o performansama računala

PRO-MIL

Mogućnosti performansi Kako bi se sustav lakše odazivao na računalima s vrlo niskim ocjenama, dostupne su mogućnosti Prilagodbe vizualnih efekata. Klikom na Prilagodba vizualnih efekata (Adjust Visual effects) otvara se prozor Mogućnosti performansi (Performance Options). Na kartici Vizualni efekti (Visual Effects) moguće je efekte uključivati ili isključivati pojedinačno, ili je moguće odabrati neku od preddefiniranih postavki (bilo za najbolje performanse ili najkvalitetniji prikaz), a tu je i mogućnost da Windows sam odredi što je najbolje za naše računalo. Slika 217. Mogućnosti performansi – Vizualni efekti

Na kartici Dodatno (Advanced) moguće je odrediti prioritet procesorskih resursi za bolji rad programa ili bolji rad procesa u pozadini. Ovdje je moguće manipuliranje virtualnom memorijom – tzv. Straničnom datotekom (Page File), datotekom koju Windows koristi kao nadomjestak fizičkoj RAM memoriji pogotovo kad ove lagano počinje ponestajati. Ove postavke ne treba mijenjati ako nemamo jasnu viziju što želimo promjenama postići tako da preporučamo da se ostave nepromijenjene.

Slika 218. Mogućnosti performansi – Dodatne mogućnosti

Na kartici Sprečavanje izvršavanja podataka, DEP (Data Execution Prevention) možemo odrediti dodatnu sigurnosnu mjeru ako naš procesor podr- str. 154 / 155 žava ovu mogućnost. Zadano je podešeno da se to radi samo za najvažnije programe sustava Windows i servise, no moguće je opciju uključiti za sve Sustav i programe uz navođenje izuzetaka. I ovdje ne treba mijenjati postavke bez sigurnost prijeke potrebe.

Slika 219. Mogućnosti performansi – DEP

Indeksiranje datoteka Klikom na Prilagodba mogućnosti indeksiranja (Adjust indexing options) možemo sami odrediti mjesta na kojima će datoteke biti indeksirane. Indeksiranje je bitno za brzo pronalaženje podataka. Naime, pretraživanje indeksiranih mjesta praktično je trenutno, a ako pak tražimo podatak na neindeksiranom mjestu, proces traženja može znatno potrajati. Potraga se može osobito odužiti u slučajevima traženja nekog podatka iz dokumenta (primjerice fraze u MS Wordovom dokumentu) jer će sustav prilikom svakog traženja iznova pretraživati svaki dokument zasebno. Indeksiranje se obično odvija kad sustav miruje pa ima viška procesorskog vremena. Ipak, u slučaju korištenja prijenosnog računala sa vrlo ograničenim trajanjem baterije, indeksiranje možemo isključiti kako bismo sačuvali bateriju što je moguće dulje. Proces indeksiranja znači određeno trošenje procesorskog vremena i neprestan rad diskova što izaziva nešto veću potrošnju energije. Na stolnim računalima ta je razlika zanemariva.

Slika 220. Mogućnosti indeksiranja

PRO-MIL

Čišćenje diska Klik na Otvori čišćenje diska (Open disk cleanup) jedan je od načina na koji možemo pokrenuti alat koji će brzo provjeriti datoteke diska i prikazati nam one koje smatra da se slobodno obrišu. Radi se uglavnom o tzv. privremenim datotekama (Temporary Files) koje stvaraju različite aplikacije ili sam operacijski sustav. Takve datoteke slobodno se brišu kako bi se oslobađao diskovni prostor. Među datoteke koje Windows smatra da se slobodno brišu svrstavaju se: •

Preuzete programske datoteke (datoteke preuzete prilikom surfanja po određenim stranicama čije prisustvo je neophodno za prikaz takvih stranica)

•

Privremene internetske datoteke (stvaraju se prilikom surfanja webom)

•

Izvanmrežne web-stranice (web stranice spremljene za pregledavanje bez potrebe za vezom s internetom)

•

Datoteke sa statistikom igri

•

Koš za smeće

•

Datoteke zapisnika instalacije (datoteke koje stvara sustav prilikom instaliranja različitih aplikacija)

•

Privremene datoteke (datoteke koje stvaraju različiti programi prilikom normalnog rada)

•

Sličice (primjerak sličice od svake slike na disku)

•

Datoteke izvješćivanja o pogreškama

Kliknemo li na gumb Počisti sistemske datoteke (Cleanup system files) dobit ćemo mogućnost pristupa kartici Dodatne mogućnosti (Advanced) gdje možemo osloboditi diskovni prostor brisanjem svih točaka vraćanja osim posljednje ili možemo otvoriti Programi i značajke (Programs and Features) i deinstalatirati programe koje ne koristimo, a koji zauzimaju diskovni prostor. Slika 221. Čišćenje diska i dodatne mogućnosti

156 / 157 str. iako ih Windows svrstava među datoteke koje slobodno brišemo radi oslobađanja diskovnog prostora, mi ipak savjetujemo njihovo čuvanje. Naime, neke instalirane programe neće biti moguće deisntalirati, nadograditi ili popraviti ako nedostaje zapisnik instalacije. Osim toga, brisanjem zapisnika instalacije, može se osloboditi zanemariva količina diskovnog prostora.

Sustav i sigurnost

Dodatni alati Dodatne informacije o performansama računala možemo doznati klikom na Dodatni alati (Advanced Tools). Otvorit će se stranica s popisom alata kojima možemo vidjeti prikaz detaljnih podataka o radu računala. 1 2 3 4 5 6 7 8 9

Slika 222. Popis dodatnih alata

Ovdje možemo: 1. Ponoviti testove kako bismo dobili novi Index zadovoljstva rada sa sustavom Windows. Na ovaj postupak odlučit ćemo se ako smo instalirali novi hardver ili smo samo dodali nove upravljačke programe za postojeći hardver pa očekujemo promjenu indeksa. Testiranje sustava može potrajati i nekoliko minuta. 2. Pregledati detalje o problemima koji mogu utjecati na performanse sustava Windows. Otvorit će se Zapisnik događaja (Event Viewer), napredan alat za dijagnostiku problema. Zbog njegove kompleksnosti ovaj alat uglavnom će koristiti sistemski administratori, a vrlo rijetko bit će korišten u kućnim uvjetima. Ipak, daje sveobuhvatne podatke o zapisima koje stvara sustav (logovi, logs) i njegovim proučavanjem problem teško može ostati nezamijećen. 3. Pregledati grafikone o performansama računala. Otvorit će se Nadzornik performansi (Performance Monitor), također složen alat koji će u realnom vremenu zapisivati svaki problem vezan uz performanse. Nastat će zapisi (logovi, logs) koji će sistemskim administratorima pomoći u lociranju problema. Ovaj alat kućni korisnici rjeđe će koristiti. 4. Prikazati korištenje sistemskih resursa u realnom vremenu. Radi se o programu za nadzor procesora, memorije, diskovnog sustava i mreža. Program će pratiti aktivnosti navedenih elemenata i iscrtavati grafove o njihovom korištenju. 5. Otvaranje Upravitelja zadataka (Task Manager). Ovo je vrlo koristan alat kojeg možemo pozvati u svakom trenutku pritiskom na tipke CTRL + ALT + DELETE te klikom na Pokreni upravitelj zadataka (Start Task Manager). Putem odabira kartica moći ćemo pratiti sve aplikacije, procese i servise koji se trenutno izvode na računalu, osnovne podatke o performansama, radu s mrežom i prijavljenim

PRO-MIL

Slika 223. Pozivanje Windows upravitelja zadataka i primjer njegovog korištenja

korisnicima. Najčešće korištena funkcija Upravitelja zadataka je zatvaranje aplikacije koja se ne može zatvoriti uobičajenim načinom (aplikacija ne reagira, non responsive aplication). Na kartici Aplikacije (Applications), odabrat ćemo klikom lijeve tipke miša onu koju želimo zatvoriti i zatim kliknemo na Završi zadatak (End Task). Aplikacija će se zatvoriti. Slično možemo upravljati s procesima i servisima. 6. Prikaz dodatnih detalja o sustavu u Informacijama o sustavu. Otvorit će se alat Informacije o sustavu (System Information) i bit će nam dostupne informacije o hardverskim resursima, hardverskim komponentama i instaliranim programima. Ovaj alat daje vrlo detaljne podatke koji se obično koriste za pronalaženje nekog problema (bilo vezanog uz rad sustava u cjelini ili pojedinog instaliranog programa odnosno hardverske komponente računala) pa će ga prosječan korisnik vrlo rijetko pokretati. 7. Prilagodba izgleda i performansi sustava Windows. Otvorit će se već opisani alat Mogućnosti performansi (Visual Effects). 8. Otvori defragmentaciju diska. Prilikom spremanja podataka na disk, Windows ih zapisuje na prvo slobodno mjesto na disku. Ako je zapis veći od slobodnog prostora, Windows će pronaći sljedeće slobodno mjesto na disku i nastaviti zapisivati sve dok se spremanje ne završi. Tako se vrlo često događa da određena datoteka bude smještena na više fizički različitih mjesta unutar diska.Program Defragmentacija diska (Disk Defragmenter) razasute će dijelove koji pripadaju nekoj datoteci pokušati premjestiti tako da fizički budu zajedno ili bliže jedni drugima. Samim time performanse diska bit će bolje pa će posljedično tome sustav brže se odazivati, a aplikacije brže pokretati itd. str. 158 / 159 Do pojave većih ili manjih oslobođenih prostora na disku dolazi uslijed Sustav i deinstaliranja programa ili brisanja datoteka. Kada je cijeli disk prazan, sigurnost podatci se zapisuju u slijedu pa se svi dijelovi određene datoteke nalaze jedni kraj drugih.

Slika 224. Alat Defragmentacija diska

Program će stvoriti popis diskova koje imamo. Prije nego što se odlučimo za defragmentaciju diska, možemo analizirati diskove klikom na Analiziraj disk (Analyze Disc). Ako je fragmentacija diska velika, kliknemo na Defragmentiraj (Defragment). Sam proces može potrajati od nekoliko minuta do nekoliko sati, a ovisi o veličini diska, brzini diska i stupnju fragmentacije. Klikom na Konfiguracija rasporeda… (Configure schedule...), moguće je namjestiti automatsko pokretanje defragmentacije određenih diskova u određenim vremenskim intervalima (npr. tjedno, srijedom u 16 sati na sistemskom disku). Za vrijeme postupka računalo možemo normalno koristiti. Defragmentacija može biti nepoželjna u slučaju korištenja nekih flash memorija (SSD diskovi, USB izmijenjive memorije) jer učestalo pisanje i brisanje može smanjiti životni vijek takvih uređaja pa se treba konzultirati s preporukama proizvođača takvih uređaja.

Slika 225. Promjena rasporeda i odabir diskova za raspored

9. Klikom na Generiranje izvješća o općem stanju sustava otvorit će se program Resource and Performance Monitor koji će detaljno nadzirati sustav 60 sekundi i dati detalje o stanju i iskorištenosti sustava. Ovaj alat predstavlja jednostavno rješenje za kratkoročne provjere sustava. Većina korisnika neće imati potrebe ovaj program uopće pokretati.

PRO-MIL

Slika 226. Tipičan izvještaj koji napravi Resource and Performance Monitor

Vatrozid za Windows (Windows Firewall) Vatrozid (Firewall) može biti hardverska (drugo računalo, usmjernik i sl.) ili softverska (češće u kućnim uvjetima ili u manjim uredima) prepreka, svojevrsni filtar prometa s mreže. Vatrozid funkcionira u oba smjera komunikacije – filtrira dolazni promet i blokira nepoželjni, ali isto tako može priječiti programima instaliranim na računalu da (često samoinicijativno) komuniciraju s mrežom. Osim toga, kvalitetan vatrozid predstavlja prvu liniju borbe protiv malicioznih programa. Vatrozid za Windows U sklopu Windows 7 operacijskog sustava uključen je program Vatrozid za Windows (Windows Firewall). Podešavanja Vatrozida za Windows pokrećemo iz Upravljačke ploče –> Sustav i Sigurnost –> Vatrozid za Windows. Ovaj program veliki dio svog posla uredno obavlja automatski pritom ne zamaravši korisnika. Pa ipak, kad se neka nepoznata aplikacija pokuša spojiti na internet bez našeg znanja, program će ju blokirati, obavijestiti nas i tražiti našu intervenciju, tj. odgovor na pitanje dozvoljavamo li ili ne određenoj aplikaciji komunikaciju s mrežom. Slika 227. Blokirana aplikacija

160 / 161 str.

Sustav i sigurnost

Prilikom pristupa mogućnostima Vatrozida za Windows dočekat će nas izvještaj o trenutnom statusu programa. Ako je sve u redu, na stranicama izvještaja dominirat će zelena boja i zeleni štit .

Slika 228. Status Vatrozida za Windows

Propuštanje programa ili značajke kroz Vatrozid za Windows Kao što smo već ranije spomenuli, jedna od značajnih funkcija svakog vatrozida je propuštanje drugih programa ili značajki na mrežu. Kliknemo li na Propuštanje programa ili značajke kroz Vatrozid za Windows (Allow a program or feature through Windows Firewall), moći ćemo ih sami određivati. Prije nego što počnemo sami namještati postavke vatrozida, morat ćemo kliknuti na gumb Promijeni postavke (Change settings). Vatrozid za Windows već ima stvorenu listu programa i značajki kojima dozvoljavamo pristup mreži jednostavnim dodavanjem kvačice, i to za javne i/ili privatne mreže. Ako neki od programa nije naveden na ovoj listi, možemo ga sami dodati tako da kliknemo na gumb Omogući drugi program... (Allow another program...). Ako smo zadovoljni učinjenim izmjenama, kliknemo na U redu (OK).

PRO-MIL

Slika 229. Propuštanje programa ili značajki kroz vatrozid

Uključivanje ili isključivanje Vatrozida za Windows Klikom na Uključivanje ili isključivanje Vatrozida za Windows (Turn Windows Firewall on or off) možemo vatrozid isključiti. Isključivanje Vatrozida za Windows nije preporučljivo osim u slučajevima kad korisnik želi koristiti neki zasebni proizvod koji će imati ulogu vatrozida. Naime, ne preporuča se korištenje više softverskih vatrozida na istom sustavu jer mogu izazivati probleme u radu računala. Isključivanje, odnosno uključivanje Vatrozida za Windows moguće je izvršiti odvojeno za javne i privatne mreže. Nadalje, uključivanjem programa nude nam se dvije mogućnosti: •

Blokiranje svih ulaznih veza, uključujući onih na popisu dopuštenih programa – u ovom slučaju program će za svaku ulaznu vezu tražiti izričitu dozvolu korisnika. Ova mogućnost pogodna je u slučajevima kad se sumnja na sigurnosnu kompromitiranost sustava. Slika 230. Prilagodba postavki za javne i privatne mreže

162 / 163 str.

Sustav i sigurnost

•

Obavijesti me kad Vatrozid za Windows blokira novi program (unaprijed zadano) – Imajući ovu opciju uključenu, korisnik ipak ima bolji uvid u ponašanje programa. Ponekad Vatrozid za Windows može blokirati neki program koji ne treba pa korisnik u svakom trenutku može intervenirati. Isključimo li ovu mogućnost, Vatrozid za Windows radit će potpuno automatski.

Vraćanje zadanih postavki Klikom na Vraćanje zadanih postavki (Restore Defaults), program se vraća u prvobitno stanje u kakvom je bio neposredno nakon instalacije Windowsa. Ovoj mogućnosti pribjegavamo u slučajevima kad smo svojim podešavanjima narušili komunikacijsku provodnost sustava. Pa ipak, treba imati na umu da će baš sve postavke biti vraćene na zadane vrijednosti i da će nas program opet ispočetka izvještavati za svaki novi blokirani program i sl.

Slika 231. Vraćanje zadanih postavki

Windows Firewall with Advanced Security Klikom na Dodatne postavke (Advanced Settings), otvara se program Windows Firewall with Advanced Security. Ovaj program namijenjen je korporativnom okruženju, a dopušta vrlo fina namještanja vatrozida. Korištenje ovog programa namijenjeno je administratorima i ne preporuča se njegova upotreba u kućnim uvjetima ili manjim uredima.

Slika 232. Napredni vatrozid

PRO-MIL

Kako je Vatrozid za Windows usko povezan s mrežnim mogućnostima, ovdje je dodana i mogućnost Otklanjanja poteškoća s mrežom. Klikom na Otklanjanja poteškoća s mojom mrežom (Troubleshoot my network), otvorit će se ranije opisan alat Otklanjanje poteškoća koji će nuditi rješenja na specifične probleme vezane uz korištenje mreža (probleme s internetskom vezom, zajedničkim mapama, osnovnom grupom, mrežnim prilagodnikom, dolaznim vezama, vezama s radnim mjestom putem značajke DirectAccess i mrežnim pisačima).

Slika 233. Mogućnosti otklanjanja problema s mrežom

Sustav Windows 7 može biti pokrenut na vrlo različitim PC konfiguracijama. Neke će biti izrazito multimedijski orijentirane sa vrlo brzim procesorima i snažnim grafičkim podsustavima, posebnim zvučnim karticama, dok će druga biti više uredskog tipa ili negdje između. Često kupci gotovih (brendiranih) računala kupuju računala po preporuci trgovaca pa ponekad niti ne znaju što se krije iza poklopca kućišta. U ovom dijelu upravljačke ploče svaki korisnik Windows 7 operacijskog sustava može vidjeti osnovne informacije o svom računalu. Već na naslovnoj stranici vidjet će •

izdanje (inačicu) Windows 7 operacijskog sustava Windows

•

ocjenu zadovoljstva rada sa sustavom Windows

•

tip procesora i količinu instalirane memorije

•

naziv računala i radne grupe

•

identifikacijski broj proizvoda i podatke o aktivaciji sustava

Sustav koji nije aktiviran moguće je koristiti 30 dana nakon čega daljnja upotreba računala neće biti moguća sve dok se proces aktivacije ne izvrši. Sustav nam omogućuje nadogradnju na višu inačicu klikom na U novom izdanju sustava Windows 7 nabavite dodatne značajke (Get more features with a new edition of Windows 7) nakon čega slijedi otvaranje aplikacije Windows Anytime Upgrade (WAU) uz čiju pomoć možemo kupiti licencu za višu 164 / 165 str. inačicu. Sustav i sigurnost

Slika 234. Prikaz osnovnih informacija o računalu Slika 235. Sustav je aktiviran - Windows Genuine logo

Upravitelj uređaja (Device Manager) Upravitelj uređaja mjesto je na kojem možemo instalirati upravljačke programe (driver, drivers) za instalirane uređaje, mijenjati postavke našeg hardvera i otklanjati probleme vezane uz hardver. Računalo je sustav koji se sastoji od mnoštva hardverskim komponenti i softvera koji može iskoristiti taj hardver. Operacijski sustav tu ima ključnu ulogu. Da bi operacijski sustav mogao komunicirati s instaliranim hardverom, potrebni su upravljački programi. Upravljačke programe izrađuju proizvođači hardvera. Windows 7 u najvećem broju slučajeva može sam preuzeti takve programe s interneta i obaviti njihovu instalaciju, no ponekad će taj zadatak trebati obaviti korisnik (kad je mogućnost automatskog preuzimanja s interneta isključena ili ako sustav nije u mogućnosti sam pronaći odgovarajući upravljački program). U prozoru Upravitelja uređaja možemo vidjeti različite kategorije instaliranog hardvera i podatke o njima. Ako određeni hardver ne radi kako treba, uz njegovo ime postavljen je znak ( ). Mogući razlozi zbog kojih hardver ne radi su: •

neispravnost uređaja

•

nekompatibilnost sa Windows 7 operacijskim sustavom (uglavnom vrlo star hardver)

•

neodgovarajući upravljački program ili njegovo odsustvo

Kliknemo li na određenu kategoriju, dobit ćemo popis svih uređaja koji joj potpadaju.

PRO-MIL

Slika 236. Upravitelj uređaja

Klikom na neki od uređaja, otvorit će se novi prozor u kojem ćemo na kartici Općenito (General) dobiti osnovne podatke o uređaju – vrstu, proizvođača, mjesto i stanje uređaja.

Slika 237. Kartica Općenito

Na kartici Upravljački program (Driver) dobit ćemo podatke o upravljačkom programu (ako je instaliran) ili uputu za njegovu instalaciju. Na istoj kartici možemo pokrenuti ažuriranje upravljačkog programa ili vraćanje prijašnjeg ako novi ne radi kako je predviđeno. Klikom na Onemogući (Disable) možemo isključiti odabrani uređaj, odnosno klikom na Omogući (Enable) možemo ga ponovno aktivirati. Na kraju, klikom na Deinstaliraj (Uninstall) možemo izbrisati upravljački program odabranog uređaja. Ako to učinimo, uređaj više neće raditi. Za 166 / 167 takav postupak odlučujemo se u slučajevima kad fizički odvajamo uređaj str. iz računala koji više nećemo koristiti ili ćemo ga zamijeniti novim, različitog Sustav i tipa i različitog proizvođača. sigurnost

Ovisno o tipu instaliranog uređaja, moguće je da će postojati i dodatne kartice (npr. Detalji, Resursi, Dodatne mogućnosti, Upravljanje energijom i sl.) na kojima se mogu podešavati dodatne funkcije uređaja. Windows 7 automatski će prilagoditi mogućnosti uređaja našim potrebama pa je pribjegavanje ručnom podešavanju iznimno rijetko. Osim toga, ako se odlučimo na ručno mijenjanje automatskih postavki, moramo imati jasnu viziju cilja kojeg želimo takvim izmjenama postići. Svojstva sustava Klikom na Udaljene postavke (Remote settings), Zaštitu sustava (System protection) ili Dodatne postavke sustava (Advanced system settings), otvorit ćemo prozor Svojstva sustava (System Properties) koji se sastoji od 5 kartica.

Slika 238. Kartica Upravljački program

1. Kartica Naziv računala (Computer Name) omogućava nam uvid u opis računala, njegovo ime i pripadnost radnoj grupi. Klikom na gumb ID mreže… (Network ID…) možemo odrediti je li računalo spojeno na kućnu mrežu ili na poslovnu mrežu. Klikom na gumb Promijeni... (Change...) možemo odrediti novo ime računala i pripadnost drugoj radnoj grupi.

Slika 239. Kartica Naziv računala i njene mogućnosti

PRO-MIL

2. Na kartici Hardver (Hardware) možemo otvoriti ranije opisani Upravitelj uređaja (Device Manager) i odrediti postavke instalacije uređaja (misli se na instalaciju upravljačkih programa).

Slika 240. Kartica Hardver

Klikom na gumb Postavke instalacije uređaja (Device Installation Settings) možemo odrediti hoće li i kako Windows 7 preuzimati upravljačke programe za instalirane uređaje. Na slici su jasno vidljive mogućnosti.

Slika 241. Postavke instalacije uređaja

Kao dodatak, moguće je preuzeti poboljšane ikone koje predstavljaju uređaje kako bi one zamijenile generičke. Ova mogućnost ima tek estetski učinak. 3. Kartica Dodatno (Advanced) nudi nam mogućnosti intervencije u performanse, korisnički profil i pokretanje i oporavak sustava. O performansama je bilo riječi – prilagođavamo izgled sučelja za kvalitetniji prikaz ili brzi odziv. 168 / 169 Korisnički profili (User Profiles) spremaju podatke o našoj radnoj povr- str. šini, mapi Dokumenti (Documents) i ostalim postavkama vezanim uz Sustav i korisnički račun. Na svakom računalu koje koristimo u mreži možemo sigurnost imati različite profile ili jedan zajednički koji koristimo za sva računala.

Slika 242. Korisnički profili

Korisničke profile možemo promijeniti iz lokalnog u zajednički i obratno (ako smo na spojeni na odgovarajuću mrežu), izbrisati ga ili kopirati. Kad podesimo sve po našim željama i potrebama, kliknemo na gumb U redu (OK) kako bi izmjene stupile na snagu.

Slika 243. Odabir vrste korisničkog profila

Klikom na gumb Postavke (pokretanje i oporavak) (Settings (Startup and Recovery) možemo odabrati zadani operacijski sustav (ako imamo instalirano više operacijskih sustava), odrediti vrijeme prikazivanja popisa i vrijeme prikaza eventualne mogućnosti oporavka. Ovdje je moguće određivati i način zapisivanja pogrešaka sustava (u tzv. zapisničke, log datoteke).

Slika 244. Pokretanje i oporavak operacijskog sustava

Klikom na gumb Varijable okruženja (Environment Variables...) otvara se istoimeni prozor u kojem možemo namještati korisničke varijable za svakog korisnika (primjerice lokacija mape za privremene datoteke – tzv. temp mapa i sl) i varijable sustava. Većina korisnika neće imati potrebu ovo ikad mijenjati.

PRO-MIL

Slika 245. Varijable okruženja

4. Kartica Zaštita Sustava (System Protection) služi za poništavanje neželjenih promjena u sustavu i vraćanje starijih verzija datoteka. O ovome će detaljnije biti riječi nešto kasnije. U ovoj kartici prikazan je status postavke zaštite za svaki disk. Klikom na gumb Stvaranje (Create) možemo odmah stvoriti Točku vraćanja sustava (s trenutnim verzijama datoteka i postavkama sustava). Klikom na gumb Vraćanje sustava… (System Restore...) pokrenut će se Čarobnjak za vraćanje sustava u kojem odaberemo jednu od ranije stvorenih Točki vraćanja.

Slika 246. Zaštita sustava

Klikom na gumb Konfiguriranje (Configure) otvorit će se prozor u kojem možemo odrediti način na koji će se stvarati Točke vraćanja (hoće 170 / 171 str. li u sebi sadržavati stare verzije datoteka i promjena sustava, ili samo starije verzije datoteka) te prostor koji će se rezervirati na disku za Točke Sustav i vraćanja. sigurnost Ako smo zadovoljni izmjenama, kliknemo na U redu (OK).

Slika 247. Konfiguracija postavki vraćanja

5. Kartica Udaljeno (Remote) omogućuje nam dozvoljavanje, odnosno onemogućavanje Daljinske pomoći (Remote Assistance). Katkad nismo u mogućnosti sami riješiti problem na računalu pa trebamo pomoć specijalizirane službe ili pouzdanog prijatelja. Katkad oni ne mogu biti fizički prisutni, ali se mogu s nekog udaljenog računala spojiti na naše računalo i uz našu dozvolu napraviti izmjene u sustavu kako bismo dobili željeni učinak (rješenje problema i sl.). Da bi to bilo moguće, moramo dozvoliti mogućnost Daljinske pomoći.

Slika 248. Dozvoljena Daljinska pomoć

Možemo odrediti i postavke vezane uz udaljenu radnu površinu i odabrati listu korisnika koji se mogu spajati na računalo.

Slika 249. Podešavanje Daljinske pomoći

PRO-MIL

Windows update Windows Update naziv je servisa koji omogućava ažuriranje operacijskog sustava. Ažuriranje operacijskog sustava vrlo je važno iz sigurnosnih razloga (kako bi se zakrpali sigurnosni propusti koje može iskoristiti maliciozni softver), ali i zbog unošenja novih funkcionalnosti ili poboljšavanje postojećih. Microsoft predlaže automatsko ažuriranje - gdje se ažuriranja (nadgradnje i zakrpe) skidaju automatski, a korisnika se samo obavještava o uspješnom preuzimanju i instaliranju. Da bismo dobili uvid u postavke Windows Update servisa trebamo zaviriti u Upravljačku ploču –> Sustav i sigurnost –> Windows Update. Na početnoj stranici dočekat će nas trenutno izvješće o statusu servisa – jesu li dostupna ažuriranja (važna, preporučena ili neobavezna), kad su posljednji put provjerena ažuriranja, kad su posljednji put instalirana i primamo li ažuriranja i za neki drugi instalirani softver (npr. MS Office).

Slika 250. Početna stranica Windows Update

Ovisno o našim postavkama i dostupnosti ažuriranja, možemo odmah započeti s njihovom instalacijom klikom na gumb Instaliraj ažuriranja (Install updates).

Slika 251. Instaliraj odmah ažuriranja

Klikom na hipervezu o važnim ili neobaveznim ažuriranjima, možemo dobiti uvid o detaljima ažuriranja.

172 / 173 str.

Sustav i sigurnost

Slika 252. Detalji ažuriranja

Za vrijeme trajanja ažuriranja možemo normalno koristiti računalo. U području obavijesti na programskoj traci bit će prikazana ikona . Ponekad nakon instalacije ažuriranja sustav traži ponovno pokretanje kako bi ona stupila na snagu. Klikom na gumb Ponovno pokreni (Restart) sustav će započeti s postupkom ponovnog pokretanja.

Slika 253. Gumb Ponovno pokreni

Kako bi novoinstalirana ažuriranja, koja traže ponovno pokretanje, što prije stupila na snagu, dobro je taj postupak što prije obaviti. Pa ipak to nije nužno, ali će nas periodično (svakih 10 minuta, 1 sat ili 4 sata, ovisno o tome što odaberemo) obavještavati o toj nužnosti.

Slika 254. Podsjetnik na nužnost ponovnog pokretanja računala

Ako nema novih ažuriranja, odnosno ako ona nisu potrebna, početna stranica izgledat će kao na idućoj slici.

PRO-MIL

Slika 255. Windows je ažuriran

Provjera dostupnosti ažuriranja Klikom na Provjeri ima li ažuriranja (Check for updates) sustav će još jednom poslati zahtjev servisu za provjerom dostupnosti novih ažuriranja. Ako će ona biti dostupna, doći će do promjene početne stranice ili će sustav javiti da nema novih ažuriranja.

Slika 256. Hiperveza (Link) na provjeru dostupnih ažuriranja

Kako će se Windows 7 ponašati kada su ažuriranja dostupna? Klikom na Promjena postavki (Change settings) možemo odrediti način na koji će sustav reagirati kad ažuriranja postanu dostupna. Sustav dijeli ažuriranja na ona važna, preporučena i neobavezna. Važna ažuriranja predstavljaju najčešće sigurnosne zakrpe sustava ili uvode neke iznimno bitne značajke za korisnika (npr. uvođenje podrške za novi hardver). Za važna ažuriranja dostupne su sljedeće mogućnosti: •

Automatski instaliraj ažuriranja (preporučeno) – sustav će automatski preuzeti dostupna ažuriranja i samoinicijativno ih instalirati

•

Preuzmi ažuriranja, ali sam ću odabrati hoću li ih instalirati – za one koji vole držati sustav pod kontrolom, prije instalacije ažuriranja, korisnik će sam odrediti hoće li ih i kada će ih instalirati

174 / 175 str.

Sustav i sigurnost

•

Provjeri ima li ažuriranja, ali sam ću odabrati hoću li ih preuzeti i instalirati – razlika u odnosu na prethodnu točku je još veći stupanj slobode korisnika. U ovom slučaju korisnik će prvo vidjeti koja su ažuriranja dostupna i sam će odrediti koja će se preuzeti i koja instalirati. Ova je mogućnost dobra kad imamo ograničenu vezu s internetom pa bi nam automatsko preuzimanje otežavalo rad na internetu.

•

Nikad ne provjeravaj ažuriranja (ne preporučuje se). Današnja računala podrazumijevaju rad na mreži – bilo lokalnoj, bilo internetu. Sva takva računala trebala bi ažurirati operacijski sustav. Pa ipak, u određenim okolnostima, neki će korisnici pribjeći i ovoj mogućnosti (primjerice, strogo namjensko korištenje računala bez pristupa internetu gdje računalo potpuno ispunjava svoju svrhu, a korisnik nema potrebu za većom pouzdanosti i novim ili poboljšanim mogućnostima). Ogromna većina korisnika ne bi trebala koristiti ovu mogućnost.

Slika 257. Mogućnosti ažuriranja

Nadalje, možemo odrediti hoće li se sustav ponašati prema tzv. preporučenim ažuriranjima na isti način kao i prema važnima. Preporučena ažuriranja nisu obavezna i korisnik sam može procijeniti želi li ih. Već sam njihov naziv sugerira što bi korisnik trebao učiniti, pa ako nema nekog bitnog razloga za njihovo izbjegavanje, opća je preporuka da se i takva ažuriranja preuzmu i instaliraju. Slika 258. Preporučena ažuriranja

Preostale mogućnosti su odlučivanje o tome mogu li svi korisnici dozvoljavati ažuriranja, odlučivanje o mogućnostima ažuriranja drugih Microsoftovih proizvoda u isto vrijeme kada se ažurira operacijski sustav i mogućnost obavještavanja o dostupnosti novog Microsoftovog softvera.

Slika 259. Preostale mogućnosti ažuriranja

Instalirana ažuriranja Klikom na Prikaži povijest ažuriranja (View update history), dobit ćemo detaljan popis instaliranih ažuriranja. Taj popis obuhvaća naziv ažuriranja, status (je li ažuriranje uspjelo ili nije), kategoriju važnosti (važno, preporučeno i neobavezno) te datum instalacije. Klikom desne tipke miša na naziv ažuriranja otvara se objektni izbornik iz kojeg možemo odabrati Prikaži detalje (Show details) kako bismo vidjeli podrobniji opis označenog ažuriranja.

PRO-MIL

Slika 260. Instalirana ažuriranja s detaljima

Ako imamo problem s instaliranjem ažuriranja, možemo pokušati kliknuti na Otklonite poteškoće s instaliranjem ažuriranja (Troubleshoot problems with installing updates). Otvorit će se Pomoć i podrška u sustavu Windows (Windows Help and Support) s temom Otklanjanje poteškoća s instaliranjem ažuriranja (Troubleshoot problems with installing updates). Na slici možete vidjeti koje su teme pomoći dostupne. Radi se o vrlo intuitivnom sustavu koji predviđa gotovo svaki mogući scenarij ovisno o postavkama koje imamo odabrane.

176 / 177 str. Slika 261. Sustav pomoći pri uklanjanju problema s instaliranjem ažuriranja

Sustav i sigurnost

Deinstalacija ažuriranja Iznimno rijetko određena ažuriranja sustava mogu izazvati specifične probleme korisniku koji je takvo ažuriranje instalirao. U takvim slučajevima imamo potrebu takvo ažuriranje izbrisati. Detaljno o deinstalaciji instaliranih programa bit će riječi nešto kasnije, no za ovu prigodu, popis instaliranih ažuriranja dobit ćemo klikom na hipervezu Instalirana ažuriranja (Installed Updates). Otvorit će se prozor s popisom instaliranih ažuriranja. Dvostruko kliknemo lijevom tipkom miša na ažuriranje koje želimo izbrisati. Pojavit će se dijaloški okvir koji će od nas tražiti odgovor na pitanje jesmo li sigurni da želimo ukloniti označeno ažuriranje. Klikom na Da (Yes) započinjemo proces deinstaliranja, a klikom na Ne (No) odustajemo.

Slika 262. Deinstalacija ažuriranja

Osim toga, prije instaliranja svakog bitnog ažuriranja, stvara se Točka vraćanja, tako da zapravo postoji dvostruko osiguranje sustava.

Mogućnosti upravljanja energijom (Power Options) Moć suvremenih računalnih sustava u odnosu na stanje od prije samo nekoliko godina uvišestručila se. Iako su učinjeni brojni pomaci na proizvodnji štedljivih računalnih komponenti, nije se mogao posve izbjeći problem znatne potrošnje električne energije (mada po jedinici performanse u odnosu na potrošenu energiju, suvremena računala troše manje energije od starijih računala). Ovo osobito dobiva na težini prilikom korištenja prijenosnih računala koja ovise o trajanju baterije. Prvenstveno zbog ekološke osviještenosti, ali i zbog uštede na kućnom budžetu, svoj doprinos možemo dati namještanjem postavki koje će utjecati na potrošnju energije.

PRO-MIL

Performanse ili štednja energije? Mogućnosti kojima ćemo upravljati postavkama energije dobit ćemo kad kliknemo na Mogućnosti upravljanja energijom (Power Options). Ove mogućnosti dostupne su na različitim mjestima unutar različitih kategorija Upravljačke ploče . Ovdje opisane mogućnosti odnose se na standardno stolno (desktop) računalo. Mogućnosti upravljanja energijom mogu biti još detaljnije u slučajevima korištenja prijenosnih računala, što ovisi o hardverskim mogućnostima istih. Na početnoj stranici možemo birati između preferiranih planova – po zadanim postavkama to su Balansirano (Balanced) i Visoke performanse (High Performance). Klikom na Prikaži dodatne sheme (Show additional plans), možemo pogledati i ostale planove ako oni postoje.

Slika 263. Dostupni planovi uštede energije na konkretnom stolnom računalu

Klikom na Promjena postavki plana (Change plan settings) uz naziv plana uštede energije možemo ih prilagoditi svojim potrebama ili klikom na Stvaranje plana uštede (Create a power plan) možemo sami stvoriti plan uštede energije. Plan uštede energije sastoji se od tempiranja isključivanja zaslona i stavljanja sustava u stanje pripravnosti (kod prijenosnika mogu se pojaviti i dodatne mogućnosti koje treba uzeti u obzir). Dakle, ako će računalo besposleno čekati, isključit će zaslon, a nakon određenog vremena otići će u stanje mirovanja. Izrada vlastitog plana vrlo je jednostavna i odrađuje se pomoću čarobnjaka

178 / 179 str. posve iste mogućnosti dobit ćemo klikom na različite hiperveze unutar drugih kategorija upravljačke ploče. Primjerice postavke vezane uz mogućnosti upravljanja energijom dostupne su i u Sustav i sigurnost –> Akcijski centar –> Prikaz informacija o performansama –> Prilagodba postavki napajanja. Ili, Hardver i zvuk –> Mogućnosti upravljanja energijom.

Sustav i sigurnost

Slika 264. Izrada plana uštede energije

Buđenje sustava iz stanja mirovanja Kada sustav ode u stanje mirovanja, svi procesi koji se izvode na računalu zaustavljaju se, procesor prestaje s radom, napon ostaje prisutan u RAM memoriji koja drži trenutno stanje sustava, svi diskovi prestaju s radom i sve druge ugrađene komponente „gase“ se. U takvom stanju sustav troši određenu količinu električne energije, ali ta količina znatno je manja u odnosu kad je računalo posve spremno za rad, ali čeka korisnika na određeno djelovanje. Buđenje sustava iz stanja pripravnosti obično se čini pomakom miša ili pritiskom na neku tipku tipkovnice, ali može biti izazvano i putem mreže i sl. Matična ploča dat će signal procesoru koji ponovno pokreće svoje aktivnosti, diskovi će se pokrenuti i sustav će ponovno odmrznuti sve procese i nastaviti funkcionirati u istom stanju u kakvom je bio prilikom odlaska u stanje pripravnosti. Cijeli proces buđenja potrajat će nekoliko sekundi.

PRO-MIL

Klikom na Traži lozinku prilikom buđenja (Requiere a password on wakeup), možemo odrediti lozinku koju će sustav tražiti od osobe koja probudi sustav iz stanja pripravnosti. Na taj način možemo spriječiti da netko neovlašteno probudi sustav u našoj odsutnosti i da ima mogućnost pristupa sustavu pa shodno tome i našim podatcima.

Slika 265. Mogućnosti traženja lozinke prilikom buđenja sustava

Funkcije gumba za uključivanje na kućištu računala Klikom na Odaberite funkciju gumba za uključivanje (Choose what the power buttons do), možemo dodijeliti gumbu na kućištu računala funkciju za slučaj da ga pritisnemo za vrijeme rada računala. Mogućnosti su Isključi računalo (Shut Down Computer), Spavaj (Sleep) i Ništa (Nothing). Iz samog opisa jasno je što koja funkcija radi. Ipak, treba naglasiti da funkcija Isključi računalo znači pokretanje procedure zatvaranja operacijskog sustava pa i svih programa koji se na njemu izvode. Prisilno gašenje računala, bez pravilne procedure, izvodi se obično držanjem gumba za uključivanje 5 ili više sekundi. Ovakvom gašenju računala pribjegava se samo u iznimnim situacijama budući da pritom može doći do gubitka podataka.

Slika 266. Moguće funkcije gumba za gašenje računala na kućištu

U slučaju korištenja računala s više srodnih gumbi na kućištu, moguće je da će biti ponuđeno i dodavanje funkcije za svakog od njih. U slučajevima korištenja laptop računala, bit će dostupna i mogućnost namještanja funkcije za slučaj kad se poklopac s ekranom zaklopi, a računalo je upaljeno.

180 / 181 str.

Sustav i sigurnost

Sigurnosno kopiranje i vraćanje (Backup and Restore) Prostor za pohranu podataka korisnicima nikad nije bio dostupniji. Podatke najčešće spremamo na čvrsti disk, različite optičke medije (CD, DVD, Blu Ray diskove) i sve popularnije i praktičnije flash memorije (memorijske kartice, USB izmjenjive memorije i sl.). Osim toga, mediji za pohranu sve su veći kapacitetom, brži i jeftiniji. Svakodnevno stvaramo desetke megabajta podataka, a da toga nismo niti svjesni. Apetiti za podatkovnim prostorom postaju sve veći (primjerice kamere imaju sve osjetljivije CCD-ove pa stvaraju fotografije ogromne razlučivosti koje zahtijevaju jednako ogroman prostor za spremanje). Bilo da računalo koristimo u poslovne svrhe, bilo da pregledavamo, spremamo i sortiramo fotografije s proteklog ljeta, neprestano stvaramo podatke i manipuliramo njima. Te podatke možemo okarakterizirati kao nebitne i bitne. Nebitni podatci su lako nadoknadivi i zamjenjivi, često tek uzgredni produkt korištenja različitih aplikacija (npr. privremene datoteke) i korisniku ne predstavljaju korisnu informaciju. Gubitak takvih podataka nikog ne uzrujava. Međutim, radi li se o bitnim podatcima koji svoj značaj temelje na korisnom radu (poslovni projekti) ili sentimentalnoj vrijednosti (primjerice obiteljske fotografije) ili nekom drugom elementu koji takve podatke čini korisniku posebnima, jedinstvenima, njihov gubitak može izazvati ozbiljne glavobolje korisniku i znatne financijske izdatke s vrlo neizvjesnim rezultatima. Do gubitka podataka može doći zbog vlastite nepažnje, djelovanja malicioznog softvera i fizičkog kvara uređaja za pohranu. Moguću štetu znatno umanjujemo ako imamo sigurnosne kopije bitnih podataka. Opća je preporuka da korisnik ima sigurnosne kopije (backup) barem najbitnijih podataka. Windows 7 i sigurnosno kopiranje Windows 7 preko Akcijskog centra upozorava korisnika na nužnost izrade sigurnosnih kopija. Sigurnosno kopiranje možemo postaviti preko Upravljačke ploče –> Sustav i sigurnost –> Sigurnosno kopiranje i vraćanje. Dočekat će nas početna stranica na kojoj ćemo dobiti mogućnost •

Postavljanja sigurnosnog kopiranja

•

Stvaranje slike sustava

•

Stvaranje diska za popravak sustava

•

Vraćanje podataka korištenjem postojeće sigurnosne kapije

•

Vraćanje postavki sustava ili računalo

Postavljanje sigurnosnog kopiranja Klikom na Postavljanje sigurnosnog kopiranja (Set up backup) pokreće se program Windows Backup.

PRO-MIL

Slika 267. Windows Backup

Sam program predlaže da sigurnosne kopije spremamo na vanjski tvrdi disk. Program će nam ponuditi odredišta za sigurnosnu kopiju (vanjski tvrdi disk, vanjske flash memorije i drugi uređaji za pohranu spojeni na računalo) ili mogućnost spremanja podataka na mrežu klikom na gumb Spremi na mrežu… (Save on a network...). Nakon što odaberemo uređaj za pohranu, kliknemo na Dalje (Next). Nakon što odaberemo mjesto na koje ćemo spremiti sigurnosne kopije, biramo što želimo sigurnosno kopirati. Na izbor imamo mogućnosti •

Neka Windows odabere (Windows će sigurnosno kopirati datoteke spremljene u biblioteke, na radnoj površini i u zadanim mapama sustava Windows (AppData, Kontakti, Radna površina, Preuzimanja, Favoriti, Veze, Spremljene igre i Pretraživanja). Te će se stavke redovito sigurnosno kopirati.

•

Omogući mi odabir (sami ćemo odabrati biblioteke i mape te hoće li kopija obuhvatiti i sliku sustava).

182 / 183 str. Slika 268. Izbor objekta sigurnosnog kopiranja

Sustav i sigurnost

U idućem koraku biramo korisnike za koje stvaramo sigurnosne kopije.

Slika 269. Izbor korisnika za kojeg se obavlja sigurnosno kopiranje

Klikom na Promjena rasporeda (Change schedule) možemo namjestiti automatsko sigurnosno kopiranje po prethodno zadanim postavkama. Možemo birati interval (svaki dan, tjedno, mjesečno), dan u tjednu i vrijeme. Primjerice, automatsko sigurnosno kopiranje odvijat će se na tjednoj bazi, svake subote u 6 sati. Ako maknemo kvačicu s Pokreni sigurnosno kopiranje po rasporedu (Run backup on a schedule), isključit ćemo automatsko sigurnosno kopiranje.

Slika 270. Sigurnosne kopije po rasporedu

Nakon što jednom postavimo sigurnosno kopiranje, izmijenit će se i izgled početne stranice upravljačke ploče u dijelu Sigurnosno kopiranje i vraćanje. Ako želimo izmijeniti postavke sigurnosnog kopiranja, kliknut ćemo na Promjena postavki (Change settings). Klikom na Sigurnosno kopiraj odmah (Backup now), započet će proces stvaranja sigurnosne kopije. Ako kopiramo na prijenosnu memoriju koja nije priključena na računalo, sustav će nas na to upozoriti.

PRO-MIL

Slika 271. Novi izgled početne stranice Sigurnosnog kopiranja ili vraćanja datoteka

Vraćanje podataka Svrha stvaranja sigurnosnih kopija je mogućnost vraćanja važnih podataka u slučaju da se pokaže potreba za time. U takvim slučajevima, ako smo redovito postavljali sigurnosne kopije, ne trebamo mnogo brinuti jer će svi naši podatci koji su sigurnosno kopirani prilikom stvaranja zadnje sigurnosne kopije biti vraćeni na svoje mjesto ili mjesto koje sami odaberemo. Da bismo započeli proces vraćanja podataka, otvorit ćemo Upravljačku ploču –> Sustav i sigurnost –> Sigurnosno kopiranje i vraćanje i kliknuti na gumb Vrati moje datoteke (Restore my Files). Možemo odabrati hoćemo li potražiti neku određenu datoteku, pregledati datoteke i/ili mape koje se nalaze u sigurnosnoj kopiji i odabrati one koje želimo vratiti. Nakon tog odabira kliknemo Dalje (Next) i odaberemo hoćemo li vratiti odabrano na izvorno mjesto, ili na neko drugo mjesto na disku (to drugo mjesto definirat ćemo klikom na Pregledavanje… (Browse...). Klikom na Vrati (Restore), započinjemo proces vraćanja.

184 / 185 str.

Sustav i sigurnost

Slika 272. Vraćanje podataka iz sigurnosne kopije

Ako smo na računalo prijavljeni kao administrator i ako smo radili sigurnosne kopije za sve korisnike sustava, klikom na Vrati sve korisničke datoteke (Restore all user’s files), vratit ćemo datoteke svim korisnicima računala. Postupak se izvršava na isti način kao i u slučajevima vraćanja svojih datoteka.

Slika 273. Vraćanje svih korisničkih datoteka

Ako imamo više mjesta na kojima čuvamo različite sigurnosne kopije, kliknut ćemo na Odaberite neku drugu sigurnosnu kopiju iz koje će se vratiti datoteke (Select another backup to restore files from). Stvaranje slike sustava Dosad opisano sigurnosno kopiranje odnosilo se na korisničke podatke. No, što ako prestane funkcionirati sistemski disk na kojem je instaliran operacijski sustav Windows 7? Novo instaliranje sustava oduzet će nešto vremena, ali ponovna instalacija korisničkih programa i ponovna prilagodba sustava vlastitim potrebama mogu potrajati. Od vremena stvaranja tržišnog gospodarstva ustoličila se uzrečica „Vrijeme je novac“. Analogno tome, u ovom slučaju nemogućnost korištenja računala u razdoblju ponovne instalacije sustava, trećih programa, vraćanja korisničkih podataka i prilagodbe sustava, može predstavljati gubitak od nekoliko sati do možda pokojeg dana – što znači i mogućnost izmicanja potencijalne dobiti. Mogućnost havarije diska gotovo je nemoguće posve izbjeći, ali stvaranjem sigurnosne kopije sustava – tzv. Sigurnosne slike sustava, može nam uvelike olakšati život. Naime, ako imamo izrađenu sliku sustava, u slučaju potrebe s nekoliko klikova vratit ćemo sustav i sve korisničke programe u relativno kratkom vremenu.

PRO-MIL

Stvaranje slike sustava započet ćemo u Upravljačkoj ploči –> Sustav i Sigurnost –> Sigurnosno kopiranje i vraćanje –> Stvaranje slike sustava. Otvorit će se čarobnjak koji će nas prvo pitati gdje želimo spremiti sigurnosnu kopiju.

Slika 274. Odabir mjesta za pohranu slike sustava

To može biti tvrdi disk, DVD mediji (1 ili više njih) ili neko mrežno mjesto. Treba imati na umu da nema previše smisla spremati sliku sustava na isti disk na kojem se sustav i nalazi – pa tako čarobnjak taj disk niti ne nudi kao mogućnost za spremanje slike sustava. Uzmimo da sliku sustava želimo pohraniti na DVD. Odabrat ćemo DVD uređaj i kliknuti na gumb Dalje (Next). Na idućoj stranici bit će prikazane postavke sigurnosnog kopiranja.

186 / 187 str. Slika 275. Postavke sigurnosnog kopiranja i pregled prije samog postupka

Sustav i sigurnost

Klikom na gumb Pokreni sigurnosno kopiranje (Start backup) započet ćemo s postupkom. Sustav će od nas tražiti ubacivanje DVD medija u DVD pogon. Na kraju postupka, dobit ćemo poruku o statusu stvaranja slike sustava – odnosno je li ona uspjela ili nije. Vraćanje sustava uz pomoć prethodno stvorene slike sustava O tome je bilo riječi u dijelu knjige o Akcijskom centru i alatima za vraćanje sustava (str. 146). Stvaranje Diska za popravak sustava Disk za popravak sustava predstavlja skup alata koji mogu pomoći pri oporavku sustava kad sustav nije u mogućnosti pokrenuti se, a nedostupan nam je instalacijski medij. Među alatima naći će se alati opravka sustava i mogućnost vraćanja sustava uz pomoć ranije stvorene slike sustava, kao i sustav automatskog popravljanja Windows 7 operacijskog sustava (Automated System Repair). Disk za opravak možemo stvoriti klikom na Stvaranje diska za popravak sustava (Create a system repair disc). Potrebno je u optički pogon staviti CD ili DVD medij i kliknuti na Stvori disk (Create Disc).

Slika 276. Odabir pogona u kojem će biti stvoren disk za popravak sustava

Disk za opravak sustava koristi se tako da se u BIOS-u računala odredi prioritet podizanja sustava s optičkog pogona i da se stavi takav disk u optički pogon neposredno nakon što upalimo računalo. Dalje pratimo upute sa zaslona.

Slika 277. Prikaz alata sistemskog diska

PRO-MIL

BitLocker šifriranje pogona Dodatne mogućnosti zaštite podataka – šifriranje pogona Ako koristite Windows 7 Ultimate ili Enterpise, a računalo ima zahtijevane hardverske mogućnosti, možemo uključiti BitLocker šifriranje čitavog pogona i time dodatno osigurati naše datoteke i mape od neovlaštenog pristupa. BitLocker šifriranje namijenjeno je zaštiti podataka na nepokretnim diskovima (npr. Čvrsti diskovi), a za izmjenjive diskove (primjerice različite flash memorije) namijenjen je BitLocker To Go. Moguće je koristiti BitLocker za šifriranje podatkovnih diskova, ali i sistemskih diskova. Korištenjem BitLockera, sve datoteke na disku automatski se šifriraju. Pristup takvim datotekama moguć je samo na našem računalu ili drugom računalu koje ima hardverske mogućnosti uz korištenje posebnog BitLocker ključa. Takav ključ potrebno je izraditi neposredno nakon uključivanja BitLocker mogućnosti šifriranja pogona jer se inače dovodimo u opasnost nemogućnosti pristupa svojim podatcima.

Slika 278. BitLocker

Administrativni alati (Administritive tools) Za kraj opisa dijela Upravljačke ploče Sustav i sigurnost nalazi se lista prečaca na administrativne alate. Za potrebe ovog priručnika osvrnut ćemo se samo na njihov popis i kratki opis njihovih funkcija. Nepravilno korištenje ovih alata može izazvati ozbiljne probleme s radom sustava. 1. Component services – program namijenjen administratorima i programerima kojim se namješta i upravlja COM komponentama, COM + aplikacijama i DTC-om. Prosječan korisnik neće nikad pokretati ovu aplikaciju.

188 / 189 str.

Sustav i sigurnost

2. Dijagnostika memorije u sustavu Windows – vrlo koristan alat za provjeru ispravnosti RAM memorije. Operacijski sustav i aplikacije intenzivno koriste radnu memoriju računala. U slučajevima vrlo nestabilnog sustava (česta rušenja), pametno je testirati memoriju kako bi se isključio taj hardverski problem. 3. Event Viewer – program namijenjen administratorima koji daje sveobuhvatne podatke o zapisima koje stvara sustav (logovi, logs), a njihovim proučavanjem problem ne može ostati nezamijećen. 4. iSCSI initiator – program koji omogućava spajanje Windowsa na vanjsko iSCSI polje preko eterneta. Zbog vrlo specifične primjene, ovaj program prosječan korisnik vrlo rijetko će koristiti. 5. Izvori podataka (ODBC) – program za upravljanje različitim izvorima podataka. Prosječan korisnik neće ga imati potrebu koristiti. 6. Local Security Policy – sigurnosne postavke lokalnog sistema za administratore. 7. Performance monitor - složen alat koji će u realnom vremenu zapisivati svaki problem vezan uz performanse. Nastat će zapisi (logovi, logs) koji će sistemskim administratorima pomoći u otkrivanju problema. Ovaj alat će kućni korisnici rjeđe koristiti. 8. Print Managment – napredno upravljanje uređajima za ispis. 9. Services – prikaz i opis servisa sustava. 10. System Configuration – vrlo koristan alat kojim možemo podešavati postavke podizanja sustava, servise i programe koji se uključuju odmah nakon podizanja sustava. 11. Task Scheduler – Program kojim možemo namjestiti automatsko obavljanje određenih poslova na računalu. Primjerice, možemo namjestiti defragmentiranje diska koje će se izvoditi tokom noći u određenim vremenskim intervalima. Računalo će se samo uključit, pokrenuti zadatak, izvršiti zadatak i isključiti se. Alat je vrlo pogodan upravo za automatsko održavanje sustava. 12. Upravljanje računalom – objedinjuje na jednom mjestu alate sustava (Task scheduler, Event Viewer, SharedFolders, Local Users and Groups, Performance i Upravitelj uređaja) upravljanje diskovnim prostorom (particioniranje, formatiranje i sl.) i upravljanje servisima i aplikacijama. 13. Windows Firewall with Advanced Security - program je namijenjen korporativnom okruženju, a dopušta vrlo fina podešavanja vatrozida. 14. Windows PowerShell Modules – upravljanje sistemom putem komandne linije.

PRO-MIL

Korisnički računi i obiteljska sigurnost (User Accounts and Family Safety)

Windows 7 pripada u skupinu višekorisničkih operacijskih sustava što znači da za istim računalom može raditi mnogo različitih korisnika koji će svoj rad obavljati relativno neovisni jedni o drugima. Ipak, korisnici rade na fizički jednom stroju pa stoga mora postojati određena hijerarhijska struktura kako ne bi nastalo anarhično stanje na računalu. To se postiže tako da se korisnici odijele na dvije skupine – jedni su administratori, korisnici koji imaju pristup svim dijelovima sustava, a drugi su standardni korisnici koji mogu normalno raditi za računalom, ali intervencije u sam operacijski sustav nisu im dozvoljene. Primjerice, standardni korisnik može sam prilagoditi svoju radnu površinu, koristiti instalirane programe, spremati svoje datoteke i sl., ali neće moći instalirati program (u većini slučajeva), neće imati pristup sistemskim datotekama i mapama, kao niti sigurnosnim postavkama operacijskog sustava. Na svakom računalu mora postojati barem jedan administrator, a broj standardnih korisnika može biti veći. Za pretpostaviti je da će administratorskih računa na istom računalu biti manje od standardnih, no to ne mora biti tako. Primjerice, u kućnom okruženju, roditelji će vjerojatno koristiti administratorske račune, a dijete će vjerojatno dobiti standardni račun. U poslovnom okruženju, operateri koji koriste uglavnom iste programe i značajke računala imat će standardne račune, dok će administratorski račun imati zaposlenici posebne službe koja održava računala. Zbog sigurnosti samog sustava, zadani tip korisničkog računa trebao bi biti standardni korisnik, a administratorski računi trebali bi se aktivirati samo prema potrebi. Windows 7 daje mnoštvo mogućnosti kako bi se korisnici što bolje osjećali za računalom na kojem rade. S upravljanjem korisničkih računa u istu kategoriju Upravljačke ploče uvedene su i postavke obiteljske sigurnosti (roditeljskog nadzora). Djeca danas koriste računala u jednakoj mjeri kao i odrasli, a vrlo često i puno više. Unatoč tome što su mnoga djeca tehnički potkovanija i za računalom spretnija od svojih roditelja, njihov rad treba ipak biti nadziran od strane roditelja. Kultura korištenja računala trebala bi biti dio odgoja svakog djeteta. U ovoj kategoriji Upravljačke ploče nalaze se sljedeće stavke: •

Korisnički računi (User Accounts)

•

Roditeljski nadzor (Parental Controls)

•

Windows CardSpace

•

Upravitelj vjerodajnica (Credential Manager). 190 / 191 str.

Korisnički računi

Korisnički računi (User Accounts) U ovom dijelu Upravljačke ploče možemo manipulirati svim postavkama korisničkih računa (dakako ako smo administratori, a u slučaju da smo standardni korisnici, mogućnosti manipulacije vrlo su oskudne).

Slika 279. Početna stranica Korisnički računi

Stvaranje, promjena ili uklanjanje lozinke korisničkog računa Ako to još nismo, klikom na Stvorite lozinku za svoj korisnički račun (Create a password for your account), otvorit će se stranica na kojoj možemo zadati lozinku za naš korisnički račun.

Slika 280. Stvaranje lozinke

Sustav od nas traži da upišemo lozinku i da za provjeru upišemo lozinku još jednom te da, ako to želimo, napišemo podsjetnik za slučaj da zaboravimo lozinku. Lozinka može biti bilo kakav izraz, no sigurna lozinka trebala bi imati što je moguće više znakova (barem 8), a među korištenim znakovima trebala bi biti velika i mala slova, brojevi i posebni znakovi (npr. !,#, &, @ i sl.). Kod stvaranja lozinke trebalo bi izbjegavati korištenje imena i više ili manje poznatih brojeva (datumi, OIB, brojevi

PRO-MIL

osiguranja, kartica, telefona i sl.). Podsjetnik na lozinku je izraz koji će nas asocirat na lozinku. Ta asocijacija ne smije biti očita jer je podsjetnik na lozinku dostupan svakom korisniku računala. Naime, zlonamjernik bi se mogao pokušati prijaviti s vašim korisničkim imenom, pa zatražiti podsjetnik na lozinku. U slučaju da je lozinka loše sročena, a da podsjetnik direktno asocira na nju, takav korisnik mogao bi logikom odgonetnuti lozinku i pristupiti vašem korisničkom računu. Postavljanje lozinke završavamo klikom na gumb Stvaranje lozinke (Create password). Ako smo već ranije zadali lozinku za naš korisnički račun, početna stranica Korisničkih računa bit će drugačija, tj. bit će dostupne mogućnosti promjene lozinke ili uklanjanja lozinke.

Slika 281. Dostupne mogućnosti mijenjanja ili uklanjanja prethodno zadane lozinke

U slučaju da želimo promijeniti lozinku, kliknut ćemo na Promijenite lozinku (Change your password). Sustav od nas najprije traži trenutno važeću lozinku, a nakon toga trebamo upisati novu lozinku i ponoviti njen upis. Također, možemo zadati i podsjetnik na novu lozinku. Postupak promjene lozinke završavamo klikom na gumb Promjena lozinke (Change password).

Slika 282. Promjena lozinke

U uvjetima potpunog povjerenja ili u slučajevima kad pristup računalu imamo samo mi, lozinku možemo i izostaviti ili je ukloniti. Ako već imamo zadanu lozinku koju želimo ukloniti, kliknut ćemo na Uklonite svoju lozinku (Remove your password). Sustav od nas traži samo upis trenutno važeće lozinke. Proces 192 / 193 str. uklanjanja lozinke završavamo klikom na Ukloni lozinku (Remove password). Korisnički računi

Slika 283. Uklanjanje lozinke

Dodavanje slike korisničkog računa Svakom korisničkom računu dodijeljena je slika koja se prikazuje prilikom prijave korisnika na sustav i u izborniku Start, a može biti dostupna i trećim aplikacijama. Sustav automatski dodjeljuje korisničkom računu sliku koju vrlo lako možemo promijeniti klikom na Promjena slike (Change your picture). Dostupno je mnoštvo slika među kojima možemo pronaći neku koja će predstavljati naš korisnički račun, a klikom na Traženje još slika… (Browse for more pictures…), možemo među svojim slikama pronaći odgovarajuću.

Slika 284. Promjena slike računa

PRO-MIL

Promjena naziva računa Ako želimo promijeniti naziv računa, kliknut ćemo na Promjena naziva računa (Change your account name). Sve što trebamo jest upisati novi naziv računa i kliknuti na gumb Promjena imena (Change Name).

Slika 285. Novi naziv korisničkog računa

Promjena vrste računa Pod promjenom vrste računa smatra se promjena iz administratorskog računa u standardni ili obratno. Na računalu mora postojati barem jedan administratorski račun. Sustav neće dozvoliti promjenu administratorskog računa u standardni ako se radi o jedinom administratorskom računu. Samo korisnik s administratorskim ovlastima može mijenjati vrstu računa.

Slika 286. Promjena vrste računa

Promjena je dovršena kad kliknemo na gumb Promjena vrste računa (Change Account Type). Treba napomenuti da ako smo administratorski račun pretvorili u standardni, još uvijek možemo vratiti taj račun u administratorski sve do trenutka odjave sa sustava i ponovne prijave. Iako to sustav ne traži, predlažemo da nakon promjene vrste računa obavite odjavu sa sustava i ponovno prijavu. 194 / 195 Preporuča se korištenje standardnih računa za sve korisnike. Samo u sluča- str. jevima potrebe za instalacijom novih programa ili mijenjanja sigurnosnih Korisnički postavki, trebalo bi koristiti administratorski račun. Osim toga, različiti računi maliciozni programi često su nemoćni ako je korisnik računala prijavljen kao standardni korisnik.

Slika 287. Mogućnosti upravljanja drugim računima

Upravljanje drugim računom i stvaranje novog Da bismo stvorili nov korisnički račun ili izvršili izmjene na postojećima, potrebno je kliknuti na Upravljanje drugim računom (Manage another account). Da bismo izvršili izmjene nekog od postojećih korisničkih računa, potrebno je kliknuti na njihov naziv ili sliku.

Slika 288. Mogućnosti izmjena na određenom „drugom“ računu

Sve izmjene na drugim računima vrše se na identičan način ranije opisanim izmjenama vlastitog računa. Ovdje bismo posebnu pažnju htjeli skrenuti na mogućnost brisanja korisničkog računa. Korisnik ne može sam sebi izbrisati korisnički račun, već to mora učiniti drugi korisnik. Prilikom brisanja računa možemo odabrati hoćemo li sačuvati korisničke datoteke korisničkog računa kojeg ćemo obrisati. Ako ih odlučimo sačuvati, one će se smjestiti u zasebnu mapu na radnoj površini korisnika s čijeg korisničkog računa se račun briše i ta mapa nosit će naziv korisničkog računa koji smo obrisali. Nadalje, ako dodajemo ili mijenjamo lozinku drugog računa, korisnik računa izgubit će sve EFS šifrirane datoteke, osobne certifikate i spremljene lozinke za web mjesta ili mrežne resurse, tako da to nije preporučljivo.

EFS (Encrypting File System) ili šifrirni datotečni sustav, omogućava pohranu mapa i datoteka u šifriranom obliku. EFS nije u cijelosti podržan u sustavima Windows 7 Starter, Home Basic i Home Premium. Više riječi o šifriranju datoteka bit će malo kasnije.

PRO-MIL

Klikom na Stvaranje novog računa (Create a new account) započinjemo s procesom stvaranja novog korisničkog računa. Sve što je potrebno za stvaranje novog računa jest naziv i izbor vrste korisnika. Klikom na Stvori račun (Create Account), dobili smo novog korisnika sustava.

Slika 289. Stvaranje novog korisnika

Odmah nakon što je stvoren novi korisnik, otvorit će se prozor kao na slici 287. na kojem će biti prikazan i novi korisnik, tako da odmah možemo izvršiti eventualno potrebne izmjene na novostvorenom računu (npr. zadati lozinku ili promijeniti sliku). Ako ste malo podrobnije pratili slike uz manipulaciju drugih računa, zasigurno ste primijetili i račun Guest koji uz sebe nosi sliku putnog kovčega.

Slika 290. Gostov račun

Radi se o posebnoj vrsti standardnog korisničkog računa koji je namijenjen „Gostima“ - korisnicima prolaznicima koji će računalo iskoristiti za neku trenutnu potrebu (primjerice provjeru e-maila) i neće se dulje vremena zadržavati na njemu. Gosti nemaju pristup bilo kojim šifriranim datotekama ili mapama, a ne mogu dobiti niti svoje posebne korisničke stavke ponaosob (primjerice da svaki gost odabire svoju radnu površinu, svoje dokumente, favorite i sl.). Po zadanim postavkama račun Guest je isključen. Klikom na sliku kovčega ili njegov naziv, možemo ga uključiti.

196 / 197 str. Slika 291. Uključivanje računa Guest

Korisnički računi

Na sličan način možemo ga i isključiti.

Slika 292. Isključivanje računa Guest

Dodatne Mogućnosti Unutar Korisničkih računa, moguće je i sljedeće: Upravljanje vjerodajnicama (Manage your credentials) – više o tome malo kasnije Stvaranje diska za ponovno postavljanje lozinke (Create a password reset disk) – radi se o alatu koji će stvoriti svojevrsni ključ kojim korisnik može ponovno zatražiti postavljanje lozinke bez da mu se ugroze podatci zaštićeni EFS-om i druge postavke. Nije važno koliko puta korisnik mijenja lozinku računa i u kojem trenutku je promjena nastupila, potrebno je izraditi ovaj disk samo jedanput. Posjednik ovog diska može pristupiti korisničkom računu u cijelosti pa treba biti vrlo oprezan s njegovim čuvanjem. Kao medij za izradu nudi se disketa ili USB memorija.

Slika 293. Čarobnjak sa svim koracima pri stvaranju diska za ponovno postavljanje lozinke

PRO-MIL

Povezivanje internetskih identiteta (Link online ID’s) – moguće je povezati internetski račun (npr. račun nekog web servisa, e-pošte i sl.) sa svojim korisničkim računom u sustavu Windows. Na taj način unutar iste korisničke grupe moguće je zajednički koristiti datoteke bez potrebe za stvaranjem novog korisničkog računa u sustavu Windows. Druga prednost je pristup informacijama s drugih računala unutar mreže. Da bi ovaj sustav funkcionirao, potrebno je dodati davatelja internetskih ID-ova, a onda povezati dobiveni ID sa korisničkim računom unutar sustava Windows. Da bismo započeli s gore opisanim postupkom, kliknemo na Dodavanje davatelja internetskih ID-ova (Ad dan online ID provider).

Slika 294. Dodavanje internetskog ID-a

Otvara se web preglednik gdje možemo odabrati davatelja internetskih ID-ova. Odaberemo davatelja i inačicu Windowsa koju imamo. Započet će preuzimanje programa kojeg nakon toga treba instalirati prateći upute čarobnjaka.

198 / 199 str.

Korisnički računi Slika 295. Preuzimanje aplikacije

Nakon što je program instaliran, na izbor dobivamo internetski ID.

Slika 296. Odabir i prijava na internetski ID

Kliknemo na Poveži internetski ID (Link online ID) i prijavimo se na servis koji smo odabrali (u našem slučaju to je Windows Live).

Slika 297. Povezani internetski ID

Preko internetskog ID-a povezani smo sa svojom radnom grupom. Upravljanje certifikatima za šifriranje (Manage your file encryption certificates) – ako želimo maksimalno zaštiti svoje datoteke, Windows 7 omogućuje uporabu šifriranog datotečnog sustava. Da bismo mogli koristiti ove mogućnosti, moramo spremiti certifikat za šifriranje i ključ za dešifriranje na računalo ili pametnu karticu. Klikom na Upravljanje certifikatima za šifriranje (Manage your file encryption certificates), otvara se čarobnjak za izradu certifikata i ključa. Jednostavnim praćenjem Čarobnjakovih uputa, izradimo prvi certifikat i ključ.

nije podržano u svim inačicama Windows 7 operacijskog sustava

PRO-MIL

200 / 201 str. Slika 298. Čarobnjak za izradu certifikata

Korisnički računi

Sada kad smo izradili i spremili na sigurno certifikat i ključ, možemo šifrirati nama bitne mape i datoteke. Otvorimo mapu Računalo i pronađimo mapu koju želimo šifrirati.

Slika 299. Postupak šifriranja

Naziv mape sa šifriranim datotekama (i mapama) imat će zelena slova.

Slika 300. Šifrirana mapa

Svaki korisnik trebao bi imati na umu nekoliko stvari o šifriranim mapama, ključevima i certifikatima. Korisnik na računalu s odgovarajućim certifikatom i ključem pristupa šifriranim datotekama jednako kao i prema ostalima. Program automatski dešifrira datoteke kad ih otvaramo, a ponovno ih šifrira kad ih zatvaramo. Korisnik mora obavezno spremiti kopiju ključa i certifikata na sigurno mjesto jer u protivnom može u slučajevima pada sustava zauvijek izgubiti svoje podatke (zapravo, možda ih i neće izgubiti, no oni će ostati zauvijek šifrirani što je ekvivalentno njihovom gubitku). Novonastale datoteke i mape unutar šifrirane mape automatski postaju šifrirane. Ako kopiramo šifrirane datoteke i mape na prenosivu memoriju koja nema NTFS datotečni sustav, kopirane datoteke i mape neće ostati šifrirane. EFS sustav šifriranja datoteka i mapa podiže sigurnost vaših podataka na vrlo visoku razinu, samo što osobito pažnju moramo posvetiti čuvanju certifikata i ključeva kako naši podatci kakvim nesretnim slučajem ne bi zauvijek ostali zaključani i samim time nedostupni.

PRO-MIL

Konfiguriranje dodatnih svojstava korisničkog profila (Configure advanced user profile properties) i Promjena varijabli okruženja (Change my environment variables) opisani su u dijelu o Sustavu i sigurnosti (str. 169 - 171). Kontrola korisničkog računa (User Account Control) Ova značajka operacijskog sustava Windows 7 opširnije je obrađena u dijelu Sustav i sigurnost (str. 153-154). Ovdje ćemo tek skrenuti pozornost na jednu osobinu ove značajke. Naime, kad je korisnik računala prijavljen na sustav kao standardni korisnik s uključenom Kontrolom korisničkog računa, prilikom izmjena postavki sustava koje traže administratorske ovlasti, otvorit će se prozor u kojem možemo odabrati nekog od postojećih administratora i upisati njegovu lozinku (ili će to zadužena osoba sama učiniti). Na taj način omogućene su izmjene sustava bez potrebe za odjavom standardnog korisnika i prijavom administratora.

Slika 301. UAC na djelu

Ako ovu značajku promotrimo s jedne šire perspektive, uvidjet ćemo postojanje mogućnosti posjedovanja dvostrukih računa – npr. „radek-korisnik“ i „radek-administrator“. Kada radim za računalom prijavljen sam kao „radek-korisnik“, a kad želim unijeti izmjene u sustav UAC će mi ponuditi administratore gdje mogu odabrati administratora „radek-administrator“. Na taj način dodatno štitim sigurnost i integritet sustava.

Roditeljski nadzor (Parental Controls) Ovaj dio upravljačke ploče namijenjen je roditeljima koji žele svojoj djeci uvesti stanovita ograničenja prilikom korištenja računala. Pretpostavka za tu mogućnost je postojanje standardnih računa za djecu pa ako takvi računi nisu stvoreni, možemo započeti njihovo stvaranje klikom na Stvaranje novog korisničkog računa (Create a new user account). Roditeljski nadzor nemoguće je stvoriti na administratorskom računu jer je priroda tog računa takva da načelno ne trpi str. 202 / 203 nametanje ikakvih ograničenja (stanoviti izuzeta predstavlja tek UAC) . Osim Korisnički toga, vrlo je bitno da je svaki administratorski račun zaštićen lozinkom jer u računi protivnom dijete bi se moglo na sustav prijaviti kao administrator i skinuti svom i drugim korisničkim računima roditeljski nadzor. Na početnoj stranici

Roditeljskog nadzora postoj popis svih trenutnih korisnika računala. Klikom na neki od standardnih korisničkih računa započinjemo s uvođenjem roditeljskog nadzora na njih.

Slika 302. Korisnički računi na koje je u konkretnom slučaju moguće primijeniti Roditeljski nadzor

Roditeljski nadzor odnosi se na

PRO-MIL

•

vremenska ograničenja – definiramo dane u tjednu i sate u danu u kojima dijete može koristiti računalo

•

igre – možemo zabraniti igranje igara ili blokirati igre po sadržaju ili ocijeni. Postoje mnoge agencije koje se bave ocjenjivanjem igara tj. njihovog sadržaja (primjerice ESRB, CERO, CSRR, PEGI (široko prihvaćen na području Europe), USK…) i na temelju toga daju preporuke o dobi djece za koju se određene igre predviđene. I Windows nam može ponuditi izbor agencije koju smatramo mjerodavnom klikom na Sustavi ocjenjivanja igara (Game Rating Systems). Osim gotovih ocjena koje se kreću od predviđeno za djecu u dobi ranog djetinjstva pa do samo za odrasle, dostupne su i mogućnosti naprednog filtriranja sadržaja (primjerice izuzeti sve igre u kojima se zlorabi droga i alkohol, ili se upotrebljava vulgarni jezik i sl.). Većina izdavača daje svoje igre na ocjenjivanje, međutim postoje i neocijenjene igre. Generalno možemo blokirati mogućnost igranja neocijenjenih igara. Osim toga, možemo odrediti pojedinačno između svih instaliranih igara koje od njih dijete može igrati.

•

ostale programe – možemo dozvoliti djetetu korištenje svih programa ili samo onih koje izričito odredimo

Slika 303. Mogućnosti Roditeljskog nadzora

Klikom na naziv ograničenja, otvara se stranicama s mogućnostima njihovog podešavanja.

204 / 205 str. Slika 304. Mogućnosti ograničavanja vremena provedenog za računalom i glede igara koje dijete smije igrati

Korisnički računi

Iako je vrlo poželjno sudjelovanje roditelja u postavljanju stanovitih ograničenja korištenja računala djece, mogućnosti koje Roditeljski nadzor nudi mogu zavesti roditelje na suprotnu stranu – zabranu kreativnog korištenja računala. Mogućnostima Roditeljske zaštite treba pristupiti odmjereno. Dodatne kontrole Na početnoj stranici Roditeljskog nadzora nešto niže od popisa dostupnih korisnika nalazi se mogućnost uključivanja dodatnih kontrola. Potrebno je odabrati davatelja usluge i kliknuti na korisnički račun za koji ćemo uvesti takvu kontrolu.

Slika 305. Odabir pružatelja usluge dodatne kontrole

Otvorit će se prozor u kojem moramo upisati korisničko ime i lozinku za prijavu na servis.

Slika 306. Pristup dodatnim uslugama

Korisnicima Windows Live usluga dostupan je Windows Live Family Safety Filter. Ova će dodatna kontrola pratiti korištenje interneta i aplikacija na računalu. Dodatnih usluga može biti više i mogu se nuditi kao besplatne ili naplatne usluge različitih proizvođača.

PRO-MIL

Windows CardSpace Windows CardSpace mjesto je gdje spremamo svoje digitalne identitete – „kartice“. Na digitalne identitete možemo gledati kao na svojevrsne veze s web stranicama i drugim mrežnim uslugama. Windows CardSpace može zamijeniti uobičajeno korištenja korisničkih imena i lozinki na servisima u kojima smo registrirani. Web stranice koje podržavaju Windows CardSpace zatražit će neku od stvorenih kartica. Kad dajemo karticu koju smo sami stvorili, sami odlučujemo koje ćemo od traženih podataka dati i moramo osobitu pažnju posvetiti web stranicama i servisima kojima takve kartice dajemo jer oni dolaze u posjed podataka koji su navedeni na kartici. Windows CardSpace poznaje dvije vrste kartica – Personal cards koje sami izrađujemo i Managed cards koje dobivamo (primjerice karticu s podatcima za prijavu na određeni servis). Windows CardSpace čuva podatke o web stranicama kojima smo poslali kartice, datum i vrijeme kad smo ju poslali te tip podataka koji je poslan. Kartice dodatno možemo zaštiti PIN-om koji treba biti poznat samo nama i ne smijemo ga otkrivati trećim stranama (pogotovo ne web stranicama koje od nas traže karticu) i na taj način smanjujemo mogućnost njihove zloporabe. Pravila za stvaranje PIN-a jednaka su pravilima za stvaranje lozinke – PIN zapravo jest lozinka. Web stranice ili drugi mrežni servisi mogu odbiti našu karticu u slučajevima da je ona pogrešne vrste, pogrešno izdana, ako joj nedostaju neki traženi podatci ili joj nedostaju podatci izdavača.

Slika 307. Windows CardSpace

U praksi primjer hipotetskog korištenja kartice bio bi ovakav: otvorimo u Internet pregledniku web servis koji želimo koristiti. Kliknemo na prijavu i otvara se Windows CardSpace. Kliknemo na karticu koju smo dobili od servisa za prija206 / 207 str. vu. Dakle, nema korištenja korisničkih imena i lozinki, već samo kartice. Za kraj, treba reći da se radi o relativno novom pristupu prijavi na različite web servise koji je još u fazi razvoja. Windows 7 donosi punu podršku za eventualnu širu primjenu u budućnosti.

Korisnički računi

Upravitelj vjerodajnica Microsoft Help definira vjerodajnice kao „Skup podataka koji obuhvaća identifikaciju i dokaz identifikacije za pristup lokalnim i mrežnim resursima. Korisnička imena i lozinke, pametne kartice i potvrde primjeri su vjerodajnica“. Glavne mogućnosti Upravitelja vjerodajnica su njihovo dodavanje, pregled, stvaranje sigurnosne kopije sefa i vraćanje sefa.

Slika 308. Upravitelj vjerodajnica

Dodavanje, izmjena i uklanjanje vjerodajnice Windows 7 dijeli vjerodajnice na Vjerodajnice za Windows (Windows credentials), Vjerodajnice utemeljene na certifikatu (Certificate-based credentials) i Generičke vjerodajnice (Generic credentials). Dodavanje vjerodajnice svodi se na upisivanje internetske ili mrežne adrese, korisničkog imena i lozinke, odnosno izbora certifikata (kod vjerodajnica utemeljenih na certifikatu). Bit dodavanja vjerodajnica je olakšavanje pristupa mrežnim ili internetskim mjestima (koja neće uvijek iznova tražiti autorizaciju). Da bismo dodali vjerodajnicu kliknimo na odgovarajuću hipervezu ovisno o vjerodajnici koju želimo dodati.

Slika 309. Započinjanje izrade vjerodajnice

PRO-MIL

Nakon toga popunimo tražena polja.

Slika 310. Primjer izrade vjerodajnice

Nakon što smo stvorili novu vjerodajnicu, imamo mogućnost ukloniti ju ili izmijeniti.

Slika 311. Detalji o vjerodajnici i mogućnost njenog uređivanja ili uklanjanja

Izmjena (uređivanje) vjerodajnice je izmjena korisničkog imena ili lozinke, a uklanjanje vjerodajnice predstavlja njeno micanje (brisanje) iz sefa. Stvaranje sigurnosne kopije sefa Na početnoj stranici Upravitelja vjerodajnica kliknemo na Stvori sigurnosnu kopiju sefa (Back up vault). Otvorit će se čarobnjak u kojem trebamo odrediti mjesto na koje ćemo spremiti kopiju sefa. Nakon toga kliknemo na Dalje (Next). Dobit ćemo poruku da moramo pritisnuti tipke CTRL + ALT + DELETE na tipkovnici kako bi se kopiranje obavilo na sigurnoj radnoj površini. U novom prozoru sustav će tražiti lozinku i provjeru iste. Klikom na Next započinje proces izrade kopije na odabrano mjesto.

208 / 209 str. Slika 312. Čarobnjak za izradu kopije sefa

Korisnički računi

Vraćanje sefa Vraćanje sefa obrnut je proces od ranije opisanog. Sef koji smo ranije spremili sada želimo vratiti (jer smo se možda preselili na novo računalo ili iz kakvih drugih razloga). Kliknut ćemo na Vrati sef (Restore Vault), odabrati lokaciju gdje se kopija sefa nalazi i kliknuti Dalje (Next). Opet ćemo dobiti poruku da moramo pritisnuti tipke CTRL + ALT + DELETE na tipkovnici, nakon čega slijedi upit o lozinci. Upišemo lozinku i kliknemo na Next i time vraćamo svoje vjerodajnice.

Slika 313. Čarobnjak za vraćanje kopije sefa

PRO-MIL

Sat, jezik i regija (Clock, Language, and Region)

Windows 7 lokaliziran je za mnoga svjetska tržišta. Lokalizacija je provedena potpuno ili djelomično u većoj ili manjoj mjeri. Lokalizacija za hrvatsko tržište izvedena je djelomično, ali u većoj mjeri. Korisničko sučelje, većina programa i dijaloških okvira prevedena je na hrvatski jezik, no poneke mogućnosti dostupne su tek na engleskom jeziku. Ipak, s obzirom na veličinu hrvatskog tržišta, smatramo da je lokalizacija izvedena korektno. Dakle, lokalizacija se odnosi na jezik korišten u operacijskom sustavu, rasporeda tipki na tipkovnici, prepoznavanje govora, određivanje lokalne valute, prikaza vremena i sl. Sve mogućnosti vezane uz lokalizaciju možemo namještati u ovoj kategoriji. Važno je napomenuti da je korištenje paralelno više jezika dostupno samo u inačici Windows 7 Ultimate. To znači da ukoliko korisnik uz svoje računalo kupi npr. inačicu Windows 7 Home Premium lokaliziranu za neko od engleskih govornih područja, neće moći naknadno instalirati podršku za hrvatski jezik iako ona postoji i dostupna je za preuzimanje s Microsoftovih stranica. Zato prilikom kupovine Windows 7 operacijskog sustava treba obratiti osobitu pažnju na lokalizaciju. Kupci Windows 7 Ultimate nemaju tih briga budući da su njima dostupni svi jezici. U ovoj kategoriji Upravljačke ploče nalaze se sljedeće stavke: •

Datum i vrijeme (Date and Time)

•

Regija i jezik (Region and Language)

210 / 211 str.

Sat, jezik, regija

Datum i vrijeme (Date and Time) Klikom na Datum i vrijeme (Date and Time) otvara se istoimeni prozor s tri kartice. Prva kartica odnosi se na osnovne postavke o datumu i vremenu – daje informaciju o trenutnim postavkama, a nudi i mogućnost njihove promjene.

Slika 314. Promjena datuma i vremena te izmjena vremenske zone

Druga kartica ima naziv Dodatni satovi (Additional Clocks). U njoj je moguće odrediti dodatne satove iz drugih vremenskih zona kako bi se paralelno pratilo vrijeme vremenske zone u kojoj se nalazimo, ali i vrijeme u nekoj ili nekim drugim vremenskim zonama. Ova mogućnost pogodna je u raznim situacijama. Uzmimo da poslujemo s partnerima iz Australije. Vrlo je zgodno u svakom trenutku znati koliko je trenutno sati u Sidneyu kad je u Zagrebu podne. Windows 7 dozvoljava prikaz do dva dodatna sata.

Slika 315. Podešavanje dodatnog sata i njegova primjena

PRO-MIL

Treća kartica je Internetsko vrijeme (Internet time). Naime, postoje servisi koji omogućavaju sinkronizaciju lokalnog računalnog sata s točnim vremenom. Ako imamo omogućenu sinkronizaciju, u određenim vremenskim intervalima (obično nekoliko puta tjedno) naš računalni sat usklađivat će se sa satovima odabranog servisa. Klikom na Promijeni postavke… (Change settings…) možemo isključiti ili uključiti internetsku sinkronizaciju sata, odabrati poslužitelj s kojim se ona vrši i narediti trenutno ažuriranje klikom na gumb Ažuriraj sada (Update now).

Slika 316. Internetsko vrijeme

Datum i vrijeme trebali bi biti uvijek što je moguće točnije određeni. Datum i vrijeme imaju utjecaj kod zapisivanja datoteka i mapa (bilježi se vrijeme njihovog nastanka, promjena i pristupa), korištenja certifikata, korištenja mrežnih usluga (npr. e-maila) itd.

Regija i jezik (Region and Language) Klikom na Regija i jezik (Region and Language), otvara se prozor s četiri kartice. Prva je kartica Oblici (Formats) u kojoj određujemo oblike (forme) prikaza datuma i vremena. Postoje preddefinirani oblici za svaku državu, ali omogućena nam je izmjena svake stavke prema našoj volji. 212 / 213 str. Sat, jezik, regija Slika 317. Kartica Oblici

Klikom na gumb Dodatne Postavke (Additional Settings...) nudi nam se mogućnost podešavanja detalja vezanih uz prikaz brojeva, valuta, vremena i datuma. Na svakoj od dodatnih kartica nalazi se gumb Vrati izvorno (Reset) kojim možemo vratiti zadane vrijednosti.

Slika 318. Podešavanje detalja

Na kartici Mjesto (Location) biramo državu u kojoj se nalazimo. Različiti softver može pružati dodatne mogućnosti ovisno o mjestu u kojem se nalazimo. Kartica Jezici i tipkovnica (Keyboards and Languages) omogućuje promjenu tipkovnice ovisno o rasporedu znakova na njoj. Na istoj kartici možemo instalirati ili deinstalirati jezike koje Windows koristi za prikaz teksta i prepoznavanje govora i rukopisa ako su podržani. Prepoznavanje govora nije podržano na hrvatskom jeziku. Dodatne jezike moguće je preuzeti uz pomoć Windows update servisa (među neobaveznim ažuriranjima).

Slika 319. Jezik i tipkovnica

PRO-MIL

Nadalje, možemo birati hoće li Jezična traka (Language Bar) plutati na radnoj površini, biti usidrena na alatnoj traci ili biti skrivena. Različitim kombinacijama tipki može se podesiti i dinamičko mijenjanje tipkovnica prilikom rada.

Slika 320. Jezična traka i dodatne postavke tipki

U posljednjoj kartici - Administrativne mogućnosti (Administrative) klikom na gumb Kopiranje postavki... (Copy Settings...) možemo kopirati trenutne postavke jezika na zaslon dobrodošlice, račune sustava i nove korisničke račune. U novom prozoru dobit ćemo pregled postavki trenutnog korisnika gdje možemo označiti hoće li se naše trenutne postavke primjenjivati na zaslon dobrodošlice (Welcome screen) prilikom prijavljivanja korisnika na sustav i/ili na svaki novostvoreni korisnički račun. Radi zadržavanja kompatibilnosti, možemo odabrati koji će jezik (zapravo set znakova) koristiti programi koji ne podržavaju Unicode sustav kodiranja. Kliknemo na Promjena regionalnih postavki sustava… (Change system locale...) i odaberemo jezik. Izmjena ovih postavki ne utječe na jezik operacijskog sustava i programa koji koriste Unicode sustav kodiranja.

214 / 215 str.

Sat, jezik, regija Slika 321. Administrativne mogućnosti

Programi (Programs)

Sam operacijski sustav ne bi bio od nekakve koristi kad ne bi postojala mogućnost stvaranja i korištenja programa koji zadovoljavaju naše specifične potrebe. Za obitelj operacijskih sustava Windows postoji ogromna baza programa (aplikacija), a nije zanemariva niti činjenica vrlo visokog stupnja kompatibilnosti s programima pisanim (kodiranim) za starije inačice ovog sustava. Zbog svega toga, danas je obitelj operacijskih sustava Windows najkorištenija u svijetu, a istim putem ide i najnoviji član – Windows 7. Programi se najčešće distribuiraju putem optičkih medija, no sve više do izražaja dolaze digitalne distribucije putem interneta. Za krajnjeg korisnika konačni ishod je isti, neovisno o načinu na koji je program instaliran. Zbog smanjenih troškova (ne postoji potreba izrade medija, kutije, brošure, izbjegavanje posrednika u trgovini), programi preuzeti s interneta često su jeftiniji od tzv. retail programa u kutijama. Tipični postupak instalacije programa s optičkog medija ide sljedećim tijekom: •

u odgovarajući uređaj korisnik umeće optički medij na kojem se nalaze instalacijske datoteke programa

•

sustav pokreće instalacijski program (ili ga korisnik sam pronalazi na disku i pokreće ako je značajka automatskog pokretanja isključena)

•

otvara se Čarobnjak za instalaciju u kojem korisnik prati upute

•

ako se radi o komercijalnom programu, korisnik će obično morati dokazati da ima pravo korištenja programa (da je kupio licenciju), što se najčešće izvodi upisivanjem jedinstvenog ključa, aktivacijom programa na internetu ili putem telefona, instaliranjem vjerodajnice ili certifikata, ubacivanjem USB izmjenjivog diska koji sadrži ključ i sl.

•

kad sustav presnimi datoteke programa na naš disk, Čarobnjak će objaviti da je postupak instalacije uspješno proveden i program će biti spreman za korištenje

Što se tiče instalacije programa preuzetog s interneta, postupak je vrlo sličan samo što ćemo program prvo morati preuzeti, nakon čega ćemo sami pokrenuti instalacijsku datoteku. Dostupno je sve više servisa za kupovinu i digitalnu distribuciju programa koji obično traže instalaciju svoje aplikacije preko koje tada obavljamo kupnju željenog programa i njegovu instalaciju. Takve aplikacije iznimno su jednostavne za korištenje nitko ne bi trebao imati problema. Instaliranje novog programa predstavlja zadiranje u operacijski sustav pa se od korisnika koji želi instalirati program najčešće traže administratorske ovlasti. S vremenom postoji mogućnost da naš sustav počne vrvjeti od instaliranih programa. Radi osiguravanja optimalnog funkcioniranja sustava, korisnik bi trebao povremeno izvršiti pregled svojih programa – deinstalirati one koje ne koristi kako

PRO-MIL

bi oslobodio resurse, ažurirati ih kako bi osigurao njihov pun potencijal i slične administratorske zahvate. Sve to moći će učiniti unutar Upravljačke ploče – Programi i značajke (Programs). U ovoj kategoriji Upravljačke ploče nalaze se stavke: •

Programi i značajke (Programs and Features)

•

Zadani programi (Default Programs)

•

Programčići radne površine (Desktop Gadgets)

Programi i značajke (Programs and Features) Na početnoj stranici imamo uvid u popis svih instaliranih programa – njihov naziv, izdavača, datum instalacije, zauzeće diskovnog prostora i aktualne vezije (inačice).

Slika 322. Početna stranica Programi i značajke

Deinstalacija, promjena instalacije i popravak programa Da bismo deinstalirali program s popisa dovoljno je dvostruko kliknuti na naziv instaliranog programa koji želimo ukloniti iz sustava. Drugi način je da lijevom tipkom miša označimo na popisu takav program pa kliknemo desnom tipkom miša i iz objektnog izbornika odaberemo Deinstaliraj (Uninstall).

216 / 217 str.

Programi Slika 323. Označavanje programa za deinstalaciju

Većina programa zatražit će potvrdu da bi se deinstalacija provela.

Slika 324. Primjer potvrde deinstalacije programa

Deinstalacija programa znači njegovo uklanjanje iz sustava. Da bismo program ponovno mogli koristiti, bit će ga potrebno ponovno instalirati. Ovisno o programu i njegovoj instalaciji, bit će dostupne često mogućnosti promjene instaliranih komponenti programa i mogućnost popravka trenutne instalacije. Ako postoje takve dodatne mogućnosti, bit će prikazane kada označimo program s popisa i kliknemo desnu tipku miša pa uz naredbu Deinstaliraj (Uninstall), možemo pronaći i Promijeni (Change) i Popravi (Repair), Ponovno instaliraj (Reinstall). Promjene instalacije odnose se na mogućnost dodavanja odnosno uklanjanja pojedinih značajki instaliranog programa (primjerice dodavanje ili uklanjanje rječnika u program za unos i obradu teksta). Popravak se odnosi na mogućnost zamjene oštećenih datoteka instaliranog programa novima kako bi program ponovno mogao normalno funkcionirati. Ponovna instalacija (reinstalacija) znači obavljanje deinstalacije programa, a potom njegove ponovne instalacija što u nekim slučajevima može vratiti funkcionalnost programu koji je prestao funkcionirati na način kako je zamišljeno. Ove naredbe najčešće se pojavljuju samostalno pa se klikom na odgovarajuću naredbu odmah izvršava zadana radnja, no mogu se pojavljivati u različitim kombinacijama – npr. Deinstaliraj/Promijeni (Uninstall/Change), Deinstaliraj/Promijeni/ Popravi (Uninstall/Change/Repair) pa će korisnik ovisno o specifičnosti instalacije nakon klika na naredbu u prozoru instalacijskog programa pobliže označiti radnju za koju želi da bude izvršena.

Slika 325. Primjer kombinacije mogućnosti

PRO-MIL

Prikaz i deinstaliranje ažuriranja Klikom na Prikaz instaliranih ažuriranja (View installed updates), dobit ćemo popis instaliranih ažuriranja sustava. Taj popis obuhvaća naziv ažuriranja, naziv programa na koje se ažuriranje odnosi, verziju (inačicu), izdavača i datum instalacije. Iznimno rijetko događa se da program ne radi dobro zbog nekog ažuriranja. Deinstalacijom ažuriranja možemo povratiti njegovu staru funkcionalnost. Treba imati na umu da ako deinstaliramo program u cijelosti (na prethodno opisan način), uklonit ćemo automatski i sva njegova ažuriranja. Pokretanje postupka deinstalacije identično je postupku ranije opisane deinstalacije programa.

Slika 326. Popis instaliranih ažuriranja

Uključivanje i isključivanje značajki sustava Windows Slično kao što možemo instalirati i deinstalirati programe, možemo uključiti odnosno isključiti različite komponente sustava Windows koje se nazivaju značajke (Features). Prilikom instalacije sustava dobivamo standardni set značajki koji će zadovoljiti potrebe ogromne većine korisnika. No, ponekad se traže specifične značajke ili mnoge dostupne značajke jednostavno nisu potrebne pa se pribjegava njihovom uključivanju odnosno isključivanju. Da bismo to mogli, kliknemo na Uključivanje i isključivanje značajki sustava Windows (Turn Windows features on or off). Dostupnost nekih značajki ovisi o inačici Windows 7 sustava koju koristimo što znači da će njihov najveći broj biti dostupan u inačicama Ultimate/Enterprise, a najmanje u početnim. 218 / 219 str.

Programi

Slika 327. Popis značajki sustava

Zadani programi (Default Programs) Različiti programi kao rezultat korisnikovog rada stvaraju različite datoteke. Sustav „uči“ o kakvim datotekama se radi. Za otvaranje takvih datoteka sustav koristi odgovarajući program ako je dostupan tj. ako je instaliran. No, što se događa u slučajevima kad isti tip datoteke može otvoriti više instaliranih programa? Kako će sustav znati koji program ima prioritet? Uzmimo za primjer da smo koristeći alat za obradu fotografije spremili datoteku kao rezultat našeg rada na obradi fotografije. Kasnije želimo tu datoteku pokazati prijatelju za što nam treba običan preglednik slika. No, ako je zadana aplikacija za otvaranje slikovne datoteke određenog tipa upravo aplikacija za obradu slike, umjesto elegantnog trenutnog prikaza slike u pregledniku slika, otvarat će se glomazna aplikacija kojoj nije primarna svrha pregledavanje slika. Zato ćemo kao zadani program koristiti neki preglednik slika, a ne program za njihovu obradu. Takve zahvate možemo obavljati u ovom dijelu Upravljačke ploče (Upravljačka ploča –> Programi –> Zadani programi). Klikom na odgovarajući naziv, možemo podesiti •

postavljanje zadanih programa za sve datoteke i protokole koje može otvoriti

•

pridruživati vrste datoteka ili protokola programu

•

promijeniti postavke automatske reprodukcije (primjerice što će se dogoditi kad umetnemo DVD film u DVD pogon?)

•

postaviti pristup programima i zadanih postavki računala

Postavljanje zadanih programa Funkcioniranje ove značajke najlakše ćemo objasniti na primjeru. Neki programi mogu otvarati veliki broj različitih datoteka. Radi se uglavnom o različitim preglednicima (slika, filmova, zvuka…). Može se dogoditi da na računalu imamo program za vektorsko crtanje i za obradu rasterskih slika. Uzmimo da jedan od njih može otvoriti 5 vrsti datoteka, a drugi 7. Ako otvorimo neku od tih 12 vrsti

PRO-MIL

datoteka, svaku od njih otvorit će odgovarajući zadani program. No, na računalu imamo instaliran i treći program koji ima ulogu preglednika i koji može otvoriti 28 tipova datoteka – 12 tipova datoteka koje mogu otvoriti program za vektorsko crtanje i program za obrau rasterskih slika te još 16 tipova datoteka koje ne mogu otvoriti niti jedan. Takav program pogodan nam je za otvaranje ovih datoteka i postavit ćemo ga kao zadani program za otvaranje svih (ili samo određenih) vrsta datoteka koje on može otvoriti. To naravno ne znači da program za vektorsko crtanje i program za obradu rasterskih slika više neće moći otvoriti datoteku, samo što će se dvoklikom na datoteku otvoriti preglednik, a kad ćemo htjeti otvoriti određenu datoteku s programom za vektorsko crtanje odnosno programom za obradu rasterskih slika, otvorit ćemo odgovarajući program koji i iz njega otvoriti datoteku koju želimo.

220 / 221 str.

Programi Slika 328. Postavljanje zadanih programa

Pridruživanje vrste datoteka ili protokola programu Sustav razlikuje vrste datoteka po njihovoj ekstenziji. Ovdje možemo svaku ekstenziju, tj. vrstu datoteke pridružiti određenom programu.

Slika 329. Pridruživanje vrste datoteke programu

Promjena postavki automatske reprodukcije Danas računala sve više postaju kućni multimedijski centri. Kako bi se upotreba računala u takvim uvjetima što više pojednostavnila, uvedena je mogućnost automatske reprodukcije. Računalo će samo prepoznati umetnuti medij i ovisno o njegovom sadržaju započeti s automatskom reprodukcijom. Primjerice, čim umetnemo DVD film u DVD pogon, računalo će: •

prepoznati vrstu medija – DVD

•

prepoznati format medija – DVD video

•

pokrenuti program za reprodukciju DVD video materijala.

Automatska reprodukcija može prepoznavati sve vrste izmjenjivih medija i poduzimati radnje za svaku posebno kako sami odredimo. Naravno, ovu funkciju možemo isključiti.

PRO-MIL

Slika 330. Mogućnosti Automatske reprodukcije

Postavljanje pristupa programima i zadanih postavki računala U ovom dijelu određujemo zadane programe za pojedine aktivnosti – primjerice koji internet preglednik želimo koristiti kad idemo na internet, koji mail klijent želimo koristiti za e-poštu, kojim se programima može pristupiti iz izbornika Start, Radne površine i sl. Korisnik može odabrati gotove konfiguracije: •

Microsoft Windows koji koristi Microsoftove programe kao zadane programe za pregledavanje interneta, komunikaciju e-poštom, reprodukciju multimedijskih sadržaja, razmjenu poruka i sl.,

•

Ne ubraja se Microsoft – gdje korisnik ne može odabrati Microsoftove programe za navedene aktivnosti

•

Prilagođeno – gdje korisnik sam odlučuje o svemu navedenom.

222 / 223 str.

Programi Slika 331. Postavljanje pristupa programima

Izgled i personalizacija (Appearance and Personalization)

Procesorska moć računala već dugi niz godina raste ogromnom brzinom. Nekad vrlo ograničeni računalni resursi morali su se u cijelosti alocirati na zadatke za čije obavljanje su računala bila korištena. Današnja i vrlo jeftina kućna računala imaju dovoljno snage za obavljanje ne odveć davno nezamislivih poslova, a k tome jedan dio računalnih resursi upotrijebljen je za grafičko korisničko sučelje (GUI) koje za svrhu ima ne samo bazičnu funkcionalnost, već omogućavanje korisniku što ugodnijeg rada za računalom. To se postiže personalizacijom sučelja. Personalizacija je prilagodba računalne okoline svojim potrebama i željama. Windows 7 nudi sjajne mogućnosti personalizacije. Uz malo truda svaki korisnik može napraviti radno okruženje koje će postati vrlo poticajno za rad. U dijelu knjige gdje je obrađeno sučelje operacijskog sustava Windows 7, posredno su objašnjene sve stavke ovog dijela Upravljačke ploče. Ovdje ćemo tek kratko, sistematizacije radi, pobrojati mogućnosti. U ovoj kategoriji Upravljačke ploče nalaze se stavke:

PRO-MIL

•

Personalizacija (Personalization) – obuhvaća promjenu tema, pozadine radne površine, boje stakla prozora, promjenu zvučnih efekata, čuvara zaslona i sl.

•

Zaslon (Display) – obuhvaća mogućnosti povećanja i smanjivanja teksta i ikona, prilagođavanje razlučivosti zaslona, povezivanje s dodatnim zaslonom itd.

•

Programčići radne površine (Desktop Gadgets) –dodavanje programčića na radnu površinu, preuzimanje programčića s interneta, njihova deinstalacija i sl.

•

Programska traka i izbornik Start (Taskbar and Start Menu) – prilagodba izbornika Start i ikona na programskoj traci

•

Centar za olakšani pristup (Ease of Access) – više o tome na stranici 256

•

Mogućnosti mape (Folder Options) – odabir jednostrukog ili dvostrukog klika za otvaranje, prikaz skrivenih datoteka i mapa

•

Fontovi (Fonts) – omogućuje rukovanje instaliranim fontovima

Hardver i zvuk (Hardware and Sound)

Računalo u cjelini sastoji se od hardvera (sklopovlja) i softvera (programske podrške). Da bi se određeni program mogao izvršavati na operacijskom sustavu, mora postojati kompatibilni hardver. Računalo se sastoji od mnogih komponenti čija će kombinacija u konačnici određivati brzinu računala (performanse), potrošnju električne energije, namjenu i sl. Svako PC računalo ima matičnu ploču, procesor i radnu memoriju, uređaje za pohranu podataka i druge ulazno-izlazne uređaje. Grafički i zvučni podsustav, kao i mrežni kontroler često su integrirani u matičnu ploču, no kvalitetnija računala ove komponente imaju zasebno kao odgovarajuće kartice. Ovisno o primjeni, računalo može sadržavati mnoge druge komponente. Vanjske uređaje (periferne uređaje) spajamo najčešće na USB sabirnicu, no još uvijek mogu se pronaći stari paralelni i serijski priključci (koji lagano nestaju s novih računala, a služili su za spajanje pisača, miševa i druge periferije) te firewire (vrlo slična namjena kao i USB, no rjeđe se koristi na PC računalima) i e-sata (za spajanje eksternih čvrstih diskova). Ovaj priručnik ne želimo opterećivati suvišnim informacijama o hardveru. Za čitatelje koje više zanima ova tematika, PRO-MIL izdao je knjigu „Kako radi računalo“ u kojoj je potanko pojašnjeno sve što se nalazi u kućištu računala. Za potrebe ovog priručnika osvrnut ćemo se samo na nužne informacije o hardveru. Kupci računala najčešće dobiju računalo s predinstaliranim operacijskim sustavom spremnim za rad. No, u situacijama kad korisnik sam instalira operacijski sustav, primijetit će da će u jednoj od etapa instalacije sustav tražiti dostupni hardver kako bi za njega pronašao odgovarajuće upravljačke programe. Windows sadrži veliku bazu upravljačkih programa, a u slučaju da mu je dostupan pristup internetu, sam će pokušati pronaći sve upravljačke programe koji eventualno ne bi bili dostupni na instalacijskom mediju. Na kraju, ako Windows ne uspije pronaći upravljačke programe za određenu komponentu, to će morati učiniti korisnik. Upravljačke programe najčešće dobivamo na optičkim medijima uz uređaj, a gotovo uvijek dostupni su za preuzimanje sa službenih web stranica proizvođača hardvera. I nakon što je operacijski sustav instaliran, korisnik ima mogućnost dodavanja novog hardvera. Prilikom ugradnje novog hardvera, treba se strogo pridržavati uputa proizvođača. Ako dodajemo hardver u kućištu računala, to činimo kad je računalo izvan strujne mreže. Nakon što prvi puta upalimo računalo, ako je sve u redu sa ugradnjom, odmah nakon podizanja sustava, Windows će nas izvijestiti o pronađenom novom hardveru nakon čega slijedi instalacija upravljačkih programa. Ponekad će biti potrebno ponovno pokrenuti računalo (restartati ga) da bi novi hardver mogao raditi kako je predviđeno. Ako pak se radi o vanjskim 224 / 225 periferijama koje spajamo na USB sabirnicu, u načelu možemo ih spajati i str. Izgled i perkad je računalo uključeno (osim ako proizvođač komponente to zabranjuje sonalizacija / ili ne preporuča). Odmah nakon što spojimo uređaj (ili već spojeni uređaj Hardver i uključimo), sustav će javiti da je pronađen novi hardver i nastaviti s rutinom zvuk instalacije upravljačkih programa. Ako smo već ranije bili instalirali uređaj i

njegove upravljačke programe, nakon priključivanja ili uključivanja, sustav će znati o kojoj komponenti se radi i neće biti potrebno ponovno instalirati upravljačke programe, tj. uređaj će odmah biti spreman za rad. Jednako kao što ga dodajemo, hardver možemo i uklanjati. Uklanjanje hardvera unutar kućišta računala bit će mnogo rjeđe nego onog izvan. USB sabirnica omogućuje vrlo jednostavno izmjenjivanje različitih perifernih uređaja. Njihovo dodavanje i uklanjanje vrlo je jednostavno, ali ipak zahtijeva određenu pažnju korisnika. Sve postavke vezane uz hardverske komponente računala, njihovo dodavanje i uklanjanje možemo vršiti u dijelu Upravljačke ploče Hardver i zvuk gdje su dostupne sljedeće stavke: •

Uređaji i pisači (Devices and Printers)

•

Automatska reprodukcija (AutoPlay)

•

Zvuk (Sound)

•

Mogućnosti upravljanja energijom (Power options)

•

Zaslon (Display)

•

Centar za mobilnost sustava Windows (Windows Mobility Center) – dostupno samo na prijenosnicima

Automatska reprodukcija obrađena je u poglavlju o Programima (str. 222), Mogućnosti upravljanja energijom u poglavlju o Sustavu i sigurnosti (str. 178), a Zaslon u dijelu knjige u kojem je obrađeno sučelje općenito (str. 50-63).

Uređaji i pisači (Devices and Printers) Na početnoj stranici nalazi se popis trenutno dostupnih uređaja. Popis dostupnih uređaja razlikuje se ovisno o hardverskim komponentama kojima raspolažemo i instaliranim programima. U našem slučaju početna stranica izgleda kao što je prikazano na sljedećoj slici. Dostupni uređaji ne moraju biti nužno stvarni uređaji (fizički prisutni uređaji).

Slika 332. Uređaji i pisači

PRO-MIL

Uređaji mogu biti i tzv. virtualni uređaji (Virtual devices) koji se pojavljuju kako bi neki programi mogli ispravno raditi ili kako bi olakšali korištenje računala i učinili moguće obavljanje određenih zadataka. Primjerice, česti virtualni uređaji su pisači. Korištenjem virtualnog pisača, svaki program koji podržava ispis ponudit će nam korištenje i takvog pisača. S obzirom da ne postoji u realnom svijetu, nećemo naravno moći napraviti ispis na papir, ali ćemo moći napraviti „ispis u datoteku“ koju ćemo kasnije moći stvarno ispisati na nekom drugom računalu koje ima priključen fizički pisač. Označavanjem nekog od uređaja, mijenjamo izgled alatne trake, tj. dobivamo gumbe sa specifičnim mogućnostima svakog pojedinom uređaja.

Slika 333. Označeni uređaj

Slično je i sa objektnim izbornicima kad označimo uređaj i pritisnemo desnu tipku miša. Ovisno o odabranom uređaju, dobit ćemo i popis mogućnosti.

Slika 334. Objektni izbornik za miša

Postavke miša Primjerice, ako kliknemo na ikonu miša i iz objektnog izbornika odaberemo Postavke miša (Mouse Properties), otvorit će se prozor u kojem možemo podešavati mogućnosti miša. Ukupno je dostupno 5 kartica. 1. kartica Tipke (Buttons) – ovdje možemo zamijeniti primarnu i sekundarnu tipku (za ljevoruke korisnike računala zamjenjuje se funkcionalnost lijeve i desne tipke), brzinu dvostrukog klika i uključiti zaključavanje tipki (u tom slučaju prilikom označavanja, ne držimo pritisnutu lijevu tipku miša, već prvo pritisnemo lijevu tipku miša i držimo je pritisnuto nekoliko trenutaka – dok se ne „zaključa klik“ pa bez držanja bilo koje tipke prijeđemo pokazivačem po području koje želimo označiti i kratko pritisnemo ponovno lijevu tipku). 2. kartica Pokazivači (Pointers) – možemo promijeniti shemu pokazivača. Naime, neki korisnici preferiraju primjerice veći pokazivač ili zbog speci226 / 227 str. fičnih potreba traže pokazivač drugačijeg oblika. Sve promjene pokazivača miša mogu biti ovdje obavljenje. Hardver i 3. kartica Mogućnosti pokazivača (Pointer options) – možemo utjecati na brzinu pokazivača, njegovo poravnanje ponad ikone i opcije vidljivosti

zvuk

(prikaz tragova pokazivača, njegovo sakrivanje prilikom upisivanja teksta, njegovo isticanje pritiskom tipke CTRL). Svrha ovih mogućnosti je pomoć osobama s problemima vida. 4. kartica Kotačić (Wheel) - određuje funkcionalnost kotačića na mišu. Osnovna svrha kotačića je pomicanje stranice (skrolanje) u smjeru u kojem okrećemo kotačić. Kotačić ispunjava istu svrhu koju ispunjava i klizač prozora. Većina miševa ima jedan kotačić kojim pomičemo stranicu po vertikalnoj osi (gore-dolje), no postoje miševi s drugim kotačićem kojim se stranice pomiču i po horizontalnoj osi (lijevo-desno). Različiti programi mogu dodijeliti različitu funkcionalnost kotačiću, a ovdje možemo podešavati njegovu preciznost. 5. kartica Hardver (Hardware) – daje informacije o korištenom uređaju, a može biti različita ovisno o mišu kakvog koristimo. Ako koristimo neki nestandardni miš, miš s dodatnim funkcijama (primjerice s dodatnim tipkama), često ćemo dodatne mogućnosti morati podesiti koristeći softver koji je došao sa samim uređajem.

Slika 335. Postavke miša

PRO-MIL

Miš je vrlo bitan uređaj za ugodan rad s Windows operacijskim sustavom. Većina mogućnosti omogućuje korisniku prilagodbu miša svojim potrebama. Dodavanje hardvera Kao što smo u uvodnom tekstu već kratko razjasnili, dodavanje hardvera može biti interno (u vidu umetanja odgovarajućih kartica ili priključivanja različitih uređaja na unutarnje sabirnice) ili priključivanje vanjskih uređaja na USB, Firewire ili koju drugu odgovarajuću sabirnicu. Iako instalacija novog hardvera unutar kućišta računala ne predstavlja odveć veliki problem, zahtijeva ipak stanovitu pažnju i određeno znanje osobe koja ga ugrađuje. Ovdje treba osobito konzultirati korisničke upute komponente i znati mogućnosti matične ploče glede mogućnosti prihvaćanja određene komponente. Računalo obvezno mora biti isključeno iz strujne mreže kad se ugrađuje nova komponenta. S druge strane, vanjske uređaje može priključivati praktički svatko – treba samo koristiti logiku prilikom samog procesa prikapčanja uređaja na sabirnicu (kod PC računala to je najčešće USB). Bilo da se radi o novoj unutarnjoj komponenti (npr. zasebnoj zvučnoj kartici) ili vanjskom uređaju (npr. USB izmjenjivoj memoriji), prije korištenja komponente, Windows ju mora prepoznati i mora biti instaliran odgovarajući upravljački program (driver). Ukratko ćemo prikazati primjer postupka ugradnje nove hardverske komponente - postupak instalacije vanjskog uređaja – TV prijamnika. 1. priključimo tv prijamnik na USB sabirnicu 2. sustav javlja da je pronađen novi hardver i da se instalira upravljački program za uređaj

Slika 336. Instaliranje upravljačkog programa

3. u slučaju kad sustav ne pronalazi upravljački program, pokrenut će se Čarobnjak za ažuriranje softvera. Preporuka je da sustav pokuša pronaći najnoviji upravljački program na internetu pa možemo kliknuti na prvu mogućnost, a ako se radi o vrlo specifičnom hardveru ili baš želimo instalirati određene upravljačke programe, umetnut ćemo medij s upravljačkim programim u odgovarajući pogon i kliknut ćemo na drugu mogućnost.

228 / 229 str. Slika 337. Čarobnjak za ažuriranje softvera

Hardver i zvuk

4. Ako je upravljački program pronađen, Windows će ga instalirati i za nekoliko trenutaka uređaj će biti spreman za korištenje

Slika 338. Instaliranje upravljačkog programa - detalji

Radi se o uobičajenom tijeku instalacije hardvera i njegovih upravljačkih programa, no ponekad se događa da određen hardver traži drugačiji tijek instalacije tako da uvijek treba konzultirati upute koje dolaze sa novim hardverom. Dodavanje mrežnog hardvera Gotovo sav hardver možemo instalirati na gore opisan način. No, želimo li instalirati tj. povezati računalo s nekim mrežnim uređajem (uključujući Wi-Fi i Bluetooth), to ćemo učiniti tako da s naslovne strane Uređaji i pisači dodamo uređaj ili mrežni pisač klikom na gumb Dodavanje uređaja (Add a device) odnosno Dodavanje pisača (Add a printer). Za primjer postupka, mi ćemo instalirati jedan mrežni pisač. 1. Otvorimo Upravljačka ploča -> Hardver i zvuk -> Uređaji i pisači i na alatnoj traci kliknemo na gumb Dodavanje pisača (Add a printer).

Slika 339. Dodavanje pisača

2. U idućem koraku biramo kakav pisač želimo instalirati. Ako želimo instalirati običan USB pisač, dovoljno je samo priključiti ga na računalo i uključiti (instalacija ide na ranije opisan način). No, mi želimo instalirati mrežni pisač pa ćemo kliknuti na odgovarajuću mogućnost kao što je prikazano na sljedećoj slici. Slika 340. Biranje vrste pisača

PRO-MIL

3. Sustav će pretražiti mrežu i dati popis dostupnih pisača. Dostupni pisači su svi pisači u mreži kojima je dozvoljena mogućnost mrežnog rada. Ako sustav nije u mogućnosti pronaći pisače, ili ako željeni pisač nije pronađen, možemo sami ručno potražiti pisač na računalima u mreži. Odaberemo pisač i kliknemo gumb Dalje (Next).

Slika 341. Izbor pisača

4. Slijedi povezivanje s izabranim pisačem i dijaloški okvir s upitom o dozvoli instalacije upravljačkih programa.

Slika 342. Instalacija upravljačkih programa

Ako je sve prošlo u redu, sustav će javiti da smo uspješno dodali mrežni pisač. U završnom koraku možemo isprobati ispis testne stranice pisača kako bismo se uvjerili da sve radi kako treba. Slika 343. Završetak instalacije mrežnog pisača

230 / 231 str.

Hardver i zvuk

Uklanjanje hardvera Kad uklanjamo neku od internih komponenti, to ćemo učiniti samo kada je računalo isključeno. Kada idući put upalimo računalo, Windows će znati da je komponenta uklonjena. Ako komponentu uklanjamo bez namjere da ju ponovno ikad više koristimo, uklanjanje možemo obaviti u Upravitelju uređaja, odabirom komponente i deinstalacijom upravljačkog programa. Upravitelju uređaja možemo pristupiti na više načina, primjerice na početnoj stranici Uređaja i pisača kliknemo desnom tipkom miša unutar praznog dijela stranice i iz objektnog izbornika odaberemo Upravitelj uređaja.

Slika 344. Pokretanje Upravitelja uređaja i deinstalacija odabranog

Ako se kasnije odlučimo na ponovnu instalaciju tako uklonjene komponente, morat ćemo ponovno instalirati upravljačke programe. Kod vanjskih uređaja koji se spajaju preko USB sabirnice i koji se često izmjenjuju bez gašenja računala, situacija je nešto drugačija. Takvi uređaji često imaju svrhu prijenos podataka pa bi nasumično iskapčanje moglo ne samo oštetiti uređaj, već dovesti i do gubitka podataka s tog uređaja. Zato prije nego što odlučimo ukloniti takav uređaj, to moramo na neki način najaviti operacijskom sustavu. Nekoliko je načina kako to možemo učiniti. Možda najjednostavniji način je da u području obavijesti na Programskoj traci kliknemo na Ikonu Sigurno uklanjanje hardvera i izbacivanje medija i odaberemo uređaj koji želimo ukloniti, odnosno medij koji želimo izbaciti.

PRO-MIL

Slika 345. Izbacivanje uređaja na Području obavijesti

Drugi način je da s naslovne stranice Uređaja i pisača kliknemo na uređaj koji želimo ukloniti i pritisnemo desnu tipku miša pa iz objektnog izbornika izaberemo Izbaci (Eject).

Slika 346. Uklanjanje uređaja s naslovne strane Uređaja i pisača

Zvuk (Sound) Zvuk je jedan od temelja multimedije. Danas gotovo svako PC računalo opremljeno je nekim oblikom zvučnog podsustava (najčešće integriran u matičnu ploču, zvučna kartica ili vanjski USB uređaj). Dominantan oblik reprodukcije zvuka godinama je stereo koji podrazumijeva korištenje dva zvučnika smještenih ispred slušača ili korištenje slušalica. S popularnošću DVD videa, veliku popularnost stječu tzv. višekanalni sustavi (multichanell systems) koji podrazumijevaju uporabu 4, 5, 6 ili 7 ili više zvučnika u kombinaciji sa jednim ili više dubokotonskih zvučnika smještenih u prostoru kako bi se dobio dojam zvučnog okruženja (tzv. surround). Višekanalni zvuk srest ćemo u filmovima, igrama, koncertima i sl. Da bi reprodukcija višekanalnog zapisa bila dobra, potrebno je zvučnike prema uputama pravilno rasporediti u odgovarajući prostor. Višak zvučnika u neadekvatnom prostoru ne jamči kvalitetu zvuka, čak štoviše može posve upropastiti zvučnu sliku. Druga važna funkcija zvučnog podsustava mogućnost je snimanja zvuka. S kvalitetnom zvučnom karticom, dobrim mikrofonom i odgovarajućim softverom možemo kod kuće napraviti pravi mali tonski studio. Osim toga, mogućnost korištenja mikrofona važna je i zbog internet telefonije. Mogućnosti namještanja zvuka ovise o zvučnom hardveru koji imamo insta232 / 233 str. liran i softveru koji dolazi uz njega. Mogućnosti zvuka možemo podešavati uz pomoć Upravljačke ploče –> Hardver i zvuk –> Zvuk. Hardver i Prozor Zvuk (Sound) sastoji se od 4 kartice – Reprodukcija (Playback), Snimanje (Recording), Zvukovi (Sounds) i Komunikacije (Communications).

zvuk

Reproduciranje zvuka Na kartici Reproduciranje (Playback) nalazi se popis dostupnih uređaja za zvučnu reprodukciju. Osnovno namještanje možemo obaviti tako da označimo uređaj i kliknemo gumb Konfiguriraj (Configure). Otvorit će se čarobnjak s nekoliko pitanja o zvučnicima koje imamo i načinu spajanja. Kao i svi elementi u ovom dijelu upravljačke ploče, i ovaj čarobnjak uvelike ovisi o instaliranom hardveru. U našem slučaju izgledao je ovako:

Slika 347. Konfiguriranje reprodukcije zvuka

PRO-MIL

Da bismo mogli započeti s podešavanjem mogućnosti reproduciranja zvuka, označimo uređaj koji želimo podešavati i kliknemo na gumb Svojstva (Properties). Ako imamo više dostupnih uređaja za reproduciranje zvuka, možemo odrediti zadani uređaj – dakle uređaj koji će različiti multimedijski programi (npr. Windows Media Player) koristiti kad dobe zvučni zapis ako u njihovim postavkama što drugo ne odredimo. To ćemo učiniti tako da odaberemo uređaj i kliknemo na gumb Postavi zadano (Set Default).

Slika 348. Odabir uređaja kojeg ćemo dodatno podešavati

Otvorit će se novi prozor s nekoliko kartica što ovisi o instaliranom zvučnom hardveru i njegovim upravljačkim programima. Ovdje će svakako biti dostupni osnovni podatci o zvučnom hardveru, o načinu spajanja zvučnika, o razinama glasnoće za pojedine dijelove zvučnog podsustava kao i opća razina glasnoće, različiti hardverski ili softverski utjecaj na zvuk i sl.

234 / 235 str.

Slika 349. Podešavanje reproduciranja zvuka

Hardver i zvuk

Ovdje treba svakako napomenuti da Windows već prilikom instalacije detektira mogućnosti hardvera i automatski ga postavlja na optimalne vrijednosti. Ovdje možemo, ili fino podesiti neke napredne mogućnosti koje je Windows 7 izostavio, ili izvršiti promjene zbog primjerice instaliranog novog 5.1 zvučničkog seta. Snimanje zvuka Slično kao što namještamo reproduciranje zvuka, namještamo i njegovo snimanje. Otvorimo Upravljačka ploča –> Hardver i zvuk –> Zvuk i s prozora Zvuk (Sound) kliknemo na karticu Snimanje (Recording). I ovdje možemo odabrati jedan od ponuđenih uređaja i podešavati ga tako da ga označimo i kliknemo na gumb Svojstva (Properties).

Slika 350. Odabir uređaja kojeg ćemo dodatno podešavati

Dostupne mogućnosti izravno ovise o vrsti odabranog dostupnog uređaja za snimanje, njegovim mogućnostima i instaliranim upravljačkim programima.

Slika 351. Podešavanje snimanja zvuka za mikrofon

PRO-MIL

Ostale mogućnosti Ostale mogućnosti odnose se na podešavanje zvukova unutar operacijskog sustava – tzv. zvučnih shema i automatskog prilagođavanja glasnoće prilikom komunikacijske aktivnosti (vidi str. 37).

Slika 352. Ostale mogućnosti namještanja zvuka

Centar za mobilnost sustava (Mobility Center) Prijenosna računala imaju stavku koja je svojstvena samo za njih. Budući da stolna računala nisu namijenjena čestom seljenju, a bez energetske autonomije zbog nedostatka baterija neće niti biti korištena u pokretu, ova stavka je potpuno izostavljena kod njih. Centar za mobilnost sadrži korisne informacije o dostupnim ograničenim resursima i daje na jednom mjestu mogućnosti njihovim raspolaganjem. Centar za mobilnost sustava Windows razlikuje se ovisno o korištenom prijenosnom računalu, a uobičajeno sadrži podatke o vijeku trajanja baterija, razini glasnoće zvuka, razini osvijetljenosti ekrana, pristup bežičnim mrežama i mogućnosti spajanja na vanjske uređaje (projektor, monitor, mobitel i sl.).

236 / 237 str.

Slika 353. Primjer izgleda Centra za mobilnost sustava Windows

Hardver i zvuk

Mreža i internet (Network and Internet)

Internet je medij koji se najbrže razvija i već danas ozbiljno konkurira donedavno neprikosnovenoj televiziji. Početkom ‘90-tih internet su koristili tek entuzijasti. Prvu veću revoluciju interneta izazvali su sredinom ‘90-tih web preglednici sposobni prikazivati grafičke sadržaje. Kako je rasla moć računala i kako su veze na internet postajale sve brže, tako se i internet sve brže razvijao. Danas pristupamo internetu ne samo preko računala, već i preko mobitela, tv prijamnika i sl. aparata, a dobar dio prometa na internetu proizvode strojevi u međusobnoj komunikaciji. Internet je mreža. Spajanjem na Internet i naša računala postaju dio mreže. Sadržaj na internetu odavna više nije tek tekst i pokoja slika. Danas se na internetu obavljaju poslovi, plaćaju računi, gledaju filmovi, igraju igre, rješavaju kompleksni zadatci, ostvaruju društvene veze, zajednički koriste računalni resursi… Na internetu gotovo ništa nije nemoguće. Mreža je širi pojam od interneta, ali namjerno smo započeli poglavlje s internetom jer to je mreža za koju je svatko čuo. No, osim interneta, postoje mnoge mreže koje mogu, ali i ne moraju biti povezane s internetom. Koristeći Windows 7, svatko može izgraditi vlastitu kućnu mrežu, a nikad nije lakše bilo spojiti se na uredsku mrežu. Jedna od svrha stvaranja mreže je zajedničko korištenje datoteka i hardvera (primjerice pisača) među korisnicima. Da bi se računalo moglo spojiti na mrežu mora imati odgovarajući hardver. Danas je posve uobičajeno da računalo ima 1 ili više mrežnih adaptera (mrežnih kartica), a sve veći zamah uzima i bežično umrežavanje. Nekad dominantni modemski pristup internetu potpuno zamjenjuju brze širokopojasne veze. O mrežama su napisane brojne knjige, profesionalci se godinama obrazuju kako bi svladali ovu materiju. Korištenjem Windows 7 operacijskog sustava, korisnik može stvoriti mrežu ili se spojiti na već postojeću u samo nekoliko klikova. U ovom priručniku pokušat ćemo zadovoljiti potrebe prosječnog korisnika, bez ulaženja u tehničke detalje. U kategoriji Upravljačke ploče Mreže i internet nalaze se stavke:

PRO-MIL

•

Centar za mreže i zajedničko korištenje (Network and Sharing Center)

•

Osnovna grupa (HomeGroup)

•

Internetske mogućnosti (Internet Options)

Centar za mreže i zajedničko korištenje (Network and Sharing Center) Na početnoj stranici dočekat će nas prikaz aktivnih mreža, osnovne informacije o mreži na koju smo spojeni i mogućnosti stvaranja i/ili spajanja na druge mreže. U našem slučaju već smo spojeni na mrežu koja ima pristup internetu. Prikazana je i jednostavna shema naše mreže.

Slika 354. Centar za mreže i zajedničko korištenje

Kliknemo li na Pogledajte potpunu mapu (See full map), dobit ćemo detaljnu mapu, shemu naše mreže.

Slika 355. Shema naše mreže

Ako imamo pristup većem broju mreža, možemo vidjeti sheme za svaku mrežu posebno. Klikom na ikone otkrivenih uređaja možemo svakom pristupiti. Povezivanje s postojećom mrežom Vratimo se natrag na početnu stranicu Centra za mreže i zajedničko korištenje. Kod prikaza aktivnih mreža, ako kliknemo na Povezivanje ili prekid str. 238 / 239 veze (Connect to a network), dobit ćemo prikaz dostupnih mreža. Ako se želimo spojiti na neku od njih, kliknut ćemo na naziv mreže i gumb PoveziMreža i vanje (Connect). Ako je pristup mreži zaštićen lozinkom, trebamo ju upisati internet da bismo spajanje uspješno završili.

Slika 356. Povezivanje na mrežu

U Području obavijesti (Notification area) na Programskoj traci (Taskbar) nalazi se ikona mreže ili ako se radi o bežičnom pristupu mreži. Prelaskom pokazivača preko nje dobivamo kratke podatke o mreži (naziv i status), a klikom na nju, dobivamo popis dostupnih mreža. Računala na kojima je omogućeno dijeljenje sadržaja s diskova dostupna su unutar mape Računalo (Computer) pod Mreža (Network).

Slika 357. Prikaz računala u mreži unutar mape Računalo

Vrste mreža (Mrežni profili) Windows 7 dijeli mreže na javne i privatne. Javne mreže imaju sigurnosne postavke i postavke zaštite podataka zadano vrlo restriktivno podešene. Privatne mreže su kućne mreže i poslovne mreže koje imaju iste postavke mnogo blaže određene (poglavito kućne mreže). Prilikom prvog spajanja na novu mrežu, Windows 7 tražit će od nas povratnu informaciju o kakvom profilu mreže je riječ. Ako želimo najveću sigurnost možemo odabrati mogućnost kojom će Windows 7 svaku novu mrežu smatrati javnom.

PRO-MIL

Slika 358. Odabir profila mreže

Klikom na Promjena naprednih postavki zajedničkog korištenja (Change advanced sharing settings), možemo mijenjati postavke profila za javne i privatne mreže. Profil privatnih mreža ima manje restrikcije od javnih tako da ga podešavanjem zapravo postrožujemo. Kod privatnih mreža možemo zabraniti otkrivanje mreže, zabraniti zajedničko korištenje datoteka i pisača, zabraniti zajedničko korištenje javnih mapa, zabraniti strujanja medijskih sadržaja, omogućiti nižu razinu šifriranja veze, isključiti zajedničko korištenje zaštićeno lozinkom i zabraniti veze na osnovne grupe. S druge strane, profil Javnih mreža ima velike sigurnosne restrikcije tako da njegovom modifikacijom zapravo ga olabavljujemo. Kod javnih mreža možemo dozvoliti otkrivanje mreže, dozvoliti zajedničko korištenje datoteka i pisača, zabraniti korištenje javnih mapa, zabraniti strujanja medijskih sadržaja, omogućiti nižu razinu šifriranja veze i isključiti zajedničko korištenje zaštićeno lozinkom.

Postavljanje nove veze ili mreže Ovisno o dostupnom hardveru, možemo postaviti novu vezu ili mrežu klikom na Postavljanje nove veze ili mreže (Set up a new connection or network). U sljedećih nekoliko stranica proći ćemo kroz postupak povezivanja s internetom na danas najuobičajenije načine. Povezivanje s internetom putem usmjerivača (rutera) sa stalnom vezom s internetom Danas se najčešće spajamo uz pomoć širokopojasnog pristupa internetu (najčešće putem DSL ili A-DSL tehnologije). Ako računalo spajamo na 240 / 241 usmjerivač (ruter, router) koji je namješten tako da je neprekidno povezan s str. internetom, bit će dovoljno spojiti kablom mrežnu karticu računala s usmjeMreža i rivačem. Windows 7 automatski detektirat će prisutnost veze s internetom. internet Samo namještanje usmjerivača ovisi o njegovom modelu i postavkama davatelja internet usluga (ISP, Internet service provider). U takvim slučajevima

potrebno je konzultirati upute proizvođača usmjerivača i postavke dobivene od ISP-a. Ako korisnik ima ugovor s davateljem internet usluga, često će dobiti usmjerivač s već namještenim postavkama. Podržava li usmjerivač bežičan prijenos podataka (wireless), a naše računalo posjeduje mrežnu karticu (adapter) za bežićno spajanje na mrežu (wireless network adapter), moći ćemo se spojiti na mrežu i bez potrebe fizičkog spajanja kablom. Povezivanje s internetom korištenjem korisničkog imena i lozinke U slučaju da se na internet želimo povezati preko kabelskog ili (A-)DSL modema ili usmjerivača koji je podešen da radi kao “premosnica” (tzv. brigde mod), otvorit ćemo Centar za mreže i zajedničko korištenje i kliknuti na Postavljanje nove veze ili mreže (Set up a new connection or network).

Slika 359. Mogućnosti povezivanja - odabir postavljanja širokopojasne veze s internetom

Odaberemo Povezivanje s internetom (Connect to the Internet). Ovisno o dostupnom hardveru, dobit ćemo mogućnosti povezivanja s internetom. U našem slučaju to izgleda kao na sljedećoj slici.

Slika 360. Načini povezivanja

PRO-MIL

Ako odaberemo Širokopojasni prijenos (PPPoE) (Broadband (PPPoE)), sustav će zatražiti pristupne podatke koje smo dobili od davatelja internetskih usluga.

Slika 361. Spajanje putem korisničkog imena i lozinke

Ovdje možemo omogućiti korištenje iste veze i drugim korisnicima računala tako da označimo kvačicom mjesto Dopusti korištenje ove veze i drugima. Kad smo spremni, kliknemo na gumb Poveži se (Connect). Ako smo dobro upisali tražene podatke, trebali bismo biti povezani s internetom što se može provjeriti u području obavijesti na programskoj traci.

Slika 362. Veza s internetom

Ako odaberemo Bežično (Wireless) povezivanje, započet će proces bežičnog spajanja na mrežu koji se sastoji od pretraživanja dostupnih mreža i izbora mreže s popisa dostupnih mreža.

242 / 243 str.

Mreža i internet Slika 363. Dostupne bežične mreže

Bežične mreže trebale bi uvijek biti zaštićene. Na taj način štitimo mrežu od neželjenih upada, različitih zloporaba i vlastite sigurnosti. Ako je mreža nezaštićena, moguće je presretanje podataka i pristup osobnim podatcima ako je omogućeno dijeljenje datoteka i mapa. Bežične mreže koje nisu zaštićene nekim od sustava šifriranja podataka (enkripcija), na popisu dostupnih bežičnih mreža označene su ikonom uskličnika (vidi prethodnu sliku).

Slika 364. Traženje sigurnosnog ključa za pristup bežičnoj mreži

Kod bežičnih mreža treba imati na umu da kvaliteta prijenosa podataka uvelike ovisi o prijemu signala. Što je signal bolji i što su smetnje manje, to će rad na bežičnoj mreži biti ugodniji. Ako promotrite sliku s popisom dostupnih bežičnih mreža, vidjet ćete da uz mrežu “ZyXEL” dolazi ikona sa 5 stupaca koji predstavljaju jakost i kvalitetu signala. Mreža ZyXEL ima 4 stupca zelena od 5 mogućih što predstavlja vrlo dobar signal i jamči ugodno korištenje mogućnosti takve mreže. S druge strane, mreža “SaleDOMA” ima oznaku 3/5 i uz to uskličnik što znači da je signal dobar (prihvatljiv), ali da je veza nezaštićena. Korištenje mreže moguće je i s nižim vrijednostima kvalitete i jačine signala (2/5 pa čak i 1/5), ali rad u takvim uvjetima može biti neugodan – pucanje i ponovno spajanje, sporost i sl. Ručno spajanje na bežičnu mrežu Da bi se mreža što bolje zaštitila, često se pristupnim točkama (Connection points) onemogućava emitiranje informacija o mreži. To emitiranje zapravo je dozvola uređajima u okolini mreže da u postupku pretraživanja detektiraju prisutnost bežične mreže. Ako zlonamjernik ne može detektirati mrežu, teško ju može zlorabiti. U takvim slučajevima neće biti moguće spojiti se na mrežu na ranije opisan način. Otvorimo Centar za mreže i zajedničko korištenje i kliknemo na Ručno povezivanje s bežičnom mrežom (Manually connect to a wireless network).

Slika 365. Ručno povezivanje na bežičnu mrežu

PRO-MIL

Otvara se prozor u kojem moramo ručno unijeti sve podatke o mreži. Ti se podatci odnose na: •

naziv mreže

•

vrstu zaštite

•

vrstu šifriranja i

•

sigurnosni ključ.

Slika 366. Unošenje podataka o bežičnoj mreži

Da bismo se uspješno spojili na takvu bežičnu mrežu, moramo znati sve ove podatke. Kad smo gotovi kliknemo na Dalje (Next). Otvorit će se Upraljanje bežičnim mrežama koje koriste (Wireless Network Connection).

244 / 245 str.

Mreža i internet Slika 367. Upravljanje bežičnim mrežama

Ovdje imamo pregled svih spremljenih bežičnih mreža gdje možemo vrlo lako uređivati njihove postavke ako dođe do kakvih izmjena. Ovdje se vrlo lako možemo prebacivati s jedne mreže na drugu i sl. Stvaranje bežične ad hoc (računalo-računalo) mreže Ponekad se nalazimo u situaciji da želimo povezati dva računala radi prijenosa podataka među njima. Najjednostavniji način (pod uvjetom da oba uređaja zadovoljavaju hardverske predispozicije) je putem ad hoc ili bežične mreže po potrebi.

Slika 368. Stvaranje ad hoc bežične mreže

Kliknemo na Centar za mreže i zajedničko korištenje i kliknemo na Postavljanje ad hoc veze (Set up ad Hoc Connection). Dajemo naziv novostvorene mreže i dodamo zaštitu po izboru. Klikom na Dalje (Next) stvaramo mrežu. Drugo računalo detektirat će mrežu i unošenjem lozinke (ključa), ako smo ga zadali, završit će proces povezivanja na novostvorenu mrežu.

Slika 369. Postavljanje ad hoc mreže

PRO-MIL

Povezivanje s internetom uz pomoć klasičnog modema i obične telefonske linije Nekad dominantan način povezivanja s internetom danas se sve više napušta. Ipak, mnogi prijenosnici još uvijek ostaju opremljeni ovakvim modemima, a kućanstva u kojima nije dostupan širokopojasni internet često nemaju drugu alternativu. Prijenos podataka na ovaj način mukotrpan je i nadasve spor. Suvremene internetske stranice krcate su različitim interaktivnim multimedijskim sadržajima koji zahtijevaju dobru propusnost podataka što klasični modemi nisu u stanju ispuniti. Zbog toga modem može ostati u primjeni za provjeru e-pošte, mrežnih novina i drugih internetskih servisa koji ne zahtijevaju veliku propusnost podataka. Da bismo postavili modemsku vezu, otvorimo Centar za mreže i zajedničko korištenje i kliknemo na Postavljanje modemske veze (Set up a dial-up connection).

Slika 370. Unošenje podataka za uspostavu modemske veze

Otvara se prozor u kojem moramo ručno unijeti sve podatke o mreži (koje dobivamo od ISP-a). Ti se podatci odnose na: •

telefonski broj

•

korisničko ime i

•

lozinku.

Nakon što zadamo ime novostvorenoj vezi, i modemska veza bit će dostupna na popisu veza. 246 / 247 str. Slika 371. Unošenje postavki modemske veze

Mreža i internet

Dijeljenje datoteka i mapa, Osnovna grupa (Homegroup) Korištenjem osnovne grupe olakšava se zajedničko korištenje datoteka (prvenstveno slika, glazbe, video zapisa, dokumenata) i pisača unutar kućne mreže. Da bi računala mogla sudjelovati u Osnovnoj grupi, sva moraju imati instaliran Windows 7. Osnovna grupa i njeno namještanje dostupno je isključivo u kućnim mrežama. Naime, sigurnosne postavke kućne mreže dovoljno su nisko postavljene kako bi zajedničko korištenje datoteka i pisača bilo dozvoljeno na ovaj vrlo jednostavan način. Odmah nakon instalacije Windowsa 7 stvara se Osnovna grupa, no možemo se priključiti nekoj već postojećoj. Postavke Osnovne grupe najlakše će nam biti dostupne ako otvorimo Upravljačku ploču –> Mreže i Internet –> Osnovna grupa.

Slika 372. Postavke postojeće osnovne grupe

Stvaranje osnovne grupe Ako osnovna grupa još nije stvorena, a koristimo profil kućne mreže, prilikom otvaranja dijela Upravljačke ploče o osnovnim grupama dočekat će nas stranica u kojoj možemo stvoriti novu osnovnu grupu. Kliknemo na gumb Stvaranje osnovne grupe (Create Homegroup).

PRO-MIL

Slika 373. Stvaranje osnovne grupe

U idućem koraku određujemo koje vrste datoteka stavljamo na zajedničko korištenje te hoćemo li dozvoliti zajedničko korištenje pisača.

Slika 374. Predmeti zajedničkog korištenja

Nakon što smo odredili predmete zajedničkog korištenja dobivamo lozinku za našu osnovnu grupu. Lozinku ćemo moći u svakom trenutku promijeniti, a bit će nam potrebna prilikom dodavanja računala iz kućne mreže u osnovnu grupu. Dodavanje vršimo klikom na hipervezu Pridruži se sad (Join now) 248 / 249 str.

Mreža i internet

Slika 375. Lozinka osnovne grupe

Uz pomoć osnovne grupe sada je u kućnoj mreži omogućeno dijeljene zadanih stavki. Dijeljenje diskova, datoteka i mapa bez korištenja osnovne grupe Osnovna grupa najjednostavniji je način dijeljenja stavki među korisnicima, ali ima nekoliko ograničenja – svaki korisnik koji želi koristiti mogućnosti osnovne grupe mora koristiti Windows 7 (što često nije slučaj, npr. prilikom povezivanja Pocket PC računa i PC računala) i dijeljenje stavki omogućeno je samo unutar kućne mreže. Kako odabrati stavke kojima će biti dopušteno dijeljenje s drugim korisnicima mreže. Ako se radi o pogonu ili mapi, otvorimo mapu Računalo (Computer), odaberemo pogon ili mapu i označimo ga lijevom tipkom miša. Kliknemo desnom tipkom na označenom dijelu i iz skočnoh izbornika odaberemo Svojstva (Properties).

Slika 376. Odabir mape

Zatim kliknemo na karticu Zajedničko korištenje (Sharing).

PRO-MIL

Kliknemo li na gumb Zajedničko korištenje (Share...), moći ćemo odabrati korisnike koji imaju stvorene korisničke račune na računalu i odabrati one s kojima želimo dijeliti datoteke.

Slika 377. Kartica zajedničko korištenje i mogućnosti zajedničkog korištenja

Kliknemo li na Dodatno zajedničko korištenje (Advanced Sharing), moći ćemo označiti mapu za zajedničko korištenje unutar mreže, dodati dijeljene mape ili pogona različit od stvarno zadanog, ograničiti broj istodobnih korisnika i odrediti dozvole koje će imati drugi korisnici. Te dozvole odnose se na punu kontrolu datoteka i mapa, njihovu promjenu i čitanje (pristup).

Slika 378. Dodatno zajedničko korištenje

250 / 251 str.

Mreža i internet

Internetske mogućnosti� �(Internet options) Internet mogućnosti mahom se odnose na podešavanje Microsoftovog internet preglednika - Internet Explorera. U slučaju da koristite neki drugi internet preglednik, njegove mogućnosti podešavanja bit će dostupne unutar samog preglednika. Da bismo otvorili podešavanje internet mogućnosti, otvorimo Upravljačku poču -> Mreža i internet -> Postavke interneta. Podešavanje se vrši putem 7 kartica. Kartica Općenito (General)�� - moguće je odrediti jednu ili više početnih stranica�� (Home page, Home pages), odrediti postavke povijesti pregledavanja web stranica (Browsing history), odnosno izbrisati je, promijeniti zadane postavke web pretraživanja (Search) - dodati web tražilice, promijeniti način na koji se web stranice prikazuju u karticama (Tab, Tabs) Internet Explorera. Uz sve to, moguće je podesiti mogućnosti izgleda i prikaza stranica (Appearance) - boje (Colors), jezike (Languages), fontove (Fonts) i mogućnosti pristupačnosti (Accessibility).

Slika 379. Kartica Općenito

Kartica Sigurnost (Security) - omogućuje odabir razine sigurnosne zaštite za zone Interneta, Lokalnog intraneta (Local intranet) - lokalne mreže koja funkcionira na istim protokolima kao i internet, pouzdanih mjesta (Trusted sites) - web mjesta za koja vjerujemo da ne mogu naštetiti našem računalu i ograničenih mjesta (Restricted sites) - web mjesta za koja vjerujemo da mogu naštetiti našem računalu. Zone Pouzdana mjesta (Trusted sites) i Ograničena mjesta (Restricted sites) sami određujuemo tako da dodajemo web mjesta na njihove liste. Definirane razine zaštite su

Slika 380. Kartica Sigurnost

PRO-MIL

•

visoka zaštita (High) - prikladna je za web mjesta koja bi mogla sadržavati opasan sadržaj, osigurava najveću moguću razinu zaštite i onemogućuje neke napredne mogućnosti preglednika koje bi mogle biti zlorabljene

•

srednja do visoka (Medium-high) - prikladna je za većinu web mjesta, postavlja upit prije preuzimanja sadržaja koji bi mogao biti opasan ili zlorabljen

•

srednja (Medium) - postavlja upit prije preuzimanja sadržaja koji bi mogao biti opasan ili zlorabljen)

•

srednja do niska (Medium-low) - prikladna za web mjesta na lokalnoj mreži (intranet), većna sadržaja pokretat će se bez postavljanja upita

•

niska (Low) - minimalna razina čuvanja i upozoravanja, većina sadržaja preuzimat će se bez upita, sav aktivan sadržaj pokrenut će se bez dodatnih upita)

Radi se o sigurnosnim profilima koje je moguće prilagoditi našim potrebama klikom na gumb Prilagođena razina... (Custom level...). Minimalna razina zaštite za zonu Internet je Srednja (Medium). Kartica Privatnost (Privacy) - omogućuje određivanje razine zaštite privatnosti u zoni internet (posjećivanje stranica, navike na mreži, osobni podatci). Naime, mnoga web mjesta prilikom komunikacije s internet preglednikom generiraju male tekstualne datoteke koje se nazivaju kolačići (Cookies). Uz pomoć tih datoteka, različita web mjesta mogu prepoznati navike korisnika, prilagoditi izgled stranice, pripremiti ciljane reklame i sl. Na ovoj kartici možemo podesiti razine zaštite internetske zone na •

blokiraj sve kolačiće (Block All Cookies) - blokira sve kolačiće i web mjesta ne mogu čitati kolačiće već spremljene na računalu; mnoga web mjesta neće raditi kako je zamišljeno ako sustav ne prihvaća kolačiće

•

visoka (High)

•

srednje visoka (Medium-High)

•

srednje (Medium)

•

niska (Low)

•

prihvati sve kolačiće (Accept All Cookies)

Slika 381. Kartica Privatnost

Na ovoj kartici možemo definirati i različita pravila za određena web mjesta klikom na gumb Mjesta (Sites). Na ovoj kartici dostupne su i mogućnosti namještanja blokade skočnih prozora. Naime, mnoge stranice koriste skočne prozore koji najčešće prikazuju reklame. Takvi prozori smetaju pri radu, a Internet Explorer ima mogućnost njihovog blokiranja. Pa ipak, kod nekih stranica skočni prozori predstavljaju njihovu 252 / 253 funkcionalnost pa bi blokiranje skočnih prostora bitno narušavalo ju. Zato str. možemo podesiti mogućnosti blokatora skočnih prozora (Pop-up Blocker) Mreža i dodavanjem sigurnih mjesta i namještanjem razine blokiranja (visoka, sredinternet nja i niska).

InPrivate naziv je mogćnosti tzv. anonimnog surfanja unutar Internet Explorera. Uz korištenje ovih mogućnosti, Internet Explorer neće bilježiti nikakve podatke na računalu kao što su kolačići, povijest surfanja i sl. o surfanju korisnika (InPrivate browsing), odnosno spriječit će dijeljenje sadržaja među trećim stranama na nekom web mjestu (InPrivate filtering). Na ovoj kartici možemo dozvoliti prikupljanje podataka za potrebe filtriranja InPrivate i onemogućavanje alatne trake i proširenja kada se pokrene pregledavanje weba InPrivate. Kartica Sadržaj (Content) - omogućuje kontrolu sadržaja s različitih web mjesta. Ovdje je moguće uključiti roditeljski nadzor korisničkog računa (klikom na gumb Roditeljski nadzor (Parrent Control) otvara se namještanje korisničkih profila). Nadalje, moguće je uključiti Savjetnika za sadržaj (Content Advisor) klikom na gumb s istim nazivom. Korisnici koji ga uključe mogu podešavati ocjenjivanje sadržaja golotinje, korištenog jezika, nasilja, diskriminacije i sl. i na taj način izvršiti svojevrsno filtriranje sadržaja weba. Ostale mogućnosti ove kartice odnose se na certifikate (Certificates), samodovršetak (AutoComplete) i sažetke sadržaja i web odsječaka (Feeds and Web Slices).

Slika 382. Kartica Sadržaj

Veze (Connections) - omogućeno je manipuliranje modemskim vezama i virtualnim privatnim merežama (Virtual Private Network, VPN). Ako se spajamo na internet putem lokalne mreže (preko usmjerivača neprekidno spojenog na internet ili drugog računala neprekidno spojenog na internet), ovu karticu možemo slobodno zaobići. Na ovoj kartici možemo pokrenuti Čarobnjaka za postavljanje veze s internetom, dodavati (Add..., Add VPN...), uklanjati (Remove) i namještati postojeće modemske veze i VPN mreže (Settings) klikom na odgovarajući gumb.

Slika 383. Kartica Veze

PRO-MIL

Programi (Programs) - kartica u kojoj možemo Internet Explorer postaviti kao zadani web preglednik (Make default) i upravljati njegovim dodatcima (Manage add-ons), npr. različitim alatnim trakama i proširenjima, web tražilicama, ubrzivačima i sl., odabrati HTML editor i druge programe (npr. izbor e-mail klijenta).

Slika 384. Kartica Programi

Dodatno (Advanced) - na ovoj kartici možemo detaljno podesiti sve najvažnije postavke Internet Explorera. Mogućnosti podešavanja tiču se ispisa web stranica (Printing), prikaza sadržaja (posebno teksta) internacionalnih stranica (International), multimedije (Multimedia), pregledavanja stranica (Browsing), pretraživanja iz adresne trake (Search from the Address bar), pristupačnosti (Accessibility) i sigurnosti (Security). Ako nismo zadovoljni funkcionalnošću Intenret Explorera nakon izmjenjenih dodatnih postavki, klikom na gumb Vrati dodatne postavke (Restore Advanced settings) te će se postavke vratiti na polazne vrijednosti. Ako je preglednik nestabilan, možemo pokušati vratiti sve učinjene izmjene (dakle i one dodatne i one s bilo koje druge kartice) na polazne vrijednosti klikom na gumb Vrati izvorno... (Reset...)

254 / 255 str.

Mreža i internet Slika 385. Kartica Dodatno

Olakšani pristup (Ease of Access)

Windows 7 sadrži mogućnosti koje će olakšati korištenje računala osobama s tjelesnim poteškoćama ili problemima. Prije svega to se odnosi na vid, spretnost korištenja ruku, sluh, govor, pamćenje i čitanje. Dakako, korištenje alata koje sadrži Windows 7 ne isključuje korištenje specijaliziranih alata ove namjene koje razvijaju treći proizvođači za izvođenje na PC računalima zasnovanim na Windows operacijskim sustavima. Sučelje možemo prilagoditi takvim potrebama u dijelu Upravljačke ploče Olakšani pristup (Ease of Access). Ova kategorija Upravljačke ploče sadrži stavke: •

Centar za olakšani pristup (Ease of Access Center)

•

Speech Recognition (Prepoznavanje govora - nije dostupno za hrvatski jezik)

Centar za olakšani pristup (Ease of Access Center) Centar za olakšani pristup polazno je mjesto za prilagodbu Windows 7 operacijskog sustava osobama sa specifičnim potrebama.

Slika 386. Centar za olakšani pristup

PRO-MIL

Olakšani pristup podrazumijeva korištenje jednog ili više pomoćnih alata koji će korisniku olakšati upotrebu računala. Tu se prije svega misli na povećalo, zaslonsku tipkovnicu, korištenje pripovjedača i postavljanje jakog kontrasta.

Slika 387. Ista radna površina u Aero temi i temi visokog kontrasta

Nadalje, korisnik može vrlo detaljno prilagođavati: •

Korištenje računala bez prikaza (Use the computer without a display) - dakle korištenje računala za slijepe osobe uz mogućnost čitanje teksta na glas i zvučnog opisa

•

Olakšavanje gledanja u računalo (Make the computer easier to see) - pomoć osobama sa slabijim vidom s mogućnostima odabira teme jakog kontrasta, čitanja teksta i zvučnog opisa, uvećanja prikaza na zaslonu uz korištenje alata povećalo i prilagodbu različitih grafičkih i zvučnih efekata

•

Korištenje računala bez miša i tipkovnice (Use the computer without a mouse or keyboard) - pomoć u vidu korištenja alata zaslonske tipkovnice str. 256 / 257 i funkcije prepoznavanja govora. Olakšani Olakšajte korištenje miša (Make the mouse easier to use) - korisnik pristup može odabrati mnogo prilagođenih tema pokazivača (veličina, boja, in-

•

verzna boja), upravljanje pokazivačem uz pomoć tipkovnice (numerički

dio tipkovnice služi za pokretanje pokazivača u svim smjerovima) i jednostavnije upravljanje prozorima •

Olakšajte korištenje tipkovnice (Make the keyboard easier to use) - korisnik koristi mogućnosti kao što su “ljepljive tipke” (Sticky keys) - kombinacije tipki koje podrazumjevaju držanje više tipki u isto vrijeme korisnik može pritiskati jednu po jednu; filtarske tipke - u slučajevima kad se više puta pritisne ista tipka ili se ona pritisne u vrlo kratkim vremenskim razdobljima, sustav takve pritiske tipki doživljava kao da je tipka pritisnuta samo jedanput i sl.

•

Korištenje teksta ili vizualnih alternativa za zvukove (Use text or visual alternatives for sound) - Windows 7 često koristi zvučna upozorenja, korištenjem ove mogućnosti, na zaslonu će se pojaviti grafičko upozorenje (npr. bljeskanje prozora ili radne površine).

•

Lakše se koncentrirajte na zadatke (Make it easier to focus on tasks) - nudi mogućnosti pomoći kod čitanja, unosa teksta, prilagodbe vremenskih ograničenja i svjetlucave signale.

Slika 388. Primjer mogućnosti prilagodbe kako bi se olakšalo gledanje u (zaslon) računalo

PRO-MIL

Najlakši način prilagodbe je putem Čarobnjaka za nabavku preporuka Olakšanog pristupa kojeg možemo pokrenuti klikom na hipervezu s naslovne strane Centra za olakšani pristup (vidi sliku 386.). Čarobnjak nas vodi kroz pet pitanja koja se tiču korisnikovih sposobnosti, odnosno odsustva istih, a odnose se na vid, spretnost, sluh, govor i sposobnost zaključivanja. Nakon što se odgovori na sva pitanja, sustav će dati prepočune postavke olakšanog pristupa. Već prilikom samog prijedloga postavki, moguće ih je dodatno podesiti, a to se može u svakom trenutku učiniti koristeći pojedine mogućnosti Centra (vidi sliku Centra).

Slika 389. Pet koraka Čarobnjaka za nabavku preporuka Olakšanog pristupa

258 / 259 str.

Olakšani pristup

Pomagala

• Bojanje • WordPad • Alat za izrezivanje • Blok za pisanje • Kalkulator • Ljepljive bilješke • Ploča za unos matematičkih izraza • Snimač zvuka

Bojanje Program Bojanje (Paint) omogućuje izradu vlastitih crteža i jednostavnih slika, a nalazi se u mapi Pomagala (Accessories). Sljedeća slika prikazuje program Bojanje (Paint).

Slika 390. Prozor programa Bojanje

Radna površina programa Bojanje izgleda poput praznog platna koje trebamo oslikati koristeći se alatima i bojama na Vrpci (Ribbon). Osim alata i boja, Vrpca sadrži Međuspremnik (Clipboard) s naredbama za premještanje i kopiranje crteža te gumb za odabir dijelova crteža. Crtež stvaramo koristeći prostoručne alate ili crtamo gotove oblike koje biramo u grupi Oblici (Shapes).

Rad s bojama Kao što slikar najprije umoči kist u boju i mi trebamo izabrati boju kojom ćemo crtati. U programu Bojanje možemo slikati s prednjom (Boja 1- Color 1) i pozadinskom bojom (Boja 2 – Color 2). Kada alat za crtanje vučemo lijevom tipkom miša, koristimo boju 1, a desnom tipkom miša boju 2. Boju biramo tako da prvo kliknemo na gumb boje koju želimo izabrati, npr. Boja1, a zatim na željenu boju na paleti. Želimo li posebnu nijansu boje, kliknemo na gumb Uređivanje boja (Edit colors) te u dijaloškom okviru odredimo željenu nijansu. Kliknemo na boju u paleti ili unutar spektra boja, a zatim pomoću strelice s desne strane spektra podesimo željenu nijansu. U okviru Boja|Puna (Color|Solid) vidimo

PRO-MIL

kako izgleda podešena nijansa boje, a u poljima s desne strane vidimo koje vrijednosti u rasponu od 0 do 255 crvene (Red), zelene (Green) i plave (Blue) boje sadrži izabrana nijansa - program Bojanje koristi RGB sustav boja. Za primjenu izrabrane boje kliknemo na U redu (OK).

Slika 391. Uređivanje boje

Alati i oblici Za stvaranje crteža koristimo olovku, kanticu s bojom, kistove i alat za tekst. Uz alate koristimo i gotove oblike: pravokutnike, elipse, zvjezdice... Olovka Najprije izaberemo boju kojom želimo crtati i kliknemo na gumb Olovka (Pencil). Pokazivač miša promijeni oblik u olovku. Pritisnemo tipku miša i vučemo miš kako bismo nacrtali ono što želimo. Boju olovke možemo naknadno mijenjati.

Slika 392. Crtanje olovkom

262 / 263 str.

Bojanje

Ispuna bojom Ispunu bojom koristimo za bojanje nacrtanih oblika. Po odabiru alata pokazivač miša promijeni oblik u kanticu iz koje se izlijeva boja. Da bismo nešto pobojali izabranom bojom, potrebano je pažljivo postaviti vrh mlaza boje iz kantice na površinu koju želimo pobojati i kliknuti lijevom tipkom miša (ne vući miš kao kod crtanja). Boja iz kantice “razlije” se po površini koju dotiče vrh mlaza boje. Ako boja izađe izvan nacrtanog oblika, tada crta kojom je crtan oblik nije potpuno zatvorena te se boja “razlila” okolo. Ako kliknemo na radnu površinu programa Bojanje (list papira), cijela podloga ispunit će se izabranom bojom (bojom 1 ili bojom 2).

Slika 393. Bojanje kanticom s bojom

Za uklanjanje boje kojom smo ispunili nacrtani oblik, kliknemo na gumb Poništi (Undo) na alatnoj traci za brzi pristup. Boju ispune možemo promijeniti odabirom druge boje ili je zamijeniti bojom pozadine (bojom 2) tako da na nacrtani oblik kliknemo desnom tipkom miša (boja 2 mora prethodno biti odabrana). Kist Kistom možemo prostoručno crtati ravne i zakrivljene crte te zračnim kistom raspršivati boju. Klikom na strelicu ispod gumba Kistovi (Brushes) otvaramo dostupne oblike kistova. Kliknemo na kist kojim želimo slikati, izaberemo boju te pomoću gumba Veličina (Size) biramo debljinu crte koju žemo kistom crtati. Slika 394. Vrste kistova i moguće veličine zračnog kista

Lijevom tipkom miša crtamo bojom 1, a desnom tipkom miša bojom 2.

Slika 395. Crtanje kistom za uljane boje i zračnim kistom

PRO-MIL

Crtanje različitih oblika U grupi Oblici (Shapes) nalaze se različiti oblici koje možemo nacrtati, od obične i zakrivljene crte, ovala, pravokutnika, mnogokuta, strelica, zvjezdica, oblačića, srca i znaka munje.

Slika 396. Oblici za crtanje

Gotovi oblik crtamo na sljedeći način: 1. izaberemo oblik koji želimo nacrtati 2. izaberemo boju 3. odredimo veličinu (debljinu) crte kojom želimo nacrtati izabrani oblik 4. pritisnutom tipkom miša vučemo po podlozi dok ne dostignemo željenu veličinu izabranog oblika. Zatim otpustimo tipku miša. Ako hoćemo nacrtati proporcionalne gotove oblike (krug ili kvadrat), tijekom povlačenja miša držimo pritisnutu tipku Shift. Ako povlačimo miš lijevom tipkom miša, crtamo bojom 1, a desnom tipkom miša crtamo bojom 2. Miš možemo povlačiti u bilo kojem smjeru, gore, dolje,lijevo, desno ili dijagonalno.

Slika 397. Crtanje elipse

Za crtanje pravilnog oblika, npr. kruga, izaberemo oblik Oval, držimo pritisnutu tipku Shift, a mišem crtamo krug do željene veličine. Otpustimo tipku miša, a zatim tipku Shift. Na isti način možemo pomoću pravokutnika nacrtati kvadrat. Kada nacrtamo izabrani oblik i otpustimo tipku miša, oblik je označen - omeđuje ga pravokutnik s isprekidanom crtom. Dok god je oblik označen, možemo ga ispuniti bojom ili mu mijenjati debljinu obrisa (crte kojom je omeđen). 264 / 265 str. Ispuna bojom - kliknemo na gumb Ispuna (Fill) i otvorimo izbornik sa stilovima ispune. Kako označavamo stilove ispune, na označenom obliku Bojanje vidimo kako pojedini stil ispune izgleda. Kliknemo na stil ispune koji želimo primijeniti. Odabirom stila ispune nacrtani oblik ispuni se bojom pozadine,

odnosno bojom 2. Ako je oblik nacrtan pozadinskom bojom - bojom 2, odabirom stila ispune ispuni se bojom 1. Da bismo uklonili ispunu, kliknemo na gumb Ispuna (Fill) -> Bez ispune (No fill). Obris ili linija obruba - nacrtani oblici imaju obrub ili obris koji može izgledati različito. Stil obrisa biramo klikom na gumb Obris (Outline), a zatim na stil obrisa. Želimo li ukloniti crtu obruba, kliknemo na Bez obrisa (No outline). Obrisu možemo mijenjati debljinu crte klikom na gumb Veličina (Size) pa na debljinu crte koju želimo.

Slika 398. Biranje stila ispune i uklanjanje obrisa elipse

Ispunu bojom i obris lika koji želimo nacrtati možemo izabrati prije nego što započnemo s crtanjem. U tom slučaju ako crtamo oblik lijevom tipkom miša, oblik će imati obrub boje 1, a ispunu boje 2. Ako crtamo desnom tipkom miša, oblik će imati obrub boje 2, a ispunu boje 1. Crta Ravnu crtu crtamo tako da izaberemo oblik ravne crte i pritisnemo lijevu tipku miša na mjestu gdje želimo započeti s crtom. Pritisnutom tipkom miša vučemo u željenom smjeru, a zatim otpustimo tipku miša. Nacrtana crta je po otpuštanju tipke miša označena - na krajevima crte vide se maleni kružići. Označenoj crti možemo promijeniti boju odabirom druge boje s palate boja i debljinu crte pomoću gumba Veličina (Size). Zakrivljenu crtu crtamo tako da odaberemo oblik zakrivljene crte i nacrtamo crtu željene dužine. Na mjestu gdje želimo napraviti krivulju pritisnutom tipkom miša vučemo u smjeru u kojem radimo luk. Pokazivač miša ima oblik . Kada napravimo dovoljno velik luk, kliknemo tipkom miša. Krivulja može imati jedan ili dva luka. Nakon što napravimo prvi luk (klik A), pritisnutom tipkom miša vučemo krivulju u smjeru drugog luka. Kada drugi luk dostigne željenu veličinu, kliknemo mišem (klik B). Oko nacrtane krivulje nalazi se pravokutnik s isprekidanom crtom - krivulja je označena. Označenoj krivulji možemo promijeniti boju ili debljinu crte.

PRO-MIL

Slika 399. Crtanje krivulje

Crtanje mnogokuta

Mnogokut crtamo tako da povlačimo pokazivač miša crtajući ravne crte. Na mjestu gdje želimo napraviti kut, kliknemo, a zatim povučemo crtu u sljedećem smjeru. Kod mnogokuta moramo spojiti početnu i završnu točku.

Slika 400. Crtanje mnogokuta

Tekst Alat za tekst omogućuje unos teksta na slike i crteže. Kliknemo na alat Tekst (Text) i razvučemo pravokutni okvir za unos teksta. Istog trena postaju dostupni alati za tekst - u prozoru programa Bojanje otvara se kartica Tekst (Text). U okvir upišemo tekst koji želimo, a zatim ga možemo urediti. Koristeći naredbe na kartici Tekst (Text) mijenjamo vrstu i veličinu fonta (pisma) te boju fonta tako da označimo tekst u okviru za tekst, a zatim izaberemo naredbu. Tekst možemo naglasiti podebljanjem, kurzivom (ukošavanjem), podcrtavanjem i precrtavanjem. Okvir za tekst može biti proziran i neproziran kao što je u primjeru na slici.

266 / 267 str.

Bojanje Slika 401. Unos teksta na sliku

Brisalo Pomoću alata Brisalo (Eraser) brišemo dijelove slike. Kliknemo na alat te pokazivačem miša prelazimo preko onog što želimo izbrisati kao što brisalom (gumicom) brišemo na papiru. Pomoću gumba Veličina (Size) određujemo veličinu brisala. Dio slike možemo izbrisati i tako da označimo dio za brisanje i pritisnemo tipku Delete. Birač boje Birač boje (Color picker) koristimo ako želimo boju oblika koji crtamo potpuno uskladiti s bojom drugih objekata na slici, a naročito želimo li nijansu boje koja je prethodno uređena. Odabirom alata Birač boje pokazivač miša poprima oblik kapaljke. Lijevom tipkom miša kliknemo na onu boju koju želimo postaviti kao boju 1, a desnom tipkom miša za odabir boje 2. Povećalo Pomoću povećala možemo povećati ili umanjiti prikaz dijela slike. Po odabiru alata Povećalo (Magnifier), pokazivač miša poprimi oblik povećala na pravokutnom okviru. Klik lijevom tipkom miša povećava prikaz slike, a klik desnom tipkom miša smanjuje prikaz slike u prozoru programa. Postotak povećanja/smanjenja prikaza slike vidimo na statusnoj traci u polju Zumiranje (Zoom). Pomoću gumbi za zumiranje u donjem desnom dijelu prozora možemo povećati/ smanjiti prikaz slike u prozoru programa kao i na kartici Prikaz (View). Kada povećamo prikaz slike, u prozoru programa pojave se klizači koje možemo koristiti za okomito i vodoravno pomicanje po slici.

PRO-MIL

Rad sa slikom Na slici koju smo napravili možemo raditi razne „zahvate“. Dijelove slike možemo premještati, kopirati, rotirati, zrcaliti (prikazati kao u ogledalu), mijenjati veličinu slike te sliku spremiti i ispisati. Odabir slike i dijelova slike Kada želimo kopirati ili premjestiti dio slike, rotirati ga ili izbrisati, moramo prije korištenja naredbe taj dio slike označiti (odabrati). Dijelove slike možemo označavati pravokutnim i prostoručnim odabirom. Prvo izaberemo način odabira klikom na strelicu ispod gumba Odabir (Select), a zatim na željeni odabir (pravokutni (Rectangular selection), prostoručni (Free-form selection ) ili odaberi sve (Select all)). Pravokutnim odabirom napravimo pravokutnik na dijelu slike na koji želimo primijeniti neku naredbu. Prostoručnim odabirom pokazivačem miša ocrtamo ono što želimo označiti.

Slika 402. Prostoručni odabir

Da bismo poništili odabir, kliknemo bilo gdje izvan označenog dijela slike. Za označavanje cijele slike kliknemo na strelicu ispod Odaberi (Select) -> Odberi sve (Select all). Odabir cijele slike poništimo pritiskom na tipku Escape (Esc). Promjena veličine Klikom na gumb Promjena veličine (Resize) otvara se prozor u kojem možemo proporcionalno povećati (ili smanjiti) cijelu sliku ili je nakositi pod stupnjem koji mi odredimo.

268 / 269 str.

Bojanje Slika 403. Promjena veličine slike i ukošavanje slike

Rotiranje Dio slike ili cijelu sliku možemo rotirati pod 90o ili 180o, ili je okomito ili vodoravno zrcaliti. Ako označimo dio slike, izabrana naredba primijenit će se na označeni dio. U protivnom, rotiranje ili zrcaljenje primijenit će se na cijelu sliku.

Slika 404. Zrcaljenje dijela slike

Premještanje i kopiranje dijelova slike Dio slike možemo premještati i kopirati unutar iste slike ili u drugu sliku. Isto tako cijelu sliku možemo kopirati u drugu sliku. Za premještanje koristimo naredbe Izreži (Cut) i Zalijepi (Paste), a za kopiranje naredbe Kopiraj (Copy) i Zalijepi (Paste) na isti način kao što ih koristimo i u ostalim programima Windowsa. Kartica Prikaz Kartica Prikaz (View) sadrži povećala za povećanje i smanjenje prikaza slike u prozoru programa. U grupi Pokaži ili sakrij (Show or hide) možemo uključiti prikaz ravnala (Rulers), crti rešetke (Gridlines) i traku stanja (Status bar) u prozoru programa. Sliku možemo prikazati preko cijelog zaslona klikom na gumb Cijeli zaslon (Full screen). U normalan prikaz vraćamo se pritiskom na tipku Escape (Esc).

Slika 405. Kartica Prikaz

PRO-MIL

Spremanje i otvaranje slika Spremanje i otvaranje datoteka objašnjeno je u poglavlju Datoteke i mape - Kreiranje datoteka. Slike napravljene u programu Bojanje spremamo i otvaramo na isti način. Ispis slike Sliku ispisujemo klikom na gumb programa Bojanje (Paint) -> Ispis -> Ispis (Print). U dijaloškom okviru odredimo što želimo ispisati i broj kopija (primjeraka) ispisa. Prije ispisa poželjno je provjeriti sliku u pretpregledu ispisa kako bismo provjerili je li sve u redu, a pomoću naredbe Postavljanje stranice (Page setup) odredimo veličinu papira i margine za ispis slike.

Slika 406. Ispis slike i dijaloški okvir postavljanje stranice

270 / 271 str.

Bojanje

WordPad Unutar operacijskog sustava Windows 7 u mapi s pomoćnim programima nalazi se program za obradu teksta WordPad. WordPad omogućuje kreiranje i uređivanje teksta, primjenu oblikovanja i umetanje grafike u tekst te zadovoljava svakodnevne potrebe korisnika za npr. pisanje pisama, referata, lektire i ostalih jednostavnijih tekstova.

Opis prozora i alata WordPad pokrećemo klikom na izbornik Start -> Svi programi (All Programs) -> Pomagala (Accessories) -> WordPad. Otvara se prozor poput ovog na slici.

Slika 407. Prozor programa WordPad

Na vrhu prozora nalazi se naslovna traka. Na njoj se nalazi ime dokumenta (Document) i naziv programa WordPad . Na lijevom kraju su ikona programa WordPad i alatna traka za brzi pristup, a na desnoj strani gumbi za rad s prozorom. Alatna traka za brzi pristup (Quick Access Toolbar) Alatna traka za brzi pristup sadrži gumbe za brzo pokretanje naredbi – klik na gumb aktivira naredbu. Na traku su inicijalno postavljeni gumbi naredbi Spremi (Save), Poništi (Undo) i Ponovi (Redo). Alatnu traku za brzi pristup prilagodimo tako da dodamo naredbe koje često koristimo čime ubrzavamo rad, a time i učinkovitost. Klik na strelicu na desnom kraju alatne trake za brzi pristup otvara izbornik s naredbama. Klik na pojedinu naredbu postavlja gumb izabrane naredbe na alatnu traku

PRO-MIL

za brzi pristup, npr. naredbu Novo (New). Želimo li otvoriti novi prazni dokument dovoljno je kliknuti na gumb Novo (New) na alatnoj traci za brzi pristup, umjesto da kliknemo najprije na gumb WordPad, a zatim na naredbu Novo (New) – 2 klika.

Slika 408. Dodavanje naredbe na alatnu traku za brzi pristup iz padajućeg izbornika trake

Na alatnu traku za brzi pristup možemo postaviti bilo koju naredbu tako da desnom tipkom miša kliknemo na gumb naredbe, a zatim na Dodaj na alatnu traku za brzi pristup (Add to Quick Access Toolbar).

Slika 409. Dodavanje naredbe Font s vrpce na alatnu traku za brzi pristup

Koje će se naredbe nalaziti na alatnoj traci za brzi pristup te hoće li traka biti smještena iznad (above) ili ispod (below) vrpce ovise o želji i navici korisnika koji koristi program. Vrpca (Ribbon) Vrpca se sastoji od gumba WordPad i dvije kartice s naredbama Početak (Home) i Prikaz (View).

Slika 410. Vrpca (Ribbon) s prikazanom karticom Početak (Home)

Gumb WordPad (The WordPad Button) Pomoću gumba WordPad otvaramo izbornik za rad s datotekama. U ovom izborniku smještene su naredbe za otvaranje nove (Nova (New)) ili ranije spremljene datoteke (Otvori (Open)), naredbe za spremanje (Spremi (Save) i Spremi kao (Save as)), ispis (Ispis (Print)) i podešavanje izgleda stranice datoteke 272 / 273 str. (Postavljanje stranice (Page setup)) te naredbe za slanje dokumenta elektroničkom poštom (Pošalji putem e-pošte (Send in e-mail)) i izlaz iz prograWordPad ma (Izlaz (Exit)).

Slika 411. Gumb WordPad s naredbama

Kartice (Tabs) Kartice sadrže naredbe podijeljene u grupe prema srodnosti zadataka koje obavljaju (grupa naredbi za oblikovanje slova, odlomka itd.). Kartica Početak (Home) (prikazana na slici prozora programa WordPad) sadrži naredbe podijeljene u pet grupa. Međuspremnik (Clipboard) – naredbe za premještanje i kopiranje sadržaja Font – naredbe za oblikovanje sadržaja (veličina, vrsta i boja slova, stilovi (podebljano, kurziv, podcrtano i naglašavanje) Odlomak (Paragraph) – poravnanje teksta između rubova papira, prored u odlomku, uvlake i stvaranje popisa Umetni (Insert) – umetanje datuma, slike i crteža Uređivanje (Editing) – traženje, zamjena teksta i označavanje teksta. Kartica Prikaz (View) sadrži tri grupe naredbi: Zumiraj (Zoom) – prilagodba prikaza dokumenta (povećanje, smanjenje) Pokaži ili sakrij (Show or hide) – za prikaz ili skrivanje dijelova prozora Postavke (Settings) – za prelamanje teksta (Word wrap) i određivanje mjernih jedinica (Measurement units)

Slika 412. Kartica Prikaz (View)

PRO-MIL

Unos teksta i spremanje dokumenta Radna površina programa WordPad izgleda poput lista papira na kojem pišemo tekst. Datoteka nastala u WordPadu zove se dokument i po zadanim postavkama programa sprema se u mapu Dokumenti (Documents) koja je osobna mapa korisnika prijavljenog na računalo. Sadržaj unosimo na mjestu točke unosa - okomite titrajuće crte (često se naziva “kursor”). Sa svakim upisanim znakom točka unosa pomiče se udesno. Na kraju retka točka unosa automatski prelazi u sljedeći redak tako da mi ne moramo o tome brinuti. Kada želimo započeti novi odlomak, pritisnemo tipku Enter. Dakle, odlomak je tekst napisan između dva pritiska na tipku Enter, a može biti samo jedna riječ, rečenica ili više rečenica. Dva odlomka odvojena su malim razmakom. Kada želimo započeti novi redak u istom odlomku, pritisnemo tipke Shift+Enter. Spremanje i otvaranje dokumenata Spremanje i otvaranje dokumenta obrađeno je u poglavlju Datoteke i mape - Kreiranje datoteka tako da ćemo se ovdje samo podsjetiti. Dokument spremamo klikom na gumb naredbe Spremi (Save) na alatnoj traci za brzi pristup ili klikom na gumb WordPad -> Spremi (Save). Otvara se dijaloški okvir u kojem određujemo mapu u koju želimo spremiti dokument, ime dokumenta i oblik (tip ili vrstu) dokumenta. Svaku sljedeću promjenu u dokumentu spremamo klikom na gumb Spremi. Kada želimo dokument spremiti pod drugim imenom, u drugu mapu ili u drugom obliku koristimo naredbu Spremi kao (Save as) iz izbornika gumba WordPad. WordPad prema zadanim postavkama sprema dokumente u obliku obogaćenog teksta (Rich Text Format - RTF), ali daje mogućnost spremanja datoteka u običnom tekstom formatu (.txt), u obliku open XML sustava Office - Word dokument (.docx) te kao tekst u obliku Open Document (.odt). Isto tako WordPad može otvoriti takve vrste datoteke (.txt, .rtf, .docx, .odt). Da bismo započeli na izradi novog dokumenta, kliknemo na gumb WordPad -> Novo (New). Radnu površinu programa prekrije novi list papira te započnemo s unosom sadržaja. Novi dokument dostupan je odmah po otvaranju programa. Želimo li otvoriti ranije spremljen dokument, kliknemo na gumb WordPad -> Otvori (Open) te pomoću dijaloškog okvira potražimo željeni dokument.

274 / 275 str.

WordPad

Premještanje i kopiranje teksta Tekst možemo premještati i i kopirati unutar istog dokumenta ili između dva dokumenta. Tekst premještamo tako da: 1. označimo tekst koji želimo premjestiti 2. kliknemo na gumb Izreži (Cut) u grupi Međuspremnik (Clipboard) ili pritisnemo tipke Ctrl+X 3. postavimo točku unosa na mjesto na koje ćemo prethodno izrezan tekst premjestiti 4. kliknemo na gumb Zalijepi (Paste) ili pritisnemo tipke Ctrl+V Tekst možemo premjestiti i tako da ga označimo, a zatim ga pritisnutom tipkom miša odvučemo na dugo mjesto.

Slika 413. Međuspremnik - naredbe za premještanje i kopiranje

Tekst kopiramo tako da: 1. označimo tekst koji želimo kopirati 2. kliknemo na gumb Kopiraj (Copy) u grupi Međuspremnik (Clipboard) ili pritisnemo tipke Ctrl+C 3. postavimo točku unosa na mjesto na koje ćemo tekst kopirati 4. kliknemo na gumb Zalijepi (Paste) ili pritisnemo tipke Ctrl+V Drugi način je da označimo tekst koji želimo kopirati, držimo pritisnutu tipku Ctrl a lijevom tipkom miša odvučemo označeni tekst na mjesto na koje ćemo ga kopirati. Na odredištu prvo otpustimo tipku miša, a zatim tipku Ctrl. Za premještanje/kopiranje sadržaja između dva dokumenta najbolje je otvoriti svaki dokument u zasebnom prozoru WordPada te prozore razmjestiti na zaslonu pomoću značajke Aero poravnanje (pogledajte poglavlje Rad s prozorima - premještanje i slaganje prozora). Zatim premjestimo/kopiramo sadržaj iz jednog dokumenta u drugi pomoću naredbi ili pomoću tehnike „povuci i ispusti” (dragg and drop) - označeni tekst iz jednog prozora odvučemo mišem na željeno mjesto u drugom prozoru.

PRO-MIL

Uređivanje teksta Tekst koji smo napisali možemo urediti tako da istaknemo pojedine dijelove sadržaja, uredimo izgled odlomaka, a možemo napraviti i razne popise. Tekst uređujemo pomoću kartice Početak (Home). Najprije moramo označiti ono što želimo urediti: znak, riječ, rečenicu, odlomak ili cijeli dokument. Označavanje teksta Općenito tekst označimo tako da postavimo pokazivač miša na početak teksta koji želimo označiti i držeći pritisnutu lijevu tipku miša vučemo miš do kraja teksta. Na kraju teksta koji želimo označiti otpustimo tipku miša. Tekst preko kojeg prelazimo pritisnutom tipkom miša osvijetli se. Da bismo poništili označavanje kliknemo bilo gdje u dokumentu. Jednu riječ označimo dvoklikom na nju (dva puta brzo kliknemo na željenu riječ). Jedan redak označimo tako da postavimo pokazivač miša ispred željenog retka. Kada pokazivač miša promijeni izgled u strelicu nagnutu u desno, kliknemo. Više redaka označimo tako da pritisnutom lijevom tipkom miša vučemo pokazivač miša ispred redaka koje želimo označiti, od prvog prema posljednjem željenom retku. Kada označimo posljednji redak, otpustimo tipku miša. Odlomak označimo tako da tri puta kliknemo unutar odlomka. Drugi način je da postavimo pokazivač miša ispred odlomka i dva puta brzo kliknemo (dvoklik ispred odlomka).

276 / 277 str. Slika 414. Označeni dijelovi dokumenta: riječ, redak i odlomak

WordPad

Cijeli dokument označimo tako da kliknemo na gumb Odaberi sve (Select all) na kartici Početak (Home), grupa Uređivanje (Edit) ili pritisnemo tipke Ctrl+A. Kretanje po dokumentu Po dokumentu (sadržaju) krećemo se pomoću tipki sa strelicama - znak lijevo ili desno, redak gore ili dolje (točka unosa pomiče se u smjeru strelice na tipki). Pomoću kotačića na mišu pomičemo sadržaj dokumenta gore-dolje. Za pomicanje gore-dolje možemo koristiti tipke PageUp (gore) i PageDown (dolje) i okomiti klizač s desne strane prozora. Za pomicanje lijevo-desno koristimo vodoravni klizač na dnu prozora WordPada. Pomoću kombinacije tipku Ctrl+strelica lijevo/desno pomičemo se za jednu riječ lijevo/desno, a pomoću kombinacije tipki Ctrl+strelica gore/dolje pomičemo se za jedan odlomak gore/dolje u sadržaju. Tipke Ctrl+Home pomiče nas na početak dokumenta, a tipke Ctrl+End na kraj dokumenta. Točku unosa možemo postaviti na bilo koje mjesto u sadržaju tako da postavimo pokazivač miša na željeno mjesto i kliknemo. Uređivanje teksta Uređivanje teksta podrazumijeva uređivanje fonta i odlomka. Uređivanje odlomka obuhvaća uređivanje fonta (vrstu, veličinu i boju fonta), razmak među redovima, uvlačenje teksta u odlomku i izradu raznih popisa. Grupa Font na kartici Početak (Home) sadrži naredbe za oblikovanje fonta. Font je pismo (vrsta slova) koje koristimo u izradi dokumenta.

Slika 415. Naredbe za uređivanje fonta

Zadani font programa WordPad je Calibri veličine 11 točkica. Font mijenjamo tako da: 1. označimo tekst kojem želimo mijenjati font 2. kliknemo na strelicu polja Font da bismo otvorili popis dostupnih fontova. Na označenom tekstu u dokumentu vidimo kako izgleda font koji označimo na listi. 3. kliknemo na željeni font u popisu.

PRO-MIL

Slika 416. Promjena fonta

Ako želimo ponovo promijeniti font, ponovimo postupak. Na isti način mijenjamo veličinu fonta. Otvorimo popis i kliknemo na željenu veličinu fonta. Klikom na gumbe Povećaj font (Grow font) i Smanji font (Shrink font) postepeno povećavamo/smanjujemo font za 1 , 2 ili više točkica. Gumbe u donjem retku grupe Font koristimo za isticanje teksta: •

podebljanjem,

•

kurzivom (ukošeni ispis),

•

podcrtavanjem,

•

precrtavanjem,

•

označavanje teksta bojom (slično kao markerom na papiru)

•

promjenu boje fonta.

Najprije označimo tekst, a zatim kliknemo na gumb odgovarajuće naredbe. Gumb naredbe koju smo primijenili ima podlogu drugačije boje, odnosno gumbi za boju označavanja teksta i boju fonta imaju prikazanu boju koja je primijenjena na tekst. Da bismo uklonili oblikovanje ponovo označimo tekst i kliknemo na gumb naredbe koja je prethodno primijenjena, npr. gumb Podebljano (prvi klik aktivira naredbu, drugi je deaktivira). Za promjenu boje označavanja teksta ili boje fonta otvorimo paletu boja te kliknemo na drugu boju (ako želimo promijeniti boju) ili izaberemo Bez boje (No color) za označavanje teksta i Automatski (Automatic) za uklanjanje boje fonta. 278 / 279 str. WordPad

Slika 417. Primijenjena oblikovanja na tekst i njihovo uklanjanje

Pisanje indeksa i eksponenta: označimo sadržaj koji želimo pretvoriti u indeks/eksponent i kliknemo na odgovarajući gumb. Indeks/eksponent uklanjamo ponovnim klikom na gumb.

Slika 418. Oblikovanje eksponenta

Oblikovanje odlomka Oblikovanje odlomka obuhvaća poravnanje odlomka, uvlake, prored u odlomku i razmak iza odlomka, što možemo podesiti pomoću gumbi u grupi Odlomak (Paragraph) ili u dijaloškom okviru Odlomak (Paragraph). Koristeći gumbe za poravnanje odlomak možemo poravnati uz lijevu ili desnu marginu (rub) stranice ili obostrano poravnanje kada je tekst ravnomjerno raspoređen između lijeve i desne margine. Centriranje teksta obično koristimo za naslove. Ako pojedini odlomak želimo naglasiti, možemo ga uvući u odnosu na ostatak teksta. Odlomak možemo uvući u odnosu na lijevu marginu klikom na gumb Povećaj uvlaku (Increase indent) u grupi Odlomak (Paragraph). Odlomak se uvuče udesno u odnosu na ostatak teksta. Pomoću gumba Smanji uvlaku (Decrease indent) smanjujemo uvlaku, odnosno uvučeni odlomak vraćamo na prethodnu razinu ulijevo. Uvlačenje odlomaka možemo postići i pomoću tipke tabulatora (Tab) na tipkovnici. Najprije označimo odlomak (dvoklik ispred odlomka), a zatim pritisnemo tipku tabulatora. Svakim pritiskom na tipku tabulatora odlomak će se uvući za jedan pomak tabulatora udesno. Za smanjenje uvlake možemo koristiti gumb Smanji uvlaku ili kombinaciju tipki Shift+tabulator. Za uvlačenje odlomka pomoću tipki odlomak mora obavezno biti označen, dok je za uvlačenje klikom na gumb dovoljno postaviti točku unosa unutar odlomka koji želimo uvući.

PRO-MIL

Slika 419. Različita poravnanja teksta

Ako želimo uvući samo prvi redak u odlomku, na početku odlomka pritisnemo tipku tabulatora da bismo uvukli tekst za jedan pomak te dalje nastavimo s unosom sadržaja. Prored Prored je razmak između dva retka u odlomku, a određujemo ga pomoću gumba Prored (Line spacing). Postavimo točku unosa unutar odlomka kojem mijenjamo prored (ili označimo cijeli odlomak) te pomoću gumba Prored otvorimo popis mogućih razmaka proreda i kliknemo na željenu vrijednost.

Slika 420. Određivanje proreda u odlomku

Prijelazom u novi odlomak, vrijednost proreda prenosimo u sljedeći odlomak. Pomoću gumba Odlomak (Paragraph) otvaramo dijaloški okvir u kojem možemo odjednom podesiti uvlake odlomka, uvlačenje prvog retka odlomka, prored, poravnanje i razmak iza odlomka. U ovom dijaloškom okviru možemo izabrati i uvlačenje odlomka u str. 280 / 281 odnosu na desnu marginu što gumbi na WordPad vrpci ne omogućuju. Slika 421. Dijaloški okvir Odlomak

Izrada popisa WordPad omogućuje izradu raznih popisa koje možemo numerirati grafičkom oznakom (točkicom), brojevima i abecedom. Popis radimo na sljedeći način: 1. Postavimo točku unosa u novi redak. 2. Pomoću gumba Započni popis (Start a list) izaberemo oznaku (numeraciju) popisivanja stavki. 3. Izabrana oznaka umetne se u dokument i prva stavka popisa uvuče se u odnosu na lijevu marginu. Upišemo prvu stavku popisa i pritisnemo tipku Enter. 4. Prijelazom u novi redak nastavljamo popis, tj. automatski se dodaje oznaka popisa (točkica ili sljedeći broj ili slovo). Popis prekidamo ponovnim klikom na gumb Započni popis ili dvostrukim pritiskom na tipku Enter. Popis možemo napraviti i tako da prvo napišemo stavke popisa, svaku stavku u novom retku. Zatim označimo stavke popisa i izaberemo način nabrajanja. Svim označenim stavkama dodijelit će se izabrana numeracija. Za promjenu načina numeracije (npr. slova u brojke) označimo stavke popisa i izaberemo drugu numeraciju.

Slika 422. Promjena numeracije popisa

Traženje i zamjena sadržaja Za traženje određene riječi ili fraze u tekstu dokumenta koristimo naredbu Pronađi (Find) koja se nalazi u grupi Uređivanje (Editing) na kartici Početak (Home). Klikom na gumb Pronađi (Find) otvara se dijaloški okvir Traži (Find) u kojem je potrebno upisati riječ ili frazu koju tražimo. Nadalje određujemo traži li se zadani pojam samo kao cijela riječ ili može biti i dio riječi (npr. riječ “dokument” nalazi se unutar riječi “dokumentarni”) te treba li prilikom traženja razlikovati velika i mala slova (ako tražena riječ započinje velikim slovom). Kada kliknemo na Traži sljedeće (Find next) program potraži zadanu riječ i označi je. Svakim sljedećim klikom na Traži sljedeće, program označi narednu pojavu zadane riječi u dokumentu. Program nas obavijesti kada završi s pretraživanjem teksta. Kliknemo na U redu (OK).

PRO-MIL

Slika 423. Dijaloški okvir za traženje teksta i obavijest o završenom pretraživanju

Naredbu Zamijeni koristimo kada neku riječ koja se više puta pojavljuje u sadržaju želimo zamijeniti drugom riječi, npr. pogrešno napisana riječ kod unosa “dokumnet” umjesto “dokument”. Kliknemo na gumb Zamijeni (Replace) i u dijaloškom okviru unesemo riječi koje želimo zamijeniti.

Slika 424. Dijaloški okvir za zamjenu teksta i obavijest o izvršenim izmjenama

Kliknemo na gumb Traži sljedeće (Find next), a program pronađe prvu pojavu zadane riječi u tekstu i označi je. Sada kliknemo na Zamijeni (Replace). Zatim program pronađe sljedeću pojavu zadane riječi, te ponovo kliknemo na Zamijeni tako dugo dok nas WordPad ne obavijesti da je završio pretraživanje dokumenta. Ovakvom pojedinačnom izmjenom imamo potpunu kontrolu i sigurnost da će sve izmjene biti napravljene kako želimo. Ako želimo brzo napraviti sve izmjene u tekstu, kliknemo na gumb Zamijeni sve (Replace All). WordPad napravi sve izmjene zadane riječi u tekstu te nas obavijesti da je završio pretraživanje.

Umetanje slika, crteža, datuma i objekata Prema zadanim postavkama datoteka WordPad ima oblik obogaćenog teksta što znači da uz razna oblikovanja teksta omogućuje i umetanje slika i crteža u dokument. Sliku umećemo na sljedeći način. 1. postavimo točku unosa na mjesto gdje želimo umetnuti sliku 2. kliknemo na gumb Slika (Picture) 3. otvara se dijaloški okvir u kojem potražimo željenu sliku 4. kliknemo na Otvori (Open). Izabrana slika umetne se u dokument.

282 / 283 str.

WordPad

Slika 425. Odabir slike za umetanje u dokument

Želimo li sliku zamijeniti drugom, označimo sliku tako da kliknemo na nju, a zatim na strelicu ispod gumba Slika (Picture) pa na naredbu Promijeni sliku (Change Picture). Otvara se dijaloški okvir u kojem izaberemo novu sliku. Slici možemo promijeniti veličinu što je moguće na dva načina. Prvi način: 1. označimo sliku (kliknemo na sliku) 2. kliknemo na strelicu ispod gumba Slika pa na Promijeni veličinu slike (Change Picture Size) 3. u dijaloškom okviru podesimo postotak povećanja ili smanjenja slike u odnosu na originalnu veličinu 4. kliknemo na U redu (OK).

Slika 426. Promjena veličine slike

PRO-MIL

Drugi način: 1. označimo sliku 2. postavimo pokazivač miša na kvadratić u kutu slike. Kada pokazivač miša promijeni izgled u dvosmjernu strelicu, pritisnutom tipkom miša povučemo prema van da bismo povećali sliku ili prema unutra da bismo je smanjili 3. kad slika dostigne željenu veličinu, otpustimo tipku miša.

Slika 427. Povećanje slike povlačenjem miša

Na sliku možemo primijeniti ista oblikovanja kao i za odlomak: možemo je poravnati uz lijevu ili desnu marginu, centrirati je ili uvući pomoću uvlaka ili tipke tabulatora. Sliku možemo premjestiti ili kopirati na isti način kao i tekst, a sliku izbrišemo tako da je označimo i pritisnemo tipku Delete. Umetanje crteža stvorenog u programu Bojanje U dokument možemo umetnuti crtež ranije nacrtan u programu Bojanje (Paint) na isti način kao što umećemo sliku. Kliknemo na gumb Slika i izaberemo crtež koji smo ranije spremili. WordPad omogućuje crtanje crteža u programu Bojanje (Paint) direktno iz dokumenta. Postavimo točku unosa na mjesto gdje želimo umetnuti crtež te kliknemo na gumb Crtež stvoren u Bojanju ( Paint drawing). Iznad prozora WordPada otvara se prozor programa Bojanje u kojem stvaramo crtež za dokument, a u prozoru WordPada umetne se zatamnjen okvir za crtež. Ono što stvaramo 284 / 285 str. u programu Bojanje (Paint) istovremeno se stvara u okviru crteža u WordPadu. Kada završimo s crtežom, zatvorimo program Bojanje (Paint) a u WordPad WordPadu ostaje crtež koji smo upravo stvorili.

Slika 428. Stvaranje crteža u programu Bojanje

Želimo li naknadno nešto promijeniti u crtežu, dvoklikom na crtež otvaramo program Bojanje te napravimo izmjene. Kopiju crteža možemo spremiti u programu Bojanje klikom na gumb Bojanje -> Spremi kopiju kao (Save copy as). Umetanje datuma i vremena U dokument WordPada možemo umetnuti trenutni datum i vrijeme. Datum i vrijeme umeće se u obliku polja, što znači da će se u dokumentu uvijek nalaziti aktualni datum i vrijeme koje WordPad preuzima iz sustava Windows. Datum i vrijeme umećemo klikom na gumb Datum i vrijeme (Date and time). Otvara se dijaloški okvir u kojem biramo oblik datuma i vremena s time da možemo izabrati samo datum ili samo vrijeme. Po odabiru izabrani datum/vrijeme umetnu se u dokument na mjestu točke unosa. Želimo li u dokument umetnuti i jedno i drugo, prvo umetnemo datum, a zatim vrijeme.

Slika 429. Umetanje datuma/vremena u dokument

PRO-MIL

Umetanje objekata u dokument Umetanje objekata podrazumijeva umetanje jednadžbi, grafikona, listova iz proračunskih tablica i slajdova iz prezentacija. Klikom na gumb Umetni objekt (Insert object) otvara se dijaloški okvir u kojem biramo što želimo umetnuti u dokument, a daljnji tijek ovisi o odabiru.

Slika 430. Odabir objekta za umetanje u dokument

Postavljanje stranice Postavljanje stranice podrazumijeva određivanje izgleda stranice što obuhvaća veličinu stranice (format papira), usmjerenje stranice (okomito ili vodoravno položena stranica), margine (razmak između ruba papira i teksta) te ispis brojeva stranica. Izgled stranice određujemo u dijaloškom okviru koji otvaramo klikom na gumb WordPad -> Postavljanje stranice (Page setup).

Slika 431. Određivanje margine stranice

286 / 287 str.

WordPad

Ispis dokumenta Dokument napravljen u WordPadu možemo ispisati, no prije ispisa poželjno je provjeriti izgled dokumenta u Pretpregledu ispisa. Pretpregled ispisa (Print Preview) otvaramo klikom na gumb WordPad -> Ispis (Print) -> Pretpregled ispisa (Print preview). U prozoru WordPada otvara se nova kartica Pretpregled ispisa (Print preview) i prikazana je cijela stranica dokumenta. Ako dokument ima više stranica, u pretpregledu ispisa u grupi Zumiranje (Zoom) kliknemo na Dvije straice (Two pages) tako da možemo pregledavati po dvije stranice dokumenta istovremeno. Pomoću gubi Prethodna stranica (Previous page) i Sljedeća stranica (Next page) pomičemo se po stranicama dokumenta.

Slika 432. Pretpregled ispisa dokumenta

U pretpregledu ispisa dokument izgleda onako kako će se ispisati na papir tako da možemo provjeriti je li sve na svom mjestu, vide li se dobro ilustracije umetnute u tekst, jesu li odlomci pravilno poravnati itd.. Pomoću gumba Postavljanje stranice (Page Setup) otvaramo dijaloški okvir u kojem možemo podesiti margine, veličinu papira i usmjerenje stranice, a pomoću gumba Ispis (Print) pokrećemo ispis dokumenta. Pretpregled ispisa zatvaramo klikom na gumb Zatvori pretpregled ispisa (Close Print Preview). Ispis dokumenta pokrećemo klikom na gumb WordPad -> Ispis (Print) - Ispis (Print). Otvara se dijaloški okvir Ispis (Print) u kojem biramo pisač na kojem želimo ispisati dokument i raspon stranica za ispis. Ispisati možemo:

PRO-MIL

•

Sve (All) - sve stranice dokumenta

•

Odabir (Selection) - samo označeni dio teksta (sliku, odlomak)

•

Trenutnu stranicu (Current Page) - stranicu na kojoj se nalazi točka unosa

•

Stranice (Pages) - pojedine stranice dokumenta - u ovom polju treba navesti broj stranica koje želimo ispisati (brojeve stanica vidimo u pretpregledu ispisa).

U polju Broj primjeraka (Number of copies) određujemo koliko primjeraka (kopija) ispisa želimo. Klikom na gumb Ispis (Print) unutar dijaloškog okvira započinje ispis dokumenta na izabranom pisaču o čemu nas Windowsi obavijeste kratkom porukom.

Slika 433. Dijaloški okvir ispis i obavijest o ispisu dokumenta

Praćenje poslova ispisa Ispis dokumenta (naročito ako dokument ima više stranica) možemo pratiti pomoću programa za kontrolu ispisa koji pokrećemo klikom na gumb Start -> Uređaji i pisači (Devices and Printers). Otvara se prozor s popisom uređaja i pisača u kojem dva puta kliknemo na pisač koji koristimo za ispis. Otvara se prozor s obavijestima o statusu pisača. U ovom prozoru možemo vidjeti što se ispisuje, koliko dokumenata čeka na ispis te možemo prilagoditi pisač i mogućnosti ispisa.

288 / 289 str.

WordPad Slika 434. Praćenje poslova ispisa

Dokument koji se trenutno ispisuje i one koji čekaju na ispis vidimo kada dva puta kliknemo na Pogledajte što se ispisuje ili jednom kliknemo na 1 dokument u redu čekanja kao u primjeru na prethodnoj slici. Otvara se dodatni prozor u kojem je popis dokumenata koji se ispisuju (u našem slučaju jedan dokument). Označimo dokument, a zatim pomoću izbornika Dokument (Document) upravljamo ispisom dokumenta. Naredbom Zaustavi ( Pause ) privremeno zaustavljamo ispis koji je u tijeku. Kada je ispis dokumenta zaustavljen, naredba Nastavi (Resume) postaje dostupna.

Slika 435. Zaustavljanje ispisa dokumenta

Pomoću naredbe Odustani (Cancel) otkazujemo ispis dokumenta te se označeni dokument briše s popisa za ispis. Otkazivanje ispisa potrebno je dodatno potvrditi.

Slika 436. Otkazivanje ispisa

PRO-MIL

Ostala Pomagala U mapi Pomagala (Accessories) nalaze se i mnogi drugi korisni programi koje koristimo u radu s računalom

Alat za izrezivanje Alat za izrezivanje (Snipping Tool) koristimo za snimanje cijelog zaslona ili dijela zaslona te spremanje izreska (slike). Izresku možemo dodati bilješke. Alat za izrezivanje pokrećemo klikom na gumb Start -> Alat za izrezivanje (Snipping Tool) ili Start -> Svi programi (All programs) -> Pomagala (Accessories)-> Alat za izrezivanje (Snipping Tool) .

Slika 437. Alat za izrezivanje

Najprije klikom na gumb Novo (New) biramo kakav izrezak želimo snimiti. Prostoručni izrezak - prostoručno ocrtamo objekt na zaslonu koji želimo snimiti. Pravokutni izrezak - snima dio zaslona označen u obliku pravokutinika. Prozor izreska - snima označeni prozor. Izrezak cijelog zaslona - simi cijeli zaslon. Nakon što odaberemo vrstu izreska, mišem označimo dio zaslona koji želimo snimiti.

Slika 438. Označavanje dijela zaslona za snimanje pravokutnog izreska.

Kada označimo dio zaslona koji će činiti izrezak (ili odaberemo izrezak cijelog zaslona), željeni izrezak kopira se u prozoru s bilješkama Alata za izrezivanje. 290 / 291 U ovom prozoru možemo crtati i pisati po izresku i oko njega koristeći olovku str. ili alat za isticanje te pomoću brisala brisati komentare. Boju olovke, izgled Ostala vrha olovke (okrugli ili ravni) i debljinu olovke biramo u izborniku koji otvarapomagala mo klikom na strelicu gumba Olovka (Pen). Izrezak možemo poslati elektroničkom poštom i spremiti ga kao sliku te naknadno umetnuti u dokument.

Slika 439. Spremanje izreska

Blok za pisanje Program Blok za pisanje (NotePad) koristimo za stvaranje i pregledavanje tekstnih datoteka koje imaju datotečni nastavak .txt. Blok za pisanje uglavnom se koristi za izradu kratkih i manje zahtjevnih dokumenata tako da ćemo samo spomenut njegove mogućnosti. Unost teksta, brisanje, premještanje, kopiranje, traženje i zamjenu teksta radimo na isti način kao i u programu WordPad koji je detaljno opisan. Blok za pisanje siromašan je mogućnostima za oblikovanje teksta. Ne omogućuje stvaranje popisa, uvlake, razmak među redcima i odlomcima, ne dozvoljava grafiku u dokumentu tako da za stvaranje dokumenata koristimo WordPad ili neki drugi program namijenjem obradi teksta i stvaranju dokumenata (Microsoft Office Word). Blok za pisanje otvaramo klikom na gumb Start -> Svi programi (All programs) -> Pomagala (Accessories)-> Blok za pisanje (Notepad). Prozor programa Blok za pisanje prikazan je na sljedećoj slici.

Slika 440. Prozor programa Blok za pisanje

PRO-MIL

Na naslovnoj traci nalazi se ime datoteke i naziv programa. Traka izbornika sadrži pet izbornika koji sadrže naredbe za rad s programom. Izbornik Datoteka (File) sadrži naredbe za stvaranje Nove (New) datoteke, otvaranje ranije spremljene datoteke te naredbe za spremanje i ispis datoteke. Pomoću naredbe Postavljanje stranice (Page Setup) otvaramo dijaloški okvir u kojem određujemo veličinu stranice i njene margine (razmak između ruba papira i napisanog teksta).

Slika 441. Dijaloški okvir Postavljanje Stranice (Page Setup)

Izbornik Uređivanje (Edit) sadrži naredbe za premještanje i kopiranje sadržaja, traženje i zamjenu riječi, umetanje trenutnog vremena i datuma u saržaj.

Slika 442. Izbornik Uređivanje (Edit)

Izbornik Formatiranje (Format) sadrži naredbu Font za uređivanje fonta i prijelom riječi.

292 / 293 str. Slika 443. Izbornik Formatiranje i dijaloški okvir Font

Ostala pomagala

U dijaloškom okviru mijenjamo font, njegovu veličinu i stil kao i u ostalim programima za obradu teksta (WordPad). Izbornik Prikaz (View) omogućuje prikaz trake stanja u prozoru programa, a izbornik Pomoć (Help) otvara sustav pomoći s objašnjenjima kako raditi s programom.

Kalkulator U mapi Pomagala (Accessories) nalazi se program Kalkulator (Calculator) koji ima iste funkcije i na isti način se koristi kao pravi kalkulator. Pomoću njega možemo računati jednostavne matematičke izračune (zbrajanje, oduzumanje, množenje, dijeljenje, potenciranje, postotke i korjenovanje), a omogućuje i izvođenje složenijih matematičkih, statističkih i programerskih izračuna. Kalkulator otvaramo klikom na gumb Start -> Kalkulator (Calculator) u lijevom stupcu izbornika Start ili Start -> Svi programi (All Programs) -> Pomagala (Accessories)-> Kalkulator (Calculator).

Slika 444. Prozor Kalkulatora

Pomoću kalkulatora računamo tako da kliknemo na gumb s brojem i matematičkom operacijom koju želimo izračunati. Umjesto miša možemo koristiti i numerički dio tipkovnice. Pomoću izbornika Prikaz (View) mijenjamo prikaz kalkulatora u znanstveni ili statistički.

Slika 445. Promjena prikaza Kalkulatora

PRO-MIL

Kalkulator omogućuje pretvaranje mjernih jedinica, računanje razlike između dva datuma ili dodavanje i oduzimanje dana od određenog datuma, a koristeći radne listove možemo izračunati potrošnju goriva, plaćanje rate zakupa ili hipoteke. Nakon što odaberemo što želimo izračunati, u okvire unesemo poznate vrijenodsti i kliknemo na Izračunaj (Calculate).

Slika 446. Računanje rate otkupa

Ljepljive bilješke Ljepljive bilješke (Sticky Notes) zamjena su za ljepljive papiriće koji se često koriste u uredu da bi napisao podsjetnik, poruka, telefonski broj i slično. Za pisanje Ljepljive bilješke koristimo tipkovnicu ili Tablet PC i olovku za tablet. Mi ćemo obraditi pisanje ljepljivih bilješke pomoću tipkovnice. Za stvaranje bilješke kliknemo na •

gumb Start -> Ljepljive bilješke (Sticky Notes) -> Nova bilješka (New Note) ili

•

gumb Start -> Svi programi (All programs) -> Pomagala (Accessories)-> Ljepljive bilješke (Sticky Notes).

Na zaslonu pojavi se ljepljiva bilješka u koju unosimo tekst.

Slika 447. Unos sadržaja ljepljive bilješke

Za stvaranje dodatne bilješke kliknemo na gumb Nova bilješka (New Note) na naslovnoj traci prozora bilješke ili pritisnemo tipke Ctrl+N (prozor ljepljive bilješke mora biti aktivan inače ćete otvoriti novi dokumentu u drugom prozoru koji je aktivan). Novu ljepljivu bilješku možemo otvoriti i pomoću izbornika Start -> Ljepljive bilješke -> Nova bilješka . 294 / 295 str. Ljepljivu bilješku možemo premjestiti na drugo mjesto na zaslonu tako da je pritisnutom tipkom miša na naslovnoj traci “odvučemo” na željeno mjesto, a veličinu joj možemo promijeniti tako da “povučemo” kut ili rub bilješke u željenom smjeru.

Ostala pomagala

Ljepljive bilješke ne moraju biti žute. Klikom desne tipke miša na prostor za unos sadržaja otvaramo skočni izbornik koji omogućuje izbor druge boje bilješke. Ostale naredbe iz skočnog izbornika omogućuju odabir (označavanje) sadržaja te premještanje i kopiranje sadržaja među bilješkama.

Slika 448. Naredbe u skočnom izborniku bilješke

Sadržaj bilješki uređujemo pomoću tipkovnice. Za brisanje sadržaja koristimo tipke Backspace i Delete. Budući da prozor Ljepljive bilješke ne sadrži izbornike ni trake s alatima, sadržaj bilješke možemo oblikovati koristeći tipkovničke prečace za izvođenje naredbi. Za oblikovanje sadržaja koristimo sljedeće kombinacije tipki: Podebljano

Ctrl+B

Kurziv

Ctrl+I

Podcrtano

Ctrl+U

Precrtano

Ctrl+T

Ispis verzalom

Ctrl+Shift+A

Poništi (Undo)

Ctrl+Z

Ponovi (Redo)

Ctrl+Y.

Ljepljive bilješke bit će na zaslonu računala tako dugo dok ih ne izbrišemo. Za brisanje bilješke kliknemo na gumb Izbriši bilješku (Delete Note ). Brisanje bilješke potrebno je potvrditi. Ako izbrišemo sve bilješke, zatvorit ćemo program Ljepljive bilješke, a ponovo ga otvaramo pomoću gumba Start -> Ljepljive bilješke.

Ploča za unos matematičkih izraza Windowsi 7 imaju ugrađen prepoznavatelj matematike tako da prepoznaju matematičke izraze pisanje rukom ili mišem, a napisane matematičke izraze moguće je umetnuti u program za obradu teksta ili računalni program. Za unos matematičkih izraza koristimo program Ploča za unos matematičkih izraza (Math Input Panel) koji se nalazi u mapi Pomagala. Matematičke izraze napišemo na ploči pomoću olovke za tablet, zaslona osjetljivog na dodir ili pomoću miša, a zatim napisani matematički izraz umetnemo u program za obradu teksta.

PRO-MIL

Ploču otvaramo klikom na Start -> Svi programi (All programs) -> Pomagala (Accessories)-> Ploča za unos matematičkih izraza (Math Input Panel). Zatim unosimo matematičke formule. Pomoću miša (ili tableta i olovke za tablet) napišemo matematički izraz. Kada započnemo s pisnjem, iznad područja za pisanje otvori se područje pretpregleda u kojem vidimo kako program prepoznaje rukopis. Gumbe s desne strane koristimo za brisanje i ispravljanje izraza. Za ispravljanje matematičkog izraza možemo koristiti brisalo i ponovno pisanje ili alat Odaberi i ispravi (Select and Correct). Pomoću ovog alata zaokružimo neprepoznati znak, kliknemo na označeni dio te iz skočnog izbornika koji ponudi znakove za isravak izaberemo željeni znak. Ako se u matematičkim izrazima pojedini dijelovi ponavljaju ili su vrlo slični, možemo koristiti izbornik Povijest (History). Iz izbornika odaberemo izraz koji želimo dodati, a zatim ga ispravimo.

Slika 449. Umetanje matematičkog izraza u dokument

Nakon što je matematički izraz u potpnosti napisan i prepoznat, možemo ga umetnuti u dokument, prezentaciju ili računalni program klikom na gumb Umetni (Insert). Više informacija o radu s Pločom za unos matematičkih izraza potražite pomoću izbornika Pomoć (Help).

Snimač zvuka Snimač zvuka (Sound Recorder) koristimo za snimanje zvučnih (audio) datoteka pomoću mikrofona.

296 / 297 str. Nakon što provjerimo da je mikrofon priključen na računalo, otvorimo Snimač zvuka klikom na Start -> Svi programi (All programs) -> Pomagala Ostala (Accessories)-> Snimač zvuka (Sound Recorder). Za početak snimanja kliknepomagala mo na gumb Započni snimanje (Start Recording) te snimamo zvuk.

Slika 450. Snimač zvuka

Tijekom snimanja gumb Započni snimanje promijeni se u gumb Prekini snimanje (Stop Recording) za prekid snimanja i u gumb Nastavi snimanje (Resume Recording). Klikom na Prekini snimanje otvara se dijaloški okvir Spremi kao (Save as) za spremanje upravo snimljene datoeke. Datoteku možemo odmah spremiti ili nastaviti snimanje klikom na Odustani (Cancel) pa na Nastavi snimanje (Resume Recording). Jednu zvučnu datoteku možemo snimiti u više nastavaka.

Slika 451. Nastavak snimanja zvučne datoteke i prekid snimanja

Za kraj snimanja kliknemo na Prekini snimanje. U dijaloškom okviru Spremi kao unesemo ime datoteke i kliknemo na Spremi (Save). Nakon što spremimo audio datoteku, ponovo je dostupan gumb Započni snimanje za snimanje nove datoteke. Za slušanje snimljene zvučne datoteke koristimo Windows Media Player.

PRO-MIL

298 / 299 str.

Ostala pomagala

www i e-pošta

• Pregledavanje web stranica • Korištenje e-pošte

Rad na internetu U ovom dijelu knjige pozabavit ćemo se popularnim mogućnostima interneta. Ovdje prije svega mislimo na pregledavanje interneta ili popularno surfanje (web browsing, surfing), korištenje e-pošte (e-mail), razmjenu kratkih trenutnih poruka (instant messaging) i telefoniranje putem interneta (internet call, Voice over Internet Protocol, VoIP). Za ove mogućnosti možemo reći da su postale posve uobičajene. Uz njih, treba svakako spomenuti dijeljenje datoteka među korisnicima (peer to peer file sharing), internetski radio, internetsku televiziju, blogove, sudjelovanje na forumima, interesnim grupama (newsgroups), društvenim (socijalnim) mrežama (social networks) itd. Želeći obujam knjige zadržati u zadanim okvirima, a i kako ne bismo previše odstupali od tematike knjige, ukratko ćemo opisati samo najčešće korištene i najšire prihvaćene mogućnosti – pregledavanje web stranica i korištenje e-maila.

Pregledavanje web stranica Pregledavanje web stranica ili popularno surfanje vjerojatno je najčešće korištena mogućnost interneta. Mnogi internet poistovjećuju (dakako pogrešno) s webom, no pregledavanje internetskih ili kraće web stranica, tek je jedna od mogućnosti korištenja interneta. Da bi se moglo pregledavati web stranice, potrebno je koristiti posebnu aplikaciju – web preglednik (web browser). Za hrvatsko tržište u svim inačicama Windowsa 7 uključen je Microsoftov preglednik Windows Internet Explorer (ili kraće IE) pa ćemo ga detaljnije obraditi što ne znači da nisu dostupni mnogi alternativni web preglednici koji su u određenim segmentima možda i kvalitetniji i bolji od Internet Explorera. No, IE dostupan je odmah, a radi se o vrlo kvalitetnom web pregledniku. Prilagodba na druge web preglednike nije pretjerano zahtjevna ako se uspije u pravilnom svladavanju korištenja bilo kojeg od njih. Prema našem mišljenju najkvalitetnije alternative Internet Exploreru su Mozilla Firefox, Opera, Google Chrome i Apple Safari, ili, da budemo posve pošteni, može se reći da je IE kvalitetna alternativa bilo kojem od navedenih. Svaki od tih preglednika ima svoje specifičnosti (primjerice Mozilla Firefox ima ogromnu zajednicu razvijatelja dodataka, Google Chrome iznimno brzo barata određenim tipovima stranica i sl.), no osnovna svrha – otvaranje web stranica, kod svih je ista. Svi odreda besplatni su za krajnjeg korisnika. Svakako ohrabrujemo korisnike u isprobavanju alternativa.

Microsoft Windows Internet Explorer Ako smo povezani na internet, od mora informacija s weba dijeli nas tek pokretanje web preglednika – u ovom slučaju Internet Explorera. Kao i bilo koji drugi instalirani program (aplikaciju), Internet Explorer (IE) pokrećemo klikom na njegovu ikonu, bilo u izborniku Start – Svi programi – Internet Explorer, bilo klikom na prečac s radne površine ili gumb programske trake (ako su dostupni).

PRO-MIL

Prilikom prvog pokretanja Internet Explorera dočekat će nas Čarobnjak za postavljanje programa Windows Internet Explorer. Čarobnjak je moguće preskočiti tako da kliknemo na gumb Odustani (Cancel). Kroz nekoliko pitanja od korisnika se traži dozvola za obradu podataka o korisnikovim navikama surfanja kako bi se iskustvo surfanja na neki način moglo „poboljšati“. Ta „poboljšanja“ odnose se na preporuke za pretraživanje web stranica srodnih stranicama koje posjećujemo. Korisnici koji su vrlo osjetljivi na privatnost na internetu neće se složiti s ovom mogućnosti. U idućem koraku možemo preuzeti ekspresne postavke vezane uz korištenje zadane tražilice, pretraživanju ažuriranja, ubrzivačima, SmartScreen filtru (neke web adrese šalju se Microsoftu na provjeru, a prema politici privatnosti, te informacije neće poslužiti Microsoftu za otkrivanje vašeg identiteta) i sl., ili svaku od tih postavki možemo ručno odrediti.

302 / 303 str.

Surfanje webom Slika 452. Čarobnjak Windows Internet Explorera

Neovisno o tome jesmo li odgovorili na pitanja iz Čarobnjaka ili smo odustali od njega, otvara se početna stranica (Homepage) i spremni smo za surfanje.

Slika 453. Tipičan prozor Windows Internet Explorera

Otvaranje web stranica Nakon što smo otvorili web preglednik, otvorit će se početna stranica (Homepage). Početnu stranicu sami određujemo pa ćemo za početnu stranicu odabrati web mjesto koje najčešće koristimo – to može biti pretraživač, neki od portala ili kakva društvena mreža i sl. Internet Explorer nudi mogućnost istovremenog postojanja više početnih stranica koje će se pokrenuti na zasebnim karticama unutar samog web preglednika. Početnu stranicu ili više njih određujemo u internetskim mogućnostima na kartici Općenito (General) što je opisano u poglavlju o upravljačkoj ploči – Mreže i internet. Da bismo mogli otvoriti web stranicu, mora nam biti poznata njena adresa. Adresu stranice upisujemo u adresnu traku web preglednika. Web adrese obično su oblika http://www.nazivstranice.domena. Pojednostavljeno rečeno http je naziv mrežnog protokola koji se koristi na internetu za otvaranje web stranica. Kod upisivanja adrese u svakom suvremenom internet pregledniku ovaj dio slobodno možemo izostaviti. www je skraćenica od world wide web, a označava mrežno mjesto na internetu – internetsku stranicu. Također, i ovaj dio kod upisa u adresnu traku najčešće možemo izostaviti. Obavezni dio koji svakako moramo upisati je naziv stranice i domena. Primjerice, želimo li otvoriti mrežno izdanje informatičkog časopisa PC Chip, upisat

PRO-MIL

ćemo u adresnu traku „pcchip.hr“ i pritisnuti tipku Enter na tipkovnici ili kliknuti na gumb Idi (strelica) koji se nalazi odmah do adresne trake. „pcchip“ je naziv stranice, a „hr“ je domena. Domena ima mnogo vrsta, a najčešće korištene su .com, .org, i net. U svakoj državi postoji vršna domena koja asocira na državu na koju se odnosi. Tako će vršna domena za Republiku Hrvatsku biti .hr, za Njemačku .de, za Ujedinjeno Kraljevstvo .uk itd. Ako smo dobro upisali adresu, otvorit će se željena stranica. Ako nam nije poznata adresa stranice koju želimo otvoriti, koristit ćemo neku od web tražilica. Tražilice su golemi sustavi koji neprestano indeksiraju sva web mjesta na internetu te nam na taj način omogućavaju brzo i jednostavno pretraživanje interneta. Najpoznatija i najkorištenija web tražilica je Google (www.google.com), a često se koriste i Bing (www.bing.com), Yahoo (www.yahoo.com) i druge. Svaka tražilica ima svoje zakonitosti prema kojima odgovara na naše upite. O tome nećemo pisati u ovom priručniku, no za početak dovoljno je upisati pojam koji tražimo. U našem primjeru, uzmimo da tražimo adresu web stranice časopisa PC Chip. Otvorit ćemo neku od tražilica i u odgovarajuće polje za unos upita upisati ključne riječi (pojmove, keywords) koji opisuju objekt našeg pretraživanja. U ovom slučaju to će biti tražilica Bing, a ključne riječi „PC Chip“ ili „PC Chip časopis“. Što više ključnih riječi dajemo, to će rezultati pretraživanja tražilice biti kvalitetniji.

Slika 454. Rezultati pretraživanja ključnih riječi “PC chip časopis” u tražilici Bing

Nakon što dobijemo rezultate pretraživanja, kliknemo na onaj koji najviše odgovara našem upitu. Ako nismo zadovoljni rezultatima pretraživanja, pokušajmo s drugim ključnim riječima.

304 / 305 str.

Surfanje webom

Otvaranje web stranice na novoj kartici i zatvaranje kartice Suvremeni internet preglednici omogućuju otvaranje novih stranica na karticama. Prednost takvog načina je izbjegavanje potrebe za otvaranjem novog prozora internet preglednika te velika praktičnost za krajnjeg korisnika. Uzmimo da smo koristeći tražilicu pronašli stranicu časopisa PC Chip i da ju želimo otvoriti u novoj kartici kako bi tražilica ostala i dalje otvorena. Kliknut ćemo desnom tipkom miša na link koji vodi na stranicu koju želimo otvoriti i odabrati Otvori na novoj kartici (Open in new tab).

Slika 455. Otvaranje stranice na novoj kartici i gumb za otvaranje nove prazne kartice

Kao što možemo vidjeti na prethodnoj slici, osim otvaranja stranice na novoj kartici, istu možemo otvoriti i u novom prozoru Internet Explorera klikom na Otvori u novom prozoru (Open in new window), a vrlo slično je i u svim danas aktualnim web preglednicima. Među različitim otvorenim stranicama na karticama premještamo se klikom na karticu s nazivom stranice na koju se želimo premjestiti.

Slika 456. Premještanje među otvorenim stranicama klikom na karticu s nazivom stranice

Drugi način je da kliknemo na gumb Brzopristupne kartice (Quick Tabs) pa ćemo dobiti minijature otvorenih stranica na karticama. Klikom na bilo koju od minijatura premještamo se na web stranicu koju ona predstavlja.

PRO-MIL

Slika 457. Premještanje među karticama pomoću minijatura otvorenih stranica

I, konačno, treći način je da kliknemo na gumb Popis kartica (Tab list) koji se nalazi tik uz gumb Brzopristupne kartice. Dobit ćemo popis kartica i klikom premjestit ćemo se na traženu karticu.

Slika 458. Lista otvorenih stranica na karticama

Kad nam određena kartica više nije potrebna, zatvorimo je klikom na gumb klikom desne tipke miša na željenu karticu pa na Zatvori karticu (Close tab).

ili

306 / 307 str.

Surfanje webom Slika 459. Zatvaranje kartice

Korištenje sadržaja s web stranice Sadržaj s web stranica moguće je koristiti i u drugim programima koje koristimo. Primjerice, tekst s web stranice moguće je kopirati u aplikaciju za unos i obradu teksta (npr. WordPad, MS Office Word i sl.), a slike s web stranica moguće je spremiti u određenu mapu na disku ili ih kopirati u međuspremnik i koristiti odmah u nekoj aplikaciji za obradu slika i sl.

Slika 460. Kopiranje teksta s web stranice

Osim toga, gotovo svaku web stranicu moguće je spremiti za kasniju upotrebu. To činimo na način da kliknemo na gumb Stranica (Page) i odaberemo iz izbornika Spremi kao… (Save as…) ili to isto učinimo iz izbornika Datoteka (File). U idućem dijaloškom okviru biramo mjesto na disku gdje ćemo spremiti stranicu. Klikom na gumb Spremi (Save), spremamo stranicu. Web stranice podložne su čestim promjenama pa je ponekad najpogodnije spremiti stranicu kako bismo ju sačuvali. Kasnije tu stranicu možemo otvoriti dvoklikom na spremljenu datoteku ili tako da iz izbornika Datoteka (File) odaberemo Otvori (Open) pa iz dijaloškog okvira odaberemo spremljenu stranicu koju želimo otvoriti.

PRO-MIL

Slika 461. Spremanje web stranice

Stvaranje favorita Surfanjem stvaramo navike čestog posjećivanja određenih stranica. Osim toga, povremeno nailazimo na web stranice koje ne stignemo detaljno proučiti, ali ih svakako želimo pregledati u budućnosti. Adrese takvih stranice možemo organizirati unutar Fovorita (Favorites). Favoriti je naziv koji se upotrebljava unutar Internet Explorera, a označava bazu adresa, poveznica (linkova) na različita web mjesta koje mogu biti organizirani prema potrebama korisnika. Drugi web preglednici imaju slične mogućnosti, ali ih najčešće nazivaju knjižnim oznakama (Bookmarks).

308 / 309 str.

Surfanje webom Slika 462. Prikaz Favorita

Stranicu dodajemo u Favorite tako da kliknemo desnom tipkom miša unutar web stranice i iz izbornika odaberemo Dodaj u Favorite… (Add to Favorites). Kao i uvijek, postoje i drugi načini – npr. Klikom na gumb Favoriti (Favorites), otvara se okno u kojem možemo kliknuti na gumb Dodaj u favorite (Add to Favorites) gdje možemo dodati stranicu i na traku favorita klikom na Dodaj na traku favorita (Add to Favorite bar), a to isto možemo učiniti i za sve otvorene kartice sa web stranicama unutar web preglednika klikom na Dodaj trenutne kartice u favorite (Add current tabs to favorites…). Otvorit će se dijaloški okvir Dodaj među favorite u kojem možemo odrediti opis stranice koju dodajemo i mapu favorita. Kod spremanja stranica u favorite, ne dolazi do spremanja stranice na način kao što je to gore opisano, već dolazi samo do spremanja poveznice (veze, linka) u bazu poveznica kako bi se određenim web stranicama moglo kasnije na lakši način pristupiti.

Slika 463. Dijaloški okvir Dodaj među favorite

Favoriti imaju svoju traku unutar web preglednika gdje spremamo samo najvažnije stranice kako ju nebismo prenatrpali pa bi ona izgubila svoju svrhu. Svim favoritima pristupamo tako da kliknemo na gumb Favoriti ili na istoimeni izbornik. Klikom na nekog od njih, posjećujemo stranicu na koju vodi. Favorite možemo organizirati po želji, a njihovo organiziranje izvodi se na isti način kao da radimo s datotekama i mapama. Možemo ih dodavati i brisati, premještati i/ili kopirati iz jedne mape u drugu itd.

Slika 464. Mogućnosti organiziranja favorita

Povijest posjećenih stranica Internet Explorer prema zadanim postavkama bilježi svaku aktivnost korisnika i čuva evidenciju o svim posjećenim stranicama. To može biti vrlo korisno u određenim situacijama (primjerice u slučajevima kad se ne možemo sjetiti web adrese stranice koju smo posjetili, a zanmo da je ta posjeta bila negdje u prošlom tjednu – koristeći povijest vrlo brzo možemo pronaći sva web mjesta posjećena tokom

PRO-MIL

prošlog tjedna). Povijesti posjećenih stranica pristupamo tako da kliknemo na gumb Favoriti (Fovorites) pa na karticu Povijest (History) gdje možemo pratiti povijest posjećenih stranica u razdoblju koje imamo podešeno (uobičajeno je 20 dana – pogledajte poglavlje o internetskim mogućnostima unutar Upravljačke ploče).

Slika 465. Povijest posjećenih stranica

Korisnici opterećeni čuvanjem privatnosti na računalu na kojem rade mogu isključiti bilježenje povijesti surfanja. To će učiniti tako da kliknu na gumb Sigurnost (Security) pa na Brisanje povijesti pregledavanja (Delete History) ako žele pobrisati povijest surfanja na računalu. Ako pak uopće ne žele da se povijest ni na koji način bilježi, odabrat će mogućnost Pregledavanje Weba InPrivate (InPrivate Browsing). Slika 466. Pregledavanje weba InPrivate

Prikaz sažetaka sadržaja – RSS (Really Simple Syndication) Mnoge stranice omogućavaju pretplatu na prikaz sažetaka sadržaja bez da se stranica faktično i posjeti. Na tu se mogućnost pretplaćujemo, a omogućava vrlo brz pregled aktualnosti sa stranice i otvaranje one koja nas u tom trenutku zanima. Kad Slika 467. Slika RSS gumb je RSS dostupan, RSS gumb postaje aktivan.

310 / 311 str.

Slika 468. Pretplata na RSS

Surfanje webom

Organiziranje RSS-a izvodi se na sličan način kao i za Favorite. Na neki način, na RSS možemo gledati kao na dinamičke Favorite. Naime, na RSS pretplatit ćemo se na stranicama koje su vam interesantne. RSS će se čuvati na istim lokacijama kao i favoriti, samo ovisno o sadržaju stranice na koju vode, neprestano će se mijenjati. RSS se uglavnom svodi na praćenje vijesti. U našem slučaju pretplatili smo se na PC Chip vijesti i stavili smo ga na traku Favorita. U bilo kojem trenutku klikom na RSS PC Chip vijesti, možemo dobiti linkove na vijesti sa stranice, a bez da stranicu posjetimo. Klikom na neku od poveznica koja nas zanima, posjećujemo stranicu PC Chipa i to odmah na prikaz vijesti koju smo odabrali.

Slika 469. Primjer RSS-a

RSS, osim što je krajnje sažet, pomaže pri štednji internetskog prometa (što je značajno kod relativno skupog mobilnog interneta) ili pak štedi vrijeme kod vrlo sporih internetskih veza (izbjegavanjem otvaranja naslovnih stranica). Ispis stranica Mnoge web stranice moguće je ispisati na pisaču. Da bismo to učinili, kliknemo na gumb Ispiši ili na Izbornik Datoteka (File) -> Ispiši (Print). Pritom je moguće napraviti i pregled prije ispisa. Otvorit će se standardni dijaloški okvir za ispisivanje u kojem odabiremo pisač i namještamo postavke ispisa. Ovo su tek ukratko informativne informacije o osnovama korištenja web preglednika za surfanje internetom. IE ima mnoge druge mogućnosti koje ovdje nisu opisane. Isto tako, obuhvaćene su teme koje su zajedničke za praktično svaki aktualni internet preglednik.

PRO-MIL

e -pošta Elektronska pošta (e-pošta, e-mail), uz surfanje webom, svakako je jedna od najupečatljivijih mogućnosti primjene interneta. Danas gotovo da nema osobe koja nema (barem jednu) e-mail adresu. Prednosti e-maila u odnosu na klasičnu poštu znatne su, a najbitnije su brzina i cijena. Razmjena e-pošte praktično se odvija trenutno, a cijena se svodi na vrijeme provedeno na internetu, odnosno na utrošen promet za slanje i primanje. Kako bilo, ti troškovi neusporedivo su manji u usporedbi s klasičnom poštom. Osim toga, e-pošta znatno ubrzava i pojednostavljuje poslovanje. Neki prigovaraju da se korištenjem e-maila gubi ljudski kontakt i fizička prisutnost pisma u prostoru i vremenu svojstvenih tradicionalnoj poštanskoj razmjeni, no poruku e-pošte moguće je dovoljno personalizirati da se dobije osjećaj osobnosti koji krasi klasična pisma. Da bi korisnik imao svoju adresu e-pošte, mora imati i davatelja te usluge. To mogu biti adrese iz tvrtki / službi u kojima radimo, adrese koje smo dobili od davatelja internet usluga ili adrese od davatelja besplatnih e-mail usluga. Svaka e-mail adresa sastoji se od nazivaadrese@racunalodaveteljausluge. Kako bi se onemogućilo neovlašteno čitanje pošte, uz svaku e-mail adresu veže se lozinka koja bi trebala biti poznata samo korisniku adrese. Dva su osnovna načina pristupa e-pošti – jedan je putem tzv. Webmaila – sučelja unutar web preglednika kojeg osigurava davatelj e-mail usluge.

Slika 470. Webmail sučelje na Microsoftovom servisu Hotmail

Glavna prednost ovakvog pristupa je načelna mogućnost pristupa čitanju i pisanju e-pošte s bilo kojeg računala na svijetu spojenog na internet. Druga mogućnost je putem korištenja e-mail klijentskih aplikacija koje se instali-

312 / 313 str.

e-pošta

raju na računalu koje koristimo i brinu se o našoj e-pošti. Iako su e-mail klijentske aplikacije uvijek prednjačile u mogućnostima upravljanja e-poštom, današnje webmail aplikacije gotovo ništa ne zaostaju, a s obzirom na prirodu e-pošte i njenog evoluiranja, postaju čak i pogodnije za korištenje. No, najveći nedostatak webmail aplikacija je ovisnost o dostupnosti mreže kako bi se pristupilo našoj pošti. Webmail aplikacije razlikuju se ovisno o davatelju e-mail usluge. Prikazat ćemo upravljanje e-poštom na primjeru aplikacije Windows Live mail. Za razliku od svih dosadašnjih verzija Windows operacijskog sustava, Windows 7 ne dolazi s predinstaliranim e-mail klijentom. Postoji mnoštvo e-mail klijenata, komercijalnih i besplatnih, a bit korištenja i namjena ista je kod svakog od njih. Uz gore spomenuti, među najpoznatijima su Outlook Express (mail klijent koji je dolazi uz ranije inačice Windowsa), Microsoft Office Outlook (dio komercijalnog MS Office uredskog paketa), Mozilla Thunderbird (open source klijent), Incredimail itd. Preuzimanje Windows Live Maila i namještanje računa Windows Live aplikacije među kojima se nalazi i Windows Live Mail, dostupne su za besplatno preuzimanje s Microsoftovih web stranica. Instalacija je iznimno jednostavna i brza.

Slika 471. Web stranica za preuzimanje Windows Live programa

Nakon završetka instalacije, sve Windows Live aplikacije koje smo preuzeli dostupne su iz izbornika Start – Svi programi – Windows Live, odakle ćemo pokretati i Windows Live Mail. Odmah na početku, prilikom prvog pokretanja otvara se čarobnjak za dodavanje računa e-pošte. Trebamo upisati svoju adresu e-pošte i lozinku te naziv koji će se prikazivati kad nekome pošaljemo poruku (najčešće ime i prezime, ali može biti i naziv tvrtke ili potpuno proizvoljan). Ako nemamo otvoren račun e-pošte, klikom na Ostvarite besplatni račun e-pošte dobit ćemo mogućnost stvaranja računa e-pošte na Microsoftovom servisu Hotmail.

PRO-MIL

Ako smo dobili račun od davatelja internet usluga, trebat ćemo unijeti i dodatne podatke koje smo dobili od davatelja usluga. Čim smo stvorili račun, program Windows Live Mail spreman je za uporabu.

Slika 472. Čarobnjak za stvaranje postojećeg računa e-pošte u programu Windows Live Mail i postupak otvaranja novog računa e-pošte na servisu Hotmail

Izgled prozora programa Program je podijeljen na tri dijela. U stupcu krajnje lijevo nalazi se popis naših računa sa njihovim mapama, a malo niže gumbi s ostalim mogućnostima programa – ugrađenim kalendarom / planerom, adresarom, čitačem sažetaka sadržaja (RSS) i računima interesnih grupa. Mi ćemo se zadržati prvenstveno na funkcionalnosti vezanoj uz slanje i primanje e-pošte. U središnjem dijelu nalazi se popis poruka koje se nalaze u označenoj mapi, a krajnje desno nalazi se okno sa sadržajem označene poruke. 314 / 315 str. e-pošta

Slika 473. Izgled prozora programa Windows Live Mail

Dodavanje novih računa, njihovo uklanjanje, izmjena i uvoz i izvoz podataka računa Windows Live Mail omogućava paralelno korištenje više različitih računa za e-poštu i interesne grupe. Da bismo dodali novi račun, kliknemo na izbornik Alati (Tools). Klikom na gumb Dodaj... (Add...) nudi nam se mogućnost dodavanja računa e-pošte, interesnih grupa i imenika s kontaktima. Na istom prozoru možemo ukloniti račun koji više ne koristimo ili ga više ne želimo koristiti unutar Windows Live Maila (označimo traženi račun lijevom tipkom miša i kliknemo na gumb Ukloni (Remove)). Klikom na gumb Svojstva (Properties) možemo označeni račun pregledati i ispraviti po potrebi postavke vezane uz taj račun. Vrlo korisna je mogućnost izvoza (export) čijim korištenjem možemo postavke naših računa spremiti u posebne datoteke i kasnije ih uvesti (import) u Windows Live Mail na nekom drugom računalu. Za tu svrhu upotrijebit ćemo gumbe Izvoz (Export) i Uvoz (Import). To bitno ubrzava stvari i ne zahtjeva od korisnika nepotrebno memoriranje postavki svakog računa posebno.

PRO-MIL

Slika 474. Upravljanje računima i stvaranje novog računa

Slanje poruke Da bismo poslali poruku, kliknemo na gumb Novo (New) i otvorit će se prozor za uređivanje nove poruke. Ako kliknemo na strelicu uz gumb Novo, dobit ćemo popis ostalih mogućnosti koje nudi Windows Live Mail, a koje ne moraju nužno biti vezane uz e-poštu.

Slika 475. Gumb Novo

Obavezni element koji mora sadržavati svaka poruka e-pošte je adresa e-pošte primatelja. Ako adresu spremimo u imenik (Kontakte), u polje Za: (To:) trebat će upisati tek ime primatelja. Polje Kopija: (Copy:) popunjavamo adresama e-pošte drugih primatelja kojima želimo poslati kopiju na korespondencije. Izvorni primatelj vidjet će adrese osoba kojima je poslana kopija poruke. Polje Skrivena kopija: (Blind Carbon Copy:) popunjavamo kad želimo poslati kopiju trećoj osobi, a da ne želimo da to bude vidljivo izvornom primatelju. U svako od ovih polja možemo staviti više adresa primatelja. Polje Predmet (Subject) možemo ostaviti prazno, tj. nije nužni element, ali svakako toplo preporučamo njegovo popunjavanje str. 316 / 317 kako bi primatelj poruke dobio naznaku o važnosti i sadržaju poruke koju dobiva. e-pošta

Slika 476. Nova poruka

Poruku možemo detaljno uređivati i personalizirati po izboru. Windows Live Mail sadrži niz preddefiniranih izgleda poruka kojima možemo pristupiti klikom na gumb Tiskanica (Stationery).

Slika 477. Tiskanica Led

Nakon što pošaljemo poruku, ona će se smjestiti u mapu Poslano (Sent). Dodavanje privitka Svakoj poruci e-pošte moguće je dodati privitak koji može biti bilo koja datoteka, a najčešće se radi o dokumentu, slici ili zvučnoj datoteci. Privitak umećemo klikom na gumb Priloži (Attach). Otvara se dijaloški okvir pomoću kojeg pronađemo datoteku koju želimo priložiti. Drugi način je da jednostavno pronađemo datoteku koju želimo priložiti i mišem je odvučemo u prostor za pisanje poruke.

PRO-MIL

Treba imati na umu da privitke koji zauzimaju mnogo prostora možda neće biti moguće isporučiti. Osim toga, treba biti pažljiv kako se ne bi bespotrebno zatrpavalo primatelja.

Slika 478. Gumb Priloži

Primanje pošte Prilikom svakog pokretanja Windows Live Maila, program automatski provjeri dostupnost nove e-pošte. Osim toga, program će periodički obavljati provjeru prema zadanim postavkama svakih 30 minuta. Klikom na gumb Sinkroniziraj (Synchronize), postupak provjere dostupnosti pošte izvršit će se odmah.

Slika 479. Gumb Sinkroniziraj

Primljene poruke e-pošte spremaju se u mapu Ulazna pošta (Inbox). Odgovaranje na poruku Da bismo odgovorili na primljenu poruku otvorimo mapu Ulazna pošta (Inbox), odaberemo poruku na koju želimo poslati odgovor i kliknimo na gumb Odgovori (Reply) (ili Odgovori svima (Reply All) ako u korespondenciji postoji više članova, a želimo da svaki od njih dobije napisan odgovor). Otvorit će se prozor identičan onome kod pisanja nove poruke e-pošte, samo što će niže biti obuhvaćen tekst poruke na koju odgovaramo. Primijetimo da nije potrebno pisati adresu e-pošte primatelja jer je ona automatski upisana. Nakon što sastavimo odgovor, kliknimo na gumb Pošalji (Send).

Slika 480. Gumbi Odgovori i Odgovori svima i slanje odgovra na dobivenu poruku

Poslani odgovor naći će se u mapi Poslano (Sent).

318 / 319 str.

e-pošta e-Pošta

Prosljeđivanje poruke Ponekad dobivenu odnosno poslanu poruku trebamo proslijediti trećim osobama. U takvim slučajevima označimo poruku koju želimo proslijediti i kliknimo na gumb Proslijedi (Forward). Otvorit će se prozor za uređivanje poruke s već obuhvaćenom porukom koju prosljeđujemo. Iznad možemo dopisati kakvu napomenu, naznačiti primatelje i kliknuti na gumb Pošalji (Send).

Slika 481. Gumb Proslijedi i primjer poruke za prosljeđivanje

Brisanje poruke Brisanje poruke izvodi se na način da se označi poruka ili više njih koje želimo obrisati pa se pritisne desna tipka miša i odabere naredba Izbriši (Delete). Takve poruke premještaju se u mapu Izbrisane stavke (Deleted items) koje zauvijek gubimo ako tu mapu ispraznimo (kliknemo desnom tipkom miša na mapu Izbrisane stavke i iz izbornika odaberemo Isprazni mapu „Izbrisane stavke“ (Empty “Deleted Items” Folder)). Slika 482. Brisanje poruke

Premještanje i kopiranje poruka iz jedne mape u drugu Za svaki račun e-pošte moguće je stvaranje vlastitih mapa u koje možemo kopirati ili premještati stvorene i dobivene poruke e-pošte. Mapu stvaramo tako da u lijevom oknu kliknemo desnom tipkom miša na naziv računa u kojem želimo stvoriti posebnu mapu i odaberemo naredbu Nova mapa (New Folder).

PRO-MIL

Slika 483. Stvaranje nove mape

Nakon toga možemo kopirati i premještati poruke e-pošte na isti način kako se to radi s datotekama i mapama. Neželjena pošta (Spam, Bezvrijedna pošta) Načela na kojima se zasniva e-pošta podrazumijevaju fer korištenje ovih mogućnosti od strane svakog korisnika. No, vrlo često mogućnosti masovnog slanja poruka putem e-pošte zloupotrebljavaju se. Tako se naše adrese e-pošte mogu naći na listama različitih oglašivača koji će protiv naše volje zatrpavati nam račun e-pošte različitim propagandnim porukama. Problem je veći što se vrlo često lažno oglašava, a nisu rijetki niti pokušaji prijevara, namjerno širenje virusa i trojanaca i sl. Zato većina klijenata e-pošte ima neku vrstu filtra koja izdvaja takvu poštu od redovne. U našem slučaju takva pošta smješta se u mapu Bezvrijedna e-pošta (Bulk e-mail). Filtri koji sortiraju poruke e-pošte, ponekad se mogu zabuniti pa svrstati redovnu poštu među neželjenu (ili obratno). Zato je potrebno ipak s vremena na vrijeme pogledati i u tu mapu i samo preletjeti po naslovima poruka i njihovim pošiljateljima. Mogućnosti detaljnog namještanja aplikacije Detaljan uvid u mogućnosti prilagodbe Windows Live Maila možemo dobiti ako kliknemo na izbornik Alati (Tools) pa Mogućnosti (Options). Ovdje možemo vrlo detaljno prilagoditi aplikaciju svojim specifičnim potrebama, a to se prvenstveno odnosi na općenite postavke, postavke koje se tiču poruke (čitanje, slanje, sastavljanje, potpis i potvrda), mogućnosti kontrole pravopisa (među kojima se nalazi i kontrola pravopisa za hrvatski jezik) i još štošta drugog. Zadane postavke zadovoljit će veliku većinu korisnika. Sigurnosne mogućnosti Sigurnosnim mogućnostima možemo pristupiti klikom na izbornik Alati (To320 / 321 ols) pa na Sigurnosne mogućnosti (Security options). Otvorit će se prozor s str. mnoštvom mogućnosti smještenih na kartice koje se odnose na bezvrijednu e-pošta poštu, listu sigurnih pošiljatelja, listu blokiranih pošiljatelja, zaštitu od virusa, digitalno potpisivanje poruka, zaštitu od krađe identiteta i neke od mogućnosti vezanih uz međunarodnu razmjenu e-poruka.

Zadane postavke sigurnosnih mogućnosti optimalno su riješene za prosječnog korisnika, no prema potrebi vrlo lagano ih je moguće postrožiti ili olabaviti. Ostale mogućnosti Windows Live Maila Primarnu funkciju – upravljanje e-poštom opisali smo. Osim toga, Windows Live Mail možemo koristiti i kao: •

kalendar s planerom - daje detaljan uvid u dane u godini i omogućuje planiranje aktivnosti za svaki dan posebno, a sve integrirano s uslugom e-pošte

•

adresar kontakti – možemo stvoriti vrlo detaljan imenik sa podatcima osoba s kojima se družimo, poslujemo i sl. Svaki kontakt moguće je detaljno urediti, pridružiti mu sliku i druge podatke te sinkronizirati s mobilnim uređajima, web uslugama i slično.

•

Čitač sažetaka sadržaja – omogućuje pregled i sortiranje sažetaka (RSS) sadržaja s web stranica na kojima smo pretplaćeni na ovu uslugu

•

Interesne grupe – omogućuje pretraživanje i sudjelovanje na interesnim grupama – možemo potražiti rješenje nekog problema ili raspravljati s ljudima s kojima dijelimo slične interese.

Slika 484. Ostale mogućnosti Windows Live Maila

PRO-MIL

322 / 323 str.

e-pošta

Multimedija i igre

• Multimedija i igre • Windows Media Player • Windows Media Center • Igre • Games for Windows

Multimedija i igre Za kraj knjige ostavili smo kratki pregled multimedijskih mogućnosti operacijskog sustava Windows 7 kao i osnovu igraće platforme. Već na prvi pogled jasno je da osim ozbiljne namjene u poslovne svrhe, Windows 7 nudi sjajnu osnovu za stvaranje kućnog multimedijskog centra uz uvjet da računalni hardver prati u stopu mogućnosti multimedijskih komponenti Windowsa. Temeljni program zadužen za reproduciranje multimedijskih sadržaja je Windows Media Player. Od inačice Windows 7 Home Premium pa na više, uz Windows Media Player, dostupan je i Windows Media Center. Sučelje ovog drugog prilagođeno je televizorima velikih dijagonala i korištenju uz daljinski upravljač (što ne znači da upravljanje nije moguće tipkovnicom i mišem), dok će korisnici koji sjede u neposrednoj blizini računalnog monitora, praktičnosti radi, vjerojatno posezati za Windows Media Playerom ili kakvim drugim programom. U nastavku obradit ćemo upravo mogućnosti ovih programa, no dostupni su i mnogi drugi komercijalni (npr. Cyberlink PowerDVD, Corel WinDVD, Cowon JetAudio itd.) i besplatni programi (npr. odličan XBMC, Foobar itd.) PC kao igraća platforma već dugi niz godina egzistira unutar obitelji operacijskih sustava Windows i široko je prihvaćena. Igraći hardver iznimno je napredovao posljednjih godina, a njegov razvoj prati i softverska podrška unutar operacijskog sustava. DirectX komponenta brine se o direktnom pristupu hardveru za svaku pojedinu igru što omogućava optimalne performanse izvođenja igraćih naslova. U novom Windowsu aktualan je DX 11 koji bi trebao ostati barem nekoliko godina na snazi. Proizvođači hardvera (posebno grafičkih kartica) na radost nas korisnika, uspješno se natječu u stvaranju bržih i boljih komponenti, a relativno poštena igra na tržištu omogućava neprekidan pad cijena igraćeg hardvera što opet veseli nas korisnike. Da bi računalo s instaliranim Windows 7 operacijskim sustavom bilo hardverski dovoljno moćno za pokretanje suvremenih računalnih igri, potrebna je vrlo brza grafička kartica, višejezgreni procesor, što više radne memorije te brzi disk ili više njih koji će služiti za čuvanje podataka. Ako želimo gledati i snimati TV program, moramo nabaviti TV karticu. Svatko tko drži do dobrog zvuka nabavit će i zasebnu kvalitetnu zvučnu karticu. Što su nabrojane komponente brže i kvalitetnije, to će i multimedijske mogućnosti računala biti izraženije.

PRO-MIL

Windows Media Player Windows Media Player (WMP) program je za reprodukciju multimedijskih sadržaja koji dolazi u paketu sa svim inačicama Windows operacijskog sustava5. WMP uključen u Windows 7 dolazi već u svojoj 12. inačici i s vremenom je postao program širokih mogućnosti. Osim što reproducira različite multimedijske datoteke, može ga se koristiti i kao snimača glazbenih CD-ova i posrednika pri sinkronizaciji naše glazbene kolekcije na računalu s nekim od prijenosnih multimedijskih svirača. Osim toga, vrlo jednostavno možemo pristupiti cijeloj kolekciji multimedijskih datoteka s računala, stvarati liste datoteka za reproduciranje, konvertirati neke od formata, strujati sadržaj s mreže itd. Objektivni prigovor koji se može uputiti je nedostatak službene podrške za neke široko prihvaćene formate (primjerice FLAC, OGG) što narušava inače dobar dojam kod korištenja. Dostupne su i mogućnosti personalizacije programa – moguće je potpuno promijeniti izgled programa korištenjem različitih presvlaka (skin), a od dodataka tu su još i različite grafičke vizualizacije prilikom reproduciranja glazbe i mogućnosti korištenja različitih dodataka trećih proizvođača (primjerice DSP dodatci koji utječu na zvuk i sl.). S obzirom na tematiku knjige, osvrnut ćemo se tek na djelić osnovnih mogućnosti. Pokretanje programa i izgled prozora Windows Media Player pokrećemo kao i svaki drugi program – najjednostavnije ga je pokrenuti uz pomoć gumba s programske trake ili iz izbornika Start. Ako iz Windows Explorera pokrenemo podržanu multimedijsku datoteku, prema zadanim postavkama automatski će se pokrenuti WMP i započeti s reprodukcijom njenog sadržaja. Tipičan prozor WMP-a izgleda ovako:

Slika 485. Prozor Windows Media Playera

izuzetak su „n“ inačice (primjerice MS Windows 7 Home Premium n) koje se mogu pronaći na tržištima EU zemalja koje su lišene Windows Media Playera koji se može naknadno preuzeti s Microsoftovih web stranica i instalirati. 5

326 / 327 str.

Windows Windows Media Player

Postoji i kompaktni pogled – pogled „Reproducira se“ (Now playing) u kojem su dostupne tek mogućnosti za reprodukciju. Veličina prozora ovisi o sadržaju koji se reproducira. Ako se radi o glazbi, bit će prikazana slika s naslovnice albuma kad je dostupna, a ako se radi o video sadržaju, prozor će biti veličine video sadržaja. Prebacivanje među pogledima vrši se klikom na gumb za brzu promjenu prikaza (vidi prethodnu i sljedeću sliku) ili klikom na izbornik Prikaz (View) –> Reproducira se (Now playing).

Slika 486. Prozor Windows Media Playera u modusu Reproducira se

Stvaranje i organizacija biblioteka s multimedijskim sadržajem WMP poznaje sljedeće kategorije multimedijskih biblioteka – glazbu, videozapise, slike i snimljene TV emisije. Klikom na gumb Organiziraj (Organize) –> Upravljanje bibliotekama (Manage libraries) –> Glazba (Music) / Videozapisi (Videos) / Slike (Pictures) / Snimljene TV emisije (Recorded TV) možemo odrediti mjesta na kojima će WMP tražiti datoteke naznačenog sadržaja. Ako smo to već odredili, u svakom trenutku možemo izmijeniti svoj odabir.

Slika 487. Određivanje mjesta biblioteke Glazba

Na biblioteke treba gledati kao na skupinu poveznica koje objedinjuju datoteke istog tipa sadržaja na jednom mjestu, a da pritom mjesta na kojima se datoteke fizički nalaze ostaju nepromijenjena. Osim što su multimedijske biblioteke dostupne unutar WMP, one su zajedno s ne-multimedijskim bibliotekama dostupne unutar Windows Explorera.

PRO-MIL

Slika 488. Pristup biblioteci Glazba preko Windows Explorera

Stavke biblioteke moguće je sortirati na različite načine (primjerice glazbu prema izvođaču, albumu i žanru, ocjeni i sl.). Biblioteku je moguće dodatno uređivati i prilagođavati dodavanjem ocjena svakoj stavki posebno, dodavanjem slike uz album i sl.

328 / 329 str. Slika 489. Dodavanje slike uz album


Stvaranje vlastitog popisa za reproduciranje WMP će vrlo uredno voditi naše multimedijske datoteke i sortirati ih prema različitim logičkim kriterijima. No, ponekad želimo sami napraviti listu datoteka koje će se reproducirati bez naoko nekog reda – različiti izvođači s različitih albuma i žanrova. Većina programa za reproduciranje multimedijskih datoteka ima mogućnost stvaranja takvih lista što je slučaj i kod WMP-a sa Popisima za reproduciranje (Playlists). Da bismo dobili uvid u postojeće popise za reproduciranje, kliknemo u navigacijskom oknu na Popisi za reproduciranje (Playlists). Ovdje možemo uređivati postojeće popise, a ako želimo stvoriti novi popis, kliknut ćemo na alatnoj traci na gumb Stvori popis za reproduciranje (Create Playlist). Nakon što smo stvorili popis, vidjet ćemo ga u navigacijskom oknu. Taj popis treba popuniti datotekama koje želimo da se reproduciraju. Najjednostavnije je popunjavati ga „povuci i ispusti” metodom.

Slika 490. Popunjavanje popisa za reproduciranje „povuci i ispusti” metodom

Pogodan način je i da prilikom listanja biblioteke jednostavno kliknemo desnom tipkom miša na pojedinu stavku (pjesmu, cijeli album, video isječak…) i odaberemo iz izbornika Dodaj u (Add in) –> ime liste za reproduciranje.

Slika 491. Alternativni način popunjavanja popisa za reprodukciju

PRO-MIL

Reproduciranje diskova Želimo li reproducirati DVD video disk ili Glazbeni CD, dovoljno je imati pokrenuti WMP i umetnuti disk u odgovarajući pogon da bi započela reprodukcija.

Slika 492. Reprodukcija DVD video diska

Ako umetnemo glazbeni CD u pogon, WMP će (ako to u mogućnostima nije isključeno) sam pokušati pronaći iz baze na internetu popis pjesama i naslovnu sliku albuma.

Slika 493. Reproduciranje glazbenog CD-a

WMP omogućuje kopiranje glazbenih CD-a na računalo i konvertiranje glazbe u mp3 ili wma datoteke kako bi takva glazba bila dostupna korisniku u svakom trenutku na računalu ili kako bi bila prebačena na primjerice prenosivi multimedijski svirač. Prilikom reprodukcije glazbenog CD-a, na alatnoj traci pojavljuje se novi gumb Kopiraj CD (Copy CD) na koji kliknemo kad želimo str. 330 / 331 kopirati sve ili samo neke stavke s određenog CD-a. Ovisno o postavkama, dobit ćemo datoteke koje će biti spremljene u korisnikovu mapu Music i Windows automatski smještene u biblioteku glazba. Media Player

Slika 493-2. Kopiranje glazbe s glazbenog CD-a

Snimanje CD-a Postupak snimanja CD-a vrlo je sličan postupku stvaranja popisa za izvođenje. U oknu sa zadaćama desno kliknimo na karticu Snimi (Burn). Ako još nismo, ubacimo prazan CD u pogon te odvučemo stavke koje želimo snimiti desno u popis za snimanje.

Slika 494. Stvaranje popisa za snimanje

PRO-MIL

Alternativno, na svaku stavku koju želimo snimiti kliknemo desnom tipkom miša i iz izbornika odaberemo Dodaj u (Add in) – Popis za snimanje (Burn list).

Slika 495. Dodavanje stavki na popis za snimanje

Treba voditi računa o kapacitetu CD medija koji iznosi približno 80 minuta. Nakon što smo odredili stavke koje ćemo snimiti na CD, u oknu sa zadaćama kliknemo na gumb Započni snimanje (Start burning). Ovisno o brzini snimanja i količini podataka za nekoliko minuta završit će snimanje. Radi zadržavanja visokog stupnja kompatibilnosti, predlažemo da se ne pretjeruje s brzinama snimanja medija. Detaljno podešavanje Windows Media Playera Mogućnosti detaljnog podešavanja programa bit će nam dostupne ako kliknemo na gumb Organiziraj (Organize) –> Mogućnosti (Options) ili ako kliknemo na izbornik Alati (Tools) –> Mogućnosti (Options). Detaljno je moguće namještati postavke biblioteka, dodataka (vizualizacije, DSP…), privatnosti, sigurnosti, reprodukcije DVD, mrežnih postavki itd.

Slika 496. Podešavanje mogućnosti Windows Media Playera

Za potrebe ovog priručnika odlučili smo dati tek pregled osnovnih mogućnosti i principa na kojima radi WMP bez detaljiziranja.

332 / 333 str.


Windows Media Center Praktički iste mogućnosti kao i WMP (uz izarazito naglašenu mogućnost gledanja i snimanja tv programa) ima i Windows Media Center (WMC). Biblioteke s multimedijskim sadržajem koriste oba programa zajednički. Posebnost WMC-a njegovo je sučelje koje je iznimno dopadljivo, funkcionalno i posebno prilagođeno televizorima i korištenju uz daljinski upravljač (a manje za miš i tipkovnicu).

(C) Origen ae

U posljednjih nekoliko godina često se pojavljuje posebna skupina PC računala koja se koristi za potrebe kućne reprodukcije multimedijskih sadržaja što može zamijeniti nekoliko drugih uređaja. Pojava takvih PC računala povezuje se uzletom popularnosti stvaranja sistema za kućna kina. Računala koja su postala centri unutar takvih kućnih kina nazvana su jednostavno HTPC (Home Theater Personal Computer). Korištenje WMC-a na takvom sustavu daje određenu dozu profinjenosti jer zahvaljujući prije svega sučelju koje izgleda odlično pogotovo na modernim televizorima velikih dijagonala ekrana. Uz to, korištenje nije praktički ništa složenije od korištenja naprednije linijske komponente.

Slika 497. HTPC računalo sa odgovarajućim kućištem ne mora uopće izgledati kao standardni PC

Ako je računalo opremljeno TV karticom, WMC može preuzeti ulogu video rekordera (Personal Video Recorder, PVR). Moguće je gledati TV program, snimati ga ili koristiti mogućnost „pauziranja“ programa na neko vrijeme i nastaviti ga dalje gledati (time shift). Naime, za vrijeme kad smo pauzirali program koji ide uživo, sustav sprema program na disk. Kad nastavimo s gledanjem takvog programa računalo reproducira snimljeni materijal s diska, ali pritom nastavlja snimati program koji zapravo ide uživo – dakle istovremeno se reproducira i snima sadržaj.

PRO-MIL

Slika 498. Sučelje programa Windows Media Center

334 / 335 str.

Windows Media Center

Igre koje dolaze s Windows 7 Windows 7 Ultimate sadrži mapu s igrama koje može igrati jedan igrač ili više igrača putem mreže. Igre otvaramo klikom na gumb Start -> Svi programi (All programs) -> Igre (Games) -> naziv igre. Tu su igre s kartama (Pasijans, Paukov pasijans, FreeCell), igre na ploči (Minolovac, Chess Titans, Mahjong Titans), igre putem interneta za više igrača (Backgammon, dame i igra pikova na internetu) te igra Purble Place namijenjena djeci.

Slika 499. Mapa Igre

Pasijans Igra Pasijans (Solitaire) namijenjena je jednom igraču, a cilj igre je složiti karte u okvire u jednoj boji od najmanje (as) do najveće (kralj) u što kraćem vremenu. Do željenih karata dolazimo preslagivanjem karti u stupcima u donjem dijelu prozora tako da manju kartu „odvučemo“ na jedan broj veću kartu suprotne boje. Na taj način otkrivamo karte u pozadini stupca. Klikom na špil karata u gornjem lijevom kutu otvaramo tri nove karte koje zatim smještamo u odgovarajući okvir ili na jedan od stupaca u donjem dijelu prozora. Time omogućujemo daljnje preslagivanje karata u stupcima. Za smještanje pojedine karte u okvir dva puta kliknemo na nju ili kartu odvučemo u odgovarajući okvir. Za brzo smještanje svih dostupnih karata u okvire pritisnemo kombinaciju tipki Ctrl+A.

Slika 500. Pasijans

PRO-MIL

Za uspjeh u igri bitno je da kartu iz špila ne premještate na stupac ako na nju ne možete presložiti druge karte te tako otkriti dodatnu kartu iz pozadine. Karte iz špila možemo otkrivati pojedinačno kombinacijom tipki Ctrl+Shift+Alt. Pomoću izbornika Igra (Game) -> Mogućnosti (Options) možemo isključiti animacije i zvuk tijekom igre ili odabrati da se karte iz špila otkrivaju pojedinačno, a pomoću naredbe Promjena izgleda (Change Appearance) možemo mijenjati izgled pozadine karte i boju podloge za igru.

Paukov pasijans Paukov pasijans (Spider Solitaire) varijanta je klasičnog pasijansa, a može se igrati u tri nivoa (početni, srednji i napredni). Najjednostavniji, početni nivo, sastoji se u tome da se preslože karte u jednoj boji od najveće do najmanje, a kada se to postigne, složene karte premjeste se u donji lijevi kut prozora. Igra završava kada se presloži svih 10 stupaca karata. Kada ponestane mogućnosti za premještanje karata u gornjem dijelu prozora, klikne se na špil dolje desno kako bi se podijelilo 10 novih karata koje dalje slažemo. Cilj je završiti igru u što manje poteza.

Slika 501. Paukov pasijans

336 / 337 str.

Igre

FreeCell FreeCell je igra s kartama u kojoj su karte složene u osam stupaca, a potrebno ih je presložiti u četiri ćelije na desnoj strani od najmanje do najveće. Do potrebne karte dolazimo premještanjem u donjem dijelu prozora tako da manju kartu stavimo na veću kartu druge boje. Za premještanje karata možemo koristiti četiri ćelije na lijevoj strani prozora u koje privremeno smještamo pojedinu kartu dok ne oslobodimo onu koja nam je potrebna.

Slika 502. Free Cell

Minolovac Minolovac (Minesweeper) – igra otkrivanja mina igra se na nekoliko razina, početnička (Beginer – potrebno je otkriti 10 mina), srednja (Intermediate – 40 mina), napredna (Expert – 99 mina) i prilagođena (sami određujemo broj polja i mina). Cilj igre je u što kraćem roku otkriti prazna polja a pritom ne „nagaziti“ na minu. Ako kliknemo na minirano polje, igra je gotova. Na polje za koje smo sigurni da je minirano, kliknemo desnom tipkom miša da bismo deaktivirali minu. Kada kliknemo na polje, oko njega se pojave brojevi koji govore koliko mina se nalazi u susjednim poljima. Na temelju brojeva možemo zaključiti koje je polje minirano, a koje nije. Brojčanik s lijeve strane ispod minskog polja mjeri vrijeme, a brojčanik s desne strane pokazuje broj aktivnih mina. Razinu igre biramo pomoću izbornika Igra (Game) -> Mogućnosti (Options), a pomoću naredbe Promijeni izgled (Change Appearance) biramo stil igre (cvijet umjesto mine) i boju ploče. Slika 503. Minolovac

PRO-MIL

Purble Place Purble Place je igra namijenjena djeci s ciljem poticanja zaključivanja i pamćenja te prepoznavanja oblika i boja. Igra se sastoji od tri dijela: Purble Pairs (parovi), Comfy Cakes (pekar) i Purble Shop. Svaka igra ima tri razine (početnu, srednju i naprednu), a težinu igre biramo pomoću izbornika Igra (Game) -> Mogućnosti (Options). Purble Pairs je igra memorije – potrebno je otkrivati slike i spojiti parove prije isteka vremena. Spojene slike odlaze u staklenku. Klik na gumb ispod staklenke nakratko otkriva sva polja.

Slika 504. Purble Pairs otkrivanje parova

Comfy Cakes – igra slastičara u kojoj radimo kolače prema narudžbi. U televizoru s lijeve strane je slika naručenog kolača, a zadatak je napraviti takav kolač odabirom pravilnog oblika (krug, kvadrat ili srce), biskvita (punjenja), glazure i ukrasa. Po „kuhinji“ pomičemo kolač koristeći gumbe sa strelicama, a gotov kolač potrebno je dostaviti na polje sa zvjezdom. Na tom polju kolač se pakira i isporučuje.

338 / 339 str.

Igre Slika 505. Comfy Cakes - slaganje kolača

Purble Shop – iza zavjese skriva se lik Purble, a u prednjem planu je njegova kontura. Potrebno je Purbleu izabrati oči, nos i usta i kliknuti na gumb sa zelenom kvačicom da bismo saznali jesmo li pravilno izabrali ili ne. Dijelove lica biramo dok u potpunosti ne pogodimo izgled Purblea, a on se pokaže iza zavjese.

Slika 506. Purble Shop – Purbleu biramo izgled

PRO-MIL

PC računalo kao igraća platforma Igranje na računalnim sustavima, bilo da se radi o PC računalu ili nekoj od popularnih igraćih konzola, od nekadašnje zabave nekolicine zaljubljenika u računala s vremenom je postalo općeprihvaćen oblik zabave u kojem svatko može uživati. Stvaranje računalnih igri preraslo je iz programiranja najviše nekoliko osoba, koji su to najčešće radile u slobodno vrijeme i zabave radi, u posao gdje na stvaranju igre (od programera do marketinga) radi i po nekoliko stotina ljudi, a proračun koji se pritom potroši doseže one utrošene za holivudske blokbustere. Gledajući objektivne mogućnosti PC hardvera (gdje se posebno ističu grafičke kartice koje gotovo da predstavljaju računalo unutar računala) potpomognute Windows operacijskim sustavom (posebno DirectX komponenetom), nije pretjerano zaključiti da se tehnički najnaprednije igre najkvalitetnije mogu izvoditi na PC računalima. Danas je uobičajeno igranje sa golemom razinom detalja u punoj HD rezoluciji (1920 x 1080), a mogućnosti neprestano rastu. Slika 507. Slike iz nekoliko popularnih PC igri

340 / 341 str.

Igre

Windows 7 donosi DirectX 11 za koji se očekuje da će postati naširoko prihvaćen od razvojnih timova koji rade na igrama za PC. Što se tiče starijih naslova, zadržana je velika razina kompatibilnosti s igrama razvijanim u doba starijih inačica Windowsa. Igre za PC računala najčešće se prodaju na optičkim medijima, no sve je češća pojava digitalne distribucije zabavnih sadržaja. To u praksi zahtjeva od korisnika instalaciju klijentskog programa kojeg servisi za digitalnu distribuciju besplatno stavljaju na raspolaganje te pristup internetu da se igra preuzme. Igre u digitalnoj distribuciji često su jeftinije od “zapakiranih igri u kutijama” (retail). Najveći digitalni distributer igri je Steam. Microsoft putem svoje usluge Games for Windows između ostalog omogućuje kupovinu igri u ovom obliku.

Slika 508. Servisi za digitalnu distribuciju igri

PRO-MIL

Index

E

A Administratori 191 Adresa stranice 304 Adresna traka 89 Aero 38 Aero flip 3D 85 Aero pogled 50 Aero poravnanje 83 Aero potresanje 80 Akcijski centar 146 Alatna traka 90 Alatne trake 48 Alat za izrezivanje 291 Aplikacija 216 Automated System Repair 188 Automatska reprodukcija 222

B Bajt 99 Bežična ad hoc mreža 246 Bežične mreže 244 Biblioteka 88, 328 BitLocker 189 Blokator skočnih prozora 253 Blok za pisanje 292 Bočna traka 14, 64 Bojanje 262

C Centar za mobilnost sustava 237 Centar za mreže i zajedničko korištenje 239 Centar za olakšani pristup 256 Component services 189 Crvi 143

Č Čuvar zaslona 55

D Datoteka 88 Datum 212 Defragmentacija diska 159 Deinstalacija (programa) 218 DEP 155 Dijagnostika memorije 190 Dijaloški okvir 78 Dijeljenje datoteka i mapa 248 DirectX 341 Disk za popravak sustava 188 Dodavanje hardvera 229 Dodavanje mrežnog hardvera 230 Dvoklik 16

e-pošta 313 EFS 196, 202 Ekstenzija (Nastavak) 96, 222 Elektronska pošta 313 Event Viewer 190

F Fovoriti 309 FreeCell 338

G Generičke vjerodajnice 208 Gigabajt 99 Gubitak podataka 182

H Hardver 12, 225 HD rezolucija 341 Hiberniranje (sustava) 34 HTPC 334

I Igre (mapa) 39 Ikone 67 Indeksiranje (datoteka) 156 Index zadovoljstva rada sa sustavom Windows 158 Informacije o sustavu 159 InPrivate 254 Internet 238 iSCSI initiator 190 Isključivanje računala 34 Izbornik 75 Izvori podataka 190

J Javne mreže 240 Jezik 211

K Kalkulator 294 Kilobajt 99 Klik 16 Klizači 79 Kolačići 253 Komprimiranje (datoteka) 133 Kontrola Korisničkog računa 153 Kontrola korisničkog računa 203 Kopiranje (datoteka) 111 Korisnički računi 191, 192 Koš za smeće 68, 120 Kotačić (miša) 228

L Licencija 13 Lista nedavno korištenih datoteka 131

Local Security Policy 190 Lozinka 193

Lj Ljepljive bilješke 295

M Maksimiziranje (prozora) 80 Maliciozni softver 143 Managed cards 207 Mapa 88 Megabajt 99 Microsoft Security Essentials 144 Mikser (zvuka) 62 Minimiziranje (prozora) 80 Minolovac 338 Miš 15, 227 Mogućnosti upravljanja energijom 178 Mreža 238

N Nadzornik performansi 158 Naslovna traka 75 Nastavak 96 Navigacijsko okno 89

O Obiteljska sigurnost 191 ODBC 190 Odjava korisnika 33 Okno biblioteke 91 Okno sadržaja 90 Okno s detaljima 90 Okvir za pretraživanje 90 Olakšani pristup 256 Oporavak (sustava) 148, 150 Osnovna grupa 248 Osobna mapa 39 Otklanjanje poteškoća 148 Označavanje 72

P Pasijans 336 Paukov pasijans 337 Performance monitor 190 Personal cards 207 Personalizacija (sučelja) 51 Pisači 226 Ploča za unos matematičkih izraza 296 Početna stranica 304 Podizanje sustava 30 Podmapa 88 Područje obavijesti 147 str. 342 / 343 Pokazivač (miša) 227 Pomoć i podrška u sustavu Igre Windows 177 Ponovno pokretanje (sustava) 34 Popis za reproduciranje 330 Poravnanje (prozora) 83

Povezivanje internetskih identiteta 199 Povezivanje s internetom 241 Povlačenje (miša) 16 Prečac 68 Premještanje (datoteka) 111 Print Managment 190 Privatne mreže 240 Privremene datoteke 157 Programčići 64 Programi 217 Programska traka 44 Promjena korisnika 33 Prozor 74 Purble Place 339 Putanja 94

R Računalo (mapa) 40, 93 Radna površina 38 Razlučivost 59 Regija 211 Reproduciranje 234 Resource and Performance Monitor 160 Roditeljski nadzor 203 RSS 311

S Sat 211 Servisi 190 Sheme boja 57 Sigurnosne kopije 103 Sigurnosno kopiranje 182 Sigurnost (sustava) 143 Skočni izbornik 77 Snimač zvuka 297 Snimanje (datoteka) 122 Snimanje (zvuka) 236 Softver 12 Sortiranje 116 Spavaj 34 Sprečavanje izvršavanja podataka 155 Standardni korisnici 191 Start (gumb) 39 Start (izbornik) 39 Stranična datoteka 155 Stvaranje diska za ponovno postavljanje lozinke 198 Stvaranje slike sustava 186 Surfanje 302 Surround 233 Sustav 143 Svojstva (datoteke) 110 System Configuration 190

Š Šifriranje pogona 189 Špijunski programi 144

T Task Scheduler 190 Terabajt 99 Tipke-funkcije 16 Tipkovnica 15,16 Točke vraćanja 150 Traka izbornika 75, 90 Traženje (datoteka) 128 Trojanski konj 144

U UAC 153 Uklanjanje hardvera 232 Unicode 215 Upravitelj uređaja 166 Upravitelj vjerodajnica 208 Upravitelj zadataka 158 Upravljačka ploča 140 Upravljanje certifikatima za šifriranje 200 Upravljanje računalom 190 Upravljanje vjerodajnicama 198 Uređaji 226

V Varijable okruženja 170 Vatrozid 161 Vatrozid za Windows 161 Veličina datoteke 99 Virtualna memorija 155 Virtualni uređaji 227 Virusi 143 Vjerodajnica 208 Vjerodajnice utemeljene na certifikatu 208 Vjerodajnice za Windows 208 Vraćanje podataka 185 Vrijeme 212 Vrpca 76

W WAU 165 Webmail 313 Web preglednik 302 Web stranica 302 Windows 7 Compatibility Center 13 Windows 7 upgrade advisor 13 Windows Anytime Upgrade 13, 165 Windows Backup 182 Windows CardSpace 207 Windows Defender 144 Windows Easy Transfer 13 Windows Explorer 89 Windows Firewall 161 Windows Firewall with Advanced Security 164, 190 Windows Live Family Safety Filter 206 Windows Media Player 235 Windows PowerShell Modules 190 Windows Update 173

WordPad 272 WWW 304

Z Zaključavanje (korisničkog računa) 34 Zapisnik događaja 158 Značajke 217 Zvučne sheme 61 Zvuk 225,233

Ljiljana Milijas Radek Persi Windows 7

Recommend Documents