jubavni roman • Broj 344
(aren, fotografkinja, lije zamisljala svoj >rak onakvim kakav e imala s poznatim lovinarom Raiveloi fee su bili pred astavom, kad su ihvatils d >ez drugog ipa le mogu...
Prvo poglavlje - Allane, molim te, nemoj m i vise prirediati takva iznenadenja - rekla je Karen Dumarton. T i znas da su moja speeijalnost indusijski objekti a ne susa. Snimanje u Zululandu nije j u privlacilo. laren je znala sto susa moze uciniti i zemlji, zivotinjama, i ljudima. Urednik j u je pazljivo je promatrao. Upitao e poznaje li j u uopce itko dobro. Bila je lijea, i on se cudio kako to da je uspjela jos ostasama. Allan je uzdahnuo, strepeci od njezine ;akcije kad joj priopci dragi dio informacije. - To je naredenje starog Nata - podsjeti je n oprezno. - On u tebe ima povjerenje. Kaze a si briljantna. Predlozio je da organiziramo jlozbu fotografija koje si t i snimila. Karen se trudila da ne pokaze bujicu ne;odovanja. Svi zaposleni su vrlo dobro znali .a. Natov prijedlog znaci - naredbu. No, ona ije zeljela biti marioneta u tudim rukama. Pocela je nazivati i strpljivo je cekala da iernard podigne slusalicu. Pogledalaje Allana . cijem je pogledu mogla jasno procitati os5caj krivnje. - Posto Mary ide na otvaranje parlamenta, ko ce jos ic'i snimati sa mnom? - upitalaje. Allan se kiselo nasmijesio i bas u trenutku :ad je namjeravao da joj kaze, vrata kancearije su se otvorila i pojavila se jedna silueta. - Upravo sam joj namjeravao priopc'iti no•ost, Reivele - obratio se Allan pridoslici. Karen je stisla slusalicu sve dok joj zgloiovi nisu pobijeljeli. Ostala je nijema. Pogled oj se zaustavio na lieu strogih crta covjeka :ojem se Allan obratio. - Sudec'i prema njezinu izgledu, Allane, cini ni se da joj se ta novost uopce ne svida - Reivelov dubok glas bio je pun ironije. - Ic'i cemo nojim autom do aerodroma. Cekat cu te na >arkingu. Dodi cim zavrsis razgovor. Nije mu stigla odgovoriti posto se zacuo ;las s druge strane zice. - Bernard? - upitalaje gledajuc'i i dalje Rei'ela i isti trenutak primijetila prezir na njegom. lieu. Kad je on izasao, Allan je odahnuo s )laksanjem. - Karen, u cemu je stvar? - cula je Bernarlov blagi glas. - Jesi l i dobro? Glas t i je necako cudan! - Dobro sam. - Bernard joj je bio najbolji mjatelj, ali ipak nije mogla sada s njim otvoeno razgovarati, nije mu mogla povjeriti svoe skrivene misli i osjecaje. - Sada putujem u ^ululand napraviti nekoliko snimaka i vratit ;u se vjerojatno tek sutra kasno uvecer. B i l i itio nahraniti moju macku, posto je i Mary sauzeta, a gospoda Plesis je u bolnici. Ostavit ;u t i kljuc ispod cvjetnjaka pokraj vrata. - Naravno - spremno je prihvatio Bernard ijezinu molbu. Njihov razgovor nije dugo trajao. Ona je os bila u okvirima svog novog angazmana s ieivelom. Bila je ljuta, ali i bojala se. Kad je spustila slusalicu, vidjela je da se Mian smjeska. - Tko b i ocekivao da ce tako znacajna licrost prihvatiti hranjenja macke - veselo je prinijetio on. - To j e bio Bernard Floyd? Vas Ivoje ste dobri stari prijatelji, zar ne? - Da, i imamo mnogo toga zajednickog.
Ona je zastala za trenutak, a njezine oci opasno su bljesnule. - 1 tako, Allane, zadatak s Reivelom Bradenom? Zar suse u Zululendu nisu nesto sitno za njegov kalibar? Znam da su ratovi i nemiri njegova oblast. Ne shvacam otkud sada ta promjena. - Karen, razmisli malo. Reivel se upravo vratio iz onog pakla na Bliskom istoku. Nije cudno sto zeli da se sada suoci sa smrcu koju je uzrokovala priroda, a ne covjek. - Kako se meni cini, smrt ga opsjeda. Prosle godine kad sam trebala i c i s njim u Z i m babve, ti si me uspio osloboditi tog zadatka. - Tada je i stari Nat bio protiv da te saljemo u oblast gdje su vodene borbe. Znas za taj njegov stav da rat nije za zene. Medutim, susa je nesto drugo. Posto Nat nije imao nista protiv Reivelova prijedloga, to je isto kao i naredenje. - Zbog cega Reivel zeli da idem s njim snimati? - Vjerojatno mu se svidas - smijeseci se rekao je Allan. - Bas obrnuto. Zar nisi primijetio kako me gleda? Jos m i se nijednom nije obratio. Njegov je cinizam prema meni ocit. - A l i , zasto bi to bilo tako? - Ne znam. Kao da me zeli muciti. - A l i , zasto? - Mozda mu se ne svida kako j a radim. Razvit cu fotografije sutra na vecer kad se vratim. Vec prekosutra ujutro bit ce na tvom stolu. - Dobro, Karen, pazi na sebe! Ona ga za trenutak pogleda i zatim zurno izade. Razmisljala je o sljedec'a dvadeset i cetiri sata koja ce morati provesti u drustvu Reivela Bradena. A l i bez obzira na Reivelov odnos prema rrjoj, znala je da nocima nece moci spavati nakon onoga sto b,ude vidjela u torn kraju pogodenom susom. Medutim, bez obzira na sve, istina je da je mnogo lakse mogla se suociti sa svojom patnjom, nego sa patnjom drugih ljudi. Vjerojamo je taj kukavicluk i natjerao da se opredijeli za snimanje industrijskih objekata prije nego ljudi i njihovih sudbina. • Usla je u kupaonicu da popravi sminku. Imala je pravilne crte lica, a kratka frizura, osim sto je bila prakticna, vjesto je isticala istancanost i profinjenost njezina lica. Znala je da privlaci poglede muskaraca. Cak joj je u pocetku bilo i neugodno, sve dok nije naucila da na njih ne obraca paznju. Po izgledu se nije razlikovala od vecine gradskih djevojaka, ali neka njezina shvacanja i stavovi odavali su u njoj djevojku sa sela koja jednostavno ne moze se priviknuti na neke moderne pojave u drustvu. Zbunjivali su je, recimo, odnosi u Bernardovom braku, jer nikako nije mogla shvatiti kako to da dvoje koji dijele zajednicki krov nad glavom vode tako odvojene i razlicite zivote. Mary bi je u tak\im prilikama nazivala zanesenjakom i idealistom i govorila joj da od nje nikada nece postati prava moderna djevojka. Karen b i se samo nasmijala na slicna zadirkivanja svoje kolegice i prijateljice. Karen se jos jednom zagledala u svoj odraz u ogledalu i jedva primjetno se nasmijesila. Allan se sigurno salio kad je rekao da se ona, mozda, svida Reivelu. Mary joj je pricala kako ga je vidjela jednom na rucku u drustvu s lijepom Noel Malherb, koja je slovila kao talentirana i vrlo cijenjena dekoraterka. U svakom
slucaju, ako se nekom covjeku svidi zena, on je nece zvati da ga prati na tako neprivlacnom putu kao sto je ovaj u Zululand. Pokusavala je rijesiti tu zagonetku, ali bezuspjesno. Tek prije godinu dana na jednom koktelu priredenom u cast promocije jedne brosure, a u kojoj su koristene Karenine fotografije, ona je upitala Bernarda: - Tko je onaj markantan covjek koji stoji pokraj one lijepe plavuse? Cini m i se poznat. - To je poznati fotoreporter Reivel Braden, ali ovdje nije po sluzbenoj duznosti. On je gost moje supruge. Njih su dvoje prijatelji od djetinjstva, odrastali su zajedno. I dok je stajala s Bernardom i razgovarala, primijetila je Reivelov pogled koji je odmjerava. Ona i Bernard su imali mnogo zajednickog jer su oboje odrasli u pustinji. Bill su navikli na samoc'u i nisu se ugodno osjecali u vrevi. - Idemo pobjeci iz ove guzve - predlozi joj Bernard. Karen je prihvatila njegov prijedlog, osim toga, znala je da Bernard t i m prijedlogom nije mislio ni na sto drugo osim na ono sto je i rekao: da odu i negdje pronadu mir. Odvezli su se njegovim autom do obale, setali gotovo bez rijeci i ne osjecajuc'i pritom ni najmanju nelagodu. Ubrzo je svanulo i njih su dvoje usli u jedan mali riblji restoran na dorucak. Tu su za jednim stolom zatekli Reivela Bradena koji pusi i pije kavu. Karen je tada nalikovao na satira. U trenutku dok su narucivah dorucak, prisao im je. pozdravio se s Bernardom, a njoj je uputio samo preziran osmijeh. Otad ga je Karen vidjela jos u nekoliko prilika, ali svaki bi put na njegovim usnama zaigrao taj prezrivi osmijeh. Nijednom nije pokusao razgovarati s njom. I sad je trebala s tim covjekom provesti dvadeset i cetiri sata. Kao profesionalac znala je da ne moze odbiti ponudeni posao. U svojoj dvadeset i cetvrtoj godini bila je poznata i cijenjena fotografkinja i nije vise morala prihvacati samo komercijalne projekte. vec je mogla provoditi vise vremena i posvetiti se umjetnickoj fotografij i . Bila je dobro plac'ena i nije vise trebala brinuti za egzistencijalne probleme. Imala je l i jep i prostran stan s malim vrtom u jednoj miraoj i lijepoj ulici. I na osobnom planu smatrala je da nema mjesta nezadovoljstvu. Zivjela je tiho i povuceno okruzena svojim poslom i povremenim poslo\iiim putovanjima. Druzila se s nekoliko ljudi. od kojih su j o j b i l i najblizi Bernard, gospoda Plesis, udovica koja je zivjela u susjedstvu, i naravno, Mary. Nije se dosadivala i cinilo joj se da joj zivot ne protjece u prazno. I sad se pojavio u njezinu zivotu taj Reivel rjoput neke sjene. O njemu se pricalo svasta. Cula je da su u njega pucali, da je bio zatvaran zbog nekih izjava nekoliko puta i da je izjavljivao da u svojoj trideset i sedmoj godini nema namjeru mijenjati svoj nacin zivota. Neki su pricali da mu je smrt jedina zelja, drugi da je istina bila jedina boginja u koju je vjerovao. Vjerojatno je bilo istine u svakoj od tih prica. Prilazeci njegovom sportskom autu, koji je stajao na parkingu, Karen se sjetila da se prica da Reivel ima jos i motor hondu ogromne snage i da b i se poslije svakog opasnog puta kao mahnit jurio ulicama grada bez obzira na vrijeme. Reivel je izasao iz auta da je doceka. '
- Vec sam pomislio da si, mozda, odustala - rekao joj je otvarajuci vrata, a usne su mu se razvukle u topao osmijeh. Od tog osmijeha Karen se ubrzao puis. - Nisi ti jedini profesionalac u gradu - odgovorila mu je hladno. - Ali, ipak, imas pravo. Ovaj posao mi se nimalo ne svida. Zasto si predlozio mene? - Ljudi cesto ne razmisljaju o uzrocima i posljedicama - odgovorio joj je uz osmijeh. Sjetila se cinizma koji je uvijek zracio iz njegova pogleda, ali se sada nije mogao primijetiti. Hi je ona bila previse zbunjena da bi bila u stanju objektivno gledati. - Ali, nakon toga se cesto kaju - dopunila ga je ironicno. - Voljela bih da se to i vama dogodi. - Jedno od nas dvoje ce se sigurno pokajati - upozorio je on glasom koji je nesumnjivo implicirao da bi to u ovom slucaju mogla biti samo ona. - Vi govorite o impulzivnosti, ali zar to nije logican korak nakon vaseg neuspjelog pokusaja da me povedete sa sobom u Zimbabve prosle godine? - Nemoj si laskati da sam stalno mislio na to. Jednostavno, kad mi se pruzila prilika, rijesio sam je iskoristiti. - Cestitam vam - jetko je primijetila dok je auto jurio osvijetljenim ulicama. - To dokazuje da Nata mozete zataknuti za pojas ako samo to zazelite. - Pa nije bas tako, ali nekim sam ga svojim reportazama zaduzio, tako da mi ne moze odbiti neke sitne molbe. Karen je znala da je to istina. Mnogi su se urednici otimali za njegove clanke i fotografije. - Ne bih rekla da je to bas sitnica - ironicno je odgovorila Karen. - Gospodin Nat zna da se ne bavim takvim stvarima, osim ako nekom trebam pomoc'i. - Susa je za tebe prerealna, presirova? - upita je on glasom koji je iznenada postao ostar. - Bojis li se onoga sto ces vidjeti, ili si ravnodusna? A susa, Karen, ne ostavlja ljude ravnodusnima. Ljude, Karen! - naglasio je on. - Medutim, sudec'i po tvojim radovima, ti ne volis imati s njim posla. Ti slikas efektne, zgrade, mostove i slicno. A susa, to nisu samo objekti, to je stanje. - Znam ja sto je to susa, odrasla sam u Karuu. Iako je Karu bila jedna od najvecih i najstarijih pustinja svijeta, zivot u njoj nije bio nemoguc, ali je bio tezak. Zivjeti u tim uvjetima znacilo je voditi svakodnevnu borbu za goli opstanak. Karen je imala starijeg brata i posto je razlika u godinama bila veoma velika, nikoga nije zacudio zastitnicki odnos koji su svi ukuc'ani imali prema njoj. Zeljeli su je izbaviti od svih briga i neugodnosti, ali je njezina senzibilna priroda sve registrirala. Bila je i tada sramezljiva i povucena tako da je vec tada naucila da sve svoje sumnje i strepnje pokopa duboko u sebi.
Drugo
poglavlje
Kad je navrsila dvanaest godina roditelji su je poslali u jednu elitnu privatnu skolu. Nije imala mnogo prijateljica, bila je i tu povucena
i tiha. Najvece zadovoljstvo cinilo joj druzenje s fotoaparatom. Otkrivajuci pomocu objektiva jedan novi svijet, shvatila je da ce joj zivot biti nezamisliv bez tog magicnog aparata. Osim toga, znala je ako zeli neovisan i samostalan zivot, da se mora preseliti u grad. Dosla je u Capetown i upisala se na fakultet, ali je nastavila svoj tihi zivot u kome je bila na svoj nacin sretna, dopustajuci samo Bernardu i povremeno Mary da za trenutak zavire u njezinu dusu. Zavoljela je taj bljestavi grad. Voljela je snimati moderne grailevine. I sada taj nemoguc covjek, Reivel Braden, pokusava joj dokazati kako sve sto je dosad radila, nema nikakva smisla. Nije joj nista odgovorio na njezinu primjedbu da je i sama zivjela u teskim prirodnim uvjetima i ona ga je pogledala. Svaki djelic njegova tijela odavao je skriveni naboj i snagu. Ona je s nekom nelagodnoscu okrenula glavu. U kutovima njegovih usana zaigrao je jedva primjetan osmijeh. Medutim, njegovo lice nije od toga postalo nimalo blaze. Pomislila je da je, mozda, postao takav zbog stila zivota i aktivnosti kojima se bavio. Stalno izlaganje opasnosti sigurno je ostavilo traga na njegove karakterne crte i, vjerojatno, utjecalo na drugacije shvac'anje mnogih pojava u zivotu. - Ali, zasto? Zasto cinite sve ovo? - upitalajeoprezno tihim glasom. - Zar ne znas? - po njegovu tonu vidjela je da njega ovo zabavlja. - Mislim da si pomalo nerealna. - Ne shvacam vas. - Ti ne shvacas nikoga. Nisi sposobna osjec'ati. pa kako bi onda shvatila osjec'aje drugih? Medutim, bilo je obratno. Ali, nije ga htjela uvjeravati u suprotno. I zato je rijesila da mu ne dopusti da je odvede u situaciju da izjubi samokontrolu. - Niste mi odgovorili na moje pitanje - podsjetila ga je. - Ako ne znas odgovor, ja ti ga nec'u reel... jos ne. Pitaj me ponovno kad se nademo u avionu. - Mogu se ja jos i predomisliti, i vratiti se. - Svakako, ali ipak sam uvjeren da to neces uciniti. - Ako se ukream na avion, to nece biti zbog radoznalosti, vec zato sto je to moj posao. Ne zanima me nista sto mi mozete reci ili uciniti. - Zanimatc'e te! Nije joj se svidio njegov ton, ali je negdje duboko u dusi znala da on ima pravo. Nisu vise razgovarali sve dok avion nije uzletio. - Hoc'emo l i po Zululandu ici helikopterom? - upitala ga je napokon rijesena da im razgovor ne tece mimo profesionalnih okvira. - Iznajmit e'emo auto. Mrzim helikoptere. Njihov me zvuk podsjec'a na smrt, vjerojatno zato sto sam na bojista uvijek isao njima. Na trenutak je nastala tisina i cinilo se da su oboje u mislima otplovili u neki svoj svijet. - Jesi li u kancelariji razgovarala s Bernardom Floydom? - iznenada je prenuo Karen iz misli duboki glas. - Da - odgovorila je kratko, ne videci nikakva razloga da bi trebala dati neki opsirniji komentar. - Jesi li morala otkazati sastanak?
-Ne. - Ne, naravno. Vas dvoje ne izlazite previse. Uglavnom on dolazi u tvoj stan. - Kako znate? - Rekla mi je Vivian. - Ah, da, Bernardova zena. - To kazes tako mirno, a vjerojatno ti i ne znaci mnogo cinjenica da Bernard ima zenu. Pa i zasto bi te to brinulo, zar ne? Vivian je odrasla i zrela osoba da moze prihvatiti muzevo nevjerstvo, iako se svim silama trudi pokazati kako je to ne dira previse, ali ru je i dijete. - Justina - automatski je dodala Karen, prenerazena nacinom na koji je on interpretirao njezinu vezu s Bernardom. - Ali... - Znaci, on je s tobom pricao o Justini? - Naravno. Zabrinut je u vezi nje... - Ali, nema snage napustiti je radi tebe Reivelove usne su se iskrivile u nesto sto je trebalo predstavljati osmijeh. Karen se vise nije mogla suzdrzati. - Zabrinut je zbog nje zato sto je napunila cetrnaest i sto je nesretna - skoro je viknula ona. - Bernard i ja ne odrzavamo nikakve ljubavne odnose. Mi smo samo prijatelji. - Znaci, platonski? - on se ironicno nasmije. -Da! - Ne mogu povjerovati da te Bernard nije nikada dotakao i da te nije pozelio. - Nije. - Onda nesto s njim nije u redu, u sto, iskreno, sumnjam. Kolikp si mu dugo ljubavnica? - Nisam mu ljubavnica - njezin je glas bio leden. - A svi oni vasi sastanci do kasno u noc? Nemojte reci da samo razgovarate sve vrijeme. - Ako Vivian zna o svemu tome, to znaci da joj je Bernard rekao, sto opet znaci da nije imao sto kriti. Ne mogu vjerovati da ona misli da izmedu mene i Bernarda postoji nesto vise od prijateljstva. I istina je da sve vrijeme razgovaramo. - O Justini, naravno - cinicno je dodao. - Ponekad. A znate li zasto je on tako zabrinut za svoju ke'er? Jedan od razloga zbog cega je nesretna je sto tako rijetko i malo vida svoje roditelje. Posto on radi da bi im osigurao sve sto imaju, odgajanje djeteta je Vivianina obveza. Ali, ona nikad nije kod kue'e. I zato Bernard dolazi k meni kad zeli s nekim razgovarati i da mu netko pomogne rijesiti neke iskrsle probleme. Jer, cak i kad se vrati kuci oko deset ili jedanaest sati, Vivian je jos odsutna. Ako je taj brak u krizi, i Vivian je kriva, a ne samo Bernard. - Nemoj mi samo ponavljati tu otrcanu pricu. - Bernard nikad sa mnom nije razgovarao o problemima u svom braku. Nikad nije otvoreno krivio Vivian nizasto. - Znaci, ti sama izvodis zakljucke kakvi ti odgovaraju da bi umirila svoju savjest. To je dobar znak jer to sto imas savjest, pomoc'i ce mi da lakse okoncam vasu vezu. - A kako namjeravate to izvesti? - upitala gaje ona. - Tako sto cu te preoteti od njega. Kad me jednom budes upoznala kao ljubavnika, nikad mu se vise neces vratiti. Surovim i trijumfalnim pogledom pratio je kako Karen nestaje boje s lica. 3
- Ali... ja se vama ne svidam. - Varas se. Vec mi se neko vrijeme sve vise svidas. Karen je zatvorila oci. Duboko je uzdahnula i pomislila da bi bolje bilo da nikad nije ni krocila u ovaj avion.
** * - Zar jos nisi zavrsila? - Reivel joj je prisao dok je ona namjestala fotoaparat. - Pobogu, sto to pokusavas uciniti? Da ih uljepsas? Susa je ruzna, ona unistava, ubija. - Znam svoj posao - odgovorila je suzdrzano. - Ali to nije tvoj posao - ironicno je nastavio. - Ti se ne bavis realnosc'u, ti je ne volis. Promatrao sam danas tvoju reakciju dok smo obilazili sva ona mjesta pogodena susom. Jedino osjec'anje koje se moglo vidjeti na tvom lieu, bila je odvratnost prema svemu sto si vidjela. Karen spusti fotoaparat i okrene glavu. Znala je da e'e iduc'ih nekoliko noc'i provesti kao u kosmaru. Kako je mogla ostati ravnodusna pred suhom popucalom zemljom bez ijedne travke? Sjetila se svojih roditelja kako su oni bili vezani za zemlju koja im je u susnim razdobljima donosila vise briga i patnji, nego radosti i zadovoljstva u normalnim godinama. Pa ipak, i pokraj svih teskoc'a, nisu je zeljeli napustiti. - Mozete misliti sto god zelite. Nalazili su se usred jedne velike ravnice koju je presijecao kameni put. Prizor svuda uokolo djelovao je depresivno. Karenino lice je bilo bezizrazajno, a velike bademaste oci poluotvorene. Drzanje kao da je jos vise ljutilo Reivela. Uhvati je za ruku natjeravsi je da se okrene prema njemu. - Nemoj okretati glavu od mene i ponasati se kao da uope'e ne postojim - glas mu je zazvucao prijeteci. Karen ga je iznenadeno pogledala. Stisak njegove ruke i sjaj ociju kao da su imali neku magicnu mod nad njom. - Ponasam se normalno - napokon mu tiho odgovori. - Naravno, tvoj stav je prema svima takav, jer te uopce nije nizasto briga, zar ne? - konstatirao je on surovim glasom. - Zato si se tako lako umijesala u brak Viviane i Bernarda. Vrijeme je da te netko nauci patiti. - Pretpostavljate da e'ete vi biti taj netko? - Bolje bi bilo da i ti u to povjerujes. Iako, vjerojatno, samo vrag zna zbog cega te toliko zelim. Obicno mi se svidaju tople, njezne i velikodusne zene. Koliko si muskaraca bacila u ocaj svojim ledenim ponasanjem, Karen? - Reivele - pokusala se istrgnuti, ali celican stisak njegove ruke nije popustao. Njegove su se usnice iskrivile u cinican smijeh. - Pretpostavljam da si pokraj svih svojih zenstvenih oblina jos i frigidna. - S vama bi bila, sigurno! - vise se nije mogla suzdrzati. - Mrzim vas. Odvratni ste mi. - Morat cu te izlijeciti od te bolesti. - Vasa samouvjerenost je doista bezgranicna. - S razlogom - rekao je gledajuc'i je ravno u oCi. Karen osjeti kako se pod tim pogledom u njoj opet pokrenuo val uzbudenja. 4
- Molim vas - tiho je prosaptala. On se opasno nasmije. - Sto me to molis, Karen? Da vodim ljubav s tobom? - Da me pustite - pokusala se osloboditi njegova stiska. - Kad za to budem spreman - uhvatio ju je i za drugu ruku i potpuno je okrenuo prema sebi. - Poslije mog tretmana, draga, bit ces izlijecena od hladnoce i neosjetljivosti. Neces vise samo djelomicno mi biti zena, vec potpuno. I vise mi se neces obracati tim ledenim uctivim glasom... Tvoj e'e glas biti promukao od strasti. - Ne znam sto vas nagoni na to, ali vas ja ne zelim - odgovorila mu je polako, naglasavajuci svaku rijec. - Pozeljet ces me - pritom ju je privukao i spustio svoje usnice na njezine.
Trece poglavlje Njegov poljubac je bio grub. Odlucila je da mu se ne odupire, vec da se ponasa ravnodusno, znajuc'i da je to jedino oruzje protiv njegove arogancije. No, u njoj se pocelo dogadati nesto neobicno. Odjednom je osjetila vrtoglavicu. Nikad ranije nije osjetila strast. Reivel je to predosjetio i poveo je u novo carstvo cula. Oci su joj bile poluotvorene, a ruke je digla do njegovih ramena, privijajuc'i ga sve blize sebi, a zatim se zagnjurile u njegovu kratku crnu kosu. Osjecala je kao drhti cijelim tijelom dok je on prelazio usnama preko njezinih obraza, kapaka i spustao se niz vrat duz izreza kosulje. Njegove ruke lutale su njezinim tijelom bez imalo obzira, milujuci grubo njezine kukove, setale se strastveno preko vitkog struka do nabreklih dojki, izazivajuc'i u njoj nove i jace valove uzbudenja. Strast je natjerala Karen da zaboravi na sve okove na koje je bila navikla. Zaboravila je i na svoj ponos. Otkopcala je dugme na njegovoj kosulji i u zanosu pocela ga milovati po njegovim dlakavim grudima. Reivel je zatvorio oci, zabacio glavu, predavsi se njezinom spontanom milovanju, a iz dubine grudi oteo mu se mukli uzdah zadovoljstva. Oboje su ubrzano i tesko disali. Njegov promukli glas dopro je do Karen kao iz nekog drugog svijeta. - Mogao bih te uzeti sada ovdje, na ovoj crvenoj prasini i s nebom umjesto krova. Ovo je okrutan predio i tocno odgovara osjecajima koje u meni izazivas, ah mi je ipak vise stalo do osobne udobnosti. Sad kad sam vidio da te mogu dovesti do stanja da me tako zelis, mogu pricekati pogodniju priliku za to. Karen ga je pogledala kao da nista ne shvac'a, a zatim ga snazno odgurnula od sebe. - Ti... ti si poput zivotinje - rekla je ljutito. - Ti si me dovela do toga - odgovorio joj je. - Zao mi te - nastavila je Karen ogorceno. - Ti si meni rekao da sam samo jednim dijelom zena, a tko si ti? Pravi muskarac se ne plasi da se prema zeni odnosi s postovanjem! Ali, ti cak ne znas sto to znaci. - Znam ja sto to znaci, ali vec'ina zena su normalne i samim tim zasluzuju i normalan odnos prema njima. Ti nisi od tih. - Zbog Bernarda? - Zbog njegova djeteta.
- Brak mojih roditelja raspao se zbog jedne sebicne i bezobzirne zene. Meni je tada bilo samo pet godina i da nije bilo Vivianinih roditelja, nikad ne bih znao za toplinu doma i obitelji. Tako da je ovo sto cinim i zbog Vivian i zbog Justine. Karenine oci su se napunile suzama i u jednom trenutku pozeljela je da mu kaze nesto lijepo i toplo i pokaze mu da ga razumije, ali je odustala. Sad joj je bilo razumljivije njegovo ponasanje i njegova zelja da se u poslu izlaze zivotnoj opasnosti. Sigurno mu u djetinjstvu nije bilo lako. Znala je da od njega ne moze ocekivati da se prema njoj njeznije ponasa i zato mu je ostro rekla. - Znaci, zbog sebe, Vivian i Justine ti si odlucio... da me iskoristis? Hi se na taj nacin svetis onoj zeni koja je preotela tvog oca? Ali, na osnovi cega mislis da cu ti ja to dopustiti? - Na osnovi cega? Na osnovi cinjenice koju si maloprije dokazala. - Zatekao si me nespremnu. Bila sam iznenadena, ah vise ti nec'u pruziti slicnu sansu. I sto ces tada raditi, Reivele? Zar ces me prisiliti? - Mislim da to nece biti potrebno. - Nemoguc si! - viknulaje bljesnuvsi krupnim ocima. - Mozda, ali je cinjenica da i ti mene zelis. Mozda cak u istoj mjeri kohko i ja tebe. Karen, reci mi s koliko si njih dosad spavala? - Ni s jednim - odgovorila mu je isti trenutak iznenadena njegovim pitanjem. - Zbog cega lazes? - Sad mi je vec dosta ovog razgovora! Karen je ogorceno prisla kolima i sjela na prednje sjedalo. Reivel se jos smjeskao dok je prilazio s druge strane i sjeo na mjesto vozaca. - Bojis se otkriti svoje karte? - Usuti vec jednom! - Mrzim ga, pomislila je u sebi. U povratku nisu mnogo razgovarali. Karen je gledala kroz prozor, analizirajuci svoju skandaloznu reakciju na Reivelov dodir. Cak i mrznja koju je sad osjecala prema njemu, bila je nov osjec'aj za nju. Shvatila je koliko malo pozna sebe. I za sve to bio je kriv Reivel Braden. Kad bi samo postojao nacin da mu dokaze da se vara i da ga prisili da se isprica za svoje brutalno ponasanje. I tada se sjetila. Razgovarat ce s Bernardom i on e'e reci Reivelu da je pogresno ocijenio njihov odnos. Karen se zadovoljno nasmijesila, zamislivsi Reivela kako je moli za oprostaj. Dok su sjedili u avionu Karen ga je krisom promatrala. Po njegovu blistavu osmijehu, svaka zena bi vidjela da je Reivel neodoljivo privlacan. Pitala se u sebi otkud ta njegova pozuda u odnosu prema njoj. Shvatila je da su se to, zapravo, srele samo njihove tjelesne zelje. Strasno je bilo to sto je on zelio samo njezino tijelo, dok je sve ostalo prezirao. Ona je kompletna zena, a ne samo zbir privlacnih oblina. Njezini obrazi su se zacrvenjeli od pomisli da kod Reivela Bradena ona izaziva samo pozudu i prezir. Zatvorila je oci i duboko uzdahnula. Kad su stigli u Capetown, Reivel je ponio njezinu torbu prema svojim kolima. - Pozvat cu taksi - protivila se ona, ali su se njegovi dugi prsti isti trenutak nasli na
njezinoj ruci i cvrsto je stegli. Njoj je srce pocelo brze udarati. - Ne, Karen, mi jos nismo zavrsili. Zar si mislila da cu te tako lako pustiti? Ja cu te odvesti kuci. I sto ce se tada dogoditi, pomislila je ona panicno. Kako ce mu se oduprijeti ako on odluci da je te veceri zavede? Treba joj vremena da o svemu razmisli, da potkrijepi svoju mrznju i skupi snagu da se odupre daroliji njegova dodira. - Ti zivis u ulici Gardens, zar ne? - upitao je on dok su se udaljavali od aerodroma. - Kako znas? -Vivian mi jerekla. Karen nije nista rekla. Tragedija je bila na pomolu, a ona nije imala snage da se odupre Reivelovu karakteru. No, kad je ispred svoje kuce s druge strane ulice ugledala parkirani bijeli BMW, odahnula je s olaksanjem. Bernard je jos bio unutra. Sigurno je kasno stigao i tek sada hrani macku. - Hvala sto si me dovezao - rekla mu je dok su izlazili iz kola, pitajuci se je li on prepoznao automobil Vivianina muza. Ako bude imala srec'e, mozda ce jos iste veceri imati to zadovoljstvo da trijumfira nad Reivelom. -1 ja cu uci s tobom - odgovorio joj je on odlucno. Ona je kimnula glavom i uputila se prema niskoj ogradi vrta koji je bio ispred kuce. Reivel je krenuo za njom. - Zasto u stanu gori svjetlo? - upitao je on iznenadeno. - Bernard je unutra - odgovorila je ona bezbojnim glasom. Osjetila je kako se Reivel za trenutak ukocio, ali ona je ravnodusno otkljucala vrata i usla u malo predsoblje. On je usao za njom. Iz predsoblja se vidjela dnevna soba puna sobnog zelenila, a na jednoj fotelji sjedio je Bernard zatvorenih ociju, dok mu je macka lezala sklupcana pokraj nogu. Reivel je u torn trenutku uhvatio Karen za nadlakticu i povukao je van iz predsoblja. - Ocaravajuc'a domaca scena - rekao joj je kroz stisnute zube. - Neka ti bude veceras. Izgledas umorno, Karen, all vjerojatno msi toliko umorna kad te ta vjerna naivcina ceka u ove kasne sate. Priredi mu nezaboravnu noc, a zatim se oprosti od njega. Ne zelim da ga nakon toga vise vidas. Njegove ruke snazno su je drzale za ramena i ona je osjecala neobjasnjivu slabost i vrtoglavicu od tog dodira. - Mislis da me mozes natjerati da te prihvatim, Reivele, ali tu sila ne pomaze. Ti mi nista ne znacis, a Bernard mi je prijatelj. - Ljubavnik - muklim glasom je ispravio. Sve dok ga ne ispratis sutra ujutro, bit ce ti ljubavnik, ali uskoro ces imati novog. Oboje to vrlo dobro znamo, zar ne? Naglo je pustio i brzim korakom krenuo prema kolima. Karen se polako okrenula i vratila u predsoblje. Fotoaparat i torba koji su joj visili o ramenu nikad joj se nisu cinili tezim. Docekalo je Bernardovo nasmijano lice. - Karen! Vec sam pomislio da sam sanjao kad sam te maloprije ugledao na vratima i kad si gotovo isti trenutak nestala. Zar to nije bio Reivel Braden s tobom?
- Vivian ti je rekla zato sto je njoj Bernard - Jest. I on je snimao sa mnom. - Ali, tamo nema nikakvih borbi - iznena- rekao. A i zbog cega ne bi? On nema sto kriti od svoje zene. dio se Bernard. - Jos me pokusavas uvjeriti u svoju ne-Ne. - Kakva podudarnost - primijetio je on. - vinost? Vivian je bila s njim prije nekoliko dana. - Jesi li pomislio da, mozda, i nemas pravo? - Ne. Vidio sam onaj njezan Osmijeh koji - Kako je Vivian? - upitalaje Karen,zeleci promijeniti temu i osjecajuci nelagodu, Zeljela nisi bila u stanju sakriti kad si vidjela da te ga je upitati je li on svjestan da Vivian i Reivel ceka one noci. Ali, nec'emo sad o tome. Znam misle da su ona i Bernard ljubaynici, ali joj je da si veceras slobodna jer Bernard izvodi zenu odjednom bilo neugodno. Njezina mrznja pre- i kcer na veceru. Ti ces vecerati sa mnom. ma Reivelu jos se vise povecala. Uspio je pok- Zakazujes mi sastanak - rekla je ironicno. variti njihovo prijateljstvo, jer ce od sada sum- Nista ti ne zakazujem, vec ti kazem kaknjati da i ostali taj njihov odnos pogresno vo je stanje stvari. tumace. - Ali, ja ne moram to prihvatiti. - Sumnjam. Zar zelis riskirati? Jer, u torn - Otisla je u neke toplice na kure za njegu slucaju ja bih rekao Natu da jedna njegova tijela. - A Justina? - Karen se gotovo srusila u sluzbenica odrzava vezu s ozenjenim covjekom. fotelju. -Tojeucjena. - Iskreno se nadani da je kod kuce s domac'icom - njegova osmijeha je gotovo - Tocno. sasvim nestalo. Zatim je duboko uzdahnuo i Karen se zamislila. Shvatila je da bi u torn nastavio - naprosto ne znam kako da se po- slucaju bilo tesko uvjeriti starog Nata da ona stavim prema torn djetetu. Upisao sam je u ima pravo. drzavnu skolu nadajuc'i se da se nece osjecati - Ne zelim izgubiti posao - priznala je naosamljenom, ali ona kao da se stidi nasega bo- pokon. gatstva. Sad vise i svoje prijatelje ne dovodi u - Budi spremna u pola osam. Doci cu po kuc'u. Uopce ne znam s kim se sada druzi. tebe. - U redu. Kamo cemo ic'i? - Bernarde, ti uvijek samo sebe optuzujes. Zar nisi pomislio da je u pubertetu i da je nor- Na neko javno mjesto. Preuredujem kucu, malno sto zeli malo vise samostalnosti. a vikendica na poluotoku je predaleko. Osim U sebi je pomislila da je to, zapravo, raz- toga, ne pada mi na pamet da od tebe trazim doblje kad je djevojcici najvise potrebno da spremas veceru. majcino razumijevanje, ali nije nista rekla vec - Imas pravo jer bi se moglo dogoditi da ti ga je upitala. - Jesi li za kavu? je zacinim arsenom - odgovorila mu je ona uz - Ne. hvala. Kasno je. Osim toga, znam da ironican osmijeh. Promatrala ga je dok je odlazio i cudila se jedva cekas da ostanes sama i odes u mracnu komoru razviti film. - On joj se blago nasmi- kako je moguce da se u toj vitkoj pojavi krije jesio. - No. imam jedan prijedlog. Bi li zeljela toliko snage i vitalnosti. u nedjelju poc'i sa mnom na jedrenje? Vivian Vec oko pola sedam bila je uzasno zivcana. nece biti tu, a Justina je kategoricki odbila da No, bez obzira na to, veoma se pazljivo odjeide sa mnom - on je opet uzdahnuo. nula. Kad je napokon stala pred zrcalo, znala Karen se za trenutak pokolebala, sjetivsi se je da izgleda bolje nego ikad. Kad je Reivel stigao, ona se osjecala kao Reivelove prijetnje, ali se vec u sljedecem trenutku odlucila, a oci su joj pritom sijevnule. srednjoskolka pred profesorom. Znalackim Reivelu treba odrzati lekciju. On je bio obican pogledom odmjerio je od glave do pete. stranac za nju i zbog njega nije namjeravala - Veoma sam zadovoljan. mijenjati svoj stil zivota. - Rekao si da ces me izvesti na neko javno - Vrlo rado - pnhvatila je ona, a Reivel Bra- mjesto. - A to treba znaciti da se nisi ovako lijepo den moze misliti sto god zeli kad za to sazna. odjenula radi mene. Ali, bez obzira na to, drago mi je. Tvoja prelijepa figura tek tada dolazi Cetvrto poglavlje do izrazaja. Karen je bila zbunjena i pokusavala je Karen je vidjela Reivela tek sljedeci utorak. Stajala je u kancelariji i razgovarala s Mary promijeniti temu razgovora ponudivsi ga pikad ga je opazila na vratima. Okrenula mu je cem. Kad je on odbio, ona je odahnula s olakleda, ne prekidajuci razgovor. No, Mary je sanjem. Zapravo, nije zeljela da se on dugo zadrzi u njezinu stanu koji je za nju znacio i uskliknula: - Ovo je osoba koju covjek ne moze zabo- dom i raj, gdje je osjecala mir i sigurnost. Po prirodi sramezljiva, Karen je gotovo ciraviti. Neodoljiva kombinacija svega sto osjelimi putem sutjela. vaja zene. Kako ste se slagali u Zululandu? - Sutis li uvijek ih je to samo kad si u mom - Nikako. Ne vohm takvu vrstu uzbudenja. drustvu? Posao mi donosi dovoljno uzbudenja. - Gotovo uvijek, ali s tobom posebno - Karen, pa zeni treba uzbudenja i druge odgovorila je. vrste. - To bi moglo djelovati smirujuce, pogoto- Znam za tu tvoju teoriju, ah o tome demo vo kad me prestanes uzbudivati. kasnije. - Vise bih voljela da te ne uzbudujem. Tad im je prisao Reivel i dotakao Karen za - Vjeruj mi da bih i ja to vise zelio - rekao rame. - Zelo bih razgovarati s tobom - poceo je cim joj je s gorcinom u glasu. - Tek sada shvacam se Mary udaljila. - Zar te nisam upozorio? Vi- Bernarda i nimalo ga ne krivim. Najvjerojatvian mi je rekla da ste proveli nedjelju zajedno. nije skidas svoju masku u spavacoj sobi. 5
- Zar si odlucio biti grub cijele veceri? upitala gaje. - Nisam grab, vec sam iskren. Vetera je bila izvrsna i Karen se malo opustila. Ali, tada je primijetila kako su se Reivelove oci zaiskrile posebnim sjajem dok je gledao prema ulazu. Kad je Karen pogledala u torn smjera, gotovo se skamenila. Ulazili su Floydovi i naizgled su nalikovali na savrseno sloznu obitelj. Ona je pogledala Reivela i rekla: - To si namjerno ucinio. - Da - priznao je on, gledajuci je pravo u oci. - Zbog cega? Da bi probudio moju savjest? - Mozda. A mozda i da se Bernard navikne na cinjenicu da nisi vise njegovo ekskluzivno vlasnistvo. - Grozan si! Nehoticno je opet pogledala u smjeru Floydovih i primijetila da je Bernard promatra. Ucinilo joj se da je zbunjen. - Nasmijesi se, Karen - ostro joj je naredio Reivel. - Zasto? - Zelim da tvom ljubavniku bude jasno da sam ga ja istisnuo iz tvog srca i da ti je lijepo u mom drustvu. - Zar ti zaista ocekujes moju suradnju u toj lakrdiji? - Naravno. Osim, naravno, ako ne zelis da jadno dijete sazna da joj otac vara majku. Uskoro c'emo biti pozvani da popijemo s njima kavu i ti ces se potruditi i pokazati srecu i zadovoljstvo sto si sa mnom. - Pretpostavljam da je to zajednicki plan potekao od tebe i Vivian. On se zadovoljno nasmijao. Karen se pitala zbog cega ne ustane i ne ode i na taj nacin okonca neugodnu situaciju u koju je Reivel doveo, ali jednostavno nije imala snage. Uskoro im je jedan konobar donio poziv od Floydovih da im se pridruze. Vivian je bila toliko lijepa i sigurna u sebe da je naprosto nevjerojatno bilo cak i pretpostaviti da je Bernard mogao varati. - Kako vam se svida hrana ovdje? - upitala je Karen i odmah se okrenula prema Reivelu, ne pricekavsi njezin odgovor. - A tebi, Reivele? Naravno, ti si ovdje test gost. I meni se ovdje svida, iako bih vise voljela da sam pozvala svoje prijatelje na primanje kod nas. - Nadam se da cemo Karen i ja barem djelomicno nadoknaditi nedostatak tvog velikog broja prijatelja - odgovorio je Reivel, kimnuvsi glavom Bernardu u znak pozdrava i siroko se osmjehnuvsi djevojcici za stolom. - Zdravo, Justina, kako ti se svida ovdje? Ona je pokusala odgovoriti, ali se isti trenutaka zacuo Vivianin zvonki smijeh. - Oh, kako joj se ne bi svidalo kad jede vec trecu porciju deserta... Zaista! Zali se sto je debela, a neprestance jede. Kao daje bez dna. To je bilo surovo s njezine strane i jadna djevojcica je pocrvenjela, ne znajuci kamo da gleda. Shvativsi kako se djevojcica osjec'ala i Karen je postalo neugodno. Gotovo sve vrijeme je sutjela, odgovarajuc'i tek ponekad na neko izravno upuceno pitanje. Vivian i Reivel su sve vrijeme pricali i u jednom trenutku Karen je slucajno ulovila Vivianin pogled upucen Reivelu. U torn je pogledu bilo toliko pozude i gladi, da je Karen iznenadeno i uplaseno ins6
tinktivno pogledala Bernarda. No, on kao da nista nije primjec'ivao. Ona ga voli, pomislila je Karen i sjetila se Reivelovih rijeci da izmedu muskarca i zene ne moze postojati platonsko prijateljstvo. Ociglednoje daje to rekao iz osobnog iskustva. Jesu li imali ljubavne odnose? Karen je osjetila mucninu. Kako je samo ispala naivna! Znala je da su Vivian i Reivel odrasli zajedno i automatskije pretpostavila daje njih vezivalo samo obicno prijateljstvo. Izmedu dvije toliko posesivne i temperamentne osobe neminovno je morala izbiti eksplozija. Karen je ustala i ispricala im se da mora otici u toalet. Dok je stajala pred zrcalom, pretvarajuci se da popravlja sminku, odjednom je pokraj sebe ugledala Vivian kako vadi zlatnu pudrijeru.
Peto poglavlje
- Htjela sam ti samo... zahvaliti sto si nam pomogla da izvedemo ovu malu... kamuflazu - rekla je plavusa pogledavsi Karen s neskrivenim zadovoljstvom. - Iako, moram priznati, malo sam iznenadena sto je Reivel odabrao bas tebe. Otekivala sam da cu vidjeti njegovu partnericu Noel ili neku dragu. - Oprostite, sto ste rekli? - upitala je Karen, ali je Vivian je bila previse zauzeta svojom pricom da bi je cula. Ona je bila od onih zena koje ne slusaju vec samo govore. - Mozda je ovo bilo i nepromisljeno s nase strane, ali taj je covjek jednostavno zarobio sve moje misli i osjecaje. Na moju nesrecu, tako je cesto odsutan. Bojala sam se da je Bernard poceo sumnjati, tako da smo morali brzo djelovati da bismo ga razuvjerili. Karen se sjetila kako je Bernard u posljednje vrijeme bio zabrinut, iako nijednom nije spomenuo Vivian kao moguc'i razlog svom neraspolozenju. Vivian je vjerojatno imala pravo. - Ali, ako vi... i Reivel... - Karen nije mogla prepoznati svoj glas, toliko joj je cudno zazvucao - zar ne bi bilo bolje da Bernard zna, tako da budete slobodni da... - Pa da trazi razvod? - Vivian se prezrivo nasmijala. - On bi to sigurno ucinio kad bi saznao. On inace nema dobro misljenje o meni kao majci, tako da Justina ne bi bila dovoljan razlog da se ne razvedemo. A ja zelim ostati supruga Bernarda Floy da sa svim privilegijama koje mi taj status pruza. To je sad postalo dio mene i ja se toga necu Iako odrec'i. Bernard mi sluzi za sigurnost, Reivel za... uzbudenje. Karen je bila uzasnuta. - A ja vam sluzim da uvjerite Bernarda da vas Reivel ne zanima? Vivianine oci postale su jos tamnije kad se okrenula prema Karen. - Zar vas Reivel nije upozorio? Kao i vecina muskaraca, on ne zeli izgubiti ni na jednoj strani. Zao mi je sto vas je ovako iskoristio. On zna da mi ne moze praziti zivot kakav ja zelim i na kakav sam vec navikla, ali smo zato gotovo uvijek zajedno kad je on Slobodan. Nec'ete ovo reci Bernardu, zar ne? Znam da vam se on svida, ali sigurno ga ne zelite samo za sebe. Na taj nacin cete pomoc'i da svi ostanemo sretni. - Ja necu reci Bernardu, jer to nije moja stvar. - Hvala - rekla joj je Vivian umiljato i krenula prema vratima. - Cijela ova stvar je bila
Reivelova ideja. Nemojte se ljutiti, Karen, ali vi niste Reivelov tip. Ali, on mene zeli, pomislila je Karen, iako zelja za nekim jos nije ljubav. Duboko je uzdahnula dok joj se grlo steglo. Pitala se u sebi je li on doista vjerovao da su ona i Bernard ljubavnici ili mu je to sluzilo samo kao izgovor. Tog trenutka ih je oboje mrzila, narocito kad je sjedila uz Reivela vracajuci se kuc'i. - Pa kako ti se svidjela ova vecer? Ja mislim daje bila uspjesna. - Postedi me licemjerja! To nije bio glavni razlog naseg izlaska, zar ne? Znam zbog cega si iskonstruirao sve ovo. Sad znam zbog koga si sve to radio. - Zaista? -Da! -1 sto sad? - Nista! Zelim izic'i. Nemas pravo da me koristis na ovaj nacin. A Bernard nije moj ljubavnik. - Oprosti, Karen, ali ne vjerujem ti. Kako objasnjavas cinjenicu da ima kljufi tvog stana? - Ja mu ga ponekad ostavim da bi nahranio macku. - Karen, nemoj pricati nesto u sto bi svaki normalan covjek posumnjao. Sredovjecni milijunas da hrani mackicu neke djevojke! - Nemoj mjeriti Bernarda svojim mjerilirna. - Karen, nemoj opet pocinjati istu pricu. Volis li ga? -Ne. - On tebe voli. Vjerojatno ce ti, cim otpremi Vivian i Justinu na spavanje. telefonirati da vidi jesi li sa mnom. Karen nije nista rekla, jer je znala da joj ne bi vjerovao da mu bilo sto kaze. Kad su stigli do njezine kuc'e, on je izasao iz kola i otvorio joj vrata, a zatim je krenuo za njom prema ulazu. Kad ga je ona upitno pogledala, on se samozadovoljno nasmijesio. - Uc'i c'u s tobom. Zelim biti prisutan kad te nazove. - Vise bih voljela da ne ulazis, ali posto si jaci od mene, znam da bi bilo uzaludno da te sprijecim. A Bernard sigurno nec'e zvati. - Hoce - rekao je. Karen je stajala neodlucno pokraj vrata dnevne sobe, osjecajuc'i u sebi kaoticne osjecaje. - Prestani me vec jednom gledati tako. Mozda c'emo voditi ljubav. ali te sigurno necu silovati. Idi nam skuhati kavu. Mozda ces se u meduvremenu navici na cinjenicu da cu odsadja biti ovdje. Nije mu odgovorila. Kao u snu krenula je prema kuhinji i ukljucila aparat za kavu. Ako on pokusa zaista voditi ljubav s njom. kako ce mu se oduprijeti? Ja cu se javiti - rekao je Reivel dok je ona ulazila s posluzavnikom i kavom. I prije nego sto je ona uspjela reagirati, on se vec nasao pokraj telefona. -Halo? Ona ga je ljutito promatrala dok je na njegovu lieu zaigrao zadovoljan osmijeh, jer je prepoznao glas sugovornika.Oprosti, ali zaista je nezgodno da razgovaras s Karen u ovo doba noci. I zamolio bih te da se odsad drzis po strani od Karen. Znas, ja sam veoma posesivan.
Zaslijepljena bijesom, Karen je poletjela prema njemu. Kako se samo usuduje da je naziva svojim vlasnistvom! Zamahnula je rukom i iz sve snage ga osamarila. Ocekivala je da ce je on odgurnuti, ali je on cvrsto uhvatio za obje ruke i snazno je privukao. Od dodira njegova tijela zadrhtala je kao od elektricnog udara. - Reagiras li uvijek ovako djetinjasto kad se dokaze da lazes? Njegove usne su se grubo spustile na njezine i ona je gotovo zaplakala od bola. No, tijekom tog dugog poljupca njezin je otpor postupno slabio. On je napokon podigao glavu i pogledao je u oci koje su bile pune suza. - U cemu je stvar, draga? - poceo je zafrkavati. - Je li ti tesko sto si izgubila Bernarda? Ucinit cu sve da ga zaboravis. Svojim usnama dodirnuo je njezine i ona je osjetila kako s tim dodirom nestaje sva njezina samokontrola. Osjecajuci kako u njemu buja zelja i neko ocajanje, ona se blize privila uza nj, milujuci ga strastveno po kosi i vratu. Zeljela ga je, ali je ipak bila svjesna da jos nije bilo vrijeme da mu se potpuno preda. Jos ne, sve dok on ne promijeni svoj stav i svoj odnos prema njoj. - Nemoj mi to raditi - rekla mu je isprekidanim glasom. - Ne budi smijesna. Prihvati barem jednom stvarnost onakvu kakva jest. Oboje osjecamo ovu... potrebu jedno za drugim. Sto mislis, koliko cemo se dugo moci boriti protiv toga? Osim toga, ovim zblizavanjem oslobodit cemo Bernardov brak dvostruke prijetnje, jer ne ugrozava samo Bernard njihov brak, i Vivian cini isto. On jeblago polozio na kauc i legao pokraj nje. Karen je zeljela razmisliti o njegovim rijecima, ali su vec sljedeci trenutak njegove usne bile na njezinima i jedino cega je bila svjesna, bila je ta skandalozna erotska zelja. Sve su se misli istopile pod njegovim poljupcima i milovanjima, a kad je osjetila da joj otkopcava haljinu, zajecala je od uzbudenja. - Nemoj - tiho je prosaputala, ali Reivel je nije cuo vec je kao opijen i dalje promatrao dok su mu oci postale svjetlotirkizne boje. Kao hipnotiziran dodirnu on njezine cvrste grudi, a zatim jc svojim iskusnim prstima poceo milovati. Karen je od uzbudenja zatvorila oci i vec sljedeci trenutak osjetila njegove usne na grudima dok su je njegove ruke strastveno milovale po cijelom tijelu. - Divna si... savrsena - kao kroz san cula je njegov vreo sapat. Otvorila je oci i ugledala njegovo uzbudeno lice s izrazom strasti kakav jos nije vidjela. - Karen, toliko te zelim. - Reivel! - strastveno ga je zazvala, bojeci se svoga izdajnickog glasa. -O, Karen! On se s uzdahom nadvio nad njom pogleda prikovanog za njezine usne. Karen je digla ruke da ga zagrli i priblizi sebi, svom tijelu koje je vapilo za njegovom blizinom. U trenutku kad su joj dojke dodirnule njegove snazne grudi, nestalo je sve njezine samokontrole. Dodir njegovih usana u ruku naprosto je pekao i ona je opet zajecala i zadrhtala od neizdrzive zelje koju je probudio u njoj.
- Ah, cini mi se da gubim razum - prosaputao je vise za sebe. - Zaboravi Bernarda. Ti veceras zelis mene... Reci mi, kazi da me zelis! Bernardovo ime kao da je vratilo u stvarnost. Ruke su joj se opustile, a tijelo ukrutilo. Sjetila se njegovih rijeci i pomislila da se on, mozda, pokusava osloboditi Vivian, koristeci se njom. Osjecaj ponizenja ju je obuzeo kad je shvatila da je on ipak iskoristava. - Ne, Reivel! Prestani! - Ne mogu. Moram! Njegovo lijepo lice bilo je izobliceno od strasti i Karen je shvatila da ga u takvom stanju nec'e moci zaustaviti. I ona je tome bila kriva. Znala je sto ce se dogoditi i zato je uz dubok uzdah prosaputala! - Reivele, onda mi makar povjeruj da ti govorim istinu, molim te. Bernard i ja nikad nismo bili ljubavnici. - Cak i u ovom trenutku ne mozes ga zaboraviti i dalje se branis lazima! On se naglo podigao i sjeo na rub kauca laktovima naslonjen na koljena i pognute glave. - Oprosti - prosaputala je Karen uzasnuta njegovim izgledom. - Zbog cega? - upitao je cinicno. - Veceras je ispalo po tvom, ali bez obzira na sve, sad sam potpuno uvjeren da sam ja taj koga zelis i protiv te zelje se nisi u stanju boriti. -Ne... - Strast se ne moze sakriti, i to je jedna od vjecitih istina. Veceras vise nisam raspolozen voditi ljubav s tobom, ali kad za to nadem pogodan trenutak, bit ce to cista strast. On je ustao i krenuo prema vratima. Karen je krenula za njim, ogrnuvsi kucnu haljinu. - Ti mi govoris o strasti i o istini - pocela je ogorcenim glasom. - Zelis me iskoristiti i... Moja je strast iskrenija od tvoje, iako me sram sto sam ti dopustila da me dovedes do takvog stanja. Jos je veca ironija sto mi ti zamjeras na lazima. Ja ne lazem, i sve dok mi ne povjerujes, nemoj ni pokusati da me opet vidis. - Ipak cemo se vidjeti - odgovorio joj je. Jos jednom je pogledao svojim prodornim ocima kao da je i na taj nacin zelio potvrditi svoju cvrstu odlucnost, i zatim je otisao. Karen je ljutito zalupila vratima. Pokrila je lice rukama i pocela plakati. Znala je da postoji samo jedan odgovor, a to je da ne dopusti scbi bilo kakav kontakt s Reivclom Dradcnom.
Sesto poglavlje
Nije bilo razloga da ga izbjegava je vec iduci dan cula od Mary da je Reivel otisao u Cad gdje su izbili nemiri. Bila je svjesna da svakim danom sve vise misli na njega. Bojala se za njegov zivot i pomislila bi cesto kakva je to ironija da bude zabrinuta za covjeka kojeg mrzi. Kad je u Reivel nakon tri tjedna otisao u nesto mirniju Ganu, ona je odahnula. Da bi se barem na neko vrijeme oslobodila uspomena, Karen se prihvatila posla. Medutim, nakon sest tjedana jedan njihov susret kobno je utjecao na cijeli njezin zivot. Jednom prilikom slucajno je vidjela Justinu u drustvu nekih raskalasenih mladica u koznatim odijelima i s brzim motorima. Karen je instinktivno osjetila da to nije drustvo za jos nezrelu djevojcicu. Morala je o tome razgo-
varati s Bernardom, a to nije mogla uciniti telefonom. Zbog toga ga je pozvala da dode k njoj. Bernard se u prvi mah iznenadio kad je cuo s kim se njegova kci druzi, a zatim se ozbiljno zabrinuo. - Hvala ti na upozorenju. Justina je pametna djevojcica. Razgovarat cu s njom i uvjeren sam da ce shvatiti moje razloge zbog cega se bojim za nju. Bernard je ustao i krenuo prema vratima. - Karen - pocne nesigurnim glasom. Najiskrenije sam ti zahvalan za brigu koju si pokazala zamoju kcer... i za to sto me slusas... i razgovaras sa mnom - Ali, ti si mi najbolji prijatelj - odgovorila je i odjednom se osjetila krivom sto je on bio kod nje. - Ako je to ono sto zelis... - Bernardov glas je zazvucao jos rise. U posljednje vrijeme mi se cinilo da me izbjegavas. - O, ne! Kako bi to mogla? Ai zasto bih to cinila? On joj nije nista rekao. Uhvatio ju je za ruku i blago je stisnuo, pozeljevsi joj laku noc. Karen je otisla u kuhinju da odnese case kad je cula zvono na vratima. Polako se vratila pitajuci se da nije, mozda, nesto zaboravio. - Bernarde? Zasto se vracas? - upitala je oprezno kroz jos zatvorena vrata. - Nije Bernard! - zagrmio je dobro poznati glas. - Pusti me unutra, Karen. Drhtavim rukama otvori vrata i pusti Reivela da ude. Na lieu mu se mogao jasno primijetiti umor pomijesan s bijesom. - Mislila sam da se to Bernard vratio. Maloprije je otisao... - Znam - ljuto joj je odgovorio. Sjedio sam vani i razmisljao da li da udem i da ga izbacim iz stana. Na njegovu srecu otisao je prije nego sto sam donio odluku. Karen ga je nijemo pogledala. Promatrala je to umorno preplanulo lice na kojem su se sada jos vise isticale ostre jabucice. Primijetila je po sijevanju njegovih ociju koliko se suzdrzava od bijesa. Izgledao je opasno. Umoran, ljut, ocito je opet donio pogresan sud o njoj. Medutim, jedino cega je bila svjesna, bilo je da je on ponovno tu i samo jedna jedina misao bila joj je u glavi... O, moj dragi, najdraza moja ljubavi... 1
:•: :•: :•:
Karen se osjecala lako i poletno kao da je u nekom bestezinskom stanju. Cinilo joj se posve normalno to sto je voljela Reivela. Medutim, kad je ugledala njegov vec dobro poznati izraz cinizma na lieu, njezino odusevljenje je nestalo isti trenutak. Shvatila je da se nista nije promijenilo u njegovom odnosu prema njoj. - Zelis li kavu... ili casu vina? - upitala je nesigumo. - Zelim samo tebe - odgovorio joj je muklo. Karen obori pogled zbunjena njegovom otvorenosc'u. U sebi je mislila da i ona, vjerojatno, istom mjerom zeli njega, ali zar je mogla sada to priznati? Njegov nervozan smijeh natjerao ju je da ga ponovno pogleda. - Pitam se koliko ima budala poput mene nastavi on s gorcinom. - Znas li, Karen, d 7
sam proteklih sest tjedana neprestance mislio lice. Njezno ju je polozio na krevet i legao na tebe? Rekla si da mi ne bi mogla lagati. I pokraj nje. Nije je prestajao ljubiti dok su mu ja sam pomislio da je to, mozda, istina, da ti i ruke vatreno lutale njezinim tijelom, osloBernard ipak niste ljubavnici. Kako sam mo- badajuci je ostataka odjece. gao biti tako naivan! Karen, zar mozes nakon Zatim se za trenutak odvojio od nje da bi svega ocekivati da ti vjerujem? Nikad vise! je pogledao. Karen nije osjecala ni strah ni - Ali, Reivele, imao si pravo! Bernard je sram, vec neko cudno zadovoljstvo sto ga prizor koji vidi jos vise uzbuduje i odusevljava. bio ovdje, ali... mi nismo vodili ljubav. - Veceras - ironicnim glasom je prekine - u Njegova strast pojacavala je njezinu. to mogu vjerovati, jer se po tebi vidi da nisi - O, Karen - prosaptao je vise za sebe. maloprije ustala iz kreveta. Zudio sam za ovim tako dugo... mastao sam o Karen ga je promatrala sirom otvorenih tebi u besanim nocima... Tijekom svih ovih ociju kao da ne vjeruje u ono sto je cula. Nije beskonacnih do bola sest tjedana... mogla povjerovati da je postojala mogucnost Znala je da govori istinu. Kad se njegova da joj on doista povjeruje i da je ta mogucnost ruka ponovno spustila na njezine grudi i popukom igrom slucaja otisla u nepovrat. Ne, to cela je milovati, Karen zatvori oci i zajeci od je nemoguce. On joj mora vjerovati. To je za zadovoljstva. Ispruzila je ruke i blago ga nju od zivotne vaznosti. privukla. - Reivele, sjedni, molim te, i saslusaj me Tako ga je voljela! Zeljela mu je to reel, ali kao sto si to i zelio u pocetku. ucinit c'e to kad bude sigurna da i on prema - Necu si vise dopustiti tu glupost. To je njoj gaji takve osjecaje. sindrom vojnika i novinara: dom i zene iz- Molim te, Reivele, molim te - saptala je u gledaju mnogo privlacniji kad su daleko. I transu, ali je on njezine rijeci drukcije shvatio. glad za zenom nakon duge apstinencije nam Za tren oka oslobodio se ostataka svoje je isto zajednicka osobina. odjece i legao pokraj nje. Kad je osjetila nje- Bilo kojom zenom? - upitala je ona s gor- govo golo tijelo pokraj svoga, Karen prozme cinom. Bernard joj je te veceri rekao da je Vi- novo i snazno uzbudenje. Pocela ga je jos vavian odsutna. Je li zbog toga Reivel dosao trenije milovati, sve dok nije zacula njegov promukli isprekidan glas. ravno k njoj? - Sto se mene tice, nije u pitanju bilo koja - Oh, Karen, tako te zelim. Oprosti, mila, zena, Karen, vec' samo ti. vise ne mogu cekati. - Reivele... Ona to nije ni zeljela. Samo u jednom tre- Vjerojatno bi bilo bolje da sam otisao u nutku svijest je opomene, ah strast je bilajaca. svoju uobicajenu voznju, ali pretpostavljam Nakon sto je dostigao vrhunac, Reivel se da je i tebe vec proslo naivno doba romantiz- okrene na drugu stranu. Dugo je tako lezao ma. Sad su ti dvadeset i cetiri godine, zar ne? zatvorenih ociju. Karen je vec pomislila da je Pretpostavljam da vec imas neko iskustvo. zaspao. Zadrhtala je. Zeljela ga je dodirnuti, Karen ga nije imala, ali je znala da nije bilo da je on zagrli nakon svega sto se dogodilo, nikakve svrhe da ga u to uvjerava, jer joj sig- ali se nije usudivala uciniti prvi korak. Ma kako to cudno izgledalo, on je jos bio za nju urno ne bi vjerovao. - Dodi - cula je njegov promukli glas i vid- stranac. Lezala je tako pokraj njega, osjec'ajuci kako je obuzima neko razocaranje i sve veci jela kako je ispruzio raku prema njoj. Karen je stajala neodlucno. Nije zeljela da osjecaj osamljenosti. vode ljubav sve dok je on prezire. A zatim ga On se napokon pomakne. Ustao je i sjeo na je pogledala. U njegovim ocima primijetila je rub kreveta, ali je jeziva tisina potrajala jos glad koja ga je ocito mucila u kutovima usana nekoliko casaka. jasno se mogla primijetiti patnja. Bila mu je - Zasto? - upita je on skoro neprepoznatpotrebna! Zaista mu je bila potrebna pa vise ljivim glasom. - Zasto si... O, Karen, kako si nije bilo vazno sto c'e to biti samo veceras. mogla dopustiti da ti ovo ucinim? Nec'e vise misliti na Vivian i ostale. - Oprosti, trebala sam ti reci - tupo mu je Spustila je pogled i polako mu prisla. Vec odgovorila. iduc'i trenutak nasla se u strastvenom zagrlja- A ja ti, vjerojatno, ne bih povjerovao - doju. Kad ju je poljubio, ucinilo joj se da je sve- dao je on gorkim uzdahom. ga nestalo. Postojali su samo njih dvoje i zeReivel je ustao i poceo se oblaciti. Lice mu lja koja ih je vezala i spajala u jedno. Sve Ka- je bilo smrknuto, ali su njegove plave oci sijerenine sumnje i bojazni su se u masti rasprsnu- vale od bijesa. Nije znala u cemu, ali je osjele. Ceznja i strast su izbrisale svaku razliku cala da su oboje pogrijesili. izmedu onoga sto bi svijest u drukcijem tre- Zao mi je - rekla je tiho. nutku nalagala da cini ili ne. Postojalo je samo - U to sam siguran - jetko joj je odgovorio jedno rjesenje i spas iz vatre u kojoj su se obo- zakopcavajuci kosulju. - Nije bilo onako kako je nasli i Karen ga se vise nije bojala. si ocekivala, zar ne? Zaista, sjajno si se poS istom strascu odgovarala je na njegove sluzila sa mnom... Zaboga, Karen, zasto si mi poljupce. Kad mu je u pocetku prisla, ucinila dopustila da ti to ucinim? Nije trebalo da ti se je to kao da se zrtvuje. Medutim, sada strast to prvi put dogodi na takav nacin. Bez obzira koju je osjecala prema njemu ucinila ih je rav- koliko si neiskusna, trebala bi znati da vise nopravnima. Osjecala je potrebu da ga osjeti nisam u stanju se suzdrzavati i biti obziran... na sebi, u sebi, kao da bi bez toga neizreciva Jesi li me tako zeljela kazniti, dokazujuci mi da nisi bila s Bernardom? Zasto? praznina ispunila svaki djelic njezina bica. Za nekoliko trenutaka njezina bluza i suknZato sto te volim, pomislila je, ali nije mu ja bile su na podu sobe. Nasla se u njegovu to mogla reci. Vidjela je da mu je tesko i kao da snaznu zagrljaju dokju je nosio prema spa- pokusava sa sebe skinuti krivnju. Po shvacanju vac'oj sobi i vrelim poljupcima obasipavao joj njihove sredine, djevice su bile tabu-teme.
Ona je duboko uzdahnula i okrenula glavu. Nije zeljela nista reci o svojim osjecajima, jer to bi jos vise pojacalo njegov osjecaj krivnje, a ona nije htjela nikom biti uzrok patnje, pa ni Reivelu. Nije htjela da on osjec'a bilo kakvu obvezu prema njoj. Odjednom je osjetila kako se bijes budi u njoj. - Zar to nije tipicno musko ponasanje? Sad pokusavas po svaku cijenu krivnju prebaciti na mene. - Ne bih te uzeo da nisi to zeljela. - Pa, ja sam to zeljela, zar ne? On je poceo nervozno setati po sobi. - Kako to da ti i Bernard niste bili ljubavnici? - Reivel, on je ozenjen i... - Vjerujem da je to vise zahvaljujuci njemu nego tebi. U svakom slucaju, dobro si me iskoristila. I iako si dobila sto zasluzujes, zao mi je sto sam te povrijedio. Karen, otici cu iz tvog zivota. Trebao sam prije skupiti snage i to uciniti. Osim toga, bio bih ti zahvalan da se i ubuduce drzis dalje od mene. Karen je ustala, obukla haljinu i krenula prema vratima sobe. Nije vise imala snage govoriti. Prisla je izlaznim vratima i otvorila ih cekajuci da on izade. On je za trenutak zastao. - Karen, ozbiljno sam mislio ono sto sam maloprije rekao - rekao je suho. - Naravno - potvrdila mu je kroz stisnuto grl°Vjerojatno ga vise nikad nec'e vidjeti. Cinilo joj se da joj je sva zivotna snaga presusila i da vise uopce nije u stanju ni da misli ni da osjeca. Jedino je znala da s njim sada odlazi njezina ljubav i sreca, i negdje u dubini svoga bica bila je svjesna da vise nikad nec'e mod zavoljeti nijednog drugog covjeka. Kao neki automat zatvori za njim vrata, a zatim krene u kupaonicu napuniti kadu. Topla voda malo ju je smirila i povratila. Nije bilo smisla da sada zali za bilo cim. Sto je bilo ucinjeno, nije se moglo popraviti. Reivelov prijedlog, kako su stvari stajale, bilo je istovremeno i najbolje i najgore rjesenje. Medutim, i pokraj jake volje skoro je bilo nemoguce zaboraviti sve sto se dogodilo te nodi.
Sedmo
poglavlje
Vilo bizu Kaieo je shvalila da jc ustala u drugom stanju. Reivelovo dijete! Znala je da bi ga trebala obavijestiti, ali odlagala je taj trenutak. Reivel je tih tjedana bio opet odsutan. Ona je, medutim, u nesto bila sigurna. Zeljela je to dijete. No, isto je tak znala da mu mora osigurati sredstva za normalan i bezbrizan zivot. Iako i inace nije mnogo trosila, sada je odlucila poceti i stedjeti. Sto se tice njezina posla u novinama, strepila je jedino da o njenoj trudnoci prije vremena ne sazna stari konzervativni Nat. Nije smjela ni pomisliti sto bi bilo s njom kad bi sada ostala bez posla. Poslije druge posjete doktoru, napokon je rijesila razgovarati telefonski s Reivelom. Sve je to bilo mucno i ponizavajue'e i zato je odlucila reci mu odmah da od njega nista ne ocekuje. Oko devet sati okrenula je njegov broj. Nadala se, ni sama nije znala zasto, da ga nec'e zateci kod kue'e, ali ipak je zacula njegov glas. - Halo? Ovdje Braden
- Reivel? - upita slabim glasom. - Tko je to? - upitao je nestrpljivo. - Karen... Karen Dumbarton - Do vraga, Karen! Rekao sam ti da se vise ne mijesas u moj zivot! Nec'u dopustiti da me iskoristavas u bilo koje svrhe. Karen se ucinilo da je njezina ljubav umrla isti tren. - Zar nisi i ti mene iskoristio? - upitala ga je ledeno. - U redu, napravila sam veliku pogresku sto sam te zvala, ali sada, budi siguran, necu to vise uciniti. Ljutito je spustila slusalicu, a zatim se nemocno spustila u fotelju. Vise nije bilo zavaravanja. Ni na koga se nije mogla osloniti, ni od koga ocekivati podrsku i pomoc. Bila je potpuno sama. ***
Dani su prolazili, Reivel je opet bio odsutan i ona je isla na posao bez bojazni da ce ga sresti. Bol i patnja koji su joj u posljednje vrijeme postali skoro stalni pratitelji, sprecavali su je ponekad da realno i logicno prosuduje neke pojave. Ponekad ju je hvatala panika kad je razmisljala o buducnosti. Jos nije skupila hrabrosti da obavijesti roditelje o trudnoci. Oni su bili patrijarhalnih shvac'anja i znala je da ce dozivjeti sok kad cuju pravu istinu. Nije se mogla ni povjeriti svojoj snahi. Lindi, koja je bila draga, ali njih dvije nikad nisu bile tako bliske i intimne. Bilo je strasno to sto je njoj, kojaje toliko voljela djecu, sada vlastito dijete pocelo predstavljati problem. A zeljela ga je vise od svega. Nikome nije pricala o svojim problemima. Nekoliko je puta izasla s Bernardom na rucak i kad ju je on upitao zasto je tako suzdrzana, samo se nasmijesila i rekla da je to vjerojatno umor, jer je uistinu mnogo radila. Ni njemu nije mogla priznati kakvi su je problemi mucili. Mars je bila jedina kojoj je mogla otkriti pravu istinu. jer njezinu budnom oku fotoreportera rijetko sto je izmiealo. Karen se u to vec stotinu puta uvjerila. I zaisia. jednog dana dok su sjedile u kancelariji. Man je upita pogledavsi je ozbiljno. - Karen, sto te muci u posljednje vrijeme? Da te ne poznajem tako dobro, i tvoje nazore u vezi s muskim svijetom. posumnjala bi... - Da, znam... Mislim. shvacam - zamucala je Karen prekinuvsi je. - Imas pravo. Ja sam.. Ne! Bol i patnja pojavili su se na njezinu lieu kad je primijetila osobu koja im je prisla. Problijedilaje isti trenutak i Mary je zabrinuto uhvati za ruku. Reivel je impulzivno uhvati za drugo rame. ali je povukao ruku kad je vidio kako ga je ona pritom pogledala. - Ovo su zenski razgovori - grubo mu se obrati Mary. - Ali, mislim da se ovaj tice i mene. Hajde sa mnom Karen. Odmah. Moramo o ovome razgovarati - njegov glas zvucao je energicno i nije trpio prigovor. - Ne - Karen se povuee nazad. - Nemamo o cemu razgovarati. Ostavi me, molim te, ostavi me na miru. - Volio bih da mogu! - priznao je s nekim bijesom, da je ona shvatila da ga je ta istina boljela.
- Pa, izvoli. Izadi iz kancelarije - hladno je rekla Mary. - Zar ne vidis da ona to zeli? - Zaboga, moramo o ovome razgovarati! Ja sam za to odgovoran - gledao je u Mary, a ne Karen. - Ne brini se, nece joj se nista dogoditi. Mary je pogledala Karen. - Mislim da bi trebala ici s njim, Karen, jer ako sam dobro procijenila situaciju, ova hulja ti nesto duguje. - Idemo, Karen. - Braden je uhvati pod ruku i bukvalno je podigne sa stolca, prostrijelivsi pritom pogledom Mary. Karen je bila tako smusena da se uopce nije opirala. Kad su stigli do parkinga, ona je vec uspjela malo se pribrati i povratiti samopouzdanje. - Reivel, ovo nema nikakva smisla. Mogu ja i sama. Ovo nema nikakve veze s tobom. - Ima veze. I zbog toga se ne prepiri nego udi u auto. Ona je duboko uzdahnula i usla je u njegov auto. - Kamo idemo? - upitala ga je umornim glasom. - Bilo kamo. Vozili su se bez rijeci. Sjedio je pokraj nje i ona je osjecala kako neki nemir raste u njoj. Srce joj se steglo, a da ni sama nije znala zasto. Nervoznim pokretom otkopcala je gumb na trapericama i povukla dolje dzemper. Cini se da je napokon pocela se siriti u struku. Dijete! Karen je iznenada osjetila neku mjesavinu bijesa i prkosa. Napokon ce se suprotstaviti Reivelu i utjecaju koji je imao na nju. Prvi put osjetila je ono iskonsko materinsko osjec'anje prema zivotu koji se vec zaceo i bujao u njoj. To je njezino dijete i nece dopustiti da se torn djetetu nanese bilo kakvo zlo. Reivel je zaustavio auto i jednom parku, i bez rijeci izasao. Krenuo je uz jednu uzbrdicu polako, ali cvrstim korakom. Karen je polako krenula za njim. On se zaustavio na vrhu, okrenuo se prema njoj i prbmatrao je dok mu se priblizavala. Nedaleko od njega zaustavila se i pogledala ga, pitajuci se ocekuje li on da ona prva pocne razgovor. Pogledi su im se sreli, ali umjesto da ih zblize, kao da su sada bili jos udaljeniji jedno od drugog. I tada je Karen shvatila da ga jos zeli i voli, ali i mrzi u isto vrijeme. - Ti si u drugom stanju - konacno izusti. -Da. - Jesi li bila kod ginekologa? - Da. - Je li dijete moje, Karen? Njoj zastane dah, a oci joj se zasuze od iznenadnog bijesa. Znala je da se vise ne moze suzdrzavati i birati rijeci iz bojazni da ga ne povrijedi. - Kako mozes biti tako drzak! Nakon svega sto si mi ucinio. Nisi mi vjerovao, odbijao si me saslusati, progonio me, ostavio u drugom stanju... - na trenutak je zastala jer su posljednje rijeci zazvueale kao da je izdala svoje dijete, ali morala je kazniti Reivela. Toliko je propatila zbog njega. I zato je nastavila. - Svojim ponasanjem ucinio da ti se bojim red i da se sramim javiti to svojim roditeljima. Unistio si mi zivot! I nakon svega stojiS mirno i jos me i dalje vrijedas, da to nije tvoje dijete! Mrzim te, i voljela bih da vidim kako patis i barem za trenutak da shvatis kako je meni bilo zbog tebe!
- Oprosti, Karen, ali morao sam se uvjeriti. - U sto? - u bijesu je nastavila. - Da se uvjeris da nisam odjurila kod nekog drugog nakon... nakon... To i nije bilo neko zadovoljstvo da bih zeljela da se ponovi. On se trgnuo i njoj je bilo drago. - Vec sam ti se ispricao - rekao je muklo. - Nikad nee'es biti ni u sto siguran - nastavila je ona - nikad neces biti u stanju vjerovati obicnim i jednostavnim lj-udima. Ti ne vjerujes da postoje normalni, prirodni ljudi. Ti nisi u stanju shvatiti sto znaci normalan zivot. Reivel je nestrpljivo prekine sijevnuvsi svojim gotovo tirkiznim ocima. - Ovamo smo dosli razgovarati o tvojoj trudnoci. I sto cemo uciniti u vezi s time? - Mi necemo nista ciniti. To se tebe, Reivel, vise ne tice. Uzivao si, a ja cu to platiti. Problem je samo moj i niciji vise. On zamisljeno pogleda u nju i ostane tako bez rijeci neko vrijeme, a zatim joj rece: - Zelim da se udas za mene. Nekoliko trenutaka Karen ga je samo nijemo gledala sirom otvorenih ociju, a zatim se ostro nasmijala. - Cestitam! Ovo je sigurno prvi, a mozda i jedini put da si se spreman zrtvovati u zivotu. Na tvoju srecu meni takva zrtva ne treba. - Karen, jesi li me zato zvala telefonom da mi kazes... Trebao sam pogoditi! Ali, to mi jednostavno nije palo na pamet, sve dok danas nisam cuo tebe i Mary kako razgovarate. - U svakom slucaju... - U svakom slucaju mi cemo se vjencati energicnim tonom je prekine. - Ne. To je dijete moje i ja cu odluciti o njegovoj buducnosti. - To je i moje dijete, i ja imam pravo... - Ti nemas nikakva prava! - Razmisli malo i o pravima djeteta, Karen. Ono ima pravo znati da su mu njegovi roditelji barem pokusali pruziti mogucnost da ima obitelj... Cak i ako brak ne uspije, ono ce barem znati da smo mi pokusali. Vazan je i pokusaj, a ne samo uspjeh ili neuspjeh. - Bez obzira na to, nec'u se udati za tebe. Kakav bi to bio primjer za dijete ako je brak bez ljubavi? - U vecini brakova ljubav se ugasi, bez obzira na to na kojoj su osnovi sklopljeni - Reivel nije mogao da ne primijeti cinicno. - Karen, ti samo mislis na sebe, i to kao na povrijedenu osobu, ali nisi ni prema meni pravedna. Dopustila si da te volim, sakrila si od mene da cekamo dijete, a sada porices to... - Naravno, ti nisi htio, ali sam te ja zavela - prekinula ga je ona s ironijom. - Da sam znao da si nevina, smogao bih snage da se suzdrzim bez obzira kako sam te silno zelio. - A priznao si mi da ne bi vjerovao da sam ti to rekla. I zato prestani me za sve optuzivati. Tko zna, mozda cu imati pobacaj - dodala je tupo. On je ostro pogleda. - Karen, prestanimo prebacivati krivnju s jednoga na drugog. Sto je ucinjeno, ucinjeno je. Sad trebalo razmisliti o djetetu koje ce se roditi za nekoliko mjeseci. Budi razumna. Udajom ces si olaksati mnogo toga. Na primjer, lakse ces i roditeljima objasniti neke stvari ako vec budes u braku. 9
Karen se odjednom osjeti umorna i iscr- mam da se osvijestis. Braden nije covjek za pljena. Zaista bi bilo veliko olaksanje kad bi miran i sretan zivot. Ali, za avanturu, to da. mogla svoje brige podijeliti s nekim. I vjero- Kako mislis ukrotiti tu energiju koja frca iz jatno je Reivel imao pravo kad je rekao da tre- njega? ba barem pokusati. Toliko duguje svome djete- Nisam ni mislila da cu moci to... ukrotiti tu. Napokon, duboko uzdahne i rece: - odgovori Karen lako pocrvenjevsi. - U redu! Udat cu se za tebe. Reivel je dobio pet dana slobodnog, rekavsi Zatim se okrene i krene niz brdo. Sjela je da ce ih provesti u svojoj vikendici koja se u auto i cekala da i on dode. nalazila nedaleko od grada na obali oceana. - Pretpostavljam da bi to htjela obaviti sto Ona je pristala kao sto bi pristala na bilo sto drugo. Njegova domacica ondje je sve pripreprije - rekao je bezizrazajnim tonom. mila za njihov dolazak. -Da. - Zelis li pozvati roditelje? Karen je pogledala na zlatnu burmu koja je - Ne... jos nisam spremna za razgovor s nji- blistala na njezinoj ruci i zamislila se. Jos nije ma. Dosta dugo vec zivim odvojena od njih, znala sto je Reivel ocekivao od njihova braka tako da im nec'e biti neobicno ako im javim i kako ce se ponasati. Prilikom susreta pretkad sve bude gotovo. hodna dva tjedna ponasali su se kao dva pristojna stranca. Bilo joj je neugodno i nezgod- Zelis li pozvati nekog posebno? no da ga pita bilo sto u vezi s tim. - Mary i moju susjedu. - A Bernarda? - upitao je pogledavsi je Vec se gotovo smracilo kad su krenuli preiskosa. ma njihovom novom i privremenom boravistu. -Ne! - Kako se osjec'as? Jesi li dobro? - upita je - Ali, zasto? - upitao je uz osmijeh, izaziva- on. juc'i je. - Posto je bio fer prema tebi i nije te - Da, hvala. dirao prije, mislim da bi ti jos manje stete na- Ucinilo mi se da si popila malo vise samnio svojim prisustvom u torn velikom tre- panjca nego sto bi zena u drugom stanju to nutku. Sama si rekla da ti je dobar prijatelj. smjela. Medutim, nisam ti htio rec'i to pred - Prestani! - viknula je ljuto, a on se samo ljudima. nasmijao. - Hvala ti - odgovori mu. Ali, mozda bi bilo Dok su se vozili natrag, pocela je ozbiljni- bolje da nesto ne bude u redu. Tada bismo je razmisljati o odluci koju je donijela napre- mogli prekinuti ovu farsu. cac. Kako ce samo izgledati taj brak temeljen - U braku smo tek nekoliko sati, a ti vec na njegovom nepovjerenju i netrpeljivosti. pricas o razvodu. Sigurno ce se osjecati kao u klopci, jer je vec - Zar ti o tome ne razmisljas? sada pokazao svoje pravo lice kad je cuo da je On joj nije odgovorio, vec je promijenio u drugom stanju. Vjerojatno se odlucio na ovaj temu razgovora. korak iz osjecaja krivnje. - Jesi li telefonirala roditeljima? Nije znala kako zamislja taj brak, i sto od - Da. Bili su iznenadeni, ali su nam pozenje ocekuje, ali bilo ju je sram da ga to pita. ljeli srec'u i pozvali nas u posjet. Rekla sam im Ako ga vise nije privlacila, da li ce traziti dru- da je izmedu nas... velika ljubav. Nadam se da ge zene, Vivian, primjerice? To bi tesko mogla ti ne smeta ta mala laz. podnijeti. - Zastd bi? Tebi je stalo do njihovog misljeOna je opet tesko uzdahnula. Kad bi samo nja, a ne meni. A Bernard? Jesi li njemu javila? posjedovala kvalitete koje bi mogle zadrzati -Da. paznju nekog muskarca, pomislila je gorko. Ali, I to je ucinila na kukavicki nacin. Telefoona je bila tako obicna i toliko joj je toga ne- nom. Bernard je bio sokiran i vjerojatno se rasdostajalo. Reivelu je bilo dovoljno samo jed- tuzio torn njezinom odlukom, iako nista nije nom da vodi s njom ljubav i vec nakon toga ze- pitao. lja ga je prosla. A ona ga je jos voljela i zeljela. -I? Oci su joj se napunile suzama. Vjerojatno -1, nista - odgovorila mu je ravnodusno. ce on ocekivati da prve bracne nodi vode U sebi se pitala zasto je Reivel toliko zaljubav. Nece ga odbiti. Da ima vise iskustva, jedljiv i nepovjerljiv kad je Bernard u pitanju. mozda bi mogla s malo vise lukavstva opet ga Cinilo se da ga i sama pomisao na Bernarda vezati za sebe. Ipak, moze barem pokusati. U razdrazuje. Je li on bio ljubomoran na Bersvakom slucaju, nista je ne moze vise i jace narda zbog Vivian? Vivian ga je voljela, ali povrijediti nego sto je on to ucinio dosad. Bernarda nije zeljela napustiti zbog statusa Medutim, znala je da se nece sluziti jeftinim koji je uz njega imala. Karen zatvori oci. Sto trikovima da pridobije njegovu ljubav. Ponos je Reivel rekao Vivian? Je li joj rekao istinu, joj ne dopusta da se u bilo cemu sluzi takvim uvjeravajuci je da to nece poremetiti njihove sredstvima. odnose? Dodir Reivelove ruke i njegov upitan pogled vratili su je iz svijeta misli. - Oprosti, Osmo poglavlje zamislila sam se. Nisam cula sto si me pitao. Vjencanje je bilo vise nego skromno. S '- Pitao sam te da li ste ti i Bernard ... Karenine strane bile su prisutne samo Mary i Uostalom, nije vazno. Zelis li nastaviti raditi? susjeda, a Reivel je pozvao nekoliko svojih - Voljela bin. Trazit cu neke poslove koji kolega koje je i Karen znala iz videnja. Mary su manje fizicki naporni, naravno, sve, dok se je zabrinuto gledala i jednom je upitala. budem dobro osjecala. - Jesi li sigurna da si ucinila ono najbolje? - Mozda je to i dobro da se ne bi osjecala - Sada je kasno da me za to pitas. osamljeno. Ja cu cesto biti odsutan. Pretpo- To sam te vec pitala. Zaista si nekad to- stavljam da si s tim racunala. liko neozbiljna da dobijem zelju da te prodr-Da.
10
- Jesi li se zato odlucila postati mojom zenom, racunajuc'i da ce takav brak biti... podnosljiv? - upita je ironicno. - Odgovaraju li ti dugi i cesti rastanci? - Ne! Da... Zapravo, moras priznati da ce tako biti bolje... lakse, ako se ne vidamo cesto - odgovorila mu je nesigurno, jos osjecajuc'i neku nelagodu kad se razgovor ticao njih osobno. - Za koga? - upita je ostro. - Karen, zelim da odmah razjasnimo jednu stvar. Kad budem kod kuce, ocekivat cu od tebe da ispunjavas sve obveze koje zena ima prema svom muzu. Zeljela je da bude malo jasniji, ali se opet nije usudila pitati sto sve pod time podrazumijeva.
* **
Unutrasnjost kuce bila je ugodna. Namjestaj je bio u boji drveta s detaljima u toplim i mirnim bojama. Medutim, Karen se nije mogla opustiti. Osjecala se tako napeta da jednostavno nije mogla otvoriti usta. Vise je nije bilo briga sto ce Reivel pomisliti. Ona jednostavno nije bila u stanju uklopiti se u tu situaciju. Shvatila je da jos nije bila spremna za brak. U tisini su vecerali. Reivel je otvorio bocu vina, ali ona je odbila, sjetivsi se primjedbe o sampanjcu. Zatim su popili kavu dok je on prelistavao novine, a ona ukoceno sjedila u udobnoj fotelji. - Umorna sam. Idem se istusirati i lec'i - napokon rece i upitno ga pogleda. On ravnodusno slegne ramenima, kimne glavom i nastavi citati novine. Kad se istusirala, Karen ude u spavac'u sobu i sjedne ispred toaletnog stolica. Na trenutak se zagleda u svoj odraz. Bez sminke i blijeda u lieu izgledala je tako obicno, pomisli grozno, ne primjecujuci u svojoj nervozi svoje prekrasne bademaste oci i lijepo oblikovana usta. Presla je zatim pogledom preko sobe na trenutak se zaustavivsi na velikom bracnom krevetu. Duboko udahnuvsi, spusti brzo pogled. Usao je Reivel i ne obracajuci na nju paznju uzeo svoj ogrtac i polako zatvorio vrata za sobom. Otisao je u kupaonicu, pomislila je u sebi i duboko udahnula. Ustala je panicno ne znajuci sto da radi. Brzo je prisla polici s knjigama i uzela jednu. Bila je zadubljena u citanje kad je cula njegove korake u sobi i kako se zaustavlja pokraj nje. Nije odmah podigla pogled. Kad je to napokon ucinila, zastao joj je dah. Bio je svjeze obrijan i u kratkom ogrtacu. Znala je da ispod njega nema nista. On je ispruzio ruku i blago joj uzeo knjigu. - "Rat i mir"? O, ne, Karen. To je divna knjiga, ali bojim se da nee'es za nju imati vremena ovih pet dana. Imam za tebe druge planove. Uhvatio ju je za ruke i njezno je privukao. Ona zadrhti osjetivsi iznenadno uzbudenje, ali i strah. On je to primijetio i upitao je: - Karen, ti znas da od tebe ocekujem sve sto mu ocekuje od svoje zene, pogotovo prve bracne noci, zar ne? - Nisam bila sigurna u to - prosapce. On kao da se iznenada necega sjetio i zabrinuto je upitao. - Smijemo li voditi ljubav kad si u drugom stanju?
- Da... razgovarala sam s lijecnikom. - Pretpostavljam da ti je zao sto si dobila potvrdan odgovor - ironicno je dodao Reivel. - Karen, prestani se ponasati kao da ides na pogubljenje. Pet dana cemo biti zajedno i nemojmo ih zagorcavati jedno drugome. Posto mu ona nije nista odgovorila, on natavi. - Karen, obecavam ti da nece biti kao prosli put. Nemoj se bojati. Vidjet ces da ce ti biti lijepo - on joj polako skine ogrtac. - Ne! - viknula je svjesna da je samo zelja za njezinim tijelom kod njega nece zadovoljiti. To je bilo ponizavajuce. Onaje zeljela vise od toga. Zeljela je njegovu ljubav. Ako to nije mogla dobiti, nista drugo joj nije bilo potrebno. - Ne zelim voditi ljubav s tobom! - Ali ipak hoc'es, draga. Nemam namjeru da se zrtvujem, jer sam oduvijek takve smatrao budalama. Oboje smo upali u zamku, ali cemo se izvuci iz nje kako bolje i ljepse mozemo. - Reivele, molim te... - nije mogla vise izdrzati njegovo milovanje, te se pokusa izmaknuti. - Karen - on je zadrzi. - Platio sam visoku cijenu za ono sto sam ti ucinio. Dao sam ti svoje prezime i ocekujem nesto zauzvrat. - Ali, ti me cak vise i ne zelis! - Varas se! - on je naglo privukao sebi i surovo je poljubio. - Zelim te, Karen. Ti ne mozes ni zamisliti koliko mi je snage trebalo da se suzdrzim da te ne dodirnem i zagrlim ova dva tjedna. Do ludila me dovodila zelja da razbijem sve barijere koje si postavila oko sebe. Ni na sto drugo nisam mogao misliti osim na tebe i nasu prvu bracnu noc kad cemo opet biti zajedno, a da ti to ne shvatis kao nasilje nad sobom. Znala je da govori istinu. Medutim, to nije bilo dovoljno. Vrijedalo ju je to sto on njihovu vezu svodi samo na bioloski nivo. - Ali ja tebe ne zelim - slagala je ona promuklim glasom. - Prije si me zeljela i ucinit cu sve da se to ponovi.
-Nc!
- Da - njegove ruke svukle su njezinu spavac'icu i zaustavile se na njezinim jedrim bujnim grudima. Karen osjeti zadovoljstvo i uzbudenje kako struje njezinim tijelom. - Mrzim te - prosapc'e i zaista je tako osjecala kad je vidjela njegov prodoran pogled kroz poluspustene kapke kao da je zelio vidjeti reakciju na njegovo iskusno milovanje. - Mislim da i ja tebe mrzim. Karen - rekao joj je ubrzano disuc'i. - Ali te ipak zelim. On je uzme u narucje i odnese na krevet. Prelijepa si - saptao je. - Moje tijelo, to zelis reci - ispravi ga ona. - Nevjerojatno si lijepa - saptao je. Njegove ruke i usne lutale su njenim tijelom. Vrlo brzo svijet je za nju prestao postojati. Postojao je samo Reivel i neizdrziva zelja da im se tijela spoje i postanu jedno. - Reci mi, Karen, sto osjecas? - dopre do nje njegov glas kao iz drugog svijeta i isti trenutak je podsjeti na nesto sto nije smjela zaboraviti. - Mrznju.
- Atvoje tijelo, sto ono osjeca? - nastavi on obasipajuc'i je jos strasnijim milovanjima. - Zadovoljstvo - zajecala je ona. Oboje su dahtali od zelje, ali se Reivel jos suzdrzavao. Pronalazio je na njezinu tijelu jos osjetljivija mjesta, sve dok nije potpuno izgubila kontrolu nad razumom. Vise nije mislila ni na ponos ni na sram. - 0, Reivele... - Reci mi, Karen, sto zelis? - Tebe. - Reci, onda... - Zelim te, Reivele... Tako te zelim... On je ubrzano disao i kroz isprekidani dah onaje cula kako joj govori. - Rekao sam ti da ces me moliti. Njoj se oci napune suzama kad osjeti kako prodire u nju. I tada, prvi put te veceri njegov glas se ispuni njeznoscu. - Ne boj se, Karen. Ovaj puta bit ce ljepse. I iako je zaista bilo kako je on rekao, poslije svega Karen se okrene na drugu stranu i pocne plakati. Osjecala se opet ponizeno. Zar mora po svaku cijenu doseci vrhunac zadovoljstva? Zatim osjeti kako je Reivel pazljivo pokriva svilenim pokrivacem. Njegova ruka je njezno pomiluje po ramenima. - Nemoj, Karen. Molim te, nemoj. Medutim, nije se mogla zaustaviti. On glasno uzdahne. - Od tvog placa se osjecam surov i bezdusan. - Kad ces me prestati optuzivati za sve sto ti se ne svida? Po prirodi si surov, moj plac s tim nema veze... Znas li da te jos mrzim? - Znam - rekao je tiho i sklonio ruku s njezina ramena. Bilo joj je zao sto je to ucinio, jer bez obzira na sve, toplina njegove ruke ulijevala je malo utjehe. Osjecala se slabom kao da je iz nje istekao i posljednji atom snage. Vrlo je brzo zaspala. Probudila se prije svanuc'a i vidjela da je u Reivelovom zagrljaju. Padajuci ponovno u san instinktivno je pruzila ruku i pomilovala ga po lieu. - O, Karen - prosaptao je s bolom u glasu. - Ne mogu te ostaviti samu. Znam da me mrzis, ali moras biti moja. Bez obzira kakvo zlo da sam ti nanio, zar ovo nije osveta, ovo saznanje da ne mogu bez tebe, da si me potpuno osvojila i zarobila? Nikada mi se to jos nije dogodilo. Nemoj misliti da mi je lako Sto ti ovo priznajem...
Deveto
poglavlje
Njeno tijelo nije se obaziralo na njen ponos svih pet dana. U njegovom narucju onaje zaboravila na sve. Upoznala je njegovo snazno tijelo bolje od sVog. U trenucima kad ih nije spajala strast, medu njima je vladala netrpeljivost. Shvatila je da su njenom muzu izazovi u zivotu bili neophodni. Kako bi sve moglo biti drugacije i bolje kad bi on osjecao nesto vise od obicne fizicke zelje prema njoj? Jednom dok su poslije rucka sjedili u dnevnoj sobi, njoj je pozlilo. Reivel je odmah ustao i prisao joj s izrazom iskrene zabrinutosti na lieu.
- Karen! Nije ti dobro? - Oprosti. To je od kave poslije rucka. On ju je uzeo u narucje i odnio je na kauc. Nakon nekoliko trenutaka vratio se i donio joj blagi caj bez secera, bas onakav kakav je voljela. S nekom gorcinom Karen se upitala otkud odjednom ta njegova paznja. - Osjecas li se bolje? - Da, hvala... - Uglavnom se dobro osjecas pa zaboravim da si trudna. - Da, zdrava sam, na zalost - rekla mu je s ironijom - tako da su male sanse za pobacaj. A rado bih te oslobodila... - Ovoga pakla u koji smo upali - dodao je on s gorcinom. Naglo se okrenuo i izisao. Karen je duboko uzdahnula. Mozda e'e biti lakse kad se vrate doma i posvete se poslu. Izgleda da je Reivel mislio kao i ona, jer je jos iste veceri rekao. - Mozda cemo se... manje mrziti kad se vratimo u grad. Reci mi, Karen, mrzis li vise mene ili sebe? Onaje nijemo odmahnula glavom. Dodir njegovih ruku po njenom tijelu przio je i nije joj dopustao racionalno razmisljanje. - Nisam sigurna sto je posrijedi - dodao je muklim glasom, spustivsi svoje usne na njene grudi. I sve se zavrsilo kao i svaki put prije toga, njenom potpunom predajom svijetu culnog zadovoljstva. * **
Medutim, ni u Capetownu nije joj bilo lakse. Reivel je imao prekrasnu kucu. Odbio je Kareninu molbu da spavaju u odvojenim sobama, ali je vec prve veceri rekao da izlazi. Posto se do jedanaest sati nije vratio,"ona je odlucila lec'i. Ali nije mogla zaspati. Sumnje su se redale jedna za drugom. Zbog cega ga toliko voli, pitala se u sebi. On nije nicim zasluzio njenu ljubav. Koliko li ce samo jos biti noc'i poput ove, pitala se ona u ocajanju. Kad se vratio oko dva sata poslije ponoci, Karen je jos bila budna, mada se pretvarala da spava. Ali kad je Reivel legao na svoju stranu kreveta, nije je cak ni pokusao dotaknuti. Oci su joj se napunile suzama. Rano ujutro probudio ih je telefon. Urednik je obavijestio Reivela da je izbila neka pobuna i da treba hitno putovati u Johanesburg. - Ne znam kad c'u se vratiti - rekao je kad je spustio slusalicu. Brzo je ustao i poceo se oblaciti. Iz dzepaje izvadio kljuceve i pruzio joj. - Ovo su kljucevi od kuce. S domac'icom se dogovori oko kuc'nih obveza. Stp se tice kuhanja, radova u vrtu i tome slicno, ne ocekujem od tebe da se toga prihvatis. Ali mozes raditi ako ti to pricivanjava zadovoljstvo. - Hvala. - Zatim, danas ce to posjetiti Noel Malherb. Cula si za nju. Ona se bavila uredenjem ove kuce. Otici ce s tobom i do tvog bivseg stana da biste zajedno odlucile sto se do tvog namjestaja moze prenijeti ovamo, ali ti sama odluci. Ucini kako mishs da je najbolje. Vidjet cemo se uskoro. Vjerojatno sljedeci tjedan. Jos jednom je pogledao i zatim krenuo k vratima. Otisao je, a da je cak nije ni poljubio, kao sto bi svaki drugi suprug ucinio. Kad je Noel stigla, Karen je zastao dah. Izgledala je ljepse nego je ona ocekivala. Kreta-
11
- Reivelov posao... - Ja rtisam mislila na njegov posao. Sto mislis, koliko dugo ces jos moc'i zadrzati njegov interes? Sto ti mozes pruziti covjeku kao sto je on? Mogu garantirati da kad ste Zajedno kod kuc'e, on pokusava pronaci razloge da izade. I sto mislis, gdje ce tada biti i s kim? - Molim vas... ja ne mogu s vama razgovarati o svom braku - Karen se osjecala jadno, ali je ipak s ponosom digla glavu i srela ledeni pogled Vivianih plavih ociju. - Ali, ja sam zbog toga dosla - zlobno se nasmijesila. - Bila sam s Reivelom u Johanesburgu i on mi je sve ispricao. Kako si ga samo lako uhvatila u zamku! - Nisam ni pretpostavljala da se mozes posluziti tim starim trikom. Nadam se da si zaista trudna, a ne da se pretvaras. Karen je instinktivno prekrizila ruke. - Ja nisam trazila od Reivela da se ozeni mnome - rekla je suho i primijetila kako se isti trenutak na Vivianinom lieu pojavio izraz mrznje. - Upozorila sam te da ne dopustis da te on iskoristi - nastavila je Vivian. - Ali ti me nisi poslusala i sada on mora platiti visoku cijenu za zadovoljstvo koje je imao, bez obzira kakvo je ono bilo. Karen je pocrvenjela. - Molim vas... idite. - Oci su joj se napunile suzama, nije se mogla suzdrzati od placa. - Pa ti ga, jadnice, volis. Karen nije bila u stanju da joj odgovori. Gledala je u stranu, osjecajuc'i jos pored sve*** ga i mucninu. Reivel je bio odsutan vec tjedan dana. Noel - A ja ga imam! Ja imama covjeka kojeg ti je cesto bila u kuci gdje je s majstorima radi- zelis! - Vivianin glas je zvucao pun zadovoljla ria preuredenju studija. Karen se vec umo- stva. - Kako se osjecas, Karen? On je moj i rila od njene price i svojih osobnih problema uvijekce to ostati! i zeljela je s nekim normalno razgovarati. KoZaculi su se koraci na vratima i one su se ga god je zvala, nije ga nasla. Tad je nazvala obje okrenule u torn smjeru. Karen je osjetila Bernarda, ali nakon razgovora s njim, shvati- laku vrtoglavicu. Njegove gotovo tirkizne oci la daje progrijesila. promatrale su je s ironijom. Od njega je saznala daje Vivian u JohanesVivian se prva sabrala. burgu odakle je i Reivel pratio dogadaje. Ka- Reivele! Jesi li se sada vratio? Upravo renine muke su se nastavile. sam se spremala krenuti, ali nadam se da e'emo I tada se jednoga dana pojavila Vivian. se vidjeti? Izgledala je predivno. - Naravno. Idem te ispratiti. - Karen koja - Jeste li za caj, kavu ili... - pocela je Karen. je nepomicno stajala, jedva daje pogledao. - Pobogu, ja sam navikla da u ovoj kuci piReivel se vratio s treskom zalupivsi vratijem nesto jace. Nije, valjda, da se ovdje ne pije ma. Zaustavio se nedaleko od nje, gledajuci nista zestoko zbog bebe? je prodorno i ona je pocela drhtati nesvjesno Karen je osjetila kako joj boja nestaje s lica. koraknuvsi unazad. Kad je on to primijetio, Reivel je sa svojom ljubavnicom razgovarao usne su mu se stegle. o tome, rekao joj je zbog cega se ozenio. - Sto te je tako uznemirilo, Karen? Vivian Polako je prisla bifeu i usula gosci viski. dolazak ili moj povratak? Smiri se, mozda ona Zatim je sjela u fotelju nasuprot Vivian i ima ono sto ti zelis, ali, isto i ti imas ono sto cekala da ona prva zapocne razgovor. Medu- ona zeli, i to na kakav nacin! - dodao je on s tim, njoj se nije zurilo. Polako je pijuckala i gorcinom. ispitivacki gledala Karen. Kao sto je Vivian rekla, njegova ozlojede- Noel je dobro obavila svoj posao. Kuca nost sto je upao u zamku braka bez ljubavi biizgleda vise nego pristojno. Medutim, zanima vala je sve veca, s uzasom i bolom primijetime kako se tebi svida zivjeti u kuci koju je la je Karen. preuredila Reivelova bivsa ljubavnica? - Oprosti - prosaputala je ona. - Ona je najbolji dekorater u gradu - odgoOn je nervoznim korakom krenuo prema vorila je Karen. - Osim toga, kuca je uredena prozoru i zatim joj suho rekao. po Reivelovom ukusu. I meni se svida. - Veceras izlazim i ne znam kad cu se vrati- Iznenadujes me - Vivian je kao uzdahnu- ti. Nemoj me cekati. la. - Ne mogu shvatiti kako ljudi luduju za - Kamo... kamo ides? starim kuc'ama. Ja volim moderne stvari. Ja se - Idem u voznju motorom, vjerojatno do ne bih usudila ovdje ostati sama nocu, a ti ces vikendice. cesto to biti, zar ne? Karen se sledila krv u zilama. la se gipko poput plesacice. Na sebi je imala svijetlopavli komplet koji je jos vise isticao njene oci. Karen je morala priznati da je u usporedbi s njom izgledala veoma obicno i nije ni cudo sto je Reivel sinoc' ostavio da bi se nasao s ovom crnokosom ljepoticom. Opet je pocela nagrizati ljubomora. Ipak, Karen je morala priznati da je Noelin ukus savrsen. Karen je shvatila da je Noel otvorena i iskrena osoba i zato se nije cudila kada joj je rekla. - Moram priznati da sam se iznenadila kad sam cula da se Reivel ozenio. Sada vidim da to i nije tako neobicno. Oboje se bavite istim poslom. Da sam prije razmisljala o tome, vidjela bih da je ambiciozna supruga jedino moguc'e rjesenje za njega. Jer tko bi drugi mogao izdrzati njegova duga i cesta odsustva... Da, to bi mogla samo biti osoba poput tebe ili mene, ali u mom slucaju on je odmah rekao da ne zeli sa mnom dulju ili ozbiljniju vezu. U svakom slucaju, bilo je lijepo dok je trajalo... Ni Vivian mu ne bi odgovarala. Cak i ako bi sada bila slobodna, sigurna sam da bi Rev prilicno grubo odmah prekinuo tu vezu. Uostalom, to se na neki nacin i dogodilo. Odabrao je tebe da dijelite dobro i zlo tijekom cijelog zivota... Nikada mi Vivian nije bila simpaticna. Karen se nasmijesila, ali nije mogla sakriti bol i tugu u svom pogledu. Noel nije najbolje znala pravo stanje stvari, jer Vivian i Reivel nisu prekinuli vezu. A vec za nekoliko dana dosla je i sama Vivian i osobno to potvrdila.
- Ako... ako odlucis ostati, spremit cu ti nesto za veceru - ocajnicki ga je zeljela zadrzati u kuci. - Bolje da ne ostanem, jer se bojim da bismo oboje poslije mogli zazaliti... kao jednom prije. Karen ga je razumjela. Imao je u vidu onu prvu noc kad su vodili ljubav. Nijemo ga je promatrala dok je izlazio.
Deseto
poglavlje
Kad je ostala sama, srucila se u fotelju. Razdirala je sumnja da se otisao sastati s Vivian. Kasno nocu lezala je zamisljajuci Reivelovo prekrasno tijelo koje je toliko voljela i zeljela kako lezi bezivotno na nekoj stijeni i ocajnicki se borila protiv tih zastrasujuc'ih slika. Odahnula je s ogromnim olaksanjem kad je cula kako se otvaraju ulazna vrata. Opet se pretvarala da spava, i opet je bila razocarana sto je cak nije ni dotakao kad je legao. Ujutro je bila hladna i suzdrzana u ophodenju s njim, a i njegov pogled je bio leden. - Izgledas uzasno - bezobzirno je on primijetio. - Ne spavas... Pretvarala si se kao i one noci prije mog odlaska. Jesi li rekla to svom doktoru? - Savrseno dobro sam spavala dok si bio odsutan. - Sto ti u torn slucaju smeta da zaspis kad samjatu? - Pretpostavljam da je to strah. - Kao sto vidis, nista mi se nije dogodilo. - Na srecu. Reivel se grubo nasmijao, ali mu je pogled i dalje ostao hladan. Karen je skrenula pogled, pitajuc'i se gdje je nestala ona njegova vatrena strast? Drzeci i dalje oboren pogled, ona ga je nesigurnim glasom upitala - Kada... kada ces opet morati otputovati? - Moras se pomiriti s cinjenicom da cu ostati ovdje barem tjedan dana, ako te to zanima - odgovorio je uz kiseli osmijeh. - Ne... nisam to mislila... - pocela je ona, ali nije imala snage da zavrsi recenicu i on se glasno nasmijao. - Znam odlicno sto si mislila. Zatim je ustao iz kreveta i izasao iz sobe. Malo kasnije je sisla i Karen i pocela spremati dorucak. Sutjeli su neko vrijeme, a zatim je Reivel primijetio. - CM mi se da uzivas u kuhanju. - Veoma. Mislim daje to u nasoj obitelji nasljedna osobina. Moj a majka je odlicna kuharica. - Jesi li javila svojim roditeljima za bebu? - Nisam jos. Po svoj prilici sam velika kukavica... znam da im nece biti drago s obzirom na njihova shvacanja. Ali ti ne razumijes to. Ti se nikad nisi ustrucavao da nekoga povrijedis, nisi se obazirao na ljude koji su osjetljiviji od tebe samoga. Radije cu biti kukavica nego da ljudima nanosim bol. - Ti me zaista mrzis, Karen. -Da. - Steta - rekao je on sumornim tonom. - U braku smo, a i dijete je na putu. I ja se kajem i tesko mi je zbog svega ovoga, ali izlaska iz ove situacije nema. Zbog djeteta moramo nastaviti
- Cini mi se da se nijedno od nas ne tradi da nam bude bolje - tiho je rekla Karen. - Sve je mnogo teze nego sto sam ocekivao. Odakle da pocnemo? - Mi cak nismo u stanju normalno komunicifati. - Hajde da pokusamo. Na primjer, reci mi cime si se bavila protekli tjedan? - Bila sam u redakciji, poslijepodne sam isla predavati na fakultet. Osim toga, provodila sam dosta vremena s Noel. Vjerojatno si primijetio promjene u kuci. - Jesam. Koga si jos vidala? - Kolege iz redakcije. I Vivian sinoc. - A Bernarda? - Ne, njega nisam. Mada sam ga jednom nazvala telefonom. - Zbog cega? - To se tebe ne tice! Mada, ako to vec interesira toliko, reci cu ti. Zazeljela sam se cuti nekoga tko je dobar, ljubazan, tko se barem malo trudi da me razumije. - Shvacam. Medutim, ne zelim da se vidate. Ona ga prezrivo pogleda, ne shvac'ajuc'i zasto mu Bernard toliko smeta, ali je pretpostavila da je to mora imati neke veze s Vivian. - Ako zelis da normalno razgovaramo, nemoj spominjati Bernarda, jer ti se jednos-
tavno pocinjes iracionalno ponasati kad se
spomene njegovo ime. Da li zelis caj ili kavu za dorucak? - Kavu - lice mu je opet postalo bezizrazajno. - Imas li danas poslije podne predavanje? -Da. - Zelis li da za vikend odemo u vikendicu? Karen se ukocila. -Ne. - Zasto? - Zato sto... mrzim... - opet je stala i nije vise nastaviti. Zbog cega su rijec bile tako teske, tako opasne? - Nemoj nastaviti. Karen, jer bih te odmah mogao uvjeriti u suprotno - njegove oci su sijevale od bijesa. ali glas mu je ostao leden,
mada je zvucao prijetece. - Nikada ti moje
milovanje nije bilo mrsko - dodao je zestinom, ulijevajuc'i si drugu salicu kave. - Reci cu ti sto mi je bilo mrsko. Namjerno si zelioda se ponizim, trazeci od tebe da... molim. Ili si to. mozda. zaboravio? - Ti si svojim licemjernim ponasanjem ucinila da se ponasam surovo. Zelio sam te i ti si mene zeljela i... - Zelja! - ogorceno ga je prekinula. - To je ono gdje se nas dvoje ne slazemo. Zelja bez ljubavi za mene je nesto nezdravo, nesto sto degradira covjeka i zbog toga sam ti se pokusavala oduprijeti, mada si se ti svojski trudio da u tome ne uspijem. Mrzim i prezirem samu sebe sto sam bila toliko slaba. Voljela bih da se nikad nisam udala za tebe! - A zbog cega si to ucinila? - Ne znam tocno. Bila sam tada slomljena, nisam znala sto drugo da ucinim... a vjerojatno i zbog roditelja. - Nije se usudila priznati pravu istinu. Oboje su s nekom gorcinom gledali jedno u drugo. - Znaci, nema pomoci? - upitao je bezizrazajno. - Sve na upuc'uje na nas iznenadni
brak i razlog zasto je sklopljen. Lijepo smo sami sebi postavili zamku, zar ne? Ona se okrenula uzasnuta saznanjem da je situacija bezizlazna. Oboje su se nasli u zamci. Rjesenja nije bilo. * * *
Sljedecih nekoliko dana situacija u kuci se nije nimalo promijenila. Napetost medu njima nije popustala. Razgovarali su toliko koliko je bilo neophodno potrebno. Karen se osjecala toliko nesretnom da je cak izgubila svaki interes za posao. Bila je rastrzanajzmedu zelje za Reivelom i nekim strahom. Zudjela je za njegovim milovanjem, ali se istovremeno bojala i osjecaja ponizenja koje ce je sigurno svladati jer vodi ljubav s covjekom koji je ne voli. Medutim, najvise je pogadalo sto je Reivel nije posvecivao ni najmanje paznje. Nijednom za tin nekoliko dana nije joj pokazao da mu je stalo do nje. Bio je odsutan svake veceri, cesto cak ne dajuci bilo kakva objasnjenja kamo ide. I sada, seste noci nakon svog povratka s puta, opet je izasao, mada su imali jednog gosta na veceri. Bio je to jedan Reivelov kolega iz redakcije, ali cim ga je ispratio, Reivel se spremio i otisao, mada je bilo vec pola dvanaest. Lezala je u mraku razdirana sumnjom i ljubomorom kad se iznenada zacuo neki sum iz prizemlja. Zatim je opet nastala tisina i Karen je osjetila kako je podilazi jeza. Nakon nekoliko trenutaka opet se zacuo neki tresak; kao da se nesto razbilo. Ona je lezala otvorenih ociju, bojeci se pomaknuti. Bila je potpuno sama u kuci. Obuzeo je neki panicni strah, a tada se sjetila da se mora srniriti. jer bi to moglo biti opasno i za dijete. I gdje je sad Reivel? Kako je moze samo tako poslije vecere ostaviti samu? Pa i on je odgovoran za to sto ona ceka dijete, bez obzira da li ga zeli ili ne. Zaculo se neko blago grebanje i Karenin strah se povecao. Polako je ustala i bosonoga prisla vratima spavac'e sobe, trudec'i se da ne napravi ni najmanji sum. Bilo je strasno biti sam u mraku, ali se bojala upaliti svjetlo i privuci paznju onoga tko je dolje. Okrenula je kljuc u bravi i prestrasila se od tog zvuka. Panicno je razmisljala sto da ucini. Da potrazi Reivela? Ali gdje? Odlucila je nazvati redakciju, mada nije vjerovala da ce ga ondje naci. A mozda ga ipak neopravdano optuzuje i mozda je zaista tamo nekim poslom. Polako je prisla telefonu koji je bio s njegove strane kreveta na nocnom ormaricu i okrenula broj. Glas nekog sluzbenika rekao joj je da nije tu, ali ako je nesto hitno, moze dati njegov kucni broj. Karen je naSJa toliko snage da se gorko nasmijesi. Sluzbenik je ocito mislio da je ona jedna od onih djevojaka... Oh? Sto da radi? Gdje da ga sada trazi? Je li s Vivian? Ali gdje su oni? Sastaju li se kod nje u kuci? Mozda Bernard nije kod kuce i oni koriste to sto je odsutan? Drhtavim prstima okrenula je broj Bernardove kuce. Bila je potpuno nepripremljena kad je cula Bernardov glas. Bila je uvjerena da on nije kod kuce. - Bernard? Ovdje je... Karen. Je li Reivel kod vas? Ne znam gdje je, a zeljela bih da se vrati i...
- Karen, nemoj se bojati, odmah cu doci brzo je rekao on. - Samo da se dogovorim s nasom domacicom da ostane s Justinom, posto Vivian nije kod kuce. Ti li meduvremenu pokusaj opet nazvati redakciju. Ako mislis da su lopovi ili provalnici, zovi policiju. Skupi jos malo hrabrosti i izdrzi dok ne dodem. - Do... dobro. - Ne dopusti da te uhvati panika. Mozda si zaboravila zatvoriti prozor pa vjetar pravi svu tu buku. Medutim, zvuci koji su se povremeno culi bih su tako razliciti da je bilo tesko povjerovati da je to do vjetra. Karen je legla i skoro do glave navukla pokrivac. Tada se sjetila jedne Bernardove recenice. Vivian nije bila kod kuce. A i Reivel je negdje izasao. Jasno joj je bilo da su bili zajedno. Suze su joj potekle niz lice, iako je pokusavala uvjeriti sebe da in Reivel nije vrijedan. Ali nije uspjela suzbiti jecaje. Bila je uplasena, povrijedena i nesretna.
Jedanaesto
poglavlje
Karen je navukla ogrtac i otrcala otvoriti vrata. - O, Bernard, tako mi je drago sto si dosao. - Sada vise nemas razloga za strah - umirio ju je on, ulazeci u predsoblje. Ali kad je vidio njezino blijedo i gotovo izobliceno lice od straha, zabrinuo se. - Jadnice, sad cemo vidjeti sto te tako uplasilo. Uvjeren sam da cemo naci neko razumno objasnjenje. Jesi li uspjela pronaci Reivela? Zaboga, sto se to cuje? Iz dnevne sobe zacuo se tresak, a zatim neko grebanje. Karen je stegnula sake. Preplaseno je gledala u Bernarda. Medutim, nakon nekoliko trenutaka pocela je shvacati sto je uzrok takvim sumovima.
- O, Bernard, mislim da sam ispala prava
glupaca. Pozvala sam te kao sumanuta da dodes usred noci... - Sto je to? - Bernard je isto izgledao uplaseno. - Taj me zvuk podsjeca na... Da ne drzite mozda paunove u kuci?
- Mislim da znam sto je to. Macka. Sasvim
sam zaboravila na nju. Reivel je posljednji izisao iz dnevne sobe i vjerojatno ju je ondje ostavio zaboravivsi zatvoriti vrata. - Smiri se, Karen. Hajde, idemo je pronaci. Kad su usli i upalili svjetlo, vidjeli su nered u sobi. Macka se uplaseno skupila pokraj stolcica, a kad je ugledala Karen, pojurila je k njoj. Bernard pride bifeu i ulije viski u dvije case. Jednu je pruzio Karen. - Mozda te ovo malo umiri. Kao sto vidis, nije nista strasno. skloni. Na primjer, jednom kad je Justina bila beba, Vivian ju je zaboravila u vrtu i sjetila se tek kasno na vecer. On je odvede do fotelje i sjedne nasuprot nje. Pomilovao je macku i poceo zbijati sale te je malo umirio Karen. - Bernard, vec je kasno i molim te oprosti mi sto sam te uznemirila. Ne zelim te vise zadrzavati, a vjerojatno i tvoja domacica ne moze tako dugo biti pokraj Justine. - Imas pravo, trebao bih krenuti. Sreo sam
Vivian kad sam dolazio i rekao joj zbog cega idem k tebi, ali posto je ona rekla da ce po13
novno izici, pretpostavljam da veceras Justina opet nece vidjeti svoju majku. Bernard je sreo Vivian, razmisljala je panicno Karen, a to je znacilo da se i Reivel moze vratiti svaki cas. Karen jos nije ni zavrsila misao, kad se zacuje zvuk otkljucavanja vrata. Isti tren sjetila se da joj je Reivel zabranio da vida Bernarda. Bojala se da ce morati reci pravi razlog zasto je okrenula broj Bernardovih, a to bi zna&lo da mora priznati svoju sumnju da je ocekivala da Reivela nade kod Vivian. Nije imala smjelosti dobrom Bernardu govoriti o nevjeri njegove zene, jer je i bez toga vec imao dovojjno briga i problema. - Sto radis ovdje, Bernard? - Reivel je stao kao ukopan na ulaznim vratima. - Reivel, telefonirala sam Bernardu i pozvala ga da dode... Bilo me strah... i... - Da? - njegov ostar glas Karen pogodi poput udarca nozem. Vidjela je kako s prezirom gleda njezin ogrtac, bose noge i blijedo lice. Isti cas zacuje se zvono na ulaznim vratima. Tko moze biti u ovo doba? - Reivel se polako okrene i pode ih otvoriti. Karen krene za njim u hodnik u zelji da mu objasnibez Bernardova prisustva, ali kad je vidjela tko je usao, skamenila se. - Reivel, dragi, nadam se da moj muz jos nije otisao - Vivianine plave oci zaustavile su se na Kareninom blijedom lieu i ona se glasno nasmije. - Moram priznati da sam bila radoznala i dosla sam vidjeti mogu li ikako pomoci. - Ovo ce,' cini se, biti zanimljiva vecer - ironicno primijeti Reivel. - Izvoli, udi u dnevnu sobu... na casicu pica i ugodan razgovor. - Oprostite - tiho rece Karen i krene prema stubama. Primijetila je Vivian pozudan pogled koji je gledao u Reivela i osjetila kako je prolazi mucnina. Otisla je u kupaonicu i zagledala se u svoj lik. Izgledala je uzasno. Umila se hladnom vodom ne bi li povratila barem malo snage. Tad joj se pogled zaustavio na bosim nogama i ona osjeti da joj je hladno. Poput automata obula je kuc'ne papuce, i zatim odsutno sjela na rub kreveta. Kad je zacula korake, jedva je imala snage pogledati tko je usao. Usao je Reivel, sutljiv i mracan, samo su mu oci bljeskale. - Jesu li otisli? - zamuca ona, iako je znala da nisu. - Nisu. Cekaju dolje u dnevnoj sobi da im se pridruzi domac'ica. - Reivel... - Hajdemo, moja draga vjerna zenice. Moramo zabavljati nase goste. - Reivel, ne mogu... - Koga se bojis? Vivian ili mene? - upitao ju je on uhvativsi je za ruku. Karen je bila prisiljena ustati, i tad je on primijetio izguzvan prekrivac. Zatim ju je bijesno pogledao. - Ngmsguee! U mom krevetu, dok nosis moje dijete! - Ne, Reivel, ne, nismo... - ocajno je pocela Karen. - Bernarda sam zvala zato sto sam bila uplasena. Pokusala sam te pronac'i... - Izmisli neku uvjerljiviju laz!Ili je to, mozda, razlog koji si njemu rekla da bi ga namamila da dode? Pretpostavljam da sada, posto vise nisi djevojka, on vise nije imao obzira prema tebi i napokon te imao. 14
- Zar ne mozemo... u redu. Sic'i cu dolje, a 0 ovom cemo razgovarati nakon sto oni odu... Molimte! Krenula je prema stubama svjesna njegovih koraka iza sebe. Okrenula se prema njemu i uzasnula kad je vidjela izraz nekog divljeg bijesa. Nikad ga jos nije vidjela u takvom stanju. - Zasto su ti oci bile uplakane? - njegov je glas bio gotovo neprepoznatljiv. - Jesi li ga suzama pokusala uvjeriti kako imas brutalnog 1 bezosjecajnog supruga? Tek sada ces shvatiti da se ranije nisi imala na sto pozaliti. Karen pomisli da ce je udariti i zato se naglo pomakne. Medutim, u torn naglom pokretu izgubi ravnotezu i pocne padati niz stube. Zacudo, nije izgubila svijest, i sto je jos cudnije, nije osjetila ni bol. Lezala je u mraku dok su neki glasovi lebdjeli nad njom. - Karen! - bio je to Reivel ciji je dah osjetila na lieu. - Zaboga, zovite Hitnu! Cula je Bernardove korake kako se udaljavaju, a zatim umilni Vivian glas. - Reivel, moram ti reci nesto vrlo vazno. Karen je htjela protestirati. On nije smio sada obrac'ati paznju na Vivian. Ali, tad osjeti bol i strahovitu hladnocu negdje unutra. Ta hladnoc'a bio je materinski instinkt koji joj je govorio sto se, zapravo, dogodilo i ona u agoniji krikne. - Neee! - oko nje je isti trenutak zavladao mrak i tisina. *** U bolnici su joj rekli da ima prilicno sree'e. Povrede koje je zadobila prilikom pada nisu bile ozbiljne. Laksi potres mozga, iscasenje desne sake i masnice po cijelom tijelu bile su posljedice pada. I, naravno, izgubila je dijete. Bila je sama u bolesnickoj sobi koja je bila prepuna cvijeca. Bile su tu prekrasne raze od Mary, buketi raznobojnih karanflla od Allana i Nata,buket njeznoljubicastih perunika od Noel. Cak je i domac'ica, poslala jedan lijep buket bijelihrazinihpupoljaka. Jedino nije dobila cvijece od Floydovih i svoga muza. Bez obzira na zivost i toplinu koje je cvijece unosilo u sobu u kojoj je bila, Karen je osjecala strahovitu prazninu. Cinilo joj se da su joj sva cula otupjela. Bezizrazajno je satima gledala u strop. Nista nije mislila ni osjecala, kao da je neki obrambeni mehanizam kocio kako bi skupila snagu da se suoci s bolom. Pokusala je biti ljubazna s doktorima i medicinskim sestrama, koji su je obilazili, cak se pokusala i nasmijesiti covjeku koji joj je uvecer dolazio u posjet, iako ni on njoj nije uputio ni najmanji osmijeh. On cak nije razgovarao s njom. Nijednom nije sjeo. Jedino bi ponekad stao pokraj kreveta i promatrao je s gorcinom i bijesom. U kutevima usana pojavile su se ostre bore i cijelo je lice djelovalo kao da je isklesano od granita, ali ona ga se vise nije bojala. lstina je bila da joj je on muz i da ga je voljela, ali vise je bila shrvana bolom i tugom zbog nenadoknadivog gubitka. Karen mu je bila zahvalna sto ne prica, jer joj se cinilo da ce joj se bol vratiti cim progovori. Ipak, svaki put kad bi on dosao, pitala se ne shvacajuci zbog cega se on sada ljuti na nju? Sada je mogao biti Slobodan posto nije vise bilo razloga za njihov brak.
I tada, napokon, tree'e veceri iznenada rece: - Receno mi je da si odbila razgovarati s psihologom. - Nisam odbila. Rekla sam da nisam spremna... mislila sam da nije obvezan... - Zapravo, ona je cak na neki nacin i zeljela da potraje ovo stanje obamrlosti i blazene neosjetljivosti. - Ne, nisu ti potrebne njihove usluge, zato sto gubitak djeteta za tebe i nije nikakav gubitak! - prolomio se njegov gnjevan glas. - Ti si to isplanirala! Pogrijesio sam kad sam mislio da si zvala Bernarda da vodite ljubav... To sto si ucinila, gore je od bilo kakve nevjere. To je ubojstvo. Ti si ubila moje dijete. Tad si mi rekla istinu, rekavsi mi da si ga zvala jer si se bojala... Bojala si se posljedica koje bi ti mogao donijeti namjeran pobacaj! - Reivel! Nije istina! Kako mozes biti takav... - Jedino si pogrijesila Sto si vjerovala Bernardu - nastavio je on. - On je sreo zenu i rekao joj o tvojoj jezivoj namjeri, a ona je osjecala obvezu da mene obavijesti o tome kad si se bacila niz stube. - Slucajno sam pala - branila se. - Mislila sam da ces me udariti i... - Jesam li te ikad udario? Bespomoc'no je gledala, i osim mrznje u njegovim ocima, nista drago nije mogla primijetiti. Ali, slutila je da iza svega sto se vidi mora da se krije strahovita bol. - Nisam znala da ti zelis dijete - tuznim glasomje rekla. - Pa zasto sam se onda ozenio tobom? A ne zelim svoje dijete! Zar mislis da sam tako neprirodan? Karen je osjecala kako se beznade sve vise pojacava. Sto vrijedi da ga uvjerava u suprotno kad joj nikad nece vjerovati, a vjerovat ce samo Vivian. Sad, posto vise razlog njihova braka nije postojao, oni ce se razvesti... Karen bespomocno okrene lice na drugu stranu. O s j c c a j u c i k a k » t u g a i hvl i i a i a a t a j u u u j u j ,
ze-
ljela je biti sama. Njegovo prisustvo ju je gotovo fizicki boljelo. - Odlazi - prosaptala je. - Molim te! Nastane kratka tisina prije nego osjeti njegov prodoran pogled na sebi. Zatim zacuje njegov mukli glas. - Idem. Doktori su dopustili da primas posjete, ali nemoj ocekivati da vidis Bernarda. Rekao sam mu da ne dolazi. U suprotnom, ne jamcim za svoje postupke. Cim je otisao, iz dubine njezinog bica prolomili su se glasno i nezadrzivo jecanje. Plakala je ne samo zbog sebe, vec i zbog Reivela sto je i on htio njihovo dijete, a ona to nije znala. A sada vise nece imati drugu priliku. Nadu, radost, mogucu srecu, sve je to uspjela unistiti Vivian. Nista joj nije ostalo. - Nista! - glasno jejecala. Kad je posliie stisla medicinskp cpotr-i Karen je gotovo zapala u histeriju od bola i ocaja, a temperatura joj je naglo skocila. Dobila je sedative, i kad se sutra probudila, bila je u nekom letargicnom stanju. Jedino je bila svjesna nijemog ocaja u sebi i nistavila oko sebe. To poslijepodne posjetila ju je Mary i uzasnula se njezinim stanjem. - Karen, razumijem da ti je tesko, ali imam dojam da je intenzitet tvoje depresije ipak ab-
normalan. Ti si mlada zena, imat cete joS mnogo znatizeljnih pitanja. Diskrecija u svakom pogledu bila je dio njihovih karaktera. djece. I Reivel je bio prema njima ugodan i pristo- Ne - bezivotno odgovori ona. - Ne? Ali zasto? Karen, nitko ti ne moze jan na Karenino iznenadenje, jer nije ocekipomoci ako si sama ne zelis pomoc'i, ako se vala da ce se moci suzdrzati od svog njoj done zelis radovati zivotu. Sve najvise ovisi o bro pozriatog cinizma. Za tih nekoliko sati koje je proveo na farmi, uspio je da se svi tebi. Karen je samo duboko udahnula. Nije ophode prema njemu s iskrenim postovanjem. Kad je krenuo, Karen je posla za njim do mogla priznati Mary koliko je Reivel bio automobila da ga isprati, vjerojatno zbog toga nepravedan prema njoj. sto ga vise nikada nece vidjeti, pomislila je gorko u sebi. On nije obracao paznju na njeno Dvanaesto poglavlje nespretno zahvaljivanje vec se zaustavio poKad je Mary otisla, Karen se zamislila kraj vrata automobila i zagledao se u nepreotkud ta njena lojalnost prema Reivelu koji je glednu pustinju tek ponegdje prosaranu niskim nijednim svojim postupkom nije zasluzio. ali zilavim raslinjem. - CM mi se da sam prvo trebao vidjeti tvoSpoznaja da je i on zelio dijete isto toliko koliko i ona, stezalo joj je srce. Njemu je sada ju pustinju - najzad je rekao. - Tad bih znao bilo vjerojatno teze nego njoj. Muskarci po- sto mogu ocekivati od tebe. Ti si utjelovljenput Reivela ne mogu plakati. Kad bi ga samo je svih njenih osobina, tajanstvenosti, surovosti, zelje da ubije sve sto nikne u njoj... kao sto mogla uyjeriti da joj treba vjerovati... Mrznja je blistala u njegovim ocima kad je si ubila nase dijete... - Nisam - pokusala se ona posljednji put te veceri ponovno stigao. - Obavijestili su me da si sinoc nakon moga obraniti, ali dalje jednostavno vise nije stigla nastaviti. Njegove ruke su je silovito privukodlaska bila... uznemirena. le i svojim usnama pokrio je njene. To nije bio -Da-tihojerekla. oprostajni poljubac. Karen ga je shvatila kao - I jos patis? - Zamolio sam osoblje da ti sutra daju ot- kaznu. On je zatim naglo pustio i usao u aupusnu listu posto prekosutra putujem u Bejrut tomobil ubrzano disuci. Drhtavim rukama ona je dodirnula svoje - najzad je rekao bezizrazajnim tonom. Telefonirao sam tvojoj majci i rekao da ces usne koje su je jos pekle. Nijemo je stajala i dok se on udaljavao. Usla je u kucu dodi na farmu na neko vrijeme jer ti je lijecmk gledala gotovo nikoga ne primjecujuc'i, a kad je otvo,savjetovao odmor. U svakom slucaju, neces rila vrata svoje sobe, primijetila je da joj se se moci sluziti fotoaparatom sve dok ti se ruka suze slivaju niz obraze. Noc je provela u mori i prsti ne oporave. Za ime svijeta, Karen! Zar i ocajanju. Nekada je vjerovaia da je ljubav linisi pomislila da si mogla ostati dozivotno in- jepa i sveto osjecanje, ali nazad se uvjerila da valid kad si se bacila dolje? Hi si bila toliko moze biti sasvim suprotna od toga i da covodlucna da se oslobodis mog djeteta da si za moze pruziti bol i patnju. to bila spremna zrtvovati svoju karijeru, pa jekuDani na farmi su polako prolazili. Zivot u cak i ugroziti svoj zivot? nije izlijecio njene rane, ali ih je ublazio. Karen je odmahnula glavom. Osjecala se pustinji toliko slabom i umornom da bi sada bez Istina o zivotu u pustinji polako je dopirala do pogovora mogla slusati svaku njegovu op- njene svijesti. Bez obzira koliko su teske, ih cak gotovo nemoguce okolnosti za normalan zivot, tuzbu. Nije imala vise snage za borbu. ovdje se rijetko Sto predavalo bez borbe. U pustinji zivot je uvijek iznova pobjedivao. - Sutra cemo krenuti cim izides iz bolnice Karen je shvatila da ce morati nastaviti u - nastavio je. Zelis li nesto posebno ponijeti? svojoj rezigniranosti i neostvarenoj ljubavi. - Ne. samo macku. Putujes u Bejrut? Naucila je zivjeti s bolom i ceznjom za svojim - Da. Toliko sam prije proveo vremena u voljenim muzem. O buducnosti nije razmisljala, njemu sa svojim kolegama da mogu reci da nije pravila nikakve planove niti je donosila mi je to postao drugi dom. Imam cak i una- neke odluke. U pustinji je to besmisleno. Treba jmljen stan u jednoj cetvrti. znati zivjeti s onim sto ti se pruza. Karen se steglo srce. Jednom je cula kako Samo ponekad bi se sjetila redakcije i kao kroz maglu je nazirala dvojbu da li da nastavi 2i fljgga game da §a sa spasfia mjesta u raditi na jednom mjestu, ih da potrazi novi posvom poslu nagoni zelja za smrcu. Kad je pri- sao. Ali je i tu je odluku ostavljala za kasnije. mijetila cudan sjaj u njegovim ocima, pomis- Kao sto ce kasnije rijesiti i pitanje razvoda. Jedino nikada nije pomisljala da ce se lila je da su, mozda, ljudi imali pravo. Njemu, izgleda, zaista nije stalo do zivota. Ali zasto? Reivel vratiti po nju. Kad se jednom vracala iz uobicajene setZar mu ljubav prema Vivian nije bila dovoljna? A bi li ga dijete, kad bi se rodilo, sprijecilo nje i ugledala ga kako silazi sa terase i priblizava joj se, zastala je blijeda i kao da je da se ne izlaze smrtnoj opasnosti? Karen je tiho uzdahnula i oborila pogled. ugledala prividenje. Nije mogla vjerovati svoAko Vivian nije u stanju da ga spasi, kako je jim ocima. Ucinilo joj se da se izraz njegovih ociju promijenio, da je nestalo mrznje i prezisamo mogla pomisliti da ce to ona uciniti? Ali sada vise ne vrijedi ni o cemu razmis- ra i da se umjesto toga pojavilo neSto novo, ali ljati. Njihov brak. bez obzira kakav je bio, de- sto, nije mogla odrediti. finitivno je dospio do kraja. Reivel ce je - Pa, Karen, jesi li spremna za povratak u odvesti ce je na farmu daleko od sebe, i to ce SVijet? Allan zeli da ides u Zambiju radi fobiti posljednje sto ce za nju uciniti. tografija nekih rudnika. Bi li se mogla spakiVozili su se gotovo bez rijeci. Njeni rodi- rati, pa da krenemo odmah poslije rucka? telji, brat i snaha primili su ih srda£no i bez
- Da - mehanicki je odgovorila jos sokirana njegovim dolaskom. - Nisam... nisam ocekivala da ces doci po mene. - Pa, nisi se mogla sama vratiti kad ti je auto kod kuce - zagonetno je odgovorio. Karen se zbunjeno pakirala, ne shvacajuci jos u potpunosti nastalu situaciju. Sto se tice fotografija, znala je da je Allan napravio pravi izbor, poslavsi nju da snima radnike jer je, bez laskanja, u redakciji zaista bila najbolja u toj domeni. Ali nekako nejasno osjecala je da to nije jedni razlog Reivelova dolaska. Na putu za Capetown razmisljala je sto je osim posla ceka u gradu. Kako ce se rijesiti formalnosti oko razvoda nije je mnogo interesiralo, ali gdje ce za to vrijeme stanovati? Njen bivsi stan je vec sigurno bio iznajmljen. - Reivel... pretpostavljam da ti ne bi bilo tesko da moja auto dovezes do Mary. Dok ne nadem novi stan... vise bih voljela da sam kod nje nego u hotelu - jedva je uspjela reci dok joj je grlo bilo potpuno suho. On je pogledao i nekako se cudno nasmijesio. - Karen, ti si moja zena i dijelit ces sa mnom krov nad glavom sve dok je tako. * **
Na ulazu ih je docekala nasmijana domacica koje si iskreno obradovala sto se Karen vratila. Na stolu ih je vec cekala postavljena vecera. Razgovor izmedu njih dvoje opet nije tekao glatko. Poput dvoje pristojnih stranaca trudili su se da ne zavlada neugodna tisina mada je Karen vidjela da Reivel ulaze ogroman napor da ne bude cinican i zajedljiv. Poslije vecere on je predlozio da popiju kavu u dnevnoj sobi, ah kad su prolazili pokraj onih sudbonosnih stuba, Karen nije mogla zadrzati jecanje. On je prihvati oko ramena i pomogne da sjede u jednu od fotelja, ali nijednom je rijeci nije pokusao umiriti. Bol koju je u posljednje vrijeme tinjala u njoj, sad je izbila punom snagom. - Reivel - nekako je uspjela prikupiti snagu i nijemim prijekorom ga pogleda. - Zasto si me doveo ovamo? Zbog cega mi ne das da odem? Nije vise mogla biti tako blizu hladnog i bezosjecajnog covjeka, koji nije u stanju ni najmanjom gestom pokazati da mu je stalo do nje. Vidjela je kako su mu se skupile zienice.
a cijelo lice kao da je uhvatio neki grc.
- Karen, ne cekaj me veceras. Izlazim - rekao je hladno. - kad se vratim, spavat c'u u susjednoj sobi. Reci c'u domacici da je spremni. Naglo se okrenuo i brzim koracima izasao iz sobe. Karen nije znala koliko dugo je ostala tako sjedec'i sama u dnevnoj sobi shrvana uspomenama i starim bolom. Najzad je ustala i umornim korakom krenula prema spavacoj sobi. Osjecala se iscrpljenom, cinilo joj se da vise nema snage ni misliti ni osjec'ati. I zar da dopusti da joj u takvom raspolozenju protjece svaki dan? To je besmisleno. Odlucila je veceras spakirati najneophodnije stvari i sutra ujutro reci Reivelu da ona tako vise ne moze i da ce otic'i bez obzira da li ce joj dati razvod ili ne. Nazvala je Mary 1, ipncavsi JOJ se S10 je
zove tako kasno, upitala je bi li mogla nekoliko dana stanovati kod nje dok ne nade stan i
dodala da ce joj sve objasniti sutra. Mary je pristala, naslucujuci o cemu se radi i nije postavljala nikakva pitanja.
Trinaesto
poglavlje
Karen je bila u jeku spremanja. Svuda po sobi bile su njene stvari i fotografska oprema, a na krevetu i fotelji otvoreni kovcezi. Gotovo nije ni cula kucanje na vratima. Kad se okrenula, ugledala je Reivela koji je gledao s izrazom nevjerice. Odmah je shvatio sto je namjeravala. - Zelio bih znati sto si odlucila... mislio sam, kamo ides? - K Mary, dok ne nadem stan - grlo joj se steglo i sama je jedva prepoznala svoj glas. Moze l i moj namjestaj... jos neko vrijeme ostati ovdje. - Naravno - suho je odgovorio i zastao nasred sobe. Zatim je prosao pokraj naslaganih stvari. Zastao je najednom mjestu i uzeo album sa slikama koji se tu nasao. Bezizrazajnog lica poceo ga je listati i gledati fotografije. Ona ga je netremice gledala. - Nisam te dobro poznavao tad kad sam ti rekao da nisi u stanju slikati ljude - najzad je rekao uz gorak osmijeh. Govorio sam da je to iz kukavicluka, a sada vidim da je to bilo zbog tvoje preosjetljivosti. - Priznajem da ima i malo kukavicluka -
tiho je ona dodala iznenadena njegovom primjedbom u ovakvom trenutku. - Nemam se uvijek snage suociti s ljudskom patnjom. - C M mi se da sam od samog pocetka osjecao u tebi tu suosjecajnost. Ti su uvijek bila iznad mene. Vjerojatno sam te zbog toga i zadirkivao, nazivajuci to kukaviclukom. - Nije vazno - tiho je rekla. - Ne. Vise nista nije vazno - ona je tiho uzdahnuo i prisao prozoru. - Karen, sutra cu otici kod odvjetnika zbog razvoda - rekao je tupo ne osvrcuci se. - Mozes veceras spavati ovd-
}S; % SB S dfflgsj §SM Jao Sto rnn i ;
reiao.
Ona mu nije nista odgovorila iznenadena bolom koji se mogao jasno primijetiti u njegovom glasu. Uopce ga nije mogla shvatiti. - Karen, zelim ti nesto reci - nastavio je on
i okrenuo se prema njoj. - Trebas znati da sam svjestan... koliko sam surov bio prema tebi i kako sam te nepravedno optuzivao. Bio sam veceras kod Bernarda. Ti si izgledala toliko nesretno da sam ga zelio pitati da li te on moze usreciti. On mi je rekao da ti nikada nisi bila zaljubljena u njega i da nista osim prijateljstva medu vama nije bilo. On te voli, obozava, ali je to, neko romanticno idealiziranje svega onoga sto njegova zena ne posjeduje. Ti si za njega olicenje savrsene zene, cista suprotnost Vivian. Od njega sam cuo i za druge stvari, na primjer, pravi razlog zasto je bio kod tebe one noci kad smo vodili ljubav, rekao mi je i da je bio one noci kad si izgubila bebu zbog toga Sto si bila uplasena i zasto sto me nisi mogla pronaci iako si me trazila... 0 , Karen! I ti si isto tako zeljela dijete, zar ne? - Jesam - odgovorila mu je tiho. Ta rana jos nije zacijelila i ona nije imala snage o tome pricati. - O, Karen! - njegov bolni glas kao da je dopirao iz dubine njegova bica. - Oprosti, molim te, oprosti mi. Mada znam da nikakve moje isprike nece popraviti stetu koju sam ti nanio. 16
Ja jednostavno nisam dovoljno dobar za tebe, ali mi je iskreno zao sto nisam drugacije postupao. Sve bih dao da me vise ne mrzis. - Ja te ne mrzim - prosaputala je ona sokirana njegovim priznanjem. - Ne, ti si predobra da bilo koga mrzis, mada sam ja to zasluzio. - Njegov glas je zvucao rezignirano. - Volio bih da ne odes... Toliko te volim, a saznanje da sam ti nanio toliko bola razdire mi dusu. Otkako sam te prvi put vidio, zivim kao u paklu, mada sam se pretvarao da te ne volim. Ni sam ne znam zbog cega sam se toliko branio od te ljubavi. Valjda sam zelio sacuvati svoju samostalnost i neki umisljen integritet. - Vjerovao sam da ste ti i Bernard ljubavnici. Mislim da mi je Vivian to rekla kad je vidjela da volim slusati o tebi. Ona me konstantno pokusavala zavesti, i kad je vidjela da me zainteresira samo kad spominje tvoje ime, pocela se zaliti kako ste ti i Bernard... Ali ja sam vise volio slusati, nego nista, toliko sam ocajnicki zelio cuti bilo sto o tebi. Na kraju nisam mogao vise izdrzati i morao sam zakoraciti u tvoj zivot. Rekao sam da te moram preoteti Bernardu. U pocetku sam se zavaravao da cu time uciniti uslugu njima. Medutim, one veceri kad smo izasli u restoran, ucinio sam to zbog sebe... i dijelom sam se nadao da ce i Viviana opsjednutost nestati kad nas vidi zajedno i da mi je zaista bilo stalo do tebe. Jer ona me poznavala i mogla je tocno ocijeniti da su moji osjecaji prema tebi mnogo dublji nego premaostalim djevojkamau mojim proslim vezama. Medutim, nisam uspio u tome, jer te ona odlucila unistiti. Nije propustila nijednu priliku da mi kaze da ste ti i Bernard ljubavnici, a ja sam joj vjerovao! Toliko dugo smo se poznavali, odrasli smo zajedno... Sva sreca da nije bila kod kuce! - Kad je dosla u hotel u kome sam odsjeo u Johanesburgu, u zelji da me konacno ostavi na miru, otvoreno sam joj rekao koliko te wlim i koliko zelim dijete kojc sc t r c b u i u roditi. Da sam znao da ce ona i taj podatak iskoristiti protiv tebe... I to u trenutku kad si pala. Nikad necu oprostiti sebi sve sto se dogodilo te noci. Toliko sam te uplasio... I nikada ti nisam pruzio sansu da se branis. Karen se vise nije mogla kontrolirati i pocela je drhtati. Spustila je kovceg i sjela na rub kreveta. - Reivel, onih noci kad si kasno dolazio i ostavljao me samu... ja sam mislila da si ih provodio s Vivian. I meni je ona lagala. Ali... ako si me volio, zbog cega nisi vise spavao sa mnom i kamo si tada odlazio? « On se gorko nasmijao. - Ja tebe nisam zelio?! Bjezao sam od iskusenja. Nisam vise mogao podnijeti tvoju mrznju i tvoj prezir nakon sto bismo vodili ljubav. A znao sam da ako bih ostao kod kuce, sigurno ne bih mogao kontrolirati. Nikada se nisam mogao kontrolirati kad si ti bila u pitanju. Znao sam da me zelis, ali u nekom slijepom strahu da i to malo ne izgubim surovo sam trazio od tebe to priznanje. - On je za trenutak zastao potpuno nepokretan, a zatim je tiho upitao. - Karen, zelim ti postaviti jedno pitanje, mada znam da ce me odgovor, bez obzira kakav je, muciti do kraja zivota. Reci mi bi li me mogla voljeti da sam drugacije postupao prema tebi... ili nikada nisam imao sansu?
Karen je ga nijemo gledala. Oboje su prozivjeli teske i mucne dane i sada je doslo vrijeme da i ona njemu kaze pravu istinu. - Ja sam te voljela. Kako bih ti inace jos one prve noci dopustila da vodimo ljubav? Bila sam ti tada potrebna i tada sam to, zapravo, i shvatila. On je s nevjericOm pogledao. Zatim je stisnuo sake i koraknuo naprijed. - Vidim da stalno koristis proslo vrijeme, mada je i to vise nego sto zasluzujem. Ali samo nebo zna da ne mogu zivjeti bez tebe. - Izgleda da uvijek koristim pogresne rijeci - ona se slabo nasmijesila i duboko je uzdahnula prije nego sto je rekla. - Jos te volim, Reivel. On je i dalje nepomicno stajao i gledao je ravno u oci. - 1 dalje mi ne vjerujes - rekla je tiho, ustala je i polako mu prisla. - Prije m i nisi
vjerovao, ah' zar ne mozes ni sada? Toliko smo vremena potrosili uzaludno. On je nesigurno podigao ruku i dodirnuo joj obraz. Za trenutak je zatvorio oci, a zatim je tiho upitao. - Je li to istina? - Zar to zvuci tako nevjerojatno? Mada i meni sve ovo nalikuje na cudo. Zar je moguc'e da se cudo najzad ostvarilo? Ona je obavila svoje ruke oko njega i prislonila se u njega. On je njezno pnvio uz sebe kao da je najvec'a dragocjenost. - Karen - strastveno je prosaputao - zar mi
zaista mozes oprostiti sve sto sam ucinio? Potpuno sam zbunjen... Kako da ti kazem, da tipokazem... Ona ga je njezno pomilovala po lieu, zagledavsi se u njegove plave oci. - Mozes poceti poljupcem. Njihove usne su se njezno dotakle sve dok taj laki dodir nije prerastao u strastveni poljubac, koji je istovremeno znacio i ispriku, i oprostaj, i obecanje. Ali najvece cudo je bilo jem. To je bio njihov prvi poljubac njeznosti i njoj su navrle suze od srece. Reivel je pomakao glavu malo unazad i zagledao se u njeno lice. - Vjerujes da e'emo ovaj put uspjeti? Toliko gorcina i patnja je iza nas. - Moramo i hocemo! - cvrsto mu je odgovorila. Sjecat cemo se nasih nesretnih dana, ali oni ne smiju utjecati na nasu buducnost. Nakon svega smo zasluzili samo srecu. Njen osmijeh pun uvjerenja i odlucnosti zracio je poput zvijezde vodilje - Ti si divna - nasmije se privlacec'i je opet blize sebi. - 1 kad cemo poceti? - Mozemo odmah - ona se polako oslobodila njegovog zagrljaja i krenula prema krevetu gdje je bilo nekoliko njenih bluza koje je namjeravala staviti u kovceg. Ona ih je jednostavno spustil a n a po
