NAPOLEON BONAPARTA
Napoleon Bonaparta je
bio ličnost od velikog značaja za historiju, kako Francuske,
tako i ostatka Evrope. Od malih nogu je pokazao da posjeduje veliki talenat i volju za
uspjehom, što je nagnalo njegovog oca da pokuša uložiti sve što posjeduje u njegovo školovanje i usavršavanje njegovih sposobnosti. Svojom aktivnošću, neiscrpnom energijom i trudom je uspio da se postepeno digne na najviši nivo hijerahijske ljestvice, te da iza sebe ostavi čitav niz strategija i ideja bitnih za budućnost vojske i njenog razvoja. U ovom radu ćemo dati pregled Napoleonovog života i karijere, te njegovih bitnih vojnih postignuća. Korišten je hronološki metod rada unutar tematske cjeline. Prilikom izrade i pisanja ovog rada nije bilo većih problema, te je uz pomoć kvalitetne literature rad uspješno dovršen i dobio je željeni oblik. Napoleon Bonaparta je roĎen u mjestu Ajaccio na Korzici, 15.08.1796. godine. Njegov otac Karlo Bonaparta, osamnaestogodišnji osamnaestogodišnji student prava je 02.06.1764. 02.06.1764. godine oženio četrnaestogodišnju Mariju Leticiju Ramolini. Porod ica Bonaparta je porijeklom bila iz Toskane i povezivala se sa veteranom Ugom Bonapartom. Zanimljiv je podatak da su muški članovi porodice Bonaparta kroz historiju bili pravnici, dok je porodica Ramolini porijeklo vodila iz Lombardije, a njihovi muški potomci su većinom bili vojnici. 1 Iz ovog se može zaključiti da je Napoleon imao jako dobre temelje da bude ozbiljan i uspješan vojnik i vladar. Karlo i Leticija su imali trinaestero djece, ali je samo njih osmero doživjelo zrelo doba života. Napoleon je bio njihovo drugo dijete. 2 Iako je njegov otac imao želju da ga kvalitetno školuje, nije u tome uspio zbog lošeg obrazovnog sistema na Korzici. Od malih nogu je pokazivao interese za vojsku, te je uživao u jahanju konja i dosta vremena je provodio u prirodi.3
Kao devetogodišnjaka otac ga je poslao na školovanje u grad. MeĎutim, Napoleon je 1779. godine odlučio da se prijavi na Kraljevsku vojnu akademiju u Francuskoj, koja je bila prestižna i skupa. Njegovi roditelji nisu mogli da ga finansiraju, ali je on uspio da dobije stipendiju. Jedina prepreka koja je stajala izmeĎu njega i novog života je bilo učenje francuskog jezika, koji je on jako brzo savladao. 4
1
Frank McLynn: Napoleon – A A Biography, PIMLICO, London, 1997., 3. Elaine Landau: Napoleon Bonaparte – Biography, Biography, Lerner Publishing, Minneapolis, 2006., 13. 3 Robert Asprey: The Rise of Napoleon Bonaparte, Basic Books, United United Kingdom, 2000., 10. 4 Landau: Napoleon Bonaparte, 16. 2
Nakon što je otputovao i smjestio se na Akademiju, Napoleon je pokazao veliku marljivost i interes za učenje. Predavanja i obučavanje su vršili sveštenici i kaluĎerice, ali je njihov sistem obrazovanja bio ograničen. Napoleon je jako lako polagao sva testiranja iz raznih predmeta sa kojima se prije nije susretao. Naročito je bio talentovan za matematiku i historiju.5
TakoĎer je pokazao veliki interes za geografiju i proučavanje karte svijeta. Godine
1783. je bio podvrgnut ljekarskom pregledu, gdje je doktor ustanovio da je zdrav i čvrst dječak, te ga je smatrao podobnim p odobnim za mornaricu. 6 Tokom školovanja na Akademiji, Napoleon je u više navrata bio verbalno i fizički napadan od strane svojih kolega. Za razliku od njih koji su bili imućni i plemenitog roda, on je bio iz skromne porodice neplemićkog porijekla. TakoĎer su zbijali šale na račun njegovog fizičkog izgleda, prvenstveno tamne puti, niskog rasta i duguljastog nosa. 7 Par mjeseci nakon njegovog dolaska u Francusku dobio je vijest da je njegov otac preminuo od karcinoma. Njegova majka je ostala u velikim dugovima, ali je Napoleon
odlučio svojim talentom za matematiku da olakša svojoj majci. Davao je instrukcije i bio jako marljiv, te je ubrzo postao jedan od najmlaĎih oficira ikada upućenih u Francusku. TakoĎer je bio prvi oficir sa Korzike Korzike koji je postao artiljerijski artiljerijski poručnik.8 jeriji pokazao kako svojim kolegama, tako i svojim Napoleon je svoje umijeće u artil jeriji
učiteljima. Odmah nakon što je maturirao na Akademiji, odlučio je da se vrati na Korziku i posjeti svoju porodicu. Bio je svjestan sve lošije finansijske situacije u kojoj su se nalazili, te je želio pomoći svojoj porodici.9 Godine 1794. Napoleon je imenovan za zapovjednika francuske vojske u Italiji.
OdreĎeni vremenski period je boravio u Ajacciu i postao aktivan član Jakobinskog kluba 10. Upravo ovaj potez i podrška Jakobincima je njegov život dovela u opas nost. Nije mogao izlaziti u javnost bez pratnje. U to vrijeme on započinje pisati Historiju Korzike, te pokušava omogućiti slobodu Jakobincima time što piše pisma uticajnim ljudima u Francuskoj, tražeći pomoć od njih. Bio je svjestan da time rizikuje svoju karijeru i život, te da postoji velika mogućnost da će biti pozvan pred Vojni sud i biti pogubljen. Nije naišao na veliko
5
Asprey: The Rise of Napoleon Bonaparte, 14. Isto, 16. 7 McLynn: Napoleon, 19. 8 Landau: Napoleon Bonaparte, 19. 9 Asprey, 37. 6
10
Jakobinski klub je bio najratoborniji politički klub koji je zastupao mišljenje da se glas naroda mora sluša ti, te da se s njima veza ne smije gubiti. Jakobinci su bili revolucionarni r evolucionarni demokrati na čelu sa Maksimilijanom Robespjerom. Preuzeto: Čedomir Popov: GraĎanska Evropa (1770 – 1871), 1871), Prva knjiga, Matica Srpska, Novi Sad, 1989., 88.
razumijevanje, ali je bio iznenaĎen kada ga nisu kaznili zbog velike slobode i iskorištavanja svog položaja da pomogne Jakobincima. N apoleon je tada imao dvadeset dvije godine. 11 Nakon što se Napoleonov stariji brat Jakob oženio, 1795. godine i on odlučuje da se zaruči sa djevojkom plemenitog roda Bernardinom Klej. Iz pisama koje je Napoleon pisao Bernardini se jasno vidi da isprva nije
prema njoj gajio istinska romantična osjećanja.12
Napoleon se 21.04.1795. godine službeno zaručio sa Bernardinom. Njih dvoje su bili ljubavnici, ali su nakon nekog vremena prekinuli svoje zaruke. Do raskida je došlo zbog različitog statusa u društvu. 13 Nakon
toga, Napoleon dobija poziv odnosno naredbu da se priključi vojsci u borbi
protiv rojalista-revolucionara.
Napoleon je otišao u Pariz da se usprotivi takvoj odluci.
Ministar ga je zbog protesta kaznio sa umanjenom platom i lošim uvjetima života. Živio je na rubu siromaštva, te je u ljeto 1795. godine pokušao da izvrši samoubistvo. Netom Netom nakon ovog dogaĎaja Napoleon je dobio hitan poziv da se javi na dužnost ili će izgubiti status u vojsci. Iako je odgaĎao da se pojavi, na kraju je ipak pristao i javio se na dužnost. U oktobru 1975. godine, turska (osmanska) vojska je izvršila napad na dvor Tuileries. Napoleon je bio zadužen za artiljerijski odred i svoju dužnost je obavio na najbolji mogući način, izašavši iz nje kao heroj.14 Njegov vojni uspjeh se pozitivno
odrazio na njegovo finansijsko, ali i bračno stanje.
Napoleon je 09.03.1796. godine oženio udovicu Žozefinu de Boarne. 15 U maju 1796. godine Napoleona postavljaju za konzula, što je za njega predstavljalo samo jednu stepenicu bliže ka njegovom krajnjem cilju. 16
Dalji razvoj Bonapartove karijere je bio obilježen isključivo
vojnim pohodima u korist Francuske. Bitno je istaći njegov pohod na Egipat, okupacija i osvajanje Kaira 24.07.1798. godine. 17
Napoleonova doba u Francuskoj započinje državnim udarom 9/10.11. 1799. godine. Njegovo doba je okarakterisano kao epoha širenja talasa revolucije, što je postigao višestrukim ratovima na prostoru Evrope. 18 U periodu njegovog konzulstva u Francuskoj je došlo do još većih promjena. Bonaparta je bio jedan od trojice konzula , koji su se oslanjali na vladu i Državni sabor. Godine 1799. je izglasao Ustav, po kojem je najvažniji organ u vlasti države bio konzul. TakoĎer je ukinuo Tribunat, koji je predstavljao smetnju i oponiranje 11
Asprey: The Rise of Napoleon Bonaparte, 42. McLynn: Napoleon, 83. 13 Isto, 84. 14 Isto, 85. 15 Isto, 102. 16 Louis Antoine Fauvelet de Bourrienne: Memoirs of Napoleon Bonaparte, Wildside Books, London, 67. 17 Isto, 143. 12
18
Popov: GraĎanska Evropa, 217.
konzulima. Izvršio je potpuno ureĎenje administracije u Francuskoj, uz pomoć tzv. Organskih zakona donesenih 1800. i 1804. godine. 19
U vrijeme proglašenja Carstva, 11.05.1804. godine usvojen je i GraĎanski zakonik, poznat pod imenom Napoleonov kodeks, čiji je idejni tvorac bio lično Napoleon Bonaparta. Napoleonov kodeks je bio zakonski akt koji je prava na ličnu slobodu, slobodu rada, svjesti, pravo na sreću. Drugi dio kodeksa je legalizirao već sprovedene tekovine revolucije: likvidaciju feudalnih odnosa, slobodno vlasništvo nad zemljom, prodaju naciona lnih dobara, slobodu privredne inicijative, itd. 20
Napoleon i Žozefina su se 02.10.1804. godine krunisali u Parizu, u Bogorodičnoj Bogorodičnoj Crkvi. Godinu dana kasnije Napoleon se krunisao u Milanu kao kralj Italije. Od 01.01.1809.
godine na novcu se natpis „Francuska republika“ zamijenio natpisom „Francusko carstvo“. 21 Svrha Nepoleonovih ratova je bila povezana sa borbom za nova tržišta, te za trgovačko-industrijsku i vojno- političku prevlast Francuske u Evropi. U ratu sa Austrijom (1809.) i okupacijom Pruske (1807. – 1809.) – 1809.)
Napoleon je uspio da izvuče veliku novčanu i
materijalnu korist. Obogatila se i sama vojska, koja je svoje bogatstvo pronašla pljačkanjem stanovništva pokorenih zemalja. 22 Glavni protivnik Francuske i Napoleona je bila Engleska, koja je mnogo brže napredovala
u industrijskom i trgovačkom smislu. Engleska vojska je potukla Napoleonove
snage u bici kod Trafalgara, 21.10.1805.godine. 23 U martu 1808. godine francuske trupe su
okupirale Madrid, ali doživljavaju još jedan neuspjeh. 24 Napoleon je bio istrajan u ostvarivanju svog cilja, a to je bilo stvaranje svjetske
monarhije pod vodstvom Francuske. Godine 1810. se razveo od Žozefine, te je oženio kćerku austrijskog cara, nadvojvotkinju Mariju Lujzu. Godinu nakon vjenčanja Marija Lujza mu je rodila sina, kome je dao titulu rimskog kralja, te time ti me učvrstio položaj moćnog carstva.25
Nakon roĎenja sina, Napoleon je odlučio da se okrene još jednom neprijatelju, Rusiji i da je potuče. Izvršio je najezdu na ruski teritorij 1812.godine, ali mu je u krvavoj borodins koj bici bio nanesen težak težak poraz. Nakon ovog dogaĎaja, dogaĎaja, Napoleonovo Napoleonovo mjesto u Francuskoj Francuskoj je bilo poljuljano. Godine 1814. je došlo do restauracije dinastije Burbona i Napoleon je zbačen sa
19
Popov: GraĎanska Evropa, 224.
20
Isto, 226.
21 22
Grupa autora: Istorija novog veka, Naučna KMD, Beograd, 2008., 139.
Isto. Isto, 141. 24 Popov, 260. 25 Istorija novog veka, 161. 23
prijestolja, te prognan na otok Elbu. Za vrijeme njegovog progonstva
na čelu Francuske je bio
Luj XVIII, ali se Napoleon pokušava vratiti na vlast. 26 Početkom marta 1815. godine Napoleon iskrcava svoje trupe i kreće prema Parizu. Uspio je da protjera Luja XVIII, ali je proglašen uzurpatorom i neprijateljem ljudskog naroda, naroda, te je oformljena vojska koja je krenula u napad na njega. Do odlučujuće bitke je došlo 18.06.1815.godine kod Vaterloa. Napoleon je tu bio potučen i doživio je težak poraz. To je ujedno bila i posljednja njegova bitka i pokušaj da se vrati na vlast. Ovaj period pokušaja ponovnog vraćanja vraćanja na vlast je u literaturi poznat pod nazivom „Sto dana“. dana“. 27 Iste godine se Napoleon predaje Englezima, koji ga ukrcavaju na brod „Belerofont“ i šalju na daleko ostrvo Svetu Helenu, gdje on umire 05.05.1821. godine od karcinoma.28 Pad Napoleonove vladavine je izazvao pozitivne reakcije plemića i klera. To je bio krvavi period za Francusku, koja je zbog Napoleonovih velikih vojnih apetita izgubila preko milion stanovnika.29
Bonapartizam je bio druga jaka opozicionistička struja. Nakon odreĎenog perioda narod je zaboravio na tiraniju i ugnjetavanje Napoleona Bonaparte. Bonaparte. Mnogi historičari, pjesnici i pisci pamfleta su se udružili i odali poštovanje njemu i njegovoj vladavini, tako što su zabilježili njegova sjećanja i razgovore na Svetoj Heleni. Napravili su još jedan jako bitan potez kako bi mu odali počast. Godine 1940. su vratili njegov pepeo i svečano ga sahranili u Domu invalida u Parizu.30 Napoleon nije vjerovao u volju i suverenitet naroda, prezirao je parlamentarizam, al i je
vjerovao u logiku i matematičku računicu. Oko sebe je okupljao isključivo talentovane ljude na polju matematike, prava, tehnologije i politike. 31
Bonaparta kao poglavar države je pokazao da posjeduje neukrotivu energiju i aktivnost, koju je pokazivao n a
ratnom, diplomatskom i administrativnom polju. Najveća i
najtemeljnija aktivnost se osjećala u rukovoĎenju vojnim poslovima. Imao je jasne i potpuno pronicljive planove, te se nije libio da postigne svoje ciljeve bez obzira na sredstva.
26
Istorija Novog veka, 168. Isto, 169.
27 28
Popov: GraĎanska Evropa, 304.
29
Istorija Novog veka, 167. 30 Grupa autora: Savremeni svet, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1984., 55. 31
GraĎanska Evropa, 223.
PRILOZI
Slika.1.Napoleon Bonaparta
Slika.2.Napoleonovi ratovi
LITERATURA
1.
1871), Prva knjiga, Matica Srpska, Novi Čedomir Popov: GraĎanska Evropa (1770 – 1871), Sad, 1989.
2. Elaine Landau: Napoleon Bonaparte – Biography, Biography, Lerner Publishing, Minneapolis, 2006. 3. Frank McLynn: Napoleon – A A Biography, PIMLICO, London, London, 1997. 4.
Grupa autora: Istorija novog veka, Naučna KMD, Beograd, 2008.
5. Grupa autora: Savremeni svet, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1984. 6. Louis Antoine Fauvelet de Bourrienne: Memoirs of Napoleon Bonaparte, Wildside Books, London. 7. Robert Asprey: The The Rise of Napoleon Bonaparte, Basic Books, Books, United Kingdom, Kingdom, 2000.
