Kad Bi Bio Moj - NSK_3. Dio

Naš svet knjiga

0

Naš svet knjiga

Kad bi bio moj III DIO SERIJALA TRI DRUGARICE

Prevod i obrada Naš svet kNjiga

1

Naš svet knjiga

1. POGLAVLJE

NISAM NAMJERAVALA lagati—jednostavno mi je izletjelo. Ja nisam čak ni dobra lažljivica. Svaki put kad izgovorim malu laž, moje uši postanu hladne i počinju peckati, tako da ih moram pr otrljati. Stvarno se ne šalim. Dok sam odrastala i dok je moja majka ispitivala moju sestru Giselle i mene tko je napravio nered s pastom za zube ili zaboravio izvesti psa u šetnju ili tko je pojeo tri kolača, a omot ostavio na kuhinjskom pultu, uvijek bi se odala hvatajući se za uši. (Giselle, je

naravno bila spektakularna lažljivica. Ona je u svemu bila spektakularna.) Tako da sam uvijek bila postavljena da odg ovorim iskreno. Riječi su bile točno tu na mojim usnama. Ne, zaista nisam mogla naći pratnju

za tvoje vjenčanje. Doći ću sama. (Doći sama1: Memoari Mog Seksualnog Života, od Claire French.) “Nije problem, ako nemaš pratnju. Ja samo moram znati koliko gostiju će biti.” Moja prijateljica Elyse, buduća mladenka, stjerala me u kut kraj kopir aparata u uredu osnovne škole, gdje smo obje predavale. Njen izraz lica je bio nešto između suosjećajnog (Žao mi je što si i dalje jebeno solo) i zahvalnog (hvala Bogu da sam ja našla nekog). “Imat ćemo stol za samce i tamo će sjediti hrpa njih. Možda ćeš nekog upoznati!” O, Bože. Stol za samce. Bila sam dovoljno puta smještena za stol za samce, da znam da je to mjesto gdje ne želim biti u subotu večer. Ili bilo koju drugu večer. Da li je postojalo neugodnije mjesto u univerzumu od stola za samce? Sjetila sam

se posljednjeg vjenčanja na koje sam otišla bez pratnje. Muškarci koji su se nalazili za tim stolom su bili nevjeroj atni primjerci čudaka—jedan tip mi je htio ispričati o novoj posteljini s likom Spidermena koji mu je mama kupila, drugi mi je rekao svoju sigurnosnu riječ2 u roku od pet minuta (švedska repa), a treći je neprestano pizdio zbog toga, jer mu je omiljeni lik u Igri Prijestolja upravo bio likvidiran (“Razmisli o tome: svaka scena u kojoj si ga ikad vidio, je bila laž!”). Kasnije sam ja bila ta, koja je uhvatila buket i ne šalim se kad kažem da se čuo kolektivni uzdah 1 2

igra riječi, doći sama (come alone) znači i svršiti sama sigurnosna riječ koju dogovore parovi u seksualnim igricama, nerijetko opasnim

2

Naš svet knjiga

olakšanja, čak sam čula nekoga, vjerojatno moju majku, kako govori Hvala Isusu!” Jednostavno nisam mogla. “U stvari, namjeravam doći s pratnjom,” čula sam sebe kako to govorim Elyse, dok sam podizala fotokopije iz kopir aparata. Moje uši su

počele peckati i obuhvatila sam fotokopije objema rukama, kako bih spriječila da ih dodirnem . “Stvarno?” Pokušavala sam se ne osjećati uvrijeđenom prizvukom šoka u njenom glasu. Nije bilo da nikad nisam izlazila na sastanke. Samo je riječ o tome da su većina njih bili potpuno razočarenje. “Da. Uputit ću ti odgovor na pozivnicu čim prije. Oprosti što kasnim.” “Nema problema. To je tako divno, Claire. Nisam znala da se viđaš s nekim.” Napustile smo zajedno ured i krenule niz školski hodnik. Učionica njenog četvrtog razreda je bila točno preko puta likovnog kabineta Elysedvije i ja smo bileotkad popriljeično e sam držalaalinastavu. dobre prijateljicegdj neko vrijeme, u posljednje godine, u vezi sa svojim zaručnikom, nismo baš mnogo razgovarale. Možda ću se uspjeti izvući s ovim, ukoliko me ne bude previše ispitivala. “Pa, bila si prilično zaokupljena obaveza ma zbog predstojećeg vjenčanja, a i ne izlazim s njim baš dugo.” Ubrzala sam korak—što prije stignem do svog kabineta, to bolje. Elyse je bila notorna brbljivica, a i obožavala je tračati. “Koliko dugo izlazite?” “Nekoliko mjeseci.” “Vau! Drago mi je zbog tebe! Kako ide ?”

“Odlično!” Zacvrkutala sam previše glasno. “Baš odlično.” “Da li je sladak?” “Predivan.” “Kako izgleda?” “Uh, plava kosa. Plave oči. Pomalo neuredno, ako se ne obrije.” Praktično sam upravo opisala mog muškarca iz snova , Ryan-a Goslinga.3 Snizila je svoj glas. “Da li je dobar u krevetu ?”

“Fantastičan.” (Svršiti sama bi bila cjelokupna priča o Ryanu i meni. Zajedno smo bili dinamit.)

Približavajući se vratima likovnog kabineta baš u trenutku kad se oglasilo zvono, izazvalo je uzdah olakšanja. “Želim ti ugodan školski 3

kanadsko-američki glumac, norminiran za Oscara u kategoriji muški glumac 2006. godine za ulogu u filmu „Half Nelson“

3

Naš svet knjiga

sat!” Mahnuvši joj rukom, uvukla sam se unutra i zatvorila vrata za mnom.

Odmah sam hrpu papira spustila na najbliži stol i protrljala svoje hladne uši. Nije čak ni bila riječ o tome da sam umišljala da su hladne— one su to zaista bile. Jednom sam prilikom provjerila pozadinu takve

pojave i objašnjenje glasilo da je riječ nekog vrstismisla, anks ioznosti, uzrokuje povlačenje jekrvi iz mog lica. Toomi je imalo obziromkoja da me laganje zaista činilo anksioznom. Ipak, mnogo drugih stvari me također činilo anksioznom. Često sam željela da imam više samopouzdanja, ali činilo se da je Giselle pokupila svu moguću petlju u obitelji. Možda je zbog toga živjela u New Yorku, živeći svoj san na Broadwayu, dok sam ja i dalje bila u gradu u ko jem smo odrasle, živeći samo milju udaljena od roditeljskog doma, predavajući likovnu umjetnost u istoj osnovnoj školi, koju smo i same pohađale. “Bože, kako to možeš podnijeti? Zar nikad nisi željela otići odavde bi me moja ?” jepitala sestra željela često. ? Zar bilo grozno što nisam Nije bilo da nisam imala vlastite snove—oni su samo bili jednostavniji. Tiši. Skromniji. Ja sam željela vlastitu obitelj. Željela sam

inspirirati djecu da kreiraju i cijene umjetnost u njihovim životima, da pronađu ljepotu na neočekivanim mjestima. I željela sam, jednog dana, vidjeti svoja umjetnička djela u nekoj galeriji ili na festivalu umjetnosti ili čak na prodaji u dućanu za darove. Ali još uvijek sam radila na skupljanju hrabrosti da to pokušam. Uskoro. Možda. “Bože, tako smo različite,” Giselle je uvijek govorila. Ona je živjela bučnim životom, žudjela za pozornošću i bila uspješna u dobivanju iste, i bila najsretnija kad se nalazila na centru pozornice, u punoj opremi svojih kostima i šminke. U srednjoj školi sam bila zadovoljna da radim

na bojanju scenografije i uređujem posadu, noseći tamno kako me publika ne bi vidjela i aplaudirala Giselle iz mračnih uglova. Ali bila sam sretna time. Nismo svi stvoreni da budemo zvijezde večeri. Dok sam nadopunjavala materijale za jutarnju nastavu, ponovno

sam razmišljala o situaciji vezano za pratnju—zapravo, sad je to bilo više od pratnja situacije, imala sam dečko situaciju. Sranje. Da li sam poznavala ikog tko se uklapao u opis, koji sam dala Elyse? Da poznaješ, ne bi bila solo, glupačo.

Istina. Namrštila sam se, dok sam spuštala posude s kistovima na svaki stol. Možda bih se mogla pretvarati da se razbolio. Imala sam 4

Naš svet knjiga

pozivnicu za dvoje, tako da me Elyse neće smjestiti za stol za samce, a ja ću se pojaviti sama i reći da on ima migrenu ili nešto slično. Da, to je to! Savršen plan. Ili bi bar bio da je Elyse držala svoja velika usta zatvorenim . Bezbroj puta tijekom dana su mi prilazili nastavnici i školsko osoblje i ati rekligakako su čuli na da imam novog vrelog dečka i kakoi ne mogu doček da upoznaju vjenčanju . Također su padali komentari poput “Konačno, ha?” i “Bilo je i vrijeme!” Vozeći se prema kući, vagnula sam poniženje koje ću doživjeti, ako se pojavim sama, nasuprot izazovu da pronađem nekog, tko bi mogao glumiti mog dečka i odlučila da bi poniženje moglo biti gore. Nevezano za raspored sjedenja, bila sam umorna od zadirkivanja zbog

toga što sam sama. Zar su oni mislili da ja ne želim upoznati nekog? Zar su mislili da je lako promatrati kako ti se prijatelji zaljubljuju i zaručuju, dok moji izgledi idu od lošeg ka gorem? Jesu li znali koliko je teško pogledati se u nisam ogledalo što toGiselle nije u redu sa samo mnom,godinu pa s trideset godina nikad bilai zapitati zaljubljena? je bila starija od mene i bila je zaljubljena—ili je bar tako tvrdila—oko pedeset puta, počev od četrnaeste godine. Čak je jednom i bila zaručena. (Vrlo, vrlo kratko.) I nije bilo da nisam pokušala upoznati nekog. Otišla sam na više prvih sastanaka od bilo koje osobe koju sam poznavala. Dozvolila sam

svima, počev od moje majke, preko mog frizera do instruktora joge, da mi ugovore sastanak, a i okušala sam se u svim popularnim aplikacijama za upoznavanje. Upoznala sam nekoliko pristojnih muškaraca. Ali nikad nisam osjetila to nešto—tu stvar što ubrzava otkucaje srca, oduzima dah, to nešto što gledam u filmovima na Hallmark televizijskom programu. Znala sam da postoji, jer sam čitala o tome u knjigama i gledala filmove i čak svjedočila tome u stvarnom životu. Ne kod Giselle, naravno . Ona je bila prevrtljiva i mijenjala svoje mišljenje o muškarcima, onom brzinom kojom je mijenjala svoje kostime. Ali moje najbliže prijateljice, Jaime i Margot, su bile ludo zaljubljene u svoje dečke i Margot je već bila i zaručena. Vidjela samo ono što su imali i nisam željela prihvatiti ništa manje od toga. Vjerovala sam da postoje srodne duše i željela sam svoju . Ali, gdje je ona dođavola više? “DIŽEM RUKE OD TOGA,” rekla sam Jaime te večeri na našem tjednom izlasku djevojaka. Bile smo samo nas dvije, obzirom da se Margot preselila na farmu svog zaručnika, udaljena dva sata vožnje od 5

Naš svet knjiga

Detroita i dolazila samo jednom ili dva puta mjesečno. “Umrijet ću kao stara usidjelica.” Zakolutala je očima. “Ne budi luda. Ako sam se ja mogla zaljubiti, onda mogu svi. I pogledaj Margot—zaručena za farmera, za Boga miloga! Te stvari se dese, kad ih najmanje očekuješ.” Kimnula sam lica.očekivale, Istina je da je nisam ljubavimala udarila moje dvije prijateljice kad smrknutog su to najmanje ali ja Jaiminu vatrenu osobnost niti Margotinu elegantnost. I mala sam osjećaj da postoje neke osebujnosti u njima koje privlače ljude, osobine koje ja nisam posjedovala. One su imale ono nešto, baš kao što je imala i moja sestra. Nisam bila nesigurna u sebe i svoj izgled, ali ponekad sam se osjećala nekako blijedo u poređenju s njima. Jaime je bila privlačna, tamnokosa bomba sa savršenim oblinama, a Margot je bila vitka, plavokosa 'Grace Kelly' ljepotica —imala sam i ja nekoliko oblina, majčine sivo -zelene oči i gustu zdravu kosu, ali ništa na meni nijepoput bilo izvanredno. bi bile okusibisladoleda, bi bilapoput nešto zabavno 'rođendanskeKad torte' , Margot bila neštoJaime elegantno 'pralina s kremom', a ja bi bila stara dosadna vanilija. Ukusna i pouzdana, ali dosadna. Sigurna stvar koju ćete naručiti, kad nestane vaše omiljene vrste. “Da li si takva zbog Elysinog vjenčanja?” upitala je Jaime optužujućim tonom, povlačeći svoju kosu u niski konjski rep. Uzdišući, spustila sam lakat na šank i spustila čelo na moj dlan .

“Na neki način.” “Još uvijek ne možeš naći pratnju?” “Ne. A Elyse me danas na poslu pritisnula oko toga. I upravo sam joj namjeravala reći da ću doći sama, kad je spomenula stol za samce.” Jaime je ispustila zvuk gađenja. “Stol za samce. Nadam se da Margot tako nešto neće imati. Bože, vjenčanja su najgora.” Podigla sam svoju čašu vina i uzela gutljaj. Margotino vjenčanje bilo je zakazano pred samo Valentinovo, još jedan blagdan oko kojeg strepim. “Bar ću na Margotinom vjenčanju sjediti za glavnim stolom. I neće mi biti potrebna pratnja, jer sam djeveruša.” “Ne vidim razlog zašto bi uopće trebala ići na to vjenčanje. Čak više i nisi tako bliska s Elyse.” Trepnula sam. “Znam, ali osjećala bih se loše, ako ne odem. Moram ići. A sad je još i gore, jer sam joj rekla da ću dovesti svog dečka.” Jaime se zagrcnula svojim martinijem i spustila čašu na šank tako grubo, da se dio pića prelio preko ruba. “Ti si što?” 6

Naš svet knjiga

“Da, moj dečko. Znaš onaj koji izgleda poput Ryana Goslinga i koji jebe poput rock zvijezde.” “Oprosti?” Pogledala je oko sebe, kao da očekuje da će skriveni kamerman iskočiti iz ugla. “Što sam to propustila?” Uzdahnula sam i odmahnula glavom. “Ovo je tako glupo. Nisam mogla izmislilapodnijeti da imampomisao dečka.” da sjedim za stolom za samce, tako da sam Jaime je prasnula u smijeh. “Nije smiješno.” Otpila sam još vina. “Što sada da radim?”

“Ne možeš li samo izmisliti razlog zašto nije mogao doći?” “To je bio moj slijedeći plan, ali Elyse je svima ispričala o tome i sada osjećam da se moram pojaviti s nekim ili će svi znati da sam lagala.” Poraženo sam potonula u svojoj barskoj stolici. “ Poznaje li Quinn nekog zgodnog samca, s plavom kosom i plavim očima?” “Hmm. Mislim da ne. Inače bih te već upoznala s njim.” nijeseme da linije taknuti solo. Očajna sam.čak Tonijebriga samoako za jednu“Zapravo, noć i kunem dani gabriga čak neću . Nije me nije hetero. Ima li tvoj brat neke slatke gej prijatelje, koje bih mogla posuditi?” “Vau, stvarno postaješ očajna.” Jaime se počela cerekati. “Želiš li posuditi Quinna? On ima plavu kosu i plave oči.” Uzdahnula sam. “Jaime, to je genijalno!” Na sekundu, svi moji

problemi su bili riješeni—i zatim sam se sjetila zašto je to bilo nemoguće. “O, čekaj. Elyse je upoznala Quinna na mojoj rođendanskoj zabavi prije dvije godine. Točno kad ste počeli izlaziti, sjećaš se?” “O da, ona večera na koju se sam pozvao i pretvarao se da smo par.” Jaime se nasmiješila na to sjećanje. “Željela sam ga ubiti tu noć.” “Znam.” Ostatku nas za stolom je bilo tako očigledno koliko bi Quinn i Jaime bili dobri zajedno i koliko je bio lud za njom, ali ona mu se suprotstavljala punom snagom. Zatim je tu bila Margot, koja je svog

zaručnika, Jack upoznala dok je bila angažirana da obavi neke marketinške usluge za njegovu farmu—u početku se nisu podnosili, a zatim su se ludo zaljubili za tjedan dana. Bila sam sretna zbog njih, zaista

jesam, ali sam se morala zapitati što to činim pogrešno pa ne mogu pronaći ljubav, kad se činilo da ona padne direktno s neba pred noge svakome tko mi je blizak. Dala sam konobaru signal da mi donese jo š jednu čašu vina. “Zašto ovo mora biti tako teško? Da li se previše trudim? Jesam li previše izbirljiva? Da li je zbog moje kose?” “Tvoje kose?” 7

Naš svet knjiga

Nervozno sam zagladila moje duge, plave kovrče preko jednog ramena. Nedavno sam se vratila u svoju prirodnu boju kose . “Da, da li me ova plava čini nekako ispranom ? Da li izgledam suviše blijedo? Da li dosadna?” Zakolutala je očima. “Sada se stvarno ponašaš ludo. Nije do tvoje kose..”I sviđa mi se tvoja plava kosa. Podsjeća me na dane kad smo bile djeca Moja druga čaša vina je stigla i uzela sam veliki gutljaj. “Bože, zašto jednostavno ne možeš unajmiti dečka za jednu noć, kao što to možeš u filmovima?” Jaime se nacerila preko ruba svoje martini čaše. “Dečko na Zahtjev?” “Točno!” Pucnula sam prstima. “Jednostavno skrolaš mišem kroz ponudu, izabereš onoga koji dobro izgleda i on je potpuno tvoj na dvadeset četiri sata. Čak sam više plaćala za HD programe.” 4

“Huge Dick ?” se. “Da.” Nasmijala sam “Zapravo, mislim da možeš unajmiti dečka. Čitala sam o tome negdje—to je stvarno popularno u Japanu.” “Jesi li ozbiljna?” Uspravila sam se u svojoj barskoj stolici . “Da li to ima i kod nas?” Slegnula je ramenima. “Možda. Ali ne znam koliko je to sigurno.” “Kako se zvalo? Sjećaš li se?” “Ne.” Jaime je ustuknula i gledala u mene kao da sam poludjela. “Ne možeš ozbiljno razmatrati mogućnost da unajmiš stranca da ti bude pratnja, Claire. Nisi toliko očajna.” “Pretpostavljam da nisam,” rekla sam. Ali moje uši su peckale.

4

igra riječi, Huge Dick je američko ime, ali može značiti i „veliki kurac“

8

Naš svet knjiga

2. POGLAVLJE

DVA DANA KASNIJE, i dalje nisam imala pratnju i odlučila sam se da malo proguglam. (Željela bih napomenuti da sam tu odluku donijela

nakon što sam popila skoro cijelu bocu vina, gledajući u reprize romantičnih filmova na Hallmarku, koje su ponavljali već bezbroj puta . Ne možete me kriviti za moje ponašanje poslije takve večeri .) Dok se vrtjela odjavna špica drugog filma, natočila sam si posljednju čašu vina i otvorila svoj laptop. Utipkala sam 'najam pratnje' u pretraživač, uzela gutljaj za stjecanje hrabrosti i kliknula na 'traži'. Istog trena su me bombardirale slike sa sisama i guzama.

Shvaćajući svoju pogrešku, dopunila sam svoju potragu i navela da tražim muško društvo, nadajući se da mi oči neće biti napadnute sa slikama kurčeva i ponovno kliknula 'traži'. Hrpa web stranica je izašla na ekranu, a na vrhu jedna pod nazivom VrućiKomadiZaNajam.com. Bacila sam pogled preko ramena, kao da se bojim da ću biti uhvaćena (što je bilo totalno blesavo, jer živim sama), te sam nakon velikog gutljaja vina, otvorila link. Potrebna pratnja za posebnu

prigodu, ali nemate vremena da je nađete? Umorni ste od pitanja zbog čega ste još uvijek sami? Želite li platonsku pratnju za ograničeno vrijeme, koja će se praviti da vas obožava? Ne tražite dalje. Vrući Komadi za Najam ima muškarca za vas! Živnula sam. Bilo je to kao da je ova stranica bila stvorena za mene! Muškarci su izgledali atraktivno i nisu ličili na serijske ubojice, a i pronašla sam dosta komentara zadovoljnih korisnica . “Vrući Komadi za Najam je bilo točno ono što mi je trebalo da preživim božićnu zabavu na poslu! Ron je bio pravi džentlmen i strašno zgodan!” mogucijele riječima nahvaliti Shemara! Bio je pristojan, atraktivan i pažljiv“Ne tijekom večeri!” “Svi su bili ljubomorni na mog Komada na vjenčanju, a moj bivši je skoro poludio! Osjećala sam se sjajno cijelu večer!” 9

Naš svet knjiga

Stranicu su vodile žene i imale su Vruće Komade u 22 države, uključujući i Michigan. OVO NIJE STRANICA ZA UPOZNAVANJE, upozoravale su. “Ukoliko tražite ozbiljnu vezu ili seks, ova stranica nije za vas, ali ukoliko vam je potrebna fantastična večer s nekim provjerenim, ljubaznim i najvažnije od svega, VRUĆIM, onda vam možemo Da!pomoći!” Pomozite mi, Vrući Komadi! Pet minuta kasnije, nakon plaćanja 29.95 dolara za pristup profilima Vrućih Komada u mom okruženju, mahnito sam tražila nekog tko liči na Ryana Goslinga. Nije mi trebalo dugo da shvatim da muškarci na profilima nisu baš mogli parirati onima čije slike su bile na glavnoj stranici, ali nisam ni uočila nekog, tko je izgledao kao da je upravo pušten iz državnog zatvora. Konačno sam uočila nekog, tko bi mogao odgovarati—imao je kosu boje pijeska, svijetle oči i bio je solidna osmica na skali od deset. Zvao se Fred.

Prema profilu, Fredi klasičnim je bio pilot i uživao u je putovanjima, upoznavanju novih ljudi automobili ma. Bio oko metar osamdeset visok, imao 32 godine i nikad nije bio oženjen . Imao je mnogo 5 zvjezdica ocjena i svi komentari su bili pozitivni . “Toliko zabave!” rekla je Lisa iz Orlanda. “Apsolutna lutka,” sanjarila je Jasmine iz Phoenixa. “Šarmantan i sladak!” tvrdila je Shelly iz Buffaloa. “I savršen plesač!” Orlando, Phoenix i Buffalo? Vau, stvarno je bio u pokretu. Da li je to bilo zbog toga što je bio pilot ? Gdje mu je bio dom? Nije da me je trebalo biti briga. Sve o čemu sam trebala brinuti jest da se pojavi na

vrijeme i dobro se pretvara da mu se sviđam, što, nadala sam se, neće biti previše teško, sve dok bude bolji glumac od mene. Za stotinu dolara po satu, bolje mu je da bude.

Uzela sam još jedan gutljaj vina i poslala mu poruku putem web stranice. Zdravo Fred, moje ime je Claire i tražim pratnju za vjenčanje moje kolegice s posla u petak, 21. prosinca. Da li si slobodan? Ukoliko jesi, da li je

moguće da se nađemo prvo na kavi kako bi se malo bolje upoznali i raspravili

situaciju? Trenutak prije slanja, imala sam mali napadaj panike. Ovo je bilo totalno ludo, zar ne? Unajmiti muškarca samo zbog toga da ne budem sama? Što ako me zadavi i strpa moje tijelo u prtljažnik nekog starog Camara5 ili nešto tako? 5

Camaro – model Chevrolet automobila

10

Naš svet knjiga

Zatim sam se sjetila onog puta kad sam sjedila za stolom za samce pored tipa koji mi je recitirao 369 znamenki prije pi 6, a zatim me upitao da li bih željela pročitati njegovu erotsku Pokemon priču. Klik. Hvala! Fred će vam se uskoro javiti ! Zaklopila svoj laptop i ostala sjediti trenutak, pokušavajući da odlučim da lisam se osjećam jezivo i očajno ili na moderno i nervozno. Nije bilo ništa loše u ovome, zar ne? Naposljetku, ja sam žena novog milenijuma! Mi nismo ograničene zastarjelim pravilima ponašanja poput naših majki ili baka! A ovo i nije pravo upoznavanje. Ovo je samo... online kupovina! Ljudskog bića. O, Bože. Osjećala sam se pomalo uznemireno. Ali očajna vremena zahtijevaju očajne mjere i nekoliko stotina dolara će biti prava bagatela, ukoliko začepi usta svima i kupi mi mjesto za bolji m stolom. Uz to, provest ću večer s zgodnom pratnjom, čiji posao će biti da mi laska cijelu noć. Nitko nikad neće saznati da mu za to plaćam. Na kraju večeri, svatko će krenuti svojim putem, a ja ću svima na poslu ispričati priču o raskidu, koja će zvučati uvjerljivo i bez moje krivnje (Fred, ti kopile) i to će biti to. Što bi tu moglo poći po zlu? U TRI SATA ujutro, probudila me panika. Što sam to do vraga učinila? Sada kad je utjecaj vina oslabio, krivnja me udarala sa svih strana. Skočila sam iz kreveta i krenula niz

stepenice, ali nogavice donjeg dijela moje pidžame su bile preduge, tako da sam zapela i spustila se cijelim putem niz stepenice na mojoj guzi.

Na dnu stepenica, uspravila sam se, podigla moju pidžamu i otrčala do kauča. Mahnito sam otvoril a svoj laptop i kliknula na preglednik. Prokleti bili, vino i Hallmark program! Da li postoji način da izbrišem svoju poruku? Da li ju je već pročitao? Što ću uraditi, ukoliko mi je već odgovorio? Srce mi je lupalo dok se učitavala stranica Vrući Komadi za Najam. Još uvijek sam bila ulogovana i odmah sam uočila da imam poruku od Freda. Hej Claire,

slobodan sam na datum vjenčanja. Naravno da se možemo prije naći na kavi. Zapravo, to radim prije svakog službenog sastanka. Samo je 6

Pi ili π je matematička konstanta, danas široko primjenjivana u matematici i fizici. Definira se kao odnos opsega i promjera kruga. Pi je također poznat i kaoArhimedova konstanta (ne treba ga miješati s Arhimedovim brojem) ili Ludolfov broj. U praksi se bilježi malim grčkim slovom , a u hrvatskom jeziku je pravilno pisati i pi.

11

Naš svet knjiga

potrebno da platiš stotinu dolara nepovratnog depozita na sastanku, s tim da će ti se taj iznos uračunati u punu cijenu, ukoliko se odlučiš za zvaničnu pratnju . Javi mi svoju odluku, hvala! Moje ruke su se počele tresti dok sam nastojala da smislim odgovor, koji neće zvučati patetično. Hej Fred, izgleda da će moj dečko ipak biti taj vikend u gradu, pa oprosti— Ne, to je zvučalo glupo. Sada izmišljam drugog lažnog dečka, kako

moj prvobitni lažni dečko ne bi pomislio da sam prava gubitnica? Koji mi je?

Pokušala sam ponovno. Hej Fred, ispostavilo se da ipak ne mogu ići na vjenčanje. Oprosti zbog— Ne, to je također bilo glupo. Što se moglo dogoditi u posljednjih nekoliko sati otkad sam mu poslala poruku, što bi me spriječilo da idem? Žvakala sam vrh jednog prsta. Da li da ipak nastavim s ovim? Pogledala sam njegovu sliku i ponovno pročitala njegovu poruku. Bio je sladak. I zvučao je ljubazno. Mogla bih se bar naći s njim na kavi. Što bi tu bilo opasno? Ukoliko ispadne katastrofa, neću ga unajmiti za zvaničnu pratnju. Izgubila bih svojih stotinu dolara, ali bar ne bih zaglavila s njim čitavu večer . A i kafić je javno mjesto, tako da neće biti nikakvog davljenja i komadanja. Samo brzo upoznavanje i kraće čavrljanje o tome kako bi to izgledalo tu večer za koju mi treba pratnja. Ukoliko se svidimo jedno drugom, OK, unajmit ću ga. Uspravila sam se i počela tipkati svoj odgovor. Hej Fred, hvala na odgovoru. Da li bi se mogao naći sa mnom u gradu, u srijedu, 21.12. u 17h? Kafić Veliko Jezero pravi savršene kave . Duboko sam udahnula i klinknula na opciju slanje. Zatim sam se krenula vraćati u krevet, trljajući moju bolnu guzu i želeći da DečkoUpoznaje-Djevojku situacija nije toliko komplicirana. Zašto život nije

mogao biti poput priča iz knjiga, gdje ti dobra vila ispunjava želje ili stvara zgodne prinčeve koji će te spasiti od brodoloma ili u kojima bi dječaci bili oni pravi za tebe? FRED JE ODGOVORIO da mu predloženo vrijeme i lokacija za kavu odgovara, tako da sam 19. 12. poslije posla požurila kući, rastvorila moju

kosu iz neuredne punđe, presvukla majicu zbog mrlja od boje, požurila u kupaonicu da popravim svoju šminku i prekorila se milijun puta zbog toga što sam toliko uzbuđena. Zaboga, to je samo muškarac, zar ne? I ovo nije romantični sastanak; ovo je poslovna transakcija. Nisam mu morala b iti privlačna— 12

Naš svet knjiga

niti on meni! Ali, moj želudac se prevrtao čitavim putem do centra grada. Parkirala sam u blizini i udahnula duboko ledeni zrak, dok sam hodala ulicom prekrivenom snijegom. Prije nego što sam gurnula teška staklena vrata Velikog Jezera, pogledala sam pažljivije unutra, nadajući se da ću ugledati Freda. Nema ništa gore od toga kad ulazite u objekt pun

ljudi pokušavajući pronaći nekog, dokobući svi zure uvijek osjećala kao da sam zaboravila hlačeu. vas . Zbog toga sam se Ali, unutra je bila gužva i nisam bila u mogućnosti da stojim na ulazu dugo, jer su ljudi ulazili iza mene, žureći da se sklone od hladnoće. Pridržala sam im vrata, a nakon što sam ušla unutra, stala sam u stranu skidajući svoje rukavice i potajno razgledajući okolo. Nisam vidjela nikog sličnog Fredu da sjedi za šankom niti za stolovima u mojoj blizini. Hmm, možda i on kasni. Ili je možda sjeo za stol otraga. Nadajući se da djelujem prirodno i opušteno, a ne previše očajno, odšetala sam prema šanku da naručim, puštajući dvoje lju di prije mene, . Nakon jer nisam nimalo žurila. Očajni žure što sam naručilacijeli svoj latte makiato od lavande, stala ljudi sam sa strane i čekala, skenirajući prostor. Freda i dalje nije bilo. Što ću uraditi ukoliko se ne pojavi? Nakon što je moja kava bila gotova, uočila sam dvije stolice na kraju šanka i naumila da ih ugrabim, za slučaj da ipak dođe. Nažalost, par koji je ušao iza mene je imao istu ideju i krenuli smo istovremeno prema njima. “Oh, slobodno idete,” rekla sam im, povlačeći se. “Moja… osoba još uvijek nije stigla.” Još jedan pogled cijelim prostorom. Nema Freda. Moje cijelo tijelo je potonulo. Osjećajući se bezvoljno, uzela sam svoju kavu i krenula prema stolu otraga. Skinula sam svoj bijeli, topli zimski kaput i objesila ga na naslonjač stolice, a zatim sam sjela i promatrala prostor oko mog stola, tonući u samosažaljenju obzirom da je izgledalo kao da će me

izraditi tip, kojem sam bila voljna platiti da dođe. Možda sam bila ukleta—zvijezde nikad neće biti na mojoj strani . Možda sam rođena pod tamnim oblakom. Uostalom, i u bajkama također postoje prokletstva.

13

Naš svet knjiga

3. POGLAVLJE

ZNAO SAM tri stvari o Claire French u roku od tri minute otkad je ušetala kroz vrata kafića. Prvo: Ona je bila sljedbenik pravila. Nije izlazila na ulazna vrata.

Ona nije prelazila ulicu gdje nije bilo pješačkog prijelaza, nije vozila prebrzo ili varala. Nikad se nije parkirala na mjesto predviđeno za invalide, uvijek je bila na raspolaganju kad je nekom trebala usluga i nikad nije oduzela prednost nekom voza ču. Jedna iskreno dobra osoba.

Također sam imao osjećaj da je tip osobe, koja u drugima vidi samo ono dobro. Sviđalo mi se to, mada je to vjerojatno značilo da je vjerovala drugima suviše lako. Opraštala je prebrzo. Lako je mogla biti iskorištena. Drugo: Bila je prava ženstvena djevojka. Romantična. Sve u vezi s njom je bilo nježno, dražesno i ženstveno, počev od njenog ružičastog pulovera, preko duge talasaste kose, pa do toplog bijelog kaputa i male pletene kape. Njen glas je bio topao i sladak poput meda, čak i dok se obraćala strancima. Nisam osjećao njen miris—niti sam sam je namjeravao pomirisati—ali, znao sam kad bih to učinio, da bi to bilo

poput onih poslastica koje je moja baka pravila od sljezovih kolačića, uronjene u rastopljeni maslac, a zatim urolani u šećer i cimet i zapečaćeni u obliku polumjeseca. Dok su se te poslastice pekle u pećnici, cijela kuća je mirisala kao u bajci.

Ja više nisam vjerovao u bajke, ali kladim se da ona jest. Treće: Ona nije imala pojma koliko je prelijepa. Žene poput nje to nikad ne znaju.

14

Naš svet knjiga

4. POGLAVLJE

SKINULA SAM svoju kapu i prošla rukom kroz kosu, odlučivši da ću mu dati onoliko vremena koliko je potrebno da popijem svoju kavu. Ali,

prije nego što sam uspjela uzeti i prvi gutljaj, tip u crnoj kožnoj jakni je spustio svoju šalicu kave na stol i sjeo preko puta mene. Pogledala sam ga, osjećajući se pomalo neugodno, obzirom da mu nisam dala dopuštenje da sjedne za moj stol. Bio je zgodan, s toplim smeđim očima i kratkom tamnom kosom, ali to nije b io Fred. “Oprosti, ali čekam nekog,” rekla sam. “Ali, mogu se pomjeriti.” Na moje iznenađenja, nasmijao se samopouzdano. “Claire, je li tako? Ja sam Fred.” Napravila sam grimasu. “Ne možeš biti. Fred ima plavu kosu i plave oči. Vidjela sam njegovu sliku.” Nasmijao se, skoro pa svisoka. “Ne koristim svoju pravu sliku, Claire. Ljudi su ludi.” Što? To nema nikakvog smisla. “Ne razumijem. Kako se možeš reklamirati s tuđom slikom? Zar se žene ne naljute kad se pojaviš?” Slegnuo je ramenima, a njegov osmijeh je bio pomalo drzak.

“Nisam imao pritužbe do sada.” Zapravo je bio zgodniji od tipa čiju sliku je koristio—grublji i muževniji, sa naznakama izrasle brade, širokim ramenima i mišićavim grudima. Susret sa pravim Fredom je bilo kao da naručite pileći file, a konobar vam donese goveđi biftek, kojeg uopće nema na meniju. No, to nije bilo bitno. (A i Elyse sam opisala sam potpuno drugačijeg muškarca.)

“Znači, tako, koristiš lažnu sliku da namamiš potencijalne klijentice, a zatim ugovoriš susret na kavi da ih prvo provjeriš?” pitala sam ogorčeno. “Zar ti ne bi?” Skinuo je svoju jaknu. “Svijet vani je poprilično strašan.” Prekrižila sam ruke i uspravila se na stolici. “Ne! To je prevara. Ja ne volim prevarante.” “Ne, nije. Ne uzimam nikakav novac od njih. Čak i ne razg ovaram s njima, jednostavno odem.”

15

Naš svet knjiga

Mršteći se, rekla sam, “To mi se ne čini pravedno. Ti ljudi su voljni da plate tvoje društvo i vjerojatno se osjećaju već dovoljno loše zbog toga, a ti samo nestaneš, bez da im pružiš priliku?” Slegnuo je ramenima. “Vidi, ako ćeš se osjećati bolje, samo sam jednom otišao sa sastanka i to iz razloga, jer sam poznavao ženu koja me željela strogo unajmiti. Ja preferiram da svoj osobni držim odvojenim . To je pravedno, zar ne?”i profesionalni identitet Profesionalni identitet? On je bio frajer za najam! Odmahnula sam glavom u nevjerici. “Da li je Fred uopće tvoje pravo ime?”

“Da li je to važno?” “Jest,” prasnula sam. “Kako bih te trebala oslovljavati?” Nacerio se dok se naginjao prema meni i tiho rekao, “Zovi me kako god želiš. Ti si šef.” Da li je on flertovao sa mnom ili me ismijavao? Pročistila sam grlo i stisnula koljena jedno uz drugo . “Željela bih te oslovljavati s tvojim pravimŽeljela imenom. je loše štostvarno moram.”plaćati nekog da glumi mog dečka. bihDovoljno da bar nešto b ude Gledao me direktno u oči jedan trenutak. Osjećala sam kao da procjenjuje da li mi može vjerovati, tako da sam uzvratila taj pogled bez treptanja. Ako je itko za ovim stolom budio povjerenje, onda sam to bila ja. “Theo,” rekao je tiho, dok se njegov pogled spustio na moje usne i to samo na djelić sekunde. “Moje ime je Theo.” Eto. Da li je bilo teško? Nasmiješila sam mu se, prije nego sam podigla svoju kavu. “Pa, drago mi je da smo se upoznali, Theo.” “Što, jednostavno ćeš povjerovati u to? Previše si lakovjerna, Claire. Kladim se da te ljudi lako mogu iskoristiti.” Spustila sam šalicu natrag na tanjurić s glasnim zveketom. “ Da li je tvoje ime Theo ili nije?” “Šššš, jest, jest,” rekao je, smijući se. Zatim je bacio pogled preko svog ramena, kao da je bio jebeni CIA agent. “ Ali, ne govorim svoje ime

svakome. Trebala bi se osjećati posebno.” Nebesa. Da li mogu podnijeti ovog tipa cijelu noć? Podignula sam ponovno svoju šalicu, želeći da je unutra nešto jače od kofeina. Ovo nije išlo u smjeru u kojem sam se nadala. “Ne osjećam se posebno. Osjećam se blesavo.” “Zašto?” “Zašto?” Zurila sam u njega preko ruba šalice, koju sam držala objema rukama. 16

Naš svet knjiga

“Kakva to osoba mora platiti nekom da joj bude pratnja? To je ponižavajuće.” “Misli o tome kao o poslovnoj transakciji ,” predložio je Theo, podižući svoja mišićava ramena. Nosio je tamnosmeđu usku Henley majicu, koja me podsjećala na Dexter Morgana iz serije o serijskom ubojici. Nije to baš bila asocijacija, koju sam u ovom trenutku željela u mislima. “To nimalo ne olakšava stvar,” rekla sam. “Izlasci bi trebali biti

romantični, a ne poslovni.” “Pa, zašto nisi sama mogla naći pratnju?” Podignuo je svoju šalicu, činilo se da je pio običnu crnu kavu i promatrao me kritički, dok je uzimao gutljaj. Uspravila sam se, osjećajući kako mi obrazi gore. “Prestani me gledati tako.”

“Kakodatepokušavaš gledam?” shvatiti što nije u redu sa mnom.” “Kao “Oh, ja već znam što nije u redu s tobom.” Izrekao je to tonom, kao da je to već gotova stvar. “Samo sam znatiželjan saznati šta ti misliš da nije u redu.” Moja vilica je pala. Već sam bila u iskušenju da mu saspem ostatak moje kave u lice, ali neki glupi dio mene je pomislio, Što ako on stvarno zna što nije u redu sa mnom? “I?” Zahtijevala sam zlovoljno, ljuteći se i na sebe i na njega.

“Ti se bojiš.” “Bojim?” Izašlo je to iz mene glasnije, nego što sam namjeravala. “Ššš. Nije to ništa zbog čega se trebaš ljutiti, Claire.” Bio je frustrirajuće smiren. “Ono što sam mislio jest da ti djeluješ poput osobe , koja je veoma oprezna i ne riskira previše u životu.” Bio je u pravu. To me je razbjesnilo. “Što! Poznaješ me tek dvije minute! Kako možeš bilo što zaključiti o meni?” Njegovo lice je imalo samozadovoljni izraz . “Imam veoma dobar instinkt. U veoma kratkom vremenu, mogu zaključiti dosta stvari o nekoj osobi.” “To je ludo. I ja se ne bojim.” “Da, bojiš se.” “OK, Gospodine Psihić. Igrat ću tvoju malu igru.” Spustila sam svoju šalicu na stol i naslonila se laktovima na isti. “ Ako su tvoji instinkti tako dobri, onda mi reci čega se ja to točno bojim.” 17

Naš svet knjiga

“Nisam u potpunosti siguran,” priznao je, škiljeći prema meni. “Morao bih te malo bolje upoznati.” “Ha!” Uputila sam mu pobjednički pogled. “Ali, ako bih morao nagađati, rekao bih da se bojiš odbijanja.” Pa... tko se toga ne boji? Dok sam pokušavala odlučiti na koji način je. ću se obraniti, “Kladim nastavio se da si beznadno romantična i želiš onu ljubav o kakvima si čitala u knjigama ili gledala u filmovima. Ti želiš nekog savršenog. Ali misliš da se netko savršen nikad neće zaljubiti u tebe, iz kojeg god razloga, tako da u biti nikome ne daješ pravu priliku . Ti se u stvari ne otvaraš potpuno i iskreno prema nekome.” “To nije istina,” rekla sam zaprepašteno. “Itekako se otvaram ljudima. Izašla sam na milijun užasnih sastanaka, jer nisam u stanju ljudima reći ne.” “To je zbog toga što želiš da se svima svidiš,” istakao je. “Biti

ljubazna je totalno Pridržavaš vrata,jedozvoljavaš da se proguraju preko tvoj reda,fazon. prepuštaš im svojljudima stol…” Bacio pogled prema šanku. Bio je ovdje. Promatrao me. “Ja sam pristojna,” rekla sam kroz stisnute zube. Koliko mi je puta netko rekao da sam suviše ljubazna? Uglavnom su to bili komplimenti, ali u zadnje vrijeme sam počela misliti da mi time nisu namjeravali udijeliti kompliment.

“Slažem se, ti si pristojna, ali to je puno više od toga . Zašto ne misliš da ti zaslužuješ ljubaznost, Claire French?” Njegove svijetlosmeđe oči su zaplesale preko ruba šalice, dok je uzimao još jedan gutljaj kave. Otvorila sam usta da mu odgovorim na pitanje, a zatim ih ipak brzo zatvorila. Tko je on, neki psihoterapeut? Ja jesam mislila da zaslužujem ljubaznost! Zar to nije bio razlog zašto sam tragala za nekim ljubaznim, dobrim i pravim za mene? Nije bila moja krivnja što to traganje toliko dugo traje! “Da li je ovo mentalno i emocionalno zlostavljanje dio uobičajenog paketa Vrućih Komada?” pjenila sam. “Ili za to moram dodatno platiti?”

Nasmiješio se. “Nije mi namjera da prouzrokujem da se osjećaš loše, Claire. Pokušavam ti pomoći. Dati ti dobar savjet.” Ponovno sam prekrižila ruke preko grudi. “Tko si ti da mi daješ romantične savjete? Kakav se to tip iznajmljuje strancima ?” “Ona vrsta tipa koja se mnogo puta selila, koja se može zabaviti u svakoj situaciji i koja uživa u novim poznanstvima.” “Zašto si se toliko često selio? Vidjela sam na tvom profilu da si imao sastanke u tri ili četri različita grada u posljednjih godinu dana.” 18

Naš svet knjiga

“Ja sam skitnica. Lako mi dosadi neka sredina.” To nije mogla biti čitava priča. Podigla sam obrvu. “Imaš li negdje potajno suprugu i djecu?” “Ne.” “Gdje je tvoja obitelj?” emam obitelj .”?” ““N Gdje je tvoj dom “Na otvorenoj ulici. Na beskrajnom nebu. Nisam vezan ni za jednu osobu, mjesto ili stvar.” Rekao je to s izrazitim ponosom. “To je tužno.” Nasmijao se. “Ne, nije. Meni se to sviđa. Neki ljudi žele sretan svršetak umotani u toploj sredini, a drugi su zadovoljni time da priča traje zauvijek—to sam ja. Ti tragaš za odredištem; a meni se sviđa samo putovanje. Ja ne želim da se ono okonča.” Kad je to tako postavio bilo je teško raspravljati s e s njim. Ipak,

osjećala sam da postoji mnogo sa mnom. “Gdje si odrastao ?” više iza toga što nije namjeravao podijeliti “Dosta pitanja. Drago mi je da si toliko fascinirana sa mnom, ali—” “Nisam fascinirana,” rekla sam vatreno, “Samo sam znatiželjna.” Ali istina je da me na neki način zaintrigirao. Ne samo zbog toga što je tako dobro izgledao, već zbog toga što je bio toliko drukčiji od mene . Pun samopouzdanja, opušten. Zadovoljan time da jednostavno ode tamo gdje ga život odvede, pretvarajući se da je netko drugi u svakom novom mjestu na koje bi otišao. Ali, da li je to zaista bilo zabavno? Ili je to izazivalo usamljenost? A bio je i hrabar, također. Biti pilot? Preuzimati odgovornost za podizanje tisuće tona metala u zrak i zadržavati ga tamo? S ljudskim životima, koji ovise o njemu? Nebesa! Ja sam se užasavala leta u zrakoplovu. Skamenila bih se. Umirala sam od želje da posjetim Europu i muzeje Louvre i Prado, te Uffizi galeriju, ali nikad to nisam učinila, jer sam se previše plašila leta koji je bio nužan da stignem tamo. “Pa hajde da razgovaramo o tom vjenčanju.” Theo se nagnuo naprijed, spuštajući laktove na stol. I tad, po prvi put sam primijetila njegove pune usne. Dužinu njegovih trepavica. Nešto je zalepršalo u mom trbuhu i neprimjetno sam spustila ruku preko njega. “To je vjenčanje moje kolegice s posla.”

“I koliko dugo se već viđamo?” Zagrizla sam usnicu. “Nekoliko mjeseci, pretpostavljam?” Kimnuo je. “Gdje smo se upoznali?” 19

Naš svet knjiga

“Razmišljala sam o tome. Možda u dućanu s likovnom opremom ? Ja predajem likovno u osnovnoj školi,” objasnila sam, “a udaje se moja kolegica s posla, tako da ne možemo reći da smo se upoznali preko posla.” “Ti si učiteljica.” Rekao je kao da je impresioniran time. “Mogu li te zvati gđica “Ne.”French?” Uzdahnuo je. “Nisi nimalo zabavna. Znači, dućan s likovnom opremom. Da li sam umjetnik? Što sam po zanimanju?” “Ne znam. Možda ono što zaista jesi. Nisi li pilot?” Nagnuo je glavu i suzio oči, kao da mora razmisliti o tome da li mu je to zanimanje ili nije. “Ne bih to nazvao stvarnim zanimanjem. To je više hobi.” Zurila sam u njega. “Ne razumijem. Čime se baviš u životu osim što iznajmljuješ sebe širom zemlje?” Naslonio “Kako znaš damu uopće nešto radim?” ruke iza glave, dok je drski osmijeh krasio lice. se na unatrag i stavio “Možda sam bezobrazno bogat.”

“Možda si serijski ubojica.” “Kunem se da nisam serijski ubojica.” “Dobro.” “Samo ubojica žena. Šalim se. Šalim se,” rekao je, nakon što je vidio moj izraz lica. “Zaboga, moraš se malo opustiti , Claire. Ne shvaćaj sve tako ozbiljno.” “Žao mi je, ali ovo je velika stvar za mene i zabrinuta sam. Lagat ću svojoj kolegici s posla i prijateljima čitavu večer, a ja sam užasna glumica.” “Ne brini se, ja sam vjerojatno dovoljno dobar glumac za oboje.” “Ne pomažeš mi.” Spustila sam svoje lice na dlanove. “Bože, ovo neće funkcionirati.” “Zašto radiš ovo sve?” pitao je. “Zašto jednostavno ne ideš sama?” Provirila sam kroz svoje prste . “Jesi li ikad na vjenčanju sjedio za stolom za samce?” “Ne mogu reći da jesam.” Tonući u svojoj stolici, spustila sam svoje dlanove u krilo. “Vjeruj mi kad kažem da je takva sudbina gora od smrti. Moji izgledi da nađem nekog trenutno nisu dobri, a umorna sam više od šala na račun toga što sam solo.”

20

Naš svet knjiga

Slegnuo je ramenima, naginjući se ponovno naprijed. “OK, ići ćemo zajedno i provest ćemo se jebeno dobro zajedno, a njima svima ćemo pokazati kako definitivno nisi sama. Imaš pilota koji je lud za tobom.” “Dobro. I gdje živiš?” “Što kažeš na Royal Oak7?” duboko, prekrižila sam svoje prste. “Nadam se da će ovo“OK.” upalitUdišući .” “Vjeruj mi, hoće. Samo se moraš opustiti.” Posegnuo je prema meni i lagano dodirnuo moju ruku.

Naši pogledi su se sreli i neočekivano, mali nalet topline je preplavio moju ruku. “Pokušat ću.” Osjećala sam kako se vrućina penje u moje obraze i spustila sam glavu. Crvenim se kao dvanaestogodišnjakinja , jer je slatki dečko dodirnuo moju ruku. Krasno. Posegnula sam za svojom torbicom, koja se nalazila na stolici pored moje. “Hoću li …” Progutala sam i snizila glas. ? Ponijelakući, sam rezervirat gotovinu.” ću službeni sastanak i “Hoćeš da ti platim “Svakako. Kadsadstignem poslat ću ti ugovor da ga popuniš i elektronski potpišeš.” Zgrabio je svoju jaknu i uklizao rukama u rukave.

“Šta je navedeno u ugovoru?” “Moja naknada, detalji o tome gdje i kad ć u biti pratnja i Platonsko Obećanje.” “Platonsko Obećanje?” Predala sam mu pet novčanica od po dvadeset dolara, koje je gurnuo u unutarnji džep jakne. “To je dio ugovora u kojem oboje navodimo da između nas neće biti apsolutno nikakvog seksualnog kontakta.” “Oh! Točno,” rekla sam, osjećajući da mi lice još više crveni. “Naravno.” “Ako misliš da će ti to predstavljati neki problem, Claire, onda ne mogu biti tvoja pratnja. ” Usplahireno sam sklopila ruke. “Ne, ne! Naravno da nemam nikakav problem s tim. Ja—” Prasnuo je u smijeh i zgrabio me za zapešće. “Isuse, šalim se.” “Oh.” Nasmijala sam se sama sebi, odmahujući glavom. “Oprosti. Jednostavno sam stvarno napeta zbog ovog.” “Vidim.” Stisnuo me utješno za zapešće, prije nego što ga je pustio i tad sam primijetila veličinu i snagu njegove ruke. “Bit će zabavno,” rekao je, ustajući. “Obećavam.” 7

predgrađe Detroita

21

Naš svet knjiga

Vau, zaista je visok. Duge noge. Pitam se da li je imao i dobru guzu.

“Ako kažem da ti vjerujem, da li ćeš pomisliti da olako povjerujem u sve?” U kutovima njegovih očiju bi se pojavile sitne borice kad se smijao. “U ovom zabava .” slučaju mi možeš vjerovati. Ja ću ti pokazati šta je dobra Način na koji je to rekao učinio je da se moje butine stisnu. Trudila sam se da ne mislim o tome.

22

Naš svet knjiga

5.POGLAVLJE

CLAIRE JE REKLA da nije potrebno da je otpratim do njenog automobila, jer će se naći s prijateljima na večeri u Union ulici, tako da sam se na oproštaju rukovao s njom i rekao joj da se vidimo uskoro . Uvijek mi je bilo neugodno uzeti novac od ž ena samo zbog sastanka

upoznavanja, ali s vremenom sam se pomirio s tim. Žene će se prije odlučiti da rezerviraju službeni izlazak, nakon što su već dale depozit, a taj novac mi je bio potreban. Angažmani su rijedili u posljednje vrijeme, a Josiena rata za kuću dospijeva petnaestog, a moj jebeni brat je i dalje bio odsutan. Djevojčice su u posljednje vrijeme bile bolesne. A lijekovi nisu jeftini.

Da sam znao da ću pomagati bratovoj supruzi i njihovoj djeci jednog dana, možda bih se više potrudio da završim fakultet i ne bih toliko sjebao svoj život. Svaki put kad bih se sjetio stipendije koju sam dobio i koju sam izgubio, jer sam bio mlad i glup, najradije bih se sam udario. Da, fakultet je bio težak, i održavanje prosjeka ocjena na nivou koji mi je osiguravao ostanak u ekipi također, ali trebao sam izdržati. Ali ja sam bio MacLeod. Ostavljanje je bila naša specijalnost. Moja majka nas je napustila prije nego što sam izašao iz pelena. Moj brat Aaron je tad imao devet godina i jednom mi je rekao da je vidio poruku na kojoj je pisalo Reci dječacima da ih volim.

“Da li misliš da nas je voljela?” pitao sam kad sam imao oko šest

godina. Njegov me odgovor iznenadio. “Da, mislim.” “Ali… napustila nas je.” “Da. Jest.” “Da li nas tata voli?” Namrštio se. “Možda. Ne znam.”

Naš otac je bio alkoholičar, koji je čitavo naše djetinjstvo odlazio i izlazio iz zatvora i naučio sam da više preferiram kad je unutra, obzirom da su njegovi dani van zatvora uvijek rezultirali masnicama i kvrgama za koje sam se morao pravdati u školi. Ipak, Aaron je uvijek preuzimao najgori dio. Kad god je bio u blizini, nikad nije dozvoljavao da me otac

dodirne. Kad je seronja otišao zauvijek, ja sam imao osam godina, a Aaron šesnaest. 23

Naš svet knjiga

Preselili samo se iz Kansasa u Detroit, g dje sam konačno dobio privid normalnog djetinjstva. Živjeli smo s našom bakom, kojoj je zaista bilo stalo do nas. Pohađao sam dobru školu, imao prijatelje i bavio se

sportom. Čak sam dobio i sportsku stipendiju za američki nogomet na koledžu u blizini New Yorka. Aaron je završio srednju školu i dobio . Izvana, stvari izgledale posaoAli u građevinskoj firmina bili smo oštećeni način koji nijesubio vidljiv.OK. Nisam bio ponosan na to. Ponekad sam želio da sam drugačiji. Ali koja bi bila svrha? To je nešto u vašim genima, nešto poput onog što je odredilo vašu boju kože ili kose. To je ono što određuje da li ćete biti impulzivni ili osjetljivi, hrabri ili oprezni, osjećajni ili razumni . Možeš pokušati biti netko drugi, ali to je izgubljena bitka. Bolje je prihvatiti ono što ti je život namijenio i živjeti u skladu s tim. Što se mene osobno tiče, ponekad poželim da to nije uključivalo nekoliko kazni zbog vožnje pod utjecajem raznih supstanci i dvanaest mjeseci zatvora zbog krađe budemkamioneta certificiranis automobila, štoHrpi je na pijanih kraju uništilo sve moje šanse d a krađa pilot, ali hej... dvadesetdvogodišnjaka

parkinga Eager Beaver Autosalona se činilo kao dobra zabava subotom navečer. I kome je uopće potreban normalan život ? Mislio sam ono što sam rekao Claire—sviđalo mi se što nisam vezan za nekog ili nešto. Da li zbog toga ponekad bio usamljen? Svakako. Ali život mi je bio puno lakši. I bez obzira gdje otišao, našao bih neiskrene ljude kojima su moje usluge bile potrebne i koji su za to bili voljni platiti, sve dok nakon toga nestanem. (Prijevara osiguranja nije bila u istoj kategoriji s “velikom krađom vozila8,” i malo je vjerojatno da

će netko kreirati video igricu u kojoj neki heroj krade stvari na zahtjev samog vlasnika, ali valjda u životu ne možeš imati sve.) Novac koji sam time dobivao nije bio ogroman, ali je bilo dovoljno za život i potporu mojoj šogorici i nećakinjama , otkad ih je moj brat napustio. Živjele su ovdje u Detroitu, tako da je ovo bio jedini grad u kojem sam odbijao baviti se mutnim poslovima i bavi o sam se nečim zakonitim. Ne sereš tamo gdje jedeš.

8

Grand Theft Auto (Velika krađa vozila ) je akcijski serijal videoigara koji je osmislio David Jones, kasnije igre su dizajnirali Dan Houser i Sam Houser, te Zachary Clarke. Proizvođač igre je Rockstar North prije zvani DMA Design, dok je izdavač Rockstar Games. Igra sadrži mješavinu akcijskih, avanturističkih i automobilističkih igara, te elemente tzv. "RPG" i kradomičnih videoigara. Igra je postala kontroverzna zbog svojih odraslih i nasilnih sadržaja. Serijal se temelji na različitim likovima i protagonistima koji pokušavaju povećati kriminal u svijetu, dok se njihovi motivi mijenjaju kroz igre. Antagonisti u igri su najčešće oni likovi koji su izdali glavnog lika ili njegovuskupinu/bandu, te oni likovi koji su imali najveći utjecaj u sprječavanju protagonista.

24

Naš svet knjiga

Ujedno je to bilo i jedino mjesto gdje sam imao stan. Dok sam

boravio ovdje, uvijek sam nastojao uloviti što više angažmana kao pratnja, jer je to bar bio pošteno zarađen novac, čak iako je ponekad zaista bilo čudno. I činilo je moj život malo manje usamljenim. Ali nikad nisam prekršio odredbe ugovora, jer nisam mogao riskirati da me klijentica prijavi vlasnicama stranice. sam od te zarade. Bilo je dovoljno rizično što sam koristio lažniZavisio profil, al i naravno nisam mogao koristiti pravi, jer kazneni dosje nije nešto što je pristajalo Vrućim Komadima.

Kako bi izbjegao privlačenje pažnje porezne uprave, povremeno sam obavljao neke stolarske poslove, ali svrha većine tih poslova je bila pranje svoje prljave zarade. Nije bilo da nisam volio pošten rad i da nisam bio dobar u tome, ali niste mogli izgraditi reputaciju ili privući klijentelu kada se toliko selite kao što sam to radio ja. Hodao sam Woodward ulicom prema parkiralištu na kojem sam parkirao, ruke u svojebude džepove da bih ih zadržao toplim. uobičajenogur danuvši mjesec prosinac ovoliko hladan, sigurno da je Nije bilo šest stupnjeva ispod nule, s nekoliko centimetara snijega na tlu . Prošao sam Union restoran s lijeve strane i izgledao je ugodno i obećavajuće. Na trenutak sam si dozvolio da pomislim kako bi to izgledalo kad bi mogao Claire izvesti na pravi sastanak, na mjesto poput ovog. Da je zaista

upoznam, zato što to želim, a ne zato što moram. Da osjetim da ona želi biti sa mnom zbog pravog mene, a ne zbog kakvim sam se pretvarao da

jesam. Da podijelim nešto stvarno i iskreno s njom. Da je držim u toplom u noćima poput ove. Ali to je bilo suludo. Djevojke poput Claire ne padaju na muškarce poput mene, pa čak i da se to i dogodi, samo bih sve sjebao. Ja sam znao tko sam.

Propalica. Bivši zatvorenik. Netko tko je “sigurnosni rizik.” Ovako je bolje.

25

Naš svet knjiga

6. POGLAVLJE

NAKON ŠTO JE THEO OTIŠAO, poslala sam poruku Jaime i Margot da vidim da li su već stigle u Union restoran. Margot je danas stigla u grad radi probe svoje vjenčanice i ostat će duže kako bi večerala s nama. Jedva sam čekala da je vidim—prošli su tjedni od našeg posljednjeg susreta. Jaime je odgovorila da su obje već stigle, tako da sam obukla kaput, navukla rukavice i požurila prema izlazu u susret užasnoj hladnoći. Hodala sam brzo, snježna prašina se podizala iza mene, dok je snijeg istovremeno škripao ispod mojih čizama. Ispred sebe, ugledala sam Thea s leđa i još više ubrzala svoj korak. Bila sam sigurna, jer sam prepo znala

njegovu crnu jaknu, pa sam ubrzala korak da mu se dovoljno približim, kako bi mogla baciti bolji pogled na njegovu stražnjicu, skoro se okliznuvši na snijegom prekrivenom pločniku. Vrijedilo je. Njegova je jakna bila dovoljno kratka da mi podari lijep pogled, i

kao umjetnica cijenila sam fine linije ljudske anatomije. Kao žena, koja nije imala seks već par godina i koja nikad nije imala seks kakav je čitala u knjigama (Hallmark program je bio razočaravajući kad je riječ o seksu), umalo sam glasno zastenjala na pomisao da zgrabim solidnu, okruglu

stražnjicu poput Theove. Njegovo tijelo je bilo čvrsto i mišićavo— ispunjavao je svoju Henley majicu kao što pijesak ispunjava boksačku vreću. Na trenutak sam zamišljala kako bi bilo osjetiti težinu njegovog tijela na meni. Moj stomak je zalepršao. Dok je prolazio pored Union restorana, usporio je i bacio pogled

unutra i ja sam imala čudnu potrebu da potrčim i pozovem ga da nam se pridruži. Ali to je bilo blesavo—bila je večer Samo Djevojke Izlaska, a i svakom slučaju, on nije bio moj tip. Visok, taman i zgodan je bilo u redu, ali Theo je bio onaj tip muškarca koji je mislio da sve zna, štoviše, on će vam to i dati do znanja, bez obzira da li ste ga to tražili ili ne. Sviđao mi se njegov osmijeh, ali ne i njegov zlobni cerek. M zavidjela na njegovom đavolskom pristupu. životu, ožda ali tosam nije mu bilomalo za mene. Ja sam željela nekog tradicionalnog Nekog smirenijeg, prizemnog. Nekog tko je želio ono što sam i ja— da se zaljubi, priveže uže i spusti sidro. Hladnu limunadu na trijemu ljeti. 26

Naš svet knjiga

Snješka na travnjaku zimi. Theo nije djelovao poput nekog limunada i snješko tipa. Ali, ukoliko moj budući suprug bude imao zadnjicu poput njegove, ne bih se žalila. Niti malo.

“PA?” Čim je konobar donio naša pića, Jaime je poskočila na svojoj stolici. “Umirem od znatiželje! Reci nam kako je prošlo s Fredom!” Fred. Zamalo sam se nasmijala tome. “Prošlo je… u redu, bar mislim da jest.” “I našla si ga na internetu” Margotino visoko čelo je bilo izbrazdano brigom. “Jesi li sigurna da to nije opasno?” “Mislim da jesam.” Slegnula sam ramenima. “Mislim, web stranica djeluje legalno i vjerodostojno, a on ima dobre osvrte i ocjene.” “Dobre osvrte, to je urnebesno,” rekla je Jaime, podižući svoju

martini čašu. “Možeš muškarca mali gutljaj . “Ali nemaocijeniti seksa, zar ne ?” poput knjige ili filma.” Uzela je “Točno.” Zakikotala sam se. “Postoji odredba o Platonskom Obećanju u samom ugovoru, koja kaže da neće biti nikakvog seksualnog kontakta.” “Da li je zgodan?” pitala je Margot. “Zapravo, jest,” odgovorila sam, prekriživši svoje noge, “iako ne izgleda poput muškarca s profilnih slika. To čak i nije on. I ne zove se Fred.” Obje su zurile u mene.

“Claire, to zvuči čudno,” rekla je Margot. “Da li ti je rekao svoje pravo ime?” “Da, zove se Theo.” “Theo dalje?” Nagnula sam glavu. “Znate što? Nije mi rekao svoje prezime.” Moje prijateljice su se pogledale . “Kako izgleda?” pitala je Jaime. “Visok. Mišićav. Smeđa kosa, svijetlosmeđe oči. Muževan. Velike ruke.” Dobra zadnjica. Nasmijala se. “Primijetila si njegove ruke?” Moji obraze je oblila toplina . “Ja sam umjetnica. Ja obraćam pažnju na ljudske ruke.” “Ali, kakav je?” pritiskala je Margot. “Da li djeluje pristojno? Da li je džentlmen?” “On je dovoljno ljubazan. Pomalo arogantan, kao da je Božji dar ženama, ali djeluje kao da bi mogao biti zabavna pratnja . I to je ono što 27

Naš svet knjiga

sam mogla dobiti, tako da...” Slegnula sam ramenima. “Morat će

poslužiti.” “Možda će zaista biti zabavno.” Margot se jako trudila da zvuči pozitivno.

Mogla sam odmah reći da joj ta ideja nije bila draga, ali me vjerojatno . sažalijevala, da bi to mogla glasno “I barpreviše znaš da se ne moraš brinuti o tome da reći će pokušati spustiti

svoje šape na tebe, obzirom da mu nije dozvoljeno da te dodiruje,” dodala je Jaime.

“Točno,” rekla sam s olakšanjem, iako sam tajno pomislila da bi možda bilo lijepo kad bi muškarac poput Thea želio spustiti svoje šape na mene. “Mrzim te izlaske. Ali on se u svakom slučaju ne čini kao takva vrsta tipa. Dao mi je do znanja da mu je bilo kakav kontakt zadnje na pameti.” Jaime je zastenjala. “Ugh, on je jedan od tih znači.” Samo pobrinijeda se sastanete mjestu i ne sjedaj u auto s“njim ,” se upozorila Margot. “Morašnabitijavnom oprezna.” Podigla sam svoj Cosmopolitan i uzela prijeko potrebni gutljaj. “ Ja sam uvijek oprezna.” “Da, ali također si i lakovjerna,” rekla je. “Ponekad i previše.” Uzdahnula sam. “To je i on rekao.” “Theo je rekao što?” pitala je Margot. “Kako bi on to znao ?” “Da li te je osuđivao što ga unajmljuješ?” zahtijevala je Jaime.

Odmahnula sam glavom. “Ne, nije. Možda me je samo malo zadirkivao. Jer je rekao da on zna zašto nemam dečka.” “Koji kurac?” Jaime se uspravila u svojoj stolici. “Ja bih ga šakom udarila zbog toga.” “Što je dođavola rekao?” pitala je Margot. “Oh, nešto o tome kako se ja bojim upoznati pravu osobu, jer mislim da neću ispuniti očekivanja,” rekla sam, trudeći se da to zvuči poput besmislice. “Rekao je da se bojim odbijanja, pa samim time ne pružam nikome stvarnu priliku.” Zakolutala sam očima. “Suludo, zar ne?” Ni jedna od njih nije odgovorila dovoljno brzo. “Nije li tako?” pitala sam, s panikom u glasu. Pogledale su jedna drugu, a zatim vratile pogled na mene. “Pa, suludo je što ti je on to rekao,” počela je Margot, “ali nisam sigurna da je potpuno u krivu.” “Molim?” Pogledala sam u Jaime. “Što ti misliš?” 28

Naš svet knjiga

Izgledala je nervozno, što je bilo neuobičajeno za nju. “Definitivno se slažem da je seronja što ti je to rekao, ali možda bih ga zaposlila kao stručnjaka za marketing, jer djeluje da je dobar u tome da pročita ljude u kratkom roku.” “Ozbiljno?” Gledala sam naizmjenice u jednu pa drugu . “Vi djevojke bojim?” mislite da je u pravu? Da se nisam nikad zaljubila zato što se

“Ja mislim da to nije jedini razlog zbog kojeg nisi našla onog pravog,” rekla je Margot nježno. “Ali također mislim da ima neke istine u tome što je rekao da se bojiš odbijanja, pa možda sebi podsvjesno ne pružaš priliku da se zaljubiš. Kao da sama sebe od toga odgovaraš.” “Namjerno? Zašto bi do vraga to radila?” Ovo je bilo nevjerojatno! Jaime je slegnula ramenima. “Možda i nije namjerno . Ponekad naša podsvijest radi protiv nas. Tvoj mozak kaže, Da, ja želim pronaći nekog tako da ću ići na ovaj sastanak, a tvoje srce kaže, Ali čekaj, ovo je opasno iz i mogla bih bititražiš povrijeđena. Takoonadanije promatraš n ekuza osobu pogrešnog ugla, razloge zašto prava osoba tebe. Svi smo to prošli.” Udahnula sam i izdahnula polako, trudeći se da zadržim pribranost.

“Također mislim da se to ne odnosi samo na veze s muškarcima,” nastavila je Jaime. “Ti si briljantno talentirana i otkad te znam, tvoj san je bio da izložiš i prodaješ svoje radove, ali to također nikad nisi uradila.” “Namjeravam to uraditi,” rekla sam defanzivno. “Isuse.” Neugodna tišina se spustila nad nama, što je bilo neobično. Margot je dodirnula moju ruku, a njene plave oči su bile ispunjene suosjećanjem. “Žao mi je ukoliko smo povrijedile tvoje osjećaje. Nismo to namjeravale.” “I meni je žao,” rekla je Jaime. “Nisam ti ovo trebala reći. Ja sam pravi seronja.” Udahnula sam drhtavo. “U redu sam. Samo nije baš posebno ugodno čuti da tvoji prijatelji—i potpuni stranac, što vjerojatno znači da je to svima očigledno, osim meni—misle da sama sabotiram svoje snove zbog toga što sam kukavica.” “Ti nisi kukavica,” rekla je Jaime žestoko. “Ti si samo oprezna. Ali ti si također prelijepa, predivna i tako talentirana i mi samo želimo da to svi vide i znaju. Budi hrabra! Izloži se ljudima!” “Shvaćam to što govorite. Ja samo ne znam kako da to učinim.” Namrštila sam se. “Željela bih da sam više poput moje sestre.” Jaime je zakolutala očima. “Rekla sam da budeš hrabra, a ne da postaneš egomanijak.” 29

Naš svet knjiga

To mi je izvuklo mali osmijeh. “Pokušat ću.” “Jesi sigurna da si u redu?” pitala je Margot.

“Da. Gledajte, nije to nešto što nisam već znala—ja sam čitav život bila Nervozna Nellie. To je razlog zašto se nikad nisam ukrcala u zrakoplov, popela na konja ili motor. Nisam netko tko traži uzbuđenje. I . Vjerojatno , jer se obično mi to da i nesam smeta samparov trenutno previše osjećam kao okružena sretnim ima, dok samosjetljiva ja nepodobna. Kao da sam ona osoba koja se nigdje ne uklapa.” “Nije istina.” rekla je Jaime nepopustljivo. “Naravno, da nije,” dodala je Margot. Bila je istina, ali to nije bila njihova krivnja i nisam željela da osjećaju krivnju zbog toga što su sretne i zaljubljene. “Hajde da razgovaramo o nečem drugom.” Okrenula sam se prema Margot i namjestila osmijeh. “Pričaj mi novosti u vezi s vjenčanjem.” Dok nam je pričala novosti i spomenula završne detalje, primijetila su prvobitno sam da i mene zahvaća njeno romantično razmatrali opciju da se vjenčanju na farmi,uzbuđenje na kraju je. Iako Margot popustila majčinoj želji da se vjenčaju u Prezbiterijanskoj crkvi u Četvrtoj ulici, gdje je pet prethodnih generacija Thurber žena reklo da. Za prijem je izabrala svečaniju dvoranu u Westin Book Cadillac Hotelu u centru grada. “Jedva čekam da vidite ukrasno cvijeće. Predivno je,” maštala je. “I pozivnice su ispale predivne.” S Margotinim sofisticiranim ukusom —i neograničenim proračunom—nisam imala sumnje da će cijela stvar biti izvrsna od početka do kraja. Jaime i ja smo organizirale iznenađenje za nju slijedećeg mjeseca . Bio je to izazov za nas, jer je Margot voljela da sve organizira do sitnih detalja, ali mi smo je obavijestili da si ostavi slobodan datum, jer želimo

da si priuštimo dan u spa centru, pa smo rezervirale hrpu lažnih termina. U stvarnosti, iznenadit ćemo je s šampanjac brančom, koji uključuje niz različitih vrsta kolačića—mala interna šala o događaju kad je Margot izgubila kontrolu na zabavi i gađala svog bivšeg dečka s hrpom kolačića. Svaki put kad se toga sjetim, moram se nasmijati. Ona je uobičajeno bila najsmirenija i najsofisticiranija žena na svijetu. Loše ponašanje je bilo potpuno van njenog karaktera. Ali, da nije bacila te kolačiće, ne bi morala otići iz grada. A da nije napustila grad, nikad ne bi upoznala Jacka na farmi. Možda je upravo to ono na šta su mislile kad su spomenule hrabrost—učiniti nešto drugačije. Nešto iznenađujuće i van svog 30

Naš svet knjiga

karaktera. Nešto što će me oživjeti, prisil iti me da skrenem sa svog uobičajenog puta i otvorim oči ka novim mogućnostima. Ali što?

MOJA ME ZVALA dok smo večerale, sam jojje postavila uzvratila poziv naMAJKA putu prema kući, pitajući se koju božićnupapjesmu kao zvono mobitela za današnji dan. Moja majka je bila opsjednuta

blagdanima, naročito Božićem, tako da je uvijek cijeli prosinac bila u dobrom raspoloženju. Ništa je nije moglo učiniti sretnijom od priprema za blagdane i još uvijek je inzistirala na tim tradicijama iz našeg djetinjstva, čak iako smo Giselle i ja već odrasle i živjele van roditeljskog doma. Još uvijek bi okačila naše blagdanske čarape za Djeda Mraza, postavila sobove i ovce i ostavila kolačiće na stolu za Djeda Mraza . Kunem se, kad bi je razrezali za vrijeme blagdana, vjerojatno bi umjesto krvi iz nje curile šljokice.

“Ćao dušo!” “Ćao mama.” “Kako je bilo na večeri s djevojkama?” “Odlično.” Ispričala sam joj o Margotinim planovima za vjenčanje i ona je uzdahnula.

“Kako je divno planirati vjenčanje ! Muffy mora da je na sedmom nebu,” rekla je sjetno. Muffy je bila Margotina majka. “Poruka primljena, mama.” “Dušo, nije mi namjera da te požurujem. Samo sam željela reći da je sigurno zabavno planirati vjenčanje.” “Pa, možda će Giselle uskoro objaviti svoje sljedeće zaruke. One koje će se stvarno održati.” “Da li se viđa s nekim novim?” pitala je moja majka, puna nade. “Ne da mi je poznato .” Razgovarala sam sa sestrom prošlog tjedna i ispričala mi je o trojci koju je nedavno imala, ali mislim da moja m ajka to ne bi željela čuti. “Nego, jesi li me zvala ranije ?” “Da, upravo planiram Badnjak i večeru pa sam se zapitala da li ćeš napraviti čokoladni puding bake Flossie.” “Svakako.” Taj puding je bio noćna mora od recepta, ali ukoliko bih predložila da napravim nešto jednostavnije, moja majka bi vjerojatno doživjela moždani udar. Božić nije bio Božić bez pudinga bake Flossie! “Što će Giselle donijeti?” Pitala sam, iako sam već znala odgovor.

31

Naš svet knjiga

“Pa, ona će doletjeti na sam Badnjak, pa zapravo i ne može ništa pripremiti. I ona je svakako čista katastrofa u kuhinji, pa nisam sigurna da li ću je zamoliti da pripremi bilo kakvo jelo.” “Točno.” Pokušala sam ne prisjećati svih poslova koje je Giselle uvijek uspijevala izbjegavati, jer je glumila svoju nesposobnost tako dobro. dobra glumica bilo je zaista korisno u stvarnom životu, ne samo naBiti sceni.

“OK, draga. Čujemo se uskoro.” Dala mi je svoja uobičajena dva zvučna poljupca preko telefona i prekinula vezu, a ja sam spustila svoj mobitel na suvozačko sjedalo, osjećajući se neodređeno frustriranom samom sobom što joj nisam rekla da želim napraviti slatku pitu umjesto pudinga ili da mi smeta što Giselle nikad nije pomagala prilikom pravljenja obiteljskih večera. I možda moja majka nije namjeravala da me bocne s onim komentarom o vjenčanju, iako je bila poprilično vješta u tame da baci neku pravi nevina. nijeimati bila. tajna da je željelaopasku unuke i izatim da jesemislila da će ihAlidotakođer sad već Sve njene prijateljice, jedna po jedna udavale su svoje kćeri i ženile sinove i postajale bake.

To je postalo poput natjecanja među njima. Obzirom da je Giselle uvijek tvrdila da ne želi djecu, majci je ostala samo jedna igračica na startnoj liniji natjecanja . Oprosti zbog loše sreće, mama.

Te noći sam ležala budna u krevetu, pokušavajući smisliti način da budem više sklona avanturama, da izađem iz svog oklopa . Inspiracije

radi, zamislila sam Margot kako baca one kolačiće, i tad me udarilo—ruž za usne. Margot je uvijek nosila upečatljivi crveni ruž. Možda je to bio

razlog što je uvijek bila puna samopouzdanja. Kad sam o tome malo više razmislila, zaključila sam da i Giselle često nosi crveni ruž . Pakla mu, čak je i Taylor Swift počela izlaziti sa zanimljivijim muškarcima nakon što je nabacila crvene usne. To je ono što mi je potrebno! Scenska šminka! Nešto zbog čega ću steći stav samopouzdane, uspješne žene kakva želim biti.

Vrhovima prstiju dotakla sam svoje usne i pokušala zamisliti svoje usne s napućenim crvenim usnama koje je Giselle imala na svim svojim selfijima. To bi definitivno bilo nešto drugačije na meni. Obzirom da sam već imala pune usne, generalno nisam voljela da privlačim dodatnu pažnju na njih, pa sam obično koristila neutralne, nježne bež i roza ruževe, čiji tonovi su nosili nazive poput Slatkica ili Rumena. 32

Naš svet knjiga

Ali sada mi je bilo potrebno nešto izazovnije, nešto s nazivom poput Drska ili Bezobrazna ili Opaka. Nasmijala sam se sama sebi … ovo bi moglo biti zabavno.

33

Naš svet knjiga

7. POGLAVLJE

BALANSIRAJUĆI s dvije papirne vrećice hrane, po jedna u svakoj ruci,

provlačio sam se kroz snijeg na prilazu male, jednokatne kuće, koja je pripadala mom bratu i njegovoj supruzi. Morat ću očistiti prilaz. Potrebno je također baciti i sol po čitavom prilazu. Na prednjem trijemu, prebacio sam obje vrećice u jednu ruku i pokucao na vrata. Unutra sam čuo nečiji plač i vrisku, “Stigao je!” Trenutak kasnije, dvije male djevojčice pojavile su se na prednjem prozoru desno od ulaza. Stajale su između zavjesa i stakla, koje je bilo umrljano otiscima dječjih dlanova, mašući mi uzbuđeno. “Ćao, ujače Theo!” vikala je Ava, koja je imala šest godina . Njena mlađa sestra Hailey skakutala je gore i dole s ogromnim osmijehom na usnama kao da se Djed Mraz nalazi na ulazu. Moje srce se stisnulo—da li će Josie biti u mogućnosti da priušti djevojčicama lijep Božić? Morat ću se pobrinuti za to. Proklet bio, Aarone. Očisti se i vrati se jebeno kući. Moj brat je bio alkoholičar, kao što je bio i naš otac i iako se dobro držao prvih godi na svog braka, trijeznost je definitivno nestala kad je izgubio posao prije dvije godine. Od tada je bio u skoro konstantnom bunilu i mrzio se zbog toga, ali nije vjerovao da se može promijeniti.

On nije bio nasilan, za razliku od našeg oca i jedina osoba na koju se ikad ljutio je bio on sam, ali kad sam mu pokušao objasniti da povrjeđuje svoju obitelj kad ih napušta, odbijao me saslušati. Bolje im je bez mene, govorio bi. Ja nisam dobar za njih. Ovaj put je bio odsutan skoro dva mjeseca i iako je slao nešto novca putem pošte, to nije bilo mnogo. Josie je radila noćne smjene kao konobarica, ali prokletstvo,

gotovo čitava njena plaća je išla za troškove dadilje. A pritom je stalno bila iscrpljena.

Volio sam svog brata i razumio sam zašto je takav, ali sam ga želio jebeno udarati posred lica sve dok ne shvati kakav je idiot što odbacuje svoj život na takav način. Možda ova kuća nije mnogo i do vraga, da, život nije bio lagan kad si nezaposlen sa suprugom i troje djece, ali prokletstvo—bila je to njegova kuća, njegova supruga i njegova djeca. One su ga obožavale. Imao je stvari zbog kojih se vrijedilo boriti, zbog kojih je vrijedilo ostati. 34

Naš svet knjiga

Najluđa stvar je bila ta, što sam znao da ih on voli. Nije bilo da mu nije bilo stalo do njih. Zato me je i izluđivalo što ih je mogao tek tako ostaviti. Kao što je naša majka napustila nas. Možda je jednostavno bio satkan da bude takav. Možda smo obojica bili . Još jedan od razloga da kroz život idem sam. Ulazna vrata su seJosie otvorila i moja šogorica seblijedog pojavilalica, s uplakanom Peyton na svom kuku. je izgledala užasno— s tamnim podočnjacima ispod očiju, dok su joj tanki pramenovi tamne kose pobjegli iz repa na vrh glave. Clairini debeli, valoviti pramenovi boje meda su mi se pojavili u mislima. Pitao am se da li su bili meki kao što su izgledali jučer . Isuse, hoćeš li prestati razmišljati o njoj ? Već si dva put drkao na nju, a nije prošlo ni dvadeset četiri sata otkad si je upoznao. Što je s tobom? “Hej,” rekla je Josie umorno. “Uđi.” Pokupio sam vrećice s hrane i ušao unutra . Kuća je praktično bila poput kuhinjom i sdnevnim boravkom s jedne strane kuhinji, i dvije spavaćekutije, sobe iskupaonicom druge strane . Dok sam išao prema primijetio sam da nisu imale božićno drvce.

“Što nije u redu s Peyton?” pitao sam, spuštajući vrećice na pretrpan stol. Puknute bojice i bojanke prekrivale su površinu stola i napravio sam si mentalnu zabilješku da kupim djevojčicama nove . “Ima upalu uha.” Josie je zvučala umorno, baš onako kao što je i izgledala. “Liječnik je rekao da bi antibiotik uskoro trebao početi djelovati, ali u međuvremenu smo ostali bez Tylenola.” “Otići ću da vam kupim.” Izvukao sam mlijeko, jabuke i sir iz jedne vrećice. “Samo da raspakujem stvari koje moraju odmah u frižider.” “Ionako već previše radiš za nas,” rekla je Josie, vireći u jednu vrećicu. “Ne mogu vjerovati koliko hrane si donio. Dozvoli mi da ti platim za to.” “Nema šanse.” Ava i Hailey su jurnule u prostoriju i bacile se na moje noge,

omotavajući svoje malene ručice oko mene. Zatvorio sam frižider, spustio se i podigao ih obje u svoje naručje. “Hej! Kako su Snjeguljica i Pepeljuga?” pitao sam, spuštajući poljupce na njihova čela. “Da li ćemo imati još jednu čajanku?” “Da!” viknula je Ava. “Ali ovaj put želim biti Uspavana Ljepotica.” “Dogovoreno.” Pogledao sam u Hailey, primjećujući da je nosila ružičasti pulover sličan onom koji je nosila Claire jučer . 35

Naš svet knjiga

“Da li ćeš me natjerati da opet pojedem otrovnu jabuku?” Zakikotala se. “Da!” Odglumio sam duboki uzdah i spustio ih na tlo.

“Dogovoreno. Moram samo na brzinu nešto obaviti za vašu mamu, ali kad se vratim, igrat ćemo se, OK?” Kimnule su i skočile na kuhinjske stolice kako bi nastavile bojiti svoje bojanke. “Da li si se čuo s njim?” pitala me Josie dok je Peyton ispuštala plačljive zvuke. Zvuk nade u njenom glasu učinio je da mi se grlo stisne. Bez obzira što on uradio, ona ga je voljela i nije htjela ni čuti za mogućnost razvoda . Josie je imala obitelj u Ohaju, tetku i neke rođake i ponekad sam predlagao da uzme djevojčice i odseli se tamo kako bi imala više pomoći, ali odbijala je otići. Nisam to razumio. “Ne.” samriječi se nakoje raspremanje namirnica, ugrizavši se za jezik da neFokusirao kažem grube su mi padale na pamet . Josie nije morala čuti kako psujem svog brata. Zbog toga bi se samo osjećala loše, a ne bi ništa pomoglo. “Zaključujem iz toga da nisi ni ti?” “Ne u zadnja dva tjedna. Stigla je omotnica s novcem prošli utorak, ali nije poslao mnogo. Nadam se da je dobro.” Zatvorio sam frižider i uspravio se, okrećući se prema njoj. “On bi trebao biti ovdje, Josie. Skrbiti se za svoju obitelj. Postarati se da su svi dobro.” “On će se vratiti,” rekla je i mogao sam vidjeti da zaista vjeruje u to. “Uvijek se vrati.” “Da li si razmislila o Ohaju ?” “Ne.” Skupila je usne u tvrdoglavu liniju.

“Ali—” “Ne. Kad voliš nekog, ne ostavljaš ga.” “On je ostavio tebe.” Njene oči su bile pune prkosa. “Nije ga nitko imao naučiti tome.” “Zar nisi ljuta na njega ?” “Naravno da jesam.” Poljubila je Peyton u vrh glave . “Ali on pati, Theo. Znam to. I previše ga je sram da se vrati kući.” “I treba da se srami.” Bio sam ljut i želio sam viknuti te riječi, ali rekao sam ih tiho tako da me starije djevojčice ne čuju. “Ovo nije vrsta oca koji bi želio da bude.” 36

Naš svet knjiga

“Ovo nije on,” inzistirala je Josie. “Ovo je osoba koja preuzme kontrolu kada pije. Ovo nije on .” I jest i nije. Znao sam što je mislila—Aaron kojeg je ona voljela je bio snažan, hrabar i vrijedan. Ponosan i ludo zaštitnički nastrojen kad je riječ o njegovim djevojčicama. Ali unutar njega postojali su demoni, koje nije mogao isključiti. je alkoholom utišati, ali to ihprije je samo činilo glasnijim. To je Pokušao bio razlogihzašto sam prestao piti alkohol šest godina. “Ukoliko se vrati, on se mora otrijezniti i ostati takav.” “Vratit će se.” Oči su joj se napunile suzama. “Mora.” Nešto u načinu na koji je to rekla natjeralo me da se naježim. Spustio sam pogled na njen stomak . “Ti si trudna.” “Šššš.” Bacila je zabrinut pogled prema Avi i Hailey. “Nisam još rekla djevojčicama.” “Da li Aaron zna?” Kimnula je glavom, očiju punih suza. “Rekla sam mu kad je posljednji situaciju.” put zvao. Nisam trebala. Mislim da sam samo pogoršala Moji dlanovi su se stisnuli u šake. Ubijalo me je to što je mislila da je sve ovo njena krivnja. “Nisi ništa pogoršala. Kad ti je termin za porod?” “Početkom srpnja, mislim? To se moralo dogoditi kad je zadnji put bio kući, što je bilo u rujnu.” Suza je klizila niz njen obraz .“ Proveli smo nekoliko lijepih tjedana zajedno.” Proklet bio, Aarone. “Jesi li bila kod liječnika?”

“Nisam još.” “Zakaži si termin za pregled.” “Ali ne mogu si to priuš—” “Napravi. Termin. Ja ću pokriti sve troškove liječnika. I pojačaj grijanje. Ovdje je previše hladno za djecu.” Zvuk mog glasa nije ostavljao nikakav prostor za raspravu.

Pritiskujući usne u mrzovoljnu liniju, prošao sam rukom kroz Peytoninu tamnoplavu kosu, prije nego što sam krenuo prema vratima. “Idem kupiti Tylenol i nešto soli za prilaz. Vraćam se odmah.” NAKON POVRATKA IZ LJEKARNE, donio sam djevojčicama nove

bojice i bojanke, a zatim sam otišao očistiti snijeg s prilaza i ulaza, strugajući ljutito metalnom lopatom po betonu. Bio sam bijesan na svog brata. I zašto mu je Josie bila tako slijepo odana? Čak iako se vrati kući, ukoliko ne uspije ostati trijezan, otići će svakako ponovo . To je bio taj 37

Naš svet knjiga

pakleni krug i dobro ga je poznavala. Prošlost se st alno ponavljala. Budi li se svako jutro i pomisli, Da li je ovo dan kad će nas napustiti? Zar nije željela nešto bolje za svoju djecu ? Ja jesam, a one čak i nisu bile moje! Ljubav je stvarno sjebana stvar.

38

Naš svet knjiga

8. POGLAVLJE

ODVAŽNA. Čim sam ugledala naziv ruža, tiskan na dnu, znala sam da je to ono što sam tražila. Bio je četvrtak poslijepodne i svratila sam poslije posla u drogeriju da kupim nešto grimizne hrabrosti. (Sigurno da bi se Margot namrštila zbog kupovine kozmetike u Rite Aid9, ali ja nisam imala bankovni račun poput njenog. Meni je trebala jeftinija verzija Opake.)

Kad sam stigla kući, uočila sam da mi je Theo poslao poruku putem web stranice Najam Vrelih Komada.

Hej Claire, samo sam želio provjeriti da li želiš da prije vjenčanja dođem

po tebeRazmislila ili ti je ugodnije se nađemo tamo? da Kako sam da o tome i odlučila će god bitiželiš. u redu da me pokupi. Nije da mi je on kompletan stranac —upoznali smo se, a i već pomalo dopisivali. Uz to, bilo bi malo čudno objasniti ljudima zašto smo na vjenčanje došli odvojeno. Ali, samo za slučaj da je Theo ipak serijski ubojica, nazvala sam Jaime i rekla joj da će on doći po mene. “T ako da ako više nikad ne čuješ ništa o meni, to je zbog toga što me je bilo previše sramota da idem na vjenčanje bez pratnje.” “Moraš mi se tijekom večeri povremeno javljati i javiti mi kad stigneš kući,” rekla je. “I za zapisnik, mislim da je ovo sve jedna loša ideja.”“Primljeno na znanje. Hej, šta misliš da bih mogla obući?” pitala sam, zureći u moj ormar. “Ne onu Haljinu za Vjenčanja,” rekla je, misleći na udobnu crnu haljinu, koju sam već toliko puta nosila na razna vjenčanja da je dobila nadimak.

“Zašto ne?” “Izgleda dosadno.” “Udobna je,” uzvratila sam joj, posegnuvši u ormar da je izvučem van.

“Nije seksi.” Jaime nimalo i Margot su me uvijek pokušavale ubijediti da se oblačim izazovnije ili bar modernije, ali ja nikad nisam bila uvjerena da mi to 9

lanac drogerija u SAD-u

39

Naš svet knjiga

pristaje. “Ne moram izgledati seksi. Ja samo moram izgledati kao djevojka koja ima dečka.” Uzdahnula je glasno.

“Nema veze, smislit ću nešto,” rekla sam, gurajući haljinu natrag u ormar.

“Jesi liMislim, nervozna?” “Da. Theo je dovoljno ljubazan i možda će nam zaista biti zabavno, ali sam malo zabrinuta oko toga što ću prevariti sve te ljude, koji će misliti da imam dečka. Ja nisam glavna glumica u obitelji. Nikad ništa slično nisam uradila.” Jaime se nasmijala. “Znam. Baš sam ranije razmišljala o tome, da je u ovih dvadeset godina koliko te poznajem, ovo najluđa stvar koju si ikad napravila.” To mi je zapravo izmamilo osmijeh na lice. STIGAO JE PETAK i ja još uvijek nisam znala što da obučem na vjenčanje. Nakon školske nastave, stajala sam ispred svog ormara i nastojala da nađem nešto u čemu ću izgledati pomalo seksi, ali crvene usne i seksi

haljina mi se činilo pomalo previše, a već sam bila dovoljno nervozna zbog cijele situacije da bih tome još dodala haljinu s dubokim izrezom. Jedno po jedno—crvene usne će za večeras biti dovoljne. Odlučila sam ignorirati Jaimin savjet i obući Haljinu za Vjenčanja. Možda je izgledala pomalo obično, ali izgledala je dobro na meni. Prevukla sam mekanu haljinu preko glave i obzirom da je vani bilo

hladno, odlučila sam obući crne najlonske čarape i čizme s niskom petom. Slatko, zar ne? Zadovoljna svojim izborom, nanijela sam crveni

ruž i stala pred ogledalo da procijenim svoj izgled. “Na skali od jedan do deset, ti si bar osam i pol,” rekla sam sama sebi. “Možda nisi bomba, ali si definitivno metak, možda čak i mala granata.” Puhnula sam sama sebi mali poljubac u ogledalo i krenula niz stepenice prema izlazu. NA SAMU CEREMONIJU vjenčanja, zakazanu u šest sati poslije podne

otišla sam sama, obzirom da si nisam mogla priuštiti da unajmim Thea na više od nekoliko sati. Nakon ceremonije, bar petero ljudi me pitalo gdje je moj tajnoviti dečko, dok su njihovi izrazi lica varirali od znatiželjni do skeptičnih. “Nije mogao izaći s posla da prisustvuje ceremoniji,” rekla sam, zadivljena kako lagano je ta laž skliznula s mojih 40

Naš svet knjiga

usana. Novi ruž je funkcionirao! Moje uši jedva da su i zapeckale. “Doći će na prijem svakako.” Vrativši se kući, imala sam samo petnaestak minuta prije nego što je Theo trebao doći po meni i provela sam iz zureći u moj odraz u ogledalu, nanoseći svježi sloj Odvažne i vježbajući Gisellin selfie izraz s napućenim usnama. Nakon nekoliko pokušaja, bila sam sigurna da sam uspjela. Kad se oglasilo zvono na vratima, leptirići su zalepršali u mom stomaku, što me je iziritiralo. Ovo nije sastanak—ovo je poslovna transakcija, baš onako kako je Theo rekao. Ali, za svaki slučaj sam pritisnula usne na maramicu, nadajući se da drugi sloj ruža nije bio malo previše. Pozvonio je ponovo i bacila sam maramicu s otiskom mojih usana

u kantu za smeće. “Stižem, stižem!” viknula sam, dok sam žurila prema vratima. Zatim sam ih otvorila i moja vilica je pala.

Theogajeupijala, izgledao predivno. Predivno. Moje zakucalo brže dok sam promatrajući ga od glave do srce pete.jeNosio je tamno odijelo, bijelu košulju i tamno crvenu kravatu. Njegova tamna kosa je bila uredno počešljana, bio je svježe obrijan, a njegove cipele ispolirane. I bio je tako visok—vrh moje glave jedva da je dosezao njegovu bradu, čak i s cipelama. Morala bih stajati na prstima da bih ga mogla poljubiti. Čim sam to pomislila, odmah sam tu misao izbacil a iz svoje glave.

On te neće poljubiti, budalice. “Uđi,” rekla sam, zakoračivši unatrag, kako bi mogao ući i skloniti se od hladnoće. Čak nije ni nosio kaput. “Bit ću brzo spremna da krenemo.” “OK. Nemoj žuriti. Svakako sam uranio nekoliko minuta.” Ušao je u dnevni boravak i razgledao, dok sam ja zatvarala ulazna vrata. “Ovdje je lijepo.” “Hvala. Ima još mnogo posla, ali sviđa mi se.” “Kako se zove ono arhitektonski stil ove gradnje?” “To je obrtnički bungalov. Bar je to ono što mi je agentica rekla, dok mi je pokušavala prodati ovu kuću.” “Koliko dugo živiš ovdje?” Divio se mom božićnom drvcu kojeg sam postavila kraj prozora, vireći u moju trpezariju. Još uvijek nisam opremila trpezariju odgovarajućim stolom i stolicama. “Tek nekoliko mjeseci. Kupila sam je ovo ljeto i renoviram polako, sobu po sobu. Ali sama radim sve, tako da će čitav proces renoviranja potrajati neko vrijeme.” 41

Naš svet knjiga

Theo je krenuo prema kaminu i promatrao sliku, koja je visjela iznad. Bio je to akvarel trešnjinog drveta u punom cvatu, koji sam

naslikala gledajući u živi primjerak koji se nalazio u blizini obiteljske kolibe na sjeveru. Taj snažni, nervozni osjećaj koji sam uvijek imala dok su ljudi promatrali moja djela strujao je u mom stomaku i nekako sam se

nadala“Jesi da neće primijetiti moj potp li ti ovo naslikala?” pitaoisje.na dnu slike. Ali ipak jest. Njegov glas nije davao naznake da li je mislio da je moj rad dobar

ili nije. “Da.” “Prelijepa je.” Nervozni osjećaj je polako popuštao i zamjenjivao ga osjećaj ponosa koji se širio mojim tijelom. “Hvala.” Razgledao je zidove i ugrađene police, na kojima su stajale fotografije moje obitelji, prijatelja zajedno s još nekim manjim slikama, skicama i projektima koje sam crtala.

“Sve ovo si ti radila?” “Da.” “Što je ovo?” Podigao je komad koji sam tek nedavno dovršila. Tvrde korice stare knjige bajki, čije stranice sam uokvirila okićenom kulom u kakvoj bi i sama Zlatokosa živjela i obojila ih vodenim bojama . “Ja to zovem restauriranjem knjiga.” “Predivno.” Vratio ju je na mjesto i odabrao još jednu. “Da li uvijek sređuješ knjige s bajkama?” “Ne, ali me one zaista inspirišu . Romantika, povijest, simbolika. Također mi se sviđaju knjige mitologije i poezije.” Prelazeći pogledom po policama, izvukla sam serijal Shakespearovih soneta, koji sam uokvirila srcem i obojila ga. Divio joj se jedan trenutak. “Kako to radiš?” “Skiciram neku svoju ideju, a zatim pokušavam pronaći nač in kako

to prenijeti na slojeve stranica. Kad odradim taj tehnički dio, onda urežem dizajn u knjigu sa specijalnim skalpelom. Kad završim sve slojeve, obojim stranice vodenim bojama i zatim sve ponovno uvežem.” Podijeliti s nekim svoju tehniku rada je bilo mnogo lakše nego podijeliti stvarnu umjetnost koju kreiram.

Mogla bih cijeli dan pričati o procesima rada, pa čak i poučiti nekog kako se to radi, ali kad je riječ o tome da trebam svoje stvaralaštvo negdje izložiti gdje će biti ocjenjivano… to je bilo teško. Imala sam osjećaj kao da bi samu sebi izložila osudi. Vratila sam knjigu na policu. “Da li prodaješ svoja djela?” Theo se nagnuo naprijed kako bi pogledao skicirani portret moje sestre. 42

Naš svet knjiga

“Ne. Mislim, još uvijek ne,” dodala sam brzo. “Voljela bih to jednog dana.” Ispravio se i pogledao me. “Kad je taj dan?” “Ne znam.” Slegnula sam ramenima. “Uskoro, možda.” “Zašto ne odmah?” “Moraš djeladaprijaviti na izložbe i u igalerijama i… Nisam jošsvoja sigurna ispunjavam uvjetena .” festivalima Moji prijatelji obitelj su govorili da sam dobra, ali što ako su oni bili samo ljubazni? “Ja bih rekao da jebeno ispunjavaš sve što treba. Što te sprječava?” “Ništa,” lagala sam. “Jednostavno čekam na pravi trenutak.” Kimnuo je polako, sužavajući svoje oči, što mi je dalo utisak da vidi ravno u mene. Čekala sam da počne pričati kako se bojim, ali umjesto toga, pitao je, “Da li tu haljinu namjeravaš nositi na prijem?” Pogledala sam dole u svoju haljinu . “Da. Zašto?” Namrštio se. “Ne pristaje ti najbolje.” “Kakonetopristaje. misliš? Itekako mi pristaje.” “Ne, Sva je široka i komotna. Ne vide se čak ni oblik tvog tijela.” “Oblik mog tijela?” Trebala sam mu reći da odbije, ali umjesto toga otišla sam niz hodnik da se pogledam kompletno u velikom ogledalu, koje se nalazilo na stražnjim vratima gostinjske sobe. Zašto sam to učinila, ne znam, obzirom da sam znala točno kako ta haljina izgleda na meni. I mislila sam da mi fino pristaje.

Theo me slijedio. “Da. Tvoje tijelo ima lijep oblik i trebala bi ga pokazati. Imaj više samopouzdanja.” “Zapravo, bila sam savršeno puna samopouzdanja dok se ti nisi pojavio. Znaš, ni jedna žena koja te je ocijenila na stranici nije spomenula ništa od toga da s tobom dobije i kritiku odjeće.” Bacila sa pogled u njega preko ramena.

“Samo pokušavam pomoći,” rekao je, držeći ruke u zraku, kao da je najveće nevinašce. “Ranije si spomenula da imaš poteškoće s muškarcima. Ja ti ovdje dajem uvid u mušku perspektivu.” “Ja nikad nisam rekla da imam poteškoće s muškarcima.” Ispred ogledala sam se okretala lijevo i desno da se uvjerim da li je u pravu u

vezi s haljinom. Da li je bila previše vrećasta? Željela sam udobnost, a ne da izgledam staromodno.

“Nisi? Ups. Pa, pretpostavljam da je to bilo implicirano onda.” “Ti zaista misliš da ovo izgleda loše?” “Nije da izgleda toliko loše.” Slegnuo je ramenima, stao iza mene kako bi uhvatio moj odraz u ogledalu. “Jednostavno te ne ističe na 43

Naš svet knjiga

najbolji način. I sva ta crna boja…” Trgnuo se teatralno i lagano odmahivao glavom.

“Što?” Spustila sam svoje ruke na kukove. “Ne želim povrijediti tvoje osjećaje,” rekao je zaštitnički. “Oh, stvarno? Otkad li to?” “Jednostavno izgleda kaosviđaju da idešminasesprovod ili nešto tako, a ne da ideš negdje zabave radi. Ipak, crvene usne.” Stisnula sam usne u liniju. “U redu. Idem se presvući.” “I možda bi bilo da također pustiš kosu da slobodno pada,” doviknuo mi je, dok sam marširala kroz hodnik. “Imaš pr edivnu kosu. To je jedan od tvojih najvećih aduta.” “Dosta!” viknula sam, penjući se uz stepenice. “Što? To je bio kompliment!” Stigla sam do vrha stepenica i strgnula haljinu sa sebe, bacajući je na pod. Kakav kreten! A ja sam vjerojatno bila još veći kreten što sam ga poslušala!i izvukla Prigovarajući sam pogledom u ormaru jednu sama novu sebi, koju preletjela sam impulzivno kupila haljine prilikom božićne kupovine prije dva tjedna. Zapravo sam ranije još razmatrala da obučem tu haljinu, ali sam odustala jer je bila tako uska. Bacajući haljinu na krevet, iskočila sam iz svojih čizama i svukla crne najlonske čarape. Moja spavaća soba nije imala vrata, obzirom da je cijeli gornji kat bio otvoreni slobodni prostor, tako da sam bacala pogled prema stepenicama, napola sigurna da će se Theo pojaviti i početi kritizirati moje donje rublje. Skinula sam svoje slatke crne bokserice i zamijenila ih ničim, idem bez gaćica. Nisam bila u raspoloženju da izađem bez gaćica, ali haljina je bila toliko uska, da bi se svaka vrsta gaćica ocrtavala. Morat ću večeras paziti kako sjedim. “Ovo je razlog zašto je seksi odjeća takva gnjavaža,”

mrmljala sam. “Nikad ti nije ugodno udobno.” Zamijenila sam svoj crni grudnjak također ničim, a zatim se uvukla u haljinu od tamnocrvene čipke, s tričetvrt rukavima i asimetričnim rubom. Prednji izrez je bio visoko rezan, ali je zato dužina haljine bila kratka. Bila je toliko uska da se oblik mog tijela toliko ocrtavao, da ništa nije prepuštao mašti . Na nesreću, nisam bila u mogućnosti da je sama zakopčam. Prokletstvo. Morat ću pitati Thea da to učini. Mršteći se, izvukla sam sve ukosnice iz moje frizure i pustila svoju masu kose da slobodno pada preko mojih ramena. Provukla sam ruke kroz nju, promatrajući se u ogledalu na vratima ormara, ali nisam imala

vremena da učinim nešto više s njom. Odlučila sam ne obući najlonske čarape, tako da sam bosa uklizala u bež cipele s visokom potpeticom i 44

Naš svet knjiga

provjerila svoj odraz u ogledalu. Dovoljno dobro? Okretala sam se lijevo

i desno, ne pronalazeći nikakvu manu. Zapravo, stvarno sam zaključila da izgledam prokleto dobro. Ali, tako sam mislila i za prošlu haljinu. Kladim se da će Theo i ovaj put naći nešto za kritiziranje. Da sam znala da će imati moć da se osjećam još gore zbog sebe same, nekog drugog. Oko toga mi nijesobi trebala nikakva pomoć.odabrala Mršteći bih se, isključila sam svjetlo u spavaćoj i oprezno se spustila niz stepenice. Theo, koji je ponovo promatrao sliku iznad kamina, se okrenuo da

me pogleda i zazviždao. Da li je bilo grozno i nefeministički što mi se taj zvižduk svidio? Trudila sam se da zadržim mrk izraz lica. “Molim te, potrebna mi je pomoć sa zatvaračem na ovoj haljini.” “Naravno.” Njegove oči su bile širom otvorene i praktično zalijepljene za moje tijelo dok sam stigla do dna stepen ica. “Vauu. Izgledaš Odočaravajuće.” iznenađenja, trepnula sam, promatrajući ga. Mislim da mi nitko ikad prije nije rekao da sam očaravajuća. Da li je ovo dio njegove glume ? “Hvala ti,” rekla sam, pomalo nesigurno. Okretajući se, sklonila sam svoju kosu kako je ne bi zakačio. Kad je dotakao moja leđa, osjetila sam trnce koji su se penjali uz moju kralježnicu. I da li sam umišljala ili je uzeo nepotrebno dugo vremena da počne pomicati patentni zatvarač prema gore ? Zvuk zatvaranja trajao je beskonačno. “Sačekaj, ovdje na vrhu je također i neka kukica.” Približio mi se— toliko blizu da sam osjećala njegov da na vratu, dok su njegovi prsti radili na tome da malo dugme provuku kroz malu kukicu.

Moje srce je divlje lupalo i imala sam poteškoće s gutanjem. Za Boga miloga, Claire, on ti ne otkopčava haljinu! On je zakopčava! Daj se saberi! Ali nešto u načinu na koji je to radio djelovalo je... erotično na mene.

“Oprosti,” rekao je. “Moje ruke su previše velike. Evo ga! Uspio sam.” “Hvala.” Pustila sam svoju kosu da slobodno pada, ali još uvijek nisam imala snage da ga pogledam u lice, pa sam odšetala do ormara. Pokušala sam zvučati opušteno i smireno. “Bit će bolje da me dovezeš skroz pred ulaz, inače će mi se noge smrznuti.” “Naravno.” Tjerajući svoje lice da se opusti, izvukla sam svoj vuneni kaput i šal i okrenula se prema njemu. Theo je zurio u moje noge. 45

Naš svet knjiga

“Što je sad?” pitala sam, pripremajući se za još kritika. “Potpetice nisu dovoljno visoke? Pogrešna boja? Noge previše bijele?” “Ne,” rekao je, dok su mu oči putovale mojim tijelom. “Sve na tebi je savršeno.” “Oh. Hvala.” Gurnula sam jednu ruku u svoj kaput, posramljena zbog načina kako su svojim mi obrazi rumenili. Što tvoj problem? On da to vjerojatno kaže svim klijenticama— to jejesastavni dio posla, učini da se osjećaš prelijepo i poželjno. Nisi ti ništa specijalno. “Čekaj. Dozvoli da ti pomognem.” Theo je posegnuo prema meni i pridržao mi kaput, dok sam uvlačila drugu ruku u rukav. “Hvala ti.” Moji prsti su drhtali dok sam zakopčavala kaput i morala sam se čvrsto koncentrirati da uspijem svako dugme progurati kroz odgovarajuću rupu poput petogodišnjakinje. “Oprosti ukoliko sam maloprije povrijedio tvoje osjećaje. Ponekad kažem stvari prije nego što razmislim.” redu je. Ti sirukavice vjerojatnoizu pravu u vezi haljine.” Pogledavši ga u lice, “U izvukla sam džepova svog kaputa. “Ni mojim prijateljicama se ne sviđa ova haljina. Nije im dovoljno seksi.” “Nije uopće seksi.” Uputila sam mu strogi pogled i odmah je izgledao pokajnički. “Uuups. Oprosti.” Uzdišući, navukla sam rukavice. “Ne brini zbog toga. Stvar je u tome, što ja mislim da nije haljina ta koja nije seksi. Mislim da sam ja ta koja nije seksi.” “Ti misliš da nisi seksi?” I ponovo, moji obrazi su gorjeli. Zašto sam do vraga to rekla? Sklapajući oči, podigla sam jednu ruku u zrak. “Gledaj, jednostavno zaboravi. Ja nisam netko tko će pokušati upecati lažne komplimente večeras, OK? Znam da ti plaćam da lažeš druge ljude večeras, ali ne moraš i mene lagati.” Nakrivio je svoju glavu. “Znači u bilo koju kritiku sebe ćeš povjerovati, ali kad je riječ o komplimentu, to mora da je laž?” Bila sam toliko šokirana, da nisam bila sigurna kako da mu odgovorim. Ali prije nego što sam stigla smisliti šta da kažem, odmahnuo je glavom.

“Nema veze. Obećavam da ti večeras neću lagati, Claire. Svaki kompliment koji ti dam će biti stvaran.” Rekao je to tihim i ozbiljnim glasom.

46

Naš svet knjiga

Ni traga zadirkujućem osmijehu na njegovim usnama. “Ti si prelijepa i seksi. I ne znam s kakvim idiotima izlaziš u stvarnom životu, ali ukoliko se zbog njih ne osjećaš upravo tako, onda ih odjebi.” I opet sam osjećala one proklete leptiriće u stomaku. “Hvala ti. Uhm, i ti također izgledaš lijepo.” Lijepo ga nije dovoljno dobro opisivalo, bila u stanju jasno Dakoji li mi laska? Ili jeali to nisam zaista iskreno mislio?da Kako bihrazmišljam. trebala znati dio samo onog što kaže predstavlja glumu, a koji je iskren? Isuse, treba mi čaša vina. “Hvala ti.” Theo je izvukao ključeve automobila iz svog džepa. “Jesi li spremna?” Slegnula sam ramenima. “Spremna koliko to mogu biti.” “Nemoj biti nervozna. Bit će ovo odlično.” “Tristo dolara odlično?” Izazvala sam ga dok se kretao prema izlaznim vratima. Unajmila sam Thea na minimalnih tri sata, s

mogućnošću da produžetka ukoliko rekao to želim. “Tri milijuna dolara odlično,” je, nudeći mi svoju ruku da se oslonim, dok sam balansirala preko zaleđenog prilaza. “Zapravo, večeras ćeš se toliko dobro provesti, da ćeš misliti da je tri stotine dolara bila prava bagatela.” Nasmijala sam se dok me vodio prema crnom Fordovom terencu

koji je izgledao kao da je kupljen prije pet ili šest godina, ali je bio očigledno opran za ovu priliku. Otvorio mi je suvozačeva vrata i zatvorio je kad sam ušla unutra. Bar je imao dobre manire. Osvrti ostalih žena nisu lagale. I bio je tako visok i zgodan—da nisam mogla dočekati da ga držeći pod rukom ušetam na prijem. Svi će šaputati o meni, ali ovaj put, to će biti šaputanje s pravim razlogom. Neću se morati brinuti o tome da mi se smiju ili da me sažalijevaju—oni će mi zavidjeti. Bacila sam pogled na stražnja sjedala i oči su mi se zadržale na nečemu pink boje. Posegnuti prema tome je bilo malo teže, obzirom na moju usku haljinu, ali do trenutka kad je Theo sjeo u autu, držala sam u ruci poluodjevenu Barbiku.

“Imaš li kćer koju kriješ?” pitala sam. “Ili tajni fetiš za Barbikama?” Theovo lice je poprimilo blago ljubičastu boju. “Tajnu nećakinju. Gdje si to našla?” “Na stražnjem sjedalu.” “Pa, jebemu.” “Mislim da si rekao da nemaš obitelj.” Lice mu se razvuklo u grimasu. “Oprosti. Generalno svoj privatni život držim veoma privatnim. Nije da nemam povjerenja u tebe.” 47

Naš svet knjiga

Zurila sam u Barbiku, pitajući se da li je svaka riječ koju izusti zaista prava istina ili ne. “Koliko godina ima?” “Barbika?” Pogledala sam ga blijedo. “Nećakinja.” “Oh. Imam tri nećakinje. Imaju šest, pet i dvije godine.” “Čaksutri.kćerke Vau.”mog brata.” “To Uzdahnula sam. “OK, ako je tako?” Bacivši Barbiku ponovo na stražnje sjedalo, svezala sam se pojasom. “Ali ako se ispostavi da imaš neke čudne sklonosti prema Barbikama, želim svoj novac natrag.” Nacerio se dok je palio auto. “Dogovoreno.” Uzvratila sam mu cerek. Sviđao mi se Theo, unatoč njegovoj sposobnosti da me razljuti vrlo brzo. Dok god bude zadržao svoje savjete o modi, ljepoti i vezama za sebe, sigurna sam da ću provesti lijepo vrijeme s njim.

Zapravo sam već počela osjećati žaljenje zbog toga što je sve ovo bila samo predstava.

48

Naš svet knjiga

9.POGLAVLJE

“HAJDE DA PRIČAMO O OMILJENIM STVARIMA,” rekao sam Claire za vrijeme vožnje prema prijemu. “Omiljene stvari?” Pogledala me. Bože, ta mala brazda u njenoj obrvi bila je neodoljiva. Kako da uopće nazovem boju njenih očiju ? Boja kadulje? I njene usne—kako onaj dan nisam primijetio kako su pune i sočne? I govoreći o sočnom, ta haljina je oslikavala obline koje nisam mogao ni zamisliti… a zamišljao sam je pomalo posljednja dva dana. To mi je na neki način uzrokovalo stres. Nisam naviknuo da neka specifična žena zauzme mjesto u mojim fantazijama na takav način— posebno ne žena koju sam poznavao u stvarnom životu. Uobičajeno su se moje fantazije rotirale oko nepoznatih modela za donje rublje ili porno zvijezda s imenima poput Cherry Skakačica ili Ivana Velikikurac . Ali već

čitava dva dana (i ja mogu mnogo fantazirati u dva dana), čak se i Ivana pretvarala u Claire do trenutka kad sam bio gotov.

Neprestano sam si govorio da je to zbog toga što je Claire bila na neki način novitet. Nisam upoznao mnogo žena poput nje—prelijepe, pametne, ljubazne fakultetski obrazovane djevojke, koje su bliske sa svojim obiteljima i visokim očekivanjima u budućnosti. Nisam bio u

celibatu ili nešto tako, ali uglavnom sam vrijeme provodio s divljim djevojkama koje su tražile dobru zabavu. Onih nekoliko puta kad sam izašao na prave sastanke, završili su katastrofom. Nitko nije mogao sjebati dobru stvar, kao što sam to mogao ja. I nikad se nisam petljao s klijentica ma. Uobičajeno su to bile starije žene, koje su netom izašle iz veza ili bile svježe razvedene. Bile su dovoljno ljubazne i uvijek sretne zbog pažnje koju sam im poklanjao, ali nikad me ni jedna od njih nije privlačila. I ni jedna od njih me nije dovela u iskušenje da prekršim Platonsko Obećanje—Claire je bila drugačija priča. Njena kosa, usne, njeno tijelo u toj haljini, te noge... Bacio sam pogled na njih i moj kurac je počeo poskakivati. Tako ti i treba seronjo. Ti si je natjerao da obuče tu haljinu. Zašto je do vraga nisi pustio da nosi onu vreću? Prokletstvo, trebao sam. Ali želio sam joj pomoći . Bilo je očigledno da pati zbog manjka samopouzdanja i nikad neće dobiti u životu ono što 49

Naš svet knjiga

je željela, ukoliko uvijek bude stajala postrani. Morala se pustiti i ući u igru. Ja sam samo pokušavao da je malo uputim. Ali jebote, bila je zgodna u toj haljini.

Uspravio sam se u svom sjedištu i fokusirao na ulicu ispred sebe, proklinjući sebe što ga nisam izdrkao prije nego sam napustio svoj stan. Na tiprimjer, ti je omiljena boja ?”to nisu rekli?” “Da, omiljene “Hoćeš stvari. reći da tvoji koja nevjerojatni instinkti zadirkivala me je. “Ha. Ako moram pretpostavljati, rekao bih... ružičasta.” Ne misli o ružičastim dijelovima njenog tijela. Zaista, idiote. Jednostavno ne misli. “Dobra pretpostavka. A tvoja?” “Zelena. I to ona nijansa poput zelenih očiju lutaka.” Uputio sam joj pretjerani pogled pun obožavanja. Udarila me po ruci. “Da li je zelena zaista tvoja omiljena boja?” “Nemam omiljenu boju,” rekao sam, smijući se. Za nekog tko se . Mnjene borio sa nesigurnošću, vatrenu crtu koji u sebi oje očiosobnosti su ponovo kliznule na njene noge,imala dok jesam se pitao dio je dominantan u krevetu. Zaboga miloga. Prestani. Pročistio sam grlo. “Omiljena hrana?” “Hmm. Možda talijanska? Obožavam mesne okruglice.”

Ubijalo me je što nisam rekao nešto dvosmisleno u tom trenutku, ali ipak nisam. “I ja također. Omiljeni restoran?” “Andiamo,” rekla je odmah. “Obožavam njihov tiramisu.” Kimnuo sam. “Dobro je znati. Omiljeni film.” “Uh uh. Pustit ću te da ovo sam pretpostaviš, pametnjakoviću.” Prekrižila je svoje ruke na grudima. “Već sam ti rekla nekoliko omiljenih stvari.” Osmijeh je kliznuo niz moje usne. “Pusti me da razmislim .” Protrljao sam vrh svoje brade i uputio joj kritički pogled. “Pa, to je definitivno neki romantični sa sretnim završetkom, iako vjerojatno plačeš svaki put kad ga gledaš.” “Kriva,” rekla je s uzdahom. “Moje prijateljice me uvijek zadirkuju zbog toga što postanem emotivna dok gledam filmove. Ali tko ne voli sretan završetak? Nema ništa pogrešno u tome, zar ne?” Nasmijao se. “Vjeruj mi, ja volim sretne svršetke. I nikad nisam rekao da ima nešto loše u tome. To je slatko, zapravo.” “Samo ti možeš učiniti da riječ ‘s latko’ zvuči poput uvrede.” “To nije bila uvreda, kunem se. OK, pusti me da razmislim o ovome. 50

Naš svet knjiga

Koji ženski film bi mogao biti tvoj omiljeni… Rekao bih Titanic, ali kladim se da mrziš što je on na kraju umro.” “Možda nije umro!” uzviknula je. “Nismo vidjeli da je umro, bar ne definitivno, tako da je možda preživio!” “Um, mislim da je njegova smrt bila jasno implicirana.” Isturila je svoju prema“Casablanca?” meni . “Nastavi dalje pogađati.” Razmišljao sam bradu na trenutak. “Ne. Suviše dosadan kraj filma. Ali mi taj film ipak generalno

sviđa.” “Da li je to neka vrsta Disneyeve princeze filma?” pitao sam, misleći da bi njen ukus mogao biti sličan onom mojih nećakinja. I njihova omiljena boja je bila ružičasta. “I moj omiljeni film uključuje princezu, ali nije Disney-ev film.” Pljesnula je rukama radosno kada je shvatila da i dalje šutim. “Ha ha, sad sam te zbunila !” zbunjen. Samo prijem mi daj iminutu sam na parking .” Skrenuo ispred“Nisam sale gdje će se održati napravio čitav krug vozeći prema ulazu, tako da Claire mora što manje hodati do samog ulaza. “OK, nije Disney-ev film, ali svejedno postoji princeza i film ima sretan kraj . Aha!” Parkirajući auto, pogledao sam je s osmijehom na licu. “Princeza Nevjesta!” Lice joj je potonulo. “Prokletstvo! Mislila sam da te imam .” Bože, bila je tako jebeno slatka. “Imaš me. Za čitava tri sata.” Njen osmijeh se vratio, ali ovaj put je imao zločestu notu. “Tijekom kojih nećeš ismijavati moj ukus u pogledu filmova, odjeće, boja ili bilo čega drugog. Govorit ćeš samo ljubazne stvari, tako da će svi misliti da si lud za mnom.” Nisam mogao odoljeti. “Tvoja želja je moja zapovijed.” U DVORANI ZA PRIJEM, odnijeli smo Clairein kaput u garderobu i zatim pronašli kartice s našim imenima, prema kojima s mo sjedili za stolom broj 12. Pustio sam Claire ispred sebe, odmjeravajući njenu

stražnjicu ispred sebe. Iznenada je stala i okrenula se i već sam bio siguran da me uhvatila kako odmjeravam njenu stražnjicu , ali umjesto da me prekori, spustila je dlan na m oje grudi i šapnula mi na uho, “Kladim se u dvadeset dolara da je ono tamo stol za samce .” Kimnula mi je prema stolu za kojim su sjedili čudni ljudi, s mizernim izrazom lica. Nitko od njih nije razgovarao i svi su zurili u svoje mobitele, osim jednog tipa koji je pravio neku vrstu labuda od svoje salvete. “Vau,” rekao sam. “Trebao sam ti više naplatiti.” 51

Naš svet knjiga

Uputila mi je prljav pogled i ubola me prstom u grudi . “Ponašaj se lijepo. Hej, kako se prezivaš? Nikad te nisam pitala, a morat ću te predstaviti.” “Woodcock.10” Zaškiljila je prema meni. ? To stvarnotvoje prezime ““Što A da li jejestvarno ?” .” Nije bilo i obećao sam joj da je neću lagati, ali ovo je zaista bila granica za mene. Nikad nisam koristio svoje pravo prezime. Uz to… Woodcock. Daj, to je jebeno s avršeno. “Večeras jest,” odgovorio sam joj. Uzdahnula je. “OK, kako god. Samo se nadam da neće tražiti da ti vide osobnu kartu.”

“Ukoliko zatraže, pokazat ću im.” “Imaš lažnu osobnu iskaznicu?” Podigla je ruku u zrak i mi odgovoriti. odmahnula glavom. “Ne, nemoj “Dobro. Jesi li spremna za predstavu ?” Ne želim znati.” Njeno lice je malo problijedio. “Imam tremu pred nastup.” Uzeo sam njenu ruku i poljubio joj dlan čisto iz zabave, uživajući u načinu kako su joj se obrazi zacrvenili. “Slomi nogu, draga.” Pronašli smo naš stol i Claire me predstavila svima . Iako je je moje prezime izazvalo podizanje obrva tu i tamo, Clairine kolege s posla su

bile previše kulturni da se nasmiju ili zatraže dokaz da se zaista tako prezivam. Nakon što sam se rukovao i pozdravio sa svima, pitao sam Claire želi li neko piće. Sjedila je na rubu svoje stolice i gnječila svoje prste u krilu. “Da, vino,” rekla je. “Veliku čašu.” “Stiže velika čaša vina. Crno?” pretpostavio sam. Kimnula je zahvalno. Okrenuo sam se prema ostalima za stolom . “Želi li još netko nešto

za piće?” Javila se još jedna žena, koja je također željela čašu vina, pa sam stao u red za šank i donio dvije čaše crnog Caberneta. “Zar ti ništa ne želiš piti?” pitala je Claire, kad sam sjeo na svoje mjesto. “Ja vozim.” Nisam joj mogao reći da ne pijem alkohol, jer je to bila informacija koju bi trebala znati da izlazimo već nekoliko mjeseci. Kimnula je i uzela nekoliko izdašnih gutljaja. “Hvala na ovom.”

10

igra riječi jer u doslovnom prevodu Woodcock (pored drugih značenja) označava muškarca sa velikim spolnim organom

52

Naš svet knjiga

“Zadovoljstvo mi je.” Snizio sam glas i nagnuo se kako bi joj šaputao na uho, istovremeno spuštajući ruku na njena ramena. Mirisala je fantastično. Želio sam se kupati u tom mirisu. “Da li si dobro?” “Da,” šapnula je, povlačeći jednu ušnu školjku. “Da li svi gledaju u nas ?” “Da.” “Dobro. Slatko ništa, slatko ništa, slatko ništa, slatko ništa.11” Zakikotala se. “Hvala.” Nevoljko sam se ponovo uspravio… ali sam ostavio svoju ruku omotanu oko naslonjača njene stolice. “Pa, Theo,” rekla je Fran, jedna od žena za stolom. “Da li ti je Claire rekla o likovnom projektu Operacija Zahvaln osti Djevojčica Izviđačica?” Pogledao sam u Claire da provjerim ima li kakav znak za mene i njeni obrazi su se zarumenili. “Čestitke i narukvice u paketima,” rekla je, možda previše glasno. “Za vojnike u inozemstvu?” Rekla samje glavom, točno!da .” Odmahnuo praveći se da ne mogu“Oh, vjerovati sammi tojezaboravio . “Ona toliko darežljiva, se ponekad izgubim u njenim dobrim djelima.” “Ona zaista jest darežljiva! Također je organizirala i Kolekciju slatkiša povodom Noći vještica, sve za te pakete,” dodala je Fran. “Fran, dosta. Sramotiš me,” rekla je Claire.

“Samo želim biti sigurna da je svjestan što u tebi ima, draga. Ti si previše skromna.” “Slažem se,” rekao sam, tapkajući Claire po jednom ramenu. “ Ja joj stalno govorim da treba prestati poklanjati svoju umjetnost i početi je prodavati.” Nisam bio svjestan da toliko poklanja, ali čini se kao nešto u što se možete kladiti. “Točno!” kimnula je Fran, vidno uzbuđena. “Ja joj to stalno govorim. Poklonila mi je malu predivnu sliku stabla magnolije, nakon

što sam bila primorana da svoje dam posjeći i zaista to cijenim. Moraš raditi na njoj, Theo. Natjeraj je da vidi koliko je zaista talentirana.” “Pokušat ću,” rekao sam, smiješeći se Claire, koja je izgledala kao da najradije želi u zemlju propatiti, ali tek nakon što mi odreže nogu tupim nožem. Ali nakon što je postalo očigledno da nitko ne vidi ništa čudno u našem odnosu, Claire se malo opustila u svojoj stolici, smiješeći se češće i smijući se prirodnije.

11

engl. „sweet nothing“ je termin koji označava raznorazna ljubavna šaputanja između ljubavnika

53

Naš svet knjiga

Sviđao mi se njen smijeh. Bio je zvonak i djevojački i zbog tog zvuka sam je želio podići, staviti u svoj džep i nosati je svugdje sa sobom, samo kako bih ga neprestano mogao čuti . Nije imala ni jedan ružan komentar ili trač o svojim kolegama i bilo je očigledno da je bila jednako dobra učiteljica, kao i umjetnica. Njeni prijatelji za stolom su hvalili njenu kreativnost, brigu za učenicima, njenu posvećenost svom poslu . Zbog svih tihnjenu komplimenata su joj se obrazi često rumenili i pokušavala je svemu tome umanjiti značaj, govoreći da jednostavno voli sv oj posao i a je to sve. Bila je tako jebeno slatka. Da, bila je. Što je i osnovni razlog zašto nikad ne bi mogla biti zainteresirana za nekog poput tebe—lutalicom s kaznenim dosjeom, osoba s upitnim moralnim kompasom i čitavom povijesti odustajanja. Tako da uopće i ne razmišljaj o tome. Glas u mojoj glavi je imao pravo —osim seksa, nije postojalo ništa

što bih mogao vezu i biti nečijiponuditi dečko. djevojci poput Claire, a i nisam želio uskočiti u Ali zašto do vraga nije već odavno neki fin tip s dobrim po slom, velikim srcem i dobrom genetikom oborio Claire s nogu? Skrasio se s njom? Učinio da se ludo zaljubi? Bila je prelijepa i talentirana i ljubazna.

Ostavljalo me bez teksta da je još uvijek sama, a da to uopće nije bilo njenom voljom. Nešto nije kako treba. Razmišljao sam o tome tijekom večere i deserta. Imao sam dovoljno vremena, obzirom da sam na ovakvim sastancima uvijek gledao da moje

klijentice budu u centru pažnje. Ukoliko mi je netko direktno uputio pitanje, odgovorio bih, ali sva pitanja u vezi s našim odnosom bih vješto prepuštao Claire, koja je, kako se činilo, uživala u ovoj predstavi, sad kad se opustila. Čak je uspjela impresionirati i mene svojim performansom, odgovarajući na pitanja bez oklijevanja, nudeći sugovorniku slatke male anegdote o nama, govoreći lijepe stvari o mene, kad je god bila u prilici. Pa, o lažnom meni u svakom slučaju. “Upoznali smo se u umjetničkoj galeriji u blizini mog posla, ali smo se zaista povezali preko talijanske hrane. Theo je fantastičan kuhar.” Fantastičan kuhar? Znao sam prokuhati vodu. Rukovati mikrovalnom pećnicom. Naručiti pizzu. Toliko od mene. “Imao je plavu kosu kad smo se upoznali, nije li to ludo? On je poput mene, svako malo uvodi neke promjene. I izgleda odlično, bez obzira na promjene.” Ja sam zapravo izgledao jebeno užasno s plavom kosom, ali nisam joj to namjeravao reći. 54

Naš svet knjiga

“Kada sam saznala da svira ukulele12, pomislila sam da je to tako slatko. I također umije pjevati. Ima divan glas.” Koji kurac? Ukulele?

“Oh, obožavam ukulele,” sanjarila je Fran. “I pjeva ti također Claire?” “Neprestano.” Clairine oči su zaiskrile i potapšala me po nozi. “ On je nevjerojatan. Ja sam takva sretnica .” Izgledala je tako sretno da sam se osjećao užasno što čovjek kojeg opisuje uopće ne postoji. Bez razmišljanja, nagnuo sam se naprijed i učinio nešto, što nikad ranije nisam učinio klijentici—poljubio sam je u obraz. Njena koža je bila mekana i topla pod mojim usnama i mrzio sam činjenicu što je ovo jedini put da će moje usne dotaći njenu kožu. Šta sve ne bio dao samo da j e mogu okusiti. Claire je bila ushićena. “Hoćemo li zaplesati, ljubavi?” licem.“Ako želiš,” rekao sam, zbog čega joj se osmijeh još više proširio

Podižući se, ponudio sam joj svoju ruku. Prihvatila ju je i odveo sam je na plesni podij, gdje je band upravo zasvirao staru baladu Franka Sinatre. Claire je lako uklizala u moje naručje i pristajala tamo tako

prirodno, da sam na trenutak izgubio ravnotežu i ispao iz ritma. Pobrinuo sam se za to da je držim na blagoj distanci, ali ipak držeći je bliže sebi nego što sam držao ijednu klijenticu prije nje, ali ipak ne dozvoljavajući da se naša tijela previše dodiruju . Bila je van mog dosega iz tako mnogo razloga i nisam želio svom kurcu dati razlog da misli drugačije. Ali, Bože smiluj mi se, mirisala je tako dobro. “Theo, ovoj je tako zabavno!” rekla je glasnim šapatom, zabacujući glavu unatrag, kako bi me mogla pogledati . “ Ne mogu vjerovati da sam bila tako nervozna zbog ovog. Potpuno samo ih uvjerili da je ovo stvarno.” Postoji nešto ovdje što je zaista stvarno—činj enica da te toliko želim. Prisilio sam se da joj uputim osmijeh . “ Ti si mnogo bolja glumica,

nego što si mi dozvolila da vjerujem. Ne daješ sebe dovoljno zasluga ni za što.” “Hej.” Njene obrve su se namrštile. “Nemoj mi prigovarati. Još uvijek imam bar dvadeset minuta Ljubaznog Thea.”

Ukulele je havajsko glazbalo sa žicama, vrsta male gitare.

12

55

Naš svet knjiga

“Ne prigovaram ti. Ja te ohrabrujem, jer jednostavno ne razumijem zašto netko talentiran poput tebe ne prodaje svoja umjetnička djela ili ih bar negdje izlaže.” Uzdahnula je i sklonila svoj pogled u stranu . “Ja čekam dok ne stvorim onaj pravi primjerak, koji bi mogla ponuditi negdje.” trenutno radiš napravu njemu?” ““Da Ne.liJoš uvijek nemam inspiraciju.” “To je odličan izgovor, zar ne? Kriviti nedostatak inspiracije.” Njene oči su divlje pogledale moje. “Kako to misliš?” “Imaš već nekoliko gotovih predivnih inspirativnih komada . Zašto ne ponudiš neki od njih?” “Zbog toga što mora biti savršen,” rekla je. “Ti ne razumiješ.” “Zapravo, ja razumijem savršeno. Ti misliš da nisi dovoljno dobra.” Otvorila je svoja usta, a zatim ih zatvorila, boreći se sa kaže nešto u svojoj“odbrani. Ali, ti to jesi, Claire.”

“Što ako oni misle da nisam?” Odmahnula je glavom. “Nije važno šta ja mislim ili što ti misliš. Mogli bi mi reći da nisam dovoljno dobra. I to će me uništiti.” “Pa što? Ne možeš dozvoliti da samo zbog straha nikad ne pokušaš. Razumijem da ti nije lako da se izložiš na takav način. Uspjeh ti nije zagarantiran. Ali Claire.” Prestao sam se kretati i natjerao je da me da me pogleda. “Ja znam kako će završiti.” “Znaš?” Njene oči su bile širom otvorene i pune povjerenja, kao da je zaista vjerovala da sam u stanju da proričem budućnost. “Da. Svi ćemo umrijeti.” Zakolutala je očima. “Ne mogu vjerovati da sam pala na to.” Uputio sam joj glupast osmijeh . “Oprosti, nisam mogao odoljeti. Ali to je istina, Claire. Život je kratak. Da li svoj zaista želiš tako živjeti ? Nikad ne riskirati? Nikad ne testirati svoje granice ?” “Ne,” priznala je. “Ali jednostavno ne znam kako da natjeram sebe da to uradim. Ne znam kako biti drugačija od onog što sam . Čak iako ponekad stvarno želim da to jesam.” “Vjeruj mi da te razumijem.” Jebem ti da, razumio sam je. “Ali ti ne moraš postati netko drugi. Jednostavno moraš prestati gledati preko ruba i jednostavno skočiti.” Pogledala je u mene s širom otvorenim očima, koje su poručivale želim ti vjerovati. “Kod tebe sve zvuči tako lako.” “Moglo bi biti. Jednostavno to moraš dovoljno jako željeti.” 56

Naš svet knjiga

Podigla je svoju bradu blago . “Želim. Ja to zaista želim.” Nijedno od nas se nije pomjerilo. Iznenada sam imao osjećaj da

razgovaramo o nečemu drugom, a ne o umjetnosti. O, jebote. Njene usne su tako blizu mojim. Mogao bih je poljubiti točno ovdje, upravo sada. Samo jednom. Nitko se ne bi ni začudio. I želio sam to—ja sam to zaista jebenoNjene želio.usne Samosudasevidim kakav bi osjećajsebio. rastvorile i podigla lagano na prste. Proklinjući sam sebe, odmaknuo sam se. “Hej, daj mi minutu, OK? Moram hitno u toalet.”

Treptala je iznenađeno. “Oh. Naravno. Naći ćemo se kod našeg stola.” Ostavio sam je da stoji na plesnom podiju i krenuo prema lobiju

dvorane, ali umjesto da odem u muški toalet, izašao sam napolje, nadajući se da će mi hladan zrak razbistriti um. Što sam to koji kurac mislio ? Nisam je mogao poljubiti. Ni sada, ni ikad! NeClaire samo nije da bi prekršio ugovor, zbog stoga štotek bi tako. je to zbunilo. bilatime vrsta djevojke, koja seveć petljala nekim Ona nije tek tako poklanjala svoje poljupce —njoj bi to nešto značilo. I ona bi možda mogla značiti nešto meni. Nisam smeo dozvoliti da se tako nešto dogodi .

57

Naš svet knjiga

10. POGLAVLJE

VAUUU. Vauu.

Zamalo sam ga poljubila. Svoju unajmljenu pratnju.

Spustila sam ruku na stomak kako bih došla do daha. Otkucaji mog srca bubnjali su u mojim ušima. Jesam li izgubila razum? On me nije želio poljubiti—ovo je sve samo dobra predstava! A ja sam previše uživala u njoj. Intimni osmijesi koje smo razmijenili, slatke stvari koje je rekao o meni, njegova ruka oko moje stolice, poljubac u obraz. Bila sam zadivljena njime, poput male djevojčice koja se zatresk ala u svog omiljenog glumca. Kakva sramota da me ovako smotao!

I kako je bila nevjerojatno nepravedna činjenica, što je prvi muškarac s kojim sam osjećala tu iskru unatrag nekoliko godina, provodio sa mnom vrijeme samo zbog toga što sam mu za to platila.

Iznenada sam shvatila da stojim sama na plesnom podiju poput statue, te sam se brzo uputila prema toaletu. Kroz staklena ulazna vrata vidjela sam Thea koji je stajao kraj garderobe i na trenutak sam bila

uplašena da sam ga toliko prestravila da će me ispaliti i otići. Ti idiotkinjo! Otvorila sam vrata ženskog toaleta i zaključala se u jednoj od kabina. Zar si mislila da je ovo stvarno? Nije! Sve ovo večeras je bilo lažno! U tom trenutku sam shvatila da je dio mene zaista mislio da je ovo bilo stvarno. S jedne strane, znala sam zbog čega je ovdje, ali s druge

strane sam osjećala stvarnu kemiju između nas. Stvarnu privlačnost. I počela sam se nadati nečemu višem. I nije li ovo baš bilo nalik na mene, da se ponadam da je ovo u čemu sam zapela nešto poput moje osobne Hallmark romance! Ali nije bila. I takve stvari se meni ne događaju. Unatoč crvenom ružu i haljini od čipke i puštenoj kosi, i dalje sam bila Claire French, nastavnica likovnog. Volonter Djevojčica Izviđačica. Ona što sjedi i kutu i koju nitko ne zove na ples.

Njegov glas je odjeknuo u mojim ušima. Ti ne moraš biti netko drugi. Ti samo moraš prestati gledati preko ruba i jednostavno skočiti. Theo nije shvaćao. On se vjerojatno nikad ničeg u životu nije plašio. On je bio hladan i nezavisan, koji je putovao kroz zemlju, upravljao zrakoplovima i pratio usamljene žene po vjenčanim prijemima. On nije 58

Naš svet knjiga

razumio kakav je osjećaj kad čitavo svoje srce daš u nešto i zatim se ne usudiš da kreneš za tim, jer se bojiš neuspjeha. Čak i ovaj skoro poljubac me tjerao da se osjećam kao da sam zakazala i nisam znala kako da se oporavim od toga. Trebam li se

jednostavno pretvarati da se to nikad nije dogodilo? Sklopila sam oči i naslonila se navečeras— zid toaletne kabine,ovo boreći se sa suzama. Stvari su tako dobro počele zapravo, je bio najzabavniji sastanak na kojem sam… Isuse, možda ikad bila! A sve je bilo lažno. Preboli to, Claire. Ova stvar je završena. Više ga nikad nećeš vidjeti i to je to. Šta bi svakako iz toga svega moglo proizaći? On nije ono što ti želiš. Sada, saberi svoje živce i izađi iz ovog toaleta, suoči se s njim i kreni kući. Uzdišući, odgurnula sam se od zida i napustila kabinu, zaustavljajući se kako bih oprala ruke. U ogledalu iznad umivaonika, uočila sam nešto ruža na mojim zubima i mogla sam primijetiti kako moje obraze oblijeva crvenilo od srama. iBože, zarruž nisam mogla ništa pravilno uraditi? Zgrabila sam maramicu obrisala sa zuba, a zatim sam bijesno trljala ruž s usana, nastojeći ga skinuti koliko god je moguće. Koga je zavaravam? Ja nikad ni dana svog života neću biti odvažna. Bacila sam maramicu u kantu za smeće i napustila toalet, trudeći se da držim glavu uspravno, iako je sve što sam željela bilo da se sklupčam na svom kauču s toplom dekom, daljinskim upravljačem i kutijom slatkiša. Bar Theo nije otišao. Sjedio je za našim stolom i ustao kada sam se približila. “Hej,” rekao je, dok su mu se usne izvijale u osmijeh. “Već sam pomislio da sam te izgubio.” “Oh, neće te ona nikad pustiti da odeš,” rekla je Fran. “Trebalo joj je predugo da te pronađe.” Uspjela sam se ironično nasmiješiti, čak iako sam se osjećala da je ovo bila šala na moj račun. “Oprosti. Bila sam u toaletu.” “Bolje ti je da ga ne ostavljaš predugo samog,” zadirkivala je Fran. “Primijetila sam da ga mnoge žene odmjeravaju.” “Ja imam oči samo za Claire.” Theo mi je namignuo, ali ja sam već završila s ovom igrom. “Ja se zapravo ne osjećam najbolje. Da li si spreman da krenemo?” pitala sam ga, dok sam podizala svoju torbicu sa stolice.

“Naravno. Da li si u redu?” “Dobro sam.” Nije da ti je zaista stalo do toga. 59

Naš svet knjiga

Okrećući se prema svojim kolegama koji su bili za stolom, poželjela sam im laku noć i rekla da se vidimo u ponedjeljak. Bez da sam sačekala Thea, odmarširala sam prema garderobi. Čula sam ga kako se pozdravlja i kako im govori da mu je drago što ih je upoznao i da se nada da će se ponovo vidjeti—ha!—i zatim sam, trenutak kasnije, osjetila njegovu ruku na mom laktu. “Hej,” rekao je, nježno me povlačeći za ruku. “Što nije u redu?” “Sve je u redu.” Čak sam i sama bila iznenađen a svojim

pokeraškim licem. “Samo sam spremna da krenem kući.” Njegovo lice se snuždilo i na trenutak sam osjetila ubod dvojbe. Možda mu je ipak stalo. Sekundu kasnije, izraz njegovog lica je postao neutralan i nedokučiv. “Što god ti želiš,” rekao je. “Ti si šef.” Točno. I ti si moj zaposlenik. Podsjetnik na točnu prirodu našeg odnosa bio je dovoljan da me vrati u našu stvarnost. “Sigurno smo već prekoračili dogovorena tri sata.” Theo je pogledao na svoj sat. “Jedva da jesmo. Nisam to čak ni primijetio.” “Vrijeme leti kad se lažno zabavljaš.” Podigao je svoju obrvu. “Što se dešava s tobom?” Puštajući da padne moja ledena fasada, osjetila sam kako su mi ramena potonula. “Ja samo želim ići kući.” Prije nego što se potpuno raspadnem.

“OK. Odvest ću te.” Uvijek pravi džentlmen, Theo je preuzeo moj kaput i držao ga kako bi ga mogla obući. Čak je dao napojnici ženi koja je radila u garderobi kao i dečku koji je dovezao automobil s parkinga. “Vratit ću ti novac za sve ovo,” rekla sam, kopajući po svojoj torbici, dok je on napuštao parking. “Ne brini se o tome.” “Ne, evo.” Ispružila sam novčanicu od deset dolara. “Ne želim.” “Uzmi,” brecnula sam, bacajući novac na njegovo krilo. Iz nekog razloga mi je smetalo što je bio tako ljubazan prema meni. Bilo bi mi puno lakše da je bio zloban. Možda ne zloban poput serijskog ubojice, ali jednostavno nešto drugačije od ovog kakav je sad bio. Pogledao me, ali nije rekao ništa. Cijelom vožnjom do kuće je vladala grobna tišina između nas. Svih dvadeset minuta provela sam grdeći sama sebe za ove glupe odluke koju sam donijela i koje su me dovele do ove ponižavajuće večeri, počev od laganja Elysei. Trebala sam biti pametnija. 60

Naš svet knjiga

Nekoliko puta sam krišom provirila prema Theu, ali nisam imala pojma o čemu razmišlja. Čitavo vrijeme je trljao prstom donju usnu, namrštenog izraza lica i stisnute vilice. Skrenuo je na prilaz ispred moje kuće i ja sam već krenula izaći, kad je spustio dlan na moju nogu.

“Claire.” “Što?” “Da li sam te nečim uvrijedio?” Da. Učinio si da pomislim da bi ti moglo biti stalo. “Ne.” “Da li sam pogriješio u nečemu večeras?” Isuse. On se brinuo za svoj posao? “Ne brini se. Napisat ću fantastičan osvrt, baš kao što su i sve ostale to učinile.” “Nisam zabrinut zbog toga. Zabrinut sam zbog tebe.” “Ha.” “Ha?” “Ha!” rekla sam, glasnije ovaj put. “Zašto bi bio zabrinut za mene?” “Zato što smo... prijatelji.” “Mi nismo prijatelji! Mi smo ništa! Ne, povlačim to. Upravo sada, mi smo šef i zaposlenik, ali za minutu kad uđem unutra bit ćemo ponovo ništa i nikad te više neću vidjeti. Sama sam kriva što sam se našla u ovoj glupoj šaradi. Zbog toga što sam pomislila da postoji i nešto stvarno u tome.” Začepi, začepi, začepi! Samo pogoršavaš čitavu stvar! Theo je prebacio auto u parking modus, ali ga i dalje ostavio upaljenog dok se okretao u svom sjedalu da se suoči sa mnom. “Da li je o

tome riječ?” Omotavajući svoje ruke oko sebe, zurila sam ravno ispred sebe. “Hej.” Spuštajući prste ispod moje brade, natjerao me da ga pogledam. “Razgovaraj sa mnom, molim te.” Trznula sam glavom u drugom smjeru. “Ne.” “Zašto ne?” Njegov nježan glas me slamao. “Zbog toga što sam osramoćena.” “Zbog čega?” “Zbog… toga što sam upravo rekla. Zbog toga što sam zamalo učinila na plesnom podiju.” Snizila sam svoj glas do šapata. “Ja sam te skoro poljubila.” Tišina s njegove strane je trajala toliko dugo, da sam se konačno okrenula i pogledala ga. U tami, njegov izraz je bio nedokučiv i nečitljiv, tako da su me njegove slijedeće riječi šokirale. “Kunem ti se, Claire, ono 61

Naš svet knjiga

što si ti zamalo uradila na plesnom podiju nije ništa u poređenju s onim što ja tebi želim uraditi upravo sada.” Moj vilica je pala. “Što?” “Ali, Claire.” Šta god je slijedeće rekao bilo je progutano zbog divljih otkucaja mog srca.

Sačekaj.” Podigla sam ruku u zrak. “Što je to što mi želiš uraditi“Sačekaj. upravo sada?” Stisnuo je svoju vilicu. “To je duga lista.” “Počni s vrha.” “Ne.” “Molim te, Theo.” Moje srce nije nimalo usporilo. Zapravo je galopiralo divlje i bez kontrole, noseći moju maštu sa sobom. “Ne. Ne mogu.” “Zašto ne možeš?” Nasmijao se mračno. “Ta lista je prilično dugačka.” “Da je li je zbog Platonskog Obećanja?” “To jedno.” “A što je drugo?” Prošao je rukom preko svoje brade i moj stomak je zalepršao, dok sam zamišljala kako bi bilo osjećati naznake dlačica njegove brade na mojoj koži. “Theo, nemaš pojma koliko se loše osjećam zbog ovog večeras. Samo mi reci da nisam luda. Reci mi da nije sve bila gluma.” “Nisi luda.” “Reci mi nešto drugo,” šaptala sam. “Molim te.” Njegove riječi su bile poput droge—trebala sam šut. Čak iako je vrhunac bio privremen. Čak iako će pad boljeti. Pogledao me. “Nikad nisam upoznao nekog tako predivnog poput tebe.” Nožni prsti su me počeli peckati, a to nije bilo od hladnoće. “Stvarno?” “Stvarno. I nikad nikog nisam želio toliko očajno poljubiti kao što sam želio tebe na onom plesnom podiju.” Peckanje se počelo uspinjati uz moje noge. Da li se njegovo lice spuštalo prema meni? “Stvarno?” “Stvarno. I nikad nisam tako snažno želio okusiti nekog, kao što želim tebe.” Peckanje se ugnijezdilo između mojih nogu. Polako je zatvarao distancu između nas, oči fiksirane na mojim usnama.

62

Naš svet knjiga

“Ali to je loša ideja,” rekao je, dok su njegove usne bile tako blizu mojima, da sam skoro mogla osjetiti njegov dah. Obuhvatio je moje lice

svojim rukama. “Tako jebeno loša ideja.” “I ti se bojiš,” šapnula sam. “Ne znaš što će se dogoditi.” “Zapravo ja znam što će se dogoditi.” Protrljao je svoje usne o moje tako nježno da samželje željela vrisnuti. “Jer nisam dobar u prestajanju.” Mali zvuk i frustracije je ja pobjegao iz mog grla. “Theo,” preklinjala sam. “Skoči.” Njegove snažne ruke nakrivile su moju glavu dok su se njegova puna i topla usta spuštala na moja. Njegov jezik je kliznuo između mojih usana, paleći moje cijelo tijelo, poput vatre. Imao je okus zime, čiji miris sam mogla osjetiti i na njegovoj koži—nešto poput mirisa šume, dima i slatkoće. Njegov poljubac je bio snažan i dubok i probudio je nešto u meni što nikad ranije nisam osjećala—želju. Zakačila sam se čvrsto na tu želju i pustila da raste, dok sam kako bi svoje prste umrsitiunatoč u njegovu svlačila rukavice ruku, Borila kosu i duboko ga sudisati. sam se da mu mogla se približim, svim barijerama između nas—odjeće, kaputa i pojasa za vezivanje. Bilo mi je potrebno više. Željela sam golu kožu. Iznenadila sam sama sebe tražeći to. “Želiš li ući unutra?” Zastenjao je i oslonio svoje čelo na moje. “Znaš da želim, ali ne bih smeo.” “Slušaj. Ja sam obično osoba koja uvijek čini ono što treba, ali večeras, večeras želim nešto drugačije.” Sjetila sam se njegovih riječi od ranije. “Želim ispitati malo svoje granice. A ti možeš testirati svoje.” Ponovo je zastenjao, ovaj put glasnije. “Ubijaš me. Ja sam obično osoba koja će uvijek prihvatiti izazov, ali trenutno se trudim učiniti ispravnu stvar.” “Što je najgore što bi se moglo dogoditi?” Da bih ga nagovorila, spustila sam ruku na njegovu butinu i lagano se penjala prema gore. Kad

me nije zaustavio, pomjerila sam ruke između njegovih nogu i moj palac je okrznuo njegovu erekciju. Zadržala sam je ondje, trljajući palcem rub njegovih hlača i blago ga stiskajući. Ne znam gdje sam našla hrabrost da to učinim, ali bilo mi je prokleto drago da jesam. “Jebote,” šapnuo je. “Jesi li sigurna?” “Da.” Snažno i brzo je stisnuo svoje ruke u mojoj kosi, tako jako da sam zastenjala. “Dobro. Jer ja nema m granice koje bih trebao testirati, ali ću biti prokleto sretan da testiram tvoje.” 63

Naš svet knjiga

Moje srce je lupalo, dok smo se izvukli iz auta i krenuli prema kući. Dok sam se mučila da otključam ulazna vrata, Theo je posegnuo ispod mog kaputa i haljine, klizeći svo jim golim dlanovima uz moje butine. Spustio je svoje usne na moj vrat, dok je njegov vrući jezik klizio po mojoj koži. Moji prsti su se konačno uspjeli da gurnu ključ u bravu, okrenu ga i otvore Pomjerili smovrata se uširom. predvorje kuće, dok se T heo stiskao uz moja leđa, a njegovi prsti vješto otkopčavali moj kaput. Naginjući glavu u jednu stranu, posegnula sam prema gore i zgrabila njegovu kosu. Od

njegovog jezika koji je činio čuda po mom vratu, klecala su mi koljena. Nekako smo uspjeli doći do dnevnog boravka, koji je bio osvijetljen jedino šarenim lampicama na božićnom drvcu. Kad je raskopčao moj kaput, gurnuo ga je niz moje ruke i bacio u stranu. Odmah je vratio svoje ruke na moja bedra, podižući rub haljine. Jednu ruku je pomjerio između mojih nogu, dodirnuvši vrhovima prstiju moje najintimnije mjesto. “Ne nosiš donje rublje?” Potpuno se umirio.

“Ne. Ova haljina je previše uska za to.” “Jeboteeeee,” rekao je, otežući riječ beskrajno. “Dobro je što to nisam znao ranije. Ionako je bilo dovoljno teško čitavu večer držati ruke podalje od tebe.” Kliznuo je jednim dugim prstom preko nježnog i vlažnog proreza i oduzeo mi dah. Nakrivila sam glavu tako da ga mogu poljubiti i njegov jezik je kliznuo u moja usta, kao što je njegov prst kliznuo u mene. Moja koljena su drhtala—prošlo je mnogo vremena otkad me je netko na ovakav način dodirivao. Theova druga ruka sklopila se preko moje dojke, gnječeći je svojim dlanom. Željela sam na trenutak stati i skinuti svoju haljinu, ali nisam željela da prestane raditi ono što je radio. Zadirkivao je moj klitoris sa vrhovima svojih vlažnih prstiju, oponašajući pokrete svog jezika u mojim ustima. Zatim je gurnuo dva prsta u mene. Moji kukovi su se kretali u vlastitom ritmu i ja sam se grčevito uhvatila za njegov vrat. Istovr emeno

sam mogla osjećati njegov ukrućen kurac kako se trlja o moja leđa. “Tako si vlažna, to je tako jebeno napaljujuće.” Theov glas je zvučao drugačije, hrapavije, pun potrebe. Bez prizvuka zadirkivanja ili smijeha. “Tako želim zakopati svoje lice između tvojih butina i spustiti svoj jezik točno ovdje,” rekao je, mučeći me sa nježnim, brzim krugovima koje je crtao po mom klitorisu. “Zatim te želim jebati svojim jezikom. Da li bi željela to?” “Da,” šapnula sam, šokirana, ali istovremeno uzbuđena. Nitko sa mnom nije ranije ovako razgovarao. 64

Naš svet knjiga

Sekundu kasnije, Theo me okrenuo i podigao me na sebe, dok sam

svoje noge omotala oko njegovog struka, podižući svoju haljinu visoko iznad kukova. Donio me do kauča, spustio me na jastuke i spustio se na koljena pravo ispred mene. “Ne miči se.” Promatrala sam ga kako svlači kaput sa svojih ramena i skida kravatu moja unutrašnjost stezala dugmadi od očekivanja. direktno, udok oči,sedok je otkopčavao nekoliko njegoveGledao košulje,me te

zatim podvrnuo rukave, otkrivajući mišićave podlaktice. Njegova prsa su bila široka i mišićava i umirala sam od želje da ih dodirnem. Ali kad sam posegnula prema njemu, Theo je spustio ruku na moje grudi i

gurnuo me natrag na naslonjač kauča. Zatim je razdvojio moja koljena, posegnuo ispod njih i povukao me na sam rub kauča, tako da mi je brada odmarala na grudima. “Strpljenja, princezo.” “Ja te želim dodirnuti.” Stenjala sam, dok je redao poljupce uzduž moje uzdrhtale noge.

te.” usnedoi jezik su putovale uzduž moje druge noge. “Pustit “Ali ne,ću dok te Njegove ne dovedem orgazma.” Moj dah je zastao kad sam osjetila njegov jezik kako klizi niz moj prorez i kruži oko mog klitorisa. Od strasti sam noktima strugala po

materijalu kauča. “Ne, dok te ne natjeram da vrištiš.” Gurnuo je dva prsta u mene, tako duboko da sam zastenjala.

“Ne, dok te ne natjeram da preklinješ.” Njegove usne su se sklopile oko mog klitorisa, kojeg je pohlepno sisao, dok me je istovremeno jebao

sa svojim prstima. Moje tijelo se toliko snažno trzalo, da su se moje noge podigle s tla, dok je snažna energija strujala kroz moje tijelo, utapajući me u sebi i lomeći poput vala koji se povlači pred novim, nadolazećim valom. I točno kad sam bila na rubu, povukao je svoje ruke i kliznuo jezikom unutra. Zastenjala sam od dekadentne vrućine njegova jezika, zapanjujuće intimnosti tog čina i šokantne senzacije koja me je proždirala. Moj prsti su ponovo pronašli njegovu kosu i zakopali se u njoj, moja vilica je odmarala na mojim grudima, dok sam promatrala

njegovo lice zakopano između mojih nogu. Svojim palcem je snažno i brzo trljao moj klitoris, dok je svoj jezik duboko zakopao unutar mene,

vodeći me na mjesto požude, tako žestoke, da me je to plašilo. Impulsi koje nikad nisam osjetila, tjerali su me da se stiskam uz njegova usta. Nepoznati, mahniti i divlji zvukovi pobjegli su iz mog grla, dok sam se

penjala sve više i više dosežući prijelomnu točku. I kad sam konačno eksplodirala, moje tijelo je treperilo i pulsiralo zbog godinama 65

Naš svet knjiga

nakupljene frustracije, dok sam ja vrištala tako dugo i glasno da sam pomislila bi svi prozori mogli popucati.

“Dvije stavke su odrađene.” Theo se uspravio i dotakao dlanom svoja usta, dok su moje tijelo potresali postorgazmički impulsi. Ili je to možda bilo zbog iščekivanja—da li će mi dozvoliti sada da ga dodirnem? Uspravila sam i sjela posegnula za tako njegovim remenom, sklopio svoje ruke oko mojihi dlanova. “Ne brzo, princezo .” ali je on

“Što?” Pitala sam, potpuno bez daha. “Nisam te još čuo kako preklinješ.”

66

Naš svet knjiga

11. POGLAVLJE

ISUSE. Ovo je zaista brzo eskaliralo. Nisam namjeravao dozvoliti da se ovo dogodi. Nisam joj

namjeravao reći istinu, nisam ju namjeravao poljubiti, nisam je namjeravao odvesti kući i jebati je svojim jezikom, odmah pored božićnog drvca. Ali put do pakla je popločan dobrim namjerama. (I nekoliko zrak a višebojnih božićnih svjećica.) I bilo je nemoguće odoljeti joj. Kad je priznala da je osjećala nešto stvarno večeras, moji zidovi su se pomalo rušili. Bio sam naviknut na činjenicu da su žene žudile za mojom pažnjom, ali nisam bio navikao na ovako intenzivan osjećaj međusobne kemije. Ali Claire je imala neki čudan utjecaj na mene—činila je da je želim jebati i istovremeno je zaštititi od tipova poput mene. Činila je da želim prekršiti svoja pravila. Činila je da se osjećam kao da želim biti netko drugi… netko vrjedniji. Bio sam stručnjak u laganju i nisam se često osjećao loše zbog toga, ali čak ni ja nisam imao snage da lažem Claire kad me je molila da joj kažem da nije bila luda—čak iako bi to olakšalo stvari. Bilo bi jednostavnije i lakše. Sada je prekasno—stvari će upravo postati jebeno prljave. “Da preklinjem?” pitala me pomalo nervozno. “Uh huh.” Podigao sam se na noge i odmaknuo od nje. Ukoliko bi spustila svoje ruke na mene, postojala je šansa da kažem do vraga s testiranjem njenih granica i da je jebanjem odvedem ravno u Novu

godinu kao što sam i želio. “Ne znam što da kažem.” Svjesna svog položaja, sklopila je svoja bedra i pokušala spustiti haljinu dole. Tako jebeno dobra djevojčica. Ona vjerojatno nikad nije ni zamislila one prljave riječi koje sam želio da ih kaže. Ali imao sam osjećaj da su te riječi negdje u njenim mislima. Claire je znala što želi—svoje ruke na mom kurcu, kao što mi je pokazala u autu, samo je morala prevazići svoj strah. “Znaš ti dobro šta da kažeš.” “Ne znam,” rekla je, zvučeći pomalo panično. “Ja—” “Da li želiš nešto od mene?” Da joj pomognem, otkopčao sam svoj remen. 67

Naš svet knjiga

Zurila je u moje međunožje. “Da.” “Što?” “Tebe,” rekla je nervozno. Otkopčao sam svoje hlače i kliznuo rukom unutra. “Hajde, gospođice French. Možeš ti puno bolje od toga.” Moj kurac je bio tvrd i ao bile vruć u mojoj ruci i pomjer samširom šakuotvorene. gore-dole čitavom dužinom, uživajući u tome kako su joj oči “Ja želim to činiti. To što ti upravo činiš.” Isuse. Bit ćemo ovdje čitavu noć. “Želiš moj kurac u svojoj ruci?” Pustio sam da mi hlače kliznu niz bokove, kako bi mogla vidjeti točno što propušta. MacLeod muškarci su možda bili emotivno sjebani i neodgovorni, ali fizički smo bili dobro obdareni i nismo baš bili sramežljivi u tom pogledu. “Da.” Claire je kimnula širom otvoreni očiju i počela ustajati. “Ostani tamo.” Zaustavio sam je svojom drugom rukom. “Na

kojimPolizala mjestimajegasvoje još želiš?” pune usne i vrhom prsta dotakla donju usnu. “Točno ovdje.” O, Isuse. Morao sam usporiti ritam svoje ruke ili ću uskoro svršiti sam po sebi. “Reci to,” rekao sam nešto glasnije. “Reci sve što želiš.” “Želim... tvoj kurac u svojim rukama.” Udahnula je, glas joj je postao mekaniji, ali intenzivniji. “Želim tvoj kurac u mojim ustima.” “Dobra djevojčica.” Moj kurac je postao još tvrđi u mojoj ruci i žudio sam da kliznem njime između njenih punih, crvenih usana. “Nastavi dalje.” “Želim tvoj kurac u sebi.” Postajala je hrabrija, mogao sam to čuti u njenom glasu. Sviđao joj se zvuk tih riječi, način kako su klizile niz njene usne. Taj prvi ukus nečeg zabranjenog je uvijek bio najslađi—njen ukus se još uvijek zadržao na mojim usnama i ja sam ih ponovo polizao. “Gdje?” “Gdje?” ponovila je. “Pokaži mi.” Oklijevala je, ali ipak sjela na rub kauča i raširila svoja koljena, dok joj je haljina i dalje bila na kukovima, a njene cipele s visokom potpeticom na stopalima. Polako je kliznula rukom niz svoja bedra i

zaustavila se na svojim koljenima, otvarajući mi se potpuno. Jebote, jebote, jebote, ovo je bilo još vrelije, nego što sam mogao zamisliti. Umirio sam svoju ruku i moj kurac je prijeteće pulsirao između mojih prstiju. Ali, želio sam pritisnuti Claire još više. “Dodirni se tamo gdje me želiš i reci to na glas.” 68

Naš svet knjiga

Da li će to uraditi? Moje srce je tuklo o moja rebra, dok je ona vagala s jedne strane svoju želju, a s druge samosvjesnost sebe. Hajde. Nemoj se bojati.

Zatim se nešto pomaklo u njenim mislima i njenom tijelu. Otvorila je noge još šire. Uspravila se i izvila svoja leđa. Izazivala me da je gledam očima prema punimnjenoj žudnje. Jednom kliznula je unutarnjom stranom bedra pičkici i mojerukom cijelo tijelo se napelo. Kad su njeni prsti dodirnuli njen centar, zastala je i protrljala se blago. “Ovdje. Želim tvoj kurac točno ovdje.” Nagnula je glavu koketno u stranu. “Šta kažeš? Da li ću dobiti ono što želim?” Moja vilica, koja se od iznenađenja opustila, čvrsto se zatvorila. Progutao sam teško, dok sam se borio sa nagonom da svršim. “Jebeno da, dobit ćeš.” Ustala je i ja sam požurio da je zgrabim, dok su se naše usne čvrsto spojile i dok je njena ruka na mom kurcu zamijenila moju. Bio sam već se mogao toliko uzbuđen, da samsam izgubiti već udok trenutku kad umenju. je dodirnula, ali prisilio se da se suzdržim ne uđem Dodirnuo sam je između nogu i osjetio koliko je vrela i vlažna bila . Toliko da su mi koljena umalo zadrhtala.

“Bože, tako te želim,” šaptala je, klizeći rukom gore dole niz moj kurac dok smo se ljubili mahnito i strastveno. “Nikad nikog nisam željela na način na koji želim tebe. Osjećam se kao da ću izgubiti razum.” Znao sam točno na što je mislila. Obično bih prije samog seksa uložio dosta vremena u samu predigru—u umijeću predigre sam zaista uživao i više puta sam obavješten da je moja tehnika bez premca. Nemojte me shvatiti pogrešno, obožavam dobar orgazam poput svakog muškarca, ali ja ih jednostavno ne požurujem. Seks je poput moje omiljene igre i pošto je nisam igrao često, kad jesam, onda sam si volio uzeti vremena s tim. Pokazati moje najbolje poteze. Pokazati finese prije

nego što paket strpam u mrežu. Ali večeras, svi planovi koje sam imao da pokažem finese, otišli su niz vodu—bio sam na rubu da iskočim iz kože zbog potrebe da budem unutar Claire, da je osjetim. Uspio sam skinuti svoju košulju bez njene pomoći, ali nisam čak ni pokušao da skinem svoje hlače ili njenu haljinu. Podigao sam je, dok su naš vreo dah spajao na usnama i dok je svoje noge omotavala oko mene. Spustio sam se koljenima na pod,

gurajući je da legne ne leđa i posegnuo u džep za novčanikom. Seks je bio jedina stvar u kojoj sam bio odgovoran, vidjevši iz prve ruke da očinstvo nije nešto u čemu su MacLeodovi bili dobri . Bolje je otići kući i izdrkati ga sam, nego riskirati da budem odsutni seronja od oca. 69

Naš svet knjiga

Srećom, imao sam nekoliko kondoma u novčaniku i nisam gubio vrijeme da navučem jedan. Claire je povukla svoja koljena prema sebi, dok sam namještao svoj kurac između njenih bedara, trljajući vrhom njen klitoris. Taj prvi dodir poslao je električne impulse niz moje noge. Moje cijelo tijelo je vibriralo intenzitetom i nisam mogao čekati ni sekundu duže.i Zakopao u njoj, promatrajući sklopljenih očiju slušajući sam njen se oštar uzdah i osjećajućitreperenje njene rukenjenih kako grabe moju stražnjicu. Namjeravao sam ići polako. Namjeravao sam šaputati prljave stvari na njeno uho i natjerati da mi uzvrati prljavim riječima. Namjeravao sam biti kreativan i pametan. Impresionirati je svojom

veličinom, vještinom i izdržljivošću. Dati joj nešto fantastično za pamćenje, nezaboravno iskustvo koje će se zadržati u njenom sjećanju, još dugo nakon što odem. Nisam učinio ništa od toga. Umjesto toga,boravka, jebao sam kao testosteronom tinejdžer na podu dnevnog bezjeriječi, bez umjetnosti,napunjeni bez kontrole, dok su mi hlače visjele oko nožnih članaka. Što mi je to činila?

70

Naš svet knjiga

12. POGLAVLJE

TAKO DUBOKO da boli bio je izraz koji sam čula od prijateljica i čitala u knjigama ili neodređeno zamišljala, dok sam bila ispod pokrivača sa svojim vibratorom (i to Cosmopolitan iz Sex i Grad serije proizveden od strane 'Pure Romance', poznat posebno po Svršavanju Sam Sa Sobom ), ali to nikad nisam osobno iskusila. Vjerovala sam da ljudi preuveličavaju.

Broj muškaraca s kojima sam bila intimna mogao se izbrojati na prstima jedne ruke i nijedan od njih nije došao ni blizu tako duboko da boli. I iako je Cosmo bio profesionalac u svom poslu, diskretan i pouzdan, veličina i snaga nisu bile njegove jače strane. Ali Theo. Theo.

Taj muškarac je imao sve. Kad je prvi put kliznuo u m ene, jedva da sam mogla i disati. Ne znam da li je to zbog toga što tako dugo nisam imala seks ili jer je Theo zaista bio toliko više obdaren od bilo kojeg drugog muškarca s kojim sam bila, ali osjećala sam onaj uzbudljivi naboj kao kod prvog puta, samo be z ijedne neugodnosti koja je inače pratila gubitak nevinosti. (Radim li ovo kako treba? Da li ću prokrvariti na posteljinu? Kakav je ovo miris?)

Kad se počeo pomjerati u meni, te četiri riječi su se neprestano ponavljale u mom umu—tako duboko da boli—ali bol koji sam osjećala, nije bio poput ijednog bola, koji sam ikad ranije osjetila. Prvo je bio oštar i zastenjala sam svaki put kad se gurao u mene, dok su mi oči ispunjavale suze. Zatim je bol počela gubiti na oštrini, poprimala neke nježnije strane i osjećala sam kako se moje tijelo prilagođava njegovom i kako se moji bokovi podižu da ga prime čak i dublje. Mišići na njegovim ramenima i trbuhu se savijali dok je zarobio moju glavu svojim podlakticama. Njegovo disanje je pratilo moje,

snažno, otežano i vrelo. Klizila sam svojim dlanovima niz njegova leđa, zabadala svoje nokte u njegovu kožu. Dvije ruke mi nisu bile dovoljno— željela sam osjećati svaki centimetar njega u isto vrijeme. I prokleta bila ta haljina! Bila sam toliko nestrpljiva da ga osjetim u sebi da nismo čak ni stali da je skinem, ali sada sam očajnički željela osjetiti njegove ruke i usne na mojim grudima, toplinu njegovih grudi na svojoj koži. Što ako nikad ne dobijem drugu priliku?

71

Naš svet knjiga

Ali nisam željela da prestane. Osjećala sam u sebi nešto što n ikad ranije nisam i to stezanje duboko u meni se intenziviralo svakim

ritmičkim potiskom njegovih kukova. Lovila sam taj osjećaj, zabijajući svoje prste u njegovu stražnjicu, privlačeći ga bliže sebi . Željela sam mu reći kako je bilo dobro, koliko je velik bio, koliko tvrd, koliko vruć, kako će me opet svrši dovesti on također . do orgazma i koliko očajnički sam željela osjetiti da i Ali zaboravila sam svaku riječ, osim jedne. “Da,” stenjala sam, iznova i iznova, dok su se moje usne obrušavale na njegov vrat. “Da, da, da…” Theo je zastenjao na način kao da je bio u agoniji bola. “Prokletstvo, svršit ću.” Zvučao je ljutito zbog toga, ali ja sam vrištala u užitku dok su se čvorovi unutar mene razmotavali u veličanstvenom, pulsirajućem zadovoljstvu. Iznad mene, Theovo tijelo se ukrutilo i osjetila sam kako se njegov orgazam s mojim i kako njegov kurac pulsira u meni. “O sudara moj Bože.” Jedva da sam mogla izustiti i riječ, dok je moje srce tuklo luđačkim tempom. Imala sam osjećaj da moje tijelo čak i nije moje. “O moj Bože.” Theo je i dalje zvučao bijesno. “ Ja sam takav seronja.”

Sledila sam se. Da li se već pokajao zbog ovog? Da li će sad pobjeći? Moja glava je pala natrag na tepih. “Što se dešava?” Podižući se na ruke, podigao je svoje grudi s mene i spustio p ogled na mene. “Ovo nije trebalo da se dogodi ovako brzo.” Zacerekala sam se od olakšanja. “Očigledno mi ne smeta.” “Ja ti čak nisam učinio ni pola stvari s onog popisa.” “Pa, onda…” Podigla sam svoja ramena i natjerala se da budem hrabra. “Ostani.” U početku ništa nije rekao, već me samo promatrao odozgo. Svjetla s božićnog drvca osvjetljavala su njegovo lice sasvim dovoljno da mi pokažu njegovu neodlučnost. Možda ga mogu nagovoriti. “Ostani,” šaptala sam, klizeći dlanovima po njegovim grudima. Progutao je. “Ja to želim, Claire, ali—” Spustila sam prst na njegove usne. “Ostani. Želim da prekrižim još neke stavke s tog popisa.” Nasmiješio se. “Želiš li?” “Aha. I možda imam i vlastiti popis.” “Poslušaj se,” rekao je zahvalno. 72

Naš svet knjiga

“Samo pokušavam biti hrabra.” Moje srce je odbijalo da prestane tući. I bilo je tako uzbudljivo izgovoriti svoje misli ovako, čak iako sam riskirala time da budem odbijena. Ali što sam imala izgubiti? Izdišući, odmahnuo je glavom. “Ti ovo činiš veoma teškom odlukom.” Dobro .” Prekrižila sam članke svojih stopala oko njega. “ Jer ja ne želim “da odeš.” “Ni ja ne želim da odem. Ja samo…” Theo je oklijevao, kao da nije siguran kako da izrazi svoju misao . “Zabrinut sam zbog toga šta će biti sutra.” On je razmišljao o sutra? “Predviđam da ću biti veoma bolna, ali obećavam da se neću previše žaliti.” Nasmiješio se, ali jedva. “To nije ono što sam mislio. Ja sam više zabrinut zbog… izvjesnih očekivanja.” “Očekivanja?”

Tiza i jatebe samo nisam“Da. dobar .” različiti, Claire. Sviđa mi se biti s tobom, ali... ja “Zbog čega to govoriš?” “Jer je istina.” Zastala sam na trenutak da obradim tu informaciju, pokušavši to sagledati iz njegovog ugla . “Zbog toga što ja tražim ljubavnu vezu, a ti ne?” “Djelomično i zbog toga.” “Šta je drugi dio?” “Nisam siguran koliko dugo ću ostati u gradu ili kad ću se vratiti. Moj... drugi posao često uključuje putovanja u zadnji trenutak.” Kimnula sam polako, shvaćajući koliko malo znam o njemu. Čak ne znam ni njegovo pravo prezime . “Pa možda je ovo večeras sve što ćemo imati?” “Ne možda, Claire. Definitivno.” Znači nećemo se više nikad vidjeti. Bila sam razočarana, sigurno da jesam, ali da li je to značilo da naša noć mora završiti? Kad sam ga pozvala da uđe večeras, nisam to učinila , jer sam ga htjela dovesti kući da upozna mamu i tatu. Učinila sam to, jer me je privlačio i željela sam da se malo zabavim.

Sviđao mi se Theo; osjećala sam se sigurno s njim. Čak štoviše, osjećala sam se seksi s njim—seksipilnije nego što sam se ikad u životu osjećala. Zašto da ne iskoristim pri liku dok mogu? Avantura za jednu noć nije baš bila romantična, ali je zasigurno bila bolje od toga da večeras zaspem sama. Možda ću čak i naučiti nešto što će mi pomoći da steknem 73

Naš svet knjiga

više samopouzdanja. Kladim se da je postojalo mnogo toga čemu me je mogao naučiti. Omotala sam svoje ruke oko njegovog vrata i povukla ga da ga poljubim. “Onda ne bi trebali trošiti još vremena na razgovor. Ja ovdje ne

tražim dečka, Theo. Samo malo zabave.” se u moje usne. “Dobro onda. Da li imaš čokoladnog sirupaNasmiješio ?” IMALA SAM ČOKOLADNOG SIRUPA. Ali Theo se još više

obradovao slatkim kiflicama koje sam imala u frižideru. “O moj Bože, upravo sada se probudio najžešći apetiti koji sam ikad imao.” “Za čim?” pitala sam, vezivajući kosu u čvor na vrhu glave. Theo će se vjerojatno žaliti zbog toga, ali ako me je namjeravao prekriti čokoladnim sirupom ili nešto slično, željela sam izbjeći da mi dospije do kose. Dok se Theo prao u kupaonici, popela sam se na kat, skinula haljinu i obukla bijelu majicu i donji dio pidžame. Dvoumila sam se da li trebam obući donje rublje, ali vodila sam se svojim osjećajem i izostavila ga. Theo je izvukao slatke kiflice iz frižidera i okrenuo se prema meni.

Bio je bos i nosio svoje hlače i bijelu košulju, koju je ostavio otkopčanom dok je rukave podvrgnuo do laktova. “Reci mi da imaš mančmalou.” Njegovo lice je bilo toliko ozbiljno, da sam se morala nasmijati. “Imam.” “Maslac?” “Da.”

“Cimet i šećer?” Njegove oči su postajale veće, sa svakim potvrđenim sastojkom. “Da, ali šta namjeravaš napraviti?” “Moja baka ih je zvala Magične Mančmalou Kiflice ili nešto tako. O moj Bože, savršene su. Nisam ih godinama jeo, z apravo otkad je umrla. Uključi pećnicu na...” Pogledao je etiketu na pakovanju. “Sto-osamdeset stupnjeva.” “U redu.” Željela sam saznati više o njegovoj baki, ali nisam bila sigurna trebam li pitati. Štitio je svoju privatnost poprilično i nisam ga željela uplašiti niti postići da pomisli da nisam bila iskrena kad sam mu rekla da sam u redu s tim da je ovo samo na jednu noć. Dok sam uključivala pećnicu da se zagrije, Theo je počeo otvarati kuhinjske ormariće, koji su bili toliko stari da su negdje već šarke otpadale. 74

Naš svet knjiga

“Ovo baš i nije u najboljem stanju.” Jednu od njih je pogledao detaljnije. “Da, znam. Već se nalaze na listi poslova za ovu zimu . Što

konkretno tražiš?” Njegove obrve su se namrštile, dok je promatrao šarke izbliza. “Uh, jednu“od onih tava S rupom ?” s rupom unutra.”

Namrštio se i pogledao me. “N e rupe doslovno. One tave u kojima se prave kolači.” “Poput posudica za pečenje mafina?” “Da! Posudica za pečenje mafina.” Nasmijala sam se dok sam posezala za gornjim kuhinjskim

ormarićima, podižući se na nožne prste kako bih dohvatila ono što je tražio. “Evo, izvoli.” “Perfektno.” Zatvorio je donji kuhinjski ormarić, ali jedno krilo se nakrivilo akoali imaš mogao to popraviti.” “To. “Znaš, je slatko, akobušilicu, te imam samobih natijednu noć, postoji samo jedna vrsta bušenja za koju sam zainteresirana.” Moj obrazi su gorjeli, dok sam to govorila, ali sviđao mi se način kako je od iznenađ enja izvio obrvu, dok su mu se usne podizale u blagi osmijeh.

“Ako tako želiš.” Nasmiješila sam se. “Pa, što ja mogu uraditi?” “Zgrabi jednu zdjelu i rastopi maslac u njoj .” “Koliko maslaca?” Razmišljao je kratko, a zatim podigao ruku i pokazao kažiprstom i palcem veličinu od otprilike tri centimetra. “Otprilike ovoliko.” Prasnula sam u smijeh i krenula prema frižideru da izvadim komad maslaca. “Ti stvarno ne kuhaš, zar ne?” “Ne. Oprosti. Znam da lažni Theo za tebe kuha stalno.” Nešto u njegovom glasu natjeralo me da ga pogledam. Otvarao je pakovanje sa slatkim kiflicama i djelovalo je kao da se čvrsto koncentrirao na taj zadatak. Da li je bio ljubomoran na lažnog sebe? “Hej. Ja nisam zainteresirana za lažnog Thea.” “Ne?” “Ne.” Zatvorila sam frižider i zgrabila zdjelu kako bi u njoj rastopila maslac. Kad sam zdjelu s maslacem stavila u mikrovalnu pećnicu, otišla sam do njega i omotala svoje ruke oko njegovog struka . Bez svojih cipela s potpeticom bila sam tako niska, da sam morala glavu zabaciti unatrag kako bih ga mogla pogledati. “Zašto bih bila, kad imam

onog pravog točno ovdje?” 75

Naš svet knjiga

“Ne znam. Lažni Theo je poprilično dobar tip.” “Pravi Theo je bolji.” Nasmiješio se. “Čak iako ne zna kuhati?” “On ima… druge talente.” Theo je spustio svoje usne na moje i nježno prešao jezikom preko njih ima.ruke I namjerava iskoristiti se poljubac . “Da, zaista .” Dok produbljivao, njegove su kliznule ih niže, preko moje stražnjice sve do donjeg dijela pidžame. Zastenjao je. “I dalje ne nosiš donje rublje?” “Ne. Da li želiš da ga obučem?” “Da se nisi usudila. Sviđa mi se ovako.” Njegove usne su se

spuštale niže niz moj vrat, izazivajući jezu duž moje kičme. “Možda sam upravo pomalo ometen dok pokušavam kuhati.” “Ne žalim se.” Obožavala sam dodir njegovih ruku na sebi. I njegove usne i jezik i bilo što drugo čime me je želio dotaknuti. Poljupcima se spuštao niz moj vrat i grudi, čineći da mi se bradavice ukrute ii oslikaju tankojzajedno pamučnoj majici. Saginjajući se, uspustio svoj glavu usisao na jednu, s materijalom majice svoja jeusta. Obuhvatio ju je svojim zubima, dok je moj klitoris počeo pulsirati. Mikrovalna pećnica se oglasila zvonom, signalizirajući da je maslac otopljen, ali ni jedno od nas nije marilo. Obuhvatila sam dlanovima njegovu glavu, zavlačeći prste u njegovu kosu, dok je on prelazio na drugu dojku, dok je prvu obuhvatio svojom šakom. O moj Bože, ako je s

majicom osjećaj ovako dobar, zamisli samo kako fantastično će biti kad je skinem.

Donji dio mog tijela je drhtao i zapitala sam se da li se već ukrutio. Imala sam svoj odgovor već sl ijedeći trenutak kad me je gurnuo na

kuhinjski pult, svukao moju pidžamu i pritisnuo se uz moja leđa. Jednom rukom je i dalje milovao moju dojku, dok je druga kliznula između mojih nogu, dok je trljao svoj kurac o mene. “Ne mogu te se zasititi.” Njegov dah na mom vratu je bio topao i slao impulse jeze niz

moje ruke. Umočio je jedan prst u moju unutrašnjost i zatim ga usisao svojim ustima. “Najslađa stvar koju sam ikad okusio.” Hipnotizirano sam ga promatrala dok je sisao svoj prst. “Stvarno?” “Da.” Kliznuo je s dva prsta u mene i jednom nogom raširio moje noge. Njegovi prsti kliznuli su dublje u mene.

Zastenjala sam i stisnula svoje dlanove na kuhinjski pult radi što bolje stabilnosti. Iznenada sam osjećala slabost u nogama . Pomjerao je svoje prste u meni, u toj svilenkastoj vlažnosti između mojih nogu i trljao moj klitoris. Njegov kurac me ubadao u donji dio 76

Naš svet knjiga

kralježnice i željela sam ga ponovo osjetiti u sebi. “Theo,” šaptala sam, gledajući ga preko ramena s molećivim pogledom. Poljubio me je, klizeći jezikom preko mog, paleći moju unutrašnjost, štipkajući moju bradavicu lijevom rukom, dok me je desnom dovodio do samog ruba orgazma. “ Mogu li te jebati u kuhinji?” pitao je, tihim i hrapavim “Da ,” dahtala sam. glasom. “Možeš me jebati u svakoj prostoriji ove kuće, ako to želiš.” O moj Bože, da li sam to zaista rekla? “Onda je bolje da počnem.” Njegov dodir me napustio samo za onoliko vremena koliko je bio potrebno da zgrabi kondom i navuče ga .

Zatim sam ga osjetila između svojih nogu, usmjeravajući vrh svog kurca u mene otraga, ispunjavajući me polako, potpuno i slasno. Instinktivno sam se podigla na nožne prste, izvijajući svoju kralježnicu i šireći svoje dlanove na kuhinjskom pultu. Theov dah je bio hrapav kad se počeo kretati sporim, dubokim i ritmičkim potiscima . Njegovemodrice, ruke su ali zgrabile tako grubo da će sigurno ostaviti nije memoje bilo kukove briga. To će biti dokaz da mi se ova noć zaista dogodila, dokaz da sam sposobna da budem nesputana, bez srama i bez straha. Njegovat ću te crne i plave modrice poput dara. Theo je spustio jednu ruku između mojih nogu i kružio vrhom prsta preko mog klitorisa, zakopavajući svoj kurac tako duboko u mene,

da su moji nožni prsti skoro izgubili kontakt s tlom. Zatim je povukao gumicu kojom sam svezala svoju kosu i pustio je da padne niz moja leđa. Zgrabio me šakom za kosu i povukao glavu natrag, povlačeći moju kosu tako snažno da su mi suze navrle na oči. Ali taj oštri pritisak na mom skalpu je bio u savršenom kontrastu s vrtoglavom spiralom zadovoljstva koju je stvarao u mom centru. “Da li je ovo bilo na tvom spisku?” dahtao je. “Da te stranac pojebe

u tvojoj kući?” Moj puls je zadrhtao. “Stranac?” “Da. Ne poznaješ me.” Moje oči su se naglo raširile. Da li je igrao igru ili bio zaista ozbiljan? Nisam bila sigurna da li mi se sviđa što je i jedno i drugo moglo biti istinito.

Iznenada je prestao šaputati na moje uho. “Igraj sa mnom, princezo. Mnogo je zabavnije.” On igra igru.

Olakšanje, pomiješano s uzbuđenjem poslalo je snažnu jezu niz moje tijelo dok se počeo ponovo kretati. Na trenutak sam se uspaničila da neću znati igrati ovu igru—da neću biti dobra u ovim igricama. Bila 77

Naš svet knjiga

sam kreativna, da, ali u umjetnosti sam si mogla uzeti potrebno vrijeme.

Ovdje sam na neki način bila potpuno izložena. Sklapajući oči, pokušala sam zamisliti fantazije koje sam imala kad sam bila sama. Postojali su izvjesni scenariji koji su me napaljivali, ali su te fantazije bile intimne i privatne. Mogu li ih podijeliti s Theom? Što ako ih ne bude razumio? Mislimruba. da si htjela ovo.” Seksi režanje u njegovom si. preko glasu “Vlažna gurnulo me “Nisam,” dahtala sam. “Trebao bi otići.” Ali sam izvila svoja leđa

još više, gurnuvši svoju stražnjicu prema njemu, nadajući se da će me slijediti.

Nasmijao se, mračno i zavodljivo. “To se neće dogoditi. Rekao sam da nisam dobar u prestajanju .” “Molim te!” preklinjala sam, pokušavajući suspregnuti osmijeh na mojim usnama. Prokletstvo, da li je Giselle morala pokupiti sav glumački talent? Željela sam tu ulogu odigrati potpuno, ali sam bila toliko uzbuđena da je to bilo gotovo nemoguće sakriti. “Ti zapravo ne želiš da ja stvarno prestanem. Ti čak nisi ni nosila donje rublje. Ti si željela da te jebem. Željela si moje ruke na svojoj pičkici. Ti želiš da te natjeram da svršiš preko m og kurca.” Njegova ruka se počela snažnije i brže kretati preko mog klitorisa, bacivši me u bestežinsko stanje, dok su mi se noge oduzimale. “Nisi li sve to željela?” “Ne.” Moj glas je bio slab poput mojih koljena, jer sam to željela tako očajno. Već sam bila na rubu provalije, dok se tenzija u mom tijelu kovitlala. Trenutak kasnije grčila sam se pod njim, jašući najintenzivniji orgazam koji sam ikad doživjela, dok su se moji mišići iznova i iznova grčili oko njegovog kurca. On se umirio što je značilo da sam osjetila vrh njegovog kurca duboko na tom posebnom mjestu koji je palio svaku ćeliju mog bića.

Čim sam kolabirala na kuhinjskom pultu, ponovo je zgrabio moje kukove. “Tako si zločesta djevojčica,” zarežao je , jebajući me jako i brzo. “Jer me želiš na ovakav način.” “Ali ja sam dobra djevojčica.” Jedva sam izgovorila te riječi.. “To je smo predstava. Ti želiš ovo.” Bio je blizu. Čula sam to u njegovom glasu i osjećala u načinu na koji se kretao. “Ti želiš da ja svršim.” “Da,” disala sam otežano, u nemogućnosti da mislim o bilo čemu drugom, osim o dubini moje požude. “Želim to. Želim to—daj mi to.” Njegovo tijelo se umirilo dok je ulazio u mene, držeći me čvrsto za kukove. Sklopila sam oči i spustila svoju ruku na njegov ručni zglob, kružeći po njemu. Bilo je ludo, ali nikad ranije se nisam osjećala tako 78

Naš svet knjiga

blisko s nekim tijekom seksa. Možda je to bilo zbog toga što sam skupila hrabrost da oživim svoje fantazije s njim . Možda je bilo zbog toga što me je očigledno poznavao bolje, nego što bi trebao. Možda je to zbog načina na koji je rekao da nije dovoljno dobar za mene, kao da je zapravo želio da jest. ? moglo izreći odgovor, progovorio je moj Zaštonego ne bišto mogao bitisrce Prije je moje razum.

Zato što on to ne želi biti. Otvoreno je to rekao. Imaš ovo noć i to je sve. Iskoristi je najbolje što možeš.

79

Naš svet knjiga

13. POGLAVLJE

“JESI PRIPREMILA CIMET I ŠEĆER?” Poredao sam vrećicu s mančmalom, zdjelu s rastopljenim maslacem i tijesto za kiflice koji je Claire položila na plastičnu dasku za rezanje. “Da,” rekla je, držeći malu bijelu zdjelu s obje ruke. Nakon što smo se očistili, obukla je donji dio ružičaste pamučne pidžame s malim sivim zečevima na njima (ne izmišljam ovo), a bijelu majicu je zamijenila uskim sivim topom na bretele, koji je isticao njene grudi. Njena kosa je ponovo bila svezana na vrhu njene glave i svaki put kad bi je pogledao, sjetio bih se kako sam je raspustio i kako se razlila na njenim leđima poput meda . “Gdje je mjesto ovome u tom tvom redu ?”

“Točno ovdje.” Ignorirajući trzanje u mojim hlačama—daj odmori malo, seronjo—napravio sam mjesta između maslaca i daske za rezanje i ona je spustila zdjelu na pult . “OK, spremna?” “Spremna.” Povukao sam svoje rukave malo više. “Uzmeš jedan mančmalou i okupaš ga u rastopljenom maslacu.” Uzimajući jedan mančmalou iz vrećice, uronio sam ga u maslac i sjećanje na činjenicu da sam ovo radio stotinu puta kao dijete udarilo me poput teretnog vlaka. Mogao sam čuti glas moje bake, osjećao miris njene kuće, vidio plavu keramičku posu du koju je uvijek koristila za cimet i šećer. Uzeo sam i sačuvao tu plavu zdjelu kad smo Josie, Aaron i ja raščišćavali njenu kuću. Ali, ja nisam

pekao kolače, tako da je stajala nekorištena i skupljala prašinu u mom kuhinjskom ormariću. Isto je bilo s njenim električnim mikserom i ostalim priborom za pečenje kolača s kojih sam često lizao tijesto i kreme . To su bile dobre godine—godine tijesta za kolače. “I zatim što?” pitala je Claire. Fokusirao sam se na sadašnjost. “Zatim ga prekriješ s cimetom i šećerom.” Rastopljeni maslac je kapao s mančmaloua dok sam ga rolao u maloj bijeloj posudi. “Sada uzmi jedan od tih malih trokuta od tijesta.” Claire je položila jedan trokutić tijesta. “Samo ovako plosnato?” “Da.” Položio sam mančmalou omotan šećerom i cimetom na širu

stranu trokuta. “Sada ga samo moraš omotati tijestom i zapečatiti krajeve.” Moji prsti su također bili obloženi maslacem, šećerom i

80

Naš svet knjiga

cimetom, tako da sam promatrao dok je Claire omotavala krajeve tijesta na vrhu mančmaloua i zatim stiskala krajeve tijesta da ih zapečati. “Ovako?” Pogledala je u mene. “Da. Samo se pobrini da su krajevi zaista čvrsto zapečaćeni , inače

će eksplodirati u pećnici i sva magija će iscuriti van.” Nasmijala To je magija? ” se. “Shvaćam. Znači, mančmalou će se otopiti. To je to?

“Ne pokušavaj pogledati iza zavjese, Claire. Ponekad je vjerovanje u magiju bolje od istine .” “OK, OK. Pa što sad?” Ispružila je tijestom omotanu poslasticu. “Sada umoči dno u maslac i spusti ga u jednu od rupa onih kalupa za mafine.” Uradila je onako kako sam joj rekao i zatim me pogledala . “Može ovako?” “Savršeno.” zaista želim?”da poližem tvoje prste upravo sada. Da li je to na spisku“Ja tvojih koraka Nacerio sam se. “ Nije bilo kada sam ovo pravio sa svojom bakom, ali posluži se.” Sa sjajem u tim očima, zelenim poput kadulje, uhvatila je moju desnu ruku za zglob i držala je poput lizalice. Pogledala me je, dok je zatvarala svoje usne oko mog palca, polako povukla usne preko nje, dok je njen jezik palacao oko moje jagodice. Moj kurac se odmah probudio, skakućući u hlačama poput malog

djeteta, koje stoji u redu za vožnju na vrtuljku, nestrpljiv da dočeka svoj red. Polizala je slijedeća dva prsta jednako polako, naslađujući se sa svakom kapljicom maslaca i svakim zrnom šećera . I način na koji je čitavo vrijeme gledala u mene, o moj Bože, moja mašta je gubila kontrolu. Moje hlače su postale neugodno uske. Nježno sam izvukao svoju ruku iz njenog stiska. “Uh, mogao bih te čitavu noć promatrati kako to činiš, ali tada ću izgubiti interes da ispečem ovo, a zaista želim da ih kušaš.” Zakikotala se. “Da li ćeš mi dopustiti da ih poližem opet, kad ih staviš u pećnicu?” “Možeš polizati što god želiš, nakon što ih ubacim u pećnicu.” “Dogovoreno.” Radili smo zajedno i iako je bilo nekih spontanih pauza za lizanje prstiju, uspjeli smo poslastice gurnuti u pećnicu za desetak minuta.

81

Naš svet knjiga

Namjestila je alarm da zvoni za deset minuta, dok sam ja ispirao zdjele u sudoperu. “Hoću li ih staviti u mašinu za pranje suđa?” pitao sam. “Ja ću.” Gurnula me nježno u stranu i zauzela moje mjesto ispred sudopera. “Pričaj mi o svojoj baki.”

pult, prekrižio sam svoje ali ruke grudima. NisamNaslanjajući imao navikusedanarazgovaram o mojoj obitelji, mojna dug jezik je već spomenuo moju baku. I nisam mogao vjerovati da sam zaboravio onu prokletu barbiku kad sam čistio svoj auto. Uobičajeno sam bio jako oprezan. “Bila je dobra prema meni.” “Da li ste bili bliski?” Claire je spuštala zdjelu na prvu rešetku mašine za pranje suđa, koja je izgledala jednako stara poput same kuće . Kod smo već kod toga, tako je izgledao i linoleum na podu, koji je bio čist, ali je popucao i izblijedio. Ona ima mnogo posla pred sobom da bi sredilaMogao ovu kuću sam. joj pomoći. Odmah sam odgurnuo tu pomisao iz glave. Ja večeras odlazim odavde i ne mogu se vratiti.

“Da. Bili smo, bar neko vrijeme. Ona me je praktično odgajala od moje osme do osamnaeste godine .” “Zaista?” Bacila je pogled prema meni. “Što se dogodilo tvojim roditeljima?” Oklijevao sam, ali zatim zaključio neka ide dođavola. “Moja majka je otišla kad smo brat i ja bili mali. Otac je dolazio i odlazio neko vrijeme, ali na kraju odlučio da mu trajni odlazak više odgovara.” “Ah.” Zatvorila je mašinu za posuđe i obrisala ruke o kuhinjsku krpu. “Da li si odrastao ovdje negdje?” “Nedaleko odavde.” “Gdje je tvoj brat sada?” “To je dobro pitanje.” Pogledala me, dok je kuhinjska krpa i dalje bila u njenim rukama i uputila mi podrugljiv izraz. Sranje. Nisam to trebao reći. Što sad? “Poput mog oca,” rekao sam oprezno, “moj brat se muči da ostane na jednom mjestu.” “Rekao si da si i sam lutalica,” istakla je. Stisnuo sam zube. “Ja nemam suprugu i troje djece i četvrto na putu.” Claireina vilica je pala. “Vau. To su one nećakinje koje si spomenuo?” 82

Naš svet knjiga

Kimnuo sam. “I njegova supruga je trudna ?” Stisnuo sam ruke u šake. Svaki put kad sam razmišljao o Josie i

djevojčicama, imao sam želju da udarim u nešto. Ali Claire to nije morala čuti. “Da. Ali ona dobro. Svi oni. će biti dobro.” Rekao sam to s puno više uvjerenja, negoješto sam osjećao Claire je složila krpu i ostavila je na kuhinjskom pultu. “Kladim se da si zabavan ujak.” “Prilično sam fantastičan na njihovim čajankama.” “Igraš se čajanki s njima?” Spustila je dlan na mjesto iznad srca. “To je tako slatko. Da li ih često viđaš?” Kad sam zastao, nastavila je brzo. “Oprosti, nisam namjeravala zabadati nos. Ja sam samo...

znatiželjna.” redu ovog. je.” Opet “Uizvan progovorio nastojeći zadržati svoje emocije “Nesam viđam ih toliko oprezno, često koliko bih volio.” Kimnula je polako. “Nadam se da će se njihov tata vratiti.” “I ja također. Da li si ti bliska sa svojim roditeljima?” pitao sam, nastojeći konverzaciju skrenuti s disfunkcionalnih MacLeodsa. Ispustila je veliki uzdah.

“Da. Prebliska. Oni žive samo milju odavde i moja majka često navrati.” “Trebam li biti nervozan zbog toga?” Bacio sam pogled preko svog ramena, što ju je nasmijalo. “Ne. Sigurna sam da već spava. Ona poludi za vrijeme božićnih blagdana i sutra kreće trodnevni maraton.” Odmahnula je glavom.

“Izluđuje me u ovo doba godine.” “Mora da je to bilo divno, kad si bila mala. Prije nego što sam se preselio kod bake, mi čak nismo imali ni božićno drvce.” Njeno lice je palo. “To je užasno. Bože, žao mi je . Ja sam takvo derište što se uopće žalim. Imam divne roditelje.” Napravio sam grimasu. Što ja dođavola radim? Ne samo da joj govorim privatne stvari, nego sam bio još i jebeno depresivan. “Nemoj da ti bude žao. Ja sam kriv što sam to uopće rekao i zaista i nije bilo tako strašno. Imali smo lijepe Božiće kasnije. Moja baka nije imala mnogo novca, ali se iskupljivala na druge načine. Mislim da je uvijek osjećala da je ona ta koja je sjebala stvar s tatom, tako da sam osjećao da smo joj mi bili druga prilika.” 83

Naš svet knjiga

“Što je s tvojim djedom?” “Zaista ne znam. Bio je u vojsci, mislim, ali je otišao mnogo prije nego što samo Aaron i ja uselili kod nje i ona ga nikad nije spominjala .” Slegnuo sam ramenima. “Još jedna lutalica, pretpostavljam.” Kimnula je polako i mogao sam vidjeti kako procesuira sve što sam rekao. Poput kolikoroditelji je moja obitelj sjebana u poređenju s njenom. Kladim se datoga je njeni obožavaju. Kladim se da svi imaju identične pidžame koje nose na božićno jutro i sjede svi zajedno gledajući jedni druge kako otvaraju darove, pijuckajući vruću čokoladu iz šalica na kojima piše Ponosan što sam French. “Misliš li da će se tvoj brat vratiti kući za Božić?” pitala je Claire. “Jebeno se nadam, ali nisam siguran. Želim im sutra odnijeti božićno drvce.” Naglo je živnula. “To je odlična ideja! Mogu li ja—” Alarm za pećnicu se oglasio i bio sam zahvalan na tom prekidanju. Imao sam drvcem. osjećaj daMorao će pitati li upoznati djevojčice pomoći mi s božićnim sammože se držati svog 'jedna noć' ili pravila. Morao sam. Zbog nje same. Claire je imala onu vrstu srca koje je bilo dovoljno veliko da pusti bilo koga unutra, čak i mene. Nisam joj mogao dozvoliti da to učini. “Oooooh!” Claire je zacičala dok je vadila poslastice iz pećnice. “Izgledaju tako dobro! I nisu eksplodirali. Magija je potpuno sačuvana.”

“Dobro.” Spustila je pleh na stol. “Da li trebamo tanjure?” “Ne. Hajde da ih jedemo direktno iz pleha. To sam uvijek tako radio.” Spustio sam se u jednu od stolica za stolom i povukao je u svoje krilo. “Dođi ovamo.”

Smijući se, sjela je preko mojih nogu. “Mogu li sada kušati?” “Ne. Moraju se malo ohladiti. To sam naučio na teži način. Jebeno sam si spržio jezik.” “Želiš li da ga poljubim da prođe?” “Zapravo, da.” Njene usne na mojima, njene ruke u mojoj kosi, njena stražnjica u mom krilu, miris magije u zraku... nije postojalo ništa u tom trenutku što nije bilo savršeno. Povukla se i udahnula duboko . “O moj Bože. Ovo tako dobro miriše. Mogu li sada probati molim te ?” “Da.” Zgrabio sam jedan i zagrizao ga i ukus je vratio sat za dvadeset godina unatrag. “O čovječe. Ovo je poput raja.” 84

Naš svet knjiga

Ona je uzela zalogaj i zastenjala . “Jest,” rekla je, punih usta. “O moj

Bože.” “Rekao sam ti.” Pojeo sam svoj u dva zalogaja i posegnuo za još jednim. “Ovo je poput—oh sranje, vidi što sam upravo uradila.” Nagnula je svoju bradu grudima i zakikotala se. “Magija je upravo kapnula na moje grudiprema .” “Dozvoli mi molim te.” Namještajući njeno tijelo tako da mogu polizati njene grudi, povukao sam jezik preko vrha njenih grudi. Zapravo, ovo je poput raja. Ne moram vratiti sat unatrag —samo ga moram zaustaviti točno ovdje. Zadrhtala je. “To je tako divan osjećaj.” “Drago mi je da misliš tako,” rekao sam, “jer si mi upravo dala jebeno fantastičnu ideju.” Zagrizao sam u prhko tijesto u ruci i pustio da se sirupasto punjenje namjerno razlije po njenim grudima. Kikotala se dok sam ga lizao i moj kurac se počeo dizati. “Kad je moj red ?” “Samo izvoli,” rekao sam joj, jedući ostatak tijesta. “Bolje ti je da

požuriš, jer magija brzo nestaje.” Samo jednu noć. “Ne govori ništa više.” Pojela je tijesto iz svoje ruke, ustala i zgrabila još jednu poslasticu, a zatim me opkoračila. “Da vidimo mogu li to uraditi kako treba.” Gledajući me u oči, odgrizla je mali zalogaj, gurnula moju majicu prema gore i izlila ljepljivu slatkoću na moje grudi. Kapnulo je preko moje lijeve bradavice i moj kurac je skočio kad sam osjetio njen jezik na svojoj koži. Sklopila je oči i lizala preljev polako, dok je svaki dodir njenog jezika tjerao moju krv da teče brže . Prelazio sam dlanovima preko njene stražnjice dok je kružila svojim jezikom preko moje bradavice i usisala je u usta. Učinila je isto s drugom, iako na drugoj nije bilo preljeve. Zatim je redala poljupce po mojim grudima, klizeći rukama preko mojih golih ramena.

Nikad nisam osjetio ništa poput mekoće njenih usana na meni i nikad me nitko nije poljubio ovako—nježno, polako, ne tražeći ništa zauzvrat. Kad su njene usne dotakle moje, omotao sam svoje ruke oko

nje, držeći je uz sebe. Dok god budem živ, nikad neću zaboraviti ukus tog poljupca.

85

Naš svet knjiga

“KOLIKO JE SATI?” Pitao sam, dok smo se pokušavali opet sabrati. Sada smo na listi mogli prekrižiti stavku Imati Seks Na Antiknom Kuhinjskom Stolu.

“Hmm.” Claire je povukla svoju majicu preko glave i zurila u nešto iza mene. Sjedila je na stolu, prekriženih nogu poput djeteta. Taj jebeni . Toliko o tome da jenjeno bila donji dio pidžame sa zekama me izluđivao mladenačke prirode, čak djetinjaste— njena razdraganost, povjerenje u ljude, njeno uzbuđenje zbog malih stvari—ali također je bila žena u svakom smislu te riječi. Imala je obline od kojih mi se vrtjelo u glavi i jednom kad bi se opustila, kretala je svoje tijelo na način koji nije ostavljao sumnje u to da zna što želi i kako to da dobije. Bio sam i više nego sretan da joj to pružim—ali moje vrijeme je istjecalo. Koliko god ona bila primamljiva, ja nisam bio netko tko ostaje. “Prošla je ponoć,” rekla je. “Da li se tvoj auto ponovo pretvorio u bundevu?”

“Vjerojatno .” moraš ostati.” Nasmiješila se vragolasto, spajajući “Dobro. Onda jagodice prstiju ispred sebe. Ponovo sam pustio njenu kosu i padala je u velikim valovima niz njena ramena. Jebeno sam obožavao tu kosu. “Zaista sam te pokvario, ha ?” Zakopčavao sam svoju košulju.

“Počinjem se osjećati loše. Bila si tako slatka djevojčica, prije nego što sam spustio svoje ruke na tebe.” “Nadoknađujem izgubljeno vrijeme. I učim.” “Ti si studentska zvijezda. Profesorov ljubimac.” Uzvratila mi je osmijeh, dok su joj se obrazi blago rumenili.

Pročistio sam svoje grlo. “Tvoj stol sigurno može podnijeti paklene batine. Prilično je čvrst za jednu antiknu starinu.” “Da, nije loš pronalazak na garažnoj rasprodaji od samo pedeset dolara.” “Zaista? Samo si ga toliko platila ?” “Da, i to je čak uključivalo i stolice.” Usmjerila je pogled na onu na kojoj smo sjedili. Bili su od drveta s tapeciranim jastucima, koji su izgledali pohabano i blijedo. “Koji moraju biti restaurirani naravno, ali ova cijela kuća je tekući radni projekt. To je ono što moja majka ne razumije—ona navrati ovamo i vidi ono što je ova kuća s vremenom postala, jer se o njoj nisu brinuli, ali ja vidim ono što bi mogla biti. Ispod

prašine i prljavštine kriju se predivni temelji ove kuće i oni samo trebaju malo ljubavi.” Prešla je rukom preko sićušne udubine u drvetu stola. “Oprosti što sam malo odlutala.” Nasmijala se iskreno dok je skočila sa 86

Naš svet knjiga

stola. “Uvijek me malo ponese kad počnem pričati o ovoj kući i stvarima u njoj.”

“Nemoj se ispričavati. Dobro je što vidiš potencijal ispod površine stvari. To je pravi dar.” Iznenada je omotala ruke oko mog struka. “Što je tvoj dar?” oj dar? “M pored nadljudskih seksualnih vještina?” Zakik otalaMisliš se i lupila memojih po stražnjici. “ Da.”

“Hmm.” Ja sam odličan lažov. Prokleto dobar lopov. I profesionalac u čistom nestanku—uobičajeno. Premda sam večeras imao poteškoće s tim. “Ja pratim svoje instinkte. Mislim da mogu dobro pročitati ljude.” Uzdahnula je. “Mene si dobro pročitao, to je sigurno.” “To nije teško.” Stisnuo sam je blago. “Ti nosiš svoje srce na dlanu.” Zabacila je glavu unatrag i pogledala me. “Stvarno?” “Da. I jednog dana, neki sretni tip će naići i ukrasti ga.” Nije mi se sviđala ta ideja, što me je iritiralo . “Uzeo si je mnogo vremena s tim .” “Sreća za mene.” Nasmiješila se. “Divno sam se provela večeras, Theo.” “I ja također.” Vrijeme je da odem. Njen osmijeh je prouzrokovao čudne misli u mojoj glavi. “Ali trebao bih krenuti.” U dnevnom boravku, navukao sam svoj sako, prebacio kravatu oko

svog vrata i kliznuo u čarape i cipele. Claire je stajala pored vrata, jedno stopalo oslonjeno na drugo, dok je ruke omotalo oko sebe, kao da joj je hladno. Pomisao na to učinila je da mi se grudi stisnu. Večeras je zaista

hladno. Možda bih mogao— Jesi li ti lud? Što je s tobom večeras? Jebeno nestani odavde. Zakopčavajući svoj kaput, krenuo sam prema vratima. “Vidimo se,” Zaobišao sam je dok sam prolazio pored nje. Bio je to potez seronje, ali ponekad se jednostavno uklopiš u kalup onog što jesi. Pet sekundi kasnije, stajao sam sam na trijemu, dok su se vrata zatvorila iza mene. Sranje. Bilo je to poput napuštanja vruće tuš kabine i

uranjanje u ledenu vodu. Mršteći se, suočio sam se sa snažnom hladnoćom, dok je hladni zrak strujao kroz moje nosnice i pluća, dok sam žurio kroz hladnu tamu prema automobilu. Bilo bi tako lako vratiti se unutra i ostati čitavu noć u njenoj udobnoj maloj kućici iz bajke s božićnim svjećicama i predivnim mirisima, s njenim predivnim, mekanim tijelom uz moje. Bio bi to dobar osjećaj. 87

Naš svet knjiga

Ali nisam to mogao učiniti. Ubacio sam automobil u rikverc i krenuo s njenog prilaza, zatim

mjenjač prebacio na vožnju i krenuo niz ulicu, dok su se gume automobila vrtjele po snijegu.

88

Naš svet knjiga

14. POGLAVLJE

VAU. Dobro onda.

Stajala sam ondje na trenutak, zureći u ulazna vrata, pomalo šokirana da je zaista otišao tako naglo, bez da me jedva i pogledao. Da budem potpuno iskrena, na neki način sam pomislila da je to jedna od njegovih igrica. Kao da bi možda minutu kasnije mogao pokucati na vrata i reći da se samo šalio i da će naravno ostati. Tako da sam ostala stajati ondje. Čitava minuta je prošla. Čula sam buku zatvaranja automobilskih vrata. Protekla je još jedna minuta. Motor se upalio.

Treća minuta. Svjetla farova bacala su odsjaj kroz prozore dnevnog boravka dok je napuštao prilaz i skretao niz ulicu.

Pa, pretpostavljam da bi to bilo to. Moja usta su se objesila kad sam shvatila da je zaista otišao . Možda mu je trebala jača snaga volje da ode, obzirom da je sjedio

neko vrijeme, ali na kraju je ipak otišao. Bilo mi je nevjerojatno da je neka osoba mogla tako promijeniti raspoloženje. U jednom trenutku me je grlio u kuhinji i govorio slatke stvari, da bi zatim sljedeći krenuo prema vratima kao da mu uopće nije stalo što se nikad više nećemo vidjeti. Naravno, u tom slučaju su bile uključene i neke pretpostavke. Da on uopće ima neke osjećaje . Da se nije pretvarao.

Da je ovo večeras bilo nešto više od obične uobiča jene poslovne obaveze.

Ja zaista nisam imala ni jedan dokaz da je bilo što od navedenog bila istina. Ono što jesam imala su bolni mišići, zapetljana kosa i više sjećanja na ono što je bila najvrelija noć mog života. Zapravo, da nisam imala bolove u mišićima i zapetljanu kosu, možda bih pomislila da sam sve samo sanjala.

Polako, kao da da krećem kroz gusto blato, ugasila sam kuhinjsko svjetlo i božićne svjećice i odgegala se u kupaonicu. Zbog čega si snuždena? Pitala sam svoj odraz u ogledalu, dok sam

prala zube. Dobila si točno ono što si tražila. Zavarala svi sve na

vjenčanju, nisi morala sjediti za stolom za samce i imala si nevjerojatnu 89

Naš svet knjiga

noć s vrućim tipom koji ti je pružio hrpu orgazama . Što još želiš, nezasitna?

Namrštila sam se sama na sebe, dok se pasta za zube pjenila preko mojih usta.

Znala si čitavu noć da je ovo samo jednokratna stvar. Rekao ti je izravnoprovod. da jest.Rekla Ti si si, rekla je to uočekivanja. redu. Ti si rekla da je sve što želiš dobar bezda ikakvih Nakon što sam isprala svoju četkicu za zube, oprala sam svoje lice, ugasila svijetlo i odvukla svoju žalosnu guzicu uz stepenice, nastavljajući kritizirati sama sebe.

Da li si mislila da će završiti drugačije? Da li si mislila da će unajmljena pratnja biti Onaj Pravi? Što bi do vraga rekla svojoj djeci? “Tatica i ja smo se upoznali jedne večeri kad sam mu platila tri stotine dolare da se pretvara da je moj dečko, tako da ja ne bih izgledala poput jadnice. Nije li to romantično?” sama na u krevet,dapovukla prekoLjuteći glave isesmotala se sebe, loptu.uvukla Moždasam mi se je suđeno budem prekrivač nesretna. Bez obzira što ja činila, vratilo bi mi se . Ako igram na sigurno, ne mogu upoznati nikoga tko mi se dopada. Kad riskiram, upoznam pogrešnog tipa. Na nesreću, upravo on mi se svidio. Okrenula sam se na drugu stranu. Bilo je to tako nepravedno.

Konačno, konačno nakon godina pokušavanja, osjetila sam ono pravo s nekim i sad se nikada više nećemo vidjeti. Da li je to bio jednostran osjećaj? Možda i jest. Muškarac poput Thea vjerojatno ima razne vrste prelijepih žena koje uzdišu za njim gdje god se pojavi . Što bi on želio od djevojke koja će možda nositi crveni ruž i govoriti prljave riječi u subotu večer, ali se želi maziti u krevetu u nedjelju? Koja je rekla da nema nikakvih očekivanja, ali koja je bila slomljena kad ju je ostavio na vratima? Koja je vjerovala u srodne duše i željela se vezati uz nekog? Kad bi prljave seksi riječi završile, ne bi želio ništa od takve djevojke. Djevojke poput mene.

90

Naš svet knjiga

15. POGLAVLJE

NAKON USRANO PROSPAVANE NOĆI, tijekom koje se mogu zakleti

da sam osjetio miris Claire pored mene, probudio sam se u lošem raspoloženju. Zašto, nemam pojma. Proveo sam divnu noć, s mnoštvom seksa, čak sam uživao i u povratku sjećanjima na neki ljepši dio mog života. Zatim sam otišao, bez da sam je razočarao. Zašto dovraga moram biti mrzovoljan zbog toga?

Otišao sam u teretanu na vježbanje, nadajući da će me jedno dobro, kažnjavajući znojenje natjerati da se osjećam bolje. Nije. Odlučio sam da mora razlog moje mrzovoljnosti mora biti briga za obitelj mog brata. Tako da sam nakon tuširanja pomislio da odem nabaviti malo božićno drvce za Josie i djevojčice. Vidjeti njihova sretna lica i promatrajući kako ga ukrašavaju, mora popraviti moje raspoloženje. Možda bi mogao pokušati saznati šta bi svaka od njih željela od Djeda Mraza i ako se Josie za to nije pobrinula—u šta sumnjam—mogao bih ići u kupovinu darova za njih. Prije nego što sam krenuo, provjerio sam svoj e-mail i kalendar, gdje sam imao zabilješku da ispostavim Claire račun za uslugu pratnje. Mršteći se, obrisao sam je. Nekako joj moram vratiti i onih stotinu dolara također—osjećajući se sada loše što sam ih uopće i uzeo. Na putu do farme za prodaju božićnih drvaca, zaustavio sam se po kavu i donat. Dok sam s rkao kipuću tamnu tekućinu, sjetio sam se kako

sam promatrao Claire kako ulazi u kafić Veliko Jezero, nervozna i usplahirena i mnogo ljepša nego što sam očekivao. Kad bih bio vrsta tipa koja govori stvari poput 'Oduzela mi je dah', onda je to ono što bih r ekao o Claire. Vjerojatno sam se trebao odmah predstaviti, ali u takvim situacijama volim uzeti nekoliko minuta da procijenim ljude, da vidim što će mi moja intuicija reći o njima. To mi je davalo prednost. Donut je bio OK, ali nije bio ni blizu onim magičnim poslasticama

koje smo ona i ja sinoć pravili. Smiješno je kako neke stvari iz djetinjstva—omiljeni film, pjesma koju obožavate, kapa zbog koje ste mislili da izgledate opako, a zapravo ste zbog nje izgledali kao kreten — nemaju isti efekt u kasnijem životu. Ali onaj slatki okus je bio identično

savršen kao i u mom sjećanju, ako ne i bolji. Pitao sam se da li je Aaron ikad naučio djevojčice da ih prave. Vjerojatno ne, obzirom da zapravo i 91

Naš svet knjiga

nije bio u blizini kad smo ih baka i ja pravili. M ožda bih trebao svratiti po neke namirnice i zabaviti djevojke pravljenjem neke poslastice. Svidjet će im se to. Moje raspoloženje je raslo. Na farmi za prodaju božićnih drvaca, izabrao sam drvce za koje

sam mislionadakrov će stati njihov dnevni boravak i pomogao tipu da po ga za vežemo moguautomobila , a zatim svratio u prodavaonicu stalak i nekoliko božićnih svjećica, u slučaju da njihove nisu funkcionirale. Također sam pokupio tijesto za kiflice, mančmalou, maslac, šećer i cimet, dok je moje raspoloženje raslo. Na putu do bratove kuće, kratko sam se zapitao što je Claire radila danas . Da li je radila na svojoj kući? Bojila zidove? Da li je do kasno spavala? Ili je, poput mene, imala nemiran san i probudila se rano? “Dosta,” mrmljao sam, dok sam skretao na prilaz kuće. “ Izbaci je

više iz svojih jebenih misli.” To je bilo punoilakše učiniti su djevojčice drvce. Čuoi sam njihovu vrisku kucanje na kad prozoru, dok samugledale odvezivao drvce

minutu kasnije, sve tri su istrčale iz kuće, s čizmama na nogama, ali bez toplih jakni. Sve tri su pričale u isto vrijeme i nisam se mogao prestati smiješiti zbog toga. “Da li je to za nas?” “Da li je to pravo drvce ?” “Da li si ga ti posjekao u šumi?” “Možemo li pomoći u ukrašavanju?” “Mi nikad nismo imali pravo drvce!” “Da li mama zna?” “Tata je kod kuće!” Kad sam to čuo, prestao sam raditi ono što sam radio i pogled ao iza sebe. “Što si rekla?” “Nikad nismo imali pravo drvce,” rekla je Ava, širom otvorenih plavih očiju. “Ne, poslije toga.” Skenirao sam njihova lice, misleći da sam morao pogrešno čuti. Bio sam ovdje prije dva dana i nije bilo nikakve naznake o Aaronu.

“Da li je netko od vas rekao da je tata kod kuće?” “Da!” Hailey je skakutala, smiješeći se ponosno što je baš ona rekla ono što sam čuo. “Vratio se!” “Djevojke!” Josien glas se čuo s ulaznih vrata. “Ulazite unutra. Niste obukle svoje jakne! Prehladno je!” 92

Naš svet knjiga

Pogledao sam je, s pitanjem oslikanim na mom licu. Kimnula je i

nasmiješila se. Ja sam se okrenuo.

Djevojke su odjurile natrag u kuću, a ja sam se vratio zadatku odvezivanja drvca, s tim da se sada više nisam tako žurio. Uvijek sam imaokući, pomiješane emocije Sreću, kad bi što se moj vratio kući. supruga Olakšanjei što je bio na sigurnom. ga brat su ga njegova djeca ponovo imale. Ljutnju, što ih je uopće opet napustio. Frustraciju, što nije bio u stanju da prevaziđe svoje probleme. Krivnju, jer toliko mnogo njegovog bola potječe od zlostavljanja koje je pretrpio od ruke našeg oca, zlostavljanje koje je podnosio da zaštiti mene, dok sam se ja skrivao na katu, podrumu ili u dvorištu, pokrivajući svoje uši i želeći da mogu letjeti. A ispod svega toga, toliko sramotan osjećaj da ga nisam čak želio ni

priznati, bila je činjenica da će moja uloga u njegovoj obitelji sada biti smanjena. to dio takomene glupouživao i mrzio zbo g muškarac toga što sam osjećao, ali Bilo neki jetajni je usam tomesebe da bude ove obitelji. Uživao u odgovornosti i brizi za ljude . Uživao u načinu na koji su me promatrale, pune povjerenja i zahvalnosti. Kad je moj brat otišao, tako su me promatrale neko vrijeme. Kad je bio kod kuće, to bi nestalo.

Odmah sam osjećao kao seronja. Ne budi kreten. One nisu tvoja obitelj. Ovo nije tvoja kuća. Ti čak i ne želiš suprugu, da ne pričamo o djeci ili pravom domu. Kako bi to dovraga uopće funkcioniralo? Što ako te uhvate u nekoj prevari i pošalju natrag u zatvor? Šta misliš kako bi se tvoja obitelj osjećala zbog toga? Položio sam dlanove na krov moj terenca i udahnuo nekoliko dubokih uzdaha, nastojeći da smirim svoje misli. Ali nisam se dobro osjećao u svojoj koži. U KUĆI SAM odložio namirnice u kuhinji—moje ranije uzbuđenje zbog pravljenja poslastica s djevojčicama je isparilo—i spustio stalak za drvce u kutu prednje sobe. Josie je stišavala uzbuđene djevojčice. “Tata još spava,” rekla je, spuštajući prst na svoje usne.

Držao sam usta zatvorenim dok sam dovlačio drvce unutra i stavljao ga u stalak, razmišljajući o tome da je Aaron taj koji bi trebao ovo raditi za svoju obitelj, a ne ja. Aaron bi trebao pitati da li je njegova trudna supruga već zakazala termin kod liječnika. Aaron bi trebao pitati kako su Peytonine uši bolje i da li je lijek djelovao. 93

Naš svet knjiga

“Da. Ona je bolje.” Moja šogorica je snizila glas. “I nisam još zakazala termin za pregled, ali namjeravam .” Namrštio sam se, ali držao jezik za zubima. Nije bilo na meni da joj prigovaram.

“Možeš li pridržati drvce?” .” Josieujestalak pridržavala drvce, se ja zavukao ispod njega “S davakako se ga stavim i pobrinem za dok to dasam se drvce ne prevrne. “Mamice, gdje su ukrasi?” pitala je Ava. “U podrumu. Zašto ne odeš dole i ne provjeriš možeš li pronaći kutije?” rekla je vedro. Djevojčice su odlepršale u kuhinju i zatim niz stepenice do podruma, ostavljajući nas u tišini. Kad je drvce bilo čvrsto na stalku, podigao sam se i bacio pogled prema vratima spavaće sobe. “Kada?” “Jučer.” Ona je i dalje izgledala umorno, ali njeni obrazi su bilo obojeni blago rozom bojom. Njena kosa“Da je bila oprana Prekrižio sam ruke preko grudi. li je svježe trijezan ?” . “Da.” “Da li je OK?” Josie je kimnula. “ Izgledao je pomalo neuredno kad je stigao, ali se doveo u red. Sad je samo umoran, ali mu je drago što se vratio kući.” Borio sam se protiv svoje ljutnje i trudio da se fokusiram na

olakšanje. Na to da nastavimo dalje. “Pa što sada?” “On kaže da će biti bolje. Tražit će novi posao.” “Da li će ići na odvikavanje?” Oborila je pogled. “Mi si to ne možemo priuštiti.” “Rekao sam mu tisuću puta da ću ja to platiti.” “Neće ići. Previše je ponosan da bi to uradio.” “Onda sastanci. Anonimni alkoholičari. Mogao bi dobiti mentora.” “Ja… Ja ne znam da li bi to htio. On uvijek kaže da mu to nije potrebno.” “Ti mu moraš reći da je to uvjet, Josie. Ako nastavi piti, on će ovo nastaviti raditi.” Povisio sam glas. Nisam namjeravao da budem strog s njom, ali trijeznost je jedina nada koju Aaron ima. Bez toga, nikad se neće dovoljno oporaviti da brine o svojoj obitelji. Čak nisam želio ni razmišljati o tome u kakvom šljamu ili kojoj ćeliji bi bio, da ni sam prestao piti.

“Ššš. Znam.” Njene oči su bile staklaste od suza. “Ali on je tek stigao, OK? Nisam željela reći ništa što bi ga razljutilo ili posramilo. Samo sam željela da ostane.” 94

Naš svet knjiga

Vrata spavaće sobe su se otvorila i pojavio se moj brat u trapericama i crnoj majici, začešljane kose. Od pogleda na njega, grudi su mi se stisnule. Bez razmišljanja, krenul i smo jedan prema drugom i zagrlili se. Bez obzira na sve, on je bio moj brat i volio sam ga. Toliko toga smo zajedno prošli i nisam želio odustati od njega, ali jebote— mora

se snažnije truditi “Drago mi je. da si se vratio.” Koraknuo sam unatrag i procjenjivao njegovu pojavu. Bili smo slične građe, obojica visoki i mišićavi, širokih grudi i sa snažnim rukama i šakama. Njegov nos je bio kriv, jer je bio slomljen više puta i njegova brada je bila nešto duža, ali imali smo iste smeđe oči i kratku tamnu kosu. “I meni također.” Pročistio je svoje grlo. “Hvala.” Sa stepenica smo čuli vrisku djevojčica i zvukove lupanja i Josie je uzdahnula. “Idem im pomoći. Vjerojatno će napraviti veliki nered.” Čim smo ostali sami, progovorio sam. “Josie je rekla da si trijezan?” “Da.” mi Aaron je ugurao svoje šake u džepove. “Reci da ćeš takav i ostati.” “Pokušat ću.” “Moraš učiniti više od samo potruditi se, Aaron.” Trudio sam se da ne povisim glas, što je bilo izuzetno teško. “Ovo sranje se više ne smije događati. Imaš trudnu suprugu i tri kćerke.” “Misliš da to ne znam ?” Oči mog brata su se napunile suzama i borio se da ih otjera . “Svaki dan moje odsutnosti sam bio u agoniji. Nastavio sam piti samo da otupim bol zbog toga koliko mi nedostaju. One su mi sve.” “Onda se i ponašaj tako,” brecnuo sam se, iznenadivši čak i samog sebe. Obično nisam bio ovako strog prema njemu. “Gdje si jebote bio?”

“Na različitim mjestima.” “Radeći?” “Nekoliko građevinskih poslova tu i tamo.” “Josie te trebala. Te djevojčice trebaju oca.” Sklopio je oči. “Znam. Hvala ti što si bio tu za njih.” “Pa, ja to više neću činiti.” To nije bila istina. Uvijek ću biti tu za njih, ali mom bratu je bilo potrebno da čuje nekoliko teških riječi. Ako je mislio da ću uvijek biti tu da ga zamijenim svaki put kad nestane, neće nikada imati razlog da se promijeni . “Saberi se više s tim svojim sranjima i budi suprug. Budi otac. Budi muškarac.” “Hoću.” Udahnuo je. “Moram pronaći posao.” “Moraš ostati trijezan da bi našao posao.” 95

Naš svet knjiga

“Rekao sam ti da ću pokušati.” Izvukao je svoje dlanove iz džepova, stiskajući prste u šake. “Ali svaki put kad dam obećanje, ne mogu izdržati da ga jebeno ne prekršim, tako da više neću davati obećanja. Na taj način sam unaprijed osuđen na propasti.” Udisao sam i izdisao kroz nos, stiskajući moju vilicu čvrsto. “Što godćešmorao uraditi, god morao sam sebi reći, učini da izdržiš Aaron. Ili na kraju ostatišto sam.” “Josie je rekla da me nikad ne bi ostavila,” rekao je tvrdoglavo. “Dobra stvar što bar jedno od vas može održati dato obećanje.” Čuo sam uzbuđeno čavrljanje djevojčica, dok su se penjale uz stepenice, ali iznenada nisam bio raspoložen za Božić. Josie i djevojčice će željeti provesti vrijeme s Aaronom, a i njemu je to bilo potrebno. Moralo mu je postati jasno koliko je sretan što ima sve ovo čemu se može vratiti .

“Moram ići.” Čuo sam ga kako me doziva, dok sam hodao prema prednjim vratima, ali ideje nisamgdje se okrenuo. minute kasnije nizostaviti ulicu, bez ikakve da odem,Dvije bez ikakvog mjesta sam gdje jurio mogu ove konfliktne osjećaje, bez ikoga s kim mogu razgovarati o tome. Seleći

se okolo i držeći se na distanci na način na koji sam to činio značilo je da imam mnogo poznanika na raznim mjestima, ali ne i bliskih prijatelja.

Josie i Aaron su bili stvarno sve što sam imao. Što sam se duže vozio, to se sve više uzburkavalo u meni. Bio sam bijesan na svog oca što je svoj bijes iskaljivao na svojoj djeci, što ih nije naučio kako biti pravi muškarac. Bio sam bijesan na svog brata što je sjebavao najbolju stvar koju je imao u životu—svoju obitelj. Bio sam bijesan na Josie što se nije zauzimala za sebe i svoju djecu. Bio sam bijesan na sebe što sam bio uvrijeđen time što se Aaron vratio kući. I bio sam bijesan na majku koje se nisam sjećao, čija je jedina lekcija koju nas je naučila bila ta, da ljubav nije dovoljna da bi natjerala nekog da ostane. Kako se usudila da ostavi tu poruku? Ponekad sam mislio da me ta

poruka više sjebala, nego njen odlazak. Jedina osoba na koju sam mogao misliti, a da me nije činila bijesnim je bila Claire. Čim je ušla u moje misli, moje cijelo tijelo je prošla vrućina, dok se moja unutrašnjost stiskala čvrsto. Želio sam se ponovo osjećati onako kako sam se osjećao sinoć. Želio sam tu toplu, seksi magiju. Želio sam se izgubiti u njoj, biti okružen njenom vlažnošću, vidjeti njen osmijeh, čuti njen smijeh . Želio sam mirisati njenu kosu, osjetiti ukus njenog poljupca, dodirnuti njenu kožu. Želio sam joj svući odjeću, šaptati joj prljave riječi, igrati naše male igrice . Želio sam da me 96

Naš svet knjiga

ponovo gleda na način na koji me je gledala prošlu noć, kao da mi vjeruje, kao da sam vrijedan njenog povjerenja.

Ja nisam bio idiot. Znao sam da ništa ne može biti tako. Ja nisam vrijedan njen, ni njenog povjerenja—sve je to bilo pretvaranje. Ali prokletstvo, zbog toga sam se osjećao tako dobro. Potrebno mi je da se opet tako dobro osjećam.

97

Naš svet knjiga

16. POGLAVLJE

KAD SAM POGLEDALA svoj mobitel jutro poslije vjenčanja, uočila sam da imam pet poruka od Jaime i tri propuštena poziva. 19:52 Hej, kako ide? 21:07 Halooooo? Jesi li živa? 21:32 Propušten poziv 22:25 Ili se sjajno zabavljaš ili si strpana u prtljažnik i ja bih

zaista cijenila da saznam šta je od toga posrijedi, hvala. 22:30 Propušten poziv. 22:50 Upravo sam poslala Quinna tvojoj kući . 22:56 Propušten poziv. 23:24 Quinn da jeinepoznat tvom prilazu, su svjetla u kući kaže upaljena da nemaautomobil nikakvih na znakova nasilja da ili ubistva. Ukoliko nisi mrtva, ubit ću te, jer si obećala da ćeš se javljati. Uups. Potpuno sam zaboravila na to ob ećanje zbog silnog uzbuđenja (i pod uzbuđenjem mislim na orgazme). Brzo sam joj poslala poruku da sam dobro, da mi je žao i da ću je nazvati nakon što napravim

kavu. Njen odgovor: Buuuu ti kurvo.

Nasmiješivši se po prvi put otkad je Theo otišao, uključila sam aparat za kavu, uzela sam mobitel i nazvala je.

“Halo?” “Hej, Claire je. Žao mi je.” “I treba ti biti. Čitavu večer sam imala srčane udare, zamišljajući najgora mjesta gdje je tvoje beživotno tijelo ležalo.” “Dobro sam.” “Jesi li? Ne zvučiš kao da si zaista dobro.” Uzdišući, naslonila sam se laktovima na kuhinjski pult i promatrala kako kava curi iz aparata. “Mislim, živa sam i neozlijeđena.” “Što se dogodilo s onim tipom?” “Dobro smo se proveli.” “Da je netko je on lažna “Ne lida mi je posumnjao poznato. Idazapravo sampratnja?” ja to okrenula u pravi sastanak.” “Šta?! Detalji. Odmah.” 98

Naš svet knjiga

“Pa, tijekom noći se u nekom trenutku taj sastanak počeo pretvarati u nešto stvarno… pretpostavljam.” Moj stomak je poskočio kad sam prizvala u sjećanje onaj trenutak na plesnom podiju. “I zatim što?” “I zatim sam ga kad me odvezao kući pozvala da uđe.” Jaime zavrištala. je ušao?” kako uranja u mene opet i opet . “Jest.”jeSklopila sam“Da oči,liosjećajući

“Jest.” “I? Ubijaš me!” “I dobro smo se zabavili.” “Koliko dobro?” “Mnogo dobro.” Jaime je udahnula. “Koliko puta si se dobro provela ?” “Tri. Jednom na podu dnevne sobe i dva puta u kuhinji.” Ponos mi je natjerao mali osmijeh na lice—mogla sam točno zamisliti kako joj se icu koliko to nije bilo nalik na oči šireIspada kao dada će sam iskočiti glave na Bar činjen Claire. ipakizodvažna. s Theom. “U kuhinji?” vrisnula je. Moj osmijeh se proširio. “Uh huh. Zadnji put je bio na kuhinjskom stolu.” Nešto je zazveketalo u mom uhu. “Oprosti,” rekla je trenutak kasnije. “Ispustila sam mobitel. Ja sam u šoku. Znači automobil koji je Quinn vidio bio je njegov?”

“Da.” Aparat za kavu je prosiktao, alarmirajući da je kava gotova i zgrabila sam šalicu iz ormarića na kojoj je pisalo 'Zemlja bez umjetnosti je samo “eh” '13, poklon bivšeg učenika. Nasula sam kavu u šalicu i otvorila frižider da uzmem malo mlijeka. “I razumijem te. Čak sam i sama šokirana.” “Ali dobro si se provela, zar ne?” “Odlično. Najbolje ikad provedeno s muškarcem.” “Pa zašto onda zvučiš kao da si se pokajala?” Nakon što sam u kavu usula malo mlijeka, dodala sam nešto šećera. Pogled na njega me podsjetio na lizanje Theovih prstiju i moje tijelo je na trenutak zalepršalo. “Ja se definitivno ne kajem. Samo bih voljela da je imao želju da me ponovo vidi.” “Zašto nema?” Jaime je zvučala bijesno.

13

citat anonimnog autora http://www.goodreads.com/quotes/960925-earth-without-art-is-just-eh https://www.facebook.com/The-earth-without-art-is-just-eh-128387483860579/?fref=ts

99

Naš svet knjiga

Poklopcem sam zatvorila posudu za šećer i vratila mlijeko u frižider. “Jer mi je vrlo jasno na samom početu dao do znanja da ne traži ništa više od zabave.” “Ali ako je bilo tako dobro i ako oboje samo tražite zabavu, zašto se ne bi ponovo vidjeli?” Naslanjajući se još na dugo kuhinjski pult, “Rekao je da neće biti u gradu i dauzela ne znasam kadmali će se gutljaj vratiti.”kave. “Zašto? Čime se bavi?” “Ne znam,” priznala sam. “Mislila sam da je pilot, ali ispalo je da je to više hobi. Zapravo znam vrlo malo o njemu—ne znam čime se bavi, gdje živi, čak ne znam ni njegovo prezime.” “Koji kurac? On ti nije rekao svoje prezime?” “Pa, dao mi je prezime.” Zamalo sam se nasmijala kad sam se sjetila. “Woodcock.” “Woodcock? To ne može biti stvarno.” , i se ne nije mislim da jest. “To Iakojemu pristaje “Ne .” Zašto je tako tajnovit? Jaime nasmijala. čudno , Claire. Što li to skriva? Možda suprugu?” “Ne, ne mislim da ima suprugu .”

“Onda što?” “Ne znam. Možda je samo zaista ozbiljan kad je riječ o njegovoj privatnosti.” “Možda će navratiti opet. Javiti se.” “Sumnjam u to. Nismo čak ni brojeve telefona razmijenili . Naša čitava komunikacija se odvijala preko stranice Vrući Komadi za Najam.” “Zvuči kao da ste prilično dobro komunicirali i u kuhinji.” Bacila sam pogled na kuhinjski stol. Da li ću ikad biti sposobna da ga ponovo pogledam, a da ne mislim o načinu na koji se kretao? Na način kako me je doveo u stanje da ga stišćem, grebem i preklinjem? Način na koji je natjerao moje tijelo da žudi, da se rasteže i drhti? “Da.” Jaime je uzdahnula. “Žao mi je, Claire. Mislim, drago mi je da si se dobro provela i ponosna sam na tebe što si prešla na drugu stranu svoje granice, ali željela bih da si malo sretnija zbog toga.” “Ja jesam sretna zbog toga.” To nije bila potpuna laž. “Bio je dobar osjećaj biti malo odvažna. I naučila sam neke stvari o sebi.” “Poput?” Razmislila sam na trenutak . “Sviđaju mi se prljave riječi.” Zakikotala se. “I meni također.” “I ne bih se trebala sramiti onog što želim.” “Ne, jebote.” 100

Naš svet knjiga

“Mogu nositi crveni ruž.” “Čekaj—crveni ruž? Ti ne nosiš crveni ruž.” “Nosila sam ga sinoć. Mnogo sam razmišljala o Margot i onoj večeri kad je bacala one kolačiće. Željela sam preuzeti nešto te opakosti.” Jaime se nasmijala. “Mislim da si uspjela.” “Ali, također sam naučila cjelokupnoj 'bez očekivanja' stvari. Rekla sam muda da nisam je to udobra redu iudatojsamo želim dobar provod za jednu noć, ali kad je došlo vrijeme da kažemo zbogom, bila sam tužna. Željela sam da postoji slijedeći put.” “Bože, ja sam bila tako dobra u tim 'bez očekivanja' seks aferama. Ali, znaš što? Naučila sam da prigrlim očekivanja. Ne živim uvijek u skladu s njima, kao ni Quinn, ali me se trudimo i opraštamo i iskupljujemo se jedno drugom. Postoji nešto što treba reći kad je riječ o uzimanju i davanju. Ne osjećaj se loše zbog toga što to želiš.” “Pretpostavljam da se ne osjećam loše.” Trudila sam se da pronađem svjetliju stranu tome. “Divno sam se provela. To jeznačiti i više nego što sam očekivala. I toušto se dogodilo između nas ne mora ništa, ali ja sam ipak željela da nešto znači.” “Žao mi je. Želiš da se družimo popodne? Da odemo u kupovinu? Pogledamo film ili nešto?” “Zapravo, imam nekog posla oko kuće i moram na tome raditi. Možda večeras?” “Večeras imam dogovorenu večeru s Quinnom. On nam kuha.” “Oh.” Naravno da ima. Subota večer je bila noć za dečka. “Zašto nam se ne pridružiš? Pravit će poljske raviole,” rekla je, mameći me. “Ne, hvala. Quinnova kuhinja je savršena, ali ja ću vam samo smetati.” “Claire, molim te. Ti si ovdje uvijek dobro došla. I mrzim pomisao da si sama i tužna.” “Dobro sam, stvarno,” rekla sam, iako zapravo nisam bila. Zapravo sam bila na rubu suza . “Imam tonu stvari za uraditi danas. Čujemo se sutra.” “Poziv i dalje stoji ukoliko se predomisliš.” “Hvala. Čut ćemo se kasnije.” “OK. Ćao.” Prekinula sam vezu i spustila telefon, uzdahnula duboko i otpila

veliki gutljaj kave kako bi zadržala svoju pribranost. Nema potrebe za suzama zbog ovog razočarenja. I dalje imam prijatelje i obitelj i kuću n a 101

Naš svet knjiga

kojoj moram raditi, a možda kasnije naslikam ili skiciram nešto. Od toga se uvijek bolje osjećam. NAKON DVIJE ŠALICE kave i mafina od borovnice, obukla sam neku staru odjeću, podigla kosu i krenula raditi na kuhinjskim ormarićima. Imala narednasam dva slobodno, zbogradeći zimskog školskog raspustasam i planirala što tjedna više vremena provesti na renoviranju

kuće. Srećom, kuhinja nije bila previše velika, tako da sam imala samo osmero vrata kuhinjskih ormarića. Sviđala mi se izvorna finalna obrada drveta na ormarićima, ali drvo je bio izblijedilo i prošarano. Moja majka me nagovarala da drvo obojim u bijelu boju, kako bi kreirala dojam šire i svjetlije kuhinje (također i da unajmim nekog da obavi taj posao), ali tamni izgled mi je djelovao autentičnije. Nije mi smetalo što kuhinja nije bila svijetla—njeni zemljani tonovi su bili topli i prirodni. Uz to, planirala sam kuhinjski pod obložiti novim svijetlim pločicama što će dovoljno osvijetliti prostoriju.

Položila sam staru plahtu na pod prazne trpezarije, skinula sva vrata kuhinjskih ormarića i položila ih na staru plahtu. Zatim sam ispraznila sve ormariće i oprala unutrašnjost ormarića. Nakon toga, sam vrata kuhinjskih ormarića oprala s mješavinom trinatrijevog fosfata i vodom. Dok sam čekala da se osuše, zabavila sam se svojim vešom, promijenila posteljinu na krevetu i očistila kupaonicu. Unatoč činjenici da sam pokušala posao koristiti kao distrakciju, Theo je neprestano bio u mojim mislima. Možda zbog toga što se ponudio prošlu noć da obavi posao s ormarićima ili zbog toga što smo proveli toliko vremena u kuhinji ili možda samo zbog toga što sam još uvijek bila zatečena činjenicom da ga više nikad neću vidjeti, iako smo se tako dobro zabavili. Nastavila sam zamišljati njegov osmijeh, njegove grudi, njegove ruke. Čula sam njegov smijeh. Osjećala ukus njegovog poljupca. Osjetila njegove ruke u mojoj kosi.

Završi s tim, Claire. Prestani misliti o njemu. Ali dok sam brusila drvo ormarića, razmišljala sam o njegovoj ponudi od prošle noći da popravi pokvareni ormarić. Kad sam pomiješala malu količinu tamne boje s lakom za drvo i počela ga bojati, boja me podsjetila me na njegove oči, tamne i sjajne. I kad sam nanijela sloj boje na prednju stranu ormarića, stajala sam točno tamo gdje sam stajala i prošlu noć i pomislila, Točno ovdje. Ovdje sam stajala kad mi je raspustio kosu i šapnuo mi na uho da će me natjerati da svršim tako jako, da će mi koljena podrhtavati. 102

Naš svet knjiga

Tako zločesta djevojčica. Željeti me na ovakav način. Njegov kurac je iznova i iznova uranjao u mene.

Točno ovdje. Točno ovdje. Točno ovdje. Moji unutarnji mišići su se stegli i znala sam da ukoliko se dodirnem, da ću pronaći vlažnu sebe. izaćisata iz da kuhinje. Još bolje, iz kuće. sami moralaMorala čekati sam bar dva se lak osuši, odlučila sam Obzirom se dovestida u red svratiti do Jaime i Quinna. Možda će malo vina i razgovor uspjeti otkloniti Thea iz mojih misli.

Istuširala sam se i obukla traperice i bijelu majicu na bretele. Kad se moja kosa osuši, obući ću mekanu sivu pončo vestu. Silazila sam niz stepenice, dok je moja mokra kosa visjela niz leđa, kad sam čula glasno kucanje na prednjim vratima.

Zastala sam, pridržavajući se za ogradu i pitajući se tko bi to mogao biti. Jaime? Moja majka? Ali, jedva da sam imala vremena da razmislim o tome, kad je sam, netkožureći ponovno puta oštro zakucaosam na vrata. “Stižem,” viknula niz tri stepenice. Povukla ulazna

vrata, i val hladnoće me zapuhnuo. Moj dah je stao—Theo. “Potrebna si mi,” rekao je, ulazeći preko praga i uzimajući moju glavu u svoje dlanove. “Potrebna si mi.”

103

Naš svet knjiga

17. POGLAVLJE

BILA JE TOČNO ONAKAV melem, kakav sam se nadao da će biti—u trenutku kad sam obrušio svoje usne na njene, osjećao sam kako konflikt napušta moje tijelo. Kako se gnjev raspršuje. Tuga nestaje. Sve to je bilo gurnuto u stranu i zamijenjeno samo željom da joj se približim. Povukao sam je na svoje tijelo, osjećajući uzbuđenje kad je omotala svoje ruke oko mog struka. Nagnuo sam se unatrag kako bi leđima zatvorio vrata, povukao sam je sa sob om, milujući njenu mokru kosu, klizeći dlanovima po njenim golim ramenima. “Ti si ovdje,” rekla je bez daha, naginjajući svoju glavu unatrag kako bi me mogla pogledati. Iznenađenje i ushićenje je obasjalo njeno

lice, koje je bilo potpuno bez šminke. “Da.” Ljubio sam njena usta, obraze, vilicu, vrat. Zakopao sam svoje lice u njen vrat i udisao slatki, čisti miris njene kože. “Nisam mogao prestati misliti na tebe.” “Ni ja nisam mogla prestati misliti na tebe,” prišaptala je, naginjajući glavu, kako bi mi dala bolji pristup njenom vratu i grudima. Moj usne su okrznule njenu ključnu kost i spustile se na vrh njenih grudi. Osjetio sam kako joj se koža ježi. Klizila je rukama po mojim grudima i mrzio sam činjenicu što kroz kožnu jaknu nisam mogao osjetiti njen dodir.

“Idemo gore,” prišaptala je, povlačeći me sa sobom. Kliznuo sam iz svog kaputa i spustio ga na pod pored naših nogu, zatim sam je podigao, stenjući kad je omotala svoje noge oko mene i kliznula jezikom u moja usta. Nosio sam je uz stepenice do njene sp avaće sobe, prekidajući naš poljubac samo da se uvjerim da sam stigao na vrh stepenica i se neću sudariti s nečim. Na moje iznenađenje, cijeli gornji kat je bio otvoren prostor, s krevetom na kraju sobe i malim umjetničkim studijem naprijed, pored prozora koji je gledao na Istok. Brzo sam se pokrenuo u smjeru kreveta i spustio je na krevet,

uzimajući sekundu kako bih svukao svoje čizme. Podigla se na svoja koljena i zgrabila rub moje Henley majice, podižući je. Pomogao sam joj da mi je prevuče preko glave, a zatim učinio to isto s njenim malim, bijelim topom. Posegnuvši iza nje, otkopčao sam njen grudnjak, kojeg je ona bacila u stranu i odmah omotala ruke oko mog vrata. 104

Naš svet knjiga

Obrušio sam svoje usne na njene, zastenjavši zbog osjećaja njenih golih grudi stisnutih uz moje. Sinoćnje seksualne vratolomije su bile eksplozivne, ali sve se odvijalo mahnito i brzo —nismo si čak ni uzeli vremena da se potpuno razodjenemo. Ovaj put nisam namjeravao

ostaviti niti jedan centimetar njene kože neistražen. Bio sam odlučan da osjetim svakijedjelić njenog tijela uzte,” svoje tijelo. je, klizeći dlanovima po “Tako dobro dodirivati dahtala

mom tijelu. “Ne mogu te se zasititi.” “Pokušaj,” rekao sam joj. Nasmiješila se blago i nizala poljupce niz moje grudi, klizeći dlanovima prema patentu i dugmetu mojih traperica. Moje srce je

snažno tuklo u mojim grudima, dok je povlačila moje traperice, zajedno s donjim vešom prema dole. Šutnuo sam ih nogama u stranu, dišući teško, dok je širila svoja koljena i spuštala glavu ispred mene i zatim me pogledala. Jebote Kasno da. poslijepodnevno sunce probijalo se kroz oba prozora, koja

su bila dovoljno daleko udaljena da nas nitko ne može vidjeti, ali dovoljno blizu kako bih mogao vidjeti njen đavolski izraz lica. Oslonila se na jednu ruku, dok je drugom obuhvatila korijen mogu kurca i zatim

klizila njegovim vrhom preko svojih usta, iscrtavajući njime liniju svojih punih usana. Kad sam osjetio njen jezik kako klizi preko moje krune, usisao sam žestoko zrak kroz zube, izazivajući joj time osmijeh na lice.

Uzela si je vremena, uživajući u svakom dekadentnom vrtlogu jezika, svakom baršunastom pokretu, svakom nestrpljivom pulsiranju. Kad je konačno kliznula usnama preko vrha, sisajući nježno, zastenjao sam, automatski spuštajući dlanove u njenu kosu i držeći joj glavu tako da sam je mogao promatrati.

I kao da nije bila u nekoj posebnoj žurbi, uživala je nekoliko minuta obrađujući samo krunu mog kurca, dovodeći me do ludila zbog potrebe da osjetim njene baršunaste, vruće usne kako klize preko mog čitavog kurca. Njena jebena usta su bila nevjerojatna, mekana, svilena i puna.

“Claire.” Bilo je to i režanje i molba. Nasmijala se iz dubine grla, ali se povinula mojoj želji i spuštajući svoju glavu i te baršunaste, kao latice nježne usne preko čitave dužine mog kurca. Toplo, mokro i ugodno. Moja koljena su zaklecala, raširio sam svoj raskorak radi ravnoteže i moja vilica se spuštala u ekstatičnoj nevjerici, dok je klizila svojim usnama niz moj kurac, držeći me dlanom za korijen. 105

Naš svet knjiga

“Jebote, primaš me tako duboko.” Bio sam hipnotiziran pogledom na njenu glavu koja je polako poskakivala ispred mojih kukova, ushićen zvukovima koje je ispuštala i načinom na koji je djelovalo da i sama uživa. Moj pogled putovao je niz njeno cjelokupno tijelo, klizeći niz njena gola leđa, niz krivinu njenog struka sve do savršene stražnjice u uskim farmericama, njenoj kosi. koja je stršala visoko u zraku. Stisnuo sam svoje šake u Zastenjala je i uzela me onoliko duboko koliko je mogla, pumpajući rukom onaj dio koji njena usta nisu mogla primiti . Mučio sam se da zadržim kontrolu, dozvoljavajući sebi samo minimalne potiske u njena usta. Unutar mene odvijala se prava bitka između zvijeri, koja očajnički želi učiniti neizrecive stvari ovom anđelu, koja kleči na svojim koljenima zbog mene i muškarca, koji želi zadržati kontrolu. Pritisak u meni je sve više rastao, gurajući me prema rubu, ali sam se nastavio povlačiti, povlačiti i povlačiti, jer nisam želio da ovo ikad prestane. I što sam se više borio protivuolakšanja, to me je ona žešće obrađivala. stvarno je dobra ovome! Kako je moguće da je ovako dobraPurokletstvo, ovome? I baš kad sam pomislio da ovo ne može nikako postati bolje, izvukla je moj kurac iz svojih usta i okrenula se na leđa, do k su joj kosa, glava i vrat visjeli preko ruba kreveta.

Posegnula je za mnom. “Želim te na ovaj način natjerati da svršiš. Dozvoli mi.” Umalo sam se izgubio.

Dozvoljavajući sebi da sačekam još jednu čudesnu minutu, uveo sam svoj kurac između njenih usana, promatrajući kako me uvlači duboko u svoja usta. Dubina zbog koje mi je pala vilica, mozak se

isključio, a oči iskočile iz duplji. Njene ruke su obuhvatile moje bokove, povlačeći me unutra i van, dok sam ja zadivljeno promatrao i borio se s luđačkom potrebom ne samo da svršim, nego da joj kažem da je volim, da je zaprosim, da ponudim da budem otac njene djece samo ako nastavi da radi ono što je radila. Na trenutak sam bilo paraliziran od zadovoljstva, ali zatim je moje tijelo preuzelo kontrolu, moji kukovi su se

vrtjeli u ritmu koji je ona odredila, pumpajući moj kurac snažno i brzo u njena usta.

Što mi to jebote radi? Jedva da mogu disati! Kakav je to zvuk? Da li su to otkucaji mog srca? Zvuči kao da je orkestar u ovoj sobi. Mislim da upravo doživljavam srčani udar. Moje srce kuca previše brzo. Ja ću umrijeti. To je to. To je to! O moj jebeni Bože, to je tooooooo… 106

Naš svet knjiga

Nisam umro. Ali sam svršio jače nego ikad prije, u eksploziji koja je trajala nekoliko sekundi i koja je prodrmala svijet, stenjući i dahtajući, dok je moj kurac pulsirao između njenih usana. Dok se m oj pogled maglio srebrnom svjetlošću, zamišljao sam način na koji sam ispunjavao njena usta, dijeleći sebi na najintimniji, najerotičniji, najdominantniji mogućialinačin. Bilasejeosjećao to najluđa stvar—ona je bila bespomoćna ispod mene, ipak sam ranjivo pred njom. Što se jebote dogodilo? Nakon što mi se vid razbistrio, uočio sam da Claire još uvijek pokušava uhvatiti zrak, dok je glavu oslonila na krevet. Čekaj, ona je progutala sve? Možda ću je ipak zaprositi. OK, nisam toliko lud. Ali postojale su druge stvari koje sam mogao učiniti.

“Gđice French, vi ste jedna veoma zločesta djevojčica.” Obišao sam krevet, zureći dole u nju. “Gdje si naučila da to radiš?” i nasmiješila. “Jednom sam to pročitala u nekoj Podigla knjizi. Daseli na ti selaktove dopa lo?” Zgrabio sam je za nožne članke i povukao njene noge prema sebi, rotirajući njeno tijelo tako da je ležala preko cijelog kreveta. “Mislim da si upravo progutala odgovor na to pitanje.” Polizala je svoje usne.

“A sada,” rekao sam, otkopčavajući njene farmerice i povlačeći ih niz njene noge, “je na mene red.” Povukao sam prema rubu kreveta i spustio se na koljena.

“Ne moraš to činiti.” Prebacio sam njene noge preko svojih ramena i uputio joj direktan

pogled. “Da li se ti to jebeno zezaš sa mnom?” “Ne. Ja sam to učinila, zato što sam željela, a ne zato što očekujem nešto zauzvrat.” “Dobro, jer ja ovo ne radim za tebe. Imao sam vrlo loš dan i jedina stvar koja će ga učiniti boljim jest ukus tvoje pičkice i tvoje vrištanje mog imena dok te budem dovodio do or gazma. Imaš li neki problem s tim?” Nasmiješila se. “Ne.” “Dobro.” Spustio sam jezik na njen centar i osjetio podrhtavanje njenih nogu. “Pa hajde da počnemo.” KAD SMO SE KONAČNO SPUSTILI NIZ STEPENICE NAKON devedesetominutnog sna (nijedno od nas nije dobro spavalo prošle noći), bilo je već šest sati poslijepodne i oboje smo bili gladni. 107

Naš svet knjiga

“Moja kuhinja je u kaosu,” rekla je, podižući moj kaput s poda u podnožju stepenica. Pratio sam je kroz dnevni boravak, gdje je bacila moj kaput na kauč, sve do trpezarije. “Započela sam s renoviranjem ormarića danas.” “Vau, doista jesi.” Upalio sam svjetlo i pregledao njen rad. “Lijepo odrađeno. miprvobitni se boja. Potreban još jedan sloj, ha?” “Da, Sviđa to je bio plan, ali je onda sam—” “Završila gola?” Zakikotala se. “Namjeravala sam reći da sam ometena.” “Nije mi žao.” “Ni meni.” Naši pogledi su se sreli i nešto se dogodilo u mojim grudima, nekakvo ubrzanje. Bilo je blago zastrašujuće, ali ujedno i nekako lijepo. “Šta kažeš da naručimo dostavu hrane i nabacimo drugi sloj boje na ormariće večeras?” Nasmiješila se. “Zvuči odlično. Pizza?” “Savršeno.” Naručila je pizzu i salatu i otvorila bocu vina, dok sam ja vadio kistove za lakiranje iz posuda, umakao ih u lak i počeo nanositi drugi sloj. “Želiš li čašu vina?” doviknula mi je iz kuhinje. “Ne, hvala. Zapravo, ja ne pijem.” Imao sam osjećaj da je to sigurni djelić mene za podijeliti, a iz nekog razloga sam želio podijeliti nekoliko djelića sebe s njom. Samo nekoliko. “Nikada?” Stajala je na pragu vrata koja su dijelila ku hinju i trpezariju s čašom crnog vina u ruci. “Ne.” “Jesi li… izliječen?” “Moglo bi se tako reći.” Lakirao sam vrata ormarića s dugim, ravnomjernim potezima.

“Koliko dugo?” “Nikad nisam prošao neku rehabilitaciju ili nešto. Ali sam prestao piti alkohol prije nekih šest godina. Odmah nakon rođenja moje prve nećakinje.” Još jedan sigurni djelić. “To je... to je odlično.” Zastala je. “Ali sada se ja osjećam loše što pijem ispred tebe.” Pogledao sam je i uočio njen pokajnički izraz lica. “Ne trebaš se osjećati loše. Ja ne pijem zbog toga što mi se nije sviđalo kako sam se ponašao pod dejstvom alkohola. Bilo je teško prestati jednom kad sam počeo i zaista sam donosio jako loše odluke dok sam bio pijan. Ali mi ne nedostaje sada.” 108

Naš svet knjiga

“Siguran si da je u redu?” “Da. Obećavam.” Uspio sam prelakirati svih osam vrata ormarića do trenutka kad je hrana stigla. Dok sam ja ispirao kistove za lakiranje u podrumu, ona je

postavila stol sa posuđem koje je bilo posloženo u kutiji u kutu prostorije. “Pa, što je sljedeće na redu, poslije ovih ormarića?” pitao sam je dok je punila dvije zdjelice sa salatom.

“Mislim da će to biti podovi. Želim da bude u pločicama, ali nisam ih još izabrala. Poznaješ li neke dobre trgovine s pločicama?” “Zapravo, poznajem.” Sjeo sam za stol i otvorio ku tiju s pizzom, stavljajući jednu krišku na Clairein tanjur, a zatim jednu na moj, prije nego što sam zatvorio kutiju. “Napisat ću ti naziv i adresu trgovine. Ili te mogu i odvesti tamo.” “Stvarno?” Potpuno se umirila, držeći zdjelu salate u svojoj ruci. “Hm.stvari Da.” Ta na neki način izletjelanekome, iz mene, kome ali bilojeje to ona vrsta u ponuda kojima je sam uživao—pomoći potrebno. Josie i djevojčice sada imaju Aarona da se brine o stvarima u njihovoj kući, ali Claire je bila sama. Baš kao što sam to i ja bio. Ipak, morao sam se obuzdati. Postat će zbunjena ukoliko nastavim dijeliti stvari o sebi s njom i nastavim joj nuditi pomoć. “Vau, hvala. To bi bilo odlično.” Spustila je zdjelu ispred mene. “Što ti mogu ponuditi za piće? Vodu? Vernor’s14? Sok od brusnice?” “Vernor’s zvuči dobro.” Ubacila je nekoliko kockica leda u čašu i nasula sok od đumbira, a zatim sjela preko puta mene i podigla svoju čašu vina. “Živio drugi sastanak—nisam ih imala mnogo u posljednje vrijeme.” “Ni ja.” Ili prvih sastanaka. Bar ne onih pravih. Claire je spustila svoju čašu i podigla vilicu. “Usput, ja ti i dalje želim platiti za tvoje vrijeme prošle noći—bar za ono vrijeme koje si proveo na vjenčanju. To je pošteno.” Gurnuo sam krišku rajčice u usta i uputio joj mrk pogled. “Ne budi luda. Ja ne želim tvoj novac. Zapravo, moram ti vratiti onih tvojih stotinu dolara.” “Ali to je tvoj posao.” Podigla je ponovo svoju čašu i uzela jedan brzi gutljaj. “Nije li?” “Jest.” To nije bila potpuna laž. Više kao poluistina. “Ja također imam mali obrt za stolarstvo.” Još jedna ne -laž. 14

sok od đumbira koji postoji na tržištu USA još od 1855.godine

109

Naš svet knjiga

Njeno lice se zasijalo kao da sam joj poklonio dar. “Imaš?” “Da. Nikad nisam zaista bio u mogućnosti da ostvarim veliku dobit iz toga, ali sviđa mi se taj posao.” “A i ti si zaista dobar s rukama.” Uputila mi je jedan od onih osmijeha, koji je otpuhao sva moja pravila.

“Hvala.” “Ja bih definitivno trebala tvoju pomoć ovdje. Imam mnogo projekata na umu.” “Bit će mi drago da ti pomognem.” dodao sam brzo, “Ali, možda neću biti u gradu još previše dugo.” “Točno. Ti se često seliš. To je jedna od malobrojnih stvari koju znam o tebi.” Podigao sam obrvu. “Rekao bih da znaš i nekoliko drugih stvari o meni.” Pogledala me je u oči. “Znam kakav okus imaš.” Jebote. Progutao “Da. To znaš.” Spustila je pogledsam na teško. s voja stopala. “Voljela bih više znati, ali ti si tako zatvorena osoba.” “Pa, pitaj me nešto,” rekao sam, nadajući se da neću morati lagati. Dio mene se želio malo otvoriti, ali to mi nije bilo lako i nije dolazilo prirodno.

“Kako se prezivaš?” Sranje. Naravno da je to željela znati, ali ta informacija je činila da me se može istražiti. Moja k aznena osuda je bila u javnom registru. Ali, Claire je bila tako puna povjerenja, da nisam mislio da će potrčati da istraži moj život. “MacLeod.” Široko se nasmiješila, kao da sam joj poklonio nevjerojatan dar. “MacLeod. Znači, imaš škotsko podrijetlo?” Slegnuo sam ramenima. “Zapravo, nemam pojma.” Uzela je još jedan zalogaj svoje salate. “Kad sam išla u školu, pravila sam obiteljsko stablo. Stigla sam do osme generacije ispod sebe i

to na obje roditeljske strane.” “Da? I što si pronašla?” “Moje podrijetlo je englesko, francusko, irsko, nizozemsko i pomalo njemačko.” “Mješanac.” Nakrivio sam glavu u stranu. “Pristaje ti.” Udarila me nogom ispod stola. “Kreten.” Nakon toga, nekoliko trenutaka je bila tiha, ali mogao sam vidjeti

da se bori s nečim. Konačno je pitala, “Znači ti nisi onda pilot? Ne 110

Naš svet knjiga

namjeravam zabadati nos u tvoje privatne stvari, ali ja te samo...

pokušavam bolje upoznati.” Razmišljao sam o njenom pitanju na sekundu i odlučio da odgovorim iskreno. “Posjedujem licencu rekreativnog pilota. Ipak, ne koristim je tako često. Želio bih da to činim više.” “Što te natjeralo na toželju da dobiješ takvuletjeti.” licencu?” “Oduvijek sam imao da naučim “Ali ne želiš započeti karijeru pilota?” Oklijevao sam trenutak, prije nego sam izrekao laž. “Ne. Ja ne volim striktne rasporede. To mi ne bi odgovaralo. Ali obožavam letjeti.” “Ja mrzim.” Zadrhtala je. “Zašto?” “Zato što je zastrašujuće. Ne razumijem kako se nešto tako ogromno i teško uopće može podići u zrak, a da ne pričam o činjenici da mora ostati gore.” razumjeti Nasmijao “Ne moraš neštoalidapakleno bi mogla u tome uživati, zar ne? sam Ja nese. umijem da napravim pizzu, uživam u dobroj kriški.” “Kažem ti, sama pomisao da uđem u zrakoplov izaziva mi panični napadaj.” Njene oči su bilje ozbiljne i širom otvorene. “Moja majka je ista takva.” “Čega se točno bojiš?” “Umiranja!” rekla je, poput duha. “Pada zrakoplova!” Odmahnuo sam glavom. “Ti znaš da su mnogo, mnogo veće šanse da pogineš u prometnoj nesreći?” “To je drugačije.” Šmrcnula je. “U automobilu imam kontrolu. I čak, iako nisam vozač, bar uvijek znam što su raznorazni zvukovi i lupanja koja čujem.” “Što će se dogoditi ako želiš otići negdje gdje se ne možeš odvesti?” Uzdahnula je. “To je problem. Jer zaista želim otići na mjesta na koja se ne mogu odvesti—Pariz. Firenca. Madrid…” Nakrivila je glavu u jednu stranu.

“Možda ću krenuti brodom.” Nasmijao sam se. “To je jako duga vožnja brodom. Možeš li prevazići svoj strah tek toliko da uđeš u zrakoplov i zatim uzeti neku tabletu za spavanje ili nešto slično?” “Ne znam. Možda jednog dana.” Njeni obrazi su se blago zacrvenjeli. “Ti vjerojatno misliš da je glupo toliko se bojati nečeg.”

Slegnuo sam ramenima. “Ne nužno.” 111

Naš svet knjiga

“Čega se ti bojiš?” Da neću željeti otići večeras odavde. “Zapravo, ničeg.” “Znala sam. Ti si tražitelj uzbuđenja ha? Kladim se da obožavaš vožnje u vlakovima smrti.” “Uh huh.” Progutao sam zalogaj u svojim ustima. “Ali ne toliko kao skakanje s padobranom.” “Skakanje s padobranom!” viknula je. “Misliš, dobrovoljno si skočio iz tehnički ispravnog zrakoplova?” “Mnogo puta. Ništa se ne može porediti s tim.” Gledala me je kao da sam lud. “Što je tako divno u tome?” “Način na koji se osjećaš. Potpuno slobodno. Kao da možeš uraditi sve što poželiš. Nema nikakvih ograničenja.” Odmahnula je polako glavom. “Ti si hrabar. Ja to nikad ne bih mogla. Ja se previše plašim pada. Uvijek sam se plašila.” Svidjelo mi se što me je nazvala hrabrim. Sviđalo mi se što je mislila sam dobar s rukama. Sviđao mi stolom, se načindijeleći na koji obrok sam sei osjećao, dasjedeći za njenim trpezarijskim

razgovarajući s njom. Sviđalo mi se toliko, da sam se i sam počeo plašiti pada. Ali kasnije, pitala me je želim li ostati. I rekao sam da.

112

Naš svet knjiga

18. POGLAVLJE

ZASPATI PORED THEA bilo je bolje nego što sam zamišljala u mojim

fantazijama. Plahte su bile znojnije i moja kosa je bila neurednija, ali imala sam mnogo, mnogo više orgazama i bio je vreliji od bilo koj eg

muškarca kojeg sam mogla sanjati. Viši, snažniji, prljaviji. Zgodniji, zabavniji, kompliciraniji.

Još uvijek nisam imala predstavu o tome što ga je natjeralo da se vrati noćas, ali plašila sam se da bi moje pitanje o tome prekinulo ovu čaroliju. Potrebna si mi, rekao je. Što je time mislio? Samo seks ili ipak nešto više? Bio je tajnovit—tako otvoren i darežljiv svojim tijelom, ali tako zatvoren kad je riječ o bilo čemu osobnom. Bila sam zadivljena što je sa mnom podijelio nekoliko osobnih detalja. Prošla sam kroz spisak stvari, koje sam saznala—prezime, prestanak konzumacije alkohola prije šest godina, imao je letačku dozvolu, ali nije bio pilot, bavio se sa strane stolarskom djelatnošću, volio je skakanje s padobranom. I sinoć je spomenuo da ga je odgojila njegova baka, koja je u međuvremenu preminula.

Oba roditelja su otišli. Imao je brata, koji se borio da ostane na pravom putu, šogoricu i tri nećakinje s kojima se igrao čajanke. I znao je jebati poput rock zvijezde. Bila je to intrigantna slika, ali daleko od one potpune. Poput

slikanja sa slučajnim detaljima tu i tamo , možda čak i u boji, ali kad pritom druge dijelove platna ostaviš potpuno prazne. Nisam imala pojma kako da dovršim skicu, a ni iskustva kako da muškarca koji je toliko čuvao svoju privatnost natjeram da se otvori, a još manje načina kako ovo da odigram. Sve što sam imala bilo je još više pitanja. Tko je on zapravo?

“Theo?” “Hm?” “Kakav si bio kao dijete?” Zastenjao je. “Još pitanja?” “Oprosti, oprosti.” Poljubila sam njegove grudi. “ Jednostavno sam

ležala ovdje, pokušavajući te zamisliti.” “Bio sam obično dijete.” 113

Naš svet knjiga

“Što si volio raditi?” “Voziti svoj bicikl. Bacati kamenje. Zadirkivati djevojčice.” Ubola sam ga prstom u slabine . “Ispričaj mi jedno lijepo sjećanje iz djetinjstva, dok si bio još mali.” Uzeo si je poprilično vremena da se sjeti. “Postojala je ljuljačka napravljena od se velike gume u mom dvorištu. Kad sam htio pobjeći od kuće, volio sam ljuljati na njoj.” “Mi smo imali ljuljačku od motorske gume u našoj kolibi na sjeveru,” rekla sam uzbuđeno. “Zapravo, još uvijek je tamo.” “O stvarno?” “Da.” Nasmijala sam se. “Vjerojatno nećeš biti iznenađen kad ti kažem da sam je se u početku bojala.” “Ljuljačke napravljene od velike motorske gume? Zašto? “Jer je to zapravo bilo uže pričvršć eno za staru tanku granu. Uvijek sam mislila pući.” “Čak ida daće jeste, pala bi samo s visine od nekih metar.” “Što da ti kažem? Ja sam osjetljiva.” “Uh, sumnjam u to.” Ponovo sam ga ubola u slabine, a zatim se privila bliže njemu. “Zašto si imao potrebu da bježiš iz kuće?” Uspravio se, kao da mu je bilo neudobno . “Ne znam. Jednostavno nikad nisam volio biti zatvoren, pretpostavljam. I dalje to ne volim .” To je imalo smisla. Sviđala mu se njegova privatnost i sloboda. Jedna stvar u koju sam bila sigurna jest da ga nisam mogla

pritiskati, nisam mogla postavljati zahtjeve, niti postavljati ograničenja ili uvjete. I iskreno, ja to zaista nisam ni željela . Čim je ušao na vrata, rekao mi je da ne zna dokle ovo može ići i bilo mi je potrebno čak pune tri sekunde da shvatim da sam u redu s tim. Čak iako mi trenutno može ponuditi samo orgazme i razgovore, prihvatit ću to. Bit ću strpljiva. Ali ležeći tu, umotana u njegov zagrljaj, ušuškana uz njega s glavom na njegovim grudima, slušajući otkucaje njegovog srca, dok su naša stopala zapetljana, a posteljina nas miluje toplinom... bila sam omamljena nadom, opijena mogućnošću.

114

Naš svet knjiga

19 POGLAVLJE

UJUTRU SAM SE PRVI PROBUDIO, na trenutak zaboravivši gdje se nalazim. Dešavalo mi se to stalno, jer sam se često selio, ali ono što se nije

dešavalo često bio je osmijeh koji mi se raširio licem u trenutku kada sam shvatio u čijem krevetu se nalazim. Claire je spavala sklupčana na boku, leđa okrenutih meni. Približio sam joj se, prebacivši ruku preko njenog stomaka. Disanje joj se promijenilo i prebacila je ruku preko moje, priljubivši se uz mene. “Još uvijek si tu,” rekla je tiho. “Još uvijek sam tu.” Bio sam iznenađen koliko i ona. “Mislila sam da ću se probuditi i da te neću zateći tu.” Radio sam to puno puta u prošlosti. Zapravo, mogao sam da nabrojim na prste jedne ruke koliko sam puta proveo cijelu noć u krevetu neke žene. Uvijek bih zažalio ujutru i samo bih želio da što prije odjebem odatle. Danas je bilo drugačije. Nisam želio da je ostavim. Šta je to dođavola bilo? Mišići su mi se napeli. Hm, to je zbog seksa. Pa da. Opustio sam se. “Ovaj krevet je previše udoban da bih iz njega ustao. Naročito sa tobom u njemu.” “Mmm.” Zašutjela je na trenutak. “Ti si prvi koji je spavao u njemu.” “Jesam li?” “Da. Ne prakticiram da pitam momke da ostanu.” Zakikotala se. “Sada bi trebalo da se osjećaš posebno.” Uštinuo sam je za guzu. “Platit ćeš za to malena.” Scene od prošle noći navirale su mi u glavi—ponovo smo izigravali strance, samo što smo to ovoga puta činili u spavaćoj sobi—i moj kurac je odlučio da je vrijeme za buđenje, pritiskujući joj se uz guzu dok se ukrućivao. Pomjerila mi je ruku sa stomaka, premještajući je na svoje grudi. Disanje mi se ubrzalo, dok sam joj obrađivao sise rukama, zadirkivao bradavice dok se nisu ukrutile i trljao kitu o njenu stražnjicu. Zastenjala je kada sam joj spustio ruku niz stomak u međunožje, gdje je bila vlažna i topla. Prsti su mi se kretali preko njenog klitorisa, dodirujući ga nježno u početku, pa sve jače i brže. Način na koji se pritiskala uz moju ruku i zvuci koje je ispuštala su mi dali jasan znak. Kada je svršila uzvikujući 115

Naš svet knjiga

moje ime, zamalo sam i sam učinio isto po njenim leđima. Njena

savršeno glatka leđa, boje vanile, neobilježena osim par pjegica na dnu. Isuse, želim da joj svršim po leđima. Claire vjerojatno nije bila tip djevojke kojoj bi se to dopalo, ali onoga trenutka kada sam dobio ideju, nisam mogao da je ignoriram.

Bez riječi, okrenuo samIskoristili je na stomak i kleknuo iznad iznjemog sa koljenima oko njenih butina. smo posljednji kondom novčanika sinoć, tako da će ovo svakako biti bolje— dokle god je ona ok sa tim. Da li bih trebao da je pitam? Bacio sam pogled na njen profil i ugledao je kako se zadovoljno smeši zatvorenih očiju. Ne, bez pitanja. Uzeo sam kurac u ruku, prelazeći vrhom preko obje polutke njene stražnjice, povlačeći ga gore-dole po njenom prorezu. Jebote, volio bih da se zavučem baš tu—ali to će morati da sačeka. Umjesto toga, obavio sam šaku oko svog kurca i povlačio je gore dole, preko vrha osjećajući vrelinu u stomaku.

“Koža ti je tako savršena,” prišaptao sam zadihano. “Želim da je označim.” Nasmiješila se šire. “Da. Želim da to uradiš.” Slobodnom rukom sam joj prebacio kosu preko ramena i

pomilovao joj rame, pa je spustio niz leđa do kuka. “Bože, volim tvoje tijelo.” Koža joj je bila blijeda i mekana, netaknuta suncem. Osjećao sam se kao Bog, jer mi je dozvolila da ju isprljam na ovaj način, što je to željela. “Pričaj mi,” potisnula je. “Ne mogu da te vidim. Pomozi mi da zamislim.” Prokletstvo, bila je sjajna. “Kurac mi je tako tvrd,” rekao sam joj, pumpajući brže rukom. “Mišići u stomaku mi se grče. Jebem svoju ruku i mislim o tebi.” Zastenjala je i malo izvila leđa, podižući stražnjicu među mojim butinama. “Da... Vidim te.” “Upravo sam te dodirnuo. Prsti su mi mokri.” Podvukla je ruku ispod sebe i počela da se dodiruje. “I moji su sada.” “O Bože.” Glas mi je pukao. Bilo je jebeno nevjerojatno, ukočio sam se na trenutak i sve što sam želio bilo je da je samo gledam. Ali kurac mi je pulsirao u šaci, vlažnog vrha, ne samo od njenog uzbuđenja, već i od mog. “Tako si jebeno vrela.” “I vlažna,” šapnula je, i pomjerala stražnjicu gore dole dok se dodirivala. “Zbog tebe sam tako vlažna.” 116

Naš svet knjiga

Moja ruka je dobila svoju volju i ignorirala moj mozak, pumpajući sve jače i brže iznad nje. Nagnuo sam se naprijed, hvatajući se za uzglavlje drugom rukom, širom otvorenih očiju i teško dišući. “Jebote, svršit ću tako jako.” “Da!” viknula je, i sama na mukama. sam da mi je sebe dovodila do orgazma i to me osjetio je gurnulo prekoShvatio ruba. Orgazam se razlio kroz tijelo od dna do vrha, sam ga kako se uzdiže kao vulkanska erupcija i gledao kako eksplodira iz

mene, vreli mlazovi koji su se razlivali kao lava po njenim leđima. Nisam imao riječi kojima bih to mogao opisati, a i da jesam, ne bih mogao da progovorim. Sve što sam mogao bilo je da stenjem, zadivljen, u agoniji, zahvalan i šokiran da bilo koji čovjek može da doživi ovakvo nešto. Pogotovo ja. DONIO SAM ručnik pokvašen toplom vodom, koji sam pronašao u

ormaru hodniku prizemlju. “Ne mrdaj,” rekao ispod sam joj.brade dok sa m je Ostala je dau leži na stomaku, sa rukama nježno čistio. “Hvala ti.” Bilo je suludo što se ona meni zahvaljivala. “Vjeruj mi, zadovoljstvo mi je.” Kada sam završio, poljubio sam joj rame. “Eto. Sve je čisto.” Nasmiješila mi se preko ramena. “Za sada. Daj mi to.” Ustajući, uzela je mokar ručnik od mene. “Stavit ću ga u mašinu za veš.” Otišla je do ormara, izvukla mekani, do poda dug bademantil sa njenim inicijalima izvezenim na grudima i obukla ga. Smijao sam se. dok

sam navlačio farmerice. “Ta stvar je ogromna.” “Znam, obožavam ga. Osjećaj je kao da si u oblaku.” Umotala se čvršće u njega. “Dobila sam ga na poklon od Margot.” “Ona koja živi na farmi?” Pričala mi je o svoje dv ije najbliže prijateljice sinoć. Nikada nisam imao takva prijateljstva. Aaron i ja smo bili bliski, ali to je drugačije—naša veza je bila u krvi, sa time smo se rodili. Veza između prijatelja je drugačija. Birate jedni druge. “Da. I ona koja se također udaje u veljači.” “Treba li da ti nađem pratnju? Ili ćeš iskoristiti povlasticu da ti ja budem pratnja.” Čim sam to izgovorio, zažalio sam. Prvo, nisam želio da joj povrijedim osjećaje, drugo, nisam imao pojma da li ću uopće biti još uvijek tu za vjenčanje. Do veljače je ostalo više od mjesec dana. Naučio sam da ne obećavam nešto, ako to ne mogu ispuniti.

117

Naš svet knjiga

Ali Claire je shvatila šalu. “Seronjo,” pljesnuvši me po ruci u

prolazu, dok je išla ka stepenicama. “Više nikada neću angažirati nekog Vrelog Komada. Ne možeš ih se otarasiti!” Smiješio sam se dok je nestajala niz stepenice, a onda se bacio u potragu za boksericama i majicom. Navukao sam samo traperice prije

nego što sam otišaoDa dole po odem ručnik.doDok sam iseispričam oblačio,mu razmišljao sam o tome da radim. li da Aarona se? Da li mu dugujem to? Vagao sam. Možda sam pogriješio što sam pukao na njega. Možda je moj bijes prema njemu bio više usmjeren na činjenicu da ne može da se posveti svojoj obitelji, nego na nemogućnost da ostane trijezan. Možda sam bijes koji sam zapravo osjećao prema našim roditeljima iskaljivao na njemu. Jebi ga... Da li je to u pitanju? Mršteći se, sjeo sam na ivicu kreveta da obučem čarape. Uistinu, uvijek sam bolje tumačio tuđe osjećaje nego svoje. Previše analiziranja je loše utjecalo na mene i bio sam ekspert da guram stvari u ormar, bez da ih prethodno Dok samsložim. vezao pertle na čizmama, Claire se popela uz stepenice. “Hej, jesi li gladan? Moram da nastavim s radom danas, ali sam raspoložena za palačinke ili tako nešto. Doručak?” “Naravno.” Jedenje palačinki s Claire bilo je mnogo primamljivije od razgovora s mojim bratom. Njegovoj obitelji nisam bio potreban danas—on im se vratio. Claire je bila potrebna moja pomoć. “Možemo

nakon toga otići do trgovine s pločicama i kamenom.” “To bi bilo sjajno!” “Imaš li ideju za radne površine? Zamijenit ćeš taj karirani uzorak?” Claire je otišla do ormara, skinula bademantil i okačila ga na vješalicu. “Želim nešto prirodno, kao kamen. Nisam sigurna koji, ali mislim da ću se odlučiti za granit.” “Dobar izbor. Mogli bi da pogledamo ponudu u trgovini u kojoj sam nekada radio. Nije mnogo udaljena od pr ve.” “Stvarno?” ciknula je, idući ka komodi. Izvukla je nešto sićušno i bijelo. “To bi bilo sjajno.” Gledao sam je dok je navlačila donji veš, farmerice i džemper. Nikada nisam gledao ženu kako se oblači, u svojoj sobi okupana jutarnjim suncem, elegantnih i ženstvenih pokreta. Totalno je drugačije od neugodnog i brzinskog navlačenja odjeće nakon seksa u mračnoj hotelskoj sobi. Bilo je intimno, dijeljenje takvih osobnih stvari sa mnom.

Zato što mi vjeruje. Jebeno mi se sviđalo to. 118

Naš svet knjiga

Samo još jedan dan sa njom. To je sve što mi treba. “KAŽI MI zašto ti je jučerašnji dan bio tako težak.” Claire je pijuckala svoju kavu sa toliko mlijeka i šećera, da je bila svijetla skoro poput njene kože.

Polako sam nagnuo svoju kavu,ovo. pijuckajući lagano, sebi vremen a da smislim kako da izvedem Pretpostavio sam dajući da je priča o mojoj obitelji bila ok. Bolje da je uputim o Aaronovim eskapadama, nego o mojim. “Moj brat se vratio kući.” Oči su joj se raširile. “Pa to je odlično! Zar ne?” “Jest i nije.” Popio sam još jedan gutljaj i spustio šalicu. “On to radi stalno—dođe kući, tvrdi da će ostati trijezan i pronaći posao. Da svojoj supruzi i djeci nadu. Ali nikada ne ispuni obećanje.” “Možda će ovoga puta biti drugačije,” rekla je optimistično. “Daj mu priliku.” toliko šansi dokrivim sada. za Znam je njegov alkoholizam bolest“Imao i da nejebih trebao da ga to, alidau kom trenutku treba da prestanem ublažavati njegove padove?” Odmahnula je glavom. “Bože, nemam pojma. Vidim obje strane priče. Voliš nekoga i ne želiš da on osjeća bol. Ali opet, ako ne osjeti bol pri padu, neće ni prestati da pada.” “Upravo tako. I činjenica je da on osjeća bol. Osjeća se odvratno— ali jedini način da pobjegne od tog bola jest boca.” Claire je ušutjela na kratko, spustila šalicu i zurila u mene. “Od čega bježi?” Izdahnuo sam. “Jebeš ga. Od gomile sranja.” Prošlost. Genetika. Zlostavljanje.

“Kako mu je u braku?” “Josie ga idolizira, a on nju obožava. Oduvijek su bili ludi jedno za drugim. Nije u tome stvar.” Ugrizla se za usnu. “Traume iz djetinjstva?” Kimnuo sam potvrdno, spustivši pogled na meni ispred sebe, ali ne vidjevši slova. Umjesto njih, video sam krv na Aaronovoj majici. Čuo zvuk udarca od koga mi je bilo zlo. Osjećao kako gubim dah, trčeći uz stepenice da se sakrijem ispod kreveta, kao što mi je brat i rekao da uradim. Poznati osjećaj srama me preplavio kao val , pobjegao sam tada. Tko sam ja da sprečavam Aarona da bježi sada? “Hej.” Claire je spustila šaku preko moje. “Jesi li u redu?” 119

Naš svet knjiga

“U redu sam.” Pročistio sam grlo, zakopavajući sram negdje duboko, gdje nisam mogao da ga osjetim. “No, da. Naše djetinjstvo nije bilo sretno. I Aaron je pretrpio najgore od svega da bi me zaštitio.” “Žao mi je,” rekla je. “Ne mogu ni zamisliti koliko je grozno bilo.” “Ne želim ni da znaš.” Konobarica došlasipa dajošnam uzme pa seClaire vratila trenutak kasnije daje nam kave. Kadaporudžbine, smo ostali sami, je tiho progovorila. “Ne znam koji je pravi odgovor za situaciju sa tvojim bratom. Ali znam da pričanje pomaže, kada te muči nešto što zadržavaš unutra.” “Da.” Ali već sam rekao i previše. Morao sam da začepim. Posegnula je preko stola i dotakla mi zglob. “Tu sam za tebe. Znam da smo se tek upoznali, ali želim da ti budem prijatelj.” “Prijatelj, ha?” Zurio sam u njene prste na svojoj koži. Sva ki put kada me dotakne, tijelo mi se zagrije.

“Da.” naravno.” UnervozilaPrijatelj se, povlačeći nazad.zar “Dane? li jePrijatelji to u redu?” “Uh, je biloruku u redu, su bili opušteni. Prijatelji nisu dolazili sa nekim očekivanjima, niti su vršili pritisak na tebe da budeš netko drugi. Sa prijateljem možeš da se zabavljaš, kažeš zbogom na kraju dana i ne osjećaš krivnju zato što ni si siguran kada ćete ponovo visjeti zajedno. Naravno, prijatelji nisu imali problem da drže ruke k sebi kao što Claire i ja jesmo, ali neću da brinem o tome danas.

“Pa,” rekao sam. “Kaži mi šta imaš na umu za pod u kuhinji.”

120

Naš svet knjiga

20. POGLAVLJE

BIO JE TO SAVRŠEN DAN. Nakon doručka otišli smo u trgovinu keramičkih pločica i Theo je bio izrazito strpljiv sa m nom dok sam hodala niz svaki red, gledajući njihovu cjelokupnu ponudu i uspoređujući cijene. Konačno smo napustili trgovinu s nekoliko uzoraka i nisam mogla dočekati da stignemo kući kako bih vidjela kako se slažu s drvom u kuhinji. U skladištu kamenorezačke trgovine, Theo me upoznao sa svojim bivšim poznanikom s posla koji se zvao Zack, koji je izgledao iznenađeno što ga vidi, ali je djelovalo da mu je ipak drago. “Da li si u gradu na duže vrijeme?” pitao je, stojeći u raskoraku, s rukama na kukovima. Theo je slegnuo ramenima. “Zapravo nisam još siguran.”

“Pomislio sam da možda kupuješ kuću ili apartman ili nešto slično.” “Ne, kamen je za Claire. Ona renovira svoju kuhinju.” “Danas samo razgledam,” objasnila sam. “ Kako bih dobila pregled onog što se nudi.” “Odlično. Pa, vrati se razgledavanju i obavijesti me ukoliko zatrebaš pomoć. I ako ikad odlučiš da želiš natrag svoj stari posao, bilo bi nam drago da se vratiš. Ovaj tip je sjajan prodavač,” rekao mi je Zack. “Najbolji.” Nasmiješila sam se. “Vjerujem ti.” Još jedan razlog zbog kojeg mi se sviđao ovaj dan je bio taj što sam saznavala više informacija o Theu i nakon što sam saznala za njegovo bolno djetinjstvo, bilo mi je puno jasnije što je svoju privatnost tako brižno čuvao. Vjerojatno mu je bilo teško vjerovati ljudima, posebno onim ljudima kojima je trebalo biti stalo. Nije ni čudo što nikad nije imao ozbiljnu vezu. Theo se zahvalio Zacku i potapšao ga po ramenu, prije nego me poveo u ogromno skladište puno ogromnih kamenih ploča iz cijelog svijeta. Bila sam zadivljena. “Vidi koliko je predivan!” uzviknula sam, prelazeći rukom preko

raskošne površine ugljenosive granitne ploče, sa kovitlajućim šarama bijele boje, s blagim naznakama crvene nijanse . “Geološka pojava 121

Naš svet knjiga

zauvijek uhvaćena u kamenu! Ovo je umjetnost proizvedena od same Zemlje prije tisuću godina i sačuvana točno ovdje poput fotografije!” Theo se nasmijao mojoj ushićenosti. “Nikad nisam razmišljao da je kamen umjetnost. A i mislio sam da želiš škriljevac, a ne granit.” “Još uvijek nisam konačno odlučila.” Okretala sam se polako u krug, dan.” zadivljena tim silnim izborom. “Bože, mogla bih biti ovdje cijeli “Uzmi si vremena koliko želiš.” Theo je zavukao ruke u džepove . “Danas nemam nikakvih drugih obaveza, tako da sam potpuno tvoj .” Nešto u načinu na koji je to rekao natjeralo me da se zapitam da li

će sutra biti drugačija priča, ali otklonila sam tu zabrinutost. Umjesto toga, impulzivno sam ga poljubila u obraz. “Hvala ti. To mi mnogo znači.” “Zadovoljstvo mi je. Pa, želiš li samo razgledati ili već imaš neku specifičnu ideju o tome što želiš?” samtekuće.” usnicu i zurila u komad mramora preko puta prolaza. “ŽelimZagrizla da izgleda “Tekuće?” “Da, svjesna sam da je to kamen, ali želim imati u njemu pokretnost. Kao da teče. Mislim na uzorak kamena. Neke od ovih imaju statičan uzorak—oni s mrljama ili točkicama. Drugi, poput onog iza mene, ima kovitlajuće šare, koji me podsjećaju na tekuću vodu. To mi se sviđa.” “Razumijem. Slijedi me.” Dok smo hodali, objasnio mi je da je kamen škriljevac dugotrajan, neporozan i otporan na toplinu, ali vjerojatno neće imati uzorak koji želim. “Granit je sigurno teži za održavanje, ali mislim da ćeš u njemu pronaći upravo ono što želiš. Kad govorimo o njegovom izgledu, mnogo više odgovara onom što želiš i imat će tu pokretnost u uzorku koju tražiš.” “Oni najljepši su uvijek teži za održavanje, zar ne?” Nacerio se, gurkajući me laktom u rebra. “Ne uvijek.”

NAKON ŠTO SMO ZAVRŠILI KUPOVINU u trgovini s kamenom, vratili smo se mojoj kući, gdje smo pločice prislonili uz svježe obojane kuhinjske ormariće, a zatim ih okačili na zid. “Izgledaju odlično. Da li si zadovoljna s bojom?” pitao je Theo. “Da. Obožavam je!” Pljesnula sam rukama. “Znam da je boja tamna, ali upravo zbog toga izgledaju autentičnije. Hajde da pogledamo uzorke pločica za pod.” 122

Naš svet knjiga

Spustio ih je uz rub donjih ormarića, a zatim smo se odmakli da ih proučimo. “Sviđa mi se ideja o šesterokutnim pločicama, ali ako zaista želiš da istaknu ormariće, onda bi trebala da izabereš velike kvadratne travertin15 pločice.” “Mislim da si u pravu. Možda bih—” Prekinulo me kucanje na prednjim vratima. Zatim se začuo glas . “Juhuuu ! Claire?” “Mama?” Theo i ja smo razmijenili pogled. “Ne bih trebala svoja vrata ostavljati otključana, draga. Netko bi ti mogao ušetati unutra.” Pojavila se na ulaznim vratima kuhinje i primijetila Thea. “Oh, zdravo!” “Zdravo.” kimnuo je Theo. “Oprosti molim te, nisam znala da imaš društvo.” Ali njen osmijeh mi je rekao koliko je bila sretna zbog toga. Spustila je svoje vrećice s namirnicama koje je nosila i popravila svoju paž frizuru boje meda. ovo je.”moj prijatelj Theo MacLeod. On mi pomaže s “Mama, kuhinje renoviranjem “Kako divno!” Moja majka je zakoračila u kuhinju i svukla svoje rukavice. “Drago mi je što smo se upoznali. Ja sam Carol French.” Theo je prihvatio ruku, koju je ispružila. “I meni je drago, gospođo French.” Zatim je gurnuo oba dlana u džepove. “Oh, molim te. Zovi me Carol.” Spustila je svoje ruke na kukove i izgledala ushićeno. “Navratila sam samo da ti donesem neke namirnice.

Prošli put kad sam bila tu, tvoj frižider je bio praktično prazan.” Razgovarala je sa mnom, prividno, ali ni u jednom trenutku nije sklonila oči s Thea. “Hvala. Upravo smo procjenjivali naš rad na kuhinjskim ormarićima. Zar boja nije ispala prekrasna?” Zakoračila s am u stranu kako bi im se mogla diviti. “Mmm, lijepo.” Uputila je ormarićima kratki ravnodušni pogled i zatim se fokusirala na Thea. “Čime se ti baviš, Theo? Da li si građevinar

ili nešto slično?” Njegovi obrazi su se blago obojili. “Ne.” “Samo pri ruci, onda?” Namignula mi je. “To je uvijek korisno. Tvoj otac je čista katastrofa u tom području. Ja praktično moram pozvati nekog svaki put kad želim da okačim sliku na zid ili promijenim običnu sijalicu!” “Mama, tata je sudac. On je u drugim stvarima dobar.” 15

travertin – porozni sedrasti kamen svijetle, najčešće žućkaste nijanse

123

Naš svet knjiga

Odmahnula je rukom kroz zrak. “Pretpostavljam. Theo, da li si

onda učitelj?” Theo, koji je izgledao pomalo uspaničen, uputio mi je pogled koji sam shvatila kao pitanje. O, točno. On želi znati što da kaže. Nisam još uvijek imala prilike da o tome razmislim —što je naša priča ? Odlučila sam da krenem nečim što jebiznis bilo blizu “Theo imassvoj vlastiti .” istini. “O poduzetnik! Kako lijepo.” Njene oči su se spustile s Theovog lica, niz njegove grudi i široka ramena. “I tako zgodan.” Theovo lice je poprimilo tamnu nijansu ljubičaste boje. Djelovao je potpuno obeshrabreno pred mojom majkom, što je meni bilo na neki način smiješno. Bio je tako hladan kad igra svoju ulogu, ali biti ono što jest pred ljudima mu je bio pravi izazov. Jadničak. “Kako slatko, on se zarumenio!” Majčin zvonkasti smijeh ispunio je prostoriju. “Claire, nemam riječi da opišem koliko je divan. Gdje si ga skrivala sada, blesava djevojčice?” “Mdo ama, sada je dosta. Nisam ga nigdje skrivala.” Pokušavala sam da sretnem Theov pogled da ga malo umirim, ali on nije gledao u mene. I da li sam umišljala ili se on lagano kretao u smjeru stražnjih vrata?

“Pa, koliko dugo se viđate?” “Ne toliko dugo.” “Mjesec dana?” “Tako nekako.” Usplahirena, pokušala sam ponovno da ostvarim kontakt s Theovim očima, ali on je imao taj čudni prazni pogled na licu, dok je zurio u zid iza mene. “Theo.” Okrenula se prema njemu, sklopljenih ruku . “Što imaš u

planu sutra navečer na Badnju večer?” “Uh.” Progutao je. “Nisam siguran.” “Moraš doći k nama. Claire ti može objasniti gdje se nalazi.” Gestikulirala je u mom smjeru. “Clairin otac i sestra bi te sigurno rado željeli upoznati, a ja sam specijalista za pripremu glazirane pršute.” “Mama, ne vrši pritisak na njega.” Otpilila me kratkim coktanjem. “Besmislica, ne vršim pritisak. Ja jednostavno proširujem pozivnicu. Nemamo baš često priliku da dovedeš dečka na božićnu večeru.” Okrenula se opet prema Theu. “Krumpir a la gratin. Francuski kruh. Kolači od karmeliziranog luka. Kandirani bademi. Zvuči dobro?” O, Isuse. “OK, to bi bilo dovoljno.” Primila sam je za ramena, okrenula i pogurala je kroz trpezariju do dnevnog boravka . “Sigurna 124

Naš svet knjiga

sam da moraš krenuti sada. Moraš obaviti još mnogo priprema za sutrašnju večeru.” “OK, OK, ostavit ću vas dvoje same.” Viknula je u smjeru Thea. “Drago mi je da smo se upoznali, dragi. Nadam se da ćeš uspjeti doći sutra na večeru.” meni je također bilo drago.” Theo je došao u trpezariju i podigao jednu“I ruku u znak pozdrava. Ispratila sam majku prema izlazu. “Hvala što si donijela namirnice.” “Nema na čemu.” Snizila je svoj glas na nivo šapata . “On tako dobro izgleda!” Namrštila sam se zbog njenog iznenađenog prizvuka u glasu. “Da li te je to šokiralo?” “Pa, on izgleda mnogo bolje od bilo koga s kim si se ranije viđala.” “Hvala.” Otvorila sam ulazna vrata. Bila je u pravu. Trebala sam ih . zaključati “Odakle je njegova obitelj?” “Connecticut,” lagala sam. Bilo je to iznenađujuće lako. “Connecticut!” Njen pogled je zasjao. “Što je s fakultetom? Da li znaš gdje je studirao? Da li je negdje na Istoku? Yale je u Connecticut-u. Da li je pohađao Yale?” “Doviđenja, mama.” Praktično sam je izgurala van. “Hvala što si svratila.” “Doviđenja, draga.” Poslala mi je poljubac i navukla svoje rukavice. “Obavijestit ću tatu da se viđaš s možda Yale-muškarcem. Njegov fakultet—on će biti oduševljen!” “Noć.” Zatvorila sam vrata. Mislim da je majka još uvijek pričala. Kad sam se okrenula, Theo je također stajao u dnevnom boravku. S obučenim kaputom. “Da li odlaziš?” pitala sam iznenađeno. “Aha. Ja ne mogu—ovo je bilo—” Zastao je, pritisnuo usnice u čvrstu liniju, dok je jednom nogom cupkao, bez prestanka. “Moram ići.” “Zašto?” “Ja ne mogu ovo. Oprosti.” “Ne možeš što? Gledati u nove pločice?” “Ne. Ne mogu se viđati s tobom.” Spustila sam ruke na bokove. “Ja nikad nisam rekla da izlazimo.” “Tvoja majka jest. I ti je nisi ispravila.” Namrštila sam se. “Što sam trebala reći? ‘Ne, mama. Mi ne izlazimo, ja sam ga unajmila da se pretvara da je moj dečko na Elysinom 125

Naš svet knjiga

vjenčanju. Sada se samo jebemo i bojimo kuhinjske ormariće.’ To je samo riječ, Theo. Ona znači da dvoje ljudi provode vrijeme zajedno. To je sve.” Mučio se da pronađe pravi odgovor, dok je njegovo čitalo tijelo isijavalo potrebu da ode. “I kakva su ono trabunjanja oko Yale-a?” konačno je rekao. “I tvoj tata je sudac? Nisi mi to nikad spomenula.” “Zbog toga što mi da je to važno ! Kakve veze ime čime se moj otacnikad bavi?nije Ne palo morašnas pamet njim izlaziti.” “Opet ta riječ,” optužio me je, dok su mu se dlanovi stezali u šake. “Rekao sam ti na samom početku da ne izlazim sa ženama. Ne izlazim. Ne viđam se s majkama na božićnim večerama i pakleno sam siguran da se ne viđam s očevima sucima.” “Nikad te to i nisam tražila! Moja majka je bila ta koja te pozvala na božićnu večeru, ne ja!” eksplodirala sam, mahajući rukama. Ovo je bilo nevjerojatno! Upravo je uništavao savršeno lijep dan koji smo imali i ponašao se kao da sam ja učinila nešto pogrešno . “Znaš što, ti si bio taj koji je došao na moja vratanoći.” i rekao dajesam mu potrebna. Ja sam savršeno u redu s jednom Bila to potpuna laž i moje ušibila su počele peckati, ali sam svejedno nastavila. “Što si uopće mislio time? Potrebna sam ti za što?” Njegova vilica je bila čvrsto stegnuta, a mišići na vratu skupljeni. “Pogriješio sam. Nisi mi potrebna ni ti, niti bilo tko drugi. Ovo je bila jebena greška.” Projurio je pored mene i napustio kuću. Moje tijelo je prštalo od bijesa, dok mi je krv ključala. On laže! Bio je užasan glumac kad nije igrao svoje uloge, ali što bi mi dobro donijelo da krenem za njim i saspem mu to u lice? Bio je tako prokleto tvrdoglav—on nikad neće priznati da je u krivu niti će mi ikad priznati istinu o tome što ga je toliko preplašilo. “Jebi se, Theo MacLeod!” proderala sam se u smjeru vrata, koja je zalupio za sobom. Trenutak kasnije, čula sam da je upalio svoj automobil i žestokom brujanju motora. “Meni ovo nije potrebno u životu! Uzmi

svoje tajne i laži i svoj veliki kurac i gubi se napolje. I ostani tamo!” završila sam glasno, prije nego što sam se okrenula na peti i krenula uz stepenice. U s pavaćoj sobi, bacila sam se na plahte, koje su još uvijek mirisale na njega i glasno vrisnula u madrac. Ovo je bilo tako nepravedno! Ja sam igrala po njegovim pravilima! Kad se pojavio na mojim vratima sa svojim tužim očima, grabežljivim rukama i požudnim usnama, nisam ga ni u jednom trenutku preispitivala! Potrebna si mi, rekao je, glasom pune sirove emocije. Nikad nisam čula takvu sirovost od njega. Ali jesam li pitala zašto? Da li sam ga pitala što se to dogodilo što je uzrokovalo da 126

Naš svet knjiga

promijeni svoje mišljenje? Da li sam izložila niz uvjeta za daljnji seks? Ne! Povukla sam ga unutra s te hladnoće i učinila najbolje što sam umjela da otklonim bol kakvu god je osjećao. Mislila sam također, da sam obavila prokleto dobar posao! Nikad ranije nisam čula muškarca da tako glasno stenje.

Niti sam zahtijevala što samdaučinila jest da sam predložila palačinke . Theoslijedeći je bio tajput—sve koji je ponudio mi pomogne oko kuće i da me odvede u kupovinu. Onaj Theo koji je rekao da mi je cijeli dan na raspolaganju. Da li je moguće da ga je moja majka toliko mnogo preplašila? Da li je riječ izlazak potakla neku vrstu instinkta da bježi, poput lakog plijena pred svojim predatorom? Nije bila moja krivica što je bila tako uzbuđena što ga je upoznala. Ona je pokušavala samo biti ljubazna pozivajući ga na večeru. I zašto je dovraga bilo toliko bitno čime se moj otac bavi?

Okrenula sam se na leđa i zabuljila u strop. Da je bio neraspoložen injemu mrzovoljan i pomislila se panika gradila u. tijekomcijeli danadan, i damožda je mojabih majka bila samodaokidač da eksplodira Ali nije—bio je cijeli dan opušten i sretan. Smješkao se. Smijao. Bio je pomalo tužan kad je pričao o svom bratu, ali nije zbog toga postao snužden. Što mi je to promaklo? Gdje sam to pogriješila? Ovo je sranje. Ja nisam nigdje pogriješila. Suze su kliznule niz moje obraze, čineći me još bjesnijom. Neću plakati zbog njega. Poznajem ga manje od tjedan dana, za Boga miloga! Zašto uvijek moram biti tako prokleto emotivna? Ali gubitak njega urezao se u mene dublje nego što je trebao, jer

kad je otišao, odnio je sa sobom mnogo više od sebe. Odnio je nadu. Odnio je mogućnosti. Odnio je onaj mali dio mene, koji je još uvijek vjerovao u bajku.

Bilo je tako mnogo djelića koji su otišli.

127

Naš svet knjiga

21. POGLAVLJE

YALE? Jebeni Yale?

Panika me ispunjavala, kao što helij ispunjava dječji balon i riječ Yale je iskočila širom ispred mojih očiju. Iznenada se nisam mogao sjetiti zašto sam bio ovdje ili što sam radio ovdje ili kako ću nestati odavde—ali znao sam da to moram učiniti. Od trenutka kad je Clairina majka ušetala, osjećao sam se na rubu. Nisam se susretao s majkama. Koja majka želi za svoju kćer čovjeka poput mene? Poduzetnik? Jebi me! I njen otac je bio sudac. Prokleti sudac. Prema mom iskustvu, suci nisu bili ljubitelji ljudi koji su počinili kazneno djelo, pa čak iako je to bilo

gotovo prije deset godina i ako sam uredno odslužio svoju kaznu. To je bilo takvo sranje. Možda sam samo godinu dana proveo u ćeliji, ali te jebene rešetke me prate svugdje i uvijek će me pratiti. Ljudi će me nastaviti osuđivati zbog te greške do kraja mog života. Nikad se neću osloboditi svoje prošlosti—nikad. Da i ne spominjem prijevaru osiguranja i pranje novca.

Moja sadašnjost također nije bila previše sjajna. “Sranje!” Lupio sam šakom po upravljaču, dok sam sam se brzo udaljavao od Clairine kuće. Zašto Claire nije mogla jednostavno reći da smo prijatelji, kao što je rekla meni za doručkom? Bio sam u redu s tim da budemo prijatelji. Da nije potvrdila vjerovanje njene majke da smo nešto više od prijatelja, možda i ne bih pobjegao tako brzo. Ja ne izlazim sa ženama. Nikad. Izlasci znače vezu. A veza znači da moraš biti iskren prema nekome. Moraš tu osobu pustiti unutra. Duguješ im istinu. Duguješ im vrijeme. Duguješ im povjerenje. Ja to nisam mogao.

Pa zašto si onda dovraga otišao kod nje prošlu noć? Promeškoljio sam se u svom sjedalu. Nisam želio odgovoriti na to pitanje. 128

Naš svet knjiga

Samo sam želio otići kući i zaboraviti na ovo. Zaboraviti na nju.

129

Naš svet knjiga

22. POGLAVLJE

NA JUTRO BADNJEG DANA, izašla sam na kavu s Jaime i Margot.

“Kako se Jack drži s činjenicom da boravite u kući tvojih roditelja?”

pitala je Jaime Margot.

Nasmiješila se. “Dobro je. Muffy mu neprestano postavlja pitanja o izgledu njenog vrta, čak iako sam joj nekoliko puta rekla da je on farmer, a ne vrtlar. U njenoj glavi, prljavština je prljavština.” Jaime se nasmijala. “Bar se trudi.” “Da. A i Jack je prilično opušten glede toga.” Margot je rukom zakačila svoju plavu kosu iza uha. “Više je bio iznerviran zbog probe odijela koje mu se šije po mjeri.” “Vjerujem. Ali, bar je pristao da ga nosi.” Margot je uzdahnula. “Mislim da će mu biti izuzetno kad ta cijela stvar s vjenčanjem prođe. On baš ne uživa u tom silnom planiranju. Ponekad imam osjećaj da ga ta cijela stvar poprilično plaši.” “Zbog toga što je muškarac,” rekla je Jaime, kolutajući očima. “A on i nije naročito društven, pa je vjerojatno nervozan zbog toga što će biti u centru pažnje taj dan. Jednostavno mu reci da će svi gledati samo tebe.” Nasmijala se. “To i on stalno ponavlja, kad se pokušava izvući iz toga da nosi elegantno odijelo i cipele.” “Bit će on u redu. Sve se posložilo onako kako je i trebalo zar ne?” “Da, iako sam raspored sjedenja promijenila tisuću puta. Nevjerojatno je koliko ljudi ne razgovara jedno s drugima u tom

društvu.” Margot je uzela gutljaj kave i uputila mi smiješan pogled. “Claire, da li je sve u redu?” “Da,” Uzdahnula sam. “Samo sam umorna.” To je bila istina— jedva da sam uspjela sklopiti oči cijelu noć. “Kako je prošlo s unajmljenom pratnjom neku noć?” “Dobro. Zapravo, bolje nego dobro.” “Ispalo je da su poprilično kompatibilni,” rekla je Jaime, dok su joj se usne trzale.

Margot je podigla obrve. “Oh?” “Da. Dobro smo se proveli tu noć.” Napravila sam pauzu. “I sljedeću noć također.” 130

Naš svet knjiga

Jaime je umalo ispljunula svoju kavu. “Sljedeću noć! Nisi mi ništa spomenula o tome.” “Zapravo nisam imala prilike.” Odmahnula sam glavom, zureći u pjenu mog latte makiata. “To je bilo najluđe od svega. U petak večer m i je jasno dao do znanja da je to samo avantura za jednu noć, čak iako smo imali savršenu večer. Zatim se u subotu večer pojavio na mojim vratima i rekao ‘Trebam te.’” “Molim?” Jaime je spustila svoju šalicu na tanjurić s glasnim zvukom. “To je ludo.” “Ali stvarno slatko,” rekla je Margot. “Jest. I rekao je da ne zna gdje bi nas sve to moglo odvesti i ja sam rekla da sam u redu s tim, pa smo imali još jednu odličnu noć. Zatim je jučer ponudio da me vodi u kupovinu pločica i da pogledamo ponudu i mogućnosti za radne površine u kuhinji. Očigledno je nekada radio u toj trgovini kamena. I također ima svoj vlastiti postolarski obrt.” “Da li sada prezime?” “MacLeod.” Jaimine oči su se širom otvorile. Umalo sam ima se nasmiješila. Margot je napućila svoje usne. “Hmm. Ne zvoni mi u glavi. Da li je njegova obitelj podrijetlom negdje odavde?” “Ne vjerujem da bi mogla poznavati njegovu obitelj. Odgojila ga je njegova baka, ali ona je umrla. Njegov brat živi negdje u blizini i ima suprugu i troje djece.” Preostale detalje o njegovoj obitelji sam zadržala za sebe—Theo mi ih je povjerio i ne bih se osjećala ugodno da ih otkrijem, čak ni mojim prijateljicama. “Kupovina pločica ha?” Margotine oči su svjetlucale preko ruba njene šalice. “Kako romantično.” “Znaš što? Nekako i jest.” Nakrivila sam glavu. “Pa, bilo je romantično, a ujedno i nije. Nismo se držali za ruke, ljubili ili nešto slično, ali dopada mi se što mi je želio pomoći. U subotu večer je čak lakirao vrata kuhinjskih ormarića i zatim ih okačio jučer.” Jaime je zabezeknuto treptala. “Kad se useljava?” “Nikada. Moja majka se pojavila dok smo pregledavali uzorke pločica za pod i on se jebeno istraumirao.” “Zašto?” pitale su obje istovremeno. Slegnula sam bespomoćno ramenima. “Može biti bilo što. Djelovao je izuzetno nervozno čitavo vrijeme dok je bila tu, a to je ukupno pet minuta. Predstavila sam joj ga i vi znate kakva je moja majka, bila je toliko uzbuđena zbog upoznavanja i odmah se bacila s pitanjima na

njega. Ukorila me je što sam ga skrivala i pitala koliko dugo već izlazimo 131

Naš svet knjiga

i ja sam nešto izmislila—mislim da sam rekla oko mjesec dana. Očigledno mu se to nije svidjelo.” “Nije mu se svidjelo što?” pitala je Jaime. “To što sam joj dozvolila da pomisli da izlazimo. Njemu se ne sviđa ta riječ.” Zakolutala drugo dođavola mogla reći?” time. I “To sam i jejaočima. rekla.“Šta Alision je bio potpuno prestrašen činjenicom što je moj tata sudac.” “Zašto je to bitno?” pitala se Margot. “Nemam pojma. Pitala sam ga zašto se uopće vratio, zašto je rekao da sam mu potrebna.” “Što je rekao?” pitala je Jaime. “Rekao je da je to bila pogreška i da njemu nije potreban nitko i ništa. Dvije sekunde kasnije, napustio je kuću.” Moje prijateljice su bile šokirano tihe. Ali što su i mogle reći? a, suze su zaprijetile “Štosam nijeglavu u redu sa mnom ljudi?” podigla visoko. “Zašto sam Iz se ničeg ponadala nakon samo dvai glupa dana? Zašto on nije osjetio ono što sam ja?” Jaime mi je utješno trljala leđa. “Ne znam dušo. Ali uvjerena sam da se ne bi vratio da nije osjetio nešto. Da i ne govorim o tome da je potrošio čitav dan u renoviranju tvoje kuhinje. To nema nikakvog smisla.” “Znaš,” rekla je Margot. “Možda ga čak činjenica da ste u nekoj vezi i nije toliko uplašila, koliko činjenica da je shvatio da mu značiš mnogo više od neke obične prijateljice za seks.” “Ili je oženjen,” dodala je Jaime. “Još uvijek nisam potpuno uvjerena da nije.” “Ja u ovom trenutno u ništa nisam uvjerena.” Podigla sam ponovo svoju šalicu late makiata. “Ne mislim da je oženjen, ali on definitivno otežava mogućnost da mu se približiš.” “I Jack je također bio takav,” rekla je Margot. “Trebalo mu je dosta vremena da se otvori i čak i kad je to učinio, onda me pokušao odgurnuti od sebe. Čim je shvatio da osjeća nešto prema meni, zatvorio bi se u sebe.” Kimnula sam glavom ozbiljno. “Sjećam se tog perioda.” “I ja sam također pokušala da odgurnem Quinna od sebe,” rekla je Jaime kroz stisnute zube. “Čim sam shvatila da sam zaljubljena u njega.” “Theo nije zaljubljen u mene,” rekla sam zajedljivo. “Nije čak ni blizu toga.” 132

Naš svet knjiga

“Možda i nije,” priznala je, “ali čak i mala naznaka osjećaja može biti dovoljna da prestraši muškarca poput njega.” “Možda.” “Ja mislim da se on samo plaši.” Margotin glas je bio samouvjeren. “Kladim se s tobom u stotinu dolara da će se vratiti i ispričati se još u toku ovog tjedna.ćuNajkasnije do Nove “Prihvatit tu okladu,” rekla godine.” sam, razmišljajući o onih stotinu dolara koje mi je Theo vratio za doručkom jučer. Rado ću ih dati Margot ukoliko se pokaže da je u pravu, ali imala sam osjećaj da ću 1.siječnja biti za stotinu dolara bogatija. BADNJE VEČER KOD MOJIH RODITELJA je imalo sve svoje uobičajene čari, ali ih ja jednostavno nisam osjećala. Jela sam sva tradicionalna jela koja je majka servirala svake godine, glaziranu pršutu i krumpir a la gratin, karmeliziranu poslasticu s lukom, grilovane prokulice s bezukusno. ove godine je balzamikom Čak i svježe kruh. Alipudingu sve bilo čudnovato i jepečeni čokoladnom bake Flossie nedostajala uobičajena aroma, a i nisam baš uspjela da pogodim njegovu pravu teksturu. “Oprosti,” promrmljala sam kad je moja sestra tu činjenicu prokomentirala. Zatim sam rekla ono što sam zaista prvo pomislila .

“Znaš, uvijek se možeš ponuditi da ga ti napraviš, ako misliš da možeš bolje.” “Nema veze,” rekla je, gurnuvši zdjelicu dalje od sebe. “Svakako ga ne bih trebala jesti. Moram da izgubim nekoliko kilograma za ulogu koju sam upravo dobila.” “To je predivno dušo,” rekla je majka. “I Claire, ne brini se zbog pudinga. Vjerojatno su ti misli bile negdje drugdje dok si ga pripremala.” Njene oči su svjetlucale. “Na primjer, gdje?” pitala je Giselle, dok je umakala svoj prst u puding, koji je maločas odgurnula od sebe i zatim ga polizala.

“Na primjer novi zgodni dečko.” Gisellina usta su se širom otvorila. Čak je i moj otac podigao pogled sa svog pudinga, a nije postojalo mnogo stvari koje mogu mog oca omesti prilikom deserta. “Dečko?” ponovila je moja sestra.

“Da. Ona krije pravog komada od nas.” Moja majka se počela cerekati, dok su joj se obrazi bojali u ružičastu nijansu od popijenog vina. Kad smo već kod vina, posegnula sam za svojom čašom i otpila veliki gutljaj. 133

Naš svet knjiga

“Imaš dečka?” pitala je Giselle, očigledno šokirana. “Tko je on?” “Zove se Theo,” prasnula je moja majka, “i on je zaista divan. Navratila sam u nedjelju i bio je tamo pomažući joj oko renoviranja njenih kuhinjskih ormarića. Iako i dalje mislim da bi bijela boja bila mnogo bolja, draga.” se sviđa tamna,” sam, pokušavajući način kako da se “Meni izvučem iz ovoga, bez rekla da moram reći da Thea smisliti više nema u mom životu. “Pa, kako izgleda?” pitala je moja sestra. “On je tako zgodan,” maštala je moja majka. “Posjeduje svoj vlastiti biznis, podrijetlom je iz Connecticut-a i možda je čak i studirao na Yale u.” “Stvarno?” Moj otac je odmah živnuo. Poslije nogome ta i ptica, Yale je bila njegova naredna omiljena tema. “On nije pohađao Yale,” rekla sam.

Svi su setiho čekali istinu da inastavim i udahnulaIli ismijana sam duboko, pripremajuću da kažem budem sažalijevana. . I onda.

“Pohađao je državni fakultet Ohio. Igrao je američki nogomet tamo,” dodala sam, smješkajući se mom ocu. Theo je spomenuo da je igrao nogomet u srednjoj školi i na fakultetu, iako nije naveo detalje. Nisam imala pojma da li je uopće diplomirao ili nije. “Stvarno?” pitao je moj otac s blistavim izrazom lica . “Taj fakultet ima odličan studijski i sportski program.” “Da,” rekla sam, dok je moj um furiozno radio, kako bi bio korak ispred mog jezika. Moje uši su počele peckati. “Pa, da li je građen poput igrača američkog nogometa?” pitala je Giselle. “Apsolutno.” Otpila sam još vina. “Ne igra više, ali je zaista u

odličnoj formi.” “Njegovo ponašanje prema njoj je zaista slatko.” kimnula je majka sretno. “I zaista samo po načinu na koji ju gleda možeš vidjeti koliko mu je stalo.” Teško sam progutala. “Ipak, sve je to još uvijek jako svježe.” “Da li će navratiti večeras?” pitala je majka, puna nade. “Ne, on je večeras kod svog brata. Ima tri nećakinje koje naprosto obožava.” “Zvuči poput pravog ulova,” rekla je Giselle. “Voljela bih ga upoznati. Što imate u planu za doček Nove godine? Zašto ne bi svi zajedno isplanirali nešto?” 134

Naš svet knjiga

“Oh, ne možemo. Namjeravamo za doček Nove godine otići negdje.” Moj um je brzo razmišljao. “ Zapravo, mama, namjeravala sam te pitati da li bi mogli otići u kolibu na nekoliko dana? Željela bih je pokazati Theu.” “Naravno!” rekla je majka vedro. “Dat ću ti ključeve večeras. Baš sam bila tamo prošli tjedan, tako da je ostava napunjena namirnicama. Znaš li kako se uključuje grijanje?” “Ahmm.” Iskapila sam svoj cabernet, čestitajući sama sebi na odlično odigranoj predstavi. Otići ću u kolibu na nekoliko dana, vratiti se kući i reći da smo imali veliku svađu oko nečeg. Zatim ću tu istu stvar reći svima na poslu, kad se završi raspust. To će značiti da ću izgubiti vremena na renoviranje moje kuće, ali možda će mi mali odmor goditi. Mogla bih skicirati ili slikati, šetati po šumi, uživati u samoći. Ako ostanem kod kuće, gdje me čak i vlastiti krevet podsjeća na Thea, samo ću se valjati u samosažaljenju. 16 Giselle što usamdnevnom majci pomogla s posuđem, dok je s tatom igrala Nakon Scrabble boravku —“tata, spanx je definitivno riječ”—, otišla sam u krevet, pokupivši ključeve od naše obiteljske kolibe.

Uvijek sam Badnje večer provodila u kući svojih roditelja, u mojoj staroj sobi i mom krevetu iz djetinjstva. Bilo je to nekako blesavo, ali je to mnogo značilo mojoj majci, koja se još uvijek igrala Djeda Mraza , postavljajući darove za mog oca, Giselle i mene ispod božićnog drvca .

Na božićno jutro, tradicija je nalagala da svi obučemo svoje božićne pulovere i zajedno otvaramo darove, nakon čega bi nam otac pripremio jaja sa šunkom, dok smo majka i ja pravile rolnice s cimetom. Kasnije, pravili bi pravu toplu čokoladu i gledali film „Divan život17“ dok smo ispijali toplu čokoladu iz velikih, duguljastih šalica, koje je moja majka zvala „šalice za zagrljaj“ jer si ih morao obuhvatiti s oba dlana. Često sam kolutala očima na majčine blesave tradicije, ali duboko u svom srcu sam znala da ću jednog dana vjerojatno raditi iste stvari za svoju djecu. Ukoliko ih ikad budem imala. Depresivna, ugasila sam lampu i povukla pokrivač do brade. Čula sam tihi odjek zvončića s božićnog CD -a, koji je moja majka

svake godine puštala, kad bi Giselle i ja otišle u krevet, uporno nas pokušavajući uvjeriti da zaista postoji Djed Mraz. 16 17

Spanx – kompanija koja se bavi proizvodnjom donjeg rublja, naročito poznata po svojim steznicima za žene. It's a wonderful live – film, klasik iz 1946.g. Glavne uloge glume James Steward i Donna Reed. Radnja filma je o američkom poslovnom

čovjeku, koji je na rubu samoubojstva na sam Badnjak. Tada se pojavljuje njegov anđeo čuvar Clarence, koji ga želi odgovoriti od čina, pokazujući mu kako bi njegov grad, obitelj i poznanici izgledali da se nikad nije rodio. Pokazao mu je, da je njegov životdragocjen i mnoga dobra se ne bi dogodila, da se nije rodio.

135

Naš svet knjiga

Ali, nije postojao Djed Mraz. Ni uskršnji zeko, ni Zubić Vila, ni Šarmantni Princ, koji će me poljupcem probuditi ujutro “Seronja,” promrmljala sam. Zatim sam se okrenula na stomak, sklopila čvrsto oči i pokušala zaspati.

136

Naš svet knjiga

23. POGLAVLJE

NIJE POSTOJALO NIŠTA DEPRESIVNIJE nego biti sam za Božić. Znao sam to, jer sam tako mnogo blagdana proveo u bijednim hotelskim sobama, jedući kinesku hranu i gledajući Božićnu priču18. Nikad mi ne

može dosaditi gledati taj film. Nakon što sam ga prvi put pogledao kao dijete, znao sam sanjariti o tome da imam takvu obitelj —osornog, ali smiješnog tatu poput Starog; slatku majku, punu ljubavi; brata približnih godina, s kojim sam se mogao igrati. Želio sam biti Ralphie. Želio sam da osjetiti to iskustvo kad mu otac kaže da postoji još jedan poklon iza božićnog drvca. Želio sam da moj najveći životni problem budu slomljene naočale. Želio sam pretući Farkusa. Želio sam se osvrnuti na svoje djetinjstvo i zaključiti da je ono bilo najljepši poklon koji sam ikad dobio. Moja baka mi je obezbijedila neke lijepe stvari. Igračke, koje sam želio, odjeću, koja mi je bila po trebna, knjige, koje sam uglavnom ignorirao. Najviše sam volio Lego kockice, posebno modele od kojih su se mogli izgraditi zrakoplovi ili helikopteri. Za Božić je uvijek pekla

kolačiće i pečeno pile, te ga servirala s pire krumpirom i slasnim umakom. Bilo je zaista ukusno, ali svaki put bi mi krenula voda na usta kad bih se sjetio obroka koji je Clairina mama opisala. Pitao sam se što bi im Claire rekla o meni da sam otišao na večeru. Da li bi im rekla istinu? Nije da je ona znala pravu istinu.

Namrštio sam se, dok sam bezglavo mijenjao programe na mom starom televizoru. Svaki put kad bi se sjetio kako sam je ostavio i izjurio van, osjećao sam se kao govno. Nije da nisam svakako namjeravao

otići—ali učinio sam to nešto žustrije, nego što sam prvobitno planirao. Uputio sam joj također i neke teške riječi. Time sam očigledno povrijedio njene osjećaje. Shvaćanje da sam je povrijedio, činilo je da se moje grudi A Christmas Story – film, koji se smatra jednim od najboljih božićnih filmova ikad. Četrdesetih godina u jednom ma lom mjestu odrasta Ralphie Parker (P. Billingsley). Živi s mamom, tatomi mlađim bratom Randyjem. Najbolji prijatelji su mu Flick i Schwartz, a najveći problem 18

dječak nasilnik Scut Farkus, koji njega i njegove prijatelje dočekuje na putu do školei često tuče. Ralphie od Djeda Mraza želi samo pušku karabinku s dometom od 200 metara, model BB, s kompasom, ali njegova majka ne misli da je to baš dobar dar. Slično misli i učiteljica, koja je Ralphieju dala nisku ocjenu za sastavak na temu "Što želim za Božić". Čak i Djed Mraz kaže: "Malac, izbit ćeš si oko!" . Ralphie je očajan, jer ako svi misle da ne treba dobiti pušku, neće je ni dobiti, a drugi dar ne želi. No ima netko tko ipak misli drugačije. U međuvremenu, Flicku će se zalijepiti jezik za ledeni s tup, Ralphie će pred ocem opsovati i, što je najgore, u trenutku bijesa, očaja i straha izmlatit će Scuta do krvi.

137

Naš svet knjiga

stisnu i zavuku u neku špilju. Ona zapravo nije učinila ništa pogrešno, a ja sam je primorao da se osjeća loše. Bože, ja sam takav seronja. Pronašao sam televizijski program, koji je prikazivao Božićnu priču i odgledao sam nekoliko minuta, ali čak me ni to nije moglo oraspoložiti. Uzdišući, ugasio sam televizor i bacio daljinski upravljač na kauč. Josie Aaron su me i sezvali i slali poruke, pozivajući da dođem , napisala me je Josie. Imaju večeras kodi njih. Djevojčice raduju što ćete vidjeti dar za tebe. Molim te, dođi. I ja sam također imao darove za njih, koje sam im planirao odnijeti sutra, ali večeras sam se osjećao zaista usamljeno. Možda će me pogled na njih, dok budu cijepale ukrasni papir s kućice za lutke koju sam im kupio, ipak oraspoložiti. Nakon brzog tuširanja, obukao sam se i utovario vrećicu i veliku kutiju u moj automobil. Prije nego sam se uključio u promet, poslao sam Josie poruku da sam na putu i pitao da li joj je potrebno donijeti nešto od namirnica. Dok sam što čekao njenkodno odgovor, sam poruku od Johna Salingera, je bilo imeprimijetio za tipa koji mepristiglu je angažirao za prljave posliće. Obično bih bio uzbuđen zbog izglednog priliva gotovine, ali danas sam samo zurio u njegovu poruku i niz brojeva koje je u njoj poslao, osjećajući mješavinu žaljenja i nelagode.

Koliko dugo ću uspjeti ovo raditi, a da me ne uhvate? Bio sam dobar u svom poslu, ali duboko u sebi osjećao sam da je samo pitanje vremena kad ću biti uhvaćen. Pomaganje Claire posljednja dva dana i posjeta trgovini s kamenom i pločicama, podsjetila me je na činjenicu koliko sam volio tu vrstu posla. Osjećao sam se korisnim. Potrebnim. Iskreno, nisam se mogao čak ni sjetiti razloga, zbog kojeg sam dao otkaz . Vjerojatno sam počeo osjećati nemir i odlučio da je vrijeme da idem dalje. Odustajanje od dobrih stvari je bila moja specijalnost. Clairino lice se pojavilo u mojim mislima i sklopio sam oči, uzdišući duboko i želeći da mogu osjetiti njen miris. Jebeno mi je nedostajala. Bilo mi je žao što sam je povrijedio. Želio sam da stvari mogu biti drugačije—da ja budem drugačiji—ali, nisam mogao. Josie je odgovorila da joj ništa nije potrebno i uzvratio sam da ću biti kod njih uskoro. Zapamtio sam broj koji mi je John Salinger poslao,

obrisao poruku i isparkirao automobil s parkiranog mjesta. Možda ga nazovem kasnije.

Na putu do Josie i Aarona, uvježbavao sam što ću im reći. Ispričat ću se za ono jučer i ponovno ponuditi plaćanje Aaronovog liječenja, bez da zvučim uvredljivo ili ponižavajuće. Aaron se ionako već osjećao loše zbog sebe samog. Ali, ako odgovor na moje dvojbe ne leži u tome da ga 138

Naš svet knjiga

tetošim, a niti da ga napustim, onda mora postojati nešto između toga što bi trebalo funkcionirati. Mora postojati neki način da mu pomognem, bez da budem otežavajući faktor. Ukoliko ćeš ostati i živjeti ovdje trajno, mogao bi biti veća podrška . Mršteći se, odbacio sam tu misao za sada, čak iako sam znao da je istina.Skrenuo Ali to je značilo ću sveprilaz morati promijeniti. sam nada njihov i primijetio da je netko već očistio svježi snijeg s prilaza. To je bio dobar znak . Izvukao sam dar za djevojčice iz prtljažnika mog automobila, položio ga na svoje rame i krenuo prema kući. Kroz prozor sam mogao vidjeti odsjaj svjećica na božićnom drvcu, a i dopirao je zvuk glazbe također. Dječji smijeh. Nasmiješio sam se. Sve su to dobri znaci Nakon što sam pokucao na vrata, otvorio sam ih blago. “Ima li nekog?” “Ujače Theo!” vrisnuo je dječji glas . sam ovdje!” u dnevni boravak i nogom gurnuo vrata iza mene.“Hej!” “ViditeUšao što imam “Što je to?” Tri malene djevojčice okružile su me poput štenadi, skakajući gore dole od uzbuđenja. “Ne znam! Pronašao sam to vani na trijemu. Hajde da pogledamo.” Spustio sam kutiju na pod i one su odmah svoje ruke spustile na nju. “Ima i poruka na kutiji,” rekla je Ava, dok su njene oči sijale od

uzbuđenja. “Za Avu, Hailey i Peyton!” Pogledala me je. “Za ostalo mi je potrebna pomoć.” Promrsio sam njenu tamu kosu . “Piše: ‘Morao sam ovo donijeti malo ranije, jer se bojim da ne može proći kroz dimnjak. Ho ho ho! S ljubavlju, Djed Mraz.’” Tri mala osmijeha su se još više proširila. “Možemo li otvoriti?” pitala je Hailey. “Naravno.” Odmaknuo sam se malo od njih i promatrao ih kako trgaju ukrasni papir. Nisam mogao skloniti osmijeh s lice. Ovo je bilo točno ono što mi je trebalo.

“Što je to?” Moj brat je izašao iz kuhinje, brišući ruke s kuhinjskom krpom. “Djed Mraz nam je donio... dvorac iz snova !” vrisnula je Ava. Zaglušujući vrisak sreće i veselje probijao je kroz moje uši. “Vidi koliko

je velika. I ima i namještaj unutra!” Sutra ujutro, pronaći će i svoje tri lutke položene ispod božićnog drvca. Možda ću svratiti ujutro rano kako bi ih mogao promatrati dok otvaraju svoje darove. 139

Naš svet knjiga

“Ovo je dar od Djeda Mraza, tata !” objavila je Hailey. “Vau,” rekao je Aaron, spuštajući se na koljena kako bi se mogao diviti daru. “Djed Mraz je doista morao znati koliko ste bile dobre ove godine.” “Možeš li je otvoriti?” pitala je Peyton. “Naravno .” Aaron ponovno. pomoći s tim, dok mama se i japodigao završimo večeru.”“Možda će vam ujak Theo “Oh, mislim da to mogu odraditi.” Skinuo sam svoj kaput i prebacio ga na kauč. “Samo da uzmem nož. Odmah se vraćam.” Ostavio sam djevojčice, koje su dodirivale kutiju s puno ljubavi i slijedio svog brata u kuhinju. “Hej, Josie.” Stajala je za štednjakom i okrenula se da me pozdravi preko ramena. “Hej. Tako mi je drago što si došao. Da li si donio nešto božićnog uzbuđenja sa sobom, ha?” “Nisam to bio ja, već Djed Mraz,” rekao sam, grabeći jedan nož iz držača“.Hvala ti.” Moj brat me je potapšao po ramenu i spustio glas. “Nisi to morao učiniti.” “Želio sam to.” “Ti si im uljepšao večer.” Bacio sam pogled prema njima, gdje su i dalje stajale, smiješeći se . “I one su uljepšale moju večer.” KASNIJE, kad su nam trbusi bili puni, posuđe od večere se natapalo, a

djevojčice se očajnički borile protiv odlaska na spavanje, moj brat, Josie i ja sjeli smo sa šalicama kave bez kofeina u dnevni boravak. Oni su sjeli na kauč, a ja sam izabrao fotelju preko puta njih. “Kada njih tri zaspu, imam još nekoliko darova za njih koje moram unijeti,” prišaptao sam. “To je previše.” Josie je odmahnula glavom, povlačeći svoje noge ispod sebe. “Nakon svega što si činio za nas posljednjih nekoliko mjeseci, nisi morao da im kupuješ sve te darove.” “Ja sam to želio.” Aaron je spustio svoju šalicu na stol, nagnuo se naprijed, oslanjajući se laktovima na koljena. “Imam namjeru da ti otplatim za sve što si nam omogućio. I to ću uraditi, bez da ti kažem koliko sam zahvalan, iako ti i to želim naglasiti. Josie mi je rekla koliko si učinio za nju i djevojčice, dok me nije bilo.” “One su i moja obitelj.” I bio sam im potreban. Otpio sam gutljaj kave, trudeći se da ne dopustim da ni tračak ljutnje oboji moje lice i 140

Naš svet knjiga

uništi ovu lijepu večer. Ovo je bilo najljepše Badnje večer otkad se mogu sjetiti.

“Jesmo,” rekla je Josie ozbiljno. “Kako se ti osjećaš?” pitao sam je. “Odlično. I prije nego što pitaš, imam zakazan termin kod liječnika u petak prije posla,” rekla je. “Dobro.”

“Otišao sam na sastanak anonimnih alkoholičara jučer,” rekao je Aaron. Zurio sam u svog brata. “Zaista?” Kimnuo je. “I išao sam i danas, a namjeravam ići i sutra.”

“To je odlično, čovječe.” Već sam bio primijetio koliko dobro izgleda. Bistar pogled i fokusiran . “Ponosan sam na tebe.” “Bio si u pravu. Nisam se ponašao kao suprug ili otac. Nisam se ponašao kao pravi muškarac. Ne kao onaj koji želim biti.” Kimnuo . “Možeš postati.” “Hvala tisam ,” rekao je, to dok su mu oči sjajile. “Zbog toga što nisi odustao od mene.” Mučio sam se da pronađem pravi odgovor. Moje grlo se stisnulo.

“Nema na čemu.” “Pa, reci nam što ima kod tebe ovih dana.” Moj brat se naslonio unatrag i uzeo svoju šalicu kave. “Radiš li ikakve poslove?” “Ponekad, tu i tamo. Zapravo, upravo je jedan poslić iskrsnuo.” Josie se namrštila tužno. “Željela bih da to ne moraš raditi.” “Josie,” moj brat ju je upozorio. “Mi ga ne moram osuđivati.” “Ne osuđujem ga.” Odmahnula je glavom, spuštajući ruku na grudi. “I vjeruj mi, zaista sam zahvalna za financijsku pomoć koju si nam pružio. Ali, ja sam zabrinuta da će te jednog dana…” Njen glas je pukao. “Znam,” priznao sam. “I ja sam također ponekad zabrinut.” “Jesi li? Uvijek djeluješ tako hladan i smiren u vezi toga.” “Zato što nema smisla da se brinem. Briga ništa neće promijeniti. Ali, u posljednje vrijeme…” Sranje. Želim li zaista ovo reći? “U posljednje vrijeme što?” inzistirala je. Odlučio sam da budem hrabar. “U posljednje vrijeme, točnije u posljednjih nekoliko dana, razmišljao sam o svom stolarskom obrtu. Nekako mi to nedostaje.” “Bio si dobar u tome,” rekao je moj brat iskreno. “Nikad nisam razumio zašto si odustao od toga.” “Time nisam toliko zarađivao, koliko sam zarađivao… radeći druge stvari. I uvijek sam se osjećao tako nervozno i nelagodno ukoliko 141

Naš svet knjiga

bi se na jednom mjestu zadržao predugo. Ali možda... Ne znam. Možda sam to sada prevazišao.” “Zašto ne pokušaš ponovno?” pitala je Josie. “Mogao bih.” Protrljao sam stražnji dio vrata. “Razmislit ću o tome.” je Aaron bih uložiti, s tobomali u “Mogao bihpartnera ti pomoći,” . “Krenuo to ukoliko želiš . Ja ponudio nemam novac koji bi mogao mogao bih podignuti kredit, kad nađem posao. Mogli bismo i uštedjeti nešto novca. Investirati u opremu i alat. Reklamirati se. Poznajem mnogo građevinara, koji bi nas možda angažirali.” “Ja mislim da je to odlična ideja,” rekla je Josie oduševljeno. “Vas dvojica bi bili fantastičan tim.” “Razmislit ću o tome,” rekao sam ponovno. Vjerojatno bih u međuvremenu i sam trebao pronaći pravi posao, dok ne stanemo na noge. Možda bi me trgovina s kamenom i pločica ma primila natrag na pola radnog “Što te vremena. je navelo da počneš ponovno o tome razmišljati?” pitala je Josie. “Pomagao sam svojoj prijateljici u renoviranju kuhinje i zaista

uživao u tome.” “Kuhinje? Hmmmm.” Josiene obrve su se podigle. “ Veoma interesantno. Tko je ta prijateljica?” “Netko koga sam nedavno upoznao.” “Da li je taj netko lijep?” Moj vrat je oblila vrućina, ali odgovorio sam iskreno. “Da.” “Da li se... viđaš s njom?” Nevjerica koju sam čuo u bratovom glasu rekla mi je koliko me je dobro poznavao. “Ne.” Uzdahnuo sam i sklopio oči na sekundu. Clairin povrijeđeni

izraz lica je bio još svježe urezan u mojim mislima. “Samo smo se družili. Ali ja sam sve sjebao. Uobičajeno.” “Želiš li razgovarati o tome?” “Ne. Ne znam. Možda.” Jesam li želi? Da li bi se bolje osjećao, ako razgovaram s nekim o tome? Možda će, ako im kažem što se dogodilo, oni potvrditi da sam učinio ispravnu stvar što sam okončao stvari na način koji jesam. Josie se nasmiješila suosjećajno. “Na tvom licu vidim izraz čiste agonije.” “Pričaj,” rekao je moj brat. “Što si učinio?”

142

Naš svet knjiga

Odlučio sam pokušati. “Zaista mi se sviđa ta djevojka. Tek sam je upoznao prošli tjedan, ali nešto u vezi nje me privuklo. Ona je zaista drugačija od bilo koje žene, koju sam ikad upoznao.” Josie se nasmiješila. “Na koji način?” “Ona je jednostavno… fina. Slatka. Pametna. Zabavna. I tako prokleto talentirana. Ona je umjetnica i stvara tako fantastične joj nedostaje samopouzdanja. Ona misli da nije dovoljno dobrastvari, kako ali bi

pokušala prodavati svoje umjetnine, tako da nikad nije ni pokušala.” “Od čega se uzdržava?” pitao je Aaron. “Ona je učiteljica likovnog u osnovnoj školi. I zaista je i u tome dobra. Bio sam joj pratnja na vjenčanju petak večer i sve njene kolege s posla su govorile koliko je fantastična u svom poslu.” “Vau,” rekla je Josie. “Zvuči zaista kao dobar ulov.” “Jest. Ona je na toliko načina drugačija od mene, ali zaista nas je nešto snažno udarilo.” I udarali smo se žestoko, pomislio sam u sebi. sjajnujekemiju “Imamo .” “Patu... u čemu onda problem ?” pitao je Aaron. “Problem je u tome da sam sinoć bio kod nje, kad se pojavila njena majka. Claire me upoznala s njom i ona je počela postavljati sva ta pitanja u vezi mene. To me je izbezumilo. Njen otac je sudac, za Boga miloga. To nisam znao.”

“Ah.” Moj brat je odmah shvatio. “Nisi joj rekao za tvoju kaznenu osudu.” “Ne. Nekako nikad nisam uspio da to učinim.” Odmahnuo sam glavom, mrzeći dio koji slijedi. “Tako da sam praktično pobjegao. Rekao sam neke usrane stvari i nestao .” “Zašto? Zar misliš da bi se povukla, kad bi joj rekao istinu?” “Možda. I ja bih razumio ukoliko bi to učinila. Ali, bit je u tome da je to mnogo više od toga,” priznao sam. “Način na koji me gleda, način na koji mi vjeruje—tjera me da se osjećam ludo dobro.” “I ti ne želiš to da izgubiš,” rekao je Aaron. “Ti misliš, ukoliko bi znala istinu o tebi, da te više nikad ne bi gledala na takav način. Nikad ti više ne bi vjerovala.” “Zašto bi?” “Zato što ćeš ti to zaslužiti.” Josie je spustila svoju šalicu na stol i nagnula se naprijed. “Ja ne kažem da će to biti jednostavno, ali ako ti se zaista sviđa, onda je to vrijedno pokušaja, zar ne?” “Ali čemu to?” pitao sam. “Zašto prolaziti kroz sve te poteškoće da joj dokažem da mi može vjerovati, kad ću ja kad tad opet nešto sjebati. Kad sam ja bio sposoban da sačuvam neku dobru stvar?” 143

Naš svet knjiga

“Ja ne znam odgovor na to pitanje ,” rekla je. “Ali, ja te nikad nisam čula da govoriš o nekom na ovakav način.” “Ni ja,” rekao je Aaron. “Da li želiš biti s njom?” pitala je Josie. “Mislim da želim.” Prošao sam rukom grubo kroz kosu. “Da.” joj pruži da te prihvati kakavdobru jesi,” rekla . “I pruži “Onda sebi priliku da priliku budeš sretan s njom. takvog Da sačuvaš stvar,jekao što si sam rekao.” “Misliš da odem k njoj i kažem joj istinu. Da zatražim još jednu priliku?” “Da,” rekla je čvrsto. “Ali moraš se ispričati zbog toga što si bio seronja i moraš to ozbiljno i misliti. Moraš je zamoliti za drugu priliku, kako bi mogao sve učiniti ispravno.” “Ali neću li joj time samo dati priliku da me otpili?” Slegnula je ramenima. “Pretpostavljam da je to rizik koji ćeš morati glasšto je prihvatiti. I nemoj to ni raditi, akoželi nisidaspreman ići ,do kraja.” postao oštriji. “Nijedna žena ne joj se laže Theo. AkoNjen je sve želiš samo seks i druženje, onda to i reci. Možda će biti u redu s tim. Ali, ukoliko ona želi više, a ti ne—” “Mislim da želim ići do kraja,” prasnuo sam. Na neki način sam osjećao olakšanje kad sam to rekao glasno, što sam zapravo priznao da osjećam nešto za nju, što nema nikakve veze sa seksom. “Ali, ja moram biti siguran u to. Ne želim je ponovno povrijediti.” “Onda si uzmi neko vrijeme da razmisliš o tome.” Nasmiješila se. “Donijet ćeš već pravu odluku.” Aaron je ustao. “Idem da provjerim djevojčice. Ako su zaspale, možemo iznijeti darove.” Nakon što je napustio prostoriju, Josie je progovorila nježnije, ali joj je glas i dalje bio kao čelik. “Budi pravi muškarac, Theo. Baš onako kako si rekao i Aaronu da bude. Budi muškarac koji priznaje svoje greške i preuzima odgovornost za ono što jest. Za ono što on želi biti.” Aaron se vratio natrag, smiješeći se. “Zrak je čist.” Podigao sam se na noge. “Hvala,” rekao sam tiho Josie. “Cijenim to zaista.” Slijedio sam Aarona u podrum i pomogao mu s iznošenjem darova, koje smo rasporedili ispod božićnog drvca, dok je Josie uzela tanjur s kolačićima i mrkvom koje su djevojčice pripremile za Djeda Mraza. “Nije baš mnogo, zar ne?” Grimasa je iskrivila bratovo lice. “Odužit ću im se slijedeće godine.” 144

Naš svet knjiga

Spustio sam ruku na njegova leđa. “Ovo je više nego što s mo mi imali u njihovim godinama. I one su sretne djevojčice, Aarone . Nisam ih nikad vidio sretnije, nego večeras.” “Ne zaslužujem ni njih, ni Josie.” Njegov glas je bio sirov od emocija. “Znao sam točno na što misliš kad si pričao o toj djevojci i te gleda. načinu“Jesi,” na koji složio sam Ja se.sam tako prokleto sretan.” “Jesi li ikad razmišljao o tome? Da osnuješ obitelj?” “Ne.” “Ti bi bio fantastičan tata.” Nasmijao sam se blago. “Nah.” “Bi, bi. Ti si fantastičan s mojim djevojčicama.” “To se zove biti ujak. Biti otac je …” Odmahnuo sam glavom. Koliko god sam ponekad uživao u ulozi tate, dvadeset četverosatna odgovornost na osamnaest godina—po djetetu—je bila zastrašujuća.

“Mogu bića zamisliti koliko ne je to teško. Ti si potpuno odgovoran za prava ljudska neprestano, samo povremeno .” “Točno. Ali, zajedno s tom odgovornošću dolazi i mnogo d obrih stvari. Postoji neka čar u tome da netko ovisi o tebi. Da si im potreban. Biti toliko voljen. Ja to više nikad ne želim izgubiti.” Njegov glas se s posljednjom rečenicom stišao. Pogledao sam njegov profil. “Da li se bojiš da hoćeš?” “Svake jebene minute,” šapnuo je, zureći ravno ispred sebe. “Ja ne želim biti poput njega.” Moje grudi su se stegnule i spustio sam svoju ruku oko njegovih ramena. “Ti nisi poput njega. Sve će biti u redu,” rekao sam mu. “I ja sam

tu za tebe. Ja ću uvijek biti tu za tebe.” Josie se vratila natrag s tanjurom, na kojem su ostale samo mrvice. “Izgleda li uvjerljivo?” Spustio sam svoju ruku, a Aaron se udaljio jedan korak . “Potpuno. Imam još nekoliko darova za njih u automobilu. Mogu li ih staviti ispod drvca?” “Svakako,” rekla je Josie. “Želiš li prenoćiti ovdje? Da ih promatraš dok budu otvarale darove?” Razmišljao sam kratko. “Svakako. Hvala.” Josie mi je donijela jastuk i pokrivač i razvukla kauč u dnevnom

boravku. Kad su se sva svjetla pogasila, osim svjećica na božićnom drvcu, kuća je uronila u tišinu. Ležao sam ondje u tami i razmišljao o Claire. Zapitao sam se da li spava ili je budna. Zapitao sam se kako je prošla večera kod njenih roditelja. Pitao sam se da li sam joj nedostajao. 145

Naš svet knjiga

Pitao sam se da li imam hrabrosti da odem do nje i pitam da mi pruži još jednu priliku.

Da li će me prihvatiti? Razmišljao sam o tome što moj brat ima u Josie i djevojčicama i kako bi bilo lijepo gledati ga dok korača prema tome da bude ta osoba— suprug, Tootac, mi jemuškarac—koja pružilo nadu. je želio biti.

146

Naš svet knjiga

24. POGLAVLJE

PET DANA NAKON BOŽIĆA, spakirala sam dvije torbe —jednu s odjećom, drugu s priborom za slikanje—i krenula prema izlazu iz grada. Nije mi bilo drago što odlazim u sred renoviranja kuhinje, ali svakako u tom poslu trenutno nisam pronalazila nikakvo zadovoljstvo. Bilo je mnogo zabavnije s Theom u blizini. Dok sam pakovala torbe i stalak za slikanje u automobil, moj mobitel je počeo zvoniti. Nisam prepoznala broj pozivatelja . Tko bi me uopće mogao zvati u devet ujutro?

“Halo?” “Claire, ovdje Theo.” Moje izdajničko srce je zakucalo brže. “Što želiš? I otkud ti uopće ovaj broj?” “Sa stranice Vrući Komadi za Najam. Unijela si ga prilikom svoje registracije na web stranicu.” Namrštila sam se. “Moram se izbrisati sa stranice.” “Da, moraš.” Pauza. “Moram te vidjeti.” “Mislila sam da ti ne trebaš nikoga i ništa.” Nisam čak ni znala zašto me je to toliko povrijedilo—rekao mi je otvoreno na dan kad smo se upoznali da nije vezan ni za kakvu osobu, mjesto ili stvar i da mu se to upravo tako i sviđalo. Zar sam zaista mislila da sam ja možda izuzetak? Bila sam takva jebena budala.

“Oprosti što sam to rekao. Nisam to ta ko mislio.” Šta? Oklijevala sam. “I trebalo ti je tjedan dana da to zaključiš?” “Zapravo, da. Trebalo je. Ali želio bih s tobom osobno o tome razgovarati.” Dio mene je želio popustiti i vidjeti se s njim, ali ja sam naučila svoju školu s Theom. “Pa, ja ne mogu. Upravo krećem gore u kolibu na nekoliko dana.” “Kakvu kolibu?” “Obiteljska koliba.” “Sama?” “Da, sama,” prasnula sam, iznervirana zbog toga što mu je sada stalo do mojih planova. “Želiš znati zašto? Zbog toga što ti nisam mogla 147

Naš svet knjiga

dozvoliti da mi uništiš božićnu večeru, objavljivajući da smo raskinuli, pa sam morala izmisliti laž da idemo na romantični odmor zajedno.” “Dozvoli mi da pođem s tobom . Da stvarno pođem s tobom.” “Zašto? Da me možeš opet pojebati i ostaviti?” Nije mi bilo nalik da budem tako oštra, ali me je definit ivno doveo do ruba. Sada želi da mi budemo “Nestvarnost? . Molim tePrekasno! Claire, ja samo želim razgovarati s tobom. Neću te

čak ni dodirnuti.” “Ha! Ne vjerujem ti, gospodine Ja Nisam Dobar u Prestajanju.” “Najavili su mnogo svježeg snijega. Ulice će biti užasne—ne bi trebala voziti sama.” “Riskirat ću.” Izdahnuo je glasno. “Što je potrebno da učinim da bi me saslušala?” “Ne znam, Theo. Zaista ne znam.” Spustila sam slušalicu. A zatim briznula u plač. VOŽNJA do kolibe uobičajeno je trajala oko četiri sata, ali snijeg je počeo padati sat vremena nakon što sam krenula, tako da mi je trebalo oko šest sati. Pokušavajući da skrenem svoje misli s Thea, slušala sam audio knjigu. Međutim, moja audio knjižnica je bila krcata s ničim, osim romantike i nakon tri sata slušanja, bila sam iznervirana i frustrirana s nevoljkosti glavne heroine da se obaveže prekrasnom tipu, koji ju je želio. “Odrasti!” proderala sam se na nju. “Da li znaš koliko mnogo žena bi željele da imaju muškarca koji je toliko zaljubljen u njih? Ne mogu te zaista podnijeti više!” Isključila sam audio knjigu i uključila NPR radio19, ali sam prilikom skretanja na dugi put do obiteljske kuće za odmor i dalje bila razdražljiva. Moje raspoloženje se blago popravilo kad je u moje v idno polje ušla koliba, prekrivena snijegom, poput bijele glazure na kućici od medenjaka. Mi smo je oduvijek zvali “koliba,” ali jedino zajedničko što je naša kuća imala s kolibom bilo je to što je izgrađena od drveta i što se nalazila u šumi. U stvarnosti, to je bilo 380 kvadratnih metara čistog luksuza. Obzirom da moja majka ima strah od letenja, a moj otac

obožavao putovati, izgradili su kolibu nakon što su se vjenčali kako bi imali mjesto gdje mogu uvijek otići. Dok smo odrastale, sestra i ja 19

National Public Radio – Nacionalni javni radio

148

Naš svet knjiga

provodili smo svako ljeto ovdje, a moji roditelji su planirali nakon umirovljenja preseliti ovamo.

Ljeta su bila prekrasna, ali ja sam uvijek više voljela zime ovdje— snijeg je činio da sve izgleda kao u zemlji čuda, a igra svjetla i sjene prilikom ranojutarnjih izlazaka sunca, čije zrake su se probijale kroz gole grane je bilo boja neopisiv. Uvijek sam bila ptice inspirirana kao i blagimbreza naznakama kad bi se zaustavile poput time kardinala,

plavca i crvendaća da se hrane iz hranilica za ptice koje smo otac i ja kačili na stabla. Prva stvar koju sam željela jest prošetati jednom od staza kroz šumu, ali morala sam obući zimsku opremu. Bilo je bar trideset centimetara snijega.

Nakon što sam deaktivirala alarm, ušla sam i zatvorila vrata iza sebe. Torbu s odjećom odnijela sam na kat u svoju sobu, dok sam torbu s priborom za slikanje ostavila pored ogromnih staklenih prozora, koji su dosezali od poda do stropa, ne obraćajući pažnju na šumu i smrznuto jezero. Brzim pregledom ostave, i zamrzivača uvjerilatrgovine sam se das imam dovoljno namirnica, ali i afrižidera ću morati otići do obližnje namirnicama kako bih kupila mlijeko i svježe proizvode . Ipak, ne nužno odmah—bila sam nestrpljiva da izađem van i prodrmam svoje noge

nakon tako duge vožnje. Brza šetnja će mi savršeno odgovarati, a zatim ću se suočiti sa klizavim ulicama opet. Obukla sam skijaške hlače i čizme, koje sam pronašla u ostavi, a zatim sam svoj vuneni kaput zamijenila skijaškom jaknom i kopala po zimskoj odjeći u potrazi za toplom kapom, šalom i rukavicama. Gurnula sam svoj mobitel i ključ u jedan džep i izašla napolje, duboko udišući svježi, hladni zrak, dok su mi se pahulje snijega spuštale na jezik. Bilo je tako spokojno—sve što sam mogla čuti bio je vjetar koji šiba kroz stabla, pjev ptica i škripa snijega ispod mojih stopala. Ali nisam mogla pronaći mir i inspiraciju . Oboje mi je izmicalo, dok sam šetala, praveći pauzu samo kad sam stigla do ljuljačke koja je još uvijek visjela s jednog stabla, nedaleko od kuće. Gurnula sam je i promatrala kako se ljulja naprijed i natrag, ali nisam sjela na nju. Umjesto

toga, zamišljala sam malog dječaka kako se čvrsto drži za gumu od koje je napravljena… prekrasni mali dječačić sa smeđim očima, koji pokušava pobjeći od događaja koji se odvijaju u kući. Moje grlo se steglo. Jesam li bila previše gruba prema njemu? Imao je težak početak života. Voljela bih da je bio otvoreniji prema meni u vezi toga, ali on je bio voljan da priča samo o bratovim problemima. Kad bi podijelio vlastita iskustva i osjećaje sa mnom, možda b ih ga mogla bolje razumjeti. 149

Naš svet knjiga

Uzdišući, nastavila sam hodati do kuće, upućujući mom stalku za slikanje tužan pogled, prije nego što sam zgrabila ključeve automobila. Nisam sam se osjećala dovoljno inspiriranom da slikam, tako da mogu i otići po namirnice za slijedećih nekoliko dana. Izgleda da će slijedećih sedamdeset dva sata biti dugi i usamljeni za mene.

PADAVINE SNIJEGA SU SE POJAČALE, a ulice su bile još gore. Već je pao mrak kad sam se konačno vratila iz trgovine, smrznuta do kostiju . Pristavila sam slatki krumpir s čilijem da se kuha, i dok je hrana polako krčkala, priuštila sam sebi dugo i vruće tuširanje, a zatim obukla toplu pidžamu. To je bila jedna od dobrih stvari boravka ovdje gore—cijeli dan sam mogla ležati u vrećastim pidžamama. Upravo sam se ušuškavala na kauču sa svojim Kindle-om, kad sam začula grubo kucanje na prednjim vratima. Što dođavola? Tko bi to mogao biti? Oprezno sam prišla ulaznim vratima i provirila kroz jedan od prozora, koji su pružali bočni pogled na trijem. Napolju je bilo hladno, ali senzori pokreta su aktivirali svjetlo na trijemu. Bio je to Theo. Gotovo odmah je u meni buknula bitka, jedna strana je zahtijevala

da ga pustim unutra i saslušam ono što ima reći, a druga očajna da brani svoj beskompromisni stav. Izgledao je tako dobro! I tako je hladno i snježno vani, a on je vozio cijeli ovaj put da te vidi! Koga boli briga kako izgleda! On svoj vreli izgled koristi kao oružje—nemoj da te zavara! On vjerojatno samo jednim pogledom može otopiti ovaj snijeg. Odmaknula sam se od prozora, ali ne na vrijeme da spriječim da me vidi. “Claire,” viknuo je kroz vrata. “Molim te pusti me unutra.” “Ne!” Prekrižila sam prkosno ruke. “Zašto bih?”

“Vozio sam osam sati kroz mećavu da bih razgovarao s tobom.” “Onda si uzaludno potrošio svoje vrijeme. Kako si me uopće pronašao?” “Nazvao sam u kuću tvojih roditelja.” Moja vilica je pala i otvorila sam širom vrata . Snijeg se zakovitlao i pretvorio u gustu bijelu prašinu. “Ti si što?”

150

Naš svet knjiga

“Hvala Bogu. Napolju je jebeno hladno .” Gurnuo je vrata iz sebe i udahnuo duboko. “Isuse Hriste, ovdje nešto tako prekrasno miriše. I tako je toplo, a ti si tako prelijepa.” Neće me obmanuti ovim laskanjem. Ali moje srce očigledno nije primalo poruku koju sam mu bijesno slala. Zakoračila sam unatrag, prekriživši majku ?” svoje ruke preko grudi. Nema prolaza . “Nazvao si moju “Morao sam. Kako bih saznao adresu ove kuće.” “I ona ti je dala?” Zakolutala sam očima. “Hvala, mama! Grdila me zbog otključanih vrata, ali odaje moju lokaciju virtualnom neznancu!” “Ali ja nisam stranac. Ja sam tvoj dečko, sjećaš se? I bila si tako razočarana zbog toga što smo se morali naći ovdje , umjesto da putujemo zajedno do kolibe zbog poslovnog putovanja u Chicago, koje je iskrsnulo u posljednji tren, pa sam ti želio poslati cvijeće da se iskupi m prije nego što i sam stignem.” Zakoračio je prema meni i ja sam podigla ruke . tamo gdje jesi.” i jednostavno gledao u mene. “Nedostajala “OstaniPrestao “OK.” se kretati si mi.” “Ne mogu vjerovati da je moja majka pala na tu priču.” Njegova usta su se podigla u blagi osmijeh. “Ja mogu biti veoma šarmantan kad to želim.” “To nije šarm, to su laži. I više ti kod mene neće upaliti.” Uspjela sam reći, iako mi je od tog osmijeha zatitrao stomak. “Igrala sam igru u skladu s tvojim pravilima, a ti si me potpuno pregazio.” Njegov osmijeh je iščezao i zamijenio ga je smrtno ozbiljan izraz lica. “U pravu si. Žao mi je.” “Ja čak nisam ni željela igrati tu igru.” “Znam.” “Tako da ako si ovdje samo kako bi me pitao da zaigramo još jednu rundu seksa bez ikakvih očekivanja, odgovor je ne.” “Nisam zbog toga ovdje. Ja želim više.” “Želiš više?” treptala sam. Da li je ovo stvarno? “Da.” Stajala sam tamo, potpuno nijema. Nisam imala pojma što da uradim.

“Smijem li prići bliže?” pitao je. “Pretpostavljam,” rekla sam oprezno, dok sam nervozno uvijale prste na mom struku. 151

Naš svet knjiga

Prišao je i zatvorio distancu između nas, sve dok nam se grudi nisu gotovo dodirivale. Njegove oči su bile iskrene, a zvuk njegovog glasa ozbiljan. “Oprosti što sam onako otišao. Nisam se smeo onako ponašati prema tebi.” “Zašto si to onda učinio?” što samstvar se uspaničio. Uvjerio sambiti sebedio datvog je onoživota što radimo samo “Zato privremena —nisam namjeravao . To je značilo da ti ne moram reći stvari o sebi koje ne volim dijeliti.” “Na primjer?” Udahnula sam glasno. “O Bože, ti si oženjen.” Njegovo čelo se naboralo. “Šta? Ne . Ja nisam oženjen.” “Onda što je u pitanju?” “Pa, mnogo stvari.” Tapkala sam bosim stopalom po podu . “Slušam te.” “Ja sam sjebao svaku dobru stvar u mom životu, odustajući od nje. Bježeći od nje.” “I?” “I razlog zašto ne puštam nikog da mi se previše približi jest zbog toga što ja znam da ću ih razočarati.” Nešto je stisnulo moje srce, ali dala sam sve od sebe da to ignoriram. “I?” “Postoje neke stvari u mojoj prošlosti na koje nisam ponosan.” “A to je?” Pogledao me ravno u oči. “Prije devet godina, osuđen sam za kazneno djelo i odležao sam godinu dana u zatvoru.” Osjećala sam se kao da me udario. Kao da me je udario ravno u stomak. “Šta?” Koje kazneno djelo? Nešto poput... ubojstva? Povukla sam se korak unatrag. “Što si učinio?” “Ukrao sam automobil,” rekao je činjenično hladno, s ozbiljnim izrazom lica. “Bila je to glupa, sjebana, pijana večer s prijateljima koja se otekla kontroli. Sram me je zbog toga i mrzim o tome pričati, ali j a učinjeno ne mogu promijeniti.” “Zašto mi to nisi rekao ranije?” pitala sam. Moje misli su se prevrtale. Kako se osjećam povodom ovog? Što li je još skrivao od mene ? Nije ni čudo što je toliko izbjegavao da priča o sebi! Ali također sam imala i izvjesno suosjećanje—otkrivao je upravo duboke osobne strahove i osjećaje. Zato je trebalo im mnogo hrabrosti. Theo je gurnuo svoje ruke u džepove jakne. “Nisam mislio da je to potrebno. Tek smo se bili upoznali i to nije nešto što ljudima odmah serviram na stol.” 152

Naš svet knjiga

Pretpostavljam da imam razumijevanja za to, ali ipak. “Što je s

onim poslije? Što je s onom noći kad si se vratio? Što je sa čitavim slijedećim danom koji smo proveli zajedno?” “Mogao sam to učiniti tada,” priznao je, “ali nisam vidio smisao u tome.” “Smisaoprstom je da sam ti ja vjerovala, a ti nisi vjerovao meni!” viknula sam, upirući u njegove grudi, a zatim u svoje . Lice mu se razvuklo u grimasu . “U pravu si. I duboko u sebi, znam da je djelomični razlog zašto ti nisam rekao bio taj što si imala toliko povjerenja u mene. Način na koji si me gledala, ja…” Odmahnuo je glavom i slegnuo bespomoćno ramenima. “Nikad me nitko nije gledao na takav način. I osjećao sam se tako dobro zbog toga. Nisam želio da to izgubim.” “Ti si mislio da ti neću vjerovati, ako saznam istinu?” “Da. Mislim, zašto bi?” . A ja je nekad pogriješio nisi ni svoja prošlost osoba“Svatko koja nekog osuđuje . Ali ti, Theo. mi čakTinisi pružio priliku danisam ti to kažem! Bio si previše zauzet time da me držiš na distanci, tako da me možeš odbaciti i ne osjećati ništa kasnije!” “Zbog toga što sam mislio da nisam dovoljno dobar za tebe , Claire.” Prišao mi je i spustio svoje ruke na moja ramena. “Rekao sam ti to od samog početka.” “Na meni je bilo da donesem tu odluku ,” rekla sam kroz stisnute zube.

“Znam.” Sklopio je oči na trenutak. “Oprosti što ti nisam vjerovao i zbog toga što sam te onako napustio. Ja nisam dobar… u tome da pustim ljude u sebe. Nikad nisam ni bio .” Cijenila sam njegovu iskrenost, ali sam ipak bila oprezna. Kako ćemo nastaviti poslije ovog? “Pa što ćemo sad?”

“Sada ću te zamoliti da mi pružiš još jednu priliku.” Knedla se formirala u mom grlu. Ja sam bila osoba koja je vjerovala u pružanje druge prilike, ali bila sam uplašena. “Ne znam, Theo.” Suze su se zatalasale u mojim o čima i mučila sam se da odgovorim.

“Već dva puta si otišao i ostavio me da se pitam što nije u redu sa mnom da uvijek gajim neku nadu. Ja ne želim biti povrijeđena.” “Dođi ovamo.” Povukao me na svoje grudi i prepustila sam se svojoj potrebi da plačem, jecajući tiho, dok je on nastavio pričati. “Napravio sam mnogo grešaka u svom životu i vjerojatno ću nastaviti da ih pravim. Vozeći se ovamo večeras, stalno sam se pitao 153

Naš svet knjiga

zbog čega bi mi dovraga pružila drugu priliku. I istina je—nemam jebenog pojma.” Usprkos svemu, to me nasmijalo pomalo kroz moje suze.

“Ali znam da bi trebala. Ne zbog toga što sam to zaslužio. Ne zbog toga što sam ja savršen muškarac. Ne zbog toga što bi mogla imati boljeg Napravio pauzu. I“jednostavno Ali ja nikadmoram nisam zna da možeš.” osjetio—Bog ovakvu magiju poput ove kad smojezajedno.

vjerovati da se to ne događa često u životu.” Šmrcnula sam. “Ni ja ne vjerujem da se događa često.” “Pa, što kažeš? Možemo li pokušati iznova? Da si damo stvaran početak ovaj put, mjesto onog lažnog?” Željela sam to. Duboko u svom srcu, željela sam to. Ali bio mi je potreban trenutak. Morala sam razmisliti. I zaista mi je bila potrebna maramica. “Daj mi minutu, u redu?” Pustio me je i otišla sam u kupaonicu u prizemlju. Nakon što sam upotrijebila maramica, pogledala sam se ui crvenog ogledalo,nosa stenjući u sebi zbog pola mojihkutije otečenih očiju, uplakanih obraza . Ali ovo sam bila ja—stvarna, neprikrivena ja. Ja, kojoj lako izađu modrice, koja je bila duboko osjećajna i plakala kad je bila tužna . Nisam imala

nikakvu želju da to krijem. Ukoliko me je želio pustiti unutra, morao je prihvatiti cijelu mene. I dati cijelog sebe.

Našla sam ga u dnevnom boravku, sjedeći na kauču, ali ustao je čim me je ugledao. “Jesi li OK?” “Da.” Iznenadilo me koliko je postojano moj glas zvučao. Koliko je samouvjereno djelovao moj stav. “Da li si ozbiljno mislio kada si rekao da želiš više?” “Da.” Rekao je ozbiljno, gledajući me direktno u oči. “To znači otvoriti mi se. Biti iskren . To znači da mi moraš pokazati tko si ti zapravo—ne samo šarmantni Vrući Komad za Najam, Theo Woodcock, već tko si ti. Theo MacLeod.” “Hoću.” “I to znači da nećeš nestati kad stvari ne budu magične.” “Znam.” “I to znači da ćeš morati ponovno zaraditi moje povjerenje.” Kimnuo je. “Znam. Spreman sam ga zaraditi.” Umalo sam se slomila i bacila mu se u zagrljaj, ali ostala sam snažna, sklopivši ruke ispred sebe. “Dobro. Jer ovo neće biti lako. Krenut

ćemo s jednom noći iskrene konverzacije o pravom tebi, prošlog i sadašnjeg.” 154

Naš svet knjiga

Kimnuo je, ali ne mogu reći da nije izgledao nervozno. “OK.” “I nećemo se dodirivati,” nastavila sam. “Mi već znamo koliko

dobro funkcioniramo u seksualnom smislu, ali ja želim više od toga.” “I ja to također želim.” “Da li se slažeš sa svim uvjetima?” “Da.”aliZastao rećionda da sam sretan zbog toga što te ne mogu dodirnuti, ako jejeto. “Neću potrebno, se slažem.” “To je ono što je potrebno. Ja moram točno znati tko je osoba kojoj dajem ovu priliku, Theo. To je jedini način na koji ću saznati da li si ti netko kome mogu vjerovati svojim cijelim srcem. I ako želiš išta manje od toga, onda bih trebao sada ustati i otići odavde.” Pokazala sam rukom u smjeru prednjih vrata.

On ih nije čak ni pogledao. “Ne,” rekao je, sigurnim i postojanim glasom. “Želim ostati.”

155

Naš svet knjiga

25. POGLAVLJE

KONAČNO sam prodisao. Solidnih tjedan dana sam se osjećao kao da ne mogu dobiti dovoljno kisika, kao da mi je tank parkiran na grudima, ali sada, kada sam ovdje i kad me pitala da ostanem, prodisao sam. Nije bila jednostavna odluka da dođem ovdje i kažem sve te stvari, da izrecitiram čitav popis svojih grešaka i molim za drugu priliku. Dio

mene je pomislio da bi možda mogla reći jebi se, ne i izbaciti moje dupe napolje—to bi zasigurno bilo njeno pravo. “Ali da li je ona takva?” pitao me Aaron na božićno jutro. Gotovo čitavu noć sam ležao budan, razmišljajući što da uradim. Podijelio sam svoje strahove s njim, dok smo promatrali kako djevojčice otvaraju darove. “Iz onoga što si rekao o njoj, ona djeluje više kao osoba koja prašta.” “I jest,” rekao sam, mršteći se dok sam prinosio šalicu kave svojim usnama. Moje misli su bile maglovite, vjerojatno zbog toga što sam tako malo spavao.

Prošlo je nekoliko minuta, prije nego što je ponovno progovorio. “Mogu li ti postaviti jedno pitanje?” “Svakako.” “Da li si oprostio sam sebi?” Nisam ga mogao pogledati. “Za što?” “Za bilo što.” Kad nisam odgovorio—nisam mogao odgovoriti— nastavio je. “Mislim da bi tu trebao početi. Sa sobom. I ja također moram početi od sebe.” “Bože. Ovo je zaista jebeno teško.” Spustio je ruku na moje rame. “Kao pakao teško, brate. Ništa nije poput ogledala koje te tjera da uvidiš istinu, dok bi ti mnogo radije da vidiš laž.” Njegove riječi su odzvanjale u mojoj glavi cijeli naredni tjedan. Bio je u pravu—ja moram prestati da izbjegavam razmišljanje o samom sebi i moram si početi postavljati teška pitanja. Nastavio sam ići u teretanu, a posjećivao sam i Aarona, uživajući s djevojčicama, dok je Aaron provodio vrijeme u traženju posla, a Josie radila. Ali proveo sam mnogo 156

Naš svet knjiga

vremena u svom stanu u samoći, pokušavajući da shvatim tko sam ja i što je još važnije, tko sam želio biti. Sada, sve to sam priznao Claire. “Aaron je u pravu—krivio sam sebe za noge stvari, mrzio se zbog njih. I nisam nikad do kraja oprostio sam sebi zbog skrivanja, dok ga je

naš otac zlostavljao. što sam razočarao trenera napustio školu. ZbogZbog toga toga što sam razočarao mojusvog baku. Zbog kad togasam što sam bio toliko postiđen da je nisam posjetio, sve dok nije već bila jako bolesna. Nisam si oprostio ni za počinjena kaznena djela.” Podigla je pogled s kuhinjske radne površine, gdje se mučila da prereže tikvu na pola. “Ali to zapravo nisu k aznena djela. Mislim, očigledno je krađa automobila kazneno djelo, ali ostale stvari koje si naveo su više stvari koje si učinio, a zbog kojih se osjećaš loše.” Moj stomak se prevrnuo. “Postojala su i neka druga k aznena djela.” aznenkroz a djela?” oštrim“K nožem zrak.Zatreptala je. “Misliš, kao množina?” Mahala je “Uh, da.” Kliznuo sam sa stolice na kojoj sam sjedio i opkolio šank da joj pomognem. “Ali to je sve prošlost. Obećavam ti.” Uzeo sam nož iz njene ruke i prerezao povrće na dvije polovine. Zurila je nepomično u mene. “Da li si ikad povrijedio nekog, Theo?” “Nikad. Radilo se isključivo o novcu. Nešto poput neugodnih poslovnih transakcija između—” “Ali, nisi više uključen u tako nešto?” Podigao sam dlanove u zrak u znak predaje. “Ne. Čist sam koliko je to god moguće i namjeravam to i ostati.” Već sam nazvao Johna Salingera i rekao mi da se povlačim iz igre. “Aaron i ja ćemo ponovno pokušati s stolarskim poslom, ali ću vjerojatno neko vrijeme raditi u trgovini s kamenom i pločicama. Sve dok ne uspijemo da stvorimo dobru reputaciju i ne steknemo redovne klijente.” “Dobro. Onda ne želim da čujem ništa više neugodno.” Posegnula je u ladicu i uzela veliku žlicu. “Ali hvala ti što si mi rekao istinu.” “Nema na čemu.” Eto. Još jedan ružni dio mog života sam ostavio iza sebe. Uzdahnuo sam i izdahnuo, imajući osjećaj da bi se moja pluća mogla raširiti deset puta više nego do sada. “Pa, nastavi.” Claire je podigla jednu polovicu tikve i počela je čistiti i dubiti. “Pričao si mi o opraštanju samom sebi?” “Točno.” Ponovno sam sjeo na stolicu, fokusirajući se na ono što sam ranije govorio. “Najsmješnija stvar se dogodila, kad sam sjeo i 157

Naš svet knjiga

zapisao sve stvari zbog kojih sam se osjećao loše i zurio u njih, tjerajući sebe da dobro pogledam u svaki od njih. Shvatio sam da su mi najvažnije bile one situacije u kojima sam iznevjerio ljude. Ljudi do kojih mi je stalo—moj brat, moja baka, moj trener. To su stvari zbog kojih ću si najteže oprostiti.”

Kimnula, također izdubi. spuštajući jednu polovicu na stol i podižući drugu da je “I što ti je to reklo?” “Pretpostavljam da sam sa sobom vukao mnogo tereta krivice, a trudio sam se najbolje što sam mogao da to samo ignoriram.” Počešao sam se po glavi. “Ja sam vrlo dobar u tome da zakopam bolne stvari, tako da se ne moram s njima nositi.” “Umjesto toga, ti si se stalno selio?” Kimnuo sam. “Da. Mnogo je lakše spakirati se i otići nekamo drugo, raditi nešto drugo, pretvarati se da si netko drugi, nego ostati na najiskrenije, mislim da jednomshvaćao mjestu što i suočiti sam U sameni sobom nisam uopće se radim. bi.seIako pojavio taj nemirni osjećaj, kao da sam zatvoren i morao sam izaći i jednostavno otići.” “Zanimljivo je to da si tako perceptivan kad je riječ o drugim ljudima, ali ne i u slučaju samog sebe. Zar ne?” Podigla je pogled, dok je stavljala malo vode na dno posude za pečenje. “Aha. Ali zato je postojao razlog ?” “Oblik samoobrane?” Namrštio sam se. “Pretpostavljam. Kad to tako postaviš, ja sam čak još već seronja, zar ne?” Spustila je izdubljene polovice tikve u posudu za pečenje, licem na dole. “Ne mislim da si se namjerno ponašao kao seronja. Mislim da su ti vjerojatno od početka podijeljene loše karte i ti se nisi nikad bavio time. Umjesto toga, glumio si. Bježao. Pretvarao se da si netko drugi. Sve to zajedno te sprječavalo da se suočiš sa onim što te tišti unutra.” Kimajući polako, promatrao sam je kako posudu za pečenje gura u pećnicu i podešava kuhinjski alarm. Izgledala je tako slatko u svojoj pidžami. Želio sam je tako očajnički držati opet u svojim rukama, ali obećao sam da je neću dotaknuti i namjeravao sam održati svoju riječ. “Mislim da si u pravu .” “Znaš što još mislim?” “Što?” Konačno se prestala kretati i stala preko puta mene, ruku položenih na radnu površinu između nas. “Zaista mi je žao zbog toga što 158

Naš svet knjiga

ste ti i tvoj brat doživjeli u djetinjstvu.” Njene oči su bile vlažne. “ Svaki put kad pomislim na to, poželim zaplak ati.” Moj primarni instinkt je želio promijeniti temu, ali umjesto toga, duboko sam uzdahnuo. “Hvala. Bilo je teško.” Zagrizla je svoju donju usnu, zureći u mene, dok mi je sjećanje na njene usne napalo sva čula. “Da li uopće želiš o tome razgovarati?” pitala je oprezno. “Jebote ne. Ali hoću.” Nasmiješila se nespretno, dok su joj iz oba oka kliznule suze niz obraze. Brzo ih je obrisala, kao da ih se srami, te obišla kuhinjski šank . “Znam da sam rekla da nema dodira. Ali ja te zaista moram zagrliti sada.” Ustao sam i ona je ušla u moj zagrljaj, podižući se na nožne prste kako bi mogla omotati ruke oko mog vrata. Omotao sam svoje ruke oko

nje i zakopao svoje lice u njenoj mirisnoj kosi, gušeći se kad sam shvatio . da jošŽelio uvijeksam vodijojborbu sasam sobom da nedazaplače reći da dobro, sam preživio i da ću biti bolje. Ali nisam mogao progovoriti—moje grlo je bilo previše stisnuto. Umjesto toga, samo smo držali jedno drugo. I to je bilo dovoljno.

NAKON VEČERE, kad sam konačno uspio kušati taj slatki, začinjeni čili čiji miris me mučio satima, pomogao sam Claire s posuđem. “ Ja zaista moram naučiti kuhati,” rekao sam joj, dok sam grebao ostatke s posude. “Ovo je bilo veličanstveno. Nikad mi ne bi palo na pamet da tikvu upotrijebim kao zdjelu.” “Bit će mi zadovoljstvo da ti dam recept.” Gurnula je srebrni pribor za jelo u perilicu za suđe. “Veoma je jednostavno, samo uključuje mnogo sjeckanja i dosta vremena za krčkanje.” “Također moram da nabavim jedan veliki lonac poput ovoga.” Bio je to teški i debeli emajlirani lonac. “To je nizozemska pećnica,” rekla je. “Da, definitivno ti treba jedan ovakav.” Nasmiješio sam se. “Također moram naučiti i ta fensi imena . I kad smo već kod fensi, ovo nije koliba.” “Napravljena je od drveta, zar ne?” Ali smijala se. “Aha, od otprilike pedeset tisuća stabala.” Zakolutao sam očima. “Kolibe nemaju stropove koji su dva kata visoki, velike televizore ravnih ekrana ili ovakve trjemove.”

159

Naš svet knjiga

“Pa, tako smo je uvijek zvali.” Zatvorila je perilicu za suđe i uključila je. “Ona je dio obiteljske tradicije, a moja majka tradiciji shvaća veoma ozbiljno, tako da se tu ništa ne smije mijenjati.” Obiteljske tradicije. Ja nisam imao ni jednu, osim ako ne računate ostavljanje ljudi na cjedilu. Razočaravanje istih. “Da li si često dolazila ovamo, dok si odrastala Naslonila se na ?” kuhinjski pult pored mene. “Da. Sutra ću ti pokazati omiljena mjesta i staze za ljubljenje .”

Prasnuo sam u smijeh. “Za što?” “Za planinarenje,” rekla je, dok joj je obraze oblijevala boja. “Mislila sam na planinarenje.” “Šteta.” Pogledao sam dole u nju, dok su nam se nosevi skoro dodirivali. “Meni se sviđa ljubljenje.” Nastupio je kratki trenutak napetosti.

“Uh, pokazat ću ti sobu u kojoj možeš spavati.” Požurila je da se odmakne od mene, krećući senaprema dnevnoj sobi. “Postoji lijepa soba u prizemlju s pogledom jezerovelikoj .” Jedini pogled koji sam želio bio je onaj koji sam mogao gledati s njom, ali kimnuo sam pristojno. “Savršeno. Hvala ti.” “Da li si ponio torbu sa sobom?” pitala je, gledajući naokolo. “Još uvijek je u automobilu. Idem po nju .” Zgrabio sam ključeve iz džepa kaputa. “Nisam bio siguran da li ćeš mi dozvoliti da ostanem.” “Nisam te namjeravala ni pustiti unutra ,” rekla je, prekriživši ruke pored grudi i zakoračivši unatrag, dok sam prolazio pored nje. “Ali si me smorio.” “Nije bilo baš teško,” zadirkivao sam je, hodajući unatraške prema vratima. “Nježnice.” “Ja jesam nježna.” Uspravila se. “Mogu to priznati. Ja vjerujem u druge prilike.” “Sreća za mene.” Njeno lice se zasjalo, a obrazi blago obojili u roza boju. Bila je tako

jebeno lijepa. Osjećao sam se kao da se nikad neću umoriti od gledanja nje. Od pričanja s njom. Od toga da budem s njom. Dok sam žurio, koračavši kroz snažan i ledenu mećavu prema svom automobilu, shvatio sam da je i mene uvjerila da također povjerujem u druge prilike.

“THEO.” 160

Naš svet knjiga

Pomislio sam da sanjam kad sam čuo da netko šapuće moje ime, ali trenutak kasnije, čuo sam taj šapat ponovo. Osjetio sam kako se madrac udubljuje, dok se ona uvlačila ispod pokrivača. “Theo.” Otvorio sam oči i gledao kroz tamu u njenom smjeru, dok mi je srce brzo li dobro . “Claire? “Dakucalo .” Privukla mi Jesi se još bliže?”i ja sam odmah obgrlio svojim rukama. “Samo si mi nedostajao.” “I ti si meni nedostajala.” “Mogu li spavati s tobom?” “Naravno.” Nisam bio siguran da li je mislila na pravo spavanje ili

nešto drugo, ali nisam je namjeravao iskušavati. Ukoliko je sve ono što je željela bilo da sklopi oči i dozvoli mi da je držim ovako cijelu noć , to ću i učiniti. “Ležala sam u svom krevetu gore i nisam mogla prestati misliti na sve ono što rekao.” rukai počivala je namoje mojim golim grudima, doksi jemijedan prstNjena micalalijeva naprijed nazad preko kože . “O svemu onom što si pretrpio.” Progutao sam teško i pokušavao ne misliti na svoj kurac. “Jesi li?” “Aha. I osjećala sam takvu tugu. Stalno sam zamišljala koliko je moralo biti teško dvojici dječaka da odrastaju bez svoje majke, s ocem koji vas je zlostavljao. To dvoje ljudi koji su vas morali voljeti najviše i brinuti se o vama.” Šmrcnula je i privukla mi se bliže, omotavajući svoju ruku oko mene. “Želim se vratiti u to vrijeme i zagrliti te. Zaštititi te. Spasiti te. Promijeniti tvoj život na takav način da se ni jedna loša stvar ne bi dogodila.” Poljubio sam je u tjeme . “Hvala ti. Ali znaš što? Izvukao sam se iz toga. I sada sam ovdje.” “Da.” Poljubila je moje grudi. Zatim je to učinila opet. Kod trećeg poljupca, ostavila je svoje na mojoj koži. Trljala je usnama moju kožu. Moj kurac se trznuo između naših tijela. “Uh, da li još uvijek primjenjujemo pravilo o nedodirivanju večeras?” pitao sam dok je nizala poljupce preko mojih grudi . “ Pitam za svog donjeg prijatelja.” “Prošla je ponoć,” šapnula je, dok je njen dah škakljao moje uho. “Tako da je već sutra.” “O jebeno hvala.” Okrenuo sam je ispod sebe. Povukla je gornji dio pidžame preko glave i izmigoljila se iz donjeg dijela, dok sam ja svukao svoje bokserice. Čim sam uspio dohvatiti njene usne, poljubio sam je gladno, strastveno, mahnito, kao da je ona bila 161

Naš svet knjiga

samo san, a ja u strahu da ću se uskoro p robuditi. Moje ruke su istraživale sve one dijelove njenog tijela koje su im tako nedostajale i koje su opet željele dodirnuti. Moj jezik je putovao niz svaku njenu oblinu i udubinu. Moj kurac se stvrdnuo i bolio me od potrebe da budem u njoj. Omotala je ruke oko njega, trljajući vrhom svoj klitoris i stenjala od . Kad gai je svom otvoru, zadovoljstva nestrpljive povukao sami se. Ukolikoželje ne stanem negurnula uzmem prema kondom sada, neću nikad. “Pričekaj,” šapnuo sam. “Dozvoli mi da uzmem—” “Moraš li?” Ponovno je posegnula za mnom. “Želim te osjetiti— pravog tebe—u sebi.”

Zarežao sam. “Ubit ćeš me.” “Ukoliko si zabrinut jesmo li sigurni, znaj da sam na piluli. Dođi,” nagovarala me je. “Dozvoli mi da te osjetim bez ikakvih prepreka između nas. Pa makar to bilo samo na minutu.” Minutu. Kako da ne. Kao da ću ja izdržati minutu, kad uđem u njoj.naknadno I ako to učinim, znao sam da nema proklete šanse da se zaustavim da stavim kondom. “Molim te,” rekla je nježno, nižući poljupce po mom vratu. “Potrebno mi je to. Potrebno mi je da osjetim tu bliskost s tobom.” Bože, želio sam to. Želio sam podijeliti nešto s njom što nikad ni s kim nisam podijelio. Želio sam da dobije mene na način kako nitko nije do sada. Ali ovo je bilo moje željezno pravilo. Nikad ga nisam prekršio— nikad. Ovo je bilo mnogo više od mog pravog imena ili krivičnog dosjea ili obiteljske povijesti. Ovo sam bio ja. Nezaštićen. U njoj. Ovo je bilo osobno. Intimno. To je značilo dosezanje nivoa povjerenja koje nikad ranije nisam dosegnuo. I uplašilo me je.

Ona je zastenjala, kliznuvši vrhom u svoj otvor. “Mmmmm, vidiš? Nije li to fenomenalan osjećaj?” Jebote, jebote jebote! Što je ovdje ispravno uraditi? Imao sam osjećaj da je ovo kritični trenutak—kao da će odluka koju ću donijeti promijeniti sve. Moja zadnja linija odbrane će biti probijena. Moj posljednji zid odbrane će pasti. “Hajde,” šapnula je. “Skoči.” Odustao sam od borbe, klizajući sporo u nju sa slatkim olakšanjem. Kad nisam mogao ući dublje, pogledala me je i čak iako je bilo mračno, znao sam kakvu mi poruku njene oči šalju. Vjerujem ti.

Vjerujem ti da me nećeš povrijediti. Vjerujem ti da me nećeš lagati . 162

Naš svet knjiga

Vjerujem ti da mi nećeš slomiti srce . Kad sam se pomicao duboko u njoj, zavjetovao sam se sebi da ću cijeniti to povjerenje. Da ću održati svoja obećanja. Da ću nekako postati onaj muškarac kojeg je vidjela kad bi me gledala, a ne onaj kojeg ja vidim kad se pogledam. Samo morao shvatiti tko je on. I kakosam ću ga natjerati da ostane.

163

Naš svet knjiga

26. POGLAVLJE

“DOĐI OVAMO, želim ti nešto pokazati.” Zgrabila sam Theovu ruku

omotanu rukavicom i povukla ga kroz snijeg prema stablima gdje je visjela ljuljačka napravljena od automobilske gume. Bilo je kasno poslijepodne, ali mi smo se tek maloprije uspjeli izvući iz kreveta. Snijeg je i dalje padao, temperatura je pala na dva ispod nule, ali je vjetar konačno oslabio i osjećala sam se prilično utopljeno. “Aha, evo je.” Theo se nacerio kad ju je vidio. Njegov osmijeh je bio tako drugačiji danas—on je bio tako drug ačiji. I dalje je bio isti tip, koji me obožavao zadirkivati i smijati se (bio je beskrajno zabavljen luksuznom opremljenosti “kolibe” kako ju je i on zvao, uključujući i pravljenje navodnika u zraku), ali nestali su oni oprezni odgovori i ozbiljni izrazi lica. Nije bilo ni tragova mračnim izrazima njegovog lica,

kad bi ga pitala o njegovoj prošlosti, obitelji ili njegovim strahovima. Ne mogu reći da je djelovao oduševljeno kad bi pričao o sebi, ali radio je ono što je rekao da hoće—puštao me unutra. “To je ona ljuljačka s koje si imala strah od pada?” ismijavao me. “Da.” Zakikotala sam se. “I u moju obranu, djelovala je mnogo više kad sam bila mala.” Odmahnuo je glavom, smijući se. “Penji se na nju. Zaljuljat ću te.” Provukla sam svoje noge kroz gumu i drža la se sa strane. Zgrabio me za struk, povukao natrag i zatim gurnuo naprijed. Smijala sam se,

ispravljajući svoje noge ispred sebe i naginjajući glavu unatrag, dok sam jurila kroz zrak, a pahulje plutale oko mene. Kad sam usporila, zarotirao me je tako da sam se vrtjela u vrtoglavim krugovima oko svoje osi. “Prestani!” vrisnula sam, ne mogavši od smijeha doći do daha .

“Neću biti u stanju da hodam kad siđem s ljuljačke.” Uhvatio je ljuljačku i umirio je. Sačekala sam nekoliko trenutaka prije nego sam pokušala sići, nadajući se da će se svijet oko mene prestati vrtjeti. Ali, kad se Theo nagnuo i poljubio me, osjećala sam još veću vrtoglavicu.

“Da li je bilo zabavno?” “Da,” rekla sam. “Ne bojiš se više padanja?” “Ne. Svakim danom postajem sve hrabrija, zar ne ?” 164

Naš svet knjiga

“Postaješ. Impresioniran sam. Slijedeće što ću raditi jest primorati te da staviš neke od svojih umjetnina na prodaju.” Namrštila sam se i sišla s ljuljačke. “Slijedeće na čemu ćeš raditi jest izgradnja tog tvog privatnog posla. Ne želim više da zarađuješ novac tako što ćeš sam sebe iznajmljivati kao Vreli Komad.” Bocnula sam ga kažiprstom po grudima. “Ti si moj vreli komad. I ja ne volim dijeliti svoje igračke.” Nasmiješio se i omotao svoje ruke oko mene. “Obećavam ti, sav sam tvoj.” Nikad mi takve izjave neće dosaditi. Proveli smo još sat vremena u prirodi—praveći anđele u snijegu, grudvajući se i pokušavajući hvatati snježne pahulje našim jezicima. Pokušali smo napravit snješka, ali snijeg je bio premekan. Na kraju je počeo puhati hladni vjetar i naši prsti su otupjeli od hladnoće, pa smo ušli u toplu kuću. Theonapravim nam je zapalio u kaminu, sam ja. skupljala da nam pravuvatru domaću toplu dok čokoladu Zatim je sastojke gledao ushićeno dok sam ja grijala mlijeko, šećer i štapić cimeta i vanilije u jednom lončiću, a odvojeno sam topila dobru tamnu čokoladu u dvostrukom kotlu. “Kakva je to stvar?” pitao je, dok mu se lice razvlačilo u grimasu.

Njegova kosa je bila vlažni, razbarušeni nered, ali izgledao je toliko dobro, da sam se morala nasmiješiti . “To je dvostruki kotao. Ne brini se, neće ti biti potreban.” Nakon što sam uklonila štapiće cimeta i vanilije iz posude s mlijekom, oprezno sam ga izlila u otopljenu čokoladu . “Što ako želim jednog dana za svoju djevojku napravit fensi toplu čokoladu?” Moje srce je ludo udaralo o moja rebra. “Onda možeš koristiti moj.” Umutila sam čokoladu s mlijekom i uputila mu sumnjiv pogled preko ramena. “Pretpostavljajući da sam ta djevojka ja.” “Mmm, tvoja stražnjica je fenomenalna, od tvojih kulinarskih sposobnosti mi curi voda iz usta, pružaš najbolje pušenje koje je muškarac ikad doživio. To si definitivno ti.” “Znala sam. Dovezao si se skroz dovde zbog hrane i seksa.” “Lagao bih kad bi rekao da te stvari nisu primamljive.” Pomjerio se iza mene, obgrlivši rukama moj struk i zakopavši lice u moj vrat. “Ali ti znaš da to nije razlog zbog kojeg sam ovdje.” “Znam.” Smiješeći se poput zaluđene tinejdžerke, dodala sam prstohvat soli i čilija u prahu, a zatim sam ga otresla sa sebe. “Iš, iš. 165

Naš svet knjiga

Moram ovo skinuti sa štednjaka. Pustio me iz svog zagrljaja i ja sam mirisnu čokoladu usula u dvije velike šalice. “Hajde da sjednemo u blizini kamina. I dalje se smrzavam .” Spustila sam šalice na pladanj i dodala vrećicu mančmaloa. “O moj Bože. Mančmalou?” ticasi.”moja omiljena poslastica.” “Mančmalou. omiljenakose poslas Povukao me jeTvoja za pramen . “Ti Zastao je. “Ali sada mi je pala ideja na pamet, koja također uključuje i

mančmalou …” SMO ČITAVO POSLIJEPODNE ispred kamina, razgovarajući i razmjenjujući poljupce s okusom čokolade. Snijeg je nastavio padati, prekrivajući poput pokrivača šumu i kuću, dok se gusti mraz hvatao za prozore. Osjećala sam se kao da smo dvoje jedinih ljudi na planeti, zaštićeni od svega, skriveni unutar naše vlastite male bajke. PROVELI

vu godinu “Večeras .” čudno?” Ležeći na boku, naslonila sam svoju glavudočekujemo na lakat. “NeNo djeluje li ti ovo “U pravu si.” Theove duge noge su bile ispružene ispred njega, a

on se naslonio unatrag, podupirajući se laktovima. “Na neki način, jest.” “Da li obično izlaziš van za doček?” “Zavisi. Jesam, dok nisam prestao piti. A ti?” “Da. Obično bih organizirala nešto s prijateljicama. Oh, sranje.” Uspravila sam se.

“Što?” “Upravo sam shvatila da dugujem svojoj prijateljici Margot stotinu dolara.” Podigao je obrvu. “Zašto?” “Kladila se sa mnom da ćeš se ispričati zbog načina na koji si otišao prije 1. siječnja.” Odglumio je bijes, uspravljajući se. “Ti si se kladila protiv mene? Kako se usuđuješ!” Hvatajući me, prikovao je moje tijelo ispod svog, okovavši moje ruke pored moje glave. “Oprosti mi!” cičala sam, zdrobljena pod težinom njegovih grudi . “Nisam znala!” “Kako si mogla?” Odmahnuo je glavom. “Ti bezdušna ženo.” “Pusti me!” Smijući se, pokušala sam se nogama osloboditi, ali ih je prikovao svojim. “Nikada.” Spustio se na mene, tako da su njegovi kukovi počivali na mojim butinama, a usne se približile mojima. “Nikada.” 166

Naš svet knjiga

Omotala sam svoje ruke i noge oko njega i njegov jezik je kliznuo u moja usta, dok su moji prsti milovali njegovu kosu. Vatra u kaminu je pucketala, dok smo ležali prepleteni na podu, ali naša strast se unatoč tome još više razbuktala. Ni u jednom trenutku nismo prekinuli naš

poljubac, dok smo se valjali i okretali kako bi svukli našu odjeću. Na sam. kraju tijelo sam završila na vrhu, trljajući o njegove kukove, svoje iznad njega, dok je njegovsekurac kliznuo među ljuljala moje noge Zastenjao je, uzimajući moje grudi u svoje dlanove, zadirkivajući njihove pulsirajuće vrhove svojim palčevima. “Moram te osjetiti u sebi,” šapnula sam, posegnuvši između nas. “Sad odmah.” “Trebam li otići po—” “Ne.” Uspravljajući se, polako sam se spustila na njegov kurac, promatrajući kako se njegova usta otvaraju, a oči prevruću. Ovog jutra upotrijebili smo kondom—dva puta—i čak iako je seks i dalje bio nevjerojatan, postojalo je nešto što mije je prije. To nije bilo nešto tjelesno—bilo to nedostajalo nešto drugou. poređenju s noći “Jeeeboteee,” stenjao je. “Ne mogu vjerovati kako je ovo dobar

osjećaj.” Kad je bio duboko zakopan u meni, umirila sam se na trenutak, dopuštajući mom tijelu da se privikne na njega . “Osjećam te tako duboko,” šapnula sam, položivši svoje dlanove na njegove grudi. “ Kako je moguće da te osjećam još dublje? Jedva da mogu disati.” Počela sam svoje kukove pomjerati u malim krugovima, naginjući se naprijed tako da je moja duga kosa milovala njegove grudi. “Bože, obožavam tvoju kosu.” Zavukao je svoje prste u moju kosu, omotavajući svoje dlanove oko moje glave i povlačeći me u poljubac.

“Ja obožavam ovaj osjećaj da između nas nema nikakvih prepreka.” Dok sam uspostavljala senzualni ritam iznad njega, shvatila sam da je ono što je učinilo ovo tako drugačijim činjenica da nije postojalo više nikakvih prepreka između nas. Osjećala sam ga dublje, jer je on otvorio svoje dubine. Zato što je ogolio sebe preda mnom. Zato što je spustio svoj gard i pokazao mi pravog sebe. Seks bez kondoma je bio

samo tjelesni simbol uništene emotivne blokade. Nisam osjećala nikakav strah—i nisam se mogla nauživati tog osjećaja. Zaljuljala sam svoje bokove malo brže, vrućina i varnice između nas rasle su do grozničavosti i mahnitosti. Stisnula sam se čvrsto uz njegovo tijelo, trljajući klitoris o korijen njegovog kurca, vrisnuvši u trenutku kad je stisnuo moje bradavice i poslao me preko ruba. Moje 167

Naš svet knjiga

tijelo je iznova i iznova pulsiralo oko njegovog golog kurca i bila sam ushićena zadovoljstvom ovog čina—on je ovdje, on je moj i ovo je stvarno. Theo se uspravio i okrenuo me ispod sebe, ne prekidajući spojenost naših tijela. “Ti si tako jebeno dobra,” zarežao je, uzlazeći u mene opet i opet. mom tijelu, koja je tek maloprije napustila moje tijelo počelaTenzija se opet uformirati . “Da,” dahtala sam, stiskajući svoja koljena uz njegova rebra. “Nemoj prestati. Nemoj prestati.”

“Ne dok ne svršiš još jednom za mene.” Zabola sam nokte u njegovu kožu, spuštajući ih niz njegova leđa, grabeći njegovu stražnjicu i privlačeći ga bliže sebi. “Jebote da, još samo malo.” Bilo je nevjerojatno koliko me brzo drugi orgazam pogodio, tjerajući me da se uvijam ispod njega, kao da mi je tijelo vrela buktinja . “Sada ti svrši za mene,” dahtala sam. “Gdje god želiš.” Zarežao je, oslanjajući na koljena i ulazećinai izlazeći iz. mene sporim, dubokim potezima.seSpustio je pogled moje lice “Jesi uli sigurna?” “Da.” Zastala sam, tjerajući se da budem hrabra i kažem ono što želim. “Sviđao mi se onaj put, ali nisam te mogla vidjeti. A želim te gledati.” Ta ideja se pojavila ni iz čega, ali imalo je smisla—željela sam da mi dozvoli da ga tako vidim, u tom mužev nom i potentnom, a istovremeno i ranjivom stanju. I željela sam da ponudim svoje tijelo na taj način. Bila sam u potpunosti seksualna, ali također i intimna. To je značilo da vjerujemo jedno drugom. Prešla sam svojim dlanovima po mom stomaku, grudima, vratu . “Gdje god želiš. I možeš me u cijelosti prekriti sobom.” “Isuse,” šapnuo je, izvlačeći se iz mene i primajući svoj kurac u ruku.

“Nitko mi nikada to nije učinio,” šapnula sam, širom otvorenih očiju promatrajući kako njegova muškost klizi kroz njegov dlan. “Ti si prvi.” “Drago mi je.” Blago rastvorenih koljena, isturio je svoja ramena, ravnajući svoju kralježnicu. Izgledao je kao Bog . Odsjaj vatre obojio je njegovu kožu u boju bakra i činio da njegova tamna kosa sjaji poput zlata. Isklesani mišići njegovih ruku, grudi i trbuha stezali su se, dok je povlačio svojom rukom gore dole, brže i brže . Njegov dah postao je težak i sirov. “Obožavam ovo. Obožavam te gledati.” Zadržala sam dlanove na svojim grudima, igrajući se njima baš onako kako je on to činio. Njegova 168

Naš svet knjiga

vilica je bila stisnuta, oči poluotvorene, a njegove grudi su se dizale i spuštale u sve bržem ritmu. “O jebote, o jebote, o Bože, svršit ću tako jako zbog tebe.” Njegova ruka je ubrzala, a njegov dah postao još teži. “Da,” govorila sam mu iznova i iznova, dok je moje tijelo peckalo od . Raširiosam, ja koljena, dokjejedovodio kukovimasam gurao svoj iščekivanja je svozatečena kroz ruku. Gledala dok sebe nakurac rub orgazma, a zatim i do olakšanja, bez srama i bez ikakve barijere.

Konačno se blago nagnuo naprijed u smjeru mojih grudi i svršio po njima i mom trbuhu u vrelim, pulsirajućim mlazovima. Bila je to najvrelija stvar koju sam ikad vidjela, ali što je još važnije, osjećala sam povezanost i bliskost s njim kao nikada ranije. I dalje teško dišući, povukao se unatrag i sjeo na svoje pete, pogledavši me. “Pokušavam da progovorim, ali mislim da je moj mozak prazan.” Nasmiješila sam se. “U redu je.” Pokušala sam ustati, ali on me je zaustavio. “Ne miči se.” Ustao je, navukao svoje traperice i nestao na minutu. Kad se vratio, kleknuo je kraj mene s papirnim ubrusima u ruci . “Pusti mene.” Očistio me je najbolje što je mogao, ali moja koža je i dalje bila prilično ljepljiva. “Mislim da bi se trebala jednostavno istuširati,” rekla sam. “Vjerojatno. Žao mi je.” Ustao je i posegnuo dole prema meni. “Meni nije.” Uhvatila sam njegovu ruku i dopustila mu da mi pomogne da ustanem. “Obožavala sam svaki sekund. Zar ti nisi?” Nasmijao se. “Mmm, da.” “Želiš li sa mnom pod tuš?” “I opet, da. Imaš li još blesavih pitanja?” “Jesi li gladan?” “Da.” “Dobro.” Počela sam pospremati svoju odjeću i on je učinio isto. “Idemo pod tuš, zatim ćemo jesti, a onda se možemo sklupčati na kauču i gledati neki stari film zbog kojeg ću plakati što će ti dati povod da me bockaš.” “Bockati te gdje?” “Ha. I tamo također.” Popeli smo se na kat i pustila sam vrelu vodu u kupaonici preko

puta moje spavaće sobe. Kad smo kliznuli pod mlazove vode, Theo je pitao može li mi oprati kosu . 169

Naš svet knjiga

“Naravno,” rekla sam iznenađeno. “Moj šampon je odmah tu.” Pokvasila sam kosu i okrenula se prema njemu, smiješeći se blaženo, dok je on šamponirao moju kosu i masirao moju lubanju. Nakon toga, nanijela sam regenerator i pustila Thea da mi ispere

kosu, smijući se koliko je ozbiljno shvatio taj posao i njegovoj tvrdnji da svaki Kad novi mi diojemog tijela koji bi dodirnuo postajaosmo njegov omiljeni. u cijelosti isprao kosu, zamijenili mjesta i zatim sam

ga nasapunjala od glave do pete, klizeći rukama preko niz njegove udove i preko trbušnih mišića, podižući se na prste kako bi isprala njegovu kosu.

Nakon što sam ispala svu pjenu s njega, povukao me pod vodu sa sobom i omotao ruke oko mene povlačeći me u zagrljaj. Položila sam glavu na njegove grudi i zakačila svoje ruke oko njegovog struka. Njegovo srce tuklo je snažno na mom obrazu. Čitavu minutu, nijedno od nas dvoje nije progovorilo. Para se uzdizala nas Osjećala dok se voda slijevala niz našarukama tijela, ali smo ostalioko mirni. sam useslapovima toplo i sigurno u njegovim . mi “Hvala ti,” rekao je. “Za što?” “Zato što mi vjeruješ. To mi znači sve.” Zagrlila sam ga snažnije. Poljubila njegove grudi. “Znam.” “MISLIM da smo propustili doček Nove godine.” Konačno smo bili istrošeni i ušuškani ispod pokrivača istog kreveta u kojem smo spavali i prošlu noć. “Sačekaj, pokušavam smisliti dobar vic koji bi uključivao viseća jaja.” Nasmijala sam se, pritiskujući što veću površinu kože o njegovu. “Mogu zamisliti.” Utihnuli smo na trenutak, dok je vrhovima prstiju milovao moje rame. “Idemo kući sutra?” “Aha.” Uzdahnula sam. “Ukoliko nam to stanje puteva dozvoli.

Željela bih da ne moramo ići. Sviđa mi se ovdje, samo nas dvoje, bez ikakve buke. Ali željela bih da upoznaš moje prijatelje. I želim te predstaviti tati.” Njegovo tijelo se napelo. “Tati sucu?” “Da. Ali prestani se brinuti. Moj otac nije neki strašan tip. On je veoma ljubazan i osoba koja je uvijek vjerovala u rehabilitaciju ljudi. I mi

mu čak ni ne moramo reći o tvojoj prošlosti. Njega se to ne tiče.” “Moj kazneni dosje je lako dostupan .” 170

Naš svet knjiga

“To uopće nije više važno. I najvažnije, nije meni važno.” Opustio se blago. “OK.” “A već znamo da te moja majka obožava.” “Ja ne znam ništa o tome.” “Znam ja. Vjeruj mi, kuhat će ti razno razna jela. Peći će ti kolačiće. Kupovat će ti pulovere.” Nasmijao se blago. “Zvuči kao odlična mama.” “Pomalo je zahtjevna, ali da. Ona je majčinski n astrojena prema ljudima.” Ponovno smo utihnuli na neko vrijeme, ali on je zatim progovorio.

“Ja se čak ni ne sjećam svoj majke.” Hladnoća mi se spuštala niz kralježnicu. “Ne sjećaš?” “Ne. Napustila nas je kad mi je bilo godinu dana.” “Ja ne razumijem kako ti ijedna majka može učiniti,” rekla sam. “Ostavila je poruku. Na njoj je pisalo: ‘Reci dječacima da ih volimHladnoća .’” se pretvorila u jezu koja se spustila niz moje ruke pod pokrivačem. “Sigurna sam… Sigurna sam da vas je voljela, na neki svoj

način.” “Ali, nedovoljno.” Nisam znala šta da kažem. Trenutak kasnije, rekao je, “Nije više ni važno.” “Doista?” “Ne. Kao što sam već rekao, ja je se čak ni ne sjećam.” Nije više ništa rekao, ali nisam mu vjerovala da mu to nije važno. Kakvog traga je tako nešto ostavljalo na čovjeku? Čovjeku, kojeg je napustila majka, koja je rekla da ga voli?

Razmišljala sam o tome koliko je moja obitelj drugačija od njegove, koliko različita su naša djetinjstva bila. Što sam više upoznavala Thea, to sam više bila zadivljena u kakvu je toplu i jednostavnu osobu izrastao. Na mnogo načina on je bio mnogo jednostavniji u odnosu sa samim sobom, nego što sam to bila ja. Ali koliko od toga je bila gluma, obična maska koju je nosio, kako bi mogao se bolne stvari ostaviti duboko zakopane u sebi? Nije ni čudno što nije volio ostvarivati bliskost s ljudima. Na neki podsvjesni način, on je vjerojatno uvijek bio u strahu od napuštanja. ‘Sjebao sam svaku dobru stvar u mom životu, odustajući od nje. Bježeći od nje.’ Zato što je bio previše uplaš en da ostane. 171

Naš svet knjiga

‘I razlog zašto ne dopuštam da mi se bilo tko približi, jest zbog toga što znam da ću ih razočarati.’ Ne, razlog je bio što je mislio da nije dovoljno dobar da bi netko ostao. Ako ona nije… zašto bi bilo tko drugi ? Knedla se stvorila u mom grlu, ali borila sam se protiv suza,

skoncentrirajući se srca. na toplinu Theovoga tijela, mirismirna njegove kože, na otkucaje njegovog On je zaspao, ja samnaostala umotana u njegovom zagrljaju, uljuljana sporim ritmom njegovog disanja. Ali ostala sam budna dugo vremena.

172

Naš svet knjiga

27.POGLAVLJE

SNIJEG JE PRESTAO PADATI tijekom noći, a vijesti su javile da su

putevi čisti, tako smo odlučili krenuti natrag. Claire je imala obaveze koje je morala završiti prije nego što počne ško la, a i ja sam imao tonu svojih sranja o kojima moram razmisliti. Vozili smo se odvojeno i čak iako mi je nedostajala dvije minute nakon što sam izašao na autoput, bilo

mi je drago da imam vremena da razmislim. Stvari su se odvijale prokleto dobro, gotovo pa savršeno. Rekao

sam joj točno tko sam ja, priznao joj sva sranja iz prošlosti i upozorio da neće biti lako da ostvarim bliskost. Ali zapravo... bilo je na neki način lako. Ili je možda samo ona uspjela postići da steknem dojam da je lako. Nije me osuđivala, nije mi govorila da sam oštećen, nije inzistirala da sredim stvar X, Y i Z kod sebe, prije nego što će uzeti u razmatranje pružanje druge prilike. Znao sam od početka da ima dovoljno veliko srce da me pusti unutra, ali nisam shvaćao koliko jako želim da budem unutra. Ili koliko brzo je želim u svom. Sviđalo mi se slušati o njenoj obitelji, njenim učenicima i njenim uspomenama iz „kolibe“. Smijući se, odmahnuo sam glavom. Nazivati tu drvenu palaču koliba je bilo kao kad biste Mount Everest nazvali “brdašcem mravinjaka.” Ali čak iako je odrasla u povlaštenom okruženju, nije bila razmažena. One stvari u kojima je najviše uživala u svom životu nisu bile luksuzne. Željela je da inspirira druge i da bude inspirirana drugima —to joj je značilo više od ičeg drugog. Željela je voditi brigu o drugim ljudima i stvarima. Željela je da se osjeća dobro u svojoj koži. Bila je čisto zlato, i bilo je prokleto jasno da nisam dovoljno dobar za nju. Ali ako je ona bila voljna da pokuša sa mnom, onda ću učiniti sve što je potrebno da je usrećim. Učinit ću za nju sve ono što nisam za bilo koga drugog učinio. Radit ću teško i pošteno. Upoznati njene prijatelje i obitelj. Upoznati je s Aaronom, Josie i

djevojčicama. Ostati. Zbog nje, ostat ću.

173

Naš svet knjiga

28.POGLAVLJE

TIJEKOM VOŽNJE DO KUĆE, nazvala sam Margot.

“Halo?” “Dugujem ti stotinu dolara.”

Nisam se mogla prestati ceriti. Uzdahnula je.

“Ozbiljno?” “Ozbiljno. Prije par dana otišla sam u obiteljsku kolibu kako bi se malo odmorila i on se pojavio.” “O moj Bože. I?” “I ispričao se, baš onako kako si rekla da hoće. Rekao mi je da se uspaničio. Molio me za drugu priliku.” “Kao da je postupao po scenariju koji sam ja napisala!” rekla je sretno. Nasmijala sam se.

“Točno.” “Znači stvari su dobre?” “Za sada.” Oklijevala sam. “On je na neki način... kompliciran tip. On je jedan od onih tipova koji nose mnogo tereta sa sobom i ne vole o tome razgovarati.” “O, vjeruj mi. Kužim potpuno. To je preslikani Jack.” “Bio je zaista otvoren sa mnom posljednjih dva dana, ali to je na

neki način bio moj uvjet. Rekla sam mu ukoliko želi još jednu priliku,

mora me pustiti unutra.” “To je dobro,” rekla je ozbiljno. “I pustio me,” rekla sam. “To je ludo, Margot. Po prvi put se osjećam zaista dobro u vezi nekog. Puna nade, ali umjereno. Samo sam uzbuđena da vidim dokle će nas ovo odvesti, razumiješ li?” “Razumijem te savršeno. Uživaj u ovom periodu—ta novina čovjeku pruža takvo uzbuđenje. Čak ću ti dozvoliti da zadržiš tih stotinu dolara.” Nacerila sam se. “Kupit ću ti lijep poklon za vjenčanje.” “Pa, kada ćemo ga upoznati. Prije vjenčanja, nadam se?” 174

Naš svet knjiga

“To bi bilo zabavno. Javit ću se Jaime, pa ćemo uspjeti možda naći odgovarajuće vrijeme u toku ovog mjeseca.” “Zvuči odlično. Ja sam zaista sretna zbog tebe, Claire.” “Hvala ti.” Leptirići su treperili u mom trbuhu “I ja sam također.”

175

Naš svet knjiga

29. POGLAVLJE

DOBRE STVARI SU SE DOGODILE U SIJEČNJU. Theo i ja smo dovršili renoviranje kuhinje—uspio mi je čak osigurati popust na prelijepu granitnu radnu ploču koju sam izabrala, nakon što je počeo opet raditi tamo. Uklonili smo stari kuhinjski pod i zamijenili ga prelijepim, novim travertine pločicama, restaurirali smo stol, a iznad njega okačili fantastični viteže luster, koji je Theo našao u antikvarnici.

Večerali smo jednu noć u gradu s Jaime, Quinnom, Jackom i Margot, a Theo ih je šarmirao baš onako kao što je uspio i mene kad smo se prvi put upoznali.

“O moj Bože, on je predivan.” Margot je zgrabila moj lakat isti tren kad smo otišle u toalet poslije večere. “I vas dvoj e ste tako slatki zajedno—on je tako visok!” “Jest.” Kikotala sam se. “Ponekad je to pravi izazov.” “Pa kako idu stvari?” pitala je Jaime, vadeći ruž za usne iz svoje torbice.

“Dobro.” Slegnula sam ramenima. “Mislim, tek smo nekoliko tjedana i oficijelno par, ali osjećaj je zaista dobar.” Jaime je kimnula glavom, dok je sužavala oči. “Primam neku vibru u vezi vas dvoje. Ne znam točno što je to, ali djeluje mi potpuno ispravno.” “To je kemija,” rekla je Margot. “Je si li vidjela način na koji ju gleda? Pomislila sam da će je pojesti za desert.” Jaime se zlobno smješkala. “Noć je još mlada, Margot. Daj mu još malo vremena.” Kasnije, kad smo sjeli u automobil, Theo je izdahnuo. “Jebote. Bio sam baš nervozan.” “Jesi?” To me iznenadilo. “Na tebi se uopće nije dalo primijetiti.” “Dobro.” Okrenuo je ključ kako bi upalio automobil. “Sviđaju mi se tvoji prijatelji. Mogu reći da su veoma zaštitnički nastrojeni prema tebi.”

Nasmiješila sam se, tapšući ga po ramenu. “Jesu, zato pripazi što radiš. Margot opako baca kolačiće.” Smijali smo se toj priči za stolom i Jaime i ja smo razmijenile mig. 176

Naš svet knjiga

Slijedeći vikend je bio vikend iznenađenja za Margot i sve smo

uspele izvesti bez ikakvih poteškoća. Margot je zaplakala (nitko ne plače elegantnije od Margot Thurber Lewiston, s njenim delikatnim šmrcanjem i izvezenim rupčićima, kojima bi tapkala suze), smijala se i otvorila tko zna koji paket kineskog porculana i na kraju smo sve postale malo

pripiteTheo od šampanjca. me je odveo u kuću svog brata i predstavio me svojoj obitelji—njegovom bratu Aaronu, starija i zdepastija verzija Thea koji me dočekao s toplim pozdravom i mirnim ponašanjem. Theova šogorica Josie je bila sićušna brineta, s osmijehom dobrodošlice i očiglednom predanošću prema svojoj obitelji. I tri predivne male djevojčice, koje su skočile na Thea čim je ušao na vrata, vješajući se po njemu poput malih majmunčića. Iskreno, to me je na neki način iznenadilo. Nisam ni zamišljala da je tako dobar u odnosu s djecom. “Tvoje nećakinje su predivne,” rekla sam mu tijekom vožnje kući. Nasmiješio se. “Hvala “One su potpuno ludeti.” za tobom.” “Nije li svatko?” Štipnula sam ga za ruku. “Imaš tako dobar odnos s njima. Kako si to uspio?” Slegnuo je ramenima. “Ne znam. One su nezrele. Ja sam nezreo. Funkcioniramo savršeno.” “To je mnogo više od toga, budalice. Ti si nevjerojatno dobar s njima. Da li voliš djecu?” “Ja volim tu djecu.” “Da li jednog dana želiš vlastitu djecu?” Uputio mi je uplašeni pogled. “Ti mi ne pokušavaš nešto reći, zar ne?” “Ne, ne. Ja nisam trudna.” Izdahnuo je glasno s olakšanjem. “Hvala Bogu. Ja ne mislim da bih mogao biti dobar otac.” “Mislim da griješiš,” rekla sam, “ali, obećavam ti da sam te ovo pitala iz čiste radoznalosti, a ne zbog neke hitnosti.” “Što je s tobom? Pusti me da pretpostavim—želiš imati tuce djece.” “Možda ne tuce, ali da, želim djecu.” Uzdahnula sam. “ Vjerojatno ćeš misliti da je ovo glupo i dosadno, ali ideja o kući punoj djece, ljuljački na trijemu, biciklima u dvorištu, obojenim otiscima dječjih dlanova na frižideru, štand s limunadom na trotoaru...” “Vau, ovo je bilo zaista precizno.” 177

Naš svet knjiga

“Znam. To je način na koji moj mozak funkcionira—on zamišlja sve detalje.” “Ali to nije glupo niti dosadno, Claire. A moram priznati da obožavam limunadu.” Posegnuo je prema meni, uhvatio me za ruku i blago je stisnuo. “Hej, Peytonin rođendan je uskoro. Želiš li mi pomoći pri izboru dara?” Nisam bila sigurna da li je namjerno promijenio temu, ali pustila sam ga. Trenutno zapravo i nije bilo važno. Ipak, viđali smo se zvanično tek nekih mjesec dana i uživala s am u tome. Prvi put da je moja sadašnjost bila jednako uzbudljiva, kao što je to bili snovi o mojoj budućnosti. Ali upozorila sam svoju majku da Theo ne postavlja hrpu pitanja o

našoj budućnosti, kad smo izašli s mojim roditeljima na večeru. Djelovala je uvrijeđeno tim mojim zahtjevom i priznajem da se ponašala veoma dobro tijekom večere. Samo sam je jednom morala udariti nogom ispodje stola kad dramatično uzdahnula žalila slično.” se na nedostatak unuka: “To kao da mejemoje kćeri žele kazniti ilii nešto Theo je to prihvatio dobro, iako, za razliku od susreta s mojim prijateljima, ovaj put je njegova tjeskoba bila vidljiva —bar meni. Moji roditelji možda nisu primijetili njegovo cupkanje nogom ili blago oznojeno čelo, ali ja jesam. Tijekom večeri sam neko liko puta uhvatila

njegovu ruku i držala je ispod stola. Svaki put mi je uputio zahvalan osmijeh.

Večer je lijepo prošla. Iako je moj otac bio blago razočaran što Theo nije pohađao ni Yale ni Ohio State, bili su u mogućnosti da razgovaraju mnogo o američkom nogometu. A moja majka je bila očarana njegovim manirima, osmijehom i vještinom vođenja konverzacije. “Točno se vidi da je odgojen na pravi način,” rekla mi je u toaletu restorana. “Čak iako nije pohađao Yale.” Većinu našeg zajedničkog vremena provodili smo u mojoj kući, ali uspjela sam vidjeti njegov stan jedne subote. Bio je to dvosoban stan, s

jednostavno opremljenom spavaćom sobom. Zidovi su bili potpuno prazni, kuhinja sadržavala samo najosnovnije svari, a pogled s prozora pokazivao je samo veliko parkiralište. “Misliš da ćeš ostati u ovom stanu?” pitala sam ga, otvarajući kuhinjsku ladicu. “Moj Bože, Theo. Ti imaš plastični pribor za jelo . I on čak nije ni složen u odgovarajuće odjeljke, nego je i dalje u plastičnim vrećicama.”

178

Naš svet knjiga

“Da, namjeravao sam pribaviti metalni pribor za jelo; ali jednostavno nikad nisam bio u prilici.” Otišao je u spavaću sobu da spakira čistu odjeću za posao slijedećeg dana. “Molim te dozvoli mi da ti pomognem da opremimo ovu kuhinju ,” viknula sam. “I možda da unesemo neku boju u sve ovo. Ili da ti ja dam neku sliku. svitvoju ovi bijeli zidovi djeluju sterilno.sobe Jezivo je.” “VolioAlibih sliku .” Izašao je tako iz spavaće s torbom na ramenu. “I kad smo već kod slika, da li si poslala danas prijavu za srpanjski sajam umjetnosti?”

Zacrvenjela sam se, dok sam odmahivala glavom, spuštajući moj pogled na pod.

“Zašto nisi?” “Zato što se bojim.” “Razgovarali smo o tome. I termin za prijave ističe za dva dana.” Susrela sam njegov neodobravajući pogled. “Znam.” Uhvatio me za . “Idemo Vukući me za ruku sobom poput.” tvrdoglavog djeteta, smjestio me u

automobil, odvezao nas do moje kuće, izvukao me iz automobile i zatim ispratio me do kuće. “Uzmi svoj laptop.” Vukla sam se polako, ali ipak otišla u rezervnu spavaću sobu koju sam koristila kao radnu i uzela laptop, noseći ga sa sobom u dnevnu sobu, gdje je on stajao čekajući. Pokazao mi je prstom na kauč. “Sjedi. Otvori ga.” Učinila sam kako je tražio, ugrizavši donju usnicu, kad sam vidjela da je online prijavu još uvijek otvorena na ekra nu. Tipka „Pošalji“ me proganjala.

“Učini to.” Theo je stajao iznad mene. Njegova puna visina i široka ramena su bila zastrašujuća. Moj želudac se uzburkao. To je bilo to. Jednom kad kliknem tu tipku, moja umjetnost u obliku pet slika zakačenih u prilogu bit će izloženi ljudskim kritikama. Što ako nisam bila dovoljno dobra? “ Mislim da nisam spremna na ovo.” “Jesi.” “Ne, zaista. Ja sam dobra nastavnica, ali —” “Claire.” Pogledala sam u njega bespomoćno, tražeći bilo kakav trag suosjećanja u njegovim smeđim očima, ali pronašla sam samo strogi prkos. “Ti to ne razumiješ. Zahtijevaš od mene da pošaljem svoje ogoljeno srce i dušu tamo napolje u hladnu, mračnu šumu, gdje će me vukovi čekati.” 179

Naš svet knjiga

“Claire.” “Možda čak i medvjedi. A ja sam gola.” “O, Isuse. Slušaj me.” Sjeo je pored mene na kauč. “Ti si dovoljno dobra. Reci to naglas.” “Ja sam dovoljno dobra.” Ali nisam vjerovala u ono što govorim. “Ovo je ono ono što štoželim.” želim,” ponovila sam i to je bila istina. “Samo bih željela da se toliko ne plašim.” “Razumijem te. I ja sam se osjećao ogoljeno i uplašeno ranije— kao kad sam vozio osam sati kroz mećavu da te zamolim za drugu priliku.” Progutala sam teško. Moje grlo je bilo tako suho. “Ali, učinio sam to. I osjećaj je bio dobar. Čak i da si me odbila, bar bih znao da sam pokušao. Okrenuti se i otići bi bilo toliko lakše za učiniti, ali nisam si želio ostatak života postavljati pitanje 'što ako'. A ne želiš ni ti.” sam. Moji prsti kliznuli su preko podloge za “Ne,” priznala kompjuterski miš. “Učini to,” pritiskao me. “Skoči.” Zadržala sam dah. Odbrojila do tri i kliknula tipku pošalji. Uspješno slanje! pisalo je na ekranu. Da li je uspješno, tek ćemo vidjeti. Theo je omotao svoje ruke oko mene i stisnuo me snažno. “Tako sam ponosan na tebe.” Moje srce je lupalo furiozno i moj želudac se još nije smirio, ali unatoč tome sam se nasmiješila “ Hvala ti. Bilo mi je potrebno da me netko gurne.” “Osjećaš li se dobro?” Duboko sam udahnula, osjećajući se zahvalno što ga imam. Spustila sam svoju glavu na njegovo rame . “Da. Osjećam.” Stvari između nas postajale su sve bolje. Magija je samo ojačavala. Što smo više vremena provodili zajedno, to sam dublje padala na njega. Nikad ranije nisam bila zaljubljena, ali bila sam sigurna da je ovo ono što se zove zaljubljenost. Bilo je trenutaka kad bi ga pogledala, a moje srce je bilo na rubu eksplozije. Željela sam s njim provoditi svaki trenutak— on je bio prva stvar na koju sam pomislila kad bih se ujutro probudila i moja posljednja misao, prije nego što bih zaspala . On je bio sve što sam željela. Theo nije bio muškarac koji je svoje osjećaje pretakao u riječi, ali sve

što je učinio za mene govorilo mi je da mu je stalo. Od njegove pomoći u renoviranju, trud na izgradnji mog samopouzdanja vezano za moju umjetnost, pa sve to toleriranja moje ljubavi prema sladunjavim

filmovima, upoznavanja s mojim prijateljima i obitelji do izrade naše 180

Naš svet knjiga

zajedničke slike koju je zakačio za svoj frižider (magnetom koji su mu poklonile njegove nećakinje za Božić s natpisom da je Najbolji Ujak na Svijetu). Znala sam da on nije odrastao u obitelji poput moje, gdje su se

osjećaji glasno izgovarali, gdje se govorilo volim te i gdje se nitko od nas nikad nije morao brinuti da će nas oni koji nas vole napustiti. Razmišljala sam koju mu ostavila njegova majka —njemu su riječi poputmnogo volimoteporuci vjerojatno bile jeprazne i beznačajne. Njemu su djela bila važnija od riječi. Ipak postojali su trenuci u kojima sam željela da čujem takve riječi. Nije bilo da su mi bile potrebne baš te specifične riječi... samo, ponekad

bih željela potvrdu da nisam sama. Da sam mu značila jednako koliko je on značio meni. Da smo stvoreni jedno za drugo . Jako sam se trudila da mu dam do znanja da je bio dovoljno dobar za mene, unatoč njegovim početnim sumnjama da to nikad neće biti. Ali on je i dalje šutio po pitanju svojih osjećaja, a ja nisam vršila pritisak. druge strane, je riječ oaliseksu, bio je sam sve, svaku samo ne tih. Stvari koje mi jeS govorio bile sukad šokantne, obožavala prljavu riječ koja je dolazila iz njego vih usta. I nije postojalo ništa u čemu je više uživao, nego kad bi mu uzvratila, govoreći mu što želim da mi radi .

Nekako je naša kemija postala još vrelija od Nove godine i često sam se uhvatila kako fantaziram o njemu u najgorim mogućim trenucima—na sastancima nastavnika, stojeći u redu na kasi supermarketa, na semaforu za vrijeme crvenog svjetla. Ljudi su morali trubiti kako bi zadobili moju pažnju. “Oprosti, oprosti,” promrmljala bih, mahajući im u ime isprike. Bio je to najbolji seks koji sam ikad imala—najprljaviji, najdarovitiji i

najintenzivniji. Osjećala sam se poput druge osobe. I sviđao mi se taj osjećaj. Do trenutka kad je osvanuo dan Margot inog vjenčanja, viđali smo se šest tjedana, provodeći gotovo svaku noć u mojoj kući. Bio je sa mnom kad sam primila e-mail s porukom da je moja prijava za srpanjski sajam

umjetnosti prihvaćena i čak me nije ni zadirkivao zbog toga koliko sam plakala od sreće i olakšanja. Samo me je držao u svom zagrljaju i ponavljao koliko je ponosan na mene. Kako je to samo p očetak. I ja sam mu vjerovala.

181

Naš svet knjiga

30. POGLAVLJE

ONA JE UVIJEK BILA PRELIJEPA. Posebno kad bi bila prva stvar koju bih vidio ujutro. Nisam imao

pojma da li mi je san na neki način izbrisao sjećanje na to koliko divna je bila, ali svaki put kad bih se probudio pored nje, iznova bih bio zapanjen.

Ili sam možda samo bio zapanjen što je još uvijek bila tu. Iskreno, bio sam ponekad i zapanjen što sam i sam još tu. Još uvijek sam čekao da me udari onaj uznemirujući osjećaj, onaj nervozni osjećaj u kostima koji bi označavao da se osjećam zarobljeno i da je vrijeme da se spakiram i krenem dalje ili da bar promijenim svoju rutinu. Ali nikad nije. Po prvi put u životu, osjećao sam se udobno u svojoj rutini. Nisam

je osjećao kao monotoniju, već sam se osjećao olakšano. Nisam imao osjećaj da se nalazim u kavezu, već sam osjećao da sam na nebu. Aaron i ja smo objavili neke reklamne oglase za našu firmu Stolarija Dva Brata s popustom za nove klijente. Primali smo već neke pozive, polako ali konstantno i Zack je bio veoma prilagodljiv s mojim radnim vremenom u trgovini kamena i pločica. On je čak i Aarona zaposlio. Preživio sam upoznavanje Clairinih prijatelja i obitelji—zapravo sam u njima i uživao. Clairina majka je bila blago pretjerano majčinski nastrojena, ali bila je ljubazna i radoznala i bilo je lako uvidjeti odakle je

Claire dobila svoju ljepotu. Njen otac, kao što je i obećala, je bio jednostavan i prijateljski raspoložen i uživao sam s njim razgovarati o američkom nogometu. Nije mi uopće bilo teško pretvarati se da sam rođen u Connecticutu (bio sam i više nego sretan da mogu zaboraviti na svoj raniji život u Kansas City-ju), i čak iako nisam pohađao (Claire je preuzela krivicu za to, glumeći da se zbunila), bio sam sposoban da razgovaram s njim o fakultetskom američkom nogometu. Bilo je malo stresno kad je njen otac upitao za moju diplomu, ali nije djelovao

šokirano ili razočarano kad sam rekao da sam napustio fakultet prije nego što sam diplomirao. Ja sam se vjerojatnije osjećao gore povodom toga, nego on. Susret s njenim prijateljima je bio zaista zabavan. Uživao sam slušajući priče o stidljivoj, čudnoj srednjoškolki s aparatićem za zube. 182

Naš svet knjiga

Način na koji su se međusobno zadirkivali jasno je pokazivao koliko su se dobro poznavali. Imao sam osjećaj da sam pod procjenom, tako da sam se na najbolji mogući način trudio da budem onaj ljubazni tip muškarca kojeg bi izabrali za Claire, ali da ipak predstavim pravog sebe. Ukoliko bih osjetio neki manjak samopouzdanja, onda sam glumio i

nadao Aaron se da sei to nije su očigl Josie jeedno. obožavali, a moje nećakinje nisu prestajale ispitivati da li je ona moja djevojka. “Pretpostavljam da jest,” rekao sam im jedan dan kad smo bili na samo. “Da li je to u redu s vama?” “Da,” rekla je Ava. “Trebamo li je zvati teta Claire?” “Mislim da to još nije potrebno.” uskočila je Josie da me spasi. “Hajde da damo ujaku Theo nešto vremena da je bolje upozna, prije nego je počnemo zvati ‘teta.’” Ali mi je pritom namigivala. I kasnije je moj brat rekao, “Ta djevojka je prava stvar. Nemoj to sjebati.” Trudio sam se najviše što sam mogao. Ali ovo mi je bilo potpuno novi svijet i nisam uvijek bio siguranizmeđu da li se unas to uklapam. Većinom vremena je magija bila dovoljna da utiša

glasove u stražnjem dijelu mog mozga, one glasove koji su šaputali stvari poput, Nemoj se zavaravati, seronjo. Ti nisi ono što ona želi i prije ili kasnije ona će to shvatiti. Nakon što sam upoznao njene prijatelje, glasovi bi dodavali stvari poput, Ti nikad nećeš biti u mogućnosti da joj pružiš stvari poput uspješnog tipa kakav je Quinn. Jack je vlasnik 40 jutara zemlje, velike kuće i šest konja. Što ti posjeduješ? Hm. Šest godina star terenac? Nešto alata? Magnet na kojem piše Najbolji Ujak na Svijetu? Lista je bila sramotno bijedna. Ali trudio sam se na najbolji mogući način da ignoriram te glasove i zakopam brigu koju su prouzrokovali, jer zbog Claire sam se osjećao bolje u životu, nego zbog ijedno osobe ikad. Kad sam bio s njom, nisam se morao pretvarati da sam netko drugi, a njoj nije bilo stalo do nečeg što nisam. Njoj nije bilo važno tko sam bio u prošlosti. Bila je sretna sa mnom—bilo je to tako jebeno ludo. Ja sam je činio sretnom.

Počeo sam konačno vjerovati da sam pobijedio moje demone, da sam konačno slomio prokletstvo MacLeodovih, konačno dosegnuo mjesto i vrijeme u životu, koje nikad nisam želio napustiti.

183

Naš svet knjiga

31. POGLAVLJE

MARGOT JE BILA najsmirenija mladenka, koju sam ikad vidjela. I najljepša. “Koliko minuta je ostalo?” pitala je, stojeći pred ogromnim ogledalom u prostoriji za mladenke unutar crkve. Bila je oličenje

elegancije u vjenčanici s krinolinom, golih ramena i tri četvrt rukava. Njena duga plava kosa bila je smotana na zatiljku u klasičnu punđu iz koje ni jedan pramen nije virio. Dugi veo padao je s vrha njene punđe sve do donjeg ruba njene vjenčanice, dok su dijamantne naušnice svjetlucale na svjetlošću. Jaime i ja, njene jedine djeveruše nosile smo mornarsko plave večernje haljine bez naramenica i dijamantne naušnice (dar od Margot) i buketiće bijelih ruža. “Oko pet minuta,” rekao je koordinator vjenčanja, stojeći pored ulaznih vrata. “Upravo sad smještaju tvog djeda i baku.” “OK. Hvala ti.” Nasmiješila se svom odrazu u ogledalu, dok su njeni savršeno bijeli zubi svjetlucali. “Spremna sam.” Uhvatila sam njen pogled u ogledalu. “Izgledaš tako prekrasno, Margot. Trebala bih prestati gledati u tebe, jer ću ponovno zaplakati, ali ne mogu odvratiti pogled s tebe .” Nasmijala se. “Nema plakanja. Ja sam mladenka. Ako ja ne plačem, nećeš ni ti.” Okrenula se i pogledala me. “Ali imaš maramicu koju sam ti dala za svaki slučaj?” Kimnula sam, pokazivajući joj dlan gdje sam je gurnula, skrivajući je iza debelih stabljika mog buketića. Bio je to još jedan njen dar za Jaime i mene. Delikatne maramice, s čipkastim rubom i izvezenim inicija lima naših imena. “Imam je.” “Čak ću i ja možda zaplakati,” priznala je Jaime. “Izdržala sam do sada, ali sam malo zabrinuta što će se dogoditi za vrijeme same ceremonije.” “Bez suza,” inzistirala je Margot. “Ne mogu to obećati,” odgovorila je Jaime. “Bože, Margot. Ne mogu vjerovati da je to zaista to .” “Ni ja.” Odmahnula je blago glavom, sklapajući oči. “OK, možda sam prerano tvrdila da neće bit plakanja.” Udahnula je i izdahnula blago, pokušavajući umiriti svoje disanje. 184

Naš svet knjiga

“Jesi dobro?” pitala sam suosjećajno. “Da. Samo sam emotivna. Nikad nisam vjerovala da ćemo nas dvoje stići dovde.” Posegnula je za našim rukama i Jaime i ja smo ih primili. “Volim vas djevojke. Vi ste najbolje prijateljice koje sam ikad mogla poželjeti. Hvala vam na svemu što ste ikad učinile i što ste uvijek bile uz“O mene .” zastenjala je Jaime, treptajući mahnito. “To je to. Moja Bože,”

maskara je osuđena na propast.” Margot se nasmiješila. “Oprosti. Uskoro sam gotova sa sladunjavošću. Samo sam željela uzeti jedan trenutak da vam kažem koliko sam sretna što s vama mogu podijeliti ovaj današnji dan.” “Volimo te.” Stisnula sam joj ruku . “Ne bih mogla biti sretnija danas, pa čak i da sam ja mladenka.” “Ni ja.” šmrcnula je Jaime, pribravši se. “Ti i Jack ste savršeni par. Tako sam sretna zbog vas.” dame.suIdemo polako prema dolevelom, “OK, .” Koordinator još jedan asistent pomogli Margot s njenim dugim dok smoi Jaime i ja

krenuli prema izlazu, niz stepenice, a zatim se tiho prošunjale do stražnjeg dijela crkve. Crkva je bila puna gostiju, većim dijelom Margotinih gostiju, ali i pristojnim brojem Jackovih. Zvuci orgulja ispunjavale su prekrasnu katedralu, dok su crkvene klupe i oltar bili

ukrašeni cvijećem. Margot je ostala skrivena na dnu stepenica. Muffy nam je prišla i poslala joj dva zračna poljupca, prije nego se nasmiješila Jaime i meni. Nisam mogla vjerovati koliko je bila smirena—moja majka bi bila živi nered—ali pretpostavljala sam da je Margot naslijedila njenu pribranost. Senator Lewiston se pojavio, poljubivši je u obraz prije nego joj je ponudio svoju ruku. Koordinator nas je posložio u red. Jackova majka je bila u prvom redu, u pratnji obiteljskog prijatelja; zatim Margotina majka, u pratnji

njenog brata, Bucka. Kad su oni bili smješteni, Jack i njegova dvojica braće pojavili su se u prednjem dijelu crkve i Jaime i ja smo se odmah uhvatile za ruke. Svi su bili zgodni ali Jack je oduzimao dah u svom crnom odijelu, šivanog po mjeri. Margotin savršen par. Ja sam bila slijedeća. Kad mi je koordinator kimnuo, duboko sam udahnula i krenula polako niz prolaz, smiješeći se gostima, dok sam se borila sa suzama . Vidjela sam Thea kako sjedi s mojim roditeljima i moj osmijeh je postao još širi. Izgledao je predivno u svom odijelu i kravati —isto ono koje je nosio u noći Elysenog vjenčanja. To odijelo nisam vidjela od tada i umalo 185

Naš svet knjiga

sam se glasno nasmijala na uspomenu tog odijela, razbacanog preko mog dnevnog boravka. Prešli smo dalek put od tada. Kad sam stigla pred sami oltar, moj pogled je sreo Jackov i uputila sam mu osmijeh. Izgledao je ner vozno, mnogo nervoznije nego što je Margot djelovala. Jaime mi se pridružila u prednjem dijelu crkve i uhvatile smo se za ruke dok smo promatrale djevojčicu s cvijećem, Jackovu nećakinju, kako korača prolazom u pratnji malenog, predivnog kovrčavog nećaka, koji je nosio prstenje. Kad je Jack ugledao djecu, lice mu se ozarilo, ali blizu

onoj ozarenošću koja je slijedila kad se Margot pojavila na početku prolaza, držeći pod rukom svog oca. Bio je transformiran, promatrajući svoju blistavu mladenku kako korača prema njemu. I kad im se pogled sreo, čak se i Margotina pribranost zaljuljala, dok joj je donja usna drhtala. Jaime i ja smo izgubile

bitku,suze mahnito nam klizalepokušavajući niz kapke. spasiti našu šminku s maramicama, dok su Uspjele smo šmrcnuti samo jednom ili dvaput tijekom zavjeta, ali potpuno smo se raspale kad smo svi zamoljeni da ustanemo, kako bi nam svećenik prezentirao “Gospodina i Gospođu Jack Valentini!” Ovo je stvarno, pomislila sam kad je cijela crkva eksplodirala u strahovitom aplauzu i navijanju. Ljubav je stvarna i dovoljno snažna da pobijedi sve razlike. Uhvatila sam Theov pogled posljednji put, dok sam koračala natrag ispod prolazom u pratnji Jackovog brata Brada . Namignuo mi je s osmijehom dok je aplaudirao i moje srce je prijetilo širom se rasprsnuti. Volim ga, pomislila sam, dok su mi suze ponovno navirale. Ja ga volim i namjeravam mu to i reći. Zašto bi se suzdržavala ? Čega se imam bojati? Pozdravljajući Margot i Jacka na izlazu iz crkve, osjećala sam se još sigurnijom u svoju odluku. Ljubav je bila prekrasna stvar i danas je

dan da je slavimo. Neće mi biti važno ukoliko mi ne uzvrati. Voljela sam ga i željela sam da on to sazna. Večeras.

186

Naš svet knjiga

32. POGLAVLJE

“DA LI SI DOBRO?”

Claire je pogledala u mene, dok joj se briga ocrtavala u očima. Cijeli

dan i većinu večeri bila je zauzeta svojim dužnostima djeveruše, ali konačno sam je na plesnom podiju imao samo za sebe , omotavajući svoje ruke oko nje i njišući se u klasičnom dvokoraku. “Dobro sam,” uvjeravao sam je. “Tvoj otac i ja smo diskutirali o Super Bowlu20.” “Još uvijek?” Nabrala je nos. “Da. Za obožavaoce američkog nogometa, to je velika stvar. Ali, sada sam mnogo sretniji jer imam tebe za razgovor.” Nasmiješila se predivno, dok su joj oči svjetlucale poput zvjezdica. “I ja također.” Inače nisam bio pobornik izlijeva nježnosti u javnosti, ali nisam mogao odoljeti da joj ne spustim brz poljubac na usne . “Obožavam kad nosiš crveni ruž. To me podsjeća na našu prvu noć.” Njen predivni osmijeh se proširio. “O da. Bože, ta noć se čini tako daleko, zar ne? Baš sam razmišljala ranije o tome kad sam te vidjela u tom odijelu, kako smo daleko dogurali .” “Jesmo,” složio sam se. Sjećanje na želju da budem s njom, vjerujući da ne mogu bila je još uvijek oštra. “Jesi li sretna?” “Naravno da jesam.” “Dobro. Jer i ja sam.” Njeni obrazi su se obojili nježno ružičasto, a glas joj je pomalo podrhtavao. “Nikad nisam bila sretnija. Nikad se ni zbog koga nisam ovako osjećala.” Bože, bila je tako prelijepa. Ja sam bio takav srećković . P ovlačeći je još bliže na moje grudi, stisnuo sam svoje usne na njenu sljepoočnicu. “Ja sam zaljubljena u tebe,” rekla je nježno. “Znam da nismo posebno dugo zajedno i možda je to ludo, ali to je ono što osjećam.” Prestao sam se kretati i ona se nagnula unatrag, kako bi me mogla pogledati. “Jesi li dobro? Da li je bilo prerano da to kažem?”

20

finale lige američkog nogometa i jedan od najznačajniji sportskih događaja u SAD -u.

187

Naš svet knjiga

“Ne,” uspio sam potisnuti. Moje tijelo se potpuno umirilo. Osjećao sam se poput zeca nad kojim se nadvijao orao. Ali nisam bio uplašen. Ne znam kako sam se osjećao. Osjećao sam se strano u svojoj koži. “Onda, što je?” “Nikad mi nitko u životu to nije rekao.” Nisam bio siguran da li sam uopće shvaćao šta mi je rekla. “Ja se osjećam samo malo… izvan ravnoteže.” “Ali nisi uzrujan?” Izgledala je zabrinuto, kao da me je možda uvrijedila svojom ljubavlju. “Ne. Ne,” ponovio sam, dok su se moja stopala iznenada podsjetila da se trebaju kretati. Spustio sam poljubac na njene drhtave usne.

“Obećavam ti, nisam nimalo uzrujan. Možda malo iznenađen, ali nikako uzrujan.” “Uhhh. OK, dobro,” odahnula je, približivši mi se, spuštajući svoju glavu na rame. “Željela sam da znaš kako se osjećam.” Ostali smočuo na plesnom podijumu, jošsam jednu pjesmu, ali ja nisam uopće glazbu. Čak nisam niotplesavši znao kako uspio održati ritam. Osjećao sam se kao dva različita čovjeka—jedan, kojem se svidjelo čuti te riječi i koji ih je želio čuti ponovno i drugi, koji je pokušavao da ne paniči zbog činjenice da su te riječi za posljedicu imale očekivanja i da sam upao u ovo preko glave.

Na neki način je ova situacija imala okus nečeg nepoznatog, nečeg što nikad ranije nisi kušao i čiji ukus je bio slasan. Uzmeš zalogaj i dozvoliš da se okus i tekstura razlije po tvoj jeziku , zatim prožvačeš i progutaš i tvoje tijelo pošalje tvom mozgu poruku—ovo nam se sviđa! Daj nam još toga! Ali tvoj mozak možda i zadrži oprez—sačekaj malo, mi čak još ne znamo ni što je ovo. Moglo bi biti otrovno . Moje tijelo je isijavalo sreću, preplavljeno toplinom i peckanjem. Moje srce je kucalo brzo i čak sam se osjećao pomalo bez daha. Sviđao mi se ovaj osjećaj. Sviđalo mi se što me voli. Ponovi te riječi , Claire. Dozvoli mi da ih opet čujem. Ali neki tvrdoglavi dio mog mozga nije mogao da se prepusti i

uživa. Nije mogao vjerovati da je ovo istina. Nije bio u stanju da uzvrati na isti način. Zašto? Zar je nisam volio? Zar me nije usrećivala više nego ikad itko? Zar nisam mrzio pomisao da je izgubim? Pitanja su kopala svoj put po mom mozgu i trudio sam se najbolje što sam mogao da ih otklonim i fokusiram se na ovaj trenutak, fokusiram na tjelesno—moju ruku na njenim leđima, na miris njenog parfema, na njen dah na mom vratu. 188

Naš svet knjiga

Ali fokusiranje na tjelesne aspekte Claire je imalo izvjesne

posljedice i počeo sam se ukrućivati. Da, pomislio sam. Seks je nešto što sam razumio. Nešto u čemu sam bio dobar. Nešto što sam joj mogao ponuditi. Moje tijelo je moglo uspjeti tamo, gdje bi riječi zakazale. Šapnuo sam tiho na uho. “Umirem da te kušam. Misliš li da će itko primijetiti ukoliko svojuhaljina, glavu pod tvojumislim haljinu?” Nasmijala se.zavučem “Ovo je duga ali ipak da hoće.” “Onda kad ću te imati samo za sebe, kako bih mogao zakopati svoje lice među tvoje butine?” “Mmm, to je primamljiva ponuda.” “Tako sam tvrd upravo sada.” Ona je uzdahnula. “Jesi?” “Naravno da jesam. Ne mogu razmišljati o svom jeziku na tvojoj pičkici i da mi se ne digne.” “O, Bože.” iznovaDa i iznova. Pitam se koliko Volim bih te “To je ono što natjerati želim čuti— puta večeras mogao da svršiš. li je tri puta realistično? pucati na visoko—ići ću na četiri puta.” “Theo.” Prestala se kretati.

“Da?” “Ja sam spremna da krenemo.” Nismo čak ni sačekali da se pjesma završi, već smo samo zgrabili naše kapute, poželjeli laku noć i izjurili prema vratima. JA ČAK NISAM NI ČEKAO da stignemo kući. “Povuci svoju haljinu gore,” rekao sam joj, dok mi je pogled bio usmjeren na autoput, a moja ruka počivala na njenoj nozi. Ona je oklijevala, bacajući pogled kroz prozoru u smjeru drugih vozila na autoputu. Ali učinila je kako sam tražio. “Dobra djevojčica,” rekao sam, klizeći dlanom uz njenu unutarnju stranu noge. “Sada raširi svoje noge za mene.” Manje od pet minuta kasnije, grčila se u svom sjedištu, jednim dlanom se oslanjajući na prozor, a drugom na krov automobila. Ja sam držao svoj pogled na cesti ispred nas i trudio se da ne svršim u hlače. “Jedan,” rekao sam, kad se polako smirila. Zatim sam vrh svog prsta polizao i stisnuo čvršće papučicu za gas. Drugi orgazam sam joj priuštio na stepenicama na putu u njenu spavaću sobu. Njena haljina se smotala oko njenog struka. Njene noge su bile prebačene preko mojih ramena, njena pičkica stiskala moje prste, dok joj je klitoris pulsirao na mom jeziku. 189

Naš svet knjiga

“Dva,” rekao sam, olabavši čvor moje kravate. Zatim sam otkopčao svoje hlače i isporučio joj broj tri prije nego što je uopće stigla do daha. Pružio sam nam oboma mali predah prije broja četiri, tek toliko vremena koliko nam je bilo potrebno da skinemo našu odjeći u raspremimo za spavanje. Dok ujekrevet, još uvijek bila uglavu kupaonicu, otišaoi sam u njenu se spavaću sobu, legao naslonio na uzglavlje primio svoj kurac rukom. Gledao sam je kako se penje uz stepenice,

puštene kose, bez šminke i ničeg na sebi osim obične majice, koju je prevukla preko glave i bacila u stranu, dok se kretala prema meni.

“Obožavam kad to radiš ispred mene,” rekla je, popevši si n a krevet, gipko i zavodljivo, dok je njena duga kosa klizila po mojim nogama. “To me toliko napaljuje. Mogu li te promatrati?”

“Ne večeras.” Kad je opkoračila moje kukove, pozicionirao sam svoj kurac između njenih nogu. “Večeras želim biti u tebi.” se rukama za moja ramena, se polako na mene,oči doki Držeći se nisam zakopao duboko u njoj . “Daspustila ,” šapnula je, sklapajući zabacivši glavu unatrag. Deset minuta kasnije, bio sam već na rubu ludila od potrebe da svršim, ali bio sam tri četvrtine udaljen o d postavljenog cilja. Nisam sad mogao odustati. Spustio sam je na leđa i zavukao ruke ispod njene stražnjice, podižući joj kukove više. “O, Bože ” zastenjala je u moje rame. “Ne mogu, ne mogu.”

“Možeš.” Znao sam da je najbolja šansa da stignemo do naše pobjede jest da održim njenu uzbuđenost i ne popuštam. “I hoćeš.”

Boreći se protiv vlastitog orgazma, mislio sam samo na njen, jebajući je duboko i predano, trljajući njene zidove. Imao sam potrebu da sazna što osjećam prema njoj, koliko je cijenim i kako ništa u mom dosadašnjem životu nije bilo tako dobro kao što je to bila ona. Volim je. “Jebote,” rekao sam, osjećajući kako mi kontrola klizi kroz prste.

“Previše je dobro. Ne mogu stati.” Volim je.

“O Bože, opet ću svršiti,” rekla je mahnito, kao da se toga plaši. Njeni nokti su se zaboli u moju stražnjicu, a njeni zubi u moje rame. Volim je. Srebrna svjetlost eksplodirala su pred mojim očima, dok se sva tenzija prelijevala u bijele, vrele mlazove, dok se moje tijelo praznilo u njenom, koje se stiskalo oko mene u simultanom ritmu. Bila je to

najveličanstvenija stvar koju sam ikad osjetio—i to ne što sam joj pružio 190

Naš svet knjiga

četiri orgazma ili što sam svršio u njoj bez kondoma ili što su naša tijela naučila jezik onog drugog. Bilo je to prihvaćanje. Bilo je to povjerenj e. Bila je to ljubav. Osjećao sam je. Ali ipak to nisam mogao izgovoriti.

TIJEKOM SLIJEDEĆIH NEKOLIKO DANA, Claire mi je govorila da me voli bar jedan put dnevno, obično noći, kad bi padala u san. Svaki put bi moje srce zakucalo malo brže, moje disanje po stalo uznemireno— kao adrenalinski šut. Uvijek bi je držao još čvršće u naručju nakon izgovorenih riječi, ali čak iako sam joj želio uzvratiti, riječi su odbijale da skoče iz mog srca na moje usne. Smetalo mi je to. Zašto joj nisam mogao reći što osjećam? Znao sam da će je to usrećiti, znao sam da je to istina i znao sam da bih joj trebao reći. Obećao sam joj da ću je pustiti unutra. Ljudi koji su bili u vezi su vjerovali jedno drugom sa svojim najdubljim osjećajima. Ali ja jednostavno nisam mogao doći do to ga. Počeo sam vjerovati da moj mozak zna nešto što moje srce ne zna. Počeo sam osjećati da dajem onom što je u mom srcu previše prostora i da bih trebao usporiti malo. Iste one riječi zbog kojih sam se osjećao tako dobro u noći vjenčanja, počele su me izje dati nekoliko dana kasnije. Pitanja su me počela nagrizati. Kakvo je značenje imala činjenica što nekog voliš? Kakvu vrstu moći to daje drugom nad tobom? Da li ti se ljubav prema nekome može sutra obiti o glavu i početi te proganjati ? Na koji način bi te voljeni mogli povrijediti? Kad nekome priznaš svoju ljubav, zar time u podsvijesti ne poručuješ nekom da ti je potreban? Ja te ne želim izgubiti? Da sam ranjiv? To je bilo poput toga da položiš svo oružje i tražiš da se ono upotrijebi protiv tebe, zar ne? Pitanja su se nizala.

191

Naš svet knjiga

33. POGLAVLJE

U SRIJEDU VEČER nakon Margotinog vjenčanja, izašla sam s Jaime na naš standardni izlazak za djevojke. Nisam je vidjela niti pričala s njom od samog vjenčanja, tako da smo prvih pola sata provele u gledanju slika na našim mobitelima i razgovarale o tome koliko prelijepa je Margot bila, kako je sve prošlo savršeno i kako smo sretne zbog nje. “Ti si nestala neprijatno brzo, nakon što su mladenci rezali tortu.” Jaime je podigla svoje obrve i podigla svoj koktel. “Pozdravila sam se, nisam li?”

“Da, ali si već bila na pola puta do vrata.” Nasmiješila se znalački . “Kakav je bio ostatak tvoje večeri?” “Ugodan.” Moj dah je stao na sjećanje što se dogodilo te noći— vožnja do kuće, stepenice, moja spavaća soba . I ono što sam rekla. Još uvijek mi nije uzvratio riječi i bila sam u redu s tim. Pretpostavlja sam da će mu vjerojatno biti potrebno neko vrijeme da se privikne na te riječi, posebno zbog toga što sam ja bila prva osoba koja mu ih je rekla. Znala sam da mora m imati strpljenja. Ali od te noći, imala sam osjećaj da nešto nije kako treba. Nije to bilo nešto što bi jasno mogla reći—imala sam osjećaj da je od tada malo distanciran. Možda će Jaime imati kakav dobar savjet.

“Tu noć sam Theo rekla da ga volim.” Njene oči su se raširile. “Jesi?” Kimnula sam, fokusirajući se na čašu vina ispred sebe. “ Ali počinjem misliti da sam time učinila pogrešku.” “Zašto? Nije ti uzvratio riječi?” “Ne. Nije. Ali to i nije toliki problem. Na neki način sam znala da on još uvijek nije spreman da mi to kaže. Bila sam pripremljena na to.” “Da li ti je išta rekao?” “Da. Rekao mi je da sam ja prva osoba koja mu je tako nešto rekla.” “Vauuu. To je sjebano.” Zaškiljila je očima. “Kako je to uopće moguće?”

Uzdahnula sam. “Nisam zalazila mnogo u Theovu prošlost, ali on je imao zaista teško djetin jstvo. Njegova majka ih je napustila kad mu je

192

Naš svet knjiga

bilo godinu dana. Otac ih je zlostavljao. Na kraju je i on otišao kad je Theo imao oko osam godina.” Treptala je. “Sveto sranje. To je mnogo tereta iz prošlosti. On djeluje tako dobro prilagođen i sretno veseo.” “On je dobar glumac,” rekla sam tužno. “U svakom slučaju, mislim da emotivna povezanost nije bašOdmahnula nešto što mu ide lako. “Jadničak.” od ruke.” “Kako bi i bilo moguće?” je glavom “Tako da razumijem da mu riječi ‘volim te’ ne dolaze baš prirodno i spontano.” “Ljubav mu možda generalno ne dolazi prirodno,” istakla je Jaime. “On to možda čak i ne može prepoznati u sebi. Ali Claire, taj tip je totalno lud za tobom.” Moje usne su se izvile u mali osmijeh. “Stvarno to misliš?” “Da. To je totalno očigledno . Trebala bi vidjeti način na koji te gleda.” Imitirala je pogled zaljubljenog lika iz crtanih filmova, uzdišući . teško Nasmijala i podupirući dlanom bradu sam se. “On ne izgleda tako.” Ponovo se ispravila. “Da, izgleda. Tako da ne dozvoli da ti smeta što on to još nije u stanju glasno izreći.” Slegnula je ramenima. “Neki ljudi jednostavno nisu takvi.” Igrala sam se sa stalkom svoje čaše vina. “On djeluje nekako tiše od uobičajenog ovih dana. Nekako izgubljeno. Zbog toga osjećam neku čudnu vibru.” “Kladim se da to umišljaš zbog toga što si mu izjavila ljubav. Zabrinuta si jer misliš da ne osjećate isto, tako da namjerno tražiš nešto da potvrdiš taj strah.” “Misliš?” Zagrizla sam svoju usnu. Moguće je da je bila u pravu. “Mislim. Da li i dalje imate seks ?” “Da,” priznala sam. “I dalje ostaje preko noći?” “Da.” “Onda se zaista ne bih brinula oko toga ,” rekla je sa sigurnošću, podižući čašu svog martinija. “Samo mu daj vremena.” Izdahnula sam i uspravila se na stolici . “U pravu si. Stvarno se ponašam blesavo, tražeći problem tamo gdje ga nema. Stvari između nas su zaista odlične.”

IZUZEV DA JE SLIJEDEĆU noć bilo Valentinovo i on nije ostao . “Gdje ideš?” pitala sam, kad je ustao i počeo se oblačiti . Izašli smo na večeru i vratili se mojoj kući. 193

Naš svet knjiga

“Sutra ujutro trebam primiti pošiljku namještaja na adresu mog stana i rekli su da može stići poprilično rano.” Nije me čak ni pogledao. “Kupio si novi namještaj?” “Samo novi kauč. Stari je već stvarno dotrajao.” Kimnula sam, povlačeći pokrivač preko grudi. Bila je to možda mala i glupa sitnica, ali bila sam na neki način povrijeđena što ranije nije spomenuo kupovinu . “Oh.” Sjeo je na krevet kako bi svezao pertle na svojim cipelama, ali ništa nije rekao. “Voljela bih da ne moraš ići.” Prešla sam rukom preko njegovih leđa. “Valentinovo je.” “Oprosti,” rekao je kratko. Povukla sam svoju ruku, griznuvši usnicu. “Vidimo se sutra?” “Aha.” Ustao je, okrećući se da me brzo poljubi. “Noć.” Nestao je prije nego što sam mu uopće mogla reći da ga volim.

Ali možda je to i bila svrha.

194

Naš svet knjiga

34. POGLAVLJE

BIO SAM TAKAV SERONJA.

Uradio sam nekoliko usranih stvari u životu, ali nikad se nisam osjećao gore, nego kad sam ostavio Claire samu u krevetu na Valentinovo. Zbunjenu i povrijeđenu, golu u krevetu ispod prekrivača u kojem sam je upravo pojebao. Da, jesi.

Praveći grimasu, zatvorio sam vrata iz sebe i požurio kroz mrak do svog automobila. Snijeg se otopio, ali i dalje je puhao ledeni vjetar. Mislio sam na nju, toplu i mekanu ispod prekrivača i poželio da šakom razbijem prozor na automobilu.

Ali, morao sam otići. Morao sam nestati. Kad sam sjeo u auto, vrisnuo sam niz psovki upućenih sebi, ali ni zbog jedne se nisam osjećao bolje. Isparkirao sam se s njenog prilaza i požurio niz ulicu, sa škripom guma. “Sranje!” vrisnuo sam. Bio sam tako ljut na sebe. I bio sam ljut na Claire. Koliko god to iracionalno bilo, počeo sam se ljutiti na nju zbog toga što mi je rekla da me voli. Možda čak i prvenstveno zbog toga što me uopće voli. Zbog toga što me natjerala da ja volim nju. Jer jesam. Volio sam je toliko da nisam vidio ništa drugo. Potrebna mi je i bio sam bespomoćan zbog toga. Jebeš sve, ona nije mogla razumjeti što mi je to činilo! Koliko sam bio prestravljen svake minute da će se urazumiti i shvatiti da je ono što sam joj rekao istina—nisam bio dobar za nju. Ja nikad neću biti muškarac kakvog zaslužuje. Kad sam ja drugima išta drugo bio, osim razočarenja? Osjećao sam se kao da sam dizalo, čiji kabli će svakog trenu tka pući—jureći prema neizbježnom padu koji će se desiti kad otkrije istinu . Morao sam odjebati odavde.

Što li sam mislio kad sam dozvolio da se zaljubim u nju? Kad sam dozvolio da mi bude potrebna? Zašto sam i samo na sekundu pomislio da sam sposoban za ovo—da ću preživjeti trenutak kad ću je izgubiti?

Jer znao sam duboko u svojim kostima da bez obzira na šta učinite, kažete ili pokušate, ljubav nije dovoljna da bi natjerala nekog da ostane. 195

Naš svet knjiga

Shvaćanje da će jednog dana sve ovo biti gotovo i da će ona nesta ti, rezala me ravno kroz srce. Prestalo je kucati. Moje grlo se zatvorilo. Nisam mogao disati. Nisam mogao disati. Nisam mogao disati.

Povukao sam upravljač i skliznuo s ceste, parkirajući automobil i pokušavajući povratiti kontrolu nad sobom, duboko dišući. Ti nisi dijete. Ti si muškarac. Ti Možeš se možeš izvući iz opasnosti. otićiboriti. prvi. Ti i dalje imaš kontrolu. Možeš se Do trenutka kad se moje disanje vratilo u normalno stanje i kad sam osjetio da moje srce ponovno kuca u mojim grudima, donio sam odluku.

Bila je pogreška što sam joj dozvolio da sruši moje obrambene zidove. Povrijedit će je, ali na duge staze, učinit ću joj uslugu . Što prije shvati da je ljubav izgubljena igra, to bolje za nju. Ili je možda voljeti mene bila izgubljena igra i imat će priliku da nađe svoju sreću s nekim drugim. S nekim tko je vjerovao u njenu bajku s ljuljačkom na trijemu, biciklima štandom s limunadom. nekim tko joj je tobez mogao pružiti. Dijeliti tu isreću s njom. S nekim, tkoS ju je mogao voljeti mogućnosti da je razočara. Ali to nisam bio ja. To nikad nisam mogao biti ja. NISAM MOGAO zaspati tu noć. Umjesto toga, ležao sam budan

pokušavajući smisliti kako da je ostavim. Ona će biti bijesna, bez obzira na koji način to učinim. Vrijeđat će me. Reći će da sam je lagao. Optužit će me da sam prekršio sva svoja obećanja. Mogao sam to podnijeti. Prokletstvo, to sam i zaslužio. Ono što sam znao jest da neću moći podnijeti njene suze. Njene molbe da ostanem. Njenu ranjivu dražesnost. Ukoliko se ona raspadne, to bi me ubilo. Pa zašto onda da se silim da tome svjedočim ? Zašto ovo još više otežavati, nego što mora biti? Ali nisam je mogao samo napustiti bez ikakve poruke. Dugovao sam joj bar razlog.

Poruka je bila previše uvredljiva, čak i za mene. Ali pismo bi moglo biti dobra ideja. Napisat ću joj pismo i ostaviti ga u njenoj kući—imao sam ključ. Ukoliko ga napišem večeras, mogao sam joj ga odnijeti ujutro kad ode na posao. Pronaći će ga poslijepodne kad se vrati kući. Ustao sam iz kreveta i otišao u kuhinju, gdje sam zgrabio kemijsku olovku i notes. Sjeo sam na šank i zurio u prazan papir ispred mene. Ovo će je slomiti. Ona ovo ne zaslužuje. Sve je ovo tvoja krivnja. “Odjebi,” zarežao sam na sebe. Zatim sam spustio olovku na papir. 196

Naš svet knjiga

Draga Claire,

Žao mi je. Mislio sam da mogu ovo, ali ja ne mogu biti ono što želiš. Bit će ti bolje bez mene. Theo

Moj želudac se okrenuo. Zakopavši lice u svojim dlanovima, sjedio

sam ondje u agoniji još nekoliko trenutaka, ne mogavši čak ni pogledati pismo ispred sebe. Po prvi put u godinama, želio sam piće. Želio sam otupiti bol zbog suočavanja sa pravim sobom . Netko tko sjebava. Lažov. Kukavica. Bio sam to. Bio sam to i još mnogo gore. Ali bar nitko nikad neće imati moć da me ponovno povrijedi. Istrgnuo sam stranicu iz notesa, presavio ga na tri dijela i izvukao omotnicu iz ladice. Kad je pismo bilo sigurno zapečaćeno unutra, ostavio sam ga kraj mojih ključeva na šanku i vratio se ponovno u krevet. Trudio sam se da ne mislim na nju. Uključio sam televizor. Otvorio knjigu. Zakopao svoje lice ispod jastuka kao da bi to moglo zaustaviti da

misli kolaju mojom glavom. Ali ništa nije upalilo. Bio sam budan čitavu noć, zamišljajući njeno lice kad bude čitala pismo. Bilo mi je zlo. Bar neću morati to gledati.

197

Naš svet knjiga

35. POGLAVLJE

SATI SU PROLAZILI SPORO.

Nisam mogla spavati i imala sam pulsirajući glavobolju. U jedan ujutro, sišla sam u prizemlje i uzela dva ibuprofena. U dva, popila sam još jednu čašu vode. U tri, odustala sam od spavanja i posegnula za mobitelom u iskušenju da Theo pošaljem poruku i provjerim da li je sve u redu. Nisam mogla prestati misliti na njega —nešto nije u redu, jednostavno sam to znala. Čak je i večerašnji seks djelovao manje intiman. Zatvarao se u sebe zbog nekog razloga. Da li je već gubio interes? Ili je bio uzrujan zbog nečeg? Možda sam pogriješila što sam mu rekla što osjećam prema njemu. Mislila sam da će se zbog toga osjećati dobro, ali možda su te riječi izvršile preveliki pritisak na njega . Možda je sve to bilo previše, a ujedno i prerano. Uzdahnula sam i spustila ponovno svoj telefon. Slanje poruke u tri ujutro neće pomoći, ukoliko se osjeća pod pritiskom. Jednostavno ćemo

sjesti i imati iskren razgovor, tako da mu mogu reći da se nema zbog čega brinuti—nisam očekivala ništa drugačije od onog što već imamo. Samo sam željela podijeliti s njim svoje osjećaje, jer mi je to bilo potrebno. I željela sam da bude svjestan koliko me usrećuje. Znala sam da veza s Theom neće biti jednostavna. Nosio je u sebi mnogo boli s kojom se odbijao konfrontirati i to je značilo da je stjecanje povjerenja za njega teško. Možda bih mogla ponovno s njim o tome porazgovarati. Natjerati ga da se otvori više vezano za svoju proš lost i što točno ljubav znači za njega. Zašto ga je strah tog osjećaja. Što mogu učiniti da mu pomognem. Ponovno sam uzela telefon i nazvala hitni telefonski broj za

zamjenske nastavnike, tražeći zamjenu za sutra. Prošli su mjeseci otkad sam uzela slobodan dan i znala sam da neću biti u stanju ustati i otići na posao za neka tri sata. Nisam još nimalo spavala, a ova glavobolja je zaista bila brutalna. Nakon što sam zatražila zamjenu, spustila sam mobitel i ponovno sišla u prizemlje kako bih uzela melatonin i još jedan ibuprofen. Zatim sam se vratila u krevet, zagrlivši jastuk koji je Theo obično koristio i udisala njegov miris.

To me je umirilo i zaspala sam znajući da će sutra sve biti bolje. Mogu to popraviti. 198

Naš svet knjiga

PROBUDIO ME NEKI ZVUK.

Podigla sam glavu s jastuka. Da li mi se pričinilo ? Spavala sam čvrsto, a u glavi mi je još uvijek brujalo. Možd a sam taj zvuk samo sanjala.

kasnije korakesam u prizemlju. puls svoj je poludio. Tko jeTrenutak to dođavola bio čula ovdjesam ? Skočila iz kreveta Moj i obukla ogrtač preko majice u kojoj sam spavala. S mobitelom u ruci, za slučaj da će biti potrebno nazvati policiju, na vrhovima prstiju sam se spustila niz stepenice.

Ulazna vrata su bila otvorena, a kroz vanjski dio za zaštitu od oluja i lošeg vremena sam vidjela Theov terenac na prilazu. O , hvala Bogu. Smiješeći se, krenula sam prema dnevnom boravku baš u trenutku kad je on izlazio iz trpezarije. “Hej, umalo sam nazvala policiju zbog tebe. Uplašio si me.” Ali

onaj tko je izgledao znatno uplašenije bio je Theo. Ne, izbezumljen. Bio je poput bijelog duha. “Da li je sve u redu?” Izgledalo je kao da pokušava progutati tenisku lopticu . “Ja—Ja nisam mislio da ćeš biti kod kuće.” Nasmiješila sam se. “Uzela sam slobodan dan. Nisam prošlu noć dobro spavala. Hajde da nam napravim kavu, pa ćemo malo razgovarati.” Prošla sam pored njega, hodajući prema kuhinji. “Ja moram ići,” prasnuo je. “Samo jednu šalicu,” inzistirala sam. “Daj mi samo pet minuta. Želim—što je ovo?” Na mom kuhinjskom stolu ležala je omotnica koja je bila naslovljena Theovim urednim, kockastim rukopisom. Moje srce je počelo tući i to ne na dobar način. Zgrabila sam omotnicu i pojurila

natrag u dnevnu sobu, gdje je Theo već bio na izlaznim vratima. “Hej, čekaj!” Zastao je, ne okrećući se. “Pročitaj to nakon što odem. Molim te.” “Ne.” Moje ruke su se počele tresti—moje cijelo tijelo se treslo — dok sam rastrgala omotnicu i otvorila presavijenu stranicu. Ne. O ne, on to nije jebeno učinio. Ali jest. Riječi su bile točno ondje ispisane na stranici. Draga Claire,

Žao mi je. Mislio sam da mogu ovo, ali ja ne mogu biti ono što želiš. Bit će ti bolje bez mene. Theo 199

Naš svet knjiga

“Što je ovo?” pitala sam, drhtavim glasom. “Što je dođavola ovo?” Stajao je mirno, ali njegovo tijelo je odašiljalo nervoznu energiju, dok su se njegovi dlanovi stiskali u šake. “Okreni se i pogledaj me, Theo. Ako mi želiš slomiti srce, onda to učini gledajući mene.” Polako seuokren uo, dok su se njegove grudi širile kao da je uzimao duboh udah. Ali i dalje je šutio. “Žao ti je?” Pročitala sam pismo ponovno. “Ti ne možeš biti ono što ja želim? Šta se dođavola događa ovdje? Reci mi!” Otvorio je usta. Odmahnuo glavom. “Ja ovo više ne mogu.” “Ne možeš što?” Suze su počele kliziti niz moje obraze i ja sam ih brisala rukavom svog ogrtača. “Ja ne razumijem.” “Ne mogu—biti s tobom.” Njegov glas je drhtao. “Zašto?” “Rekao sam ti od samog početka. Ja nisam d obar za tebe.” Savršeno je recitirao svoje rečenice, ali njegova gluma nije bila dovoljno dobra. Dok sam zurila u muškarca ispred sebe s krvavim očima, ispijenog blijedog lica, s stisnutim šakama, vidjela sam nekog tko nije spavao čitavu noć. Vidjela sam nekog tko se mrzio zbog onog što govori. Vidjela sam nekog tko se boji.

“Obično sranje.” Njegova vilica se stisnula. “To je istina.” “Ti bježiš.” Bilo je to kao da je zvono zazvonilo i sve je bilo kristalno jasno. “Kao što to uvijek činiš. Ti odustaješ od nas, jer se bojiš onog što osjećaš. Zabrinut si da si me pustio previše blizu.” Boja se vratila u njegovo lice dok se njegov bijes budio, ali nisam mu namjeravala pružiti priliku da se raspravlja sa mnom.

“I ti se bojiš onog što osjećaš. Sve ovo je počelo nakon što sam ti rekla da te volim.” Sve kockice su se složile . “To je prava istina i ti to znaš.” “Možda i jest počelo tada,” priznao je. “Ali to je samo potvrdilo ono što sam već znao—ovo mora prestati.” “Ne, ne mora. Nemoj ići, Theo,” Promijenila sam svoju taktiku, razgovarajući razumno i nježno. “Ovo što imamo nas dvoje je dobro . Strašno je zato što je moćno. I tjera te da se osjećaš ranjivo. Znam da ti je teško da mi vjeruješ, Theo. Ali moraš. Ja te neću napustiti.” “Ne govori to!” eksplodirao je. “Nemoj davati takva obećanja. Nećeš ih moći održati.” 200

Naš svet knjiga

“Da, hoću! To je pravo značenje voljeti nekog na ovakav način. Ostaješ uz nekog, čak kad je i teško. Ostaješ i kad bude išlo dobro. Jednostavno ne odustaješ.” “To nije dovoljno. Ljubav nije dovoljna da natjera nekog da ostane. Ti misliš da jest dovoljno, ali nije.” Oči su mu sjajile i u njima sam vidjela bol djeteta dovoljno se ostane. Moje koje srce je semislilo slamaloda . “nije Ja nisam ona, da Theo.” “Moram ići.” Okrenuo se prema vratima i jurnula sam za njim, grabeći ga za ramena i tjerajući ga da me pogleda u oči.

“Pogledaj me. Pogledaj me i reci mi da me ne voliš.” “Ne mogu,” rekao je, dok mu se glas slamao. “Reci mi!” viknula sam, plačući, želeći da ga mogu protresti. “Reci mi da me ne voliš dovoljno da bi ostao!” Zvuk frustracije je pobjegao iz njegovog grla, dok je grabio moju glavu i obrušio svoje usne na moje. Uhvatila sam se za njega u očaju,

preklinjajući ga svojim jezikom i rukama davoli, me on ne me ostavi osjećajući olakšanje kad usnama, mi je uzvratio zagrljaj. On me voli,i on me voli… Bila sam opijena time. Pet sekundi kasnije, odgurnuo se iz mog zagrljaja i izjurio kroz vrata. Bila sam sama. Bila sam u šoku. Bila sam slomljena. Ali dobila sam svoj odgovor. On me možda voli… ali ne dovoljno da ostane.

201

Naš svet knjiga

36. POGLAVLJE

PROKLETSTVOOO!

Zalupio sam vratima svog stana i bacio ključeve o zid, gdje je ostala ružna crna mrlja. Ali čak ni to nije uspjelo smiriti moj bijes, tako da sam bacio i lampu, udarivši je o rub stola. “Sranje!” vrisnuo sam, dišući teško i glasno. Kako je ovo moglo proći tako loše? Što je to univerzum imao protiv mene, da je moj slavni plan da izbjegnem susret tko mizerno propao?

Želio sam udariti nekog, uglavnom sebe. Sve se odvilo gore nego što sam to i mogao zamisliti—njena šokiranost, ljutnja, suze, optužbe. Način na koji su se njene ruke tresle dok je derala kovertu—nekako je morala znati šta je točno sadržavala. Te ruke koje su dotakle svaki dio mog tijela i pružile mi toliko zadovoljstva. Način na koji joj je glas drhtao dok me je pitala zašto, kad je rekla moje ime, kad je rekla da me neće napustiti. Taj glas, koji je toliko često u mraku šaputao slatke riječi na moje uho, koji je izgovarao moje ime s nečim nalik na poštovane, dok sam se kretao u njoj. Način na koji su me njene oči izazivale da joj kažem da je ne volim, izazivale me da se usudim izgovoriti tu laž . U njima sam vidio povrijeđenost, bijes i strah. Te iste oči koje su me do jučer gledale s takvom predanošću i povjerenjem. Moje srce je boljelo. Ono više nikad neće biti isto. Ostavio sam ga u onom trenutku kad sam izašao na ta vrata. Gubitak nje rezao me je do kosti i spustio sam svoju glavu u dlanove. Svaki otkucaj srca bio je poput uboda nožem u grudi. Svaku sekundu koje je nastavilo kucati bila je agonija —izgubio sam je, izgubio sam je, izgubio sam je. Ne, nisam je izgubio. Napustio sam je.

I ukoliko budem osjećao ovaj bol do kraja svog živote, onda sam ga možda i zaslužio. Ali bar sam bio siguran. A bila je i ona.

202

Naš svet knjiga

37.POGLAVLJE

NAKON ŠTO SAM PLAKALA na krevetu čitavi sat vremena, poslala sam Jaime poruku i pitala je može li doći poslije posla. Odmah me je nazvala.

“Što nije u redu?” pitala je čim sa odgovorila na poziv . Zvučalo je kao da je u vožnji. “Theo i ja smo raskinuli .” Nisam mislila da još imam suza, ali moje oči su nakon te rečenice bile pune neprolivenih suza. Uzdahnula je šokirano. “Što? Zašto? Kada?” “Jutros,” promucala sam jecajući. Osjećala sam teški teret na grudima i nisam mogla pravilno disati.

“O moj Bože. Jesi li na poslu?” “Ne. Uzela sam slobodan dan.” Zakašljala sam se bolno . “Dolazim k tebi. Bit ću tamo za deset minuta.” “OK.” Bacila sam telefon u stranu i posegnula za još jednom maramicom, ali kutija je bila prazna. Brišući nos rukavom ogrtača, sišla sam niz stepenice i zgrabila još jednu kutiju iz kupaonice. Kad sam vidjela Theovu četkicu za zube na umivaoniku, došlo mi je da ga izbodem njome. Kako mi je to mogao učiniti? Uzela sam kutiju s maramicama i popela se natrag u spavaću sobu, povlačeći svoju majicu preko glave i oblačeći čistu. Razmotrila sam opciju da se obučem pristojno, ali nisam imala snage ili volje da me brine kako izgledam. Obukla sam donji dio pamučne pidžame i debele čarape, a zatim zajedno s kutijom s maramicama pod rukom spustila se u prizemlje da sačekam Jaime.

Bacivši se na kauč, ležala sam na strani i zurila točno u mjesto gdje je stajao kad je odustao od nas. Gdje me je poljubio zadnji put. Gdje mi je slomio srce. Kako ću ikad moći proći ovom prostorijom i ne sjetiti se toga? Kako da svaki put ne osjetim jednaki bol?

Svježi jecaji su potresli moje tijelo i plakala sam bolno s licem u maramicama, koje su se nakupljale na podu ispred mene.

Kad sam čula kucanje na vratima, ustala sam, pre gazivši maramice na putu da otvorim vrata. Na moje razočaranje, Jaime je ušetala s Quinnom. 203

Naš svet knjiga

“Oprosti, nije mi dozvolio da ga odvezem kući,” rekla je Jaime, dok me povlačila u zagrljaj. “Bili smo na putu do restorana na ručak.” “Želim pomoći.” Quinn je zatvorio vrata za sobom. “Mislim da sam dobar u ovim stvarima.” “U redu je.” Pokušala sam malo popraviti svoju kosu i odustala . “Uđite, ali jasenisam sigurnapitala da mi je itkoJaime može pomoći.”svoj kaput. Bila je “Što dogodilo?” , svlačeći poslovno obučena, u uskoj olovka suknji i odgovarajućem sakou. Nagazila sam na hrpu vlažnih maramica i ponovo skočila na kauč . “Otišao je. Rekao je da ne može više ovako. Ali on može—to nije pravi problem.” “Što misliš točno time?” Quinn je sjeo na stolicu pored prozora, prekrižio ruke preko grudi i prebacio članak no ge preko koljena. Bio je visok poput Thea, možda malo mršaviji, s tamnoplavom kosom i najplavljim očima koje sam ikad vidjela na ženi ili muškarcu. “On jepanika uplašen,” rekla sam,nekog šmrcajući. “Ovosejepreviše ono što približi. on radi kad ga uhvati da je pustio da mu On jednostavno pobjegne. On osobno mi je to rekao kad smo bili u obiteljskoj kolibi.” “Da li si mu to i rekla?” Jaime je sjela pored mene i sklonila kosu s mog lica. “Da.” Izvukla sam još jednu maramicu iz kutije. “Sve sam mu rekla ravno u lice.” “Što je on rekao na to?” pitala je. “Ništa,” rekla sam, brišući svoj bolni nos. Sigurno je već bio potpuno crven. “Nije se čak mogao ni natjerati da slaže da me ne voli . To je ono što me boli najviše. Skoro pa bi bilo bolje da me je jednostavno šutnuo zato što ne osjeća ono što i ja. Ali ja znam da osjeća.” Jaime mi je obgrlila ramena. “Žao mi je, Claire. To je stvarno usrano.” Quinn je pročistio svoje grlo. “Mogu li ponuditi svoje shvaćanje?” “Naravno,” rekla sam. “Ovo bi mogao biti klasičan primjer tipa koji se izbezumio kad je shvatio da voli nekog. Dešava se svaki dan. Mnogo muškarca ne vole osjećaj biti emotivno ranjivi na taj način. Ali ja ne vjerujem da je to cijela priča.” Ispružio je svoje noge i nagnuo se naprijed, oslanjajući se laktovima na koljena. “Jaime mi je ispričala nešto o Theovoj prošlosti na putu ovamo.” “Nadam se da nisam izdala tvoje povjerenje,” rekla je Jaime brzo. 204

Naš svet knjiga

“Samo sam ga željela malo uputiti u situaciju. I što više o tome razmišljam, to sam sigurnija sam da je to njegov problem.” Jaime je diplomirala psihologiju i uvijek bila dobra u procjenjivanju ljudi. “U redu je.” Naslonila sam na kratku glavu na njeno rame. “ Znam

da mi želiš samo pomoći.” je Quinosoba, netko tkoonje nikad zaista nije bio “Slažem se s Jaime,” n. “I kao pogođen gubitkom majke rekao kao odrasla misli m da dovoljno žalovao zbog gubitka koji je iskusio kao dijete, nikad se nije

suočio s tim i nikad nije bio sposoban da se poveže s nekim emotivno.” Zastao je. “Osjećao sam veliku krivnju nakon što je moja majka umrla i morao sam poraditi na sebi po tom pitanju.” Kimnula sam. “Sigurna sam da ima nerazjašnjene osjećaje prema njegovoj majci koji utječu na njegovu sposobnosti da mi vjeruje. Ali on to ne želi priznati. On jednostavno zakopa sve ono o čemu ne želi razmišljati.” je ikad bio natvrdoglav terapiji?” za pitala Jaime. “Da.liOn “Ne je suviše to, je pretpostavljam.” Sklopila sam oči, pokušavši se izboriti sa suzama. “Ja ga volim, ali mislim da ću ga jednostavno morati preboljeti. Jer čak i da se vrati večeras i kaže da mu je žao, ja bih bila u strahu da će to učiniti ponovno.” Jaime je uzdahnula i stisnula me jako. “I bi. Ti ga ne možeš popraviti, Claire. Bez obzira koliko to jako željela. Vjeruj mi kad ti kažem da on sam mora željeti da popravi sam sebe prije nego što bude u mogućnosti da te voli na način koji ti zaslužuješ.” “Ona vrlo dobro zna o čemu priča,” rekao je Quinn. “Ja sam je želio voljeti mnogo ranije, nego je bila spremna pustiti me.” Jaime je isplazila jezik prema njemu. To mi je izmamilo osmijeh, ali me istovremeno rastužilo—Jaime i Quinn su bili tako sretni što su sve to na vrijeme shvatili. “To je tako

nepravedno. Nakon što sam svo ovo vrijeme tražila savršenog muškarca, zaljubila sam se u nekog tko je slomljen.” “Svi smo mi pomalo slomljeni, zar ne? I ja uopće nisam iznenađena zbog svega.” Jaime je trljala moju ruku. “Ti si brižljiva osoba, Claire. To je ono što te čini dobrom nastavnicom i prijateljem. Ti vidiš samo ono dobro u ljudima i prenosiš to na svoja platna . Ti vidiš bol u ljudima i želiš im pomoći da zacijele. Ali to nije uvijek moguće. Neki ljudi ne žele da im bude bolje.” Čula sam ono što je govorila i znala sam da je u pravu. Koliko god je boljelo pustiti Thea da ode znajući da ga mogu usrećiti, nisam ga 205

Naš svet knjiga

mogla na to natjerati. On je morao željeti biti sretan i morao je to željeti dovoljno jako da na tome poradi. Ali boljelo je jako. Kad se sve svede pod crtu, morala sam se suočiti

s činjenicom da iako nije mogao natjerati sam sebe da kaže te riječi, njegovo ponašanje je govorilo dovoljno glasno. On me nije volio dovoljno jako da bi ostao. NISAM GA ZVALA. Nisam mu slala poruke. Nisam se odvezla do

njegovog stana. Slijedećih deset dana, trudila sam se najbolje što mogu da ga izbacim iz misli —izbrisala sam sve njegove slike, bacila njegovu četkicu za zube i rekla svim prijateljima i obitelji da je među nama gotovo. (Mislim da je moja majka bila jednako uzrujana kao ja . “Ali tako smo se dobro razumjeli,” rekla je uplakano.) Bila sam bijesna na njega. Tužna zbog njega. Nedostajao mi je strahovito. Što je radio? Da li je ostao u gradu? Da li je zadržao svoj posao?noć Da bi li hje lijegala mislio na mene?sJesam mu nedostajala? je osjećao Svaku u krevet tupomli boli u sebi i svakoŠta jutro sam se? borila da pronađem pozitivnu snagu da izguram dan. Ali moji učenici su zaslužili nastavnicu koja bi školski sad učinila zabavnim, posebno sat likovnog, tako da sam se tjerala da budem fokusirana, kad sam to morala biti. Bila je to agonija.

Provodila sam mnogo vremena pitajući se jesam li mogla nešto učiniti drugačije. Da li je sve ovo nekako bila i moja krivnja? Jesam li previše srljala u sve to? Da li je naša veza bila jednostranija više nego što sam to shvatila? Ali ne—on je želio ostati sa mnom skoro svaku večer. Upoznao me sa svojom obitelji. On me je prvi nazvao svojom djevojkom. Ovo nije mogla biti moja krivnja. Ali sve to ovaj raskid nije moglo učiniti lakšim.

Kod kuće sam sve projekte renoviranja stavila na čekanje i usmjerila svoje osjećaje u kreativnost. Otišla sam u antikvarnicu knjiga, pronašla stari serijal o mitologiji, koji je uključivao i priču Amor i Psiha21, te sam se odmah time osjećala inspirirano . Čim sam stigla kući, odmah

Knjiga Amor i Psiha ima sedam priča, što simbolizira savršenstvo i dovršenu cjelovitost, a što je dubokoukorijenjeno, između ostalog, i u kršćansko poimanje svijeta. Sedmog dana, kao što je poznato, Bog se odmarao, zato broj sedam može predstavlja da i mjeru dovršenog vremena. Ljubavne teme i motivi također doprinose cjelovitosti knjige koja je ime dobila po priči o božanskoj ljubavi, pisca rođenog u jednoj rimskoj koloniji na sjeveru Afrike, 125. godine naše ere. Birane su priče koje su izraz čežnje ka čistoj, ničim pomućenij ljubavi, koje doprinose ostvarivanju ideala plemenitosti, dobrote, a nadasve tvorevine visoke umjetničke vrijednosti. 21

206

Naš svet knjiga

sam počela skicirati nacrt na temelju famozne skulpture poljupca Amora i Psihe kipara Antonia Canova22. Rad na tome nije zacijelio ranu na mom srcu —Amorov cilj nikad nije bio tako dobar, a njegova strijela nikad tako oštra— ali mi je donio neki mir i bar ću imati dodatno djelo da ga izložim na sajmu umjetnina. za te koje sam Takođerdasam napravila listu lokalnih trgovina mislila će biti zainteresirani da prodaju nekeumjetninama moje komade, sam si dala rok od dva tjedna da se obratim bar dvjema sa spiska. Zatim sam iznenadila samu sebe kad sam se obratila svim trgovinama sa spiska, ukupno pet i tri od njih su rekle da!

Preostale dvije su me obavijestile da trenutno nemaju baš mnogo prometa, ali da su zainteresiranu za suradnju u budućnosti. Dali su mi svoje vizit kartice i zamolili da im se ponovno obratim na ljeto, kad im se posao poveća. Bilo je mnogo lakše nego što sam očekivala i to mi je dalo dodatno samopouzdanje da pokrenem vlastitu prodaju na Etsy 23. Jaime mi je pomogla kreiram svoj profil prodaju i zatim. me izvela na večeru za vikenddakako bi proslavile mojezanove poduhvate “Pa kakav je osjećaj?” pitala je. “Dobar.” Nasmiješila sam se, osjećajući zahvalnost što konačno opet osjećam neku nadu. “Kao da polako idem naprijed.” “Tako mi je drago što to čujem.” Podigla je svoju čašu u zrak. “Nazdravlje, bejbi.” Kucnula sam svoju čašu o njenu, uzela gutljaj i spustila je ponovno na stol. “I pogodi što sam još odlučila?”

“Što?” Udahnula sam duboko i natjerala sebe da glasno kažem ono o čemu sam razmišljala proteklih tjedan dana. “Namjeravam rezervirati putovanje za Pariz.” Oči su joj se raširile. “Ali šta je s onim strahom od letenja?” “Suočit ću se s time.” Uspravila sam se, osjećajući se još hrabrije i odlučnije. Veza s Theom me naučila da mi se sviđa način na koji se osjećam kad napustim svoju komfornu zonu. Kad se suočim sa svojim strahovima. Kad nanesem crveni ruž. I svjedočeći kako nas je uništio zbog svojih strahova natjeralo me da razmislim o svim onim situacijama kad me strah sprječavao da nešto učinim. “Željela sam da posjetim

22 23

web stranica za prodaju za milijunima korisnika specijalizirana za prodaju rukotvorina i antiknih stvari.

207

Naš svet knjiga

muzeje u Parizu još otkad sam bila mala djevojčica. Da, bojim se letenja, ali prokleta bila ako ću dozvoliti da me taj strah spriječi da ostvarim svoj san. Ne mogu stalno ići kroz život plašeći se nečeg i stalno biti na oprezu. U nekom trenutku, moram krenuti za nečim što zaista želim i vjerovati u sudbinu. Ono što mi je suđeno, suđeno je.” Jaime je treptalaNisi šokirano. da bihjoš ti upravo sada trebala aplaudirati. zvučala“Osjećam snažnijesei kao odlučnije od raskida,

možda čak i još od ranije.” Uzela je moju čašu vina. “Što to piješ? Želim i ja toga.” Smijući se—Bože, osjećala sam se tako dobro—uzela sam čašu natrag. “Nije to zbog vina. Jednostavno sam u posljednje vrijeme imala mnogo vremena za razmišljanje. Kad sam upoznala Thea , rekao mi je nešto, što sam si često ponavljala . Rekao je, ‘Ne moraš biti nešto što nisi. Ti jednostavno moraš prestati gledati preko ruba i skočiti.’” “Dobar savjet.” o tome me višekao učvrstio u novim “Znaš, dugo Razgovor vremena sam samjošosjećala da postoji neštostavovima. unutar mene što nije dovoljno dobro, dovoljno uzbudljivo, dovoljno elastično ili talentirano da bi se izložila ljudima. Odgovorila sam sebe od mnogo stvari, jer sam na njih gledala kao na priliku za neuspjeh, umjesto da sam ih promatrala kao prilike za uspjeh. Toliko sam se bojala pada, da sebi nikad nisam dozvolila da poletim. Ima li ti ovo smisla?” “Naravno da ima.” Jaime je posegnula prema meni i pokrila moj dlan svojim. “Slažem se s tobom sto posto, a ja te poznajem već mnogo godina. Koliko god te ovaj prekid bolio, mislim da je cjelokupna veza bila dobra za tebe.” Kimnula sam polako. “I ja tako mislim. Samo bih željela da nije

ovako završila. Ili uopće završila. Ne mogu prestati misliti na njega.” “Koliko dugo je prošlo?” “Deset dana.” Pogledala sam je u oči, osjećajući kako se moje zamagljuju. “Nedostaje mi. Kad će mi prestati nedostajati?” Potapšala je moju ruku. “Ne znam, slatkice. Daj si još vremena i nemoj se osjećati loše zbog toga što ti nedostaje. Voljela si ga— naravno da ti nedostaje. Kladim se da je i on hrpa jada .” “Možda.” Nekako mi to nije pomoglo. Nisam mu željela da se osjeća jadno—željela sam da bude sretan. “U stvari, mislim da se on osjeća još jadnije, budući da je on kriv za sve. Ja sam jednom bila u njegovoj poziciji .” Odmahnula je glavom. “ To je grozan osjećaj.” “Da, ali ti nisi poput Thea.” 208

Naš svet knjiga

“Ja možda nisam bila oštećena na način na koji je Theo, ali bila sam prokleto tvrdoglava. Trebalo mi je neko vrijeme da se saberem. Nikad se ne zna.”

Zvuk njenog glasa nosio je neku notu nade, ali ja nisam bila previše optimistična. Voljela bih kad bih mogla vratiti vrijeme da ponovno . imati više vratimAli naše snježne daneMorala iz kolibe. Bilikrenuti smo tako sretni nisam mogla. sam dalje, ali tamo bar ću hrabrosti, više samopouzdanja i vjere u sebe, nego što sam to imala ranije. Bez obzira na sve, na tome ću Theu zauvijek biti zahvalna.

209

Naš svet knjiga

38. POGLAVLJE

PRVIH NEKOLIKO dana nakon što sam prekinuo s Claire bili su

najmračniji otkad se sjećam. Ogroman teret ležao je na mojim ramenima. Moji udovi su bili teški. Konstantna bol je pulsirala u mojim grudima. Otišao sam ujutro u teretanu i vježbao cijeli dan, te svaku večer sjedio kući, valjajući se u jadu i samoći. Na poslu sam glumio, zakopavajući svoju tugu kako bi djelovao ljubazno, prijateljski, brižno i na raspolaganju za pomoć. U stvarnosti, boljelo me briga za sve i svakog. Osim za Claire. Tijekom noći, razmišljao sam samo o njoj, moje misli bile su pune onih stvari koje sam volio i koje su mi nedostajale. Njena ljubaznost. Njen smisao za humor. Njen smijeh. Njene usne koje se izvijaju u osmijeh. Njene oči. Način na koji je pričala o svojim učenicima. Način na

koji je voljela koristiti svoje ruke dok radi. Način na koji je postajala uzbuđena zbog malih stvari poput vruće čokolade, snijega i starih knjiga. Način na koji se brinula o tome da je dosadna u poređenju sa svojom sestrom, kao da uopće postoji išta u vezi nje , što bi se moglo nazvati dosadnim.

Ležao sam na leđima, u strop i sjećajući se se načina koji me gledala, dodirivala, ljubila i zureći primala u sebe. Ubrzo mi digaonai sklopio sam oči, uzeo moj kurac u ruke i izdrkao ga sjećajući se nje. Ali to nije bilo ni blizu osjećaja kakav bi me prožimao kad sam bio s njom i nikad nisam osjećao pravo olakšanje—već samo ljutnju. Zašto je ovo ovako jebeno boljelo? Zar nisam učinio ispravnu stvar? Ne samo da sam spasio sebe od lamanja svog srce, već sam poštedio i nju također. Sada je ona bila slobodna da pronađe savršenog muškarca kakvog je zamišljala čitav svoj život. Ali ukoliko ih ikad budem vidio zajedno, skinut ću mu glavu s vrata.Gdje god bi otišao i štogod bi ugledao, podsjećalo me na nju. Žene

s dugom kosom. Granitne ploče na poslu. Bilo što s aromom šećera i cimeta ili čokolade. Nisam mogao čak ni popiti jebenu limunadu, bez da osjetim koliko mi nedostaje. 210

Naš svet knjiga

Nisam se puno trudio da sakrijem svoj e loše raspoloženje od mog brata, kad smo se sami zatekli na poslu. Pitao me prvih dana nekoliko

puta da li sam dobro, ali ja sam ga otkačio. Nisam bio spreman razgovarati o tome.

Tjedan dana poslije našeg prekida, konačno je spomenuo njeno ime. “D se dogodilo nešto Claire?” Bilia lismo na pauzi za sručak za vrijeme jednog angažmana za

ugradnju kamena, sjedeći jedan preko puta drugog u malom uglu jedne zalogajnice. “Da. Gotovo je.” Zastao je i uzeo zalogaj svog sendviča. “Zašto?” Slegnuo sam ramenima i uzeo zalogaj svog, ne osjećajući uopće njegov okus. Nisam bio u stanju da ga pogledam u oči, ali zaključio sam da ću testirati svoju ravnodušnu masku. Ponašat ću se kao da mi nije stalo. Možda ću time uvjeriti i samog sebe. “Bilo je vrijeme.” “Bilo je što?” Aaron se blago povukao natrag. “Nije mi uopće tako izgledalo “Pa,.”da. Stvari nisu uvijek onakve kakvima djeluju .”

Utihnuo je na otprilike minutu, ali osjetio sam njegov sveznajući pogled na sebi. Procjenjivao me. Vidio kroz mene. “Da li je ona raskinula?” “Ne. Ja sam.” Gurnuo sam nekoliko komada prženog krumpira u usta. Aaron je spustio svoj sendvič, nagnuo se i naslonio laktovima na stol. “Ostavio si je.”

“Pa?” “I to nisi učinio zato što je bilo vrijeme ili zato što ti nije stalo do nje, jer vidim da jest .” “Odjebi.” Odmahnuo je glavom. “Ne. Ti si ovo sjebao namjerno Theo, a ja ne želim da to radiš.” Konačno sam ga pogledao u oči. “Tebe se to ne tiče.” “Vraga me se ne tiče. Braća vode računa jedan o drugom. I kad jedan od njih vidi da drugi pravi ogromnu grešku, onda mu to jasno i kaže.” Bacio sam svoj sendvič na omot i spustio svoje dlanove na stol . “Dobro. Rekao si jasno. Sada se ostavi toga .” “Ne. Svjedočio sam previše puta lošim odlukama u tvom životu da bih ovo tek tako pustio. Želiš li mi reći da ti nije stalo do nje? U redu. Pustit ću to. Ali ja mislim da ti je stalo i mislim da si je napustio zato što se bojiš.” 211

Naš svet knjiga

“Jebi se, Aarone!” Bio sam previše glasan i ljudi su već gledali u našem smjeru, ali bilo me je briga. “Tko si ti da mi pričaš o napuštanju? Ti si onaj koji je napustio svoju suprugu i djecu na dva mjeseca —ovaj put.” “Ššš. Snizi svoj glas.” Aaron je pogledao preko svog ramena i natrag u meni.i djecu. “U pravu si. Pravio sam pogreške. Ja da jesam svoju suprugu I ne prođe niti jedan prokleti dan zbognapustio toga ne zažalim. Dao bih sve na svijetu da vratim vrijeme i učinim stvari drugačije Theo, ali ne mogu. Ja ne želim promatrati kako činiš iste

greške.” “Znaš li da sam joj rekao da bi te trebala napustiti?” Ponašao sam se poput pakosnog kretena, ali nisam mogao prestati. Želio sam nekog pored sebe, tko će se osjećati jednako loše kao ja. “ Svaki dan sam joj govorio da te treba napustiti i povesti djecu sa sobom. Nikad nisam

razumio zašto to dođavola nije učinila.” Aaronda nije zagrizao mamac. Josie nije poput tebe, Theo. “Zato štoostati.” Ona vjeruje kad voliš nekog, onda moraš Pokušao sam ponovno. “Onda je ona budala. Ti ćeš je svakako ponovno napustiti.” “Neću. Obećao sam to sam sebi i namjeravam to obećanje i održati . Morao sam se suočiti s mnogo svojih demona da bi došao do ovog danas Theo, ali sada sam tu i ne idem nigdje.” Ponestalo mi je uvreda koje bi mu mogao baciti u lice, a samo me činilo još bjesnijim što je moj brat ostao tako miran. Što je on uspio naći način da održi svoje obećanje. Što je vjerovao Josie—i samom sebi—da će ostati. Što se konačno suočio sa svojim demonima i izašao iz toga znatno jači.

Zašto sam ja bio jedini koji se nije mogao suočiti sa svojim strahovima? Da li je moja sudbina da čitav život provedem s am? Izašao sam iz zalogajnice, bacio svoje smeće i krenuo prema automobilu. Aaron je izašao nekoliko minuta kasnije, ali nismo razgovarali na putu prema poslu niti ostatak dana. Znao sam da mu dugujem ispriku, ali bio sam

previše zauzet time da se durim i sažalijevam samog sebe da mu je i uputim. Te noći sam ležao u krevetu i pomislio, jebeš to. Ne treba mi ova

tuga. I nikome ovdje nisam potreban. Trebao bih jednostavno otići. Pokupiti se. Uputiti se na otvoreni autoput, kao što sam činio i ranije i jednostavno vidjeti gdje će me odvesti .

212

Naš svet knjiga

Ali otvorena ulica više nije izgledala tako privlačno. Nisam želio nepoznat krevet, niti aferu bez lica ili usamljene, beskonačne milje na autoputu koje se pružaju ispred mene. Želio sam biti u Clairinom krevetu, držeći je u naručju. Osjećajući je kraj sebe. Čuti kako mi govori da me voli. Uzvratiti joj te riječi. Dati joj obećanje ću i održati. Ali koje kako? SLIJEDEĆI DAN, Aaron i ja smo radili na poslu u trgovini kamena koji nam je Zack preporučio. Njegovao sam svoje sažaljenje čitavo jutro, ali oko podne sam progutao svoj ponos i pitao svog brata da zajedno

ručamo. Zbog toga što je on bio dobar tip i što je mogao vidjeti koliko patim, sjeo je u automobil bez ijedne riječi. “Oprosti zbog onog jučer,” rekao sam, kad smo izašli na ulicu. “Bio sam pravi seronja.” si. Ali te.” minuta, a zatim sam mu postavio “Da, bio Vozili smo se urazumijem tišini nekoliko pitanje koje me je mučilo. “Kako znaš? Kako znaš da nećeš otići nigdje ? Ili da neće ona?” “Zato što imam povjerenja u nju,” rekao je jednostavno. “A sada vjerujem i sebi.” Izdahnuvši, odmahnuo sam glavom. “Ja ne mogu. Ne znam zašto ne mogu, ali jednostavno ne mogu. Svaki put osjetim paniku. Osjećam se kao da sam svezan za tračnice ispred nadolazećeg teretnog vlaka.” “Ne možeš vjerovati njoj? Ili sebi?” “Ni jednom od nas.” “To je zbog toga što ti nitko nije pokazao kako . Ti nemaš nikakvog razloga da vjeruješ bilo kome zbog toga što si čitav svoj život gledao kako nas ljudi napuštaju, počev od mame i tate. Vrlo rano si naučio da ne vjeruješ ljudima kojima je trebalo da bude stalo do tebe.” Nešto se snažno počelo uvrtati u mom želucu i nije mi se svidjelo. “Misliš…” Morao sam se svojski potruditi da progutam formiranu knedlu u grlu. “Misliš da uzrok svemu seže tako daleko?” “Da, mislim.” Stao sam na semaforu, jer se upalilo crveno svjetlo. U svojim mislim čuo sam Clairin glas kako mi govori ja nisam ona. Ona zna. Ona je mogla vidjeti ravno u mene. “Ja je volim.”

“Znam da je voliš.”

213

Naš svet knjiga

“Jedini razlog zbog kojeg sam je napustio jest zato što se bojim da ću je razočarati. Bojim se da će ona mene napustiti.” Udahnuo sam duboko. “I mislio sam da to neću moći podnijeti.” “Znam.” Pogledao sam u njega. “Pretpostavljam da me to čini kukavicom.” ukoliko se ne “Ne. Totom te strahu čini čovjekom. Ipak, Ostavi bit ćeštokukavica suprotstaviš . Radi na tome. iza sebe tako da možeš biti s Claire i da nikad ni jedno od vas dvoje ne mora brinuti da će ono drugo otići.” Upalilo se zeleno svjetlo i ponovno sam krenuo. “Kako?” “Mislim da ti ne mogu reći pravi odgovor na to pitanje. Za mene je najveći strah bio postajanje ocem. Da ću zakazati kao otac. Mislio sam da je to neizbježno.” “Pa kako si to prebrodio?” “Ne znam još uvijek da li sam to potpuno prevazišao, ali počeo

sam od početka. Počeo sam razgovarati o tome na sastancima i sa Josie, čaksamog pomalo i s tobom.” Kimnuo sam, sjećajući se našeg razgovora za Badnje večer. “I mislim da kad sam o tome konačno progovorio, da sam tom problemu oduzeo nešto moći, koji je imao nada mnom. Priznanjem čega se točno plašim, oslabio sam utjecaj toga nad mojim životom. Ima li to nekog smisla?” “Da. Ima.” Pomislio sam na činjenicu koliko sam se bolje osjećao nakon razgovora s Claire u kolibi. Možda jednostavno nisam zašao dovoljno duboko da se suočim sa strahovima koje sam zakopao. Možda sam se bojao da ću djelovati slabo. “Shvatio sam da sam ja individua za sebe ,” Aaron je nastavio, dok sam skretao na parkiralište. “Ja sam mnogo više, nego proizvod nekog usranog DNA. Da, pravio sam greške i vjerojatno ću ih nastaviti praviti, jer sam ljudsko biće, a ne zbog njega. Ja nisam svoj otac. Prošlost se ne mora ponavljati. Ja biram da joj to neću dozvoliti—ja sam taj koji drži moć.” Ugasio sam motor. “Želio bih da se mogu tako osjećati,” rekao sam tiho.

“I možeš, Theo. Sve što je potrebno jest da pogledaš duboko u sebe i jedan iskren razgovor. Ja sam ti na raspolaganju. I kladim se da bi bila i Claire, samo kad bi joj to dozvolio .” Namrštio sam se. “Ja sam zaista sjebao stvari ovaj put.”

214

Naš svet knjiga

“Hej, nitko ne razumije sjebavanje bolje od mene. Ali znaš što?” Smiješio se, kad sam pogledao u njega. “Ja sam točno na današnji dan punih 60 dana trijezan.” “Zaista? To je tako jebeno fantastično, Aarone. Čestitam ti.” Po prvi put ovaj tjedan sam se osjećao dobro zbog nečeg. eras poslije mora raditi, Josie več ali ću slavljeničku večeru“Hvala. za djevojčice, danas sastanka. Dajali pripremiti bi želio doći? Možemo još malo razgovarati, ukoliko to želiš.” “Da. Želio bih to.” Bio sam se zavukao u svoj stan i nisam vidio djevojčice već neko vrijeme. One bi mi uvijek izvukle osmijeh na lice. Ručali smo, iako nisam bio toliko gladan, pa sam pola svog sendviča bacio i vratili se natrag na posao. Proveo sam čitavo poslijepodne razmišljajući o Aaronovim riječima. Uvijek sam krivio obiteljske gene za sve moje nedostatke, ali možda je došlo vrijeme da sve svoje nedostatke pomnije pogledam.

Možda sam sam sve sam ovoodabrao činio sam sebi.budem Možda. i nisam rođen s greškom— možda da takav TU VEČER U AARONOVOJ KUĆI, igrao sam se s djevojčicama, pomogao Aaronu da spremi večeru (zahvaljujući Claire, više nisam bio potpuno bespomoćan u kuhinji), i uspio napraviti kolačiće u Aaronovoj kuhinji. Bio sam ponosan na njega i to sam mu i rekao nakon što smo djevojčice smjestili u krevet i pospremili kuhinju. “Hvala,” rekao je, redajući tanjure u perilicu za suđe. “Mislim to zaista. Prešao si dalek put i nikad te nisam vidio u boljem i zdravijem izdanju.” Donio sam posudice od djevojčičinih princeza kolačića i spustio ih u sudoper. “Nikad se ni nisam bolje osjećao.” Izdahnuo sam, okrećući jednu od posudica u ruci ispod mlaza vode. “Ja bih želio da se osjećam bolje. Mislio sam da će mi napuštanje Claire pružiti neki osjećaj mira, ali nije. Osjećam se još gore.” Aaron je kimnuo. “Poznat mi je taj osjećaj. Kad je odluka koju si donio ona pogrešna, onda te to natjera da se mrziš još više.” “Točno.” “Potrebna je velika hrabrost da čovjek prizna kad je pogriješio i pokuša ispraviti stvari. Posebno kad to znači da se prvo moraš suočiti s nekim demonima.” Kimnuo sam polako. “Ja sam svoje demone dugo zadržao zaključanim. Oni su jebeno loši.” 215

Naš svet knjiga

On se nacerio. “Pusti ih van. Pusti im da odrade svoje najgore.

Zatim im reci da te više ne plaše. Ubij Boga u njima.” Pogledao me ozbiljno. “Ti si dovoljno snažan za to. Znam da jesi. Vidi kako si uspio prestati piti alkohol. To je bilo teško, ali uspio si.” “Da, bilo je.” ispravna “I to je bila Izdišući, spustio samodluka šalice.”na kuhinjsku ploču. “Zaista mi jebeno nedostaje. Sve u vezi nje. Nedostaje mi toliko, da već boli.” “Znam. Bio sam točno tu gdje si sad ti. Ali obećavam ti, ukoliko možeš prevazići prošlost, stvari među vama će postati čak i bolje. Za oboje.”

OTIŠAO sam kući te večeri i razmišljao o stvarima koje mi je rekao. Promatrao sam te dok si donosio mnogo loših odluka u životu. Kad voliš nekog, onda ostaješ.

Ti si ranosenaučio da ponoviti. nemaš povjerenja u nikog. Prošlost ne mora To te tjera samo da se još više mrziš. Potrebno je mnogo hrabrosti da čovjek prizna da je pogriješio i da se potrudi ispraviti stvari. Ja bih mogao biti hrabriji čovjek. Bolji čovjek. Možda ne savršen, ali bolji. Umirao sam od želje da pozovem Claire—ili još bolje, da je vidim, zagrlim i poljubim—ali to još uvijek nisam mogao učiniti. Prvo se moraš suočiti s nekoliko demona. Ležeći na leđima u tami, zavukao sam ruke pod glavu. Zurio sam u strop, ali ono što sam vidio bila je široka slika mog života . Obrasce. Greške. Strahove. Sabotaže. Krivnju. Samoinicirano kažnjavanje. Vidio sam dijete koje je odrastalo pitajući se zašto nije bilo dovolj no dobro da natjera svoju majku da ostane. Koje se pitalo da li ga je itko volio. Koje se pitalo da li je ljubav uopće išta značila. Koje se nikad nije osjećalo sigurno.

Vidio sam tinejdžera koji je imao sve protiv sebe. Koji je paničario kad bi stvari postale previše teške. Tko je zaključio da je njegova sudbina da će svakako postati jebeno razočaranje i da ukoliko njegovim roditeljima nije bilo stalo do drugačijeg ishoda, zašto bi njemu? Vidio sam sebe kao 22-godišnjaka, kako izlazi iz zatvora, shvaćajući da je izgubio mnogo više, nego samo godinu dana života. Izgubio sam prava, prilike i slobodu. Izgubio sam poštovanje, 216

Naš svet knjiga

mogućnost, nadu. Svakako sam mislio da ništa od toga nisam ni zaslužio, tako da sam pio da otupim bol. Vidio sam sebe kao 25-godišnjaka, kad se rodilo Aaronovo prvo dijete. Pozvao me da ih posjetim, dozvolio mi da držim Avu—ja, držim bebu. Nikad neću zaboraviti taj dan. Smiješio se i spustio taj maleni zamotuljak lica,nevina. krhkogZurio poputsam ptića u moje ruke. Bilapotpuno je tako nježna, takocrvenog mala, tako u nju i mog brata, obuzet. Vjerovao mi je i položio u moje ruke? To mi je značilo sve na svijetu.

Nikad više nisam popio ni jedno piće . Ali osvrnuvši se u prošlost, vidio sam kako sam nastavio da izbjegavam suočavanje sa svojim strahovima, pretvarajući se da sam netko drugi. Izbjegavao sam da se bilo kome obvežem tako što sam se neprestano selio od mjesta do mjesta. I uvjerio sam sam sebe da nisam

želio nikakve veze osim onih privremenih, igrajući površne igre i zabavljajući se. sada sam želio više. Želio sam ostati, želio sam vjerovati, Ali sada, želio sam voljeti. Želio sam izgraditi nešto s Claire. Nadao sam se da nije prekasno.

U SLIJEDEĆIH DAN I POL, razmišljao sam intenzivno što bih mogao učiniti što bi Claire uvjerilo da mi pruži još jednu priliku. Da uvidi da sam voljan da radim na sebi. Da vjeruje u mene. Neće biti lako—ona je uvjerena da ću jednostavno opet otići od nje, kad me slijedeći put nadvlada strah. I bit će slijedećeg puta . Nisam se namjeravao pretvarati da više nikad neću osjetiti strah od napuštanja, ali kao što je rekao moj brat, priznajući taj strah, izlažući sebe i razgovarajući iskreno o tome s njom, mogao bih smanjiti taj utjecaj straha na mene.

Ali kako ću je uopće uvjeriti da pristane na taj iskren r azgovor? Da sam ja ona, vjerojatno se ne bih ni pustio da prođem kroz vrata. Morao sam smisliti način da joj pokažem da je ovaj put to ono pravo i stvarno. Umirao sam od potrebe da joj kažem da je volim, ali riječi neće biti dovoljne.

Što je bilo važno Claire? Što bi joj dokazalo da sam slušao dovoljno pažljivo da znam značenje ostati uz nekog, volim te i mogu te učiniti sretnom—hoćeš li mi to dozvoliti ? Shvatio sam što je to dok sam promatrao svoje nećakinje, dva dana nakon mog razgovora s Aaronom i deset dana nakon što sam posljednji put vidio Claire. Josie je radila i Aaron me zamolio da pričuvam 217

Naš svet knjiga

djevojčice, kako mi mogao otići na sastanak liječenih ovisnika. Sjedio sam na podu, pokušavajući im čitati priču, ali one su skakale svuda po meni kao da sam ljudska sprava za penjanje. “Ujače Theo, tata kaže da ti gradiš stvari . Da li ćeš nam izgraditi igralište u dvorištu?” pitala je Ava, pokušavajući sjesti na moja ramena.

“Mi čak nemamo ni ljuljačku.” “Pretpostavljam da bih mogao.” Spustio sam knjigu na pod i uhvatio je za njene ručica da joj pomognem da održava ravnotežu. “Ali to ovisi o tome, koliko ćete još dugo živjeti ovdje.” Nedavno su Josie i Aaron razgovarali o preseljenju u veću kuću, čim si to budu mogli priuštiti. “Ne želimo vam praviti nešto, ukoliko nećete ostati ovdje.” I jednostavno tako, točno sam znao što je potrebno uraditi. SREĆOM, slijedeći dan je bila nedjelja i nisam morao raditi. Preskočio sam vježbanje u teretani i kupio sav potrebni materijal, a zatim sam ga donio i Josie. Nakon što svoj sam terenac objasnioizsvoju namjeru, Aaron je bio ikod višeAarona nego sretan, isparkirajući garaže i pružajući mi

neophodni radni prostor, dok je Josie rekla da joj nikakva buka neće smetati. Čak mi je donijela i malu grijalicu kako mi ne bi bilo hladno i termosicu punu vrele kave. “Ti si najbolja,” rekao sam joj, uzimajući gutljaj i spuštajući termosicu na drvenu klupu. “Hvala ti.” “Jesi siguran da ti ne treba nikakva pomoć?” pitao je moj brat.

“Puno prije ćeš završiti.” “Ne.” Podignuo sam njegovu brusilicu. “Želim ovo učiniti potpuno sam. Ali postoji li ikakav način da radiš sutra umjesto mene ? Znam da ti je ponedjeljkom obično slobodan, ali želio bih da ovo postavim, dok ona bude u školi.” “Nema problema.” Potapšao me po leđima. “Činiš zaista ispravnu stvar.” Čim je otišao, navukao sam zaštitnu masku da se zaštitim od prašine i nastavio s poslom .

218

Naš svet knjiga

39.POGLAVLJE

U PONEDJELJAK POSLIJE POSLA, navratila sam u jednu od trgovina

koja je ponudila da prodaje moje umjetnine i isporučila im nekoliko komada—tri restaurirane knjige i dvije manje slike ptica. Imala sam osjećaj kao da ostavljam svoju djecu bez nadzora, ali barem sam uspjela da izađem iz trgovine bez suza. Na putu prema kući, nazvala sam Jaime. “Učinila sam to,” rekla sam. “Sada sam i službeno svoja djela stavila na prodaju.” “Jupi!” zacičala je. “Tako se ponosim tobom. Da li je bilo ikakve kupoprodaje na Etsy stranici?” “Ne, ali prošlo je tek nekoliko dana. Morat ću da postavim još nekoliko fotografija.” “Odlična ideja. Kako se osjećaš?” “Prilično dobro.” Skrenula sam u moju ulicu. “Bar što se tiče moje umjetnosti. I što prije budem—o moj Bože.” “Što?” Smanjila sam brzinu, dok sam prilazila mojoj kući, šaptajući kao da me je mogao čuti. “On je ovdje.” “Tko? Theo?” “Da. Njegov automobil je parkiran na ulici. On sjedi na vozačevom mjestu. O Bože, vidio me je. Upravo izlazi iz automobila!” Skrenula sam u garažu, dok mi je srce lupalo. “Brzo! Što da radim?” “Ne znam!” “Što ako mu je žao?” U mom retrovizoru vidjela sam da se penje uz prilaz. “Što ako želi još jednu priliku?” “Jebote! Ne znam, Claire! Samo—samo ga saslušaj. Budi jaka, ali budi puna razumijevanja. Slušaj svoje srce.” “Moje srce trenutno izvodi trostruka salta, čiji odjek čujem u svojim ušima. To ne pomaže.” Theo se pojavio pored vozačevog prozora. “O Bože. Moram ići.” Jaime je ispustila piskav jecaj. “OK, ali na zovi me čim budeš mogla! Ja umirem!” “Hoću.” Gurnula sam svoj mobitel u torbicu i duboko udahnula. Moj želudac se prevrtao. Jaka. Budi jaka. Navuci svoj štit i ne dozvoli mu da prođe bez prokleto dobre borbe . 219

Naš svet knjiga

Dok sam svlačila svoje rukavice, otvorio mi je vrata i ponudio svoju ruku. Oklijevala sam na trenutak, a zatim je prihvatila, dopuštajući mu da mi pomogne izaći. Moje noge su bile kao od gume. Zatvorio je vrata iza mene. “Ćao.” “Ćao.” Moje tijelo je reagiralo na njegovu blizinu, kao da se ništa . Jeza loše izmeđuniz nasmoje nije ruke. dogodilo. Mojsam želudac prevrtao, staobacila je kliznula Stisnula ih uzsesebe, kako aihdah ne bih oko njegovog vrata. Bože, nedostaješ mi. Reci nešto—bilo što—što će mi pomoći da razumijem. Odmahnuo je glavom polako, dok su me njegove oči upijale.

“Uvježbavao sam ovo tisuću puta. Imao sam prave riječi za otvaranje. Riječi isprike. Razloge zašto bi me trebala saslušati. Ali, gledajući u tebe, sve o čemu mogu misliti je, Ona je tako prokleto prelijepa.” “Nije to loš početak,” ukočeno sam potisnula, naslanjajući se na svoj automobil kao potporu. “Ali ne dovoljno dobro.” sekundu“Bila je, a Ono njegov se pretvorio .” Izdahnuo srebrn“iZnam. jastučićDaj nami hladnoći. si u pravu. štodah si rekla ono jutrou kad sam otišao, bila si u pravu—bježao sam, jer sam se bojao. Zbog toga

što ne znam vjerovati drugima. Zbog toga što nemam petlje da priznam išta od toga. I žao mi je.” “Povrijedio si me.” Moja donja usna je zadrhtala. “Dala sam ti svoje srce Theo, a ti si ga kompletno zgazio.” “Želim ga natrag.” Uzeo je moju glavu u svoje dlanove i gledao me, preklinjajući me pogledom. “Volim te. Volim te. Nikad te riječi nisam rekao nikome u cijelom životu. I nikad ih ni tebi nisam rekao, jer sam se bojao da ti dam takvu vrstu moći nada mnom. Čuvao sam ih u sebi, jer sam osjećao da ti time dajem oružje koje možeš upotrijebiti protiv mene.” On me voli! Rekao je to! Te riječi su ozbiljno zagreble moj štit, ali ipak. Oružje? “Theo, ja te nikad ne bih povrijedila na taj način. Trebao si razgovarati sa mnom.” “Nisam znao kako. Tako da sam se uspaničio. Otišao. Pokušao sam sebe uvjerite da radim ispravnu stvar, ali biti odvojen od tebe nikako nije bila ispravna stvar. Osjećao sam se u potpunosti jadno.”

Doista je izgledao jadno. I ozbiljno. I drugačije—nešto u načinu na koji me je gledao u oči. Nisam vidjela ni traga nekoj maski na njegovom licu, ni traga ravnodušnosti, ni panike. Samo čistu jasnoću. Predanost. Istinu. Osjećala sam kako se naginjem prema njemu. “I ja sam se osjećala jadno.” 220

Naš svet knjiga

“Mnogo sam razmišljao o svemu , Claire. O svim stvarima koje sam prošao u životu. O stvarima o kojima nikad nisam razgovarao. O stvarima koje me čine takvim kakav jesam.” Njegovi palčevi su milovali moje jagodice. “Bio sam u krivu što sam mislio da one neće imati utjecaj na mene, ukoliko ih zakopam duboko. U stvari, bilo je upravo suprotno .” sam to vidjeti,” šapnula sam, dok mi se grlo stezalo. “Ali “Mogla nisam znala kako da ti pomognem.” Odmahnuo je glavom. “Nisam bio spreman da te pustim da mi

pomogneš, sve do sada.” Ugrizla sam svoju usnu. “Reci mi da nije prekasno,” preklinjao je. “Reci mi da me još uvijek

voliš.” “Još uvijek te volim Theo, ali—” Spustio je hitro svoje usne na moje i umalo sam se rastopila oko njegovih nogu. Možda sam trebala biti ljuta, gurnuti ga od sebe, reći mu da nema pravo. Ali tako mi je nedostajalo ovo. Peckanje u mojim prstima. Leptirići u mom stomaku. To protresanje moje kralježnice koje mi poručuje da, poljubi me, da, zagrli me, da, budi u potpunosti moj, jer sve što ja želim jest biti tvoja . Podigao je svoju glavu i trebao mi je trenutak da otvorim oči i shvatim da još uvijek stojim na vlastitim nogama. “Bože, tako mi je nedostajalo da to čujem.” Mali osmijeh krasio je njegove usne. “Nedostajalo mi je sve u vezi tebe. I ako me još uvijek voliš Claire, molim te pruži mi još jednu priliku.” “Želim to Theo, ali bojim se. Kako ću znati da me nećeš ponovno tako povrijediti?” “Nikako.” Njegovo čelo se nabralo. “Vjeruj mi, pokušao sam na sve

moguće načine smisliti način da ti to dokažem. Riječi koje bih mogao reći. Stvari koje bi mogao učiniti. Obećanja koja bih mogao dati. Ali sve se svodi samo na jedno .” Uzeo je moju ruku u svoju. “Ja te molim da mi vjeruješ. I ja ću vjerovati tebi.” “Ali što je drugačije ovog puta?” “Ono što je drugačije ovaj put jest da sam morao živjeti bez tebe u svom životu posljednjih deset dana. I mrzio sam ih. S tobom, ja sam snažniji. Hrabriji. Bolji.” Progovorio je tišim glasom. “S tobom, ja znam da sam sigurno. Mogu biti ono što zaista jesam.” “Da.” Nasmiješila sam mu se, sa suzama u očima. “Možeš.” 221

Naš svet knjiga

Ponovno me poljubio. “Dođi ovamo.” Hvatajući me za ruku, izveo me iz garaže i poveo oko kuće sve to trijeme, g dje je prelijepa drvena ljuljačka visjela s metalnih lanaca, ljuljajući se pomalo uz pomoć vjetra. Udahnula sam, stavljajući svoje dlanove u rukavicama na obraze .

“O moj Bože!” je za .” ?” Približila sam joj se, osjećajući svježi “Napravio Napravio sam si ovo zatebe mene miris borovine. Svukla sam svoje rukavice i prešla rukom preko glatke, uske ploče za sjedenje. Nitko nikad za mene nije napravio nešto ovako. “Nadam se da je lijepa kao i ona o kojoj si sanjala u budućnosti.” “Prelijepa je,” rekla sam suznih očiju. “Čak i ljepša od o ne koju sam zamišljala.” “Znam da je trenutno zima i da je nećemo moći koristiti još neko vrijeme, ali ja ću biti ovdje u proljeće. I ljeto. I u sljedeće ljeto.” Primio me za ramena i okrenuo prema sebi. Nije bilo ni žaljenja ni žalosti u njegovom glasu —bio je i jasan. jest dovoljna. Dozvoli misnažan da ostanem .” “Bio sam u krivu, Claire. Ljubav Pokušala sam da progovorim, ali nisam mogla. Moje cijelo tijelo se počelo tresti, iako mi nije bilo hladno . Naslonio je svoje čelo na moje i trljao moje ruke gore dole, kao da me je potrebno zagrijati. “Napravio sam tisuću grešaka u mom životu i

možda ću napraviti još toliko, ali napuštane tebe neće biti jedna od njih. Ja te ne zaslužujem, ali kad bi bila moja, provodio bih svaki jebeni dan pokušavajući te zaslužiti.” “Theo.” Konačno sam pronašla svoj glas. “Uđimo u kuću.” BILO JE TO ujedno i ponovno sjedinjenje i novi početak .

San kojeg se sjećamo i priča koja još uvijek nije ispričana. Naša tijela kretala su se zajedno s poznatom lakoćom, ali svaki poljubac, svaki dodir i svaki dah koji smo podijelili bio je poput prvog. Kad je bio duboko u meni, s mojim nogama omotanim oko

njegovog struka, naši prsti zapetljani u jedno klupko spušteno pored moje glave, njegov pogled na mom, osjećala sam se kao da se ponovno iznova zaljubljujem u njega—i kao da ću ga voljeti zauvijek. “Ostani sa mnom Theo,” šapnula sam nježno i očajnički, dok je on vrtio svojim kukovima po mom tijelu u glatkim, vijugavim pokretima, zbog kojih sam se izvijala pod njim. Željela sam svoj orgazam i želj ela sam da se uhvatim za taj osjećaj zauvijek; taj visim-preko-ruba osjećaj točno prije nego te obuzme euforija zbog preskakanja ruba. 222

Naš svet knjiga

“Zauvijek.” Kretao se malo brže i ulazio dublje. “Bože, nedostajalo mi je ovo. Tvoja koža. Biti u tebi. Osjećaj tvog orgazma.” “Da, da…” Borila sam se da oslobodim svoje ruke kako bih ga mogla dodirnuti, ali on ih je zajedno sa svojima zakovao za madrac.

“Svrši za mene. Sada, sada…” Njegove riječi su se nekako izgubile i njegovom ritmu, postalesvoje prigušeni uzdasi i uspjela samslušajući se prilagoditi vrteći kukove ispod njegovih, krešendo naše strasti, promatrajući kako se soba iza njega pretvara u tekuće zlato, sve dok na svijetu nije bilo ničeg, osim ovog, ovog, ovog... Ovog trenutka. Ove magije. Ovog zacjeljivanja.

Ovaj osjećaj pripadanja i prihvaćanja. Ova svjesnost da sam ja tvoja, a ti moj.

Bilo je stvarno. Bilo je naše. Bila je to ljubav. I ona će uvijek biti dovoljna.

OSAM MJESECI KASNIJE

“VIDIMO SE VEČERAS.” Poljubio sam njen obraz, kao što sam to činio svaki dan prije nego što odem na posao. Ovo svakako neće biti običan

dan, ali ona to još uvijek nijeti znala “Ćao, ljubavi. Želim lijep .dan.” Nasmiješila mi se i moje srce je poskočilo jednom ili dvaput. Ona nije imala pojma. Nije imala pojama koliko sam je obožavao, koliko sam puta dnevno na nju mislio, koliko sam sretan bio kad me pitala da se uselim k njoj ovog ljeta. I zaista nije imala pojma da je danas namjeravam zaprositi. Bilo je potrebno nekoliko planova, ali imao sam pomoć— od njenih prijatelja, njenog ravnatelja i posebno od njenih učenika. Razmišljao sam

obajki srcinalnom načinu prosidbe Kad je u svojoj školi, znao sam dadva će tomjeseca. biti savršeno . spomenula projekt Izašao sam kroz vrata i krenuo niz stepenice trijema i smijao se sam sa sobom. Nije imala pojma. Ovo je tako perfektno. 223

Naš svet knjiga

Gurnuo sam ruku u svoj džep, omotavajući prste oko kutijice s prstenom. Kad smo već kod toga da netko nema pojma—otišao sam u zlataru sam, ali sam odmah bio preopterećen. Kratki poziv Ja ime je to popravio. U zamjenu za obećanje da ću joj reći točan način i mjesto na kojem ću zaprositi Claire, ponudila mi je svoju pomoć pri izboru prstena. je nešto tradicionalna, ali ipak umjetnička zlataru“Claire da želiš lijepo i ženstveno, ali snažno.”duša,” rekla je. “Reci Na kraju sam izabrao dijamant izbrušen u princeza stilu u plutajućem halo stilu i poslao Jaime sliku. Savršen je, odgovorila je. Claire će ga obožavati! To je bilo najvažnije. U posljednjih osam mjeseci, pružila mi je više sreće u životu, nego što sam mogao i zamisliti da je moguće. Bila je strpljiva, ljubazna i praštala mi, čak i kad sam se borio sa napadima sumnje i anksioznosti . Oni su doduše bili sve rjeđi i u stvari, nisam doživio ni jednu od početka jeseni. me jepokazivao kad sam znake želio razgovarati, me mi da da se otvorimSlušala kad sam zatvaranje pritiskala i pomagala sagledam svoju prošlost s nadom u bolju perspektivu. Zbog nje sam bio

uzbuđen dok sam zamišljao budućnost, što je bilo prvi put otkad znam za sebe. Znao sam točno gdje želim biti u budućnosti i želio sam nju uz sebe.

Danas će se dogoditi nešto što će biti ogroman korak u tom smjeru. Nakon što sam provjerio prtljažnik svog auta da se uvjerim da je moja odjeća bila spremna, krenuo sam niz ulicu, kao da je uobičajen radni dan. Zapravo sam krenuo prema Aaronovoj kući, gdje ću se presvući iz svojih farmerica i čizama za posao u nešto mnogo ljepše. Zatim sam krenuo prema njenoj školi. Nisam se mogao prestati smiješiti.

“OK, na mjesta molim! Dječaci i djevojčice, da li ste me čuli? Na svoja mjesta!” Pljeskala sam rukama, pokušavajući Elysine učenike četvrtog razreda poredati u red u blizini mikrofona, koji smo postavili na sredini bine u školskoj dvorani. Oni su proučavali folklor i napisali svoje vlastite bajke, a na satovima likovnog smo slikali i pripremali scenografiju, uključujući i toranj za njihove princeze. Sutra će svoje točke predstaviti uživo pred roditeljima i danas je na neki način bila generalna proba. Ali

224

Naš svet knjiga

djeca su danas bila neobično šašava, cerekajući se, skakajući i šaputajući jedno drugom u uho. Elyse nije imala iskustva s pripremanjem predstava, tako da sam ja

preuzela vodeću funkciju ili bolje rečeno, barem sam to pokušavala. Progovorila sam svojim strogim, nastavničkim glasom. “ Ukoliko ne budeteJedan stali .”uNastala red u jetišini, ne izbrojim do tri, nećete sutra nastupati. opća dok pometanja oko formiranja reda. “Dva .” Red se polako izravnavao. “Tri.” Konačno sam bila u mogućnosti da

čujem sama sebe. “OK. Svi glumci, morate da krenete sa mnom u bekstejž. Pripovjedači, vi morate stati u red prema rasporedu vaših nastupa. Ukoliko niste zapamtili svoj tekst, možete koristiti svoje skripte za čitanje.” Uputila sam pripovjedače prema Elyse i odvela djecu koja imaju uloge u bekstejdž. “Da li ste svi zapamtili svoj tekst ?” pitala sam. Nitko od njih nije koristio skripte. su u je jedan glas,jednu dok od nekoliko njih nije prasnulo “Da,” smijeh. Jednarekli djevojčica gurnula njih, ušutkavajući je glasom.u Odmahnula sam glavom. “Isuse, što je s vama danas? OK, mislim da smo spremni početi. Princeze, popnite se gore.” Gestikulirala sam prema ljestvama, koje su bile skrivene iza kartonskog “tornja” kojeg smo obojali bojama kako bi izgledalo da je od kamena i prekrili ga zelenom vinovom lozom. “Prinče, ti idi na drugu stranu bine i čekaj iza paravana. Vještice, čarobnjaci i žabe, vi čekajte ovdje.” Kad su svi bili na svojim mjestima, viknula sam prema njihovim nastavnicima. “Mi smo svi spremni!” “Gđice French! Gđice French!” Princeza je sišla sa svojih ljestvica i skakutala s noge na nogu. “Ja zaista hitno moram u toalet!” Uzdahnula sam i uzela njenu skriptu . “Dobro, idi. Zamijenit ću te.

Ali požuri.” Otrčala je, a ja sam se popela na toranj i zatim se paravan otvorio . Ženski pripovjedač je počeo. “Jednom davno, živio je zgodan princ imena Theo. On je bio najzgodniji i najhrabriji vitez u cijelom kraljevstvu.” Napravila sam grimasu. Princ Theo? Zar su promijenili njegovo ime? Ovo je bila slučajnost. Pogledala sam u skriptu u kojoj je stajalo princ Verlander. Muški pripovjedač je nastavio. “Princ Theo je imao starijeg brata koji je trebao naslijediti očevo kraljevstvo, tako da je princ Theo bio

slobodan da luta kraljevstvom, bori se s zmajevima i zlim vješticama i traži princeze koje može spašavati.” 225

Naš svet knjiga

Molim? Koji je to dio bajke? Pogledala sam drugu stranicu skripte, ali nisam mogla pronaći tekst, koji je pripovjedač čitao. Da li su oni kompletno izmijenili bajku? Kad sam ponovno podigla pogled, uzdahnula sam. Theo—moj Theo—je stajao na bini noseći kartonsku krunu koju su

učenici napravili za princa i noseći kartonski s draguljima Čuo se smijeh u dvorani. Trepnula sammač nekoliko puta i. pogledala ga u oči—mahao mi je. Moje srce je lupalo. Što se to za Boga događa? “Iako je princ bio najzgodniji, najpametniji i najhrabriji vitez u kraljevstvu,” nastavio je ženski pripovjedač. “Jesi li rekla najzgodniji?” Theo je prekinuo pripovijedanje glasno, zauzevši hrabru pozu. “Nemoj zaboraviti da sam najzgodniji.” Djeca i odrasli u dvorani su se počeli glasno smijati . Pogledala sam u publiku i uočila ravnatelja škole, njegovog asistenta, administrativno osoblje“Da, i nekoliko kojikikotajući su se također dvorani jesam.”kolega Reklanastavnika je djevojčica se. “okupili Iako jeuprinc bio. najzgodniji, najpametniji i najhrabriji vitez u kraljevstvu, on nije bio iskreno sretan.” Theo je progovorio glasno i dramatično. “Avaj! Jao meni! Iako sam

imao svaki dar koju priroda čovjeku može dati, nikad nisam spasio neku princezu i zbog toga sam usamljen i tužan.” Novi pripovjedač je istupio. “Princ je odlučio da će tražiti na široko i nadaleko sve dok ne pronađe princezu koju se treba spasiti.” Theo se pravio kao da jaše konja preko bine, zavirujući u kutove iza paravana. “Halo? Ima li neke princeze? Ukoliko itko treba biti spašen, nazovite 1800-Zgodnog princa.” Smijala sam se zajedno s djecom, odmahujući glavom u nevjerici. Još jedan učenik je nastavio. “Jednog dana princ Theo je stigao do dvorca u šumi, koji je imao veliki toranj. Princ je čuo da najljepše princeze uvijek žive u takvim tornjevima, tako da ih je glasno dozivao.” Theo je pristupio mom tornju. “Oprostite! Da li postoji poštena djevojka unutar ovog tornja?” Prije nego sam uspjela odgovoriti, pripovjedač je nastavio. “Najljepša dama koju je princ ikad vidio prikaz ala se na prozoru. Njeno ime je bilo princeza Claire.” Theo je pao na koljena. “Svih mu nebesa, nikad nisam vidio zvijezdu koja jače sije poput vas, moja djevo. Ukoliko biste ikad pali s neba, ja ću vas rado uhvatiti.” Ispružio je svoje ruke, a ja sam pokr ila svoja usta dok je pripovjedač nastavio . 226

Naš svet knjiga

“Na prinčevo nezadovoljstvo, princezu koju je otkrio nije trebalo spasiti. Ali je rekla da bi joj bila drago da mu bude prijatelj.” Novi pripovjedač pristupio je mikrofonu. “Princ, tako pametan—” “I zgodan,” dodao je Theo glasno. “I zgodan,” dodala je djevojčica s širokim osmijehom, “znao je da je ona prava princeza njeganačin.” i ako ne pristane da bude spašena, morat će osvojiti njeno srce nazadrugi “Aha!” Theo je ispružio prst u smjeru publike. “Natjerat ću je da se zaljubi u mene! Dat ću joj čarobni napitak!” Okrenuo se prema meni. “Siđi dole iz svog tornja, princezo Claire! Volio bih podijeliti nešto s tobom!” Mašući mi da siđem dole, uputio mi je osmijeh koji je bio stvaran. Spustila sam se niz ljestve i u hvatila ga za ruku, puštajući ga da me vodi do sredine bine. “Ne mogu vjerovati,” šapnula sam. “Samo sačekaj,” rekao je tiho. Zatim se pravio kao da me nudi

nečim.“Princ “Da li ježeliš malusaposlasticu?” uvijek sobom nosio čarobne mančmalou kuglice za slučaj da će mu trebati da se netko zaljubi u njega,” pripovijedao je učenik, “ali do sada ih nikada nije upotrijebio.” “Pojedi jednu,” šapnuo je Theo, dok mi je očima namigivao . Pravila sam se kao da sam uzela zalogaj. “Mmmmm. Ukusno!” Theo se nasmiješio široko, namigivajući publici. “Očekivano, princeza Claire se ludo zaljubila u princa Thea. On se nije osjećao loše zbog toga što ju je prevario, jer ju je volio toliko da je znao da će je usrećiti.” Igrala sam svoju ulogu, spuštajući svoju bradu na dlanove i treptajući dugim trepavicama prema njemu. Ali kad se Theo spustio s jednim koljenom na pod, prestala sam glumiti, stavljajući dlanove na obraze.

“Princezo Claire,” rekao je dovoljno glasno kako bi ga svi mogli čuti. “Ti si bez sumnje najljupkija, najljubaznija i najdivnija princeza u kraljevstvu. Avaj! Jao meni! Ja nemam kraljevstvo koje bih ti ponudio. Nemam podanike kojima vladam. Nemam svoj dvorac. Ali ukoliko bi mi ukazala čast da postaneš mojom suprugom, bit ću sretan da ostanem ovdje s tobom u tvom dvorcu i prestanem lutati kraljevstvom ovako zgodan, pametan i hrabar. Posvetit ću se borbi sa zmajevima samo za

tebe. Ja ću te štititi i voljeti zauvijek.” Posegnuo je u svoj stražnji džep, izvukao malu crnu kutijicu i otvorio je.

227

Naš svet knjiga

Moj dah je stao. Moje srce je ludovalo. Moje oči su treptale. Bio je to

najljepši prsten kojeg sam ikad vidjela. Svjetlucao je, dok se svjetlost prelamala u njemu. “Princezo Claire, da li ćeš se udati za mene?” U cijeloj dvorani je vladao muk.

suzamaprincezo. u očima, Ne rekla sam te nježno. “Da.” rekao je Theo. “SaGlasnije, mogu čuti otraga,” “Da!” Zaplakala sam, omotavajući svoje ruke i skočivši na njega. “Da!” Cjelokupna dvorana eruptirala je od aplauza i navijanja, dok je Theo navlačio prsten na moju ruku. Kad je ponovno stao na svoje noge,

bacila sam svoje ruke oko njegovog vrata, srušivši njegovu kartonsku krunu. Podigao me je s poda, omotavajući svoje ruke oko mene i ljuljajući me lijevo i desno, dok sam ja plakala od sreće. Kad me ponovno spustio na zemlju i sam je imao suz e u očima. “I kao možete pretpostaviti,” rekao je netko u mikrofon, “živjeli su sretno došto kraja života!” “TVOJ IZRAZ LICA JE BIO NEPROCJENJIV!” Jaime je plakala, pljeskajući rukama. Svi smo izašli na večeru, kako bi proslavili naše zaruke—Theo i ja, Jaime i Quinn, pa čak i Margot i Jack . U tajnosti, Jaime i Quinn su također bili u dvorani, zajedno s Aaronom i Josie. Margot je bilo žao što je to propustila, ali bila je trudna deset tjedana i patila od užasnih jutarnjih mučnina. “Jesi li bila potpuno šokirana?” pitala je. “Da,” priznala sam. “Nisam imala pojma.” “Znam,” rekla je Jaime, “i o moj Bože , bilo je tako teško kriti sve od tebe.” “Pa, tko je napisao tekst?” pitala je Margot. “Djeca?” “Ne, ja sam.” smiješeći se, rekao je Theo. “I dao sam ga nastavnici četvrtog razreda. Ona ih je tek jutros uputila u sve.” “Ta jadna djeca.” Odmahnula sam glavom.

“Nije ni čudo što su bili tako živahni. I ne mogu vjerovati da je Elyse uspjela zadržati to u sebi!” “Daj mi da vidim taj prsten ponovno.” Jaime je uzela moju ruku i ponovno uzdahnula gledajući ga. “Prelijep je. Odlično si izabrao, Theo.” Poljubio me u obraz.

“Mnogo bolje nego što sam ikad mogao i zamisliti.” 228

Naš svet knjiga

Nasmiješila sam mu se, dok je moje srce kucalo brzo, snagom ljubavi, ponosa i uzbuđenja. Theo nije bio ni nalik princu za kojeg sam mislila da ga želim, ali on je bio sve što mi je bilo potrebno, sada i zauvijek.

Sa ovom knjigom naša Neky je završila ovaj serijal. Draga hvala ti na divnom prevodu i čekamo sljedeću tvoju knjigu, jer ti ovo radiš savršeno. Vole te tvoje cure Nsk

Uživajte u još jednom divnom prevodu.

229