KRUG LINKOVA
Kamenko M. Markovi} TRAG GENIJA KONSTANTIN BRANKU[I
Stil zna~i, u prvom redu, ni{ta suvi{no i sve bitno. Balzak
NAJ^UVENIJI skulptor prve polovine XX veka, Konstantin Branku{i, ro|en je 19. februara 1876. godine u selu Hobita u Rumuniji u porodici siroma{nih zemqoradnika. Otac, Nikolae 1) Branku{i (1833-1885) rano umire. Mati Marija (1851-1919) ostala je siroma{na udovica, udovica sa sedmoro nejake dece. Wegovo de tiwstvo, u porodici koja je svake no}i razmi{qala o danu koji dolazi, nije moglo biti sretno i moralo je ostaviti u wemu, traga. Rumunski istra`iva~i koji se ponose skulptorom, sad, ka`u da je skulptor odrastao u sirotiwi. Godinu dana pre o~eve smrti, 1884, osmogodi{wi de~ak radi kao {egrt u jednoj radionici za izradu vinskih buri}a u gradi}u Pe{ti{ani. Ovde se i rodila strasna qubav za obradom drveta koja nikada, do smrti umetnikove ne}e prestati da `ivi u wemu. Osnovno obrazovawe, uz mnogo napora i odricawa stekao je u Bradiceni i Pe{ti{aniju. Mati Konstantinova, koju }e on do smrti voleti bolno i strasno, iako siroma{na udovica, `elela je da sina {koluje na visokim {kolama. Ali nije ba{ sve i{lo lako. Naprotiv, u prole}e 1887, dok su jo{ Karpati bili pod snegom, Konstantin Branku{i je oti{ao od ku}e i izvesno vreme se bavio najrazli~itijim poslovma da bi pre`iveo. Od 1894. do 1898. u~io je za umetni~kog stolara i studirao na Univerzitetu u Krajovi. Izme|u 1898. i 1902. nastavio je studije na Umetni~koj akademiji u Bukure{tu. Onda je 1902. preko Nema~ke i [vajcarske oti{ao u Pariz, u koji je najzad
91
2)
stigao 1904. Posle daqih studija u Ecole des Beaux - Arts kod vajara Mersijea po~eo je da izla`e, najpre u Nacionalnom salonu, zatim u Jesewem salonu. Ogist Roden impresioniran wegovim eksponatima na Jesewem salonu 1907, pozvao ga je da mu postane asistent. Branku{i je odbio slavnog skulptora uz primedbu: "U senci velikog drveta ni{ta ne raste".3) Po~etkom HH veka u Francuskoj on je najsamostalnija li~nost i jedan od najve}ih skulptora veka. Voleo je svoju zemqu, a neku duboku i strasnu stidqivost krio je i u toj najdu`oj qubavi. Konstantin Branku{i }e kroz svoju skulpturu i ceo svoj skulptorski `ivot ostati ~vrsto ukomponovan u pejza`, mit, legendu i istoriju svoje goleme i brdovite Rumunije, rasko{ne po svojim legendama, verovawima i mitovima. Ta zemqa, planinska i velika, na dnu je wegovog bi}a i on prema woj stvara druge zemqe, druge svetove Branku{ijeve svetove. Branku{ijeva umetnost je obuhvatala prirodu materijala u svim wegovim manifestacijama. On je svoja dela ra|ena u bronzi i mermeru, dovodio do stepena perfekcije koji se retko vi|a u istoriji skulpture. Po wegovom mi{qewu, jedna dobro napravqena skulptura treba da ima mo} da iscequje onoga ko je posmatra. "Ne zahtevajte od mene ni sumwive formule ni nekakvo tajanstvo. Ono {to vam ja dajem, to je ~ista radost. Gledajte moje skulpture sve dok ih ne vidite." 4) Branku{i je bio ~ovek }utqiv, ali velikog vajarskog dijaloga. To je bio ~ovek aforizma i celovitosti. Nekoliko wegovih re~i u kamenu, bronzi, mermeru ili drvetu jasno je izra`avalo su{tinu misli. Svako Branku{ijevo delo je simbol. Otuda i umetnikova potreba da dodatno ne obja{wava svoja dela, ve} da zahteva od posmatra~a da ih dugo gleda, sve dok ih sam ne vidi. Pojedina~no gledano, wegovo delo zra~i nekim nedoku~ivim ose}awem, nekom umilnom dobrotom, spokojstvom koje ~ovek ima potrebu da vidi. "Moje skulpture ne treba po{tovati. Potrebno je da ih volite i po`elite da se igrate sa wima... `elim da vajam oblike koji mogu qudima da 5) donesu radost". Kroz wegovu umetnost javqa se nov ~ovek. I ono {to je pre nekoliko hiqada godina bilo - wegovo je. Sve je to stvorio jedan asketski zanos najsjajnijeg umetnika koga je Rumunija ikada imala. Proveo je vi{e od pola stole}a u Francuskoj i ostao do kraja dosledan u izboru tema za svoje skulpture. Wegova vena "primitivne" skulpture, koja mene se}a na Afriku, nije presahla.
92
KRUG LINKOVA
Iz "rumunskog kofera" potekla je kao reka blagost du{e i izlilo se slojevito duhovno nasle|e koje je svet sa neskrivenim odu{evqewem privio na grudi i razumeo kao svoje. ^ovek dugih ko{~atih prstiju imao je obi~aj, dok kle{e svoje Majastre* , da glasno peva, ali i da naglas zapla~e kada bi neku od skulptura morao da proda. Pomawkawe `eqe za novcem i pomawkawe `eqe da se rastane od svojih skulptura koje su predstavqale deo wega, produ`etak samog wegovog bi}a - do kraja otkriva prirodu wegove du{e. Konstantin Branku{i postaje fanatik skulpture i bilo bi uzaludno tra`iti ga drugde. On nema strasti, niti je materijalista, ni kolekcionar, ni `enskaro{, ni qubiteq oru`ja, on kle{e svoje skulpture, on lije svoje bronze, on dubi i miluje svoju orahovinu - to je sve. U po~etku `ivi u ateqeu na Monparnasu br. 12, potom u ulici Empas Ronsan 11 u Parizu, kle{e i vaja ~etrdesetpet godina ptice, koje po ceo dan pre`ivqava ponovo, meri sve po wima, di{e, jede i pije sa wima i kroz wih. Hipnotisan idejom leta, ima u ateqeu krugove sa hvataqkama na kojima ve`ba letewe. Ne poznajem ~oveka, koji vi{e od wega zaslu`uje ime skulptora; on je sav svoj `ivot posvetio umetnosti svojoj. Imao je dubok i zanosan pojam o ne~em ve~nom {to je vanredno na dnu svega, pa je smatrao da `ivi zato da posmatra i prikazuje. Op~iwen skulpturom, kao da vi{e nije razlikovao mo} `ivota od mo}i zanosa. On je bio u "prequbi sa svim svojim delima". Prevoditi Branku{ijevu umetnost zna~i prevoditi svirku rumunskih dvojnica i zurli, kukurikawe petlova, huk vetrova sa Karpata, daleki bolni glas zavi~aja, {apat maj~inih re~i, strahove, nadawa, radosti, zamrle qubavi, istoriju, miris livada... Branku{ijeve serije Majastri imaju u sebi opojnu snagu zavi~aja. U wima je sadr`an mit, ne{to nemerqivo, neiskazano. To je ptica koja je obasjana i uzvra}a svetlost kao sunce. Branku{i je koncentrisao i destilovao tu emanaciju, to odbijawe svetlosti, vibraciju u ovoj ptici. "Hteo sam da Majastra di`e glavu, da u tom pokretu ne bude ponositosti, godrosti ili prezira. To je najte`i problem, i tek posle velikog i dugotrajnog napora uspeo sam da taj pokret udenem u elan leta. Mo`da }u jednoga dana na}i drugu interpretaciju, boqu. Ko bi uop{te mogao da tvrdi da je neko delo stvarno zavr{eno? Oblik i uravnote`enost proporcije su veliko Da; 6) preko wih uspevamo da spoznamo sami sebe". "Umetni~ko delo zahteva ogromno strpqewe i naro~ito ogor~enu borbu sa materijalom. U su{tini, ta borba mo`e da se vodi samo ako se direktno kle{e. Modelovawe je ve} lak{e, tu se mo`e vra}ati, ispravqati, dodavati, mewati, dok direktno klesawe 93
zahteva da se bez milosti suo~e umetnik i materijal koji on treba da savlada. A za to je i te kako potreban zanat. U stvari, kada se dobro razmisli, u skulpturi nije bilo velikih umetnika, ve} zadivquju}ih zanatlija. Klesawem kamena otkriva se duh materijala, wegova sopstvena mera. Ruka misli i sledi misao materijala. Ta umetnost je i po~ela da propada sa napu{tawem direktnog klesawa, koje je omogu}avalo skulptoru, da sa svakim svojim delom, odnese li~nu 7) pobedu nad materijalom." Branku{ijev skulptorski razvoj nije lako pratiti iako u wemu nije bilo velikih skokova unutar jednog odre|enog broja tema. Wegova skulptura je, u jednom smislu, izolovana, a u drugom, univerzalna. Nedovoqno precizno kazano, druga~ije se to ne mo`e ni re}i, Branku{ijevo stvarala{tvo mo`e se podeliti u ~etiri perioda koji, izuzev prvog, imaju obiqe zajedni~kih odlika. Na samom po~etku ne besprekoran kao umetnik, ni kao skulptor, bez oholosti potrebne i usamqenosti, Branku{i je besprekoran u ~istoti do`ivqaja i ~istoti zdru`enosti sa svojim vremenom. Prvi period obuhvata vreme od wegovih po~etaka do 1905. godine, preciznije, od portreta Vitelijusa do Ponosne. Drugi od 1907. do 1910. godine, od Molitve do Poqupca. Tre}i od 1911. i traje do kraja 1916. Ta~nije, zapo~iwe Usnulom muzom u mermeru i, zavr{ava Princezom H u mermeru. ^etvrti period je vreme od 1937-1938. godine kada intenzivno radi na izradi skulptura za veli~anstveni kompleks u Tirgi @u u Rumuniji, kojim }e suvereno dominirati Beskona~ni stub od ner|aju}eg ~elika, visok skoro 30 metara. Unutar ovih podela mogle bi se na~initi jo{ neke, ali one ne bi doprinele boqem upoznavawu Branku{ijeve umetnosti. Radovi Branku{ijevi, sa~uvani iz tih prvih godina samostalnog `ivota, nisu ni mnogobrojni ni vanredni. Oni su zna~ajni po tome {to ukazuju da on od samoga po~etka tra`i izraz kojim }e se najcelishodnije i najkreativnije izraziti. Zato i nije nikakvo ~udo {to portreti nastali u vremenu od 1898. do 1905. godine li~e na svojevrstan vremeplov kroz istoriju umetnosti. Portret Vitelijusa iz 1898. godine ima na sebi mnogo tragova `urbe ali i sjaja plahovitosti i melanholije trenutka izrade. Portret Jon Georgesku-Gorjana iz 1902. godine mawe je brutalan, blizak je dostignu}ima Antoana Burdela (1861-1929). Portret Ponosne iz 1905. godine otkriva umetnika koji grozni~avo "tra`i" izraz koji bi bio "wegov". Da li ga je na{ao? Jo{ uvek nije, ali je na dobrom putu. Molitva iz 1907. godine predstavqa tu prekretnicu. Ove godine on je na molbu
94
KRUG LINKOVA
svojih prijateqa izradio za grobqe u gradi}u Buzau u Rumuniji, statuu 8) koja je svojim izgledom {okirala javnost. Molitva pokazuje da je te godine kod Branku{ija do{lo do velikog pro~i{}avawa izraza i do jedne ~ulnosti koja vi{e nije bila optere}ena intelektualnim primesama, koje su skulpturu zapqusnule odjednom kao afri~ki vetrovi. Nestalo je time i izvesne brutalnosti a povr{ina skulpture osvetlila se nekom blago{}u iz koje se pojavquje Branku{ijeva duboka osetqivost za teksturu. Kao da je i samo `ensko telo, koje ~esto predstavqa, dobilo nov zna~aj u wegovoj skulpturi. Poqubac, koji je nastao 1910. godine, i koji se sada nalazi na Monparnasovskom grobqu, predstavqa definitivnu evoluciju izraza kod nadgrobnih spomenika, ali i posledwi koji }e uraditi. Usnula muza iz 1906. na kojoj osen~ana glava tone u mermernu masu, do`ive}e u slede}ih dvadesetak godina brojne transformacije. Verziji iz 1909-1911. i kasnije, glava je preobra`ena u jajolik oblik, sa crtama lica ovla{no ili o{tro use~enih u jajoliku masu. Po ve} ustaqenom obi~aju tu formu je prezentirao u mermeru, bronzi i gipsu, gotovo uvek s malim izmenama koje su svaku verziju pretvarale u jedinstveno delo. Svako Branku{ijevo delo zra~i nekim ose}awem, koje treba da se izvu~e iz dela i od dela, da se od wega oslobodi, da tako ka`em. Pri~a o jajetu bila je samo jedna od nekoliko srodnih tema koje je Branku{i nastavio da neguje usredsre|en na stvarawe, ra|awe, `ivot i smrt. Wih sve karakteri{e velika i jedinstvena jednostavnost. ^udesna duhovnost. Gospo|a Pogany do`ivela je brojne varijacije u mermeru i gla~anoj bronzi. O tome Branku{i ka`e: " Gospo|a Pogany. Vidite, to je bila prva ideja. Ruke su bile modelovane skoro sasvim precizno, kosa je skupqena u pletenicu na vratu, ali je lice izgubilo svoje posebne crte, izuzev u o~ima i lukovima obrva.U slede}oj verziji, glava je dobila kona~an ovalan oblik, dok je kosa na vratu dosta oslobo|ena, skoro obra|ena kao crte`, talasastim krivima. U posledwoj verziji - ali da li je to zaista posledwa? - glava, ruke i kosa talasaju se u`asno. Krive dobijaju polet od osnove, sli~no biqci koja raste, odbijaju se du` vrata i ostavqaju trag na celoj kompoziciji". 9) @ivotiwe i ptice su predstavqene u svojoj su{tini u verzijama ^uda (Foka), 1936. i Ribe, 1918-1930. "Kada gledate neku ribu, ne mislite na wenu krqu{t, zar ne? Mislite na brzinu wenog pokreta, na weno svetlucavo lelujavo telo u vodi. E pa, evo {ta sam hteo da ka`em. Kada bih na~inio wena peraja, o~i, krqu{t, zaustavio bih pokret i dobio jedan prost 'primerak' iz realnosti. A ja bih hteo da se dohvatim varnice wenog duha" 10) 95
Branku{i je stvarao umetnost za nebo, zemqu, more i ispod zemqe. Ptice u prostoru je stvorio za nebo, korwa~e i Budu za zemqu i za duh, a ribe za more. Spomenik meditaciji obuhvatio je ~ak i podzemni svet i lavirintsko stepeni{te ispod vode. "U Indiji jedan maharaxa je naru~io od mene hram kontemplacije. Oti{ao sam tamo da vidim mesto. Hteo sam ne{to pod zemqom, radi boqe koncentracije, i neku vodenu zavesu kojom bi dominirale dve velike ptice i Budin simbol. Imao sam petnaest slugu i dosa|ivao se do besvesti. Avaj, hram nikada nije napravqen; vreme maharaxa i konteplacije nije 11) potrajalo". @ele}i da sve dovede u savr{en sklad, Branku{i je u svom ateqeu ~esto fotografisao svoja dela u razli~itim odnosima jednog prema drugom i na razli~itim postoqima ili pri razli~itim svetlostima. Posebno ga je interesovalo mesto wegovih dela posle wegove smrti. Kada se 1938. godine vratio u Rumuniju da ponovo vidi mesta svog detiwstva, u Tirgi @u, pored sela u kome se rodio, podignut je Beskona~ni stub . "Hteo sam da napravim stub koji podupire nebeski svod. Priroda stvara biqke koje rastu i crpu snagu iz zemqe. Eto mog Stuba. Wegovi obici su isti, od podno`ja do vrha, i nisu mu potrebni ni postoqe ni osnova. Vetar ne mo`e da ga sru{i, jer on se odupire svojom sopstvenom snagom. Jedan od mojih prijateqa mi je rekao da je postao svestan lepote vrta gde se Stub nalazi tek posle wegovog postavqawa.12) Stub predstavqa snagu, let i uspon. Let ka nebu, ka nebesima. U wemu su sjediwene harmonija, mudrost i lepota. Ni na jednom komadu sveta Branku{ijev Stub ne bi stajao prikladnije nego {to stoji u ovom sjajnom i mirnom predelu na 13) pu{komet od ku}e u kojoj se rodio skulptor. Branku{i je bio ~ovek koji je te`io apsolutima, ali je `eleo da bude kao dete. 14) "Kad prestanemo da budemo deca, mi smo ve} mrtvi". 15) Op~iwen pticama i idejom leta ispitivao ih je u pti~jim formama Majastra, 1912, Ptica, 1915. i Ptica u prostoru , 1925. u kojima se odli~je ptice pretovrilo u apstraktan pojam leta. Vajar je to postigao time {to je ogromnu brigu poklonio proporcijama, konturama i obradi povr{ine. Kod Ptice u prostoru sve {to je slu~ajno eliminisano je ili sa`eto u najneposredniji i najekonomi~niji izraz, dok je prikaz sveden na najmawu meru. Sredstva kojima se Branku{i koristio da naglasi ideju leta u estetskom pogledu su ista ona kojima se moderni in`ewer slu`i pri oblikovawu svojih "aerodinami~nih" aviona, lokomotiva i automobila.16) Vanredni stilist, o kome se mislilo da se danima mu~io, pojedinim svojim delima udario je pe~at skulpturi XX veka. 96
KRUG LINKOVA
Video je sumornu Ameriku koja ga je zgrozila. U Indiji je voleo {arenilo i divqu, izvornu lepotu tog "sagorelog Istoka". Opsenile su ga rumene obale Afrike posute prahom od zlata, qudi i ptice. O~igledno je, me|utim, da sa godinama, u stvarala{tvu ovog genija, sve vi{e odjekuje neki zvuk duboke nostalgije koja ima bajkovit prizvuk. Rumunija mu je bila u krvi, srcu, du{i. Umirao je bez we za wom. Bio je poznavalac one bitne ~ovekove mudrosti. Znao je ~ovekove tajne koje su iskazali samo qudi u anti~koj Gr~koj, posedovao je ~udesnu intuiciju o stvarima. @an Kasu 1977. godine nazvao je Branku{ija primitivcem primitivcem koji je pro~itao Milerpa, pastirom s mudro{}u primitivca. Rekao je da su se Branku{ijeve ideje podudarile s velikim idejama ~ove~anstva koje su izrekli sasvim prosti umovi. Kasu je nazvao Branku{ija "~udesnim ~ovokom". Na wega se mora odnositi pojam genija. Supruga Alberta Glajceza kazala je o Branku{iju da je sa silinom sledio intuiciju i bio ube|en da se ne sme mnogo razmi{qati dok se radi, ali se mora razmi{qati posle toga. "Ako se 17) unapred misli, dospeva se do negacije". Sowa Delone, jedna od najprisnijih Branku{ijevih prija teqica, napomenula je o Branku{iju: "Bili smo prijateqi. To je sve. I to je ne{to. Bio je divan ~ovek. Fantasti~na li~nost. ^inio je ekstravagantne stvari. ^udesna dela." ^ovek koji je ~itavog `ivota govorio: "Stvaraj kao bog, nare|uj 18) kao kraq i radi kao rob" , zatvorio je svoj stvarala~ki krug. Svesno. Onaj drugi, zatvorio se sam, mimo wegove voqe. Konstantin Branku{i umro je 16. marta 1957. godine u Parizu. Tri dana potom sahrawen je na Monparnasovskom grobqu gde i danas po~iva. Pred smrt, Branku{i je rekao svome lekaru i prijatequ da ne `eli bilo {ta kad umre, sem da ga umotaju u ~ar{av. Rekao mu je jo{ da ne `eli da mu na nadgrobnom spomeniku upi{u datum smrti, ve} samo datum ro|ewa. Ta `eqa mu je ispuwena. Do kraja je bio jednostavan, autenti~an taj ~udesni Rumun sa dugom sedom bradom i ko{~atim, 19) `uqevitim rukama, kao u ba{tovana.
97
Post Scriptum
MAGI^NI BRANKU[I Sve vode}e agencije na globusu prenele su kao udarnu vest polovinom leta 2005, da je na "Kristijevoj" aukciji u Wujorku prodato jedno "nepoznato" delo Konstantina Branku{ija za 27,5 miliona dolara. Re~ je o skulpturi Ptica u prostoru (polirana bronza) iz 1922. godine. Zahvaquju}i preciznoj evidenciji, koju je vodio skulptor, saznajemo da je ovu temu obra|ivao od 1907. do 1944. godine u 34 varijante, u razli~itim materijalima. Pojedina~no iskazano to izgleda ovako: 4 bronze, 13 gipsova, 3 bela mermera, 2 `uta mermera, 10 poliranh bronzi, 1 crni mermer i za jednu Pticu iz 1907. godine (prodata kupcu iz Kalifornije), ne znamo u kom je materijalu bila ura|ena. Ptica u prostoru koja je prodata na aukciji u Wujorku nije "nepoznato" delo. Ona je svojevremno bila prodata kupcu iz Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava i bila je sastavni deo privatne kolekcije Marks-[uborn sve do 1996. godine. To je rekordna cena data za jedno vajarsko delo. Prethodni rekord tako|e je dr`alo jedno Branku{ijevo delo, Danaida (bronza) iz 1913. godine visoka 26 santimetara, prodata za 18,2 miliona dolara. Skulptorski genije iz Rumunije sru{io je tezu po kojoj je umetnost epohalno uslovqena. On je verovao da je vrednost umetni~kog dela u dubini otkrivawa ~ovekovog sveta. Lepo je do`ivqavao kao zlatno doba koje ne r|a, kao prole}e koje ne precvetava vedru sve`inu i ve~itu mladost.
1) Mirkea Deak, Romanul Branku{i, "Tausib", Sibiu, 1996, str. 178. 2) H.H. Arnason, Istorija moderne umetnosti, Jugoslavija, Beograd, 1975, str. 137. 3) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 33. 4) Mirkea Deak, Romanul Branku{i, "Tausib", Sibiu, 1996, str. 122. 5) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 23. * Majastra - ptica iz rumunskih narodnih pri~a. U svetu mra~nih sila ona pu{ta svoj borbeni krik da ~oveku ulije veru u wegovu sudbinu.
98
KRUG LINKOVA
6) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 20-21. 7) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 18. 8) Pogledati tekstove Kamenka M. Markovi}a "U vrhovima umetnosti Konstantin Branku{i", u Mostu, br. 185, NIU "Bratstvo", Ni{, 2004, st r. 67-74, "Mag skulpture - Konstantin Branku{i" u Timoku, Zaje~ar, 18.3.2005, Idol nacije: Konstantin Branku{i, Narodne novine, Ni{, 18.7.2005. 9) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 22. 10) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 18. 11) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 34. 12) Mirkea Deak, Romanul Branku{i, "Tausib", Sibiu, 1996, str. 172. 13) Pogledati tekst Kamenka M. Markovi}a "Stub koji podupire nebeski svod", u "Vencu", br. 177, "De~ije novine", Gorwi Milanovac, 1990, str. 30. 14) H.H.Arnason, Istorija moderne umetnosti, Jugoslavija, Beograd, 1975, str. 138. 15) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973. str. 20. 16) Helen Gardner, Umetnost kroz vekove, Matica srpska, Novi Sad, 1967, str. 739. 17) "Likovne sveske" br. 3, Umetni~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1973, str. 18. 18) Mirkea Deak, Romanul Branku{i, "Tausib", Sibiu, 1996, str. 146. 19) Pogledati tekst Kamenka M. Markovi}a "^e`wa za nepreglednim prostranstvom", "Zbornik Filolo{kog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici", Kosovska Mitrovica, 2005, str. 217-232.
99