Jerzy lIolzer Komllnizam u Ellropi. Povijest pokreta i slIstava vlasti
Jerzy Holzer
Za izdavaea Dmuir Aginc
Naslov izvornika K01'l1unizm w EurojJie. Dzieje ruclw i systemu wladzy, Warszawa
2000. Copyright © Fischer Taschenbuch Verlag GmbH, Frankfurt am Main 1998. "",,,_,,,1,, © za hrvatsko izdanje: Srcdnja Europa, d.o.o., Zagreb 2001.
KOMUNIZAM
UEUROPI
Povijest pokreta i sustava vlasti
Urednik Damir Agicic
Lektura Blanka Mesic
Naslovnica Ideo-dizajn
Prevela
Magdalena Najbar-AgiCic
Graficka priprema i tisak JIJis-gra/ika, do.o.
elP Kalalogizacija u publikaciji Nacionalna i svellcilisna knjiznica - Zagreb
UDK 329.15(4)(091)
HOLZER,]erzy Komunizam u Europi : povijesl pokreta i sllstava vlasti I Jerzy Holzer; prevela Magdalena Zagreb: Srednja Europa, 2002. Priipvnt!
djda: Komunizm w Europie.
ISBN 953·6979·01-2 J. Komunizam - Europa II. Komunisticki pokret - Europa
420116032
f9
srednja europa Zagreb 2002.
1. GENEZA
enezakomunizma moze se traziti u Europi u razliCi tim epoi1ama i u razliCitim pojavama ideoloske, drust vene i politicke naravi. Zapravo, OViSll0 0 vlastitom misljenju 0 tome sto je bio komunizal11, njegovi istrazivaCi i interpretatori prosuauju 0 njegovoj genezi na naCine koji su daleko od suglasja. TraicCi ideoloske korijene kOl11unizl11a, povjesniear ce se prvo prisjetiti sna 0 postizanju apsolutl1og i trajnog dobra, koji je 1I povijesti covjecanstva neprestal10 prisutan od antike. U takvom povijes 11 0 111 poretku komunizam bi bio moderna kontinuacija gnoze u njezinoj manihejskoj interpretaciji, koja je pretpostavljala borbu izmedu apsolutnog Dobra en ovom slueaju komunizam iii u klasnoj formuli prolctarijat) i apso lntnog ZIa (u ovom slucaju protivnici komunizma iii u klasnoj formuli burzoazija). Perspektiva te borbe trebala bi biti sHo na ol1oj koju su prihvatili pristase hilijasticke eu grckoj termi nologiji) iIi milenaristicke eu latinskoj terminologiji) vizije, !ito se U oba slucaja nadovezivalo na tisuCljetnu, a zapravo vjecnu, prevlast Dobra nakon njegove konacne pobjede nad Zlom.l Treba primijetiti da komllnizam nije bio jedini 11 pred stavljanju takvih hilijastickih vizija koje su se odnosile na su vremenost jer je i nacional-socijalizam isticao perspektivll TisuCljetnog Reicha kao ostvarcnje najviSeg Dobra (iako 1I posve razliCitom obHku). UsmjeravajuCi potragu u posvc drugom pravcu, povje sniear ce podsjetiti na neprcstane pokusajc uvoaenja praved noga drustvenog poretka, koji svoje podrijetlo imaju takoder u antici. Taj se poredak trebao temeljiti na pravilu jednakosti, kOje bi svi primali posve dragovoljno. U stvarnosti su to prih vacale samo marginalne skupine, a posebno neke vjerske seine. Drllgo rjesenje bilo je nametanje ostvarenja ideje jed
G
GRADSKA ISVEUCILISNA OSIJEK
1111111111111111111111111111
871119761
.JU~~,,;,:~ ~;~TI::;()~;S~lA.YEnA
OS!,JEKU I
, -"""",,..,...,,,,~,....-,,,, """"<'~'~""".e""":,
.. "",, w
...
.
.,~,.,."""~ ............._
/
Ii
GENEZA
GENEZA
5
ne teorije uspjeli objasniti cjelinu povijesti svijeta i covjecan stva, prirode i drustva, proslosti, sadasnjosti i hllduClloSti. S obzirom na to, ambicije marksizma bile Stl stvarno neobuzda ne. Moze se kazati cia je Marxov socijalizam u tri aspekta: apso lutnog dobra, pravednog poretka i porerka. razuma, tiouacija stoljeCima i sveo To je oznacavalo da znanost se nadovezivala na prosvjetiteljsko vjerovanje U razurn istovrerneno preuzima i funkcije koje je do tad a ispunjavala reIigija jer se sarno ona usudivaia stvarati cjelovite (i obve zujuee) sllstave ideja. Znanost je do taela ove sustave nastojala neprestano ispitivati i pronalaziti slahe tocke tI njima. Aspiracije prema jedinoj istini lIskoro su i medll rnarksistima dovele do odrcdcnih sumnji, a kasnije sukoba. isti lIUSKOg spoz Kritika takvih koncepcija nasia je iz raza U LenJ1l10voJ KnJlzl Mater~jalizam i empiriokriticizanl su k0I1111nisti obozavali. Ta je knjiga n:lslala jos prijc Prvog svjetskog rala, prije nego sto je bllduCi voda komllniz rna konacno prekinuo sa socijaldemokracijom. 5 Drugi socijalclemokrati skepticki Sll se odnosili prema ko munisrickoj dogrni. S obzirom na razvitak dogadaja, koji se cesto nijc poduclarao S Marxovim ocekivanjima, osporavali su vezu izmedu tzv. clijalektic.kog materijalizrna, koji se odnosio odnosio na
od strane intclektualnih u doba renesanse, a ka pozivale su sc sve novovjekovnc struje europskog socijaJizma 2 Ranije su se one uobieajeno Lvale so cijalizal11-utopizam iii komunizam-utopizam, iako SII taj naziv nametnuli marksisti. Ovi se utopisti nisu pozivali same na mo raine argumente koji su govorili u prilog poretka jednakosti sto su ga predlagali, vee su dosta cesto trazili i razlicite vrste inte igrati od lektualnih argumcnata. M~rksisti, kOj1 su dok
svega morainim osjceajima.3 Tdko se moze osporavati veliki znaeaj Karla Marxa za raz vitak ekonomije i filozofije. Medutim, veza medu njegovim istrazivanjil11a proslosti i sadasnjosti te futUI"oloskom najavol11 ostvarenja gospodarskog i drustvenog poretka jeunakosti hila je od samog pocetka upitna. Razvitak dogadaja pokazao je kako je bila utemdjena l1a krivom Na kraju, povjcsnicar koji se bavi ideoloskim korijenima ko muniZI11:1 spomenut ee neprestane pokusaje (koji su cesto pra tili gore spomenute socijalistiCke ideje, ali koji su cesto bili neovisni 0 njima i niSll sadriavali cgalitaristicki element) pro - iii rjcde - drustvenog poretka koji bi bio lltemeljen na pravilima razuma. Rijec je bila 0 primjeni drust venog inzenjeringa od strane mudraca kojima je predana vlast. Ideje tog tipa pojavIjlljll se po prvi put kod Platona. Posebno su poplliarne postale II doba prosvjetitcljstva, a sirene su n vrijeme francuske revolucije (usprkos ponasanja koje niie hilo pretjerano sklono mnogim pametnim glava sjedi&ta razuma navodno tako potrebnog dobroi vla
izradi znanstvcna prognoza koja bi hila nepogrdiva. su takoCler u izravnll relaciju izmedu znanosti i poli tike te mogllcnost punog zasnivanja potonje na znanstvenirn temeljima(, Sa slIprotne su strane nastllpali "ortodoksi", kOJi Sll na stojali braniti svaku rijec 1I tekstovima Marxa i njegova telja Friedricha Engelsa, jednako Dlodnog iako znanstveno
nikada prije pojave marksizma zagovornici poretka razuma nisu tvrdili da su liZ pomoc jedne globalne znanstve-
,'~
6
GENEZA
GENEZA
7
ci zeljeli sudjelovati u demokraciji i blagostanju uz pretpo stavku da je uzivanje u oba spomenuta dobra medusobno ovi sno. Radnici su jednog dana trebali prellzeti vlast vee i zato :'ito ee Ciniti veCinu stanovniStva, dakle sukladno pravilirna de iako kod Marxa i njegovih lIcenika razlika izrnedu i diktature niie bila jasna zbog tvrdnje da je svaki drustva diktatur sno 0 svome cije vlast burzoazije trebalale biti "diktatura je vlast radniStva trebala biti "diktatura U socijaldemokraciji nije bilo jedinstvenog stajalista 0 naCi nll organiziranja sOcijalistickog gospodarstva iako je golema veCina socijaldemokrata svoje nade usmjeravala prema ddavi i bila joj je spremna barem privremeno - dodijeliti siroke ovla sti u upravljanjll ekonomijom. Socijalisticke promjcne trebale su proizlaziti iz iscrpljivanja daljnjih moguenosti razvitka kapi talistickim putem. Komunisti su - od trenutka izdvajanja iz socijaldcmokracije - tvrdili da su oni jedini realizatori doktrine klasne borbe koju radnici vode u kapitalizmu jcr socijaldemokracija verbalno priznajc klasnu borbu, ali je u stvarnosti od nje priSta nagodbi izmedu klasa (ili eak izdala Komllnizam je klasnu borbu razumio posve razlicito od so cijaldemokracije jer je usprkos razlicitim sloganima u kojima se prizivala demokracija i gradanske slobode cijelu tu pro blematiku tretirao sekundarno ili eak kao suprotnu priorite tima klasne borbe koju je propagirao. Prioritet je trebala biti teinja za preuzimanjem pune vlasti. 8 Rijec je bila 0 uvodenju "diktature proletarijata", neovisno 0 brojeanoj snazi radniStva kao drustvene grupe, liZ koristenje sredstava izravne prisile i ukidanje demokr Cinjenica da je komunizam najprije pODIJeoio U L_,'V;,)LrtlVI zemlji koju su nascljavali uglavnom seljaci, koji su sprseno, i potom u zemljama lJ kojima je razina gospodarskog razvitka takoder bila relativno niska, a drustvena struktura tra
autora. "Ortodoksi" sc donekle mogu tretira komunista iako je vjernost potonjih prema Marxu bila posebna. IspravljajuCi "klasike marksizma", nepogreSivost u komuuisti Sll vrcmellU u kojem su pisali i djelova Ii , ali su pravo na nu Marxovih i Engclsovih Slldova prepllstali vim nasljc(\nicima, novim klasieima marksizma potom Staljinu 7 Na taj je naCin marksizam kao znanost trebao sacllvati ka rakter apsolutne i globalne istinc, a istovremeno se i mijenja t1 ovisno 0 razvitku dogadaja. Takva interpretacija marksizma naisla na odobravanje mnogih "ortodoksa" (medu njima bio Kauts1,",T), Medlltim, sam nacin razmisljanja znanosti komunisti su iz marksizma i iz djela "ortodoksa". Moogi se problemi javljaju kada trazimo drustvene ne komllnizma. Da izbjegnemo preduge terminoloske raspra ve, valja podsjctiti da su Marx i svoj temeljni politicki proglas naslovili Korrtunisticki manifest, kao i to da SLi movi komunizam i socijalizam zamjenski koriSteni i prijc marksizma. Socijaldemokracija - koja je prethodila komul1izmu - nasta la je i ojaeala zbog razvitka kapitalistickih odnosa te pojave drustvene grupe radnistva u visokorazvijenim su se termini "radniCka klasa" i "proletarijat" koristili ravnopravno (s obzirom na potonje, nadovezivalo se na one stanovnike antickog Rima koji su bili liseni svakog vlasnistva). No ovi radnici iz zapadnog Europe teiili su istovremeno i poboljsanju svoje zivotne si tuacije i sudjelovanju u pariamentarnim i lokalnim samou pravnim strukturama (koje su sc polako razvijale), kao i uzivanju gradanskih sloboda. Moze se kazati cia se socijaldemokratska drustvena doktri na klasne borbc odnosila na sukob izmedu radnistva i burzoa lIlJU.t\.\Jj.{
lativno visoko
/
8
GENE7..A
GENEZA
dicionalna, odavno je navodila istrazivace da ne tragajn za drustvenim korijenima komunizma u razvitku radnicke klase i klasnom sukobu, vee LI posebnostima zaostaJih ze malja koje su dosle na put ubrzanog razvoja i u kOjima su se ku mulirali drustveni sukobi razliCitih vrsta. Klasna borba rad.. nistva postajala jc na taj naCin samo jedan od Cimbenika - i to ne najvaznijih - II potrazi za drustvenom genezom komunizma. Odgovor na slom tradicionalnog drustva trchao je biti pokusaj cia sc stanovnistvo stavi pod jarmll prisilc da bi se sprijecilo razbijanje zernlje i da se omoguCi njezin daljnji razPosebna vrsta koncepcija, sto SLI objasnjavale poja\ru ko munizma suprotstavljanjem zaostalosti i modernizacije, bilo je pozivanje na "azijski slistav proizvodnje" koji je nekada funl{cionirao na ve(~em dijdu teritorija koje je obuhvatio ko a koji usputno spominjao i sam Marx. Komunizam bi trehao biti pokusaj obnavljaoja ili cak na stavljanja toga slIstav:t. Iako je takav sustav trebao postojati prije svega II antici, njegovi su elementi pronalazeni i u robovskoj zakonskoj i gospodars\-;:oj ovisnosti goleme veCine se1jackog stanovnistva Rusijc 0 zemljoposjednicima poveza nim s drzavnim aparatom, koji Sll istovrcmeno cinili okosnicu birokr~ttske i vojlle kaste. 9 prj tonle sc pozornost obracala i na druge specificnc ka rakteristike drustvene strukture Rusijc, a prije svega na vise postojanje seljackih zadruga u vrijeme kmetstva, ali i nckoliko desetljeea nakon njegova ukidanja, sve do 20. stoljeca (sto znaci S:l1110 nekoliko godina prije pobjede ko Te tzv. opdne ne samo da SlI imale ovlasti na upotrebu i o(\uzimanja zemlje kojom su gospooarile poje dine seljacke obitelji, vet S1.l u manjoj iii karakter proizvodnih zadruga. .los daljt: od prisrasa tretiranja kornunizrna kao oa drustvene probIelIlatike koja je hila prisurna u zao statim zemljama, konkretno U l{usiji (iIi kao reakcije na tu problematiku), iSli Sll zagovornici koncepcija koje su prethodnike kornunizma vidjele II tzv. hidrauiickim drustvi-
9
ma, tj. drllstvima u kojima je cijelo stanovniStvo bilo centrali sticki organizirano i upravljano s obzirom na potrebe gospo darsrva (posebno potl-ebu navodnjavanja). 'Hi su "hidraulicka drustva" trebala postojati u anticko doba i niSta nije pokazi valo da bi se mogao premostiti pwstor izmedu njih i kornu nizma. StoviSe, gospodarsrvo uremeIjeno na irigaciji iii drugi oblici gospodarsrva koji S1I trazili centralizaciju obuhvaealo je - s obzirom na prirodne uvjete sarno mali, i to marginal ni, dio buducega Sovjetskog Savcza. Jpak, nekoliko teoretica 1'a bilo je fascinirano jednostavnoscu i elegancijorn takvog objasnjenja sadasnjosti kroz pozivanje na proslost. Komunizam je prijc svega \)io politicka pojava. Stoga politickoj genezi valja posvetiti vise pozornosti. Kada se za davnim prethodnicima, i u tome Sll slucaju krupne razlike u pogledima. Sami komunisri su se pozivali 11a sve rcvolucionarne pokrete iii na su smatrani revolucionarnima - pocevsi od :::.partakovog ustanka II :tntic.'kom Rirnu, preko srednjovjekov nih hereza, seljackih buna protiv plemstva, sve do nizozem ske, engleske i francuske revolucije te revolucije 1848.-1849. Taj bnac prethodnika kornllnizm:t zatvarale Sll radnicke pobune 1I 19. i na pocetkll 20. sloIjeCa, s posebnim n:t Pari sku komunu 1871. i nisku revoluciju 1905. godine. Komunizam je trebao biti politicki nasljednik socijaldemok iz vremena Prve internacionale i pocetka razdoblja Druge internaciol1ale kroz njihove istinske nastavljace lje viCarske frakcije socijaldemokracije (koje su ipak nekoliko de djelovale unutar svojih stranaka i Druge internacio nale, iako su cesto kritizirale umjerenije vode), prije svega ruske boljsevike. Povezanost s ljevicom socijaldemokracije trebala je osigurati prevladavanje tesko objasnjive suprotno sri: na koji naCin kOl11unisti ll10gu biti istovremeno ci socijaldemokracije i njezini najzesci neprijatelji. Mnogi istrazivaCi kOl11unizma iii sovjetolozi - specijalisti za problematiku Sovjetskog Saveza i njegove zone lItjecaja - sma
~=
10
GENEZA
GENEZA
11
masovna stranka, ali je optereCivao sve terneijne sporove do 1912. godine, kada je utemeljena posve odvojena stranka boljsevika. Karakteristicno je da SlI se boijsevici uporno vmCali svome imenu od prije devet godina jer ill je ono timiralo kao istinske, veCinske predstavnike ruske mokracije, premda su u stvarnosti u narednim
trali S1I da jc komunizam prije svega nastavak povijesti Rusije. To se trebalo odnositi na nIsku (,1 djelomicno jos bizantsku i mongoIsku) dcspociju, bezobzirno podredivanje stanovniSt va zemlje apsolutnoj vlasti, cesto provodenoj vrlo represivno (podsjecano je na Ivana Groznog, ali i Petra Velikog), kOja se os!anjala na razgranati birokratski sustav, po!iciju i vojsku. Drugi trajni element politicke tradicije Rusije bila je stoljetna teritorijalna ekspanzija u svim srnjerovirna te njezine sve vece aspiracije kao velesile. Pri tome su a"".... (~d slabo zemlje, hili - u iskoriStavani u i politicke svrhe. velesile bila je neusporedivo veea u odnosll na njezinu gospodarskll moe. Pristase teze 0 odlucujueem znacenju ruske tradicije u ge nezi kotnuniz111a isticali su osim toga specificne karakteri stike ruskog socijaiistickog pokreta. Te su karakteristike proizlazile dje!omicno iz uvjeta stvorenih carskom vlaseu, dje lomicno pak iz toga da je ruski socijalisticki pokrct postajao sHean SV0111e protivniku u potrazi za naCinorn da ga porazi. JO Sugiasnost u potrazi za politickol11 genezom kornunizma moze se pri111ijetiti tek tada kada se govori 0 uvjetima nastanka k0111unistickog pokreta i nisticke viadavine u Rusiji. Svi su suglasni da ih treba traziti s ruskih boljsevika, s pak stra ne u dogaaapma IJrvog svjetskog rata. Ruska socijaidemokracija nastala je formalno 1898. godi ne, ali je isprva bila sarno labavi savez ilegalnih grupacija kojc su okupljale uglavnom mladeZ. Te su se grupacije raspadale, unistavala ih je policija, lIjedinjavale su se iii iznova nastajale. Tek 1903. godine, na II. kongresu Socijaldemokratske rad nicke partije RlIsije, doslo je do odredene stabilizacije, a isto vremeno i do rascjepa na dvije frakcije: boljsevike (vecinll) i menjsevike (manjinu). Taj rascjep nije bio konaeal1 jer je radnje sul,~hl;"n>'> .v,,-tii<:kp "hr,J("p" nost'"hno tiiekolU revolu
nije hila demokratska stranka jer takvom nije mogla ni postati bu(hlCi da je djeiovala ilegalno u opasnosti od represija. Posehno njezina boljsevicka
frakcija nije bila masovna stranka po uzorll na zapadnoeuro
pske socijalcIemokracije, vee reiativno malobrojna skupina
profesionalnih aktivista (ili "profesionalnih revo!ucionara"),
centralizirana i autokratska, ciji je voeJa Vladimir Lenjin po
stupno postigao poziciju neupitnog autoriteta U ideoloski
politickim i organizacijskim pitanjima.
vo(\enH u viSenacionainoj drZavi vodila je svojevrsnom "ruso
centrizmu", sllzbijanju nacionalnih i centrifugalnih pokreta,
bez obzira na to jesu Ii se pozivali i na sOcijaHsticke ideje.
karakteristik,l boijsevika (jako prisutna u ruskom
pokretu ocIavno, u njegovoj nemarksistickoj
nazvanoj socijalrevolucionarnom) bUo je priznavanje primjene fizicke sile ne sarno kao dopustivog, vee nllznog i najvaznijeg sredstva borbc. Sila je postala cesto koriSten in strument tijekom revolucije 1905. goC\ine. Tada je lIsvojeno ko riStenje sile i oruzja, sto je trajno ostalo metodom cIjelovanja partije. S tim SU iskustvom boljsevici usli u razdohlje Prvog svjetskog rata, i to kao stranka bez sire podrske ruskih rad nickih masa iako se stalno Iako se dogadaji Prvog svjetskog rata u Europi neupitno u postanku i politickom obliku komll nisll bili sllgiasni !ito je zapravo u njima imalo toliko znacenje. Sami su komunisti smatrali da je rat s strane dokazao dubinu krize kapitalizma i nametnllo potrebu njegovoga istovremenog rusenja, s drllge pak strane cia je pokazao izdaju koju Sll poCinili sOcijaldemokratski vode
cije 1905.
,.
JOSH"'!,
12
GENEZA
GENEZA
koji su ranije pozivali radnike svih naroda na zajednicku borbu protiv burioazije (pod parolom "Proleteri svih zemalja, ujedinite sen i osudivali ratne pripreme. Prema komunisti ma, rat je pokazao nespremnost socijaldemokracije da se reformira v\astitim snagama. Kritieari komunizma, slicno kao i sami komunisti, vidjeli su da je Prvi sVjetski rat bio veliki moralni, politicki i gospo darski sok te su bili suglasni oko teze da se komuniz£1m rodio izravno iz tog sok£1. Ukazivali su ipak na Cinjenicu da je ko munizam bio vise nastav£1k rata nego reakcija na nj. Rat je naime poljuljao, a djelomicno i unistio moraIne vrijednosti utemeljene na europskoj tradiciji, u tome i na krscanstvu, Utjecaj rata odnosio se prije svega na to da je komunizam prihvatio brutal no nasilje, koje je lIslo u zivote milijuna Europljana u razdoblju 1914.-1918., i usmjerio ga je prema ne prijateljima u viastitoj zemlji. 12 Drugi bitan problem bilo je organiziranje drustvenog i go spodarskog zivota odozgo, U mnogim europskim zemljama koje su sudjelovale u ratu, drustvenim i gospodarskim zivo tom upravljala je drZava, Zbog rata se pristajalo n£1 ogranica vanje gradanskih sloboda, a posebno na uvodenje rigorozne cenzure, kao i na odustajanje od siobode gospodarskog djelo vanja poduzeca te manje iii vise detaljno ogranicavanje triiSta rada i dobara, Driavni je aparat sukladno svojim potrebama planirao sto treba proizvoditi, rasporedivao sirovine, odluci vao 0 dodjeli radne snage, sustavom bonova rasporedivao hranu i druga dobra medu stanovnistvom. Zagovornici koncepcije totalitarizma, tj. tretiranja komuni stickog sustava vlasti kao jednog od oblika totalitarne vlasti (pored nacionalsocija!isticke u Njemackoj) naglasavaju dru gaciji aspekt situacije nastale u Rusiji kao rezultat promjena na pocctku 20. stoljec3, tijekom Prvog svjetskog rata i do gadaja koji su se zbili nakon njcgova zavrsetka, Prema njima, u Rusiji je nastupio slom temeljnih drustvenih odnoS(l, Prestalo je postojati tradicionalno drustvo, ali nije nastalo modcrno gractansko drustvo, Poljuljana je ravnoteza izmedu drustva i
drzave, Mjesto drustva zauzela je neoblikovana zdrobljena masa, kOjll je drzava mogla svojevoljno oblikovati. 13 Medutim, potpuna suglasnost vlada kada je rljee 0 tome da komllnlzam svoj postanak zahvaljuje stavu koji su tijekom rata zauzeli boljscvici, kao i male grupice Ijeviearskih socijalde mokrata u drugim europskim zemljama, Boljsevici su _ pod utjecajem tenjina koji je boravio u cmigraciji u Svicarskoj trazi!i sabotiranje vOjl1ih akeija vlastite ddave, teiili Sll izazi vanju poraza Rusije te koriStenju tako nastale situacije za pro vodenje revolucije i osvajanje vlasti. To su isticali i kao pro gram za ljevicarske sOcijaldemokrate u drugim zaracenim zemljama, Revolucija je trehala imati medunarodni karakter, a boljsevici su bili svjesni cinjenice da njihov utjecaj na tijek do gadaja u ratu jest i ostat ce ogranicen. T:lko SlI boljikvici nastupali kao pokret moraIne, politiekc i gospodarske obnove, nastali kako iz emocija tako i iz intcJek tualne refleksije. Tvrdili Sll da su nasH recept: pretvaranjc svjet skog rata u gradanski rat, tj. u socijalisticku revoluciju. Tak--va revolucija bila hi nacinacionalno djeJo, llSmjereno protiv ideo logije nacionalnag imeresa, koja je legitil11irala pogrom naro da, Revalueija bi pOkazala i unistila zloCince odgovofne za iz bij:l11je rata predstavnike krupnog kapitala i njihovc dispo nente l1 vojskama, vladama, parlamentima i politickim stranka ma, SireCi takve tezc, boljsevici nisu bili liseni dvojbi, a Ije vicarski sOcijaldemokrati u drugim zemljama imali su jos vece sumnje, Mnogi od njih hili Sli spremni osueliti rat jedino iz pa cifistickih stajalista, Postupno su se oblikovak skupine koje su se na me(funarodnim socijaldemokratskim konfcrencijama protivnika rata II Zimerwaldu (1915.) i Kienthalu (1916.) kon solidiraIe oko programa revolucije bliskog boljsevicima kao tzv. "cimervaldska ljevica". Til je grupacija zagovarala iz dvajanje iz Druge internacionale i stvaranje vlastitc nadnacio nalne organizacije. Medu partnerima boljsevika poscbnu je ulogu igrala grupa "lnternationale" (kasnije se prozvala imc nom "Spartakus") u NjemackOj. Njezini vode Karl Liehkncchl
)~
14
GENEZA
II. POSTANAK KOMUNIZMA
i Roza LlIksemhurg uzivali su mC(ttl socijaldemokratima znat
no vecu medllnarodnu popularoost nego Lenjin, slabo poz nat izvan Rusije.
T
j,fj
I
renutak postanka komunistickog pokreta, a istovre menD i uteme1jenja komllnistiCkog sustava vlasti otku cao je zajedno s izbijanjem ruske revolucije 1917. go dine. Zapravo, u pocetku, nakon sto je u ozujku (prema ruskom kalendaru u veIjaci) srusena carska viast i proglasena dcmokratska republika, boIjsevici su bili pomalo dezorijenti rani i nisu imali jasan program djelovanja. Takav je program dOl1io Lenjin koji se u travnju vratio iz Svicarske. Putovanje su mu olaksali Nijemci, koji su racllnali na to da ce u ncpri jateJjskoj Rusiji on postati Cimbenik nemira i ul1utarnje de strukcije. Glavni Lenjinov cilj bio je da boljscvici preuzmll vlast. Nije se brinuo za nizak stupanj razvitka Rusije niti za kolaps go spodarskog i drustvenog zivota izazvan ratom. Pretpostavljao je da cc boljSevici igrati 1Iiogu upaljaca socijalistieke revolu 11 cijeloj Europi jer im je S~llno takva revolucija mogla do nijeti trajni uspjeh. Ostvarenje Lenjinova plana pokazalo se dosta komplicira- nim. Boljsevici su bili svjesni slabosti ruskoga driavnog apa rata koji su dezorganizirali rat i revolucija. Stoga su sc, s jedne strane, usredotocili n
]6
POSTANAK KOMLINIZMA
POSTANAK KOMLINIZMA
nacela. Iako su dopustili odrZavanje izbora za ustavotvornu skupstinu koje je raspisala demokratska vlada, pa cak i njezi no sazivanje, odmah su je rastjerali. Postupno su deJegaJizira li i sve politicke stranke. Boljsevicku vlast (naziv "komunisticka" prihvacen je tek l1a kongresu u ozujku 1918. godine) od samog pocetka prati 10 je razmimoilazenje izmedu isticanih parola i stvarnih namjera. Odmah je donesena odluka 0 prekidu rata - dekret 0 miru. Zapoceti su pregovori s Njemackom i njezinom savez nicom Austro-Ugarskom, au ozujku 1918. go dine boljsevicka je Rusija u Brest-Litovsku prihvatila nametnute tdke uvjete mira. (Vazili su samo do trenutka poraza Njemacke u ratll, koji je nastupio osam mjeseci kasnije). Sukladno najavama boljsevici su rat protiv vanjskog ne prijatelja pretvorili u gra(tanski rat, iako je potonji u punoj snazi izbio tek Hakon zavrsetka Prvog svjetskog rata. U gradanskom ratu nastala je i Crvena armija, premda je kao simbol njezinog nastanka uzeta obljetnica nevazne bitke s njemackom vojskom kod Petrograda u veljaci 1918. godine, tijekom kratkog prekida mirovnih pregovora. Komunisticka Rusija imala je dva glavna protivnika.Jedan od njih bile su sve politicke i drustvene snage u Rusiji koje nisu prihvaeale boljsevicku vlast. Uspjeh boljsevika olaksale su svac1e izmedu pristasa carizma i ostalih demokratskih stranaka, ali borbe su trajale sve do 1921. go dine. Zemlja je preplavljena krvlju. Umjesto obecanog mira dobila je rat, koji su popratili raza ranja i glad, te masovni teror, koji su primjenjivale obje strane, ali boljsevici su to radili na siri i organiziraniji naCin. Uvodenje komunisticke vlasti u Rusiji kostalo je zivota miliju ne Ijudi. Drugi protivnik bili su centrifugalni nacionalni pokreti, koji su nastalu situaciju nastojali iskoristiti za stjecanje samo stalnosti u odnosu na Rusiju. Parola 0 "pravu naroda na sa moodredenje do odcjepljenja", koju su boljsevici isticali, ni u cemu im nije smetala da teie povratku centralizirane drzave. S jedne su se strane pozivali na volju proletarijata na odrede
je iskoristena pobuna nekoliko vojnih jedinica) na pocetku sr pnja 1917. godine nije uspio, te je doyen do deiegalizacijc boljsevicke partije. Me(1utim, tu zabranu slain vlada nije pro vodila previse rigorozno. Jedini ozbiljan protivnik bio je vojni vrh, koji je sumnjicen, iako ne uvijek s pravoI11, da teii obnovi carske vlasti. Medutim, boljsevici su uspjeli sebi u prilog iskoristiti sukob u trokutu sto su ga tvorili oni sami, vlada i vojni krugovi. Kada je prema zapovijedi vrhovnog zapovjednika generala Kornilova vojska poduzela pokusaj drzavnog udara u rujnu, boljsevici su stali na stranu vlade. U zamjenu su ponovno dobili moguenost le galnog djelovanja, au praksi politicku kontrolu nad sve slabije subordiniranom vojskom. Sazrijevali su uvjeti za boljsevicki prevrat. U knjizi Drzava i revolucija koju je Lenjin napisao jos prije prevrata, ali je objavljena tek nakon njega, izraZene su ideje 0 naCinu funkcioniranja sustava vlasti nakon pobjede boljsevika. Osnovni karakter imale su dvije pretpostavke. Prva je bilo priznavanje potrebe koristenja sile u politickom i drustvenom zivotu, i to ne samo prema "neprijateljskim kla sam a", vee i prema neprosvijeeenim "proleterima". Druga pak pretpostavka bila je velika birokratizacija. Sri ustrojstva go spodarstva trebala je biti evidencija i nadzor, a uzor centrali zirana struktura posteI 4 Boljsevicki prevrat dogodio se na pocetku studenog 1917. godine bez veeeg otpora demokratske vlade na cijem se ceiu naiazio Aleksander Kerenski. Dana 7. studenog (prema ta dasnjem ruskom kalendaru 25. Jistopada, odatle naziv Listopadska ili Oktobarska revolucija) u Petrogradu je pod vodstvom Lenjina formirano Vijece narodnih komesara boljsevicka vlada koju je sljedeCih nekoliko mjeseci podrzavalo radikalno krilo agrarnih socijalrevolucionara, od nosno esera. Tek tijekom sljedeCih tjedana, mjeseci i godina ta je vlada uspjela podrediti cijeli teritorij Rusije. Boljsevici su vladali ne obaziruCi se na bilo kakve gradanske slobode ili humanitarna
·1
17
r
18
POSTANAK KOMUNIZMA
POSTANAK KOMUNIZ,vlA
19
godina Cinili najvjerniju gardu komuniz ma) u Kronstadtu u oiujkll. Tri dana prije gusenja te pobune, 15. ozujka 1921. godine, Lenjin jc objavio pocetak Nove eko nOl11ske politikc (NEP). NEP je trebao oznacavati korak natrag na gospoclarskol11 polju radi spasavanja vlasti komunista. .Tos prije konacnog ucvrscenja k0I1111nistickc vlasti 1I Rusiji i podredivanja vedne nerllskih dijelova bivseg ruskog impe rija, komunizam se poceo fonnirati kao politicki pokret na cijelom europskom kontinentu. Opcenito, U organizacijskom smislu komunisticke grupacije nisu se jOs izc!vajale iz socijal demokraeije, iako Sll na prijelazu iz 1918. u 1919. godinu OS110 vane komul1isticke partije u Poljskoj i Njemackoj. U studen0111 1918. izbile su revolucije 1I Njemackoj, Austriji i Madarskoj, ali Sll u njima dominirali socijaldemokrati neskloni komunizmu. 5a1110 je soeijaldemokratska ljevica 1I Madarskoj (preime novana II komuniste) na celu s Bdom Kunom uspjela na neko liko mjeseei 1919. godine preuzeti vlast. Usprkos skepticiz111U Roze Luksemburg (koju je kOl1trarevolueionarna soldateska uhila vee u sijecnju 1919. godine), grupacija "Spartakus" prctvorena u komunisticku partiju II Njemackoj je pokusala godine izvrsiti drzavni udar i srusiti demokratsku vladu. Dozivjela je teiak poraz. U Italiji je naslupila duboka politicka kriza 1920. godine kada su socijalisti (komlillisticka partija jos nije formirana) pokusali uspostaviti Tvomicka vijeca i naoruzanu Crvenu gardu. Nakon nekoliko poraza revolucionarni val poceo je opadati. Inicijativu je preuzela ekstremna dcsniea j [asisti, koji su se mali vjeSlo koristiti soeijaillom demagogijom. U trenutku njihove pobjede 1922. godine snovi 0 soeijalistickoj revo!uciji postali SLJ isprazni. Druge zemlje l1isH se uspjele niti pribliziti socijalistickoj revolueiji. Nije teSko primijetiti da su komunisti dobivali sve vecu popularnost U ol1im zemljama gdje su drustvene nape tosti pratile nacionalne frustracije bilo zbog poraza tl ratl! i osjceaja podjannljenosti od strane velesija (kao sto je to bilo u Niemanmi i Madarskoj), bi10 zhog neostvarenih aspiradja
nom podruc:ju, s druge pak strane oslonae je bilo stvaranje na vodno odvojenih sovjetskih republika, u kojima su svugdje na vlasti bili predstavniei eentralizirane partije. Najdrasticniji primjer djelovanja kOje je imalo za ell) na metanje kornunisticke vlasti suprotno volji naroda bila je in vazija na Gruzijll 1921. godine. Ponovno pripajanje Rnsiji izbjegle su balticke driave zajedno s Finskom, a prije svega Poljska. ana je 1920. godine prllzila otpor Crvenoj armiji kOja je napredovala prema Varsavi. Godine 1922. doslo je do formalnog ujedinjenja republika nastalih na prostoru bivscg earskog imperija u kojirna su na vlasti bili komunisti u Savez Sovjetskih Soeijalistickih Republika, iako je partija preime novana u Svesaveznu komunisticku partiju (bo!jSevika) tek 1925. godine. Odrnah nakon preuzirnanja vlasti bo!jsevici Sll izdali dek ret 0 zemlji, prema kojern su seljaei i poljoprivredni radnici trebali podijeliti zemljoposjede. 'Elkav potez bio je sup rotan eijelo; tradleiji socijaldernokrata, koji Sl! u velikim zemljopo sjedirna vidjeli u gospodarskom srnislu napredniju formu je olaksavala podrustvljavanje iii naeionalizaeiju. Boljsevici ipak niSll tajili da Sll ih na taj potez prisilili pragmaticki razlo zi - potreba dobivanja podrske sela. Stoga je zemlja, poclijelje na izmedu sitnih poljoprivreclnika, trebala biti driavno vla snistvo, a daljnji eilj bilo je dokidanje individualnog seljackog gospodarstva. Preuzimanje "gospodske" zemlje poprarilo je uniStavanje i pljacka. Uskoro je doslo i do sukoba izmedu boljsevickih vlasti i se1jaka, buduCi da su tijekorn gradanskog rata na sell! provodene konfiskaeije uroda i dobara bez ikak vih ogranicenja, a svaki otpor gusen je krvavom pacifika cijom. avo razdoblje "ratnog komunizma", tijekom kojeg su uki nute zapravo sve pravne norme koje stite pojedinea, ukljucujud i pravo vlasniStv:l, trajalo je do pocetka 1921. godi ne. Lenjin je tada t1vicIio cia je sovjetsko gospodarstvo II ruse vinama, all zemlji raste opasnost snazne protuboljsevicke ek splozije. Znak za to bilo je izbijanje pohune mornara (koji su
'fj
20
POSTANAK KOMUNIZMA
POSTANAK KOMUNIZMA
koje SLi ocekivane kao posljedica ratne pobjede (primjerice, u Italiji). Medutim, ni u zemljama koje su nakon 1918. imale osjeeaj uspjeha, ni u neutralnim zemljama, a tim vise ne u zemljama koje su tek uspjele uspostaviti nezavisnu drZavnost, komunisti nisu za sada mogli niti sanjati 0 preuzimanju vlasti. Oni koji su se deklarirali kao komunisti nisu bez rezervi prihvaeaJi ideje i akcije ruskih boljsevika. S obzir0111 na neka pitanja otpor je bio izrazito snaZan, posebno kada je rijec 0 ukidanju demokratskih sloboda u Rusiji i zabrani svih ukljucujuCi i socijalisticke - politickih stranaka. Druga proble maticna tocka bila je primjena politickog terora, njegovi razmjeri i oblici. Pristase Cistoce doktrine nisu se slagali s agrarnom politikom koju su primjenjivali boljsevici. Smatrali su da podjela zemlje seljacima oznabva odstupanje od 111ark sizma i socijalizma. Meehl kritikama posebno je mjesto zauzi malo djelo Roze Luksemburg 0 ruskoj revoluciji, iako se sarna autorica sLlzdrzala pred njegovim objavljivanjem. Knjiga je ti skana tek nakon njezine smrti.15 Iako komunisti izvan Rusije nisu bili slobodni od sumnji i primjedbi, oni su imali i osjeeaj solidarnosti s boljsevicima i osjeeaj krivnje prema njima, zbog toga sto nisu uspjeli prove sti revoluciju u svojim razvijenim zemljama. Nakon pocetnog kolebanja nekoliko partija i grupacija koje su sebe s111atrale komunistickima pristalo je na Lenjinov prijedlog da se u ozujku 1919. godine okupe na kongresu u Moskvi i da for111i raju Komunisticku internacionalu (zvanu Kominternom ili Trecom internacionalom). NajviSe rezervi prema osnivanju Kominterne imali su nje macki komunisti. Oni su se naime pribojavali da stvaranje medunarodnih organizacijskih oblika moze dovesti do potpu ne dominacije snazne ruske partije koja je upravljala velikim imperijem - iako je bila stalno u opasnosti od pada - nad rela tivno slabim partijama u drugim drZavama, koje su cesto bile progonjene i nisu imale sredstava za djelovanje. U konacnici su ipak prihvatili moskovske odluke i postali njihovi najvatre niji zagovornici. 16
"~I
21
Osnivanje Kominterne oznacilo je pocetak okupljanja onih socijalistickih partija i grupacija koje su zeljele preki nuti sa sjeeanjem na sudjelovanje u ratu, te iz svoje povijesti izbrisati "socijal-imperijalizam". U mnogim su zemljama cije Ie socijalisticke partije izjavilc pristup Kominterni ili za pocele pregovore s njome. Tako se dogodilo u ltaliji, u Francuskoj, tako je postupila tzv. nezavisna socijaldemokra cija u Njemackoj, znatno jab od komunista, iii cak britanska Stranka rada. Iako porn revolucionarnih akcija nije nagovjeiitavao nadu u uspjeh za komunizam u europskim raz111jerima, on je ipak po stao snahn mectunarodni politicki pokret. Godine 1921. sa so cijalisti111a su prekinuIi talijanski k0111unisti i organizirali se kao K0111unisticka partija ltalije. NajveCi je uspjeh bila odlllka veCi ne francuskih socijalista - donesena 1920. godine - 0 tome da se pretvore u K0111unisticku partiju Francuske. Iste godine vecina nje111ackih nezavisnih socijalde1110krata odlucila je pristupiti komunistima i prihvatiti njihovo ime. U svim curopskim drzavama nastale su slabije iIi jace komunisticke partije. Forma nove Internacionale nakon njezina osnivanja nije bila u potpunosti odredena. U tom smislu presudne su bile tek odluke donesene u srpnju 1920. godine na sljedecem kongre su. Tada je prihvacen statut Kominterne, te 21 uvjet koji je tre bao obvezivati partije-clanice. U statutu se nasla i sljedeea for mlilacija: "Komunisticka internacionala mora u svojoj srzi i u djelovanju biti jedinstvena k0111unisticka partija cijeloga svije tao Partije koje c1jeluju u pojedinim zemljama postaju samo nje zine sekcije".17 Bila je to koncepcija potpune centralizacije, pri cemll je ulogu srediSta u kojem se do nose sve odluke trebao preuzeti Izvrsni komitet sa sjcdistem u Moskvi. Po prirodi st vari, on se morao nalaziti pod utjecajem ruske partije. Jos dalje u pravcu podredivanja komunistickog pokreta rtJ skim uzorima isao je 21 uvjct, prije svcga zbog toga sto su u njima formulirana - pored organizacijskih pravila sukladnih pravilima koja su primjenjivana u ruskoj partiji - takoder pravi la ideologije i politike, kojih SLI se trebale pridrZavati sve ko
-,f.
22
POS'f'ANAK KOMUNIZMA
POSTANAK KOJ'>IUN IZMA
23
Dominirala je tendencija "jedinslvene fronte odozdo" usmjerena protiv voda socijaldemokracije. Tesko je bilo rili aktiviste i clanove komunistickih partija da su se juce rasnji neprijate1ji naglo pretvorili u vrijednc saveznike. Linija "jeclinstvene fronte" bila je upitnija i zbog drugih razloga se primjenjivati 5a1110 tamo gdje so komunisti bili u opoziciji. U RU5iji gdje su vladali, nije bilo mjesta za socijalde mokrate - nadalje su bili podvrgnuti rcpresijama, 7"hlC.r" osudivani ili prisiljavani na iseljavanje. Godine 1923.linija "jedinstvene fronte" se slomila, a novi val nemira koji je zahvatio neke od europskih zemalja pro budio je nadu u skoru medunarodnu revoluciju. U Njemackoj, Poljskoj i Bugarskoj (\0510 je do potresa razliCitih vrsta. Dje1omicno su il1 inspirirali komunisti, a djelomicno su bili spontani. Poraz tih pokreta ciao je impuls 7:(l sljedccu "boljsevizaciju", koja je provodena u ozracju potntge za kriv cilua za neuspjebe. Mjesto parola "jedinstvene fronte" po novno su zauzele parole bezobzirnc borbe protiv mokrata. Sukladno duhu vremena koji je odredila pobjeda fasizma u Italiji, Kominterna je tvrdila da su fasizam i so cijaldemokracija, nazivana socijal-fasizmom, samo dvije tak tike kojih se twata burzoazija Imia se brani ored unis tenjem. 18 val "boljsevizacije" provoden je u uskoj povezanosti s teZnjama da se sve komunisticke partije jos snaznije podrede interesima Moskve i borbe za vlast koja je vodena unutar sovjetske partije. Lenjin je bio na samrti, pa je 1923. godine pi nasljednika posralo vrlo aktualno. U vodstvu partije naj vetu popularnost uzivao je Lav Trocki, koji je smatran drugim pored Lenjina - tvorcem pobjede. Vee u to vrijcme kao na rodni komesar (tj. ministar) vojnih i pomorskih poslova bio je i zapovjednik Crvenc arrnije. Ipak, imao je i nckoliko nedo stataka. Nije pripadao krugu starih boljsevika jer im se tek 1917. godinc. Prije lavirao je izrnedu nekoIiko grupacija ruskih socijaldemokrata. Takoder, nije imao or ganizacijsko zalede u Partiji. Na kraju bio je Zidov. Usprkos
ffiunisticke partije. U to je ulazilo tretiranje svih nekomuni stickih politicara kao neprijateIja (sto se naravno odnosilo i na donedavne drugove iz socijaldcmokracije), provodenje ilcgal nih akcija, ukljucujuCi i otvoreno nasilje i pripreme za pokre tanje gradanskog rata. Da pravila kOja je sadrzavao 21 uvjet ne ostanu sarno na papini, sve su partije clan ice Korninterne imale obvezu provcsti Cistke U svojirn redovima. Proces usk ladivanja komunistickih oartiia s 21 llvietom naziva se Uskoro su se u medunarodnoj politici Rusije i u samoj Komintemi pojavile nejasnoce tito se tice kratkorocnih per Nade u brzu europsku revoluciju slabile S1..l, cemu jc (\oprinio poraz njemackih komunista koji su ]921. godine po nalogu Trece internacionaie pokrenuli oruzani ustanak. Paradoksalno se moZe ciniti da se istodobno ratovalo u Rusiji i Njemackoj, ovdje u obranu komunista, tamo protiv njih, ali s istim ishodom - porazom pobunjenika. Politiku NEP-a na unutarnjopolitickom planu u Rusiji 1921. godine popratile su i promjene orijentacije meduna rodne politike: odustajanje od nada 1I brzu curopsku revolu pomirenje s Cinjenicom Ja trenutno nema mnogo sansi za njll i potraga za mogucnostima dugorocne koegzistencije slabe sovjetske drz.ave i kapitalisticke Europe kOja se stabilizi rala. To je oznacavalo spremnost za uspostavu trgovackih, a kasnije i politickih odnosa s kapitalistickim drz.avama. Unutar "kapitalistickog sVijeta" trazilo se partnere koji bi bili spremni poduprijeti sporazume s komunistickom Rusijom. Ti partneri postali su potkraj ]922. godine socijalde mokrati, do taela intenzivno potiskivani i klevetani. Pojavila se nova parola parola jedinstvene radnicke fronte. Od samoga pocetka nije bilo u potpunosti jasno cemu bi ta fronta treba la sluziti: dobivanju pomoCi socijaldemokrata pri uspo gospodarskih odnosa Rusije s drugim zemljama i zastiti Rusije od vojnih prijetnji, iii pak dobivanju prismpa cla novima i simpatizerima socijaldemokratskih stranaka i mini tih stranaka iznutra.
jr.
24
POSTANAK KOMlJNIZMA
POSTANAK KOMUNrZMA
25
ropske revolucije kao ocitu. Takvo je bilo i stajaliste Lenjina. Ipak, buduCi da do izbijanja takve revolucije nije doslo, a boIjsevici su vIadali u Rusiji iii potom u Sovjetskom Savezu, morala se pronaCi nova perspektiva. I StaIjin i njegovi protivnici smatrali su da je trellutno takva perspektiva "izgradnja socijalizma" u driavi 1I kojoj Sl1 vIadali, dok je europska revolucija trebaIa izbiti u nekoj neo dredenoj buducnosti. Stvar jc bila u velikoj mjeri samo u for l11ulacijama. Trocki je tvrdio da se sOcijalizam u Rusiji moze graditi, ali da ce to hiti dugotrajan proces promjena koje su pokrenute preuzimanjem vlasti oel strane komunista, a novi ce pak sustav pobijediti tek nakon europske revoIucije. Hila je to teorija "permanentne revolucije".19 StaIjin je odgovarao cia se 1I Sovjetskom Savezu moze izgraditi socijaIistiCki sustav ne cekajuci na europsku revoluciju, ali ce osamljena socijaJi sticka driava biti ugrozena izvana sve dok joj se ne prikljuce druge driave pod vIascu komunista. Hila je to teorija "iz socijalizma u jednoj driavi")O U tim su se sukobima mogIe primijetiti razlike u naglasci ma, iii u pravcu elominacije unutarnje sovjetske politikc nad medunarodnom komunistickom politikom te nastavkom Ii nije NEP-a, iii u pravcll veceg uskIadivanja unutarnje s meclunarodnom, te ogranieavanja NEP-om dopustenih de menata sIobodnog trziSta, posebno u poljoprivredi. To su ipak bili sukobi primjereni ekspcrtima, a ne vladarima impe rija, koji su u svojim rukama driali sudbine desetaka milijuna Ijudi, odluCivali 0 njihovim zivotima - a kako su pokazale pre! hodne gO(\ine - i 0 smrti. Takoder, u obracunima s voclama partija CIanica Komin terne traieni so ideoloski iii politicki razlozi, iako se u stvar nosti sumnjalo u njihovu volju da se potpuno podrede Mosk-vi iii su tretirani kao zrtveni jarci da bi se objasnili porazi. Intervencije Kominterne, a preko nje sovjetske partije, u sukobima unutar mnogih drugih komunistickih partija nisu imale puno nacelnog sadrzaja. U Njemackoj je nakon poraza komunista 1923. godine Kominterna opozvaIa vodstvo na
internacionalizmu koji su boljsevici deklarirali, ta je Cinjenica konkurentima olaksala napade na njega. Glavni protivnik Trockog bio je Josif 5raljin, koji je bio ali je vrsio funkciju generalnog sekreta ra parlije. Staljin je - koriste6 se pravilom upravljanja par tijom odozgo i njezinom odlucujucom ulogom u sustavll vla sri uspio stvoriti siroku bazu u aparatu vlasri Sovjetskog Saveza. HuduCi da jc bio svjesran svoje slabc popularnosti, U pocerku je u borbi protiv Trockog suraclivao s dvojicom dru gih partijskih voda: Kamenjevim i Zinovjevim. Taj je "trijum virat" - kako su i11 nazivali - nakon Lenjinove smrti pobijedio Trockoga. S obje se strane nastojalo Slvoriti privide cia sukobi unutar sovjerske parttjc imaju karakter sukoba oko temeljnih ideo 10skih i politickih pravila. Tako je bilo tada, kao i u sljedecoj etapi, koja je zapocela 1925. godine kada su Kamenjev i Zinovjev prenerazeni porastom Staljinove m06 odIucili da mu se suprotstave uIazeCi u takticki sporazum sa svojim do ncdavnimprotivnikom Trockim. Za samo nekoliko mjeseci Staljin je uspio svladati i ovu "ujedinjenu opoziciju". Godine 1926. njezine je clanove ukIonio iz partijskog vol!stva, a 1927. i iz partije (iako je Kamenjevu i Zinovjevu nakon pokajanja dopustio da se II nju Karakterislicno je cia je "trijumvirat" u pocetku napadao Trockog kao prcdstavnika "dcsniearskih" stavova u partiji, a kasnije se Staljin borio protiv Trockog, Kamenjeva i Zil10vjeva kao predstavnika "ljevicarskih" stavova. Nastojalo se formuIi rati navodnu fundamentaInu razliku medu stavovima StaIjina i njegovih protivnika, Ona se trebala zasnivati na tome da je generaIni sekretar partije smatrao 1110gUC0111 izgradnju socija lizma u jednoj drzavi, a njegovi su oponenti odbacivali takvu mogucnost dok komunisti ne pobijedc barem u nekoliko cu ropskih drzava. Rasprava koja se tada vodila imala je karaktcristike eloktri narstva, inace svojstvenog komunistima. Sve do pocetka elva desetih godina svi su oni prihvaeaJi perspektivu izbiiania eu
y.
26
POSTANAK KOMllNIZMA
POSTANAK KOMUNIZMA
Celli s Heinrichom Brandlerol11, koje nije bilo pretjerano sk lono rizicnim oruzanim akcijama, k
27
1922. godine po prvi put izbacena parola "jedinstvene fron te", Bordiga se nije ielio prilagoditi novoj lioiji te je 1I travnju 1923. uklonjen. Na preporuku Kominterne vodece mjesto 11 partiji dobila su dvojica intelektualaca: Antonio Gramsci i Palrniro Togliatti. Gramscija suptilnog mislioGI vee 1926. godine Mussolinljeva je vlast dab uhititi, a pusten je skoro samu smrt 1937. godine. Stoga se tesko moze suditi je Ii bio i u kojoj mjeri prihvacen u Kominterni. Togliatti se poka zao vjeStim politiearem. Usprkos svojirn kontaktima s Trockim, uspio je zadobiti Staljinovo povjerenje, a time i snaznu poziciju u Kominterni. Slieno se dogadalo i u drugim europskim partijama. One ovisnije 0 Moskvi. Nerijetko je Kominterna u povjerljive funkcionare druge nacionalnosti. To se poschno odnosilo na partije koje su djelovale u ilegali, cije je voc[stvo cesto boravilo 1I inozemstvu. Primjer za to moze biti poljska partlja, u kojoj su takoder djelovali ukrajinski i ruski komllnisti iz Sovj<::tskog Saveza koje je delegirala Kominterna. Prvo desetljece komunizma donije1o je njegovu stabiliza dju kao sustava vlasti u Sovjetskom Savezu, te kao politickog pokreta koji je s razlicitim intenzitetom djelovao u svim euro pskim drZavama. Postupno se u Sovjetskom Savezu ustalila Staljinova dominacija. On je zajedno s podredenim partijskim i ddavnim vodstvom realizirao Iiniju NEP-a. U Kominterni se ustalila dominacija sovjctske partije kOja je drugim partijama nametala obvezu da se podrede interesima prve socijalisticke ddavc u svijetu, "domovine proletarijata cijeloga svijeta", se shvacanje u Moskvi stalno mijenjalo.
Trockome. Kormilo su preuzcli predstavnici tzv. lijevog kursa na celu s Ruth Fischer. Uskoro su i oni izgubili rIo pod noga mao S jedne strane zbog toga !ito se sumnjalo u njihove kOl1 takte sa novim Staljinovim konkurentom Zinovjevom, a s druge strane jer Sll na snagu ponovno stu pile parole borbe protiv Ijcviearskog avanturizma i vracala se koncepcija "jed in stvene [ronte", a za daljnjuje buduc'nost odgodeno izazivanje europske revolucije. Kada je Zinovjev izgubio igru u kojoj je sada nastupao kao saveznik Trockog, Kominterna je iz vodst va protjerala njemackc "Ijevicare", optuzujuCi ih za trockizam. U novom VOdStVll njcmacke partije fonniranom 1925. go dine ceJnu ulogu trebao je igrati Ernst Thiilmann. Za to je presudna bila njegova spremnost cia dadne bezuvjetnu po drsku StaljilllJ i da se podredi svim direktivama Kominterne. Odredene propagandne prednosti davalo mll jc radokko po clrijetlo, iako Sll se mcchl vodama koji Sll sklonjeni II straml tijeko111 prethodnih partijskih kriza takoder nalazili "prolere ri". Kao i Th;i!mann, oni su u pravilu bili profesionalni licari koji su svoj zivotni put zapoccli kao fizicki radnici. 21 Slicno se dogada\o u komllnistickoj partiji u Francuskoj. U sijecnju goclinc Kominterna je prisilila relativl10 umje renog generalnog sekretara Oscara-Louisa Frossarda cia nese ostavku. l1skoro nakon toga promijenjeno je cjelokup110 vodstvo. U novome je vodeea lic110St bio Boris Souvarine, ali su i niega ubrzo u Kominterni poceJi smatrati pristas0111 Sljedcc'eg lidera francuskih kOl11unista Alberta Treinta Kominrerna je 1925. godine uklonila kao simpatizera Zinovjeva, odnosno kao trockista. Ove iznudene pcrsonalne niSll na tome zavrsile, pa je 1930 godine generalni sekretar postao Maurice Thorez, politicar Ciji su zivotni osobine bile slicne Tl1iilmannovima. 22 Proletersko podrijetJo ipak nije bilo neophodno. U ltaliji je prvi generalni sekretar Amadeo Bordiga bio pristasa kursa" i protivio se pregovorima sa socijalistima. Kada je
~(
S
STAI.JIN KAO D1KTATOf{ KOMUNIZMA
III. STALJIN KAO DIKTATOR
KOMUNIZMA
d 1926. godine rcalizacija NEP-a u Sovjetskom Savezu nailazila je na mnoge potdkoce. Bile S1l to prijc svega inflacijske tcndencije, skupoCa, neskloflost seljaka in vestiranju u vlastita gospodarstva (zbog nec\ostatka povjc renja prema stabilnosti drZavne politike) i prodavanju proiz vedene hrane po sluzbenim nametnutim cijenama, te nedo statna opskrba gradskog stanovniStva. 23 U gradovima i na selu raslo je nezadovoljstvo komunistickom vlascll. Sve se to odrazavalo u unutar-partijskim sukobima. puta razlike u stavovima bile su stvarno veIike iako su bilc usko povezane s borbom za vlast. Staljin je odlllCio preki nuti s politikom NEP-a, vratiti se militarizaciji gospodarstva II jOs drasticnijem obliku nego je bio onaj primjcnjivan u prvim godinama vlasti boljsevika, progonima ugllsiti otpor, te iskori stiti sitllaciju za nametanje svoje neogranicene diktature. Njegov dotadasnji najblizi suradnik Nikolaj Buharin, predsjed nik Kominterne nakon sto je s tog polozaja uklonjen Zinovjev i glavni partijski ideolog, sa svojim je pristasama branio NEP-a. Pm za izlazak iz gospodarskih potdikoea vidio je u do provodenju NEP-a, a nc u podredivanju gospodarstva narcdbama odozgo. Nije bez znaeaja bila njegova popularnost. Lenjin ga je svojedobno naziv;to "miljenikom partije". Buharin je U sovjetskom vodstvu potkraj dvadesetih godina ostao jedina istaknuta licl10st se Staljin mogao pribojavati. U veljaCi 1929. godine Staljin je javno napao Buharina kao vodu "desniCarskog otklona", a tijekom sljcdcceg mjcseca uk lonio ga jc iz vodstva Internacionale i sovjctskc partije. Iste godine medu clanovima partije i nestranackim ddavnim <:i novnicima provedena je "Cistka", progonjeni SlI nelojalni, a za svaki sluCai uklonjeni Sll svi koji su tijekom Staljinove borbe za stati na krivu stranl!. vlast
O
29
Istovremeno se dogodio nagJi prcokret u gospodarskoj po litici Sovjctskog Saveza. Proglasen je pocetak prvog petogo disnjeg plana. Glavni citj "petoljctkc" bile su velike investicije 11 teskoj industriji i rudarstvu da hi se omogucila rcalizacija programa naoruzanja i stvorila infrastruktura za krajnje cen tralizirani drzavni sustav. Sredstva za provodenjc plana namjeravalo se pronaCi kroz eksploataciju sela. Stoga se kre 111110 s brutalnim metodama kolcktivizacije poljoprivrede, od nOSl1O oduzimanjcm seljackc zemljc i imovine, koja je prelazi la u sastav kolhoza. Tcoretski Stl to trebala biti gospodarstva tipa zadruga, ali u praksi su hila podloina partijskoj i ddavnoj upravi. Smjer il1dustrijalizacije i kolektivizacije oznaCavao je uvoc1enje prisilc i reprcsije u drustveno-gospodarski zivot 1I znatno vecoj mjeri ncgo do tacl~l. Radnici su izgubili pravo promjene zaposlenja, tc su se morali pomiriti s niskim ma i ogranicenjima U opskrbi osnovnim ziveZnim namirniea ma. Ncdostatak racine discipline iii "spekuliranje" hranom drakOllski sc kaznjavalo. U gradovima su llvedena velika ogra slobode pojedinaca. seljaka bio je znatno gori. Da hi se slomio otpor ko lektivizaciji, odluceno je da hogatiji seljaci i oni koji su boljc gospodarili - inace proglascni seoskom burzoazijom odno sno "kulacima" s cijelim svojim obiteljima blldu preseljeni 1I zone pod posebnim nadzorom, uglavnom u Aziju. Seljaci koji su pruZali otpor kolektivizaciji automatski su ubrajani II "ku lake". Mnogi od njih - primjcra radi strijeljani su na licu mje sta iii su protjerani u koncentracijske logore. Na taj se naCin provoc!ilo "ukidanje kulaka kao klase", !ito je najavio Druga metoda slamanja otpora seljaka hila je konfiskacija sve pronaoene hrane. To je, posebno 1I Ukrajini, dovelo do gladi i golemog broja smrtnih zrtava. 24 Kolektivizaciju je zivotom platilo 14,5 milijuna seljaka. Bila je to bez sumnje najvcCa drustvena operacija U povijesti covjceanstva koja jc za cetiri godine zauvijck promijenila sud bine dcsetaka milijuna Ijudi. Nova je situacija seljacko stanov
30
KAO DIKTATOH KOMUN1ZMA
nistvo pretvorila u Ijude skoro robovskog statusa jer kolhoz niki bez suglasnosti drzavne uprave niSll mogJi napustati mje sto stanovanja. Promjenu sllljera lInutarnje politike Sovjetskog Saveza pra tila je i promjena Unije medunarodnog komunistickog pokre tao Staljin i njegovi suradnici imali SII pri tome mnogo sreee si reCi vee od 1928. godine ne toliko nove koliko pon()vljene pa role 0 skoroj propasti kapitalisticke Europe i izbijanju komu nisticke revoillcije. Naime, potkraj 1929. godine stvarno je za pocela najveea drustvena i gospodarska kriza II 20. stoljecu. Od toga trenlltka u svim zemljama komunisti su se S jos veeol11 energijom spremali za prevrat koji je trehao biti kruna tzv. treceg razdoblja (odnosno razdoblja pobjede europske re volucije, oakoll prvog razdoblja pobjednicke ruske revolu cije i nellspjelih revolucija 1I nekim drugim drzavama, te dru gog - prolazne sLahilizacije kapitalizllla). Najopasnijim protiv nikom jos su jednom proglaseni socijaldemokrati, "socijalfasi sti", jer Sll kao agenti [mrzoazije komunistima otezavali dobi podrske veCine radnika i njihovo odvodenje na barika de revolllcijc. Novi politicki smjer nije uveden bez sukoba. Ti Sll sllkobi imali dvoslruki karakter. S jednc stranc, Staljinu podredeno vodstvo Komil1lerne korislilo je priliku da se iz vodstava dinih partija uklone oni ljudi koji Sll kako se sumnjalo - imali prcviSe lIske veze s BlIllarinom, zigosanim bivsim predsjed nikol11 Internacionale. S druge strane, nisu svi komunisticki vode prihvacali st
STALJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA
31
tar SKP(h), koji Sll u pripremi, polazn
,.......----
32
STAIJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA
STALJIN KAO DIKTATOR KOMUNIZMA
primjenjivanib propagandnih metoda, prije svega oblika poli tiekog djelovanja koje su u vel ikoj mjeri vodile naoruzane udarne grupe na ulicama. Na taj su naein komunisti postali konkurenti nacionalsocijalistima, ali je ishod za njih bio po guban. Kada je u sijeenju 1933. godine Hitler preuzeo vlast, iluzije komunista jos su se jedanput srusile. Njihovi pozivi na opCi strajk nisu donijeli nikakve efekte, a ubrzo nakon tajan stvenog pOZara Reichstaga potkraj veIjaee (koji su nacisti pri pisivali komunistima, a komunisti - vjerojatno s veCim pravom - nacistima) za vrIo kratko vrijeme razbijeni su progonima popunili su zatvore i logore, prisiljeni su na emigraciju ili sutnju. Sve se to dogadalo u situaciji kada je velika kriza - koja je trebala dovesti do sloma kapitalizma - poeela prolaziti. Pred komunistima se pojavio teZak zadatak. S jedne su strane Staljin i njegovi suradnici smatrali nuznim nastavak politike forsirane industrijalizacije, a prijetnjama kazni osigurali su ne davno dovrsenu kolektivizaciju. Zbog bijede stanovniStva i bojazni da bi moglo izbiti nezadovoljstvo, posebllo u slueaju sukoba s vanjskim lleprijateIjem, pripremljen je novi golemi val represija. S druge strane, Hitlerova pobjeda u Njemaekoj odigrala se pod parolama borbe protiv komunizma i mogIa je oznaeavati porast vanjske opasllosti za Sovjetski Savez. Stoga je Staljin zapoeeo traziti saveznike u onim drZavama i onim politiekim snagama koje su zbog postivanja demokratskih ideja odbacivale mogucnost sporazumijevanja s nacionalso cijalistiekim TreCim Reichom. Medu tim snagama nasli su se i socijaldemokrati, snazno suzbijani u "trecoj etapi". Nakon sto je u Sovjetskom Savezu 1933. godine proglasena sljedeea "Cistka", u poeetnom su se razdoblju prema CIanovi ma partije samo u ogranieenoj mjeri primjenjivaIe ostrije re presije od izbacivanja iz partijskih redova. Bilo je i optuzbi za spijunazu i smrtnih kazni za neke sovjetske komuniste i emi grante, primjerice iz Poljske, ali se 0 tome nije glasno govori 10. Ipak, tijek XVII. kongresa partije poeetkom 1934. godine morao je uznemiriti Staljina. S odusevljenjem je prihvacen
33
govor jednog od njegovih bliskih suradnika koji se usudivao demonstrirati odrec1enu samostalnost, sefa lenjingradske par tijske organizacije Sergeja Kirova. Staljinovo je ime na tajnim izborima za Centralni komitet prekrizilo navodno viSe od 200 delegata. U prosincu 1934. godine Kirov je ubijen u nerazjasnjenim okolnostima. 26 Atentator i njegovi navodni suraelnici odmah su strijeIjani. Mnogo govori u prilog teze da je ubojstvo bilo provokacija koja je pripremljena na Staljinovu naredbu. Staljin je tako postigao elva cilja. Prvo, eliminirao je konku renta u borbi za vlast. Drugo, dobio je povoel za novu repre sivnu akciju koja je - slieno kao kolektivizacija - trebala obuh vatiti milijune Ijudi. Do danas povjesnieari nisu suglasni kakve su bile namjere "velike eistke". Neki za nju traze racionalna objasnjenja 27 , drugi je pripisuju Staljinovoj maniji proganjanja. 2H Ne ospora vajuCi oCigleelne Cinjenice da je vladar Sovjetskog Saveza bio nesklon Ijuelima, pun strahova za svoj poloZaj i sklon okrut nostima, valja primijetiti da su represije druge polovice triele setih godina ojaeale njegov poloZaj. Sluzile su takoder za jaeanje slike mitskog neprijateIja koji kuje "veliku urotu" po svuda u svijetu, a prije svega unutar zemlje, protiv Staljina i Sovjetskog Saveza - Trockog i trockista. "Velika Cistka" pogodila je razlieite kategorije stanovnika Sovjetskog Saveza. Najvise su pozornosti privlaCili progoni vi sokih partijskih i drZavnih duznosnika. Propagandne dimen zije dobila su eetiri sudska procesa koja su se vodila u razdo blju od 1936. do 1938. godine. U njima se sudilo bivsim voc1a ma i aktivistima komunistieke opozicije iz razdoblja od 1924. do 1925. godine te iz 1929. godine, ali i znaeajnoj skupini dru gih partijskih i drZavnih funkcionara, dotad vjernih Staljinu, ukljucujuCi i visoke oficire vojske i sluzbi sigurnosti.2 9 U prvom sudenju "trockistieko-zinovjevskom terori stiekom centru", koje je odriano u kolovozu 1936. godine, najznacajnije lienosti bili su Kamenjev i Zinovjev (ali je za vodu grupe proglasen Trocki koji je boravio u emigraciji).
r
J
~I
!
I
KAO DIKTATOR KOMUNIZMA
STALJIN KAO J)lKTATOR KOMUNIZMA
35
svojevrsnu drzavu u drzavi, koje je Solzenjicin kasnije nazvao "arhipelag Gulag" (odnosno Glavna uprava logora, pod lIpra je vedna umirala u strasnim klimatskim robovskim radom, stalno gladna i bez od govaraJllce (;lanovi obitelji "krivaca" iii onih koji su U logorima prdivjeli kaznu, prisilno Sll preseljavani, a u novim Sll mjestima bili, U tek ndto boljim uvjetima, prisiljavani na teiak rad. lzuzevsi velika sudenja, nije se znalo mnogo 0 dogadajima irA"" "velike Cistke". Pratila ju je jedino glasna propaganda 0 iverzije i sabotaZa, 0 "zaostravanju klasne borbe usporedno s uspjesima socijalizma", a istovremeno je ra stao idolopoklollstveni kult velikog i nepogresivog vode uspo Staljina. KarakteristiCno je da je u ozracju straha i redno s pocetnom fazom represija 1936. godine tlveden novi LISlav, !ito je takoder popraceno propagandom kOja je slavila demokracije i gradanskih sloboda. U Staljinovom usta se sluzbeno nazivao) nisu nedostajali cIanci kojima su deklarirane sve slobode, ali njihova primjena nije bila osigura na pojedinim pravnim aktima. Zrtve "velike cistke" postali su i brojni komunisticki emi granti koji su boravili u Sovjetskom Savezu, a u sluCaju ilegal nih partija oni su ponekacl namjerno pozivani u Moskvu s ciljem da budu podvrgnuti represijarna. Najbrutalnije se po s poljskom partijom kOja je bila raspustena pod UL-UUm da su njome zavlada!i po!icijski agenti. Vedna je aktivista pogubljena iii poslana u logore. Povijesnim paradoksom postalo ubojstvo iii deportacija u njemackih komunista koji tek sto su pobjegli pred progoo nacista. 3J Tdkim represijama podvrgnuti su primjerice madarski (mean ostalima je ubijen i Bela Kun), jugoslavenski i austrijski komunisti. komuoisti su se zaclidujuce lako dali iz Moskve. Rijetki su napustali partijske rcdove, upravo suprotno: u drugoj polovici triclesetih godina doslo je do dinamicnog razvitka mnogih partija. To je bilo po
Kirova i Svih scsnaestorica za atentata na Staljina i njegove suradnike osudeni Sll na smrtnu kazntt i strijeljani. Vee lijckom toga procesa tvrdilo se da S1l optuZcnici bili u kontaktu s Gestapom. U drugom sudenju "antisovjetskom trockistiekom ccntru", odrzanom u sijccnju 1937. godine, sedamnaestorica za veleizdaju u korist Njemacke i Karakteristika toga sudenja bilo je prcdbacivanje odgovornosti na rad, havarije i katastrofe u industriji ili bila blaga jer su strijeljana samo trinaestorica. Druga je stvar da prcostala cetvorica nikada nisu izash na slobodu. Oha spomcnuta sudenja vodena su javno. No, sudenje osmorici visokih oficira oddano u lipnjll 1937. godine vodc no je iza zatvorenih vrata. Prvooptukni je bio zamjenik na rodnog komesara za voina oitania marsal Mihail koji je inace smatran vodom. Svi optuzenici proglaseni Sll krivima za veleizdaju i spijunazu 1I korist Njemacke, osudeni Sll na smrt i strijdjani.3 0 Na kraju, posljednji veliki proces "antisovjetskom de snicarsko-trockistickom bloku" odrzan je javno II oZlIjku godine. Najistaknutiji od dvadeset i jednog optuzenika bio je Buharin, ali se na optllzenickoj klupi nasao i bivsi na ) unutarnjih poslova Genrih koji je organizirao prethodna sudenja. Repertoar sadrZavao je veIeizdaju, spijunazu, diverzijll, terorizam, uboj stva i gospoc\arsku sabotazLl. Bogatiji je postao popis vanjskih nalogodavaca. Njemackoj i Japanu pridodani SLI Velika i Poljska. Velika sudcnja bila su tek vrh ledene sante. Tijckom cetiri gocline represije su obuhvatile nekoliko milijuna ljudi. Dio je zatucen tijekom koje su u pravilu vodene vrlo brutal no uz primjenu torture u svrhu dobivanja priznanja kojc je smatrano krunskim dokazom. Drugi su pogubljeni nakon smrtne presude. Masa osoba po(\vrgnulih represijama dozivjela je dvojaku sudbinu. Optllzeni su zatvarani u logore,
/'j
36
STA~IIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA
STALJIN KAO DlKTATOR KOMUNIZMA
vez
37
Francllskoj, a u drugim je strankama komunistima bilo jOs tde naCi partnere. Kominterna je takoder morala prihvatiti sluiheno stajalis te. Njezin generalni sekretar postao je Georgi Dimitrov, emi grantski volta bllgarskih komunista koji je u nacistickoj Njemackoj bio optuzen za potpaljivanje Reichstaga, ali je pro nevinim nakon neuspjeloga javnog sudenja (Hitler riije u toj sferi pokazao umijece koje je potom pokazivao Staljin). Na kongreslJ Kominterne godine francuski su kOl11uni sti pohvaljeni kao dobar primjer, a linija Naroclne fronte i borbe protiv fasizma prihvacena je kao obvezujuCa Z,t sve paru kapitalistickim zemljama. Francuska je bila glavno podrucje eksperimenta. U travnju 1936. godine lIdruiene stranke Narodne fronte nastupile Sll n3 parlamentarnim izborima sa zajednickim programom i postigle uspjeh osvojivsi vednu zastupnickih mjesta (iako ne i veCinu glasova). U Iipnjll iste godine Leon Blum formirao je vlaclu su komunisti podrlavaJi iako nisH u njoj sm!jelovali. OdbijajuCi sudjelovanje u vlacli, komunisti su rezervirali pravo cia je kritizi rajll. To su pravo koristili mnogo puta dovodeCi do kriza vlacle u ime povecanja svoga utjecaja. Konacno je u travnju 1938. go posljednja vlada Narodne fronte, a zajedno s njczinim cijda koncepcija izgubiJa je znacenje. Osim Francuske, pozornica realizacije ideje Narodne fron te postala je u dral11aticnim okolnostima i Spanjolska. Nakon pada monarhije tijekom prve polovice tridesetih godina u Spanjolskoj su se produbljivali sukobi iZl11ec!u Ijevice i desni 1934. godine - nakon ustanka u Asturiji sto S11 ga or socijalisti, a koji je krvavo ugusen - doslo je do zblizavanja stranaka Ijevice, medu kojima su hili i dosta slabi komunisti. U veljaci 1936. godine komunisti (podijeljeni na "ortodoksne" i trockiste) sudjelovali su na izborima u bloku Narodne fronte zajedno s cijeJom Ijevicom, takoder i stranka rna koje su bile daleko od socijalistickih ideja. Crtu podjele u Spanjolskoj odredivao je u najvetoj mjeri staY prema Kato crkvi.
".1
38
STAIJIN KAO DlKTATOR KOMUNI7.MA
KAO DlKTX[OR KOM{lNIZMA
39
Represijc tog tipa doprinosile su i rasulu "ervene" 5pan;01 ske i njezinom porazu 1939. godine. Komunisti su jos mnogo godina podriavali 1egendll gradanskog rata. Ipak, mnogi njihovi partneri razocarali 511 se koneepeijom Narodne fronte i mogucnosclI sllradnje 5 komllnistima. U mectuvremenu 1I sovjetskoj politici pojavili su se novi planovi. 0 tome su svjedocili neki novi blagi naglasei u raz liCitim politickim saopecnjima. Jasniji signali sprcmnosti na sporazum s Njemackom nasH S1I se u referatu koji je odrZao na kongresll sovjetskc partije 1I ozujku U Moskvi su razmatrane razliCite varijante vanjske ukljllCUjuCi sporazum s Njemackom iii ali lIvijek Sll u obzir uzimane cije s cHjem sirenja svoje vlasti ponovno prema Komunisti u drugim Ii nadolazecu promjenu biti svjesni znacenja ovih cemu svjcdoce njihove kasnije reakCl)e na sire mase komunista potpisivanje sovjetsko-njemackog ugo vora 0 nenapadanju u Moskvi 23. kolovoza 1939. godine bi10 je kao grom iz vedra neba. Taj "pakt Ribbentrop-Molotov" (od poslova koji su ga potpisali) bio je nadopunjen tajnim protokolom kojim je predvidena podje la "zona in teresa" u Poljskoj i baltickim zemIjama izmedu emacke i SSSR-a.
N:trodne fronte omoguCio je Ijeviei formiranje komunisti nislI usli, aJi su je poduprli. Njihov je trenutak closao nakon vojnog puca generala Fnl11ca u srpnju 1936. godine, kada je zapoceo dugotrajan graclanski rat. U su komunisti usn 1I sastav vlade. Gradanski rat omo guCio im je spajanje na prvi pogled nespojivih koncepcija: primjene sHe u politickom iivotu, sve do koristenja oruzja, i obrane demokracijc protiv fasizma. Sovjetski Savez i Kominterna vidjeli su u borbama u Spanjolskoj razliCite prilike: emotivan primjer ostvarenja Narodne fronte te dobivanjc snazne pozicije za komunizam na strateski vaznom kraju Europe nasuprot Sovjetskom Savezu. Dvije se godine komllnisticka propaganda 1I eijeloj Europi koncentrirala oko spanjolskog pitanja. Taj interes clobio je romanticarski nastavak: sudjelovanje oko tisllea dragovoljaca razliCitih politickih opredjeljenja iz cijeloga svijeta, iako su najvecll skupinu medu njima Cinili europski komunisti. U medunarodnim brigadama komunisti su domi nirali medu vojnim i politickim kadrovima. Medu vojnicima bilo je mnogo oficira sa stazem u Crvenoj armiji (ponekad i neruskog poclrijetla), kao sto su Roclion Malinovski, Kiril Mereckov iii Pavel Batov, a meclu politicarima nekolicina vee tada iii kasnije poznatih komunistickih licnosti kao Longo, Andre Marty iii Liszl6 Rajk. Veliko znacenje imalo je oruzje dobavljano iz Sovjetskog Saveza. ZahvaIjujuCi sovjet skoj pomoCi i vlastitoj aktivnosti, spanjolski komunisti posta Ii su vodeca vojna sUa "crvene" Spanjolske. gerencija dovda je istovremeno do toga nasla medu zupcima staIjinisticke "Cistke" koja je bila taela na djelu u SSSR-u. 32 Spanjolsku politicku policiju kontrolirali su zapovjednici aparata sigllrnosti. Zrtve represija po su uglavnom trockisti i anarho-sindikalisti. Trazili su se nelojalni medu komunistima strancima. Mnogi sovjetski casnici i PVllUl... l\..l vani so u Moskvu. Tamo su neki
J
STAI.JINISTI(:KI SUSTAV
IV. STAL]INISTICKI SUSTAV
ocevSi od 1917. godine u Rusiji, potom u Sovjetskom Savezu, stvaran je sustav komunisticke vlasti, a u cijeloj Europi sustav medunarodnoga komunistickog pokreta, koji je svoju zrelost dosegao u tridesetim godinama. Sustav vlasti unutar Sovjetskog Saveza temeljio se na tri osnovne in stitucije: vladajueoj partiji (usko spojenoj s ddavnom i gospo darskom upravom), aparatn sigurnosti i vojsci. Svaka od tih institucija igrala je odredenu ulogu II primjeni pravila komu nistickog sllstava, a prije svega u monopolu organizacijske djelatnosti, monopolu informacija i propagande, represivnos ti neogranicene zakonom. Medu tim institucijama vlast partije imala je formalno, a u znacajnoj mjeri i fakticki, najviSi rang. Tijekom nekoliko godi na nakon revolucije delegalizirane Sll i unistene represijama sve ostale politi eke grupacije. Najprije su potisnute u polule galni polozaj iii i1ega1u, a taj je proces konacno zavrsen 1921. godine. Komunisti su hili re1ativno ma1obrojni. Godine 1919. (ovdje se i da1je koristimo podacim:t objavljivanim na partij skim kongresima) boljsevieka je partija imala 313.000 clano va. Tada je uvedena i nova kategorija - kandidati, koji su mora Ii prod probno razdoblje prije nego sto su prihvaeelli u Clan stvo. Taj je staz kasnije prodllzen na godinu dana. Prije Drugog sVjetskog rata partija je postigla najveee brojcano stanje 1934. gociine, kada je imala 1.874.000 clanova i 935.000 kandidata. Pred sam rat 1939. imala je pak 1.589.000 Clanova i 889.000 kandidata)4 Promjena broja elanova bila je povezana s mnogim faktori rna. Nekoliko puta provodene su "Cistke". Prva godine 1921. - bila je zamiSljena kao ciSeenje partije od karijerista iii onih koji Sll podlegli demoralizaciji. lako su tijekom sljcdeCih "6
P
41
stki" koriSteni isti argumellti, radi!o se prije svega 0 uklanjanju C:lal1ova za kOje se sumnjalo cia Sll pristase drugih panijskih voda koji su bili u sukobu sa Staljinom i njegovom ekipom. Napokon, pad broja clanova u posljednjem petogodiSnjem razdoblju nije bio izazvan same sljedeeom "cistkom", vee i m:t sovnim represijama. Mnogi su clanovi tada izgubili zivote, drugi - sretniji iii pak manje sretni nasli su se u logorima bez partijske iskaznice. Partijska statistika krivotvorila je podatke koji Sll se odno sili na drustvellu strukturu Clanova. Godine 1921. prema sluzbenim podacima 1I partiji jt: bilo 44% CIanova radniekog podrijetla, 27% - seljackog, 23% drugog. Godine 1929. (ka snije puni podaci nisu viSe objavljivani) ti su postoci iznosili 65%, 27% i 8%.3 5 Takva nagla promjena u drustvelloj struktu ri proizlazila je iz dva raz1oga. Prvi je razlog bilo koristenje kategorije drustvenog po drijetla, a ne trenutacnoga drustvenog polozaja. Kategorija podrijetla mogla se jednako tako odnositi na roditelje clana parlije iIi na njega samoga. Drugi je razlog bilo siroko raspro stranjeno prilagodavanje podataka iz zivotopisa politickim preferencijama (prije svega radnickom "podrijetlu"). Nem:t sumnje da su u partiju masovno dolazili zaposlenici svih apa rata partijskog, masovnih organizacija podrcdenih partiji, kao i drzavnog aparata (ukljucujuCi funkcionare slllzbe sigur nosti i profesionalnc pripadnike vojske). U pocetku nisu postojali jasllo odredelli oblici orgalliziranja na najnizoj razini. Istina, preferirane su eelije u radnim organi zacijama, ali gospodarstvo skoro uopee nije funkcioniralo, a cla novi partije iz poduzeea kOja Sll stvarno poslova1a brzo su pre lazili na po101.aje u drZavnom aparatll, policiji i vojsci. Usporedno s poveeavanjem broja clanova, partijske eelije u po duzeCima postaJe S1l u gradovima stvarno gIavni oblik orgallizi ranja Clanstva. Unutar partije obvezivala je ce!icna disciplina. Boljsevici su vee 1905. godine u jednoj od rezolucija prihvatili pravilo nazvano demokratskim centralizmom. Godine 1917. to se pra
'l_..._______________________
42
SIJSTAV
vilo naslo u partijskom statutu. Nize su se instance morale po drediti svim naredbama visih instanca, a obican clan trebao je sarno slusati zapovijedi. Iako S1l se sve instance formalno tre bale birati na demokratski naCin, a unutar partije mogla se vo diti slobodna diskusija dok nije donesena odredena odluka, U praksi je demokratski eentralizam osiguravao upravljanje par tijom kroz diktaturu odozgo. SljedeCi korak u tom praveu bila je odluka 0 zabrani frak cijske djelatnosti unlltar parlije iz 1921. godine, sto je onemo gucavalo samoorganiziranje protiv volje viSih instanci. Tada je donijeta odluka 0 osnivanju kontrolnih komisija na svim razi nama. Te su komisije trebale pratiti politicke otklone iIi de mora!izaciju (tj. lopovluk svake vrste, zlollpotrebu polozaja za zadovoljavanje losih instinkta Hi zelje za bogaeenjem itd.). Od samog potetka komunisticka je partija naglasavala po sebnu misiju svoga vode. Lenjinov aHtoritet bio je toliko velik da se on unutar partije nije morao koristiti veCim represijama i nije trazio javni kult. Tek nakon njegove smrti doslo je do idolopoklonstvcnih gcsti. Pjesnik Vladimir Majakovski napi sao je 1924. godine: "Govorimo Lenjin mislimo partija. Govorimo partija - mislimo Lenjin".3 6 Prvi je komunisticki voda balzamiran i kao relikvija smjesten u staklen0111 lijesu u mauzolcju u srcdiStu glavnog kulta umrlog vode Cinilo je presedan za sirenje kulta zivuceg vode - Staljina. On je vee u drugoj polovici dva desetih godina stavljcn na pijedestal, ali je potpuni procvat toga religijskog odnosa prema Staljillll nastupio tijekom tri desetih godina, posebice 11 vrijeme velikih unutar-partijskih represija u drugoj polovici tridesctih. Kult vode imao je mnogo korisnib funkcija: stitio ga je pred svakom kritikom i povcCavao njegov osjecaj Sigurnosti od biIo kah:vog pokusaja osporavanja njegovc pozicije. Prema statutu najvisu vlast u partiji imao je kongres. U pocetku SlJ kongresi odriavani svake godine, ali postupno sve rjede, pa je izmedu dva posljcdnja kongresa prije rata proslo vise od pet godina. Kongresi su s vremenom postajali una-
STA!JIN rSTl(:KI 51 !5TAV
prijed reZirane demollstracije sile i panijskog jedinstva, a ra sprave na sjednicama svodile su sc lla niz podanickih adresa 11 Swljinovu cast. Kongres je birao Celltralni komitct, a broj njegovih clano va nostunno se povecavao. Ccntralni komitet sastojao se od koji su imali puna prava, i kandidata, koji nislI na sjednicama. Usporedno s poveeanjcm clanova Centrall10g komiteta, sve veti znacaj dobivala su manja tijela kOja sn unlltar njega birana od 1919. Politicki biro, Organizaeijski biro i Sekretarijat. Ukoliko je Politicki biro od pocetka trebao Ciniti najuze vodstvo partije sastavlieno od nekoliko osoba, utoliko su ostala dva tHela tre bab ispunjavati samo tehnickc funkcijc. Dogodilo se ipak drugaCije, cemu ie uvelikc doprinio sam kao generalni sekretar. On je svoju poziciju koristio da cje10kupnim kadrovskim kretanjem u partiji i driavi te unutarpartijskom obavjestajnom sluzbom. Ostvario je i preuzimanje ulogc upravljanja i vodenja partije od strane pro fesionalnog aparata. Sve je bilo popraceno smanjivanjem uloge kolcgijalnih instanci koje je prcdvidao statut. [sto vremcno su razliCite dr:lavne institucije dublirane odgova rajuCim odjelima partijskih komiteta. Godine 19~)4. statutom je potvrdeno funkcioniranje odjela CK-a koji su se odnosiIi na temeljne grane gospodarstva. Dodusc, 1939. ta je odluka povllcena (preostao je samo Odjcl za poljoprivredu), ali je buducnost trebala pokazati da je du drhvnih institucija partijskim instaneama postalo bitno pravilo organizacije sustava. Sukladno pravil:'I.I vodece uioge panije u driavi, partijski funkcionari imali ~I nadreden polozaj U odnosu na drZavne ulogu vrhovnika Cinovnike, slicno kao sto je Staljin sovjctske vladc i svih centralnih instirucij£1. SHa je to bitna promjena U odnosu n£1 prethodno razdoblje kada je Lenjin smatran vodom partijc vrsio najvisu dnznost u drl.avi kao predsjednik Vijeca narodnih komcsara (tj. kao premijer). Karakteristicno je da ie nakon Lcnjinove smrti tll funkeiju
44
SUSTAY
prcuzeo poHticar bitno mzcg ranga nego Staljin - AICKSej Rikov. Nakon sto je Rikov 1930. godine uklonjcn zbog SlI radnjc s Buharinom, na taj je polozaj dosao jedan od poma vode - Vjaccslav Molotov. Formalno sc drzavna "sovjetska vlast" trebala oslanjati na piramidll sovjcta (vijeca) gradenu odozdo, pri cemu su na najnizoj razini ta vijeca trebala biti rezultat izbora, a na visim su se razinama trebala sastojati od predstavnika de\egiranih iz nize razine. Ta je piramida, prema ustavu iz 1918. go dinc, trebala biti okrunjena Kongresom sovjeta, koji je birao Centralni izvrsni komitet sastavljen od dvjesto Ijudi. Taj pak je trebao formirati i nadzirati vladu - Vijece narodnih komesara. U praksi tijekom nekoliko godina nakon revolucije svc Sll se "izborne" funkcije dobivale odlukama partijskih instanci. Nakon stvaranja Sovjetskog Saveza u ustavu iz 1924. godine uvedena su jOs kompliciranija pravila. Naime, driava je trebala biti federacija. Sllkladno tome, ovlasti su podijeljene izmedu centralnih i republickih tijda. Centralni izvrsni komitet po stao je dvodomni. Pored dotadasnjeg dorna - tzv. Vijeea saveza, dobio je i drugi dom Vijece narodnosti. Partija je medutim sacllvala monopol vlasti i bila strogo centralizirana. Rang drzavnih i partijskih vlasti bio je stoga odreden prije svega znacenjem i veliCinom pojcdinog poclrucja, a ne njegovim sta tusom kao posebne republike iii samo dijela ruske republike koja je cinila viSe od polovicu teritorija Sovjetskog Saveza. Odredbe ustava iz 1936. gocline, tzv. Staljinovog ustava, nisu igrale znacajniju ulogu. On je doduse uvodio opee i iz rayne "demokratske" izbore za sovjete svih llkljucujuCi Vrhovni sovjet, te saCllvao pravila federalizma, ali teror koji je tada vladao omoguCavao je zadrzavanje strogog centralizma s diktaturom Staljina kao vode partije. U gospodarstvll, zajedno s odustajanjem od linije NEP-a i kolektivizacijom, prestala Sll legalno funkcionirati sva pravila trz.ista. Od 1929. godine gospodarstvom su teoretski upravlja Ie "pctoljetke". U praksi one nisu nigdje izvrsavane sukladno pretpostavkama, ali je pravilo planskog gospodarstva omo
..,.,.-\
STAIJINlSTI(:K! SUSTAV
glleavalo birokratsko upravJjanje na sve centraliziraniji, a isto dobno sve delaljniji nacin. Upravljanje gospodarsrvom odvija 10 se preko ddavnog aparata, ali su osnovne odluke nameta1e partijske instance (kako drzavnim poduzcCima tako i formal no zadrugarskim kolhozima). 0 manje bitnim pitanjima od luCivale su lokaJnc partijske celije. Birokratski naCin upravljanja zahtijevao je zaposljavanje sve brojnijih Cinovnika Ciji je zadatak bio koncipiranje i koor diniranje planova, priredivanje izvjdtaja, koji obicno niSll imali mnogo veze sa stvarnoscu, te nadzor koji je trebao sprecavati nesposobnost, korupciju iii cak sabotaZll. Biro kratski nacin upravljanja gospodarstvom II llvjetima nedo statka osnovoib prehrambenih artikala i industrijskih pro izvoda omogucavao je partijskom aparatu mnoge legalne iii polulegalne koristi, oeovisl1o 0 snaznoj, ali sllzbijanoj korup ciji. Partija je trebala upravljati svim organizacijama koje Sll lovale u Sovjetskom Savezll. Posebno je 1I odnosll izmedu par i radnickih sindikata sazrijevala za sustav bitna koncepcija transmisije partije. Vee se 1921. godine kao osnovna zadaea siodikata postavljalo prosirenje baze na koju se oslanjala vlast partije, te vOdenje "skole komllnizma".37 To je oznacavalo in strumentalno tretiranje sindikaw. prema interesima partije. Ista ta koncepcija primijenjena je takoc1er u odnosll l1a druge masovne organizacije, a prije svega 1I odnOSll na Komsomol (Komunisticki savez omladine), koji jc u pocetku bio rdativ no malobrojna organizacija nepunoljctnih komunista, ali je potom clanstvo II njemu postalo fakticki obvezno, slicno kao i u djecjoj organizaciji pionira. Od samog pocetka nakon revolucije partijl Sll podredena sva sredstva oblikovanja svijesti sirokih masa stanovniStva. To se prije svega odnosilo na tisak. U rukama komllnista nalazili Sll sc dnevnici i drugi politiCki Casopisi, a nepoliticki tisak takoder je postupno stavljen pod kontrolu. Unutarnji nadzor komunistickih urednistava nadopunjen je sveprisutnom prc ventivnom cenzurom.
,..
46
STALjlNlSTI(:KI SUSTAV
Postupnim je promjenama bio podlozan sadrzaj indoktriU prvim godinama oakon revolucije marksizam servi ran u vrJo pojednostavljenom obliku bio je popracen inter naeionalistickim idejama i velikim interesom za probleme drugib zemalja (iako su informacije cesto bile tendenciozno sastavljene, a trcbale Sll Slllziti poticanju revolucionarnog za nosa). U tridesetim godinama sve je ceS(:i ruski nacionalizam, sto je davalo cudnu i nckonzistentnu mjesavinu. Sve se to naizmjenee zvalo dijakkticki iii historijski materijalizam, marksizam ili knjinizam. Tada se takoder lIstalio obicaj pre zcntiranja svojevrsne gakrije cetvorice komunistickih svcta ea, "kJasika": Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina. lako komunisti II pocetku nis1l imali kadrovc koji bi osigurati instrumentalno koriStcnje skola i sveucilista, javni bio je brutalno gllsen. Ohrazovanje i znanost postupno Sll pacificirani, a uCitelji i nastavniei prisiljeni S1l da sire mark sizam i podupiru tekllClJ politiku. LJpisi lla sveucilista podvr gnuti S1l politickoj kontroli da bi se dobio komunisticki i11 doktriniran novi narastaj inteligencije. U kulturi i umjctnosti politicka ogranicenja pratila jc slo boda formalnih stvaralackih rraganja. To jc komunistima osi guraJo podrsku mnogih novatora. U triclesetim je godinama obvezatan postao "socijalisticki rcalizam" (tzv. socrealizam) mjdavina devetnaestostoljetnog realizma, I.e pompoznc mo numentalnosti i primitivne propagande. Slicno kao u drust venim z11allostima, klasno shvacanje marksizma sve se viSe 11a dopunjavalo eIementima ruskog nacionalizma. Za oblik "nadogradnje", kako S1l komunisti zvali sva po drllcja oblikovanja svijesti, bitno je bilo skoro uniStenje svecen stva svih vjeroispovijesti, posebno pravoslavlja, i nameranje ob vezatnog ateizma. Najvece represije pogodiJe su Pravoslavnu erkvll ]922. godine, uskoro nakon llvodenja NEP-a. Za taj je iskoristena velika glad, kOja je izhila posebiee na Povolzju, i 11a vodno odbijanje svecenstva da gladnom pucanstvll precht erk vena dobra. 1.1 potol1jem razdoblju religijska aktivnost dopus tena je samo 11 vrlo ograniccnoj mjeri. Malobrojno svecenstvo,
STA!JINISTlC:K I SUSTAV
47
kOje je dobilo mogucnost djelovanja, birano je izmedu osoba lojalnih prema partiji. Teror kojem je podvrgnuto svecenstvo, ali i vjerniei koji nisu skrivali svoja religijska uvjerenja, olaksao je k0111unistickoj ideologiji prcuzimanje zamjenskih funkcija religije. Drugi stup komunistickog sustava vlasti bio je aparat si gurnosti. On je prosao kroz mnoge promjene naziva i organi zacijskih struktura, ali je sacuvao kontinuitet sto se tice pravi 1a i naCina dje1ovanja. U prosincu 1917. godine pored Narodnog komesarijata unutarnjih poslova (u ruskolIl jeziku kratiea jest NKVD), koji je bio nadlezan za policiju, stvorena je i sluzba pOliticke sigurnosti - Sveruska izvanredna komisija za borbu protiv sabotaze, kontrarevo1ucije i spekulacije. Taj pre dugacki naziv hio je rijetko upotrebljavan, najcesce se koristio naziv te institueije (eka. Prvi sef sovjetskog aparata sigurnosti Feliks Dzieriytiski bio je fanatik bez osobnih politickih ambicija, ali su funkeio nari (eke imali ov1asti odluCivati 0 zivotu i smrti stanovnika clriave, posebno nakon !'ito je u rujnu 1918. godine u borbu s protivnieima uveden masovni "erveni teror". Tada su se poja viIi poceei bucluceg "arhipelaga Gulag". Velike ovlasti davale su funkcionarima Ceke posebnu pozieiju u zemlji - pozieiju jedne od komunistickih elita. Iako su se u razdoblju NEP-a od 1921. godine represije smanjile u hrojcanom smislu, sluzba sigurnosti ostala je jedan od stupova sllstava. Godine 1922. Ceka je pretvorena u Glavnu politicku upravu (kratica od ruskog naziva GPU, a nakon stva ranja SSSR-a OGPU). Tu je promjellu pratilo odredeno ogra nicenje ovlasti, ali je politicka policija bila na taj naCin prizna ta kao poseban i trajan element sustava (dok je Ceka bila cak i po nazivu "izvanredna" institueija). U svakom slucaju, formali zacija nije oznacavala prestanak represija, 0 cemu svjedoci gore spomenuta akeija protiv Pravoslavne erkve. GPU je bio osnovni instrument represija i tijekom kolekti vizacije. Mogucnost provodenja masovnih represija pacifika cijskog karaktera vezaJa se takoder s time cia je GPU raspola
48
STAl,)lNISTI(:KI SUSTAV
gao s vlastitim vojnil11 jedil1icama, koje su tijekom dvadesetih godina brojale oko 250.000 pripadnika. Dzierzyriski ie Sta1iina podupirao u njegovom sukobu s a potom s Kamenjevim i Zinovjevim, ali se. u unll tarpartijske igre bio spreman angazirati samo u izvanrednim okoll1ostima. Ta se situaeija promijenila nakon smrti DZierzyriskog 1926. godine. Njegovi nasljednici imali su znat no slabijll poziciju i potpuno su se podredili Staljinovim na redbama. GPU je odigrao vaznll ulogu 11 pacifikaciji partiie, njezinom ciScenju od clanova osumnjicenih za podrZavanje trockizma, a kasnije za "desnicarski otklon". Prije sljedece faze unutarpartijskih represija Staljin se od lucio za preustroj sluzbe sigurnosti. Godine 1934. GPU je pretvoren u Glavnu upravu clrzavne sigurnosti i ukljucen u NKVD. U stvarnosti cijda je akcija lmala obrnuti karakter. Sluzba sigurnosti igrala je odlucujuclI ulogu u strukturi log resora i podredila sebi ostale funkcije. Preustroj je poseb no omogucio usku povezanost sluzbe sigurnosti s "arhipela gom Gulag", koji se dotad nalazio pod ingerencijom NKVD-a. On je u godinama kolektivizacije postao mjesto robovskog rada za l11i1ijune ljudi, a trebao se jOs razviti u razdoblju "velike Cistke". BudllCi da su se u logorima nasH i visokokvalificirani kadrovi iz podrucja bitnih za vojne i gospodarske interesc Sovjetskog sluzba sigurnosti postala je i organizator strateskih istrazivanja koje su vodili zatvorenici. "velike Cistke" po prvi je put stavilo sluzbu si na prioritetni polohj u cijelom sustavu jer je upravo ona provodila represije u partijskom aparatu i njemu po drec1enom driavnom aparatu i u vojsei. Ta neuravnoteienost snaga pokazala se privremenom. Vjerojatno je Staljin bio svje stan da nijedan od stupova sustava ne smije izrasti iznad druStoga, nakon prvc etape "velike Cistke" ona je obuhvatila i NKVO. Medu ostalima uhicen ie, a potom osuden na smrtnu kaznu sef NKVO-a Jagoda. Na kraju "velike cistke" ta je akdja ponovljena, provedena su uhicenja i pogubljenja, mec1u osta lima NikolajaJd:ova - sljedeccg seta NKVD-a.
SUSTAV
osigllrati osobnu sigur lako sluzba sigurnosti nije u uvjetima zrelog staljinistickog sustava tri desetih godina, dje je jedno od najvaznijih obiljdja bila krajnja represivnost i rotacija kaclrova, ovlasti policije bile su Obuhvacale su sva podrucja zivota u Sovjetskol11 Savezu. To je vodilo velikom poveeanjll broja sluzbenika. Organizacijsku ulogu u sustavu igrala je partija, ali se to niie odnosilo na viSemilijunsko carstvo NKVD-a (ti. zaposlcnika resora zajeclno s viSe stotina tisuca voinika specljalnih jedini·· ca NKVD-a) i jOs broiniji "arhipelag Gulag" (ti. zatvorenike koji su se nalazili u ingerenciji resora). TreCi stup komunisticke vlasti hila je Crvena armija. U pocctku, tijekom grac1anskog rata, njezina je pozicija bila vrlo snazna. Tada su se dogadale za ono doba neobicne situaeije. U vojsci l1a visokim zapovjednim duznostima tolerirali Sll se bk i visoki nekomunisticki strucnjaci iii casnici upravo priclobi veni za komul1izam. lstovremeno, za nadzor nad njima uspo su politicki kOl11esari, a kasnije Politicka uprava - po sebna institucija u djdoj vojsei. Narodni komesar za vojne i pomorske poslove bio je od 1918. godine Lav Trocki. On je u komunistickom vodstvu imao vr!o snaZan poloZaj, a po pitanju autoriteta nalazio se odmah iza Lenjina. Znacaj vojske zasnivao se na tome da je upravo ona osigurala pobjcdu komunista u Rusiji, a trebala je posluziti i kao osnovni instrument pomoCi ocekivanoj euro pskoj revoluciji. Unutarpartijski sukobi koji su se u Sovjetskom Savezu raz viii nakon 1923. godine bili su odlucujuCi za sudbinu Trockog, a kasnijc su imali za posljedicu i slabljenje ranga Crvene armije u komunistickom sustavu vlasti. Pozicija Trockog oslabljena je isprva uklanjanjem njegovih pouzdanih suradnika i postavljanjem protivnika narodnog komcsara. Na kraju je 1925. uklonjen i sam Trocki. Bila jc to prva etapa u Staljinovom podrcdivanju vojskc. Kao ni Trocki, tako l1i njegov nasljednik Mihail Frunze puno povjerenje buduceg diktatora i za samo nekoliko
50
STA~JINISTICKI SUSTAV
STALJINISTI(:Kl SUSTAV
mjeseci umro je 11 nerazjasnjenim okolnostima. Na Staljinov prijedlog narodni komesar za vojne pos]ove postao Kliment Vorosilov, osoba lisena inteligencije i individualno sti, ali potpuno podredena vodi partije. Da se znacenje vojske u unutarnjem zivotu Sovjetskog Saveza 1I potpllnosti izbalansira, vee dvadesetih godina stvo rene su posebne formacije podredene GPU, a kasnije NKVD u. Usprkos svemu, Crvena armija ostala je opasnost za Staljinove p1anove. Njezini kadrovi bili S11 onaj dio komuni sticke elite koji je povezivala posebna tradicija i specifican vojnicki etos. Istovremeno, ovdje je saCllvana rea1na snaga kOja se mogla upotrijebiti u eventua1noj novoj borbi za vlast. Cini se da se diktator, koji je post11pno jaeao svoj polozaj, naj viSe pribojavao upravo te snage i da je u cHjn njezinog sla bljenja bio spreman djelovati i suprotno drZavnim interesima ukoUko bi mu to donijelo osobn11 korist. Posebnn je sumnjieavost kod Staljina izazivao marsal Tuhacevski, Vorosilovljev zamjenik i set glavnog stozera, koji je n vojsci uzivao veliku popularnost. Time se moze objasniti ne samo razbijanje zapovjednih ka drova Crvene armije, vee i obuhvaeanje vise tisuCa oficira raz liCitih cinova "velikom Cistkom". S jedne strane, to je trebalo prekinuti veze izmed.u oficira i izazvati opCi strah. S druge pak strane, izazvalo je slabljenje borbene gotovosti vojske, sto je trebala biti njezina osnovna funkcija kao jednog od stupo va komunisticke vlasti. Stoga se moze razmiSljati nisu Ii repre sije druge polovice tridesetih godina dovele do tako ozbiljnog sloma uloge vojske da je prestala biti jedna od osnovnih insti tucija sustava vlasti. Opeenito gledano, osim u Njemackoj i Haliji, gdje je djelat nost komllnista slomljena represijama, tridesetih godina doslo je do odredenog sirenja komllnistickog pokreta. To se dogodiJo iz drustveno-gospodarskih raz10ga 1I vrijeme velike krize, a kasnije iz politickih razloga - naspram rastllcoj ofenzi vi ekstremne desnice i opasnosti rata. Zajedno s oma sovljenjem partije isH su pokusaji preuzimanja pravila
I
I
·1
51
primjenjivanih u Sovjetskom Savezu, to jest stvaranja manje iii viSe masovnih organizacija kojima su upravljali komunisti. Medunarodni komunisticki pokret lJ drugim zemljama uskoro je ipak postao priljepak sustava vlasti u Sovjetskom Savezll. Doduse, izravno upravljanje komunistickim partijama u inozemstvu nalazilo se 1I rukama Kominterne, ali i ona je igrala ulogu svojevrsne "transmisije". Kao prvo, sovjetska par uspjela je osigurati ulogu hegemona, a kasnije je Staljin priznat kao neosporni voda mec1unarodnog komunistickog pokreta. Dvije formule su tridesetih godina odlliCivale 0 pot punoj ovisnosti 0 Moskvi. Prva je glasila: Sovjetski Savez je domovina proletarijata djelog sVijeta (cemu je u odrec1enim oko1nostima spremno dodavano: "jedina"). Drugo je pravilo glasilo: nas vod.a je genijalni i nepogreSivijosif Staljin. 3!l Usporedno s time dogodila se transformacija mnogih ko munistickih partija u "partije voda", Ciji SlI tideri sVijetlili zr caljenim Staljinovim sjajem. Takvu poziciju uspjeli su tridese tih godina osigurati posebice Thorez u Francuskoj i Thalmann u Njemackoj. "Velika Cistka" druge polovice tride setih uvela je u upravljanje medunarodnim komunistickim pokretom jos jedan element koji je ranije bio prislltan u znat no manjoj mjed: kontrolu Kominterne i u njoj okupljenih par od strane sovjetske sluzbe sigurnosti.
KOMUNlZAM 1I DRu(;OM SVJETSKOM RATLI
V. KOMUNIZAi\1 U DRUGOM
SVJETSKOM RATU
OZicija komunizma s izbijanjem Drugog svjetskog rata 1939. godine promijenila se na naCin koji je iznenadio dio njegovih pristasa. To se prije svega oclnosilo na medunarodnu politiku Sovjetskog Saveza. Sukladno Ribbentrop-Molotov (za njegov tajni protokol niJe mao nitko u komunistickim partijama) sovjetska je vojska usia u 1939. godine u Poljsku i zauzela njezina iswena po drueja. TakoCler su Estonija, Latvija i Litva bile prisiljene prihvatiti sovjetske garnizone. Kasnije su dotadasnje vlade srusene, a te su ddave slicl10 kao ranije zauzeti dio Poljske 1940. gocline pripojene Sovjetskom Savezu. Finska je pak odbila podrediti se Moskvi. Rat koji je uslijedio, t1'ajao je nekoliko mjeseci i pokazao je da Crvena armija nakon "vel ike eistke" 1'aspolaze ogranicenim mogucl1ostima, te se Staljin morao konaeno za dovoljiti relativno malim terito1'ijalnim ustupcima. Sovjetske prijetnje prisili1e so Rumol1jsku da se odrekne Besa1'abije i sje verne Bukovine. Na prostorima pripojenima Sovjetskom Savezu provoc1ene su 1'epresivne akcije. Aparat NKVD-a koji je igrao goiemu ulogu u upravljanju tim podrucjima, koristio je iskustva "ve like cistke'. Represije su obuhvatile sve elite - politieare, sku, cinovnike, svecenstvo, intelektualce, zemljoposjednike i poduzetnike. Zrtve su cesto bile i slucajne, slieno kao sto se to dogaClalo u prethodnim godinama staljinistiekih represija. Neki uhiceni ubijeni suo Takva je sudbina zadesila poljske profesionalne i rezerve casnike zarobljene 1939. godine, a vje rojatno i easnike baltickih zemalja. Golema veCina osoba koje su se naste pod represijama tretirana je kao i zrtve "velike Ci stke".Jedni Sll poslani u logore, gdje ih je desetkovao ubitaean
53
rad i strasni uvjeti egzistencije. Drugi su zajedno s obiteljima preseljeni u azijska bespuca, uglavnom U Kazahstan, gdje su takoc1er umirali od gladi i bolesti, ali su imali vece sanse za preiivljavanje. U sluzbenoj propagandi rat je proglasen "imperijalistickim s obje strane", dme se nadovezivalo na Lenjinovo stajaliSte tijekom Prvog svjetskog rata. Ipak, nije se prikrivalo zadovolj stvo siomom poljske ddave i njezinom podjelom izmectu Hitlerove Njemacke i Staljinova Sovjetskog Saveza. Premijer Molotov nazvao je Poljsku u jednom svom govonl "kopiletom Versajskog mira" (tj. mira nametnutog Njemackoj 1919. godi Odgovo1'nost za izbijanje rata izrazito je predbacivana Velikoj Britaniji i Francuskoj. Kominterna se brzo prilagodila novoj liniji sovjetske poli tike. Jos na poeetku rata komunisticke partije u Francuskoj i Velikoj Britaniji pozvale su na borbu protiv Treceg Reicha. Dana 6. studenoga 1939. godine Dimitrov je u jed nom od or gana Trece Internacionale objavio nove naputke koji su odrazavali sluzbene sovjetske stavove 0 imperijalistiekom ratu, za koji odgovornost pada prije svega na zapadne velesi
P
le.'io
1
Uskoro nakon toga vodstva triju partija, koje su cljelovale u u zoni njemacke vlasti (tj. njemacke, austrijske i ceho slovacke partije jer je poljska raspustena jos 1938. godine), su zajednicku deklaraciju. U tom se manifestu na glasavala lojalnost prema Sovjetskom Savezu i Staljinu, odo bravala se i hvalila aneksija poljskih podrueja, rat se osuc1ivao kao imperijalistieki, a krivnja za njega pripisivala se prije svega Francuskoj i Velikoj 8ritaniji, dok je ostrica ideoloske kritike hila usmjerena jednako protiv nacionalsocijalizma i socijalde mokracije kao i protiv interesa zapadnih imperijalista:iJ Jos izrazitije tu su promjenu prihvacale komunistieke par tiie u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Ukoliko potonja nije igrala veliku ulogu s obzirom na svoju slabost, utoliko su francuski kOl11unisti mogli biti realna opasnost za obrambene napore svojc zemlje. Tl10rez koji se u pocetku prijavio u voisku. cle-
J-.........._______
54
KOMUNIZAM U DRUCOM SVJETSKOM RATU
zertirao je i skrivao se. Partija ne samo da je prihvatila Ribbentrop-Moiotov, vee je i pozvala na sabotiranje rata i su protstavljanje vlastitoj vladi, na bratimljenje s njemackim voj nicima, navodno u nadi da ee i oni poduzeti slicne akcije.'i2 Takva propaganda nije utjecala na stabilnost Wehrmachta, po vezanog celicnom disciplinom i posebnom nacistickom in doktrinacijom. Francuska vlada odgovorila je stoga delegali zacijom komllnisticke partije i interniranjem mnogih njezi nih aktivista. Medu clanovima partija u zemljama koje su se borile pro tiv Njemacke, onima koje su djelovale na podrucjima pod vlaseu nacista iii onima koje jos nisu sudjelovale u ratu, mogla se najceSce primijetiti dezorijentacija i slabljenje aktivnosti. Nije se znao odgovor na pitanje u kolikoj mjeri nova linija ima prijelazni karakter i kako treba ocijeniti njemacku agresiju na Poljsku. Ozbiljne probleme imali su takoder komunisti u raspuste poijskoj partiji. Teror njemackog okupatora i vijesti 0 te roru na podrucjima pripojenima Sovjetskom Savezu onemo gUCavile su veCini od njih izrazavanje odllsevijenja za pakt Ribbentrop-Molotov. Samo malobrojni poljski komunisti poceli su osnivati slabe ilegalne grupe bez jasnog programa, koje su koristile opee formulacije podrske Sovjetskom Savezu. NiSta drugacije nije bilo u prvim mjesecima okupacije )ugoslavije i Grcke nakon njemacke i talijanske invazije u travnju 1941. godine. TeSko je odrediti kakav je razvitak dogadaja predvidan u Moskvi. Vjerojatno se sve do poraza Francuske 1940. godine racllnalo kako ee rat biti dugotrajan i iscrpljujuCi za obje strane, !ito bi trebalo 1I konacnici dovesti do izbijanja revo lucije podllprte vojnom intervencijom Crvene armije. Bile su to dakle nade u ponavljanje situacije iz Prvog svjetskog rata. Nakon poraza Francllske daljnja perspektiva budila je uz nemireflost. Naime, ako bi i Velika Britanija bila prisiljena na kapitulaciju iIi makar samo na Castan mir, ali s ostankom cije-
KOMUNIZAM (I DRU(;OM SV./ETSKOM RATU
55
log kontinenta pod njemackom vlaseu, najbliza Hitlerova meta moran je postati Sovjetski Savel. Tim strahovanjima mogu se pripisati sramez.ljivi sign ali nove promjene politieke koji su se poceli pojavljivati tijekom balkanske krize kada je agresija na )ugoslaviju i Grcku popraeena podredi vanjem Bugarske, Rumunjske i Madarske kao saveznika Njemacke. Podllzete su mjere s ciljem jacanja Crvene "velikom Cistkom", te pripreme gospodarstva zemlje za opasnost rata. Usprkos brojnim informacijama 0 njemackim pripremama za napad II pravcu istoka, agresija se nije ocekivala u najskorije vrijeme. Stoga je njemacki napad na Sovjetski Savez 22. lipnja godine bio pOtpllOO iznenadenje. 0 tome svjedoCi niz poraza sovjetske vojske koji su zaprijetili potpunim slomom driave. Odjednom je do temelja trebalo promijeniti politickll liniju. Glavni element propagande postao je ruski patriotizam koji je II slucaju Ukrajinaca i Bjelorusa pojacan panslavistickim na gIascima. Nisu se izbjegavali niti vjerski elementi te je Ruska pravoslavna crkva dobila bolje llvjete djelovanja. S visokih poloZaja lIklonjeni su mnogi vojni zapovjednici kao krivci za poraz. Bili su to u pravilu oni koji Sll ostvarili ka rijere tijekom "velike Cistke". Nastojalo se ponovno podiCi lliogu vojske, napredovali Sll strucnjaci, a medu njlma takoder i Casnici, koji su hitno pustani iz logora. Vojska, ponizena prethodnih godina, postajala je ne samo ravnopravan, vee s obzirom na potrebe rata najvazniji stup sustava. element promijenjene politicke linije bila je potreba prilagodavanja novim saveznicima - Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Americkim Driavama, koje prije prosinca 1941. godine nisu slldjelovale u ratu, ali su podupirale njemacke protivnike. Rat viSe nije bio "imperijalisticki na obje strane", vee se vodio protiv fasizma za obranu demokracije i svih vrijednosti ugrozenog covjeeanstva. Iako s otezanjem, morale su se prihvatiti stanovite poslje dice u svezi s time u politici prema Poljskoj. Priznato je njezi no postojanje, pllsteni su zatoceni Poljaci (sto je bio (:in bez
........_.....-... _,...__,.,. .I.!_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __
56
KOMlIN1ZAM. U DRUGOM SVJETSKOM HArtl
"arhipelaga Gulag") i clopusteno je for Ipak, nije se htjelo odustati od bilo cega sto je postignuto u prethodnim godinama rata, pa je tanje poljskih podrllcja pripojenih Sovjetskom Savezu ostavljeno nerijeseno. Kao povlacenjem konopca svoju politicku Iiniju promije nile su komunistiCke partije u drugim europskim zemljarna, koje su uglavnom djelovale u ilegali pod vlaseu nacisticke Njemacke, fasisticke ltalije i njihovih saveznika. Upute je da vala Kominterna, ali su prve odluke u pojeclinim zemljama do nesene na sarnu vijest 0 njemacko-sovjetskom ranI. U Francuskoj su se komunisti munjevito preobrazili u najzeSce protivnike njemacke okupacije i vlade u Vichyju je suradivala s TreCim Reicilolll. U Jugoslaviji i Bugarskoj ko munisticke partije su vee 1I lipnju pozvale na OrUZ:lnll borbu, sto je u prvoj 0<.1 till zemalja ubrzo naiSi<) na odaziv. U ruinu Sll komunisticki emigranti iz Njemacke preko moskovskog pozvali svoje drugove II zemlji na borbu protiv Treeeg Reicha. Sll mjeseca talijanski kO!llunisti zajedno sa socijalistima i Ijevicarskim Iiberalima osnovali Komitet akcije. U Poljskoj su komunisticke grupacije poduzele aktivniju djelatnost. U medllvremenu se II Sovjetskom Savezu obucavao poljski emi grantski kadar, koji je - nakon sto je padobranima ubacen u [rehao pocetkom 1942, godine obnoviti komuni sticku Naglasavao se nacionalni karakter bOl'be. Ona je trebala bin voclen:l u zajednickoj fronti (koja se vise nije zvala vee Nacionalna fronta) protiv fasizma za vraeanje nezavisnosti i c!emokracije:n Ta nova ideologija bila je po pracena potiskivanjem Kominterne u sjenu, iako je ova dugo vremella bila aktivna i slala - takoder preko sifriranih radio porllka raznovrsne naplltke. U svihnjll 1943. godine Treea Internacionala je raspustena s obrazlozenjem da pojedine partije imaju potrebu za vecom samostalnosti. Naputke Kominternc zamijenili su 1.1 napuci meClunarodne informacije sovjetskoga
KOMUNIZAM
u DHlJ(;OM
SV}ETSKOM HATlJ
57
Centralnog komiteta iii izravne instrukcije sovjetskih voda. Si renje tih naplltaka bilo je tim lakse sto su se mnogi celni ko l11unisticki aktivistl iz cljele Europe nalazili u Sovjetskom Savezu. Usprkos tome, europske komunisticke panije cio\)iJe su u vrijeme rata oclredeni stupanj alltonomije, ne samo zbog raspustanja Korninterne, vee zbog poteSkoCa u komunici ranju s moskovskim cenlrom, sto il1 je prisiljavalo na do nosenje samostalnih odluka. Karakteristika komunistickog pokreta otpora II okupiraEuropi bila je tdnja da se oruzane akcije vode u sto veCim razmjerirna. Nema sllmnje da su u odnosu na pripad nike svih ostalih politickih stranaka upravo komunisti - sa svojom dugogodiSnjom traclicijom ilegalnih ili polulegalnih akcija - bili najbolje pripremljeni za podzemnu borbu protiv okupatora. Iako pocluzimanje oruzane borbe nije uvijek odgovaralo lIvjetima u pojedinim zemljama, a znalo je voditi i velikim gu bicima, ono je proizlazilo iz medunarodne strategije kornu usmjerene prije svega na rasterecenje Sovjetskog Saveza koji se do 1942. godine nalazio na udaru niza njemackih ofenziva. Kasnije je zapovjednistvo Crvene i dalje bHo zainteresirano za odvlacenje njemackih snaga s istocne fronte te U sIueaju zemalja kOje su se naIazile u blizi l1i fronte - za vodenje diverzantskih akcija koje bi oteiavale izmeciu fronte i zaleda. U Sovjetskom su Savezu prvi mjeseci rata doveli do na rusavanja sustava koji je pokazao nemogucnost da se suprot sta~vi njemackoj snazi. Uskoro se ipak situacija promijeniIa, cemu je u veliko; mjeri doprinijela njemacka politika na oku piranirn podrucjima. Opseg i bezobzirnost represija probucli Ii Sll medu stanovnistvom neocekivani osjecaj nostalgije za komunistickom vlaseu. Prosirio se partizantski pokret. Do Crvene arrnije dopirale su vijesti 0 nemilosrdnom ophodenju Nijemaca prema zarobljenicima (nekoliko na sovjetskih vojnika umrlo je u logorima zbog gIadi i repre sija).
58
KOMUNIZAM U DRUGOM SV.lETSKOM RATU
Centralizirani sovjetski sustav polako se povratio u funk ciju te se u cjelini lIsmjerio na potpomaganje ratnog napora kroz proizvodnju oruzja i hrane za potrebe Crvene armije. Opskrba vojske u velikoj mjeri bila je dopunjavana dostavama je slao americki saveznik. Skoro svaka obitelj imala je koji su se borili i ginuli na bojisnici. Stoga robovski uvjeti rada i minimalne nonne prehrane nametnuti civilnom stanovnistvu nisu izazivali otpor jer su shvacani kao nuznost, diktirana takoder i osobnim interesima i emocijama. Zajedno s ratnim uspjesima koji su zapoceJi u zimu na prijelazu iz 1942. u 1943. godinu porazom njemacke vojske kod Staljingrada, komunisticki sustav i Staljin kao Voda Cijim je sposobnostima pripisivana pobjeda, bili Stl sve prihvaceniji. To je prihvacanje bilo praceno i strahom jer se na oslobode nim podrucjima brutalno obracunavalo s osumnjicenima za kolaboraciju, a neke etnicke grupe kolektivno su smatrane odgovornima, pa su u cijelosti deportirane u bespuca Azije. Godine 1943. poce1o se konkretnije razmiSljati 0 poslije ratnom uredenju Europe. Ociglednim je smatrano da ce Sovjetskom Savezu biti vraceni njegovi dobici iz razdoblja 1939.-1941. Nastojao se pripremiti i prostor za nova osvajanja. Vaznu ulogu u tome ig1'ali su koraci u vezi s poljskim pi tanjem, koji su doveIi do povlacenja poljske vojske iz Sovjetskog Saveza (koja je tamo bila fo1'mirana), do ponovnog pok1'etanja raznovrsnih provokativnih represija, a u travnju 1943. godine i do prekida odnosa s potjskom vladom u izbje glistvu. U isto vrijeme u Sovjetskom Savezu zapoce1o je formi 1'anje poljskih jedinica pod sovjetskim zapovjedniStvom, ali pod politickom kontrolom poljskih komunista. Iako se sovjetske vlasti jOs nisu odlucile za jednoznacne planove buduceg pod1'edivanja Poljske sovjetskom vrhovniSt VU, nastojaJe su prip1'emiti te1'en za dje10vanje u tome pravcu. U Moskvi se 1'azmat1'ala i mogucnost da se sovjetskom kontro 10m obuhvate i druge zemlje istocnog dijela Europe. Tome je doprinosilo odustajanje zapadnih saveznika od planova inva zije na Balkan. U drugoj polovici 1943. godine saveznici su
T·-_T'",":::-~.=-C';·::-_'
___ :_'-~:'-::'-C"':;-.7': -,
s··
"c'F}t'";r,;~
KOMUNIZAM U DIWGOM SVJETSKOM RATU
59
prihvatili iskljuCivlI odgovornost Sovjetskog Saveza za usmjerene protiv njemackog saveznika Rumunjske. Pokusaji komunista da se u zemljama pod njemackom i ta lijanskom vlascu formira Nacionalna fronta nisu svugdje imali isti uspjeh. Najvise uspjeha imaia je francllska komllnisticka partija. Ona je nastojala izbrisati sjeeanja na svoju defetisticku poJitiku iz razdoblja 1939.-1941. i lIskoro je postala najveca snaga pokreta otpora, posebice kroz djelovanje svojih oruzanih odreda - "slobodnih strijelaca" i partizana. FrancHski komunisti podnosili su teiike gllbitke u borbi protiv njemackog okupatora, te su uspjeli steCi 1cgendu "partije strijeljanih". Potkraj godine d0510 je do odredene koordinacije djelovanja s podzemnim grupacijama bliskim gene1'alu de Gaulleu i s predstavnikom pokreta otpora u Londonu Francuskim komitetom narodnog oslobodenja. U 1943. godine u okupiranoj zemlji osnovan je medllstranacki Nacionalni savjet pokreta otpora, a 1I travnju 1944. godine predstavnici komunisticke partije usli su u londonski Komitet narodnog oslobodenja, koji se pripremao da se nakon oslo bodenja Francuske pretvori u medustranacku vladu. U ltaliji su komunisti odmah nakon propasti Mussoli nijevog rdima na kraju srpnja 1943. uspjeJi - zajedno s dru gim antil'asistickim strankama - stvoriti Komitet nacionalnog oslobodenja. U casu kada je Italija kapitulirala, a Nijemci oku pirali njezin sjeverni i srediSnji dio, talijanski komunisti (1I0 stalom, zajedno sa socijalistima) nisu znali nad zajednicki jezik s antifasistickom desnicom kOja je podupirala monarhijll i vladll generala BadogJija. Za promjenu politicke linije bio je potreban povratak vode komunista Togliatija iz moskovske emigracije u ozujku 1944. gocline. On je sa sobom donio najnovijc i izriCite sovjetske naputke. Partija je morala u ime obnove Narodne fronte odu stati od opozicije i uti u koalicijsku vladu. 44 Tako se i dogodi 10 mjesec dana kasnije. Slicno kao i u Francuskoj, posebno ak tivno sudjelovanje komunista u oruzanom pokretu otpora,
":?:iI'_ _ _ • _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __
r 60
KOMUNl/j\M II l)RU(;OM SVJETSKOM RKrU
koji jc djeIovao na podrucjima pod njemackom okupacijom, oko njih je stvorio \egendu junacke borbc. Na drugaCiji Sll naCin go\cme llspjehe postigli jugoslaven ski komunisti. U ]ugoslaviji je - zajedno s njemackom i talijan Sk0111 okupacijom eksplodirao unutrasnji sukob izmedu hr vatskog rdima krajnje nacionalistickog ustaskog pokreta, sa telitskog II odnosu na drzave Osovine, te antinjemackog ali takoder nacionalistickog srpskog pokreta cetnika. Komunisti su predloziIi alternativu nacionalizmu: zajednicku borbu pro tiv okupatora, koja je istovre111eno postala borba protiv razbjesnjelih nacionaIizama. Medu stanovniStvom uzasnutil11 i napadanim s razlicitih strana, te intelektualcil11a prencraze nim pokoljima, komunisti su uspjeli dobiti siroku podrsku, zahvaljujuCi i stalno prisutnim simpatijama prcma Rusiji l11edu balkanskim Slavenima. U mnogim europskim zemljama situacija je sliCila iIi fran cllskom ili jugoslavenskom modelu. U okupiranom zapad nom clijeIli Europe i u Cehos!ovackoj komllnisti SLl nastojali sudjelovati u sirim koalicijama. U Grckoj su stvorili pokret otpora, ali nisu bili u stanju postiCi sporazum s drugim strankama niti su llspjeli - kao U ]llgoslaviji - te grupacije ugusiti silom. U Bllgarskoj, a u manjoj mjeri 11 Rumunjskoj i Madarskoj, komunisti su nastojali preuzeti inicijativu u ma koje Sll za cilj imale svrgavanje pronjemackih vlada i po vesti demokratsku koaliciju koja se formirala 11 ilegali. Znatno gore komunistima je islo u Poljskoj. Doduse, pocetkom 1942. godinc obnovili Sll partiju, ali je njezin bio slab. Sjceanja na represije na podrucjima kojc je 1939. godine zauzeo Sovjetski Savez izazivala su neprijateljstvo iii barem nepovjerenje prema komunizmu. Pokusaji sporazu mijevanja S ostalim podzemnim grupacijama niSli uspjeJi jer su one trazile od komunista da se jednoznacno odrcknu pros losti. Usporeclno s uspjesima Crvene armije i promjenom sovjet skih politickih konccpcija napustena je dotaclasnja linija. Nacionalna fronta ostala je samo propagandna parola.
KOMONIZAM Ii DHl)(;OM SVJETSKOM
!{,yrlJ
61
Sovjetski Savez lIsredotoCio se na pripreme za preuzimanje vlasti pod zastitom sovjetskih bajlll1eta odmah nakon protje rivanja Nijcmaca. U tu je svrhll NKVD llniStavao nekomuni sticki poljski pokret otpora na prostorima koje je zauzcla Crvena armija. Posebno jak udarac bilo je Staljinovo odbijanje pom06 ustanku u Varsavi II kolovozu i rujnll 1944. godine, sto jc Nijemcima omogllcilo da razore poljski glavni grad - srediste nekomunistickog pokreta otpora. Potkraj rata 1944. i 1945. godine Crvena armija zauzela je RU111unjskll, Bugarsku, Maaarsku i Cehoslovacku. Svugdje Sll stvarane vlade - formaIno visestranacke, ali u praksi kontroli rane od stranc komunista. Najjednoznacniji komunisticki ka rakter imao je POljski komitet nacionalnog oslobodenja, koji je kasnije prcimenovan u privremenu vladu. U svim tim zemljama kOl11unisti Sll prcuzeli vodstvo resora koji je organi zirao sluzbe sigurnosti. lako je u jugoslaviji sovjetska vojska zauzela S,11110 manji di() zemlje, tamosnji su komunisti bili u stanju preuzeti vlast II zemlji vIastitim snagama. Uz pomoe ]ugoslavije komunisti su pobijedili i II Albaniji.
r
HADANJE BI.OKA
VI. RABANJE BLOKA
manje i realizaciju nacisticke politike l1a svim razinama iii za savezniStvo s Hitlerorn. U drugim zcmljama zestoko se obracunavalo s kolaborantima. Represijc su obuhvatiIe i njemacko stanovniStvo u Ceho sIovackoj i Poljskoj tc na podrucjima Reicha pripojenima Poljskoj. To je odgovaralo opcem raspoloienjn stanovnistva, ali su komunisti represije inicirali i odobravali. Na taj su naein nastojali dohiti siru podrsku. Nijemci su lisavani imovine i iseJjavani, cesto su podvrgavani razlicit.im sikaniranjima iii S1l uz primjenu pravila koIektivne odgovornosti - vrlo brutalno tretirani. U Poljskoj Sll komunisti iste metode primijenili u od nost! na Ukrajince, koji su se od meduratnog razdoblja, napo se od pocetka rata, nalazili u sukobu s Poljacima, a neke su pak ukrajinske nacionalisticke grupacije suradivale s Nijern citna. Ipak, cesto su pod krinkom borbe protiv "fasizma" i "ne prijatelja demokracije" napadani protivnici komunista kojima se nije nikako mogla pripisati kolaboracija s Nijemcima i ne prijateIjski stav prema demokraciji. UniStavane Sll sve poli ticke iIi oruzane skllpine koje su nastojale voditi ilegalnu dje Iarnost, te nisu prihvaeale podredivanje Moskvi i domaCim ko munistima. Isprva su najveee razl11jere imale represije u Poljskoj Jer su bile usmjerene protiv cijeIog, izuzetno razgranatog, nekomu nistickog pokreta otpora. Vee u drugoj polovici 1944. godine sudionici poljskog pokreta otpora na podrucjima pripojeni ma Sovjetskom Savezu lla pocetku rata, te iz krajeva koje je Crvena armija zauzeJa izmedu rijeka Bug i Visla - a koji su cak i u Moskvi priznati kao poljski - deportirani st! u logore. Mnogi su ubijeni, zatvoreni iii internirani. Represije S1.1 na stavljene nakon sto jc Crvena armija zauzeJa preostali dio Poljske u prvim mjesecima 1945. godine. Nisu prekinute ni nakon sto je na prijedlog zapadnih savcznika osnovana "vlada nacionalnog jedinstva", u kojoj su dominirali komunisti, ali u kojoj su sudjelovali i ncki nelromunisticki emigrantski poli ticari iii CIanovi pokreta otpora.
omunizam je iZlaZio. iz rata legitimirajuCi se sudjclo vanjem u dernokratskoj koaliciji. Ne sarno da je kornu nisticka propaganda u Sovjetskorn Savezu i drugim zemljarna rado koristila dernokratsku frazeologiju, vee su za padni vode dali Staljinu svjedodzbu borca za dernokraciju, lito je naslo izraz i u odlukama kOje su donijeli Roosevelt, Churchill i Staljin tijekom konferencije u Jalti u veljaci 1945. godine. Izgradnja nove dernokratske Europe trebala je posta ti zajednicko djdo velesila. Poslijeratna popularnost kornunizma proizlazila je iz uvje ren;a da se on II svojim temeljnim koncepcijama pokazao uspjcSnim protivnikom "fasizma", kako su nazivani Hitlerova Njel1lacka i svi njezini saveznici. Posebice je lJ intelektualnil1l sredinama vizlja nadnacionalne zajednice usporedivana s tra gedijom do koje je dovelo utemeljenje europskog poretka na nacionalnil1l drzavama i ideologiji nacionalizl1la . .los je uvijek bilo svjeZe sjeeanje na gospodarsku krizu koja je zapocela 1929. godine i njezine socijalne posljedice. Mnogi radnici i jOs viSe inteIektualci vidjeJi su put prema buduenosti upravo onako kako su predlagali komunisti preko nacionalizacije gospodarstva i njegovog podredivanja pravilima planske eko nomije. Skoro svugdje gdje je dosla Crvena armija, zapocete su ko munisticke promjene. Voda madarskih komunista Matyas Rakosi primjenjivane je metode djelovanja nazvao taktikorn "salame", tj. dijeIjenja protivnika na manje grupe i konzumi ranja uspjeha "komad po komad".45 Ta je taktika imala odrede na pravila, zajednicka svim zemljama tog dijela Europe. Prvo pravilo bio je obracun s "fa5istima". U sovjetskoj okupacijskoj zOl1i Njemacke te II bivsim satelitskim ddavama reprcsije su svega usmjercne protiv osoba odgovornih za poduzi
K
~i ", """,,'.,, ""'72?S1m'\l1!"'·~"T··""·';'":>-:~'" "":'~"'"!' :;::"', ;"';1"~,",~,"" ';~c"""" F"'("-~:~:'7:::'m~~~n',', "/' <",'7~~T':F";:{~:::''':,3r:J!:'';::~~y:~;,,!~,~~'''''~'':'7<::?!S:-:'7,~~'1
i
;{ti:::7'~~> ,', "":::'.'~:?:':'_:*?"":~',': 7I'~!:\'q
63
•
i BLOKA
drzava u kojoj Sli represije odmah nakon rata dosti gle veIike razmjere bila je Jugosiavija. Kao kolaboranti tretira 11i su ne samo stvarni suradnici Njemacke i Italije (a svega hrvatski ustase, koji Sll pod zastitom drzava Osovine tijekom rata osnovali kvazidrzavu). Proganjani su i sudionici srpskog nacionalistickog i monarhistickog pokreta otpora koji Sll zbog sukoba s kOl1lunistima 11 posljednjoj fazi rata pristajali na znacajne kompromise s njemackim okupato rima.. Drugo pravilo kOl11unistickih promjena bilo je stvaranje razliCitih "fronti" i "blokova" (l1acionainih, demokratskih Oni Sll trebali biti nastavak nacionainih fronti koje su ko munisti osnivali iii - ceSce - samo planirali prije rata. U te "fronte" ukljuClvane su i mnoge male stranke te razli(::ite omiadinske clrustvenc organizacije - profesionalne, kojim:1 su domil1irali komunisti. Na taj se naCin dobivala pre vaga nad nekomunistickim partnerima. "Fronte" su pobjedi vale 11
6'5
i
RADANJE BLOKA
f
deee godine. U obje zemlje uvelike se primjenjivao teror i kri votvorcnje. Odgadanje izbora bilo je u odredenoj mjeri po sljedica siLUacije koja se dogodila u Madarskoj. Tamo, 1I studenom 1945. godine komunisti nisll uspjeli stvoriti "frontu", ni uspjeSno krivotvoriti rezultate izbora, zbog cega su izrazito izgub drugacije razvijaia se situacija u (ehosiovackoj. U Nacionainoj fronti nasle su se sve stranke, a ona se temeljila prije svega na suradnji komllnisticke partije i predsjednika Edvarda BeneSa, najveeeg nekomunistickog autoriteta II zemIji, pristase sporazuma sa Sovjetskim Savczom. Parla mentarni izbori provedeni u sVibnju 1946. godine dopustali Sll biraCima gIasovanje za pojedine stranke (a ne kao sto je to bilo u ostalim zemljama osim u Madarskoj - za listu "bloka" iii "fronte" na kojoj su dominirali komunisti). Takoder, nile bilo vcCih pritisaka oi krivotvorenja. Komunisti Sti se najjacom strankom i preuzeli vodstvo nove koalicijske viade. popu!arnosti komunista doprinijela je - slieno kao 1I Jugoslavlji i Bugarskoj tradicionalna simpatija prema Rusima i Rusi;i u tim Trete pravilo komunistickih promjcna bilo je unistavanjc svih stranaka koje nisu pristajale na pristupanje "fronti" iii "bloku", iii su osporavale komunisticku dominaciju u Djelomicno se to dogadalo vee prije prvih parlamentarnih iz a konacno nakon n;il1. Tom su prigodom koristene raz litite optuibe za kolaboraciju s nacistima, veleizdaju, spiju diverzijlL DolazHo je do masovnih uhieenja, zestokih (llkIjllcujuCi i izvrsene smrtne kazne), ali i do kolek tivne pacifikacije na terenu i ncrazjasnjenih ubojstava. Kompromis nametnllt od strane velesila u JaIti, koji je do pustao sudjelovanje nekomunistickih emigranata sa Zapada u jllgoslavenskoj vladi pod dominacijom koml1nista, nije c1ugo potrajao. Vee nakon izbora u studenom 1945. godine, koje su protivnici komllnista bojkotirali, c1etroniziran je kralj knji je boravio u tondonu. Tijekol11 sljecleCih godina uniStene Sll neovisne 0 komunistima. U Albaniji nije bilo eak ni
66
RAHAN)E llLOKA
takve potrebe jer - osim komunista - tamo nisu djelovale nikakve stranke. U Bugarskoj se Domovinska fronta u proljece 1946. godi ne nasla u krizi i sve su jace bile akcije usmjerene protiv stra naka koje su osporavale dominantan poloiaj komunista. Nakon referenduma u rujnu iste godine ukinuta je monarhija. U listopadu su - u ozracju terora - oddani novi parlamentarni izbori, na kojima su pobijedili komunisti. Sljedeee godine oni su ukinuli opoziciju, a njezina najistaknutijeg vodu Nikolu Petkova osudili su na smrt i pogubili. Slicno se dogodilo nakon izbora u Rumunjskoj. Najprije su ukinute oporbene stranke koje nisu pristajale na sudjelovanje u bloku u kojem su dominirali komunisti, a njihovi vode uhieeni su. Na poslusnost su prisiljene stranke clanice bloka u kojima se pojavljivao strah od podredivanja komunistima. U prosincu 1947. godine ukinuta je monarhija. U Madarskoj su komunisti teiili osveti za izborni poraz. Tijekom 1946. godine uspjeli su stupiti u suradnju sa socijal demokratima i nekoliko grupacija u Bloku ljevice. U borbi protiv najjace stranke u vladi - agrarne Nezavisne stranke sit nih posjednika, komunisti su se koristili pomoeu ministarstva unutarnjih poslova cije je vodstvo bilo u njihovim rukama iii eak izravno u rukama sovjetskih okupacijskih vlasti. Kada je premijer Ferenc Nagy u travnju 1947. godine otputovao u sluzbeni posjet u inozemstvo, optuzen je za sudjelovanje u protusovjetskoj uroti i prisiljen da ostane u emigraciji. Izbori u kolovozu 1947. donijeli su - u ozracju terora i laziranja pobjedu Bloka ljevice, nakon cega su za sarno nekoliko mje seci oporbene stranke ukinute iii prisiIjene na poslusnost. U Poljskoj su nakon sijeeanjskih izbora 1947. godine, takoder provedenih u ozracju terora i krivotvorenih, komuni sti zavrsavali svoj posao uniStavanja nezavisnih stranaka. Poljska seljacka stranka podvrgnuta je masovnim uhieenjima. U listopadu iste godine njezin voda Stanislaw Mikolajczyk u tajnosti je pobjegao iz zemlje, cemu su uveliko doprinijele vijesti 0 sudenjima i presudama iz drugih zemalja u kojima su
[
.,.i/('.
-,r~'7~"~:l.','.,'~,i~,,~'WI·" "··'!'i::"I"",.,,:::-,~!~;:;r"l0'7\,~"'~,~?;:'7~·;:';l!'~,;~-::i;~1.!'
,;I,\".,,/,,;::;:::"7'TI,i:
RAHAN)E llLOKA
67
na vlast dosli komunisti. Kormilo te stranke preuzeli su poli tieari skloni da se podrede komunistima. Najkasnije su nezavisne nekomunisticke stranke ukinute u Cehoslovackoj. Godine 1947. komunisti preSli su u ofenzivu da bi ogranicili moguenosti djelovanja svojih dotadasnjih partnera iz koalicijske vlade. Prvi odlucni napad proveden je iste godine u Slovackoj, gdje su komunisti nastojali ojaeati svoj polozaj, slabiji nego u Ceskoj. Nakon uspjeha kojem su dopri nijeli materijali 0 navodnoj protudriavnoj uroti sto ih je pre dociIo ministarstvo unutarnjih poslova koje su vodili komuni sti, na slican nacin provedene su pripreme za obracun s neko munistickim strankama u CeSkoj. U veljaci 1948. godine komunisti su poduzeli akciju koja je imala karakter ddavnog udara. 46 Usprkos protivljenju ostalih stranaka, provedene su personalne promjene u ministarstvu llnutarnjih poslova, sto ga je uCinilo jos viSe ovisnim 0 komuni stima. VeCina ministara bila je na taj naCin isprovocirana i dala je ostavku. Odgovor je bilo osnivanje naoruZane "narodne mili cije" te organizirano izvodenje masa na ulice gradova. Posebice su u Ceskoj komunisti tada imali odlucujueu prevagu u velikim gradovima i industrijskim sredistima. Pod pritiskom komunista predsjednik Benes je popustio i pristao na promjene u vla(li. U poraienim nekomunistickim strankama vodstvo je prelazilo u ruke politieara sklonih nagodbi s komunistima. Mnogi protiv nici komunista uhieeni su, drugi su pobjegli na Zapad. Stanje u sovjetskoj okupacijskoj zoni Njemacke imalo je zbog dva razloga poseban karakter. Kao prvo, sovjetske su vla sti izravno intervenirale u politicki zivot kroz izdavanje na redbi 0 uhieenju te raznim vrstama zabrana djelovanja iii pu blikacija. Mnogi demokratski politicari ugroZeni progonima pobjegli su u zone pod kontrolom zapadnih saveznika. Na taj naCi11 do 1947. godine komunistima je osiguran potpuni mo nopol na politicku djelatnost, a svaki pokusaj djelovanja dru gih stranaka ugusen je. S druge strane, u istocnom dijelu Njemacke doslo je do okretanja redoslijeda poteza jer su so cijaldemokrati vee u travnju 1946. godine prisiljeni na
<1W'"
6g
RADANJE BLOKA
II LOKA
se nastojalo podrediti neke poliricare iz rib srranaka pritisci ucjenama iii potkupljivanjem. To je omogueavalo da se u trenutku preuzme kormilo stranackog vodstva, mada su U siubju nuzde stranke unisravane. Takoder, sakrivala se nestranackih poliriCara komunistickoj parriji. Posebno pitanje hila je prisurnost sovjetskih agenrura koji rna se upravljaIo direkrno iz Moskvc u razliCitim strankama, takoder i u komunistickim partijama, u drzavnim tijelima, po sebno u vojsci i sluzbi sigurnosti. Mnogi vode drzava narodne boravili su
spajanje s komunisrima (sto je U Draksi oznacavalo niihovo sa moukidanje). Naime, ccrvrto pravilo komunistickih promjena bilo je to da se pozivajuCi se l1a emocije iz tridesetih godina, parole na rodne fronte i jedinstvene fronte kao partnera najdulje priz navalo sociialisre ili socijaldemokrate (ako Sll llopce imali oz u vriieo priUsak da iz svojih vodstava eltmtniralu polttlcare nc sklonc komunistima. U posljcdnjoj crapi ukidane su i socijali sticke stranke. Prisiljavane su na ujedinjenje s komunisrima koji su im namerali organizacijsko i icleolosko vodstvo. Model za to bilo je ukidanje socijaldemokratske srranke u zoni Njemacke. Pozivalo se na parole . To se ponckad odrazavalo u nazivll komunistickc partije 1I kojem se sOcijalisticko iii radnicko (Njemacka socijalistiCka dinstva iii PoIjska lIjedinjena radnicka partija, Madarska rad l1icka parrija). lzravno komunisticki111a nazivane su partije S(l1110 1I oni111 zemljam:l gdje Stl k0111unisti imali najjacu pozi Ougoslavija, Bugarska, Cehoslovacka). Ipak, sVllgdje je za a za organi zacijski - "demokratski centralizam". "Ujedinjenjc radnickog pokreta" je u svim zemljama tijekom 1948. god inc. Taj je proces zatvarala u prosincu iste godine. BllduCi cia mnogi socijalisti nistl stajali na ukidanje svojih stranaka, i U ovom Sll slucaju pri lijenjena raznovrsna sikaniranja i represije, a prije svega ci stke: oni koji su se suprotstavljali "ujcdinjenju" lIklanjani Sll iz ccntralnih iii lokalnih parrijskih vlasti, izbacivani iz partije, a nerijetko potom hapseni i osudivani. Napokon, peto jc pravilo bilo to da su komunisri stvarali grllpe obavjdtajnog karakrera kako 1I strankama koje su bile suzbijane od samog pocetka, rako i u onima koje su bile Cla nice "fronti", ukljucujuCi socijalisticke stranke. U njih su upu Civani vlastiti cIano"i iii su pridobivani simpatizeri, a ponekad
·5-.. ·· ···..·w··FEW'····"ERYT':
C'
•
!'!T'·C·"·"~""";""""~P;' '.F'";·i"' ' "' 'i J,~ ~+,
69
vodstava partija, bilo kao bjegunci pred represijama u vlasti tim zemljama. Emigranti su se u pravilu nalazili pod kontro 10m sovjetskih organa sigurnosti. U razclobIju tijekom kojega Sll komunisti preuzimali potpomagali su ih iii su pak slusaIi njihove na formalno nezavisni politieari (iIi polirieari koji su sakrivali svoju partijsku pripadnost). (J Poljskoj su clanSlvo u partiji sakrivali predsjednik Boleslaw Bierut i mi nistar obrane Michal Zymierski. U vodstvima m:lnjil1 stranaka C1anica Demokratskog bloka nalazili su se i prijeratni komu nisti. Cak Sll se i medu vodam:l socijalist:t mogli naCi prikrive ni komunisti. S
I
~
S
I
70
RADANJE BLOKA
RADANJE BLOKA
Vee su se 1947. godine pojavili znakovi da je u Moskvi do nesena odlllka 0 sovjetizaciji politickog, gospodarskog, drust venog i kulturnog zivota u podredenim drhvama. Tome su pridonijela dva elementa: razvoj sitllacije 1I medunarodnim odnosima i lInutarnje stanje 1I Sovjetskom Savezu. Neposredno nakon zavrsetka rata u Moskvi su se medu sobno sukobljavale dvije tendencije. Prva se nadovezivala na komunisticku tradicijll. Nadalo se kako ee dod do sirenja ko munizma u Europi, do porasta komunistickih utjecaja u uvje tima suradnje Sovjetskog Saveza i njegovih ratnih saveznika koja je jos uvijek bila na snazi - a kasnije i do opee revolucije. Druga tendencija nastavljala se na nisku imperijalnu tradi ciju. Cilj je bilo sirenje, a prije svega jaeanje, sovjetske vlasti na strateskim i politicki vaznim podrucjima. Nade na sirenje komunizma imale su snazne temelje. Na parlamentarnim Sll izborima komunisticke partije dobivale masovnu podrsku. Za talijanske komuniste glasovalo je ]9%, za francuske - 29%, za finske - 24%, za be\gijske - 13% glasaea. U skandinavskim zemljama i 1I Nizozemskoj komunisticke partije dobivale su po 10-13% glasova, eak u SVicarskoj i Allstriji preko 5%. Revolucionarna je tendencija dozivjela svoj prvi poraz u Grckoj. Potkraj rata komunisti su postigli premoe u ta mosnjem pokretu otpora, a kasnije - nakon dolaska britanske vojske potkraj 1944. godine - suprotstavljali su se uspostavi nekomllnisticke vlasti pod britanskom zastitom. PoraZeni, go dine 1946. zapoceli Sll trogodiSnji gradanski rat. Sovjetski Savez bio je previse zauzet cementiranjem svoga bloka cia bi se mogao angazirati protiv donedavnih saveznika. Rat je za vrsio potpunim porazom komunista. U Francuskoj i Italiji komllnisti su sudjelovali u vladajllCim koalicijama. U to doba nisu bili osamljeni u svojim koncep cijama trajne suradnje izmedu velesila pobjednicke koalicije i utemeljenja drustveno-gospodarskog zivota na nacelima si roke nacionalizacije (cak ako Sll bili znatno radikalniji od so cijalclemokrata i mnogih krseanskih demokrata). U sVibnju
Cehoslovackoj Sll kljllcna mjesta zallzimali socijaldemokratski potpredsjednik vlade Zdenek Fierlinger (mogllee da je prethodno kao veleposlanik svoje zemlje 1I Moskvi bio regru tiran od strane sovjetskih obavjestajnih sluzbi) i general Ludvik Svoboda, do 1948. godine formalno nestranacki mini star obrane, tijekom rata zapovjednik Cehoslovackog korpusa koji se borio zajedno s Crvenom armijom. Do danas nije jasno je li u Moskvi (jer su tamo donosene najvaznije odluke) od samoga pocetka postojao dugorocni plan uvodenja komunistickog sustava po sovjetskom mode\u u istocnom dijelu Europe. Zemlje pod sovjetskim patronatom nazivane su "narodnim demokracijama", sto je trebalo nagla siti razlicitost njihova politickog i gospodarskog sustava od sovjetskog sustava. 47 Iako se sam pojam "narodne demokra cije" koristio sve do pada komunizma, kasnije ga se prestalo suprotstavljati sovjetskom, to jest socijalistickom sustavll, a naglasavale Sll se lIg1avnom slicnosti. U svakom slucaju, drustvene i gospodarske promjene koje su provodene u drhvama sovjetskog bloka, u pocetku se nisu previse nadovezivale na sovjetske modele. Svugdje je prove dena radikalna agrarna reforma, tijekom koje je zemlja velikih zemljoposjeda podijeljena izmedu poljoprivrednih radnika i se\jaka. SVllgdje je takoder, iako 1I razliCitom tempu, 1I razdo blju od 1945. do 1947. godine provedena nacionalizacija ve like industrije i banaka, ali i njemacke imovine i vlasnistva ko laboranata te pobijenih zidovskih obitelji. Opeenito, u privat nim je rukama preostala poljoprivreda, srednja i sitna indu strija te trgovina. Isticana je parola 0 trajnoj trojnosti gospo darstva: drhvnog, drustvenog i privatnog. Jos je jasnija razliCitost bila prislltna u kulturnoj i znanst venoj politici ddava "narodne demokracije". Cenzorska ogra nicenja imala su iskljuCivo politicki karakter. Tolerirane su razliCite umjetnicke i znanstvene skole, takoder i one koje su bile daleko od "socijalistickog realizma" i marksizma-lenjiniz rna. Crkve su uzivale slobodu vjerske djelatnosti ukoliko nisu ulazile u sferu politike. I
','
. ·~#tijJ'\·h
"EEi
'j
tt,
, ,
';:':T75r'71"""r1':'r~~
,: ' ',-'k "l,.t"
,r" .."1"'!,,
:~I 'l"':i I.,.f:r',,',k,+,, '",:11
71
G
j
BLOKA
72
RADANJE BLOKA
su iz vlada u obje zemlje, ne bez utje jc vee od 1946. godine bila usmje rena na zallstavljanje sovjetske i komunisticke ekspanzije, pokretanje "hladnog rata" u Europi te stvaranje zajednice driava utemeljenih na demokraciji i slobodnom trziStu. Jos veee znacenje imao je razvitak sitllacije L\ Njemackoj. Suprotno sovjetskim nadama i llsprkos njihovim pocetnim uspjesima, komunisti nisu uspjeJi zauzeti snaznije pozicije u zapadnim okupacijskim zonama. Tome SlI doprinijele o brutalnosti okupatora u sovjetskoj zoni, ali i americke i britanske teZnje (prisutne od 19·16.) da se u nadolazeeem "bladnom ratu" Niemacka nade na zanadnoi strani. te raz licite akcije
73
strahu od kazne bjeiali prema Zapadll, ali Sll ih 1945. godine Anglosaksonci izrllCiIi sovjetskim saveznicima. KoIektivnoj odgovornosti podvrgnuti su cijcli narodi
optuzivani za veleizdaju te su seljeni lZ svojih postojbina u azij
ski dio sovjctske ddave. 4B Stotine tisllca Ijudi ise1jene su i iz po
druCja pripojenih Sovjetskom Svezu 11 razdoblju ad 1939. do
Sll ranije pripadala Poljskoj, Rumunjskoj i
To se tretiralo ne sa1110 kao kazna za even
vee kao nacin krsenja otpora kolektiviza
i zatvaranju crkava. Reprcsijama su podvrgnuti i sovjetski ratni zarobljenici koji su prcZivjeli njemacke logore, te sovjetski drzavljani na prisilno111 radu u Njemackoj. Pribojavalo se posljedica njiho vog doticaja eak i u takvim lIvjetima - s drugaCijim naCinom iivota i razinom gospodarstva. U posljednjim je mjesecima rata, kada je Crvena armija prdla sovjetske graniee, pozorno pracena svaka pojava kriticizma II odnosu na komunizam medu vojnicima i oficirima, a svaki je osumnjiceni izravno s !ito se to primjerice dogo-
U Moskvi je pobijedila imperijalna tendencija. Slom nada na llsDjehe komunista izvan zone sovjetske dominacije bio je od razloga prelaska u fazu potpune sovjetizacijc te zone. Drugi su razlog bile tcndencije prisutne 11 unlltarnjoj sovjetskoj politici, te zeIja da se izbjegnu ostre suprotnosti medu uvjctima iivota u vlastitoj zemlji i u drZavama u kojima su stacionirane stotine tisuca sovjetskih vojnika. 1stina, komllnisticki jc sustav iz rata izasao ojaean dom, a Staljin je lIzivao idolopoklonstvenll su neki problemi u sovjctskom vodstvu izazivali uznemi Gospodarska situacija u zemlji hila je tragicna, sto nije ni ratna odsteta prikupljana krajnje bru talnim metodama iz okupiranih podrucja Njemacke i njezi nih ratnih saveznika. U Ukrajini Sll Ijudi ponovno m:tsovno llmirali od gladi. od problema koji je najviSe uznemiravao sovjetsko vodstvo bila je siroka suradnja stanovniStva s okllpacijskim njemackim vlastima tijekom rata. Prcma kolaborantima je primjenjivana smrtna kazna iii deportacije u logore. grupa stanovnistva, prema kojoj su primjenjivane bili su vojnici postrojbi koje su Nijemci formiraJi od ratnih za robljenika iii stanovniSt:va okuniranih DodrllCia. Oni Sll U
Uskoro nakon zavrsctka rata pokrenllta je ideoloska ofen ziva kOja je trebala sprijcCiti hilo kOjll idcju intclcktualnill kru gova da si tI ozracju pobjede i jedinstva mogu dopustiti vecu slobodu miSljenja. Vodecu ulogu 1I tome odigrao je sekretar Centralnog komiteta partije Andrej Zdanov, kOji je u razdo blju od 1946. do 1948. brutalno napao pisce, filozofe i glaz ma i socrcalizma. 49 Istina, kroz izdavacku politiku i cenzuru iznudcna potpuna poslus nost prema partijskim napucima. Takav stil upravljanja zna noscH i kulturom nazvan je kasnije "zdanovstina". su karakter imale akcije kOje su smjeralc ogra viSih casnika, od kojih su mnogi tijekom rata zadobili osobnll popularnost, a ne sarno zrcalili Staljinov sjaj. U ovom slucaju nisu ponovljene represije iz tridesetih godina, moguee da upravo zbog snaznih ratnih uspomcn:t mnogih
{,j
,
at » c
-== "'''''21'r''~::;''C:;fl'7i!Z''T'!'S'5''''t''E'1'
tr
1?¥ "iiPiif):i)'.&&"%'!14 if 4%
,i!Ii"'m,.~'~~~:?P\i:~~~~~,*~:jl(!l~:~;i1;/
~
I
74
RADANJE ULOKA
ljlldi, a mozda zbog iskustva proizas)og iz pocetnih ratnih po raza i potrebe pripreme za eventualni novi sukob. lpak, U propagandi izbjegavalo se spominjanje najpopular nijil1 marsala, a Georgij Zukov, jedini Cija je slava mogla ugro ziti Staljinovll poziciju, premjcSten je na drugorazredni polozaj. BlIduCi da su ddave "narodne demokracije" trebale za mnogo godina ostati zona prisutnosti sovjetskih trupa i neizbjeZnih sukoba s lokalnim stanovniStvom te njegovim nacinom Zivota, to je stanovnistvo u interesu unutarnjeg mira II Sovjetskom Savezu trebalo podvrgnuti komunistickoj indoktrinaciji, a njihovc uvjete zivota uCiniti slicnima sovjet skim. Odredeno uznemirenje u Moskvi izazivaIi su znakovi samostalnosti 1I vodstvima komunistickih partija na lstoku i na Zapadu. BuduCi da je "hladni rat" iacao. mont\o ih se sve dovesti 1I red. To je bio glavni razlog da je u rujnu 1947. godine H Szklarskoj Pon;:bi u Poljskoj sazvana konferencija devet euro komunistil~kih partija: Sovjetskog Saveza, Bugarske, C:ehoslovacke, Jugoslavije, Poljske, Rumunjske, Mac1arskc, FranclIske i llalije. Na konfcrenciji je odluceno da se osnuje lnformacijski biro komunistickill i radnickih partija (kasnije je nazvan Kominform Hi lnformbiro). Kao sjediste lljegovog tajniStva i uredniStva casopisa La tr(~jl1i nlir, za narodl1u de m()krac~ju, koji je trebao biti zajcdnicka tribina za komuniste cijeloga svijeta, odreden je Bcograd. )ugoslavcnska je partija tijeko11l konferencije posebno na nuznost oponasanja sovjetskih modela i koordinira nog mcdunarodnog djelovanja komunista. Strahove pred st hi ogranicila samostalnost Moskve uzimalo u obzir), izraZavali su llglavnom zapadnoeuropski i poljski ko munisti. Donesem: odluke predvidale su sarno informacijsku, ali "u slueajll nuzde" i koordinacijskll ulogu Biroa.
VII. POSLJEDNJE GODINE STAIJINIZMA
i
. I
\
i
I II
osli;eratne represije u Sovjetskom Savezu nisu imale ka rakter cistki 1I vlastitim redovima, kako se to dogadalo tridesetih godina. Od 1948. godina situacija se promije nila iako je Staljinovo vodstvo bilo neupitno i nije se morao pribojavati konkurencije. lpak, neophodnim se smatralo stvaozracja ugrozenosti i time motivirane nuznosti odri canja i niskog zivotnog standarda. Naoruzavanje je dobivalo sve veti znacaj lIsporecino s jacanjem "hladnog rata". Posebice su snazne bile teinje za konstruiranjem vlastitog atomskog oruzja. To je uspjelo 1949. godine, a tek 1953. godine uspjelo se nadoknaditi novo zakasnjenje - proizvesli sovjetsku hidro gensku bombu. Nakon fijaska sovjetske hlokade Berlina pro vodene od \ipnja 1948. do sVihnja 1949. godine viSe nije dola zilo do izravnih sukoba 1I Europi. Na open atmosferu je ipak utjecao rat u udaljenoj Koreji koji je zapoceo 1950. godine na Staljinovu inicijativu. Drugi razlog ponovnog pOkretanja Cistki bilo je jaeanje frakcijskih sukoba u partiji s cHjem osiguranja povoljnog start nog polozaja za nasljecte nakon sve starijeg diktatora, koji je navrsio sedamdeset godina zivota. U tome se koristila njegova sumnjicavost, iii kako neki misle - manija proganjanja. Nakon nagle smrti Zdanova 1948. godine njegovi glavni S1\ medu ostalima i Nikolaj Voznesenjski, koji je vodio gospodarsku politiku, te drugi aktivisti tzv. lenjingradske grupe uhiceni su i pogubljeni. Time su se prije svega okori stili sekretar CK-a i vicepremijer Georgi; Maljenkov, koji je ielio zauzeti mjesto ispraznjeno smrcu Zdanova, te vicepre koji je rukovodio organima sigurnosti - Lavrentij Berija. U narednim godinama u Sovjetskom se Savezll razvijala anti semitska kampanja (iii kako je sluzbeno nazivana "borba protiv kozmopolita i cionista") - zapoceta bez ve1ike buke, ali postu
P
76
(;ODINE STAL.l1NIZMA
pno sve glasnija. ZeIjeIo se iskoristiti element antisemitizma da bi se mitsku zidovsku diverziju optuzilo odgovornom za sve neuspjehe, a posebno za nizak nivo zivota sirokih masa. Zidovi su trebali igrati istu ulogu koju su tridesetih godina igrali trocki sti - ulogu prikrivene neprijateljske agenture. Antisemitska kampanja svoj je vrhunac closegla 1952. godine kacla su izvrse ne smrtne kazne nad najistaknutijim preclstavnicima zidovske kulture u Sovjetskom Savezu, te 1953. kada je sluzbeno izdano priopcenje da je grupa vladinih lijecnika (tzv. urota kremaljskih lijecnika) otrovala partijske vode, medu ostalima Zdanova, te se spremala za daljnja ubojstva i vrebala na Slaljinov zivot. Antisemitizam je primjenjivan proizvoljno prema politiea rima zidovskog podrijetJa iii prema onima koji su bili II rod binskim vezama s takvim osobama. Osim toga, trebao je po moet da ill se ukloni s vlasti, a vjerojatno i cia se prema primijene metode uobicajene za "izdajnike" i "agente'. To je opcenito trebalo pomoCi u provodenju Cistke vodstva LJ si rokim razmjerima, a konacno pogoditi i one vode koji nisu imali veze sa zidovstvom. Akcije pokrenute 1948. godine otvorile su ponovno peto godisnje razdoblje krajnje centralizacije komunizma. Medutim, ovaj se put teziste nalazilo izvan Sovjetskog Saveza, 1I zemljama pod njegovom dominacijom. Prestalo se racunali oa vece uspjehe europske revolucije. Zapaclni su komunisti trebali igrati tek pomocnu ulOgll u "hlaclnom ratu", koji je u buducnosti mogao dovesti do oruzanog sukoba. Trebali su slabili sposobnost obrane europskih zemalja prema Sovjetskom Save:.~u i narusavati jedinstvo zapadnog saveza kojim sn dominirale Sjedinjene Americke Dd
(;ODINE STAI,)lNIZMA
77
Moskve i Beograda pojavljivale su se vee ocl 1945. godine, ali je jugoslavenska partija uvijek naglasavala 5vOjU privrienost Sovjetskom Savezu i spremnost cia slijedi njegove modele. , Pocetkom 1948. godine stanje se promijenilo zbog pokusaja sovjetskih savjetnika (zasigurno ne bez naputaka iz centrale) da se 111ijdaju 11 politicki zivot Jugoslavije. Odgovor jugoslavenske partije bilo je ogranicenje slobode cljelovanja savjetnika, na sto je Sovjetski Savez odmah oclgovorio vim povlacenjem. Sve se to dogadalo bez znanja javnosti, a bilo je praceno ostrim tajnim pismima iz Moskve. U njima su se nalazile svc brojnije politicke i ideoloske optuzhe iako je predmet sukoha bila zapravo jedino prekomjerna samostal nost Tita i njegove ekipe. U Iipnju 1948. godine sazvanaje sjednica Informbiroa u BukureSttJ, koja se trebala obracunati s jugoslavenskim voclst Yom. No, ono je odbilo doputovati na zasjedanje. Na zahtjev sovjetske delegacije jugoslavenski komunisti Sll jeclnoglasno osudeni, predbacivala im se - medu ostalim - poclloinost trockizmu i krsenje demokratskih pravila (kao cia su Dna bila postivana u drugim zemljama).50 U Moskvi se ocekivalo cia u tradicionalno proruskoj Jllgoslaviji komunisticka partija, viSe puta podvrgnuta staljinistickim Cistkama, koja se stalno pozi vala na primjer Sovjetskog Saveza, sama srusi rukovodstvo koje nije zasluzivalo Staljinovo povjerenje. NiSta se takvoga nije dogodilo. Stovise, sukob je postajao sve ostriji. }ugoslavenski komunisti postupno su se pribIizili zapactnim zemljama i, zahvaljujuCi gospodarskim vezama s njima, mogli Sll prezivjeti prekicl o<.lnos:l sa sovjetskim blokom. Ostale komllnisticke stranke sve su ih jace optuzivale za "titoiza111", izdaju, diverziju, fasizam i igranje uloge impe pomagaea 11 "hladnom ratu". Izolirani jugoslavenski komunisti poceJi su postupno na nekim podrucjima zivota napustati staljinisticki model k0111U nizma. Medutim, ni u ddavi ni u partiji nije uvedena demok ratska politicka praksa. Kada je jedan oct celnih voda Milovan Dilas poceo javno kritizirati monopartijski sustav te predlagati
r
78
~
,~
!"T'·
je'5f'ljM.r'f!MW!.t'=Mt'**Mi'.,. .t.wP'.~_
79
Promjene koje su se dogadale u sovjetskom bloku dobile !ill podrsku dijeJa stanovniStva, posebice inteIektuaIaca i 0111 ladine potaknutih probudenim snom 0 pcrspektivama urcdenja idealnoga svijeta. Komunisticke partije pridobivale su takoder podrsku onih koji S1l uz njihovll podrsku namjera vaH postiCi karijeru, iIi su - uplaseni represijama ratnih godi na i lImorni od rata i poslijeratne obnove zeJjeli osigurati barem miran zivot. U svim zemljama "l1arodne demokracije" 1948. godine po novno S1l pojacane represije. GoIemu veCinu progonjenih od strane aparata sigurnosti i pravosuda Cinili su Clanovi neko munistickih stranaka 1z vremcna prije rata, iIi pak i2 ratnog i poslijeratnog razdoblja, sudionici nekomunistickog oruzanog antifasistickog pokreta otpora, predstavnici intelektualnih sredina kriticki nastrojenih prema marksiz111u, sveccnstvo, te razvlasteni privatni vlasnici, a medu njima osobito seJjaci koji su se suprotstavljali koJektivizaciji. Hazmjeri represija bili su razliCiti u pojedinim zemljama, ali su u Madarskoj, (;ehoslo vackoj i Poljskoj represije (uhiCenja, pr1silni rad, preseljenje) obuhvatile stotine tisuCa ljudi. Od polovice 1948. godine - prema napucima iz Moskve pokrenute su Cistke u komunistickim partijama. Ti su do gadaji imali posebno dra111atieal1 tijek u Poljskoj jer je gene ralni sekretar partije Wladyslaw Gomulka neizravno ospora vao potpuno podredivanje Sovjctskom Savezu i oije tajio svoje primjedbe prem£l politickoj liniji koju je nametao Informbiro. prije "ujedinjenja" sa socijalistick0111 partijom u Jipnju 1948. godine kritizirao je k0111unisticku tradiciju meduratnog razdoblja zato sto je zanemarivala poljske nacionalne interc se, a pozitivno je ocjenjivao socijalisticku tradiciju u tome tanju. 51 Gomulkine sumnje izazivala je i forsirana kolektiviza cija poljoprivredc, a bk i kritika jugoslavenske partije. Vjerojatno se Gomulka nadao da ce u vodstvu svoje partijc naiCi oa siru podrSku i da ce nakon spajanja sa sOcijalistima ojaeati krilo koje je teiiJo samostalnosti. Zasigurno je ipak bio daJeko od simpatija za uvodenje demokratskih pravila u
uvodenje i oSiguranje pluralisticke demokracije, godine 1954. izbacen je iz partije, a godinu dana kasnije uhicen. Ipak, ogra nicene Sll krajnosti centralizma. Od 1950. godine decentralizi ranG je llpravljanje gospodarstvom, a upravljanje tvornicama povjereno je radniCkim savjetima. Kasnije SlI znatno poveeaoe ovlasti lokaloe samouprave. Ogranicena je takoc1er uloga cen tralizirane partije, koja je 1952. godine preimeoovana u Savez komllnista Jugoslavije. No, oijc ogranicena vodcea uloga Tita, je poziciju jaeao autoritet koji je dobio uspjdno se suprot stavljajuCi napadima iz Moskve. DrugaCije se pak razvijala situacija u ostalim zemljama "na rodne demokracije". Temeljito je promijenjena gospodarska politika. PozivajuCi se n;1 sovjetska iskustva, provedena je for sirana izgradnja teske industrije. Ona je bila uvelike povezaoa s militarizacijom proizvodnje jer se cjelokupan potencijal bloka zeljelo iskoristiti za eventualni budud globalni sukob. Informbiro je takoder naredio da se u svim zemljama bloka provede istiskivanje privatnog vlasniStva iz svih po drucja gospodarstva, a posebno da se pokrene kolektivizacija poljoprivrede. Ukoliko je naciooalizacija trgovine, sitne indu strije i obrta provedena relativno brzo, promjene u poljopri vredi iSle su bitno sporijc, a u nekim su zemljama - posebice u
Poljskoj - nailazile na odluean otpor se1jaka.
Vazno podrucje promjena koje su se nakon 1948. godine
dogadale u komunistickom bloku s ciJjem njegova prilagoda
vanja zahtjevima Sovjetskog Saveza, bilo je potpuno podredi
vanje znanosti, kulture i umjetnosti sluzbenoj doktrini. U
znanosti je zabranjeno predavanje iIi objavljivanje drugih
koncepcija osim "marksizma-Ienjinizma" (!,ito je u stvarnosti
oznacavalo ponavljanje teza prihvacenih u sovjetskoj znanosti
Hi njihovog odredivanja od strane domaCih ideologa).
Pobjedivala je primitivno shvacena klasna teorija, najcdce
povezana s idolopoklonstvenim odnosom prema ulozi Rusije
i ruske znanosti. LJ kulturi je obvezivao socrealizam, dok su
pravci moderne umjetnosti, koliko god 1Idaljeni od politike,
osudivani kao izraz kapitalisticke degeneracije.
~
"
GOOINE STAI,/lN1ZMA
POSI,IEDN}E GODINE STAi,IINIZMA
.
~
80
POSqEDN)E GODIN!! STAL)INIZMA
ticki zivot partije i ddave. Slahost baze poljskog komuni stickog pokn:ta postala je najbitniji uzrok njegova poraza. Poljski komunisticki politieari bili 511 svjesni da ne znace mnogo bez sovjetske podrskc. Gomulka je tako ostao osamljen, a nakon nekoliko mjeseci prisiljen na ostavkll u vodstvu partije. Kasnije je zatvoreo, a protiv njega se pripre malo slldenje. cistke u poljskoj partiji dotaknule SlI prlJe svcga one grupacije koje su sc nalazile 1I sllkobll s pobjednickom frakcijom 1I partiji novoga vode Boleslawa Bieruta iii one Sll se nalazile pod sumnjom zbog svoje ranije djelatnosti: predstavnike ilegalnog k0l1111oistickog pokreta U okupiranoj Poljskoj bliske GOl11ulki, te komunisticke emigrante kojl su se rata iii tijekom njega nasH na Zapadu, medu ostalima ve terane medunarodnih brigaela iz vremena spanjolskog gradanskog rata. Da se optuzbe protiv zatvorenih komunista ueine vjerodo stojl1ijim
PoSt.! EDNJE GODINE STAI..JIN1ZMA
81
usmjerene protiv onih voda koje je Moskva mogla sumnjici ti 7.:1 pokusaje samostalnosti u proslosti iii sadasnjosti. C:istke u pojedinim partijama bile su iskoristavane i za uklanjanje protivnika od strane sukobljenih partijskih frakcija. U Albaniji je II proljecc 1949. godine na smrt osuden ministar unutarnjih poslova Ko<;;:i Xoxe, blizak jugoslavenskim komu nistima, koji je istovremeno bio i glavni konkurent sefa par tije Envera Hoxhe. Drugi su politicari, osumnjiceni za titoi zam, zatvoreni. U Bugarskoj, gdje se vodila borba za umirtlceg Georgija Dimitrova, uklonjen je vicepremijer Traico Kostov pod optuzbom da je pristasa titoizma. Nakon smrti Dimitrova u srpnju 1949. godine Kostov je zatvoren, a nekoliko mjcseci kasnije, nakon neuspjelog insceniranog procesa (jer je optuzeni opozvao priznanje iznudeno tortu rama), oSlIden je na smrt zbog spijunaZe, veleizdaje i svih moguCih prijestu pa. Bolje je uspio inscenirani proces protiv madarskog mini stra vanjskih poslova (a prijc toga unutarnjih poslova) Uisz16 On je takoder s nckolicinom "suradnika" optuien za ti spijunazu i veleizdaju. je proces protekao bez pogresaka i osumnjicenik jc priznao krivnju po svim tockama optuzbe. 52 lako je Rajk ranijih godina imao kontaktc s komu nistima u susjednoj Jugoslaviji (za sto se moglo optuziti 5koro sve komunisticke politicarc), glavni razIog obracuna s njime bila je zelja cia se pojaea polozaj Rikosija kao sefa partije. Voda madarskih komunista provoelio je represije izuzetno velikih Medll zatvorenima i mllcenima nasao se i jedan drugi bivsi minista1' unutarnjih poslova Janos Kadar, ali ie on na tajnom sudenju uspio spasiti zivot. I u C:ehoslovackoj je dosl0 do javnih i tajnih procesa protiv velike skllpine kOl11unistickih politieara. Pri tome su se isprc razlieiti motivi i frakcije. Sef partije Klement Gottwald vjerojatno je takoder ispllnjavao pristigle iz Moskvc kaela je dao zatvoriti najistaknlltije preelstavnike cdkog i slovackog komunistiCkog pokreta otpora iz vremena rata jer je to varalo nepovjerenju koje je prema kategoriji
HZ
POSIJEDNjE GODINE STALJINIZMA
G()()INE STA[JINLlM,\
Izrazito frakcijski karakter imali su obracuni mechl ko munistickim voc1ama u Rumunjskoj. U veljaCi 1948. sef parGheorghe Gbeorghiu-Dej uspio je ukloniti opasnog konkurenta, vodu kOl11unistickog pokreta orpora iz vremcna rata, a kasnijc ministra pravde Lucrefill Patra;,;canu, koji je oplUzen za titoizam i 1954. godine - kada se II Moskvi vee na zirao politicki preokrct - pogubljen. (iodine 1952. l\ zanostl borbe protiv "cionizma" i "kozmopolitizma" YOGa rumunj skih k0l1111nista uspio se rijesiti svojih clrugih konkurenata: ministra vanjskih poslova Ane PankeI' i vicepremijera Vasilea Lucc. Nedostajalo je ipak vremena cia se te stvari dovrse sudenjem. Moze se naiCi na razlicite ocjenc !ito se tice stupnja auto 110mijc komunistickih rukovodstava u pojedinim zemljama i stupnja njihove ovisnosti 0 direktivama iz Moskve. Mnogo ukazuje na to da Sll sve vaznije odlllke zahtijevalc barem prihvaeal1je l\ Moskvi. Ingerencija pak sovjetskih savjetnika u vojsci i organima sigurnosti hila je stalni element politicke prakse. '5f Druga je stvar da su neka partijska vodstva pokazi vala inicijativu i posebnll revnost II prenosenjll sovjetskih mo deb u svojc zemlje, dok su druga provodila samo 0110 sto se ocl njih ocekivalo i trazilo. Liniji "hladnog rata" podredile Sll se i europske komuni stiCke partije koje Sll djelovale izvall zone dominacije Sovjetskog Saveza. I pak, opcenito uzevsi u obzir - osim u i Francllskoj to je oznacavalo njihovo slabljenje. Komunisti su igrali znacajnu ulOgll II poIitickom zivotu Finske, u odredenoj mjeri i u skandinavskim zcmljama te iako izvan zakona - u Spanjolskoj i Grckoj. K0111unisti su, osim podrske "genijalnom VOGi Staljinu" i "dol11ovini proletarijata Sovjetskom Savezu", svugdje naglasa vali svoje protivljenje imperijalistickoj ckspanziji Sjedinjenih Drzava i obnovi europskog kapitalizma. Na cein0111 mjestll isticala se potreba oClIvanja mira koji su ugrozavali Amerikanci pripremama za l1uklearni rat i obnovom nje mackog militarizma. Zapadnoeuropski ie komunizam na po
ticara gajio Staljin. Mcdu onima koji su obuhvaceni represija ma, nasli su sc i jcdan od voda slovackog ustanka iz 1944. go dine - Gustav Husak, te jedan od voda praskog lIstanka gociine, prije uhicenja Clan predsjcdnistva CK-a partije Josef Smrkovsk}!. Staljin jc i111<10 pravo nevjerovati ni bivsem mini stru vanjskih poslova Vladimiru ClementislI, osuCienol11 na smrt jer ~e u njegovoj biografiji nasla neizbrisiva mrlja - kritika pakta Ribbentrop-Molotov iz 1939. godine. Mnogi zatvorenici i osudenici u Cehoslovackoj bili su vjer ni izvrsitclji naredaba iz Moskve i nel11
-i\
~
~&
\~~
w
'b
<
m=
WI
_8,,1,_
83
I
I
S ..
•
84
POSlJEDNJE (;ODlNE STAIJINIZMA
seban l1a611 povezivao servilnost prema politici Moskve (ukljucujuCi suglasnost za sve antijugoslavensku i anti semitsku kampanju itd.) s koristenjem antiamerickog i an tinjemackog nacionalizma. "Pokret obrane mira" se razvijati nakon in godine u tdektualaca koii ie odrzan u kolovozu pred i istocnoeu1'opske) znanosti i kongres se pretvorio u stalnu meau SU upravljali komunisti preko di skretnog posredovanja Svjetskog vijeea mira (osnovanog 1950.), sastavljenog uglavnom od intelektualaca. "B1'anitelji mira" imali su snazan utjecaj na javnost, posebice preko kri like americke politike te apela: za uvoaenja zabrane koriStenja nuklearnog oruzja (1950.), za sklapanje mira jzmedu velesila (1951.) te za zavrsetak rata u Koreji i potpisivanje mirovnog ugovora s Njemack0111 (1952.). Francuskj i talijanski komllnisti sacuvali su snaian 11a stanovniStvo svojih zemalja s obzirol11 na ulogu koju su odigrali tijekol11 rata, izgradnju masovniil partija te pod1'eoe nih radnickih sindikata. U Francuskoj je, pored cesto nog antiamerickog i antinjemackog raspoloienja, u munistima iSlo i nezadovoljstvo izazvano u Indokini i tamosniim oorazi111a. U komunisti su Cinili alternativu sporednu u
Opcenito, u komunistickim partijama izvan sovjetske zone nisu provoc1ene cistke slicne onima jz tridesetih go dina. Prije svega, bila je to posljedica vee postignutog stanja potpune discipline kako rukovodstava prema Moskvi, tako i clanstva prema rukovodstvu. Sve sumnje u racon ispravnosti sovjetske politike ili vlastitog partijskog vodstva bile su kaznjene iskljucenje1l1 iz partije. Slicna je sudbina zadesila i jednog od najpoznatijiil k01l1unistickiil voaa u Francuskoj
POSljEDNJE GODINE STAL]INII:MA
8'5
liniju se usudio kri tizirati revolucionarnu. zivota CiniIo se kako niSta ne navjescuje nadolazeee potrese. Voaa je lIzivao u svojoj slavi objavljujllCi koji su trebaB oznaeavati pocetak nove epohe II lingvi stid (1950.) i ekonomiji (1952.).55 eijeJi meaunarodni komu nisti<:ki pokret slavio je 1952. sazivanje prvog kongresa sovjet ske partije nakon trinaest godina. Nije se obracalo p1'evii5e po zo1'nosti na intonaciju Staljinova kongresnog govora, dosta pomirljivll prema Zapadu, sto je moglo svjedoCiti 0 tome da je diktator svjestan poraza koji Sll komunisti dotad dozivjeli II "hladnom ratu".
$IiIi
PRVA KRIZi\
VIII. PRVA KRlZA
Krllze ana5 . od lijecnicke po sti na temu suradniei pribojavali da mod ier SlI se ce postati zrtve nove zna se hoce Ii se ikada pojaviti. Sigurno jt. mectutim cia se iako su smrt diktatora i njegov sprovod bili praceni velikom zalosclI, II Moskvi odmah prisrupi!o akeijama kOjt. su za cilj imale odredivanje pravila podjele i vrsenja vlasti. SlIkladno vol;i pokojnika na celno je mjesto kao premijer closao Maljenkov, ali je osloboden funkcije sekretara partije u kojoj je dotad bio prakticki druga osoba nakon Staljina. BlIdud Lia Sll svi bili svjesni toga cia ee izbor novog general nog sekretara partije oznaciti tko ee bili pokojnikov na sljednik, tome se nije pristupilo. Kao jedini clan najuzeg partijskog vodstva desetoclanog predsjcdnistva CK-a - sek retar je nadaJje ostao Nikita Bruscov. Ostali Clanovi medu Berija, zauzimao duznosti. Osim preuzeo rninistarstvo
D
Svi clanovi najuieg rllkovodstva hili su svjesni cia unll i medunarodna situacija Sovjetskog Saveza i sovjetskog bloka zahtijeva temeljite promjene politicke linije. Metodama koje su dotad primjenjivane, krajnjom eentralizaeijom i re presivnoscu, povezanima s rastllcom miLitarizacijom gospo clarstva nije se uspjela zadriati razina zivotnog standarda sta novnistva niti tehnicki razvoj koji bi omoguCavao pretvaranje "hladnog rata" u globalni orllZani sukob koji bi davao nade 1I pobjedll. Morale su se traziti rezerve koje bi s jedne strane sprijecile izbijanje nezadovo!jstva gladujuceg stanovnistva, s
87
strane prenijele hi "hladni rat" na poljc clugorocne bez rizika izbijanja nuklearnog sukoha. Za spremnost na veee promjene politicke linijc vcd je znacaj ipak imala zelja partijskog i drZavnog aparata (pocevsi ocl voclstva parrije i drzave) da scbi osigura osohnu ncdo(\irlji yost, llgrozenu u vrijeme Staljina, da dobije svojcvrsnu komll nisticku "velikll povelju sloboda". Ta je zelja odredila prvu ertu sukoba 11 sovjetskoj eliti. Zahtijevala je ogranicenje uloge sluzbi SigllrI10sti okupljenih u ministarstvu unutarnjih poslov;l pod kontrolom Berije. Nije bilo dovoljno cia jc Berija izjavio kako daje podrsku zavrsetku posljednje cistkc za zivota. Sovjetsko vodstvo javno je povuklo kremaljskih lijecnika" i zallstavi\o antisemitsku U J)ot\)lInoj tainosti oformljena je ot\ svih ostalih clanova vodstva. On je uhvaeen na drsci nekolicine visill ofieira CK-a u srpnju 1953. godine. S7 Odmah je llhiCena grllpa slllzbenika organa sigurnosti. Svi Sll oni zajedno sa sefom pogllbljeni nakon tajnih sullenja (sam Beri;a na vodno je zavrsio zivot u prosinCll iste godinc). Bio jt. to po krvavi obracun unlltar sovjetske elite vlasti. Sll ostali vode tada donijdi odlukll da lInlltarpar sukobi ubuduce neee dovoditi do uhieenja, a jos manje do lisavanja zivota onih koji izgube bitku. Nakon ukianjanja Berije II partijskom se vodstvu po('eia formirati nova hijerarhija. Na (,elno se mjesto izdigao llrllscov, glavni organizator urote protiv Berije. U rujl111 1953. godinc kao prvi sekretar on je postao najvaznija osoba 1I par tiji, ali jt. jednako znaeajnu pozieijn sacuvao i prt.mijer Maljenkov kao prva osoba 1I drZavi. lako Sll ga partned i lljedno konkurenti olako sIwacali kao primitivnog "aparatcika", Hrllscov je pokazao golemu dinamiku i spret nost u igrama za vlast. U
,.....- 88
PRVA KRIZA
bavio Cistkama kOje su pogodile milijune ljudi (ranije Cistke ni nisu bile povezane s aktivl10stima 13erije), vee primjenom te rora 1I odnosu na partijski kadar i pokusajima podredivanja cijelog komunistiCkog sustava organima sigurnosti. Drugi koji se pojavio jOs za Berijina zivota, bio je "kult licno sti". Taj se pojam odnosio na Staljina, ali nije bilo jasno sto mll se zapravo preclbacuje osim cia je oko sebe stvorio ozracje nepogresivosti, da nije clopustao kritiku svoga djelovanja te za sto je optuzen kasnije da je dopustio pojavll "berijovstine". Postupno se samom Staljinu poceIa pripisivati odgovor nost za lICinjene "zloupotrebe" iako su mll nadalje priznavane zasluge kao tvorcll veliCine Sovjetskog Saveza i kao nepo gresivom strategu u unutarnjoj (obracun s trockizmom i buharinovstinom, industrijalizacija i kolektivizacija) i medu narodnoj politici (suprotstavljanje fasizmu, vrhovno za povjedniStvo tijekom rata, stvaranje komunistickog bloka). Razmjeri predvidenih reformi nisu bili jasno odredeni. lako su ovlasti sluzbi sigurnosti u praksi, a djelomicno i for maIno, ogranicene, nije se zurilo s otpustanjem zrtava Cistki iz zatvora. Pribojavalo se utjecaja koji bi na raspolozenje u drustvu imala brza pojava na slobodi stotina tisuCa, ako ne i milijuna Ijudi koji hi prieali 0 neosnovanim optuzbama i uhieenjima, torturama tijekom istraga, mucenju i masovnom genocidu 11 "arhipelagu Gulag". Tek pod utjecajem krvavo gusenih pobuna u Iogorima, koje su se ponavljale od ljeta 1953. godine, izdani Sll dekreti 0 amnestiji za pojecline kate gorije zatvorenika. U pravilu se otpustene iz logora upuCivalo u mjesta uclaljena od srediSta drZave, zabranjivalo im se kre tanje izvan tih mjesta i podvrgavalo administrativnom nadzo ru. Drugo podrucje djelovanja odnosilo se na gospodarslvo. Tn je, medutim, dolazilo do odredenih razmimoilazenja u sta , vovima izmedu Hruscova i Maljenkova, premda je daljnji raz
vitak dogadaja pokazao da je to bilo povezano viSe s borbom
za vlast nego stvarnim razlikama u miSljenju. Hruscov je
stavljao naglasak na potrebu razvitka poljoprivrede. Suglasio
PRVA KRIZA
89
se s Maljenkovim da valja smanjiti eksploataciju kolhoza i (usprkos sumnjama Maljenkova) forsirao je 1954. godine plan kultiviranja golemih stepskih prostranstava u azijskom dijelu drzave, posebno u Kazahstanu. Maljenkov je pak osporavao Staljinovu tezu 0 prioritetll izgradnje teske indllstrije (u stvarnosti industrije kOja je iz ravno iii neizravno sluzila naoruzavanju) i tdio je brzom poveeanju industrijske proizvodnje za potrebe stanovniStva. Na taj se nacin nasao u sukobu s veCinom Clanova rukovod stva koji su zaddavanje tempa naoruZavanja smatrali uvje tom ocuvanja pozicije Sovjetskog Saveza kao velesile. Hruscov je to vjeSto iskoristio za kritiku Maljenkova, a u veljaci 1955. za njegovo rllsenje. Funkciju premijera preuzeo je znatno konzervativniji ali i znatno slabiji Bulganjin. ad tada je vee bilo jasoo da je prvi sekretar partije postao neu pitni voda Sovjetskog Saveza. Obaranje Maljenkova zasluzuje pozornost iz dva razloga. Kao prvo, Hruscov je tragom svoga svrgnlltog konkurcnta uskoro poceo naglasavati potrebu izlaska u susret po trosackim potrebama stanovnistva. S druge strane, suprotno dotadasnjem obieaju, uklonjeni i kritizirani Maljenkov ostao je na slobocli, a cak je l1adalje ostao ci;lnom prcdsjcdniStva CK-a i vicepremijerom. StoviSe, Hruscov je morao voditi racu na da ce veeina preostalih Clanova rukovodstva tditi ogra njegove vlasti. ad 1953. sovjetsko vodstvo nastojat ce lIvesti nove ele mente 1I medunarodnu politiku. Beriji se pripisujll pokllsaji pokretanja fleksibilnijih akcija 1I vezi s njemackim pitanje sto je trebalo doprinijeti izbijanju ustanka u DDR-u u lipnju 1953. godine. 58 0 tome ustanku bit ce jos govora. Na jos uzarenijem mjestll, U Koreji u kojoj je vee tri godine trajao gradaoski rat (u taj se rat Sovjctski Savez angazirao gospodar ski i nije stedio pomoe saljuCi vojne instruktore) - u travnju iste godine pokrenuti su pregovori, a u srpnju je potpisano primirje. Vee 1953. godine obnovljeni Sll i diplomatski odno si s Jugoslavijom.
~
90
PRVA KlUZA
U sukobu s Maljenkovom, koji je bio signal zelje za po pllstanjem u "hladnom ram", Hruscov je vise igrao ulogu nje govog nastavljaca. U trenulku kada se rije.Sio konkurenta, s:tm je zauzeo njegova stajaliSta. U svibnjll 1955. godine Sovjetski je Savez potpisao, pored zapadnih vdesila, mirovni llgovor S Austrijo111 i poceo je povlaCiti svoje snage iz rane zone 1I (oj zemlji. U Jipnju iste godine Bruscov i Bulganjin susreIi su se s Titom u Beogradu, odustali od optuzbi za izdaju socijalizma i - usprkos odredenoj slIzdrzanosti 1I formulacijama priznali jugoslavensko pravo u dotadasnjem sukolm. U srpnju je Bulganjin u Zenevi raz govarao sa sefovima zapacinih velesila. Usprkos svemu, nije 111no1,4o toga nagovjditavalo cia se pri hlihYa tako veliki zaokret u medunarodnoj politici komuniz ma kakav je postao XX. kongres Komunisticke partije SSSR-a, sazvan za veljacu ] 956. godine. Doduse, vee je bila provedena nekih komunista otpustenih iz logora (drugi su rehabiIitirani posmnno), ali se to zbivalo bez velike buke. U referatu koji je iznio lla javlloj sjednici XX. kongresa, a potom ga j objavio, Hrusi:ov ie ostrije nego dotad kritizir;to Staljina i njegovu vladavinll, pozivajuCi se na Lenjinova nace la. U raspravi su ga podrzali neki govornici, a posebno vice premijer Anastas Mikojan, clan najuZeg vocistva GrOl11 jc udario rek tijekom tajne sjednice kongresa kada je prvi sekretar 11 SV0111 izvjdtaju optuzio Staljina da je tiiekom tridesetib godina i nakon rata ubijao partijske kadrove da bi svojll vlast,59 Iako je Bruscov nada1ie koristio "kult licnosti", u nj je smjestio i opisana zlodjela. Nije do kraja jasno koje su bile lIruscovljeve intencije. U svojoj osudi Staljina skoro uopee nije izasao izvan zlocina poCinjenih nad kOOlunistill1a. Zaobisao je pri tome trockiste i hllharinovce, tako donekIe ispravnost optuzbi protiv njih. Samo je kratko spomcnuo narode progonjene za navodnu kola\)o raciju potkraj Drugog svjetskog rata i represije protiv Ukrajinaca koji su hili previSe brojni da hi ih mogla zadesiti slicna kolektivna sudhina. Tajni je referat nakon toga predan
91
PRVA KIUZA
1l1::>KUIl
institucijam
i aktiv, a potom i obicni Clanovi partije. Hruscov je obraclin sa staljinizmom (nota bene nije kori
stio taj pojam) tretirao kao instmment u horbi protiv svojih partijskih konkurenata koji su tdili nastavljanju konzervativ nije politike u unutarnjoj i vanjskoj politici. Nastojao je renuti partijske mase u samom Sovjetskom Savezu da hi dobio komunistickih elita u driavama sovjetskog bloka. Njegovo vlastito politicko iskustvo vodilo je do zakljucka da ce partijski kadrovi i mase dopustiti da se njima lIpravlja, a sta novniStvo Sovjetskog Saveza, nakon viSc od cetrdeset ratova, revolucija i Cistki, neee iskazivati spontanu ak tivnost opasnu za komunisticki sllstav. Ta je iskustva Hrllscov prenosio i na zemlje sovjetskog bloka. Komunisticki sllstav je u njima grac1en tek jedanaest godina, a u obliku slicnom sovjetskom ll10delu funkcionirao je samo nekoliko godina. Represije nisu bile toliko dugotrajne da bi oblikovale svijest cijelog narastaja. [male su doduse ve like razmjere, ali Cak se ni s tog glediSta nisu mjeriti s Cistkama u domovini komunizma. Neke od zemalja bloka imale Stl politicke, pravne, gospodarske i kulturne tradicije razlicite od onih u Sovjetskom Savezu. Napokoo, niSll bile bez naeajne ni nacionalne emocije koje Sll vladajuCi komunisti i sovjetski patroni tako cesto zanemarivali prethodnih godina. Nakoo XX. kongresa donijeta je odluka 0 raspustanju Informbiroa, komproll1itiranog borbom protiv "titoizma". U Moskvi se nastojalo stvoriti nove okvire odnosa u sovjetskom bloku koji bi omogueili zamjenu izdavanja naredbi usuglasa vanjem odluka u odgovarajuCim zajednickim institucijama, ali su 1956. godine te akcije bile tek u pocetnom staciiju. Dodllse, vee oci 1949. godine postojao je Savjet za uzajamnu ekonom sku pomoc (SEV, popularno Comecon), koji je okuplj;to cijeli komuoisticki bIok, ali je on tek od godine poka zivati znakove zivota u prvim projektima ogranicene koordi nacije namjera. Godine 1955. OSl1ovana je nova institllcija kOja
~
92
PRVA KRI7.A
je imala mnogo veec znaccnjc: vojni i politicki Varsavski ugo vor. Kako II SEV-u, tako i u Varsavskom ugovoru dominirao je SSSR. Signali koji Sll se odnosili na opastlosti !ito ih d0110si sovjet ska "destaljinizacija" u europskim komunistickim driavam
PRVA KRIZA
liCitih privilegija koje su Sovjetski Savez i druge driave sovjet skog bloka osiguraie "izlogu" komunizma. u Demokratskoj Republici Njemackoj bili su ZDak razlicitosti situacije u dr:i.avama "narodne demok racije" od situ
r PHVA KI{]ZA
opcenito gledano, u Moskvi je bila utjece na personalne promjel1e u bloka. Za Hruscova je bilo dovoljno da ga poput Gheorghiu-Deja u Rumunjskoj, Hoxhe u Albaniji iii Gottwaldova (koji je umro) nasljednika Antonina Novotnyja u C:ehoslovackoj, slusaju i nastoje voditi f1eksibilniju gospodar sku politiku, dok su odgovornost za grdke iz proslosti pripi sivali svojim zivuCim iii pogubljenim konkurentima. U 13ugarskoj je dotadasnji sef partije Vilko Cervenkov, iako od protiv Kostova, morao ustupiti mjesto tek nakoo moskovskog XX. kOI1 bio razvitak dogadaja u 13oljskoj.
p
represija i umjerenije akcije u pravcu vrede nego u drugim komuoistickim sjeeanju ostala brutalna pacifikacija zemlje odmah nakon rata. Veliko znacenjt: ima1e su represije protiv Katolicke crl(Ve, koje su svoj vrhunac dosegle 1953. godine uhieenjem primasa Poljske nadbiskupa (a kasnijt: kardinala) Stefana Wy szy65kog. Dodatno je na raspolozenje stanovniStva lltjecala duboka povijesna ukorijenjenost antiruskih emocija. Partijsko vodstvo Cinilo je i5prva ustupke korak po korak. Uskoro se naslo pod pritiskom dviju frakcija koje su na raz licite nacine zeJjele izaCi iz krize. Prva je bila povezana s inte lektualnim zagovarala obracun sa staljinistickom proSlOSC:ll i uvodenje elemenata unutarpartijske demokracije (iako je bila dalcko od ideja slobode za nekomuniste). .los su dalje iSle neke partijske inte1ektualne grupe koje, prema primjeru )ugoslavije, ne samo da su trazile povecanje samo stalnosti U odnosu na Moskvu, nego i uvodenje - prema sIavenskom uzoru radnicke samouprave u poduzeca. Druga je frakcija udarila u egalitarne tonove, antiintelk tualne a cesto i antisemitske, ali nije prediagala bilo kakve hitnc promjene u funkcioniranju sustava. Ogradivala se od zlocina staljinizma, a odgovornost za njih prebacivala je na uze rukovodstvo i pripisivala ga zidovskom podrijetJu sluzbe
PRVA KRIZA
95
nika partijskog aparata i funkcionara SlllZhi sigurllosti, koji se s interesOI11 naroda. Tada se po prvi put II je dominirao Sovjctski Savez pojavila komunizma s nacionalizmom, ticao odnosa prema Moskvi - nadalje po
s malom grupom suradnika, proganjanih kao i on u nom razdoblju. Postupno su obje grupacije da je 011 kao zrtva staljinizl11:l u sirokim masama dobio veliku popularnost. lpak, dugo se nisu odlucile da s njime stupe u kontakt, bojeCi se njegova autokratskog nacina vladanja, poz natog iz poslijcratnog razdoblja, te njegove nesklonosti onim:t koji su ga izclali u teSkom trenlltku. Dogadaji su se ubrzali nakon moskovskog XX. kongresa. Tome je doprinijela nagla s111rt sefa partije Bieruta, koji se raz bolio i nije se vratio iz Moskvc . .los veCi znacaj imala je odluka o davaniu Hruscovlieva tainoQ: referata U »0lj5kom prijevodu U stvarnosti se tekst sirio bez kontroJe te je u dos:lo u ruke Ijudi koji nisu bili clanovi partije, a _ skih posrednika dospio jc u ruke inoze11lnih novinara i tako do javnosti cijeloga svijeta. Mnogo svjedo(-i 0 tome da se to dogoclilo u suglasju 5 voljom Hruscova, koji je igrom sudbine boravio u Varsavi ndto prije nego sto je poljsko vodstvo do nijelo oclluku 0 tiskanju teksta. Sovjetski voda - napadan od strane svojih konkurenata trcbao je popularizaciju optuzbi staljinizma i podrsku komunistickih partija unllta1' blob i na Zapadu. 61 U Poljskoj je mnogo dramaticnije nego u SSSR-u procitan referata. KOl11ul1istiCki aparat, a poscbno organi sigur nosti nasH su se u stanju opustenosti. Raslo je opec nezado je u Jipnju rezultiralo radniCkim ustankom u Poznanju. lako su sluzbe sigurnosti bile besf}omocne je krvavo ugusen tlZ predstave kao neprijatdjska
i PRYA KRIZA
PRY/\' KRI7.A
97
(
•
, :;'%, Ie
~' ~
~
I
~ ~: ii
l
kontrole nad BojeCi se nemira veCib razmjera, Oi)Je su razum s Gonmlkom. On je - nakon odredenih uz frakciju koja je zagovarala potrehu obracuna sa mom i demokratizaciju partijskog zivota, te - usporedno sa zaostravanjem situacije - naglasavala potrebu samostalnosti u odnosu na Moskvu. ZabvaljujuCi isticanju Gomutke, poljski su komunisti uspje Ii obuzdati masovni pokret koji je izmic;to kontroli. U listopa du ]956. godine izvrsili su promjene u partijskom vodstVlI, osudili staljinizam i najavili 110VU poliliku, samostalniju U od nosu na Sovjetski Savez i manje represivnu prema stanovniSt VlJ. Odrekli su se takoder orisilne kolektivizaciie. a uskoro do veli i do sporazuma s KatoIickom crkvom. GOll1utka je postao prvi sekretar partije, a u l1ajllZe vodstvo usIi su, osim politickih prijatelja, i predstavnici Sovjetsko je vodstvo bilo zbunjeno. Iz garnizona Crvene ar
mije u Poljskoj prema glavl10111 gradlJ krenule su jeclinice,
poljsku se pak vojsku zeljelo pridobiti za slIradnju. Ipak, veCi
na poljskih oruz
stva. U VarsavlJ Sll stigli sovjetski vode s Hrllscovom na Celli,
ali Sll nakon dramaticnih razgovora pristaIi prihvatiti stanje st
u vojarne. Gomlltka je uspio lIvjeriti
da ce oddati komunisticki sustav u Poljskoj
Saveza i cijelog sovjet-
gini. Na vijest 0 uspjesnim promjenama u Poljskoj 23. listopada 1956. godine doslo je clo velikih demonstracija u BudimpeSti. sluzbi sigurnosti plIcate SlI na demonstrante, a de ustanak stanovniStva. Tek je
_i
~
Drugacije su tekli dogadaji u Madarskoj.62 Nakon XX. kon gresa partijsko vodstvo na celu s R::ikosijem bilo je pocl sve jacim pritiskom, koji su slicno kao i u Poljskoj - vrsile prije svega partijske intelektualne grupacije. Rakosi je pristao na rehabilitaciju komunistickih zrtava represija, medu ostalima Rajka, a u srpl1ju je morao dati ostavku na funkcijll seta partije. Zamijenio ga je jedan od njegovih najblizih suradnika Ern() Ger~. U vodstvu partije nedostajala je grupa koja bi kao sto je to bilo u Poljskoj znala obuzdati sve jaci pokret i voditi gao Nagy, koji je uzivao najveCi
.
nekolicina retar su bile stacionirane u nastupiti na radiju. Prihvatio je suodgovornost za tervenciju i pozvao ustanike na kapitulaciju. Borbe 11 Budimpdti ponovno Stl izbile 25. listopada kada su snage sigurnosti pucale na nove demonstrante. Ovaj put sukobi SU obuhvatili cijelu zemlju. Nastajali su radnicki savje ti koji su nastojali zamijeniti razbijenu upravu. Partija je bila II raslliu. Nije pomoglo ni uklanjanje Geroa i postavljanje bivseg zatvorenika staljinizma Janosa K;idara na njegovo mjesto, niti i istovremeno osnivanje njezinog na nije obuzclala ni 110V{) stvorena munisticki Najzapaljiviji element sovjetskih snaga u BudimpeSti. Mosk-va je nosenjem novih odluka. Dana 30. listopada izdano je priopcenje 0 povlacenju vojske. Bio je to ipak sarno manevar koji je imao za cilj smirivanje Madara i medunarodne javnosti. Sljedece noCi granicu su prdle znatno jace sovjetske vojne je elinice. Na vijest 0 tome Nab']' je objavio istupanje Mac1arske iz Varsavskog ugovora. Prema nekima, upravo je to hio ocl lucujuCi razlog cia se u Mosk-vi konacno donese odluke 0 pa cifikaciji revolucije, ali viSe stvari ipak govori u prilog da bi do nje closlo i bez obzira na tu odluku. Dva clana kasnije iz Buclimpeste je nestalo nekoliko komll nistickih ministara i clrugih( visokih funkcionara, a 4. stude nog sovjetska je vojska pokrenula veliku intervenciju. Obtr~Tljena je 0 formiranju "revolucionarne radnicko selJ
9R
PRVA K1UZA
PRVA KR!ZA
venom nesklonoSCll, a njihovim su tragom posle takoder fran cllska i ueke manje partije, Cija je egzistencija ovisila 0 sovjet skoj nego !ito se ta diskusija stvarno zahuktala, u Madarskoj je dosl0 do borbi. Komunisticka vodstva u zapadnim zemljama prihvatila su sovjetsku intervenciju "u obrani socijalizma" jedni s odusevljenjem, drugi - primjerice u Italiji - s boli, kao neiz nuznost i manje zlo. Drugacije Sll reagirale intelektllalne sredine dotad povezane s k01ll11niz1ll0m. U neki1ll su zemljama one Cinile temelj manjih panija i tamo je k01ll11nizam prestao igrati bilo kakvu ulogu nakon 1956. godine. U Francllskoj, iii Austriji baza komuniz1lla bila je pa je komunisticki pok ret mogao prdivjeti taj potres, ali je vidljivo oslabio. Na poseban su naCin dogadaje 1956. godine dozivjeli goslavenski komunisti. "Destaljinizaciju" su prihvatili s odo bravanjem, kao potvrdu teza su sami iznosili. Sa simpa tijama su pratili teinje za reformom komunizma u Poljskoj j Madarskoj, posebice zbog toga !ito su se neke grupacije u tim zemljama pozivale na jugoslavenska iskustva radniCkog sa moupravljanja i decentralizacije. No, kada je u Madarskoj iz bila revolucija, u Beograciu je prevladao strah za vlastitu sud binu. Na tajnom sastanku s Hrllscovom, koji je prethodio in tervenciji, Tito jt! je prihvatio, iako svoju podrskll nije i.e/io javno ohjaviti. 64 Do stanovite napetosti izmedu Beograda i Mosk'Ve doslo je kada su llsprkos sovjetskim jamstvima i njegovi suradnici uhiceni nakon !ito su napllstili skloniste u jl1gos1avenskom veleposlanstvu. Madarska revolucija i njezino krvavo gusenje zatvorili Sll prve krize komunizma kOja je zapocela Staljinovom smrcu. U sovjetskom VOdStvll donesena je odluka da treba izbjegavati vece promjene i teii ti stabilizaciji. ] z poljskih i madarskih doga<.taja, iako su njihove posljedice bile razlicite, iZvllceni su zakljucci. U svakom sluCaju, komunisticki sustav u drZavama sovjetskog bloka pokazao se znatno manje stabilnim nego u Sovjetskom Savezu. To se ubuduce moral0 uzimati u obzir.
je s grupom suradnika potrazio skloniste u jugoslaven skoj ambasadi, a nakon njezina napustanja - iako je imao stva sigurnosti ubiCen je. Drugi komunisticki politieari ne poslusni prema Moskvi odmah Sll uhiceni iii Sll se skrivali i nastojali pohjeCl iz zemlje. U Madarskoj su se borbe vodile jos neko/iko tjedana. Ukupno je palo nekoliko tisuca zrtava, ti slice su uhicene (neki od njih kasnije su strijeljani) iii u internaciju u Sovjetski Savez. "Destaljinizacija" i obracun s madarskom revolucijom pokazali su se udarcem koji je potresao komunisticke pokre te u europskim zemljama izvan zone sovjetske Vee prve vijesti 0 "kultu licnosti" i "berijovstini" izazvale su uz nemirenje u zapadnim partijama, a posebno u njima bUskim intelektualnim krugovima. Znacaj "pogrcsaka i nastojao se minimalizirati. Situacija se promijenila nakon XX. kongresa. Vode inozemnih deJegacija dobili su tekst tajnog Hruscovljeva referata. Kada je rcferat objavljen II zapadnom neke partije aluzijama Sll priznavalc njegovll vjcrodo stojnost, dok Sll druge (najodlllcnije je II tome bilo vodstvo francuskib komllnista) optuzivale imperijalistickc obavjeStaj 11e sluzbe za krivotvorenje i diverziju. Je(/illO su se talijanski komunisti na celli s ua stojali suoCiti sa situacijom. Nisu skrivali svoju prenerazenost zlocinima, za koje navo(\no prije nisu znali, niti kriticizam U odnosll na Hruscovljev tekst, u kojem je prema ujima nedostajaia analiza uzroka te tragcdije. U lipnju 1956. godine Togliatti je u dllgackom intervjuu s Jedne strane branio Staljina koji ie, doduse, grijdio, ali je bio veliki voda komunizma, s druge je pak strane trazio da se ispitaju temelji komunistickog sistema da bi se prona!ili izvori deformacija da ih se ublldllce sprijeci.63 Najsire je ipak odjeknllo zahtjev da se promijene pravila funkcioniranja medllnarodnog komunistickog pokreta, da se prizna pravo pojedinih partija na samostalnost i da se odllsta ne od njihova podredivanja Moskvi. BUa je to koncepcija centrizma na koill Sll sovjetski komunisti odgovorili s neskri-
~
~
j
!
l
t
99
1
o!
KOMUNIZAM HRUSC:OYLJEVA RAZDOBIJA
IX. KOMUNIZAM HRUSCOVLJEVA RAZDOBLJA
ruscov je na neki nacin dozivio poraz provodeCi "de staljinizaciju". Napravio je pomutnjll U sovjetskom bloku i oslabio komunisticki pokret u zapadnoeuro pskim zemljama. Njegovi su se konkurenti osjeeali ugroz.eni "destaljinizacijom" i ne bez razloga smatrali su da je ona usmjerena viSe protiv n;ih samih nego protiv sjene mrtvog diktatora. Molotov, Maljenkov, Kaganovic i Vorosilov za Staljinova zivota zauzimali su znatno eksponiranije poloZaje nego Hruscov, iako se i njemll moglo pripisati sudjelovanje II mnogim tada poCinjenim zloCinima. U svakom slucajll, u razdoblju od 1956. do 1957. doslo je do zaostravanja unutarpar tijskih sukoba. U igri viSe nisu bili riskantni obracuni s prosloscu iIi poli ticke reforme iako su nadalje rehabilitirane neke zivuce iIi ubijene irtve staljinizma. Mcdu njima su bili zapovjednici Crvene armije pogubljeni 1937. godine, a prije toga osudeni u velikom politickom proeesu tridesetih godina. Bila je to gesta prema vojsei koja je podupirala "destaljinizacijll". Povucenc su i kolektivne optuibe za kolaboraciju nekoliko malih naro da i dopusten je njihov povratak iz progonstva. Razlike u miSljenju u vodstvu odnosile su se pflJe svega na gospodarstvo. Hrllscov je zagovarao odredenll decentraIizacijll, ukidan;e nekih ministarstava i prenosenje ovlasti na regionalna gospodarska vijeca (sovnarhoz). Njegovi protivniei pak zagovarali Sll zadriavanje krajnje eentralizaeije. partije kritiziran je za isticanje nerealnih parola 0 poveeanju poljoprivredne proizvodnje za nekoliko puta tijekom cetiri godine i prestizanje Sjedinjenih Americkih DrZava u tome pogledu. Predmet sukoba imao je zamjenski karakter. Hruscov nije imao planove za temeljitije ,efo
vanja omogllcila bi mu jedino slabljenje pozieije drzavne bi rokracije, koja je postala glavni oslonae njegovih konkurena ta, te jaeanje partijskog aparata na terenn, eime bi osigurao njegovu podrsku. Takvo odredivanje podrucja sukoba bilo je za Hruscova korisnije nego poduzimanje borbe na podjele odgovornosti za staljinizam i "destaljinizaciju", ukljucujuCi i posljediee Hruscovljeve politike za sovjetski blok i zapadne komunisticke partije. U Iipnju 1957. godine protivniei Hruscova presli su u napad. Raspolagali su odlueujllcom vecinom od sedam glaso va u predsjednistvu Centralnog komiteta, koje je imal0 jeda naest Clanova. Igra je imala karakter bez presedana. S jedne strane, najuzc rukovodstvo partije zeljelo je srusiti svoga ]jde ra, eime se krsila tradieija vodc. S druge pak strane, Hruscov nije pristao cia se poc!redi odluei najuZeg vodstva i pozvao se na siru instaneu, na sjednicu CK-a, koja je dotad obicno bez rasp rave izglasavala pripremljene prijedloge. 65 Osnovna pogreSka "antipartijske grupe", kako su kasnije nazvani protivniei Hruscova, bio je nedostatak podrske sva tri osnovna stupa sustava. Oponenti se nisu iskazali dinamikom i spretnoscu djelovanja koje bi mog1e osigurati stabilizaciju si stema. S toga je gledista nesllmnjivo dominirao Hruseov sa svojim neupitnim, iako cesto prostackim, osjeeajem za situa
H
.. ~. 2
I1~
l ~
~
ttrmWiIlMD"'Pii"'V*"!dI§@¥?N-'"1l@il~:}'l~2"L?*1!
101
dju.
.
Prvi sekretar iskoristio je prethodne godine da bi na kljucne polozaje u partijskom aparatu smjestio 1>voje pristaSe. Iako mozda nije mogao racunati na sve II teSkim situacijama, veCina se priboja vala promjcne na funkciji vode i narusavanja svoje nedavno za poeete hrijcre. Nije bilo sumnje da je, zahvaljujuCi Hruscovu, par aparat nakon obracuna s "berijovStinom" zauzeo poziciju glav nog stupa sllstava. Veliko znacenje imala je podrska vojske, a konkretno ministra obrane Zukova, koji je uiivao veIiku popularnost. vojni zapovjednici pamtili su prijeratne cistke i to da ih Staljin omalovaZavao nakon rata. Hruscov im je ponovno osi gmao mnopmvno mjesto II hijemhiji kOffillnistickog susta
-='
102
Ii
~
:,
KOMUNIZAM
HRUS(:OVLJEVA
RAZDOilLJA
va. Brinuo je takoder prilikom dogadaja u Poljskoj i u Madarskoj 0 strateSkim interesima Sovjetskog Saveza, onako kako su ih shvacali zapovjednici Crvene armije. Hruscova je poclrzao i general Ivan Sjcrov, predsjeclnik Komiteta clrZavnc sigurnosti (KGB), koji je od 1954. godine stajao na celu organa sigurnosti. Upravo jc on prvom sekreta ru mogao zahvaliti taj vrhunac svoje karijerc, do kojeg je dosao usprkos dugogodisnjem sudjelovanju II zloCinima razdoblja staljinizma. Sjerov i njcgovi suradnici mogli Sll na svom vlasti tom primjeru shvatiti da su HruSCOVll strane bilo kakve idcje 0 obracunavanju s prosloscu osoba lojalnih prema njemu. ZahvaljujuCi podrsci Zukova, au odrectcnoj mjeri i Sjerova, ugrozeni Hruscov mogao jc u Moskvu privuti Clanove Centralnog komiteta, uglavnom svoje prisrase, i omogutiti njegovu sjednicu. Protivnici su se nasH u manjini, neki od njih prebjegli su na stranu pobjeclnika. Na kraju Sll upravo njegovi protivnici, a ne Hrllscov izgubiJi svoje polozaje. Hruscov se za pocetak ograniCio na izbacivanje Maljcnkova, Kaganovica i Molotova iz Centralnog komiteta, te svoga bivseg miljenika sekretara CK-a Sepilova, "koji im se prikljuCio". Nije zaboravio ni ostale sudionike "antipartijske grupe", te ih je postupno uk s poloZaja tijekom sljecleCih godina. Glavni Hruscovljevi protivnici izgubili su funkcije, ali ih nisu pogodile nikakve druge represije. Navodno je uplaseni Kaganovic telcfonirao pobjedniku i moHo da ga ostavi l1a zivotu. Njegov je strah ismijan.66 Taj naCin tretiranja pora zenill konkurenata oznaeavao je za "destaljinizaciju" mnogo viSe nego razne glasnc riieei. Pokazivao je takoder da komu koji vladaju Sovjetskim Savezom, uzivaju drugaCija prava i jamstva sigurnosti nego obicni gradani. Masovne su repre sije doduse prekinute, ali je svatko tko se usudio javno ospo ravati temelje sustava (odnosilo se to i na svecenike i vjernike razlicitih vjeroispovijestj) mOf(IO nadalje racunati na sikani ranje, uhicenje i deportaciju u radni logor. Naredne godine Hruscovljeve vladavine bile su rezultanta teZnji za osiguranjem osobne vlasti i stabilnosti komuni-
KOMUNIZAM
RAZDOllIJA
[03
stickog sustava, te pokllsaja reformi. U oZtljku 1958. bV\.IlllL Hruscov je smijenio Bulganjina i postao premijer umjesto njega. partije i driave uskoro se rijesio i svojih saveznika, kojih se poceo pribojavati iako Sll bili zasluzni za njegov U Iistopadu godine s polozaja je smijenjen ministar Zukov, a lIZ to je i optuzen za zelju da se vojska osamosta Ii od partije. U prosincll 1958. otpusten je Sjerov, a njegov je polozaj zauzeo partijski funkciol1ar, dotadasnji sef omJadinKomsomola, Aleksandr Seljepin. Nakon !'ito je ojaeao svoju vlast, Hruscov nije iurio s podu zimanjem po!itickih reformi. Staljin je tretiran kao istaknuti drzavnik kojem se dogadalo da ponekad j pogrijdi. Usprkos odredenoj popularnosti koju je Hruscov uzivao medu umjet nicima i znanstvenicima, nastojao je preko jacanja cenzure i personalnih restrikcij:l koCiti "zatopljenje" polovice pedesetih godina. Najsnazniji udarac bila je kampanja na prijeJazu iz 1958. u 1959. godinu usmjerena protiv Borisa Pasternaka, je za roman Doktor Zivago, objavljen izvan Sovjetskog Saveza, dobio Nobelovll nagradu za knjizevnost. 67 Voda Sovjetskog Saveza SVOjll je energiju posveCivao prije svega razliCitim gospodarskim projektima, uglavnom II svezi s poljoprivredom. Za nj je bilo karakteristicno uvjerenje da se gospodarstvom moze upravljati i donositi sve odluke odozgo, eak i one koje su se odnosile na detalje. Primjerice, moze se s[)omenuti kampanja provodena od 1959. godine na temu uz goja kukuruza, koja je trebal" osigurati brzi uspjeh: dobivanje stocHe hrane, a potom i poveeanje proizvodnje mlijeka i mesa, sto je trebalo podmiriti potraznju stanovniStva. No, cfekti Sll bili daleko od planiranih. Hruscov je primjeCivao nadolazecu opasnost. BuduCi da su nedostaiali gospodarski uspjesi, a drustvena je nakon "destaljinizacije" pocela slabiti, pojavile su se prijetnie izbijanja nezadovoljstva. Jedna eksplozija nezadovoJjstva do godila se nakon nove promjene politicke Iinije u Novocerkasku. Vojska je ramo u Jipnju 1962. godine ubila 22 dcmonstranta. Raslo je takoder nezadovoljstvo partijskog i
set
104
KOMUNIZAM
KOMllNIZAM
RAZDOBlc)A
~
~!
ji
c,
~,
~
ii.;
~: ~ ·.
I.i
I
105
njezine tvorce i nazvao je suprotnom komunistickoj ideolo-
drZavnog aparata. PribojavajuCi se potresa, Hruscov je :leBo vlast "cvrste ruke" prema stanovniStvlI, uz zadrZavanie vlastite nedodirl jivosti. zasto je Hruscov ponovno Osjecaj ugrozenosti XXII. kongresa sovjetske poduzeo izravno u balzamirana mu osuden sarno konzervirana mumija Lenjina), vee se naglasavalo i ak tivno sudjelovanje u zloCinima partijskih voda smijcnjenih nakon Ipak, zloCini poCinjeni tijekom kolektivi zacije i zlocini iz druge polovice tridesetih godina nisu u pot osudeni. "Trockisti" i "buharinovci" pogubljeni nakon insceniranih procesa nadalje su tretirani kao "neprijatelji na roda". Drugi potez koji je prema Hruscovljevim intencijama tre bao poslllziti razbijanjll partijske birokracije, bila je reorgani zacija cijek partije potkraj 1962. godine. Njezina nova struktll ra llsko je povezana sa zadacima gospodarstva. Radi toga partija se trebala podijeJiti na dio koji sc bavio industrijom i dio zaduzen za poljoprivredu, Provodenje toga pravila moralo je voditi odrcdcnoj ovisnosti drZavne uprave od partije, ali isto vremeno je uvdike kompliciralo postupak donosenja odluka. Posljedica XXII. kongresa hila je liberalizacija cenzure. Dopusten je tisak nekoIiko povijesnih knjiga i mnogo viSe djda beletristike. U knjizevnom mjesecniku Novi} Mir, koji je podupirao Hruscova, a uredivao ga je Aleksandr Tvardov ski, objavljeno je prvo djdo Akksandra Solienjicinajedan dan Ivana Denisovica. GR Solzenjicin je u njemu opisivao sudbine Ijudi 0 kojima se sutjdo prilikom "destaljinizacije" predstavnika milijuna obicnih koji nisu pripadali komunistickim elitama progonjenim od strane bivsih dru g.ova. U kulturnoj politici Hruscovljeva razdoblja nedost;.\ja 10 je dosljednosti. Neka SlI se djda mogia tiskati, elruga su zaustavljena. Sam je Hruscov tijekom razgledavanja izlozbe apstraktne umjetnosti u proc:1ncu 1962. godine izvrijedao
RAZDOIH,JA
i
I
Ll
U medunarodnoj je politici Hruscov takoder nastojao ost varivati medllsobno suprotne ciljeve. Tdio je smanjivanju na petosti u medunarodnoj politici, a posebno poboljsanju sovjetsko-americkih odnosa. S druge strane, ne sarno da je ocuvao imperijalne aspiracije Sovjetskog Saveza, vee ih jc raz vijao. U njegovo je vrijcme sovjetska politika izasla izvan do tadasnjeg podrucja interesa u Europi i u azijskom pogranicju. Pomirljivi tonovi prema Sjedinjenim Drzavama pojavili su se vee 1956. godine !
ill
]06
KOMUN1ZAM HIWS(:OVIJEVA RAZOOI\LJA
KOMliNIZAM
Porastu meounarodne napetosti jos su viSe doprinijeli do na Kllbi. Godine 1959. uSlanici pod zapovjednistvom Fidela Casu-a srusili su tamosnji diktatorski reZim Fulgencija Batiste. Nova vlada tdila jc osamostaljivanju od Sjedinjenih Drzava i llskoro je zapoccla traziti podrsku u Moskvi, a isto vremeno jc preuzimala pravila komunistickog sustava. Nakon godinu dana doslo jc do sovjctsko-kuhanskog zblizavanja. Crvena armija je javno instalirala raketc s atomskim hojevim glavama na Kubi. Doslo je do najdubljc krize tijekom rata", kOja je zaprijetila izbijanjem sVjetskog sukoba. Konacni sporazum bio je doduSe kompromis, ali je Sovjetski Savez odustao od planova vojne ekspanzije na zapadnu po luth!. Rakete SU povllcenc u zamjenu za americko obecanje 0 odustajanju od intervencijc na Kubi. Pored stvarnih sukoba intcresa pojavljivale su se i kontro verze po pitanju prestiza. Najjace su izbile na vidjelo 1960. go dine kada jc nad Sovjetskim Savezom srusen americki te se uskoro pokazalo da je njegovo djelovanje bilo dio stalno vodene obav)eiitajne Hruscov je naglo preki nuo kanferenciju sefova vlada cetiri velesile u Parizu lIoci samog pocetka susreta. Tek je u posljednjim godinama ve vladavine doslo do poboljsanja atmosfere tJ odnosima sa zapadnim zemljama. Mas"-"" je takoc1er tdila jacanju nefor malnih odnosa sa Saveznom Republikom Njemackom, iako nije imala precizan plan djelovanja. 1z razloga prestiz
RAZ[)()]ILJA
107
i zeljela je raspolagati instrumentima koji hi od
tim teZnjama, premda je 30. Iistopada 1956. godine izravnim utjecajem poljskih i madarskih dogadaja - sovjet ska vlada iznijcIa tew koj
--
~
i!'
;~ ~;
!'l
~
I ~
~
L
108
KO,VIlINIZAM HRUSCOYLJEVA RAZ[)OBLJA
Poljskoj, DDR-u, Madarskoj i u Rumunjskoj, iz koje je ipak povllcena 1958. godine.7° U Europi se mogla primijetiti razlika izmedu djelovanja vla clajuCih istocnoeuropskih komunistickih partija i zapaclnoeu ropskih komunista koji su igrali sve manju ulogu u politickoj strategiji Moskve. U nareclnim godinama sovjetsko je voclstvo uspijevalo jos zadrzati priviclno jeclinstvo medunarodnog ko munizma (iako je ]ugoslavija izolirana). Sazrijevali su uvjeti za rascjep izmedu Moskve i Pekinga, koji se trebao oclraziti i na probleme enropskih komunista. Gocline 1960., najprije u li pnju na konferenciji vlaclajuCih komunistickih partija u BukureStu, a kasnije u studenom na svjetskom savjetovanju 81 partije, kinesko-sovjetski sukob u potpunosti je izasao na vidjelo.7 1 Albanija, najmanja od europskih komunistickih clrzava, pristala je jasno uz Peking, a ocl 1961. godine prestala je sudje lovati u Varsavskom ugovoru i SEV-LL Rumunjska je zapocela igru izmedn dviju sukobljenih komunistickih velesila radi clo bivanja sto je moguce vece slobode djelovanja, iako je nadalje sndjelovala u institucijama sovjetskog bloka. Gomulkina je Poljska, usprkos kineskim nastojanjima, odlucno pocluprla Moskvu. Dosta nejasan staY zauzele su neke zapadnoeuropskc partije, na celu s talijanskim komunistima. lako su podupirale sovjetsku "destaljinizaciju" i slabljenje napetosti "hladnog rata", istovremeno su naglasava1e svoju neutralnost i nesklo nost angaziranju u medupartijske sukobe. U unutarnjoj dje latnosti komunisti u zemljama sovjetskog bloka i u ostalom dijeiu Europe mogli su sacla nzivati u odredenoj slobodi iako su koristili tu mogucnost u razliCitoj mjeri. Posve je drugaCija bila pozicija]ugoslavije usprkos ponov nom pribliZavanju Sovjetskom SaveZLl 1962. godine. NaCin vrsenja politicke vlasti u ]ugoslaviji nije se mnogo razlikovao od onoga primjenjivanog u drugim komunistickim zemljama iako je slobocla govora i umjetnickog stvaralastva bila znatno veea. Kada je 1957. godine objavljcna Dilasova knjiga Nova klasa - pokusaj analize staljinistickog sustava, jugoslavenski LI
KOMUNIZA.'-'1 I-IRlJs(;oYlJEVA RAZDOBLJA
109
komunisti shvatili su je kao kritiku vlastitog sustava.7 2 Autoftl je u novom suclskom procesu produzena zatvorska kazna. Nadalje je u jugoslavenskom drustvenom i gospodarskom zivotu na snazi bio "samoupravni socijalizam", mnogo clecen traliziraniji nego u zemljama sovjetskog bloka. U sovjetskom se bloku isticala Poljska, iako je Gomulkina ekipa polako ali dosljedno tezila smanjivanjll slobode govora, "ece nego u susjednim zemljama, te obuzdavanju elemenata unutarpartijske clemokracije. Godine 1957. ukinllt je kao "re vizionisticki" tjednik Po prostu, koji su uredivali mladi komu nisticki intelektualci neposlusni voclstvu partije. Nisu uspjeli ni projekti povezivanja drzavnog planiranja s trziSnim mehanizmil11a koje je pripremala skupina ekonomi sta. Vracen je centralizam u upravljanju gospodarstvom. Institucije radnicke samouprave osnovane u pocluzeCima 1956. godine nakon godinu dana liSene su svih ovlasti. Dogadaji 1956. godine oslobodili su dosta energije u gospo clarstvu i prisilili su komunisticke vlasti da izadu u susret po trebama stanovnistva. Znatno povecanje zivotnog stanclarda u nareclnim je godinal11a zamijenila stagnacija, a ponekacl i na zadovanje stanclarda. Prol11jene uvedene u poljskom komunizl11u pokazale su se trajne u dVije oblasti. Kao prvo, prekinute su otvorene repre sije prel11a Katolickoj crkvi, te je Crkvi omoguceno suclje1o vanje u javnol11 zivotu, iako su se nakon stanovitog vremena ponovno pocele primjenjivati razlicite vrste sikaniranja. Kao clrugo, prihvacen je raspad go1eme veCine "poljoprivrednih zadruga" na seiu, koje su prethodnih goclina nastale pod pri tiskol11 i nije se ponovio teror kolektivizacije. Zel11lju se na stojalo preuzeti u drzavno vlasniStvo preko otezavanja njezine proclaje i nasljedivanja. Za kratko vrijeme Gomulka je smijenio suradnike koji su bili pristalice liberalnijih metoda upravljanja clrZavol11, a prije svega partijom. Sve su jace bile optuzbe usmjerene protiv "re vizionista", uglavnom intelektualaca. Usprkos tome, samo su neki iskljuceni iz partije iii su je sami napustili. Na clrugom
-_
I
.......
r
uo
KOMllN1ZAM
KOMUN1ZAM HRUSCOVLJEVA RAZDOHl.JA
RAZJ)OllL/A
]]]
parolom "tko nije protiv nas, s nama je".74 Godinu dana ka snijc konacno je rehabilitiran Rajk, a osudeni su Rakosi i Ger(). Godine 1962. provedena je sira amnestija. Sef madarske partije dobio je od Ilruscova suglasnost za pocetak programa reformi koje su se prije svega trcbale od nositi na gospodarstvo. Promjene uvedene 1963. bile su ipak ogranicene. Tdilo se ogranicenju uloge administracije, ali su jc trehale zamijeniti velika drzavna poduzcea, kombinati iii trustovi, koji su monopolizirali odredena podrucja proiz Osnovne gospodarske ovlasti osta1e su ipak na mini starstvima s njihovim politickim i birokratskim kadrovima. je drugaCiji bio slucaj Rumunjske. Godine 1957. tamo su sc pojavile tdnje za gospodarskom samostalnosctl, a po selmo za razvijanje odnosa sa zapadnoeuropskim zemljama. U Bukurestu je pruZal1 otpor planovima gospodarske koordina dje sovjetskog blob i predaji vodeCih fllnkcija SEV-u. U politickom smislu sustav je os tao skoro netaknut. je 1961. godine podvrgnut svojevrsnoj "rumunjizaciji", odno 5no primijenjeno je Cmnogo dosJjednije nego u Poljskoj) po vezivanje komunizma s nacionalizmom. Indoktrinacija, koris tena za unutarnju upotrebu, oCiscena je od servilnosti prema Sovjetskom Savezu, koji je obubv
krilu partije pocele su se form irati frakcijc pristasa linije "cvr
ste rukc", uz fakticki pristanak Gomulke i njcgovih suradnika.
Jcdna od tih frakcija okupJjena oko snaznog vojvodskog
sekretara partije Edwarda Giereka, naglasavala je potrehu
vjestog upravljanja i stvarala tcmeljc tchnokratske inaCice Sll
frakcija na celu S Mieczyslawem Moczarom,
ministra, a od 1964. godine ministrom UllU
poslova nadovezivala se na stavove razvijene medufrakcijskih borbi 1956. godine. SpajajuCi komunizam s nacionalizl11om, nastojala je iskoristiti cmocije veterana Drugog sVjctskog rata i s velikim zakasnjcnjcm ostvariti u ratno vrijeme propagiranu ideju Nacionalnc fronte pod he gemol1ijom komunista. Madarske II komunistickom blokll hio je poscban. K{ldar je isprva imao slabu poziciju. Velika veCina stanovniSt va nijc ga prihvacaJa jer ga je smatrala odgovornim za revolucije sovjetskim tenkovim:t. Radnici su se sjecali krvavog obracuna sa strajkovima i radnickim vijeCima, intelektualci uhiccnja i presuda. Staljinisti pak (primjerice, dugogocliSnji partijski idcolog Revai) nisu mu l1logli oprostiti suradnju s Nagyjem i sudjeJovanje u rusenju starog poretka. Ki(J[lf jc sacuvao viast zahvaljujuCi podrski Hruscova, je odobravao obraclln s "kontrarevolucijom" i branio ga pred staljinistima. U Madarskoj SlI sve do 1959. gocline trajale rc presijc. Godine 1958. nakon sudcnja pogubJjen je Imre Nagy i nekolicina njegovih suradnika. Kadar je ]959. godine poz vao sovjetsku vojskll da ostane u zemlji "koliko dugo bucie trebalo"73 U razdoblju od 1959. do 1961. provedena jc po novna koLektivizacija seJa. Tdilo se centralizaciji gospodarstvom. Kiidarova ekipa mogb je postiCi znatno po boljsanjc zivotnog standarda zahvaJjujud pogoctnostima u medunarodnim gospodarskim odnosima, kojima se lIpravlja 10 iz Mosk'Ve. Signali ublahvanja kursa pojavili Sll se llsporedno s ogra nicenom amnestijom ]960. godine. Nakol1 moskovskog XXII. kongresa Kactir je mogao dopustiti jasnu Iiberalizaciju
--
J J2
•
~
I
I,i
L
KOMUNIZAM
RAZf)OBLJA
Bugarska Zivkova, (:ehoslovacka Novotnog i DDR Ulbrich ta prve su u komunistickom sustavu prakticirale nepokret nost vlasti, koja je bila pracena apatijom stanovniStva, iako je Hruscov nastojao pov<.:cati dinamiku unutarnje i mcduna rodnc polit ike LJ Sovjetskom Savezu. U DDR-u se uspjeIo, zah valjujuei izgradnji Berlinskog zida, ukloniti najvazniji cimbe nik nemira - masovni bijeg stanovniStva na Zapad. U ostalom dijelu Europe najvece su se promjene dogadaIe u gdje su komunisti potkraj 1956. godine kao nuinost prih vatili ocuvanje pluralistickog sustava i demokratskih sloboda u "talijanskom putu u socijalizam")5 To je odgovaralo nacelima koja Sll zagovaran
KOMUNIZAM HRUS(:OVLJEVA RAZDOBlJA
113
formulirati jasnu, drugaCijll od sovjetske, Uniju razvitka poli sustava. Prividno je francuska partija izlazila iz krize. Istina, njezino parlamentarno predstavniStvo skoro je prestalo postojati 1958. godine nakon dolaska de Gaullea na vlast llslavnim re ferendllmom i uvo(tenjem veCinskog izbornog zakona. No, iste je godine na lokalnim izborima za komuniste glasovalo hiraCa. Partija je sacuvala centraliziranu organizaciju, a zahvaljujud podredenim sindikatima imala je jos uvijek bazu 1I radnickim slojevima. Poceie su se ipak pokazivati dvije ten dencije, koje su ubuduce trebale poljuljati pozicijll komuni sta. Prva od njih je uklanjanje (iii odlazak) velikog dijela inte lektualca, potresenih vijestima 0 Staljinovim zlocinima i ma sakru madarske revolucije, iz partije. Druga je tendencija sta renje partije i zaustavljanje priljeva mladih ljudi, koji nisu na lazili mjesta u birokratskim strukturama. Izvan Italije i Francuske komunisti su raspolagali snagama samo 1I nekoliko ddava. U Grckoj i u Spanjol morali Sll djelovati u ilegali. U Finskoj Sli se nalazili Ll a za sovjetsku politikll nisu predstavljali veCu vrijed nost buduCl da Sll sve finske vlade redom marljivo respektira Ie upute iz Moskve vezanc uz medllnarodnu politiku. Os tale Sll se partije dvoumile izmedu talijanskog i francuskog staja iako su cesce bile blize potonjem. Ne bez znacenja bila je tome Cinjenica cia su male partije bile ovisne 0 pomoCi Sll im pruhle komllnisticke zemlje, a koja je imaIa po nekad javni, ali najceSce tajni karakter. Istina, ta je pomoc hila vrlo ogranicena bllduci da Sll zapadni komunisti (osim II Italiji i 11 Francuskoj) - s obzirom na svoju slabost - svojim snaznim istocnim partnerima prestali donositi korist.
,
It.......
STABILlZAC1JA I TRAZENJE SIGllRNlH I'UTOVA
x. STABILIZACI]A I TRAZENJE SIGURNIH
PUTOVA
listopadU 1964. godine, dok se Hruscov odmarao na Krimu, zavri5i1e su pripreme za njegovo rusenje. Mnogi su urotniei svoju karijeru dugovali HruSCovu. Ovaj put protivnici prvog sekretara raspolagali S1l vednom ne sarno u najuzem vodstvu partije - predsjedniStvu CK-a, vee i podrskolll ministra obrane Rodiona Malinovskog i predsjed nika KGB-a Vladimira Semieasnog. S planovima su upoznati i neki clanovi Centralnog komiteta. Hrllscov je telefonom obavijdten 0 potrebi dolaska. Nakon njegovog povratka u Moskvu odd:ana je sjednica prec!sjednistva na kojoj se nasao skoro osalllljen. Nakon stanovitog vrel11ena predao se i tao odstupiti. Na sjednici CK-a Hruscov je kritiziran na razliCite nacine: za nepromisljene odluke i stvaranje nereda, za teZnju salllovlasti, za okruzivanje ulizical11a, za razbijanje partije na "industrijsku" i "poljoprivrednu", za koje su izazvale porast napetosti u sukobima s kineskim i albanskim komunistima, za nespretno sti i pogrcSne ocJluke u odnosima s ddaval11tl sovjetskog bloka, za pretjerana obeeanja i donacije zemljama Treeeg Svijeta.76 Neovisno 0 stvarnom cilju kojim su se vodili Hruscovljevi protivnici - a bio je to kraj obracuna sa staljinizmom i pokllsaj provodenja politickih i ekonomskih reformi vo smjenjivanje kOje je proveo Centralni komitet bilo je pre sedan (istina, nikada viSe nije ponovljen u Sovjetskom Savezu) nj je presedan poljllljao strukturu individualnog vodstva, naslijedenu od staljinizma, koju je Hrnscov manje dosljedno i pomocll drugih metoda ipak nastojao zaddati. Premjestaj sefa partije i dd
U
llS
ne mijenja cinjenica da je oko Hruscova od tada do njegove smrti 1971. godine vladala apsolutna tisina. lzoliran je od ul1utarnjih i vanjskih kontakata. Nasljede je podijeljeno. Prvi sekretar (a od 1966. godine sekretar) postao je donedavni zamjenik Hruscova, a toga - od 1960. godine, predsjednik Vrhovnog sovjeta Leonid BreZnjev. Premijer je postao jedan od dotadasnjih vi cepremijera Aleksej Kosigin. Vaznu ulogu igrali su i drugi clanovi rukovodstva, medu njima Nikolaj Podgorni (od 1965. predsjednik Vrhovnog sovjeta), glavni ideolog Mihail Suslov, novi ministri obrane Rodion Malinovski i Andrej ministar vanjskih poslova Andrej Gromiko, te pred sjcdnik KGB-a od 1967. godine - Jurij Andropov. Dolazak nove ekipe na vlast bio je pracen strahovima da ce ona poceti provoditi - harem u smislu ideologije i sluzbene povijesti partije - rehabilitaciju Staljina. To se ipak nije dogo dilo. Karaktcristicna je bila sutnja: 0 Staljinu (iako je prigo dom najblize godisnjice zavrsetka rata BreZnjev spomenuo njegove prijeratne i ratne zasluge), 0 Hruscovu, 0 zloCinima staljil1izma j 0 pokusajima obracuna s njima. Ako je Hruscov nastojao utemeljiti legitimitet vlasti sovjetskih komunista na tradielji Lenjina i svojim vlastitilll llspjesima, praznina koja se stvorila nakoll njegove smjene bila je jos veta. Sezdeset godi 11<1 komllnistickih uspjeha (jer se uvijek 0 njima govorilo) imalo oceva. Povijest je postajala anonimno djdo nepo gre!iive partije i junackih maStl. Kosigin je imao plan gospodarskih reformi utemeljen na projektu uvodenja nekih tdiSnib mehanizama. Takav projekt od 1962. godine predstavljao ekol1omist Jevsjej Liberman. 71l U wjnu 1965. godine ta je reforma pokrel1uta. Ukinuti su suvnarhozi (nakon sto je ranije ukinuta podjela partije na "in dustrijski" i "poljoprivredni" dio) i ponovno je uspostavljeno eentralizirano upravljanje. lstovremeno, povecane SU ovlasti poduzeea, koja su trebala realizirati sarno nekoliko osnovnih naputaka nametnutih odozgo.
If......
116
STAIlILlZAClJA I TRAZENJE SIGURNIH PlJTOYA
Podllzeea se nije htjdo ocjenjivati sarno na temelju porasta proizvodnje, vec prije svega prema prodanim proizvodima, dobiti i rentabilnosti. Nezaobilazan element reforme trebala je biti regulacija sustava cijena. Kosigin je pokrenuo akcije i u tome pravcu. Uskoro se ipak pokazalo da ostvarivanje reformi nailazi na prepreke koje se ne mogu otkloniti. Otpor nije pruZala samo ddavna uprava lisena mnogih svojih ovlasti, nego i partijski aparat naviknut na hitne intervencije u podu zeCima. "Potrzisnjenju" gospodarstva nije doprinosilo ni po dredivanje njegova velikog dijela vojnim potrebama. Kosigin nije imao podrsku Brdnjeva i veCine svojih drugova u uzem vodstvu partije. Dominirala je potreba stabilizacije i nesklonost promjena ma i riskantnim potezima. Osjeeaj sigurnosti postignut u po sljednje111 desetljecll naveo je partijski i driavni aparat na traZenje mira i udobnog zivota. Ne bez znacenja bila je rastuea, cesto nekaznjena, korupcija. Komunisticki sustav u Sovjet skom Savezu skrivao se iza ideoloskih fraza, rutinskih uprav nih formi i isprobanih (iako najcesce bez veCih uspjeha) me toda upravljanja gospodarstvom. U Moskvi se s odredenim zadovoljstv0111 gledalo na rastucu spremnost za pomirenje s podjclom kontinenta i jaeanje su radnje sa Sovjetski111 Savezom i ddavama sovjetskog bloka u zapadnoeuropskim drZavama (u manjoj mjeri u SAD-u). Velika vaznost pridavana je situaciji u Saveznoj Republici Njemackoj koja se razvijala u pravo u tome pravcu. Na odnose sa zap ad noeuropskim zemljama nije bitno utjecalo zaostravanje sukoba u lndokini, gdjc su vijetnamski komunisti uz podrsku Sovjetskog Saveza pokrenuli oruZane akcije da zauzmu po drucje juznog Vijetnama, Laosa i Kambodze, koja su se nalazila pod vojnom i politickom zastitom Sjedinjenih Driava. Zatoplje nje u Europi zaustavljeno je izbijanjem rata na Bliskom istoku, gdje je sovjetski blok odlucno podupro arapske ddave, dok su zapadne zemlje stale na stram) Izraela. Stabilizaciju su remetili i odjeci sovjetsko-kineskog sukoba. Usprkos nadanju sovjetskog vodstva, nije doslo ni do ogra-
STAlIlUZAClJA I TRAZENJE S[GURNlH PUTOYA
117
nicenog sporazuma s Pekingom. To je koristila Rumunjska pod vodstvom Nicolae Ceau~escua, koji je preuzeo vlast nakon smrti Gheorghiu-Deja 1965. godine. Rumunjski komunisti jos su jace pokazivali svoju nezavisnost. Zajedno s Kinom i Albanijom, ali i ]ugoslavijom, odbili su sudjelovati na moskov skoj konferenciji komunistickih partija 1965. godine, a zajed no s Albanijom i]ugoslavijom - na konferenciji europskih ko munistickih partija u Karlovim Varima 1967. godine. Istina, dosli su pocetkom 1968. godine u Budimpestu na "konzulta tivno savjetovanje", koje je trebalo biti priprema za susret ko munista cijelog svijeta, ali su tamo odbili sve prijedloge koji su imali za cilj koordinaciju djelovanja pod sovjetskom hegemo nijom. U Moskvi su pokusani pomirljivi tonovi prema Albaniji. Po prvi put od poeetka sukoba njezini su vode pozvani na sjed nicu politiekog vodstva Varsavskog ugovora, ali je poziv od lueno odbijen.7 9 Odnosi Albanije s Kinom bili su sve inten zivniji, a 1966. godine u Albaniji je pokrenuta vlastita "kultur na revolucija", iako bez tolikog zamaha kakav je imala u Mao Tse-tungovoj Kini. Nije doslo ni do izrazitijeg zbliZavanja Sovjetskog Saveza s ]ugoslavijom usprkos tome sto je Tito ostro napadan iz Pekinga i Tirane. Na manje konfliktan naein svoju je djelomicnu samostal nost realizirala komunisticka Madarska. Pad Hruscova bio je veliki udarac za Kadara, ali je u Moskvi dobro primljeno sto je set' madarske partije znao sacuvati mir i jacao sustav. Madarsko vodstvo iskoristilo je sansu kt)ju je pruZao Kosigi nov plan gospodarskih reformi. Dva mjeseca nakon poeetka njegove realizacije u Sovjetskom Savezu u Budimpesti je takoder najavljen "novi ekonomski mehanizam".80 Pretpo stavke su bile slicne onima prihvacenima u Moskvi. Sacuvano je centralno upravljanje gospodarstvom, ali je ogranicen broj naputaka i uvedeno vise ekonomskih mehanizama. Drugaeije nego u Sovjetskom Savezu, madarska gospodar ska reforma imala je prilike za razvoj u narednim godinama. Drzavna i partijska birokracija bila je ovdje manje petrificira
LIS
~IGURNIII
PUTOVA
stanovniStva za poboljsanjcm standar da vidljiviji. Godine 1965. dogodilc su se znatno ozbiljnije promjene u gospodarskoj politici. Ukinuti su skoro svi obvez ni napuci osim obveza prema partnerima iz SEV-a. Uvedena je kombinacija mehanizama centralnog planiranja (uprava je sacuvala ovlasti koje su se odnosile na vece investicije, djelo mienu kontroiu cijena i mogucnost hitnog uvodenja poreza) i tdisnih mchanizama. Madarska reforma bila jc prva relativno uspjcSna akcija l) pravcu ogranieavanja birokratskog yom te - l) daljnjoj konzekvenci -
Posebno je konfliktna postajala situacija u C:ehoslovackoj. Postojalo je nekoliko lIzroka za sukobe. Prvi od njih bio je ne dostatak obracllna sa zloCinima iz razdoblja staljinizma, lIkljucujuCi inscenirane procese protiv komunista. Istina, Cehoslovacka nije bila jedina zernlja u kojoj se odustalo od "destaljinizacije", ali su razmjeri staljinistiCkih represija ramo bili vrlo veliki, a nedostatak obraeuna izuzetno dosljedan. To je proizlazilo i iz suodgovornosti nekih voda partije za zloCi ne, ukljlleujuCi i samog Novotnog, kojeg je nakon 1956. god i ne Hrllscov proteZirao. rehabilitirane irtve iz komuni U su se takve rehabilitacijc clo - iako je on odgo vornost za njih prebacio na druge osobe - a dje1omicno nakon njcgove smrti. U DDR-u su rcpresijc protiv komllnista bile rclativno rijetke, nisu nosile smrtnc presllde, a optuzeni su vrio brzo rehabilitirani. Drugi uzrok napetosti u C:ehoslovackoj bile su slovacke aspiracijc za promjenom uredenja drZave u pravcu federacije. One nisu nailazile na priliku za realizaciju u centralistickom sustavu ustanovljenom lIstavom iz 1960. godine. Medu irtva rna razdoblja staljinizma bilo jc mnogo istaknutih slovackih
.......
STABlUZACl./A I
SIGURNIlI PIJTOVA
119
komunista, pa je pitanje "destaljinizacije" dobivalo i nacional nu dimcnziju. Porastu napetosti doprinosila je i gospodarska kriza koja jc zahvatila Cchoslovaeku 1962. godine. To se prije svega odno silo na ceiiki dio ddavc, koji je padao gospodarski Centralistieko vodile su gospoc\arskom nazaKroz duze vrijeme akcije II pravcu svladavanja svake od tih napetosti bile su vodene nezavisno jedna od druge i imale su ogranicene efekte. Godine 1963. priznalo se, dod use, cia su in scenirani procesi bili montirani, ali mnogi osudenici nadalje su optuzivani za politieke pogrdke. lzbjegava\o se na odgovornost organizatore tih procesa. Iste godine otiSlo se ndto dalje u rehabilitaciji slovaekih komunista za nacionalizam, medu kojima jc bio i Gustav Husak. Prvi sek retar partije 1I Slovaekoj postao je Aleksander Dubeek, sma vece samostalnosti zemlje. Godine 1964. par je projekt gospociarske reforme koji je izradio Oto a koji je sliCio reformi koja je kasnije reali zirana u Madarskoj. Uvoctenje reformc narednih godina ipak je blokirano otporom pristasa cen traliziranog gospodarstva. Tek je 1967. godine doslo do spajanja svih triju tendencija koje su bile kriticne 1I odnosu n;l dotadasnju partijskll linijll. Lider opozicije postao je Dubeek, koji je II listopaciu na sjed nici CK-a ostro napao Novotnog. Slovacki voda raeunao je na podrsku Moskve, u kojoj je uzivao dobar glas za razliku od Novotnog, opterecenog Istog mjeseca Dubeek je pvno poarzao sovJetsKu partlJu U sukobu s Kinom, a kasnije se u tajnosti susreo s BreZnjevom. U prosincu je tijekom svoga posjeta Pragu sovjetski voda sllkobe cchoslovackih komunista nazvao njihovim "unu problemom".81 Od toga trenutka dogadaji su krenllli lIbrzano. Prvih dana nove godine Novotny, iako je jos uvijek vrsio funkciju pred
~
120
STABIUZACfJA I TRAZENJE SIGURN!lI PliTOVA
STABlLlZACI'/A I
sjeunika
morao je odstupiti s polozaja prvog sckretaNil'OOV je nasljeunik postao Dubcek. On se deklarirao kao jeuinstva Ceha i Siovaka, te konsolidacije sovjetskog bloka. Novi partijski voaa dobio je podrsku cdkih pristasa de staljinizacije i gospodarske reforme. Ipak, sukladno obecanju danom BreZnjevu, nije provodio vece promjene u partijskom aparatu. Stoga jc jOs uvijek imao posIa s centralnim komite tom izabranim za vrijeme prethodne vlasti, u kojem je bilo mnogo kompromitiranih osoha. To je pak izazvalo nezadovoljstvo meal! pristasama promjena, a posebno intelektualcima. Dubcekovo vodstvo gu bilo je kontrolu nad sredstvima masovnog priopeavanja i nekim partijskim organizacijama. Sukobi su jatali zbog akcija Novotnog, koji je - pod pritiskom sve radikalnije at mosfere u zemlji - moran odsrupiti s mjesta predsjednika. Njegov nasljednik postao je general Svoboda, smijenjen u vrijcme staljinizma, ali poznat i prihvacen u Moskvi. Dan nakon smjenjivanja Novotnog 11 Drezdenu su se okupi Ii voae zemalja sovjcrskog bloka. Cehoslovacki komunisti ostro su opomenuti za toleriranje "antisocijalisticke" slobode djeIo vanja medija. Po prvi put prijeti10 sc vanjskom intervencijom. U kritici su se osobito isticali Ulbricht i Gomulka. Dok je Kadar voditi prcgovorc, sovjetski su se voLle drlali relativno suzddano. Dubcek i njegovi partijski kolege nasli su se 11 beziz[aznoj situaeiji, izmedu presije "bratskih zemalja" i pritiska vlastite partije i javnosti, kOja je svc vise izmieala kontroli. Prvi sckre tar izbacio je parolu 0 "socijaJizmu s ljudskim licem", ali jc kri tizirao novinare i intelektualce za neodgovornost.ll 2 Predme tom sukoba postaio je sazivanje kongresa partije. Nakon odredenih strahovanja prcd previse spontanim tijekom kon gresa i njcgovim medunarodnim posljec\icama, partijsko vod stvo pristalo je na sazivanje kongrcsa za rujan. U lipnju 1968. godine Varsavski llgovor narcdio je organi zadju vojnih vjeZbi na podrucju Cehoslovacke. Grupacije par tijskih reformatora koje su pritiskale Dubceka bojale su se da
SIGURNIH P1JTOVA
121
ee on llstllpiti i - iz[ozen pritisku partnera iz sovjetskog bloka - zaustaviti promjene. Stoga su potkraj lipnja objavili Manifest 2000 rijeCi, u kojem su trazili demokraciju u partiji i dr:zavi, te slobodu govora. To je izazvalo vrlo ljutitu reakciju BreZnjeva. Sovjetska ostala jc na cehoslovackom teritoriju usprkos tome sto su vjeZbe zavrscne pocetkom istog mjeseca vode drzava Varsavskog lIgovora po l1ovno su se okupili u Varsavi da bi raspravlja\i 0 situaciji. Cehoslovacko vodsrvo, stavljeno prcd stup srama, odbilo je dod. Dubcek takoder nije zelio otputovati ni u Moskvll na bi latcralne razgovorc. Do njih je doslo tek potkraj srpnja 1I po graniCnom mjestu Cerna na Tisi. BreZl1jev je isprva ostro na padao cehoslovackc komunistc. Sljedeceg dana napetost je malo popustila iz nckoliko razloga. Sovjetski voda dobio jc povjcrljivo pismo osamnaest zapadnocuropskih komuni stickih partija, kOje su prosvjedovale protiv intcrvendje u CChoslovackoj. Nesklone intervcnciji bile su takodcr i Jugoslavija. Stanovitu ulogu odigralo je razoea Brdl1jeva stanoviStem Svobode. Usprkos njegovim occkivanjima, cehoslovacki je predsjednik podrzao Dubceka. Moglo se ciniti cia je rezlIltat sllsreta odreoeno popllstanje ll
1
~
122
SIGURNIH PljTOVA
TRAZENJE SI(;URNlH PUTOVA
vanja RUl11unjske, kOja nije hila sklona interveneiji, dok se Madarska, kOja je takodcr pruzala otpor, podredila nickom stajalistu), a na haju i eijelog sovjetskog Centralnog komiteta. Da se nije fadi/o 0 namctanju svoga poretka drugoj drhvi oruzanom silom, mogio hi se paradoksalno reCi kako su pd mijeeene pozitivne tendencije: zajednieko dogovaranje od luka od strane statutarnih partijski\1 lnstituelia u Sovjetskom Savezu i medunarodni sporazum unutar Varsavskog ugovora. To je ipak bilo samo prividno. Odluka 0 operaeiji vee ie bila donesena i sve ie bilo apsolutno spremno buduCi daje samo dan nakon posljednje sjednice 250 tisuCa vojnika, nai vise sovjetskih, ali takoder i poljskih, madarskih i hugarskih, uslo u Cehoslovacku. tijek dogadaja bio je iznena(\ujuci. Usprkos dogo
vorenom planu, nije uspio drZavni udal' u cehoslovackom ko
munistiekom vodstvu. Novi vocte trebali su javl10 zatraziti
"Am,,;; savezniekih d1'zava, te l1a taj nacin dati Iegitimaciju in
alternativa vladajllcoj ekipi (onako kako se
u Madarskoj 1956. godine). lako su snage inter
predstavnikc Dubcekove ekipe i
u (ehoslovackoj se ihrmiralo zamjensko vodstvo koje je potom sazvalo partijski kongres. Suradnju s in terventnim posfrojbama odbio je predsjednik Svoboda. Svugdje je primjenjivan pasivni U Moskvi je donesena odluka 0 prividnim ustupcima. :apoceli Sll pregovori sa zatvorenima cehoslovackim vodama i Svobodot11. Od njih je dobivena suglasnost za daljnju prisut nost sovjetske vojske u zemlji, proglasenje partijskog kongre sa nestatutarnim, te obecanje da ce u zemlji odrzati poredak i kontrolirati medije. U zamjenu za to Dubeekova se ekipa mogla vrariti u Prag i ponovno preuzeti vlast. Samo je jedan sudionik tih pregovora - Frantisek Kriegel odbio sporazum i dao ostavku. Drugi su krenuli putem koji se pokazao ponavljanjem "taktike salame'". Tijekom nekoliko pod sovjetskim pritiskom iz rukovodstva su
123
vani dotadasnji njegovi Cianovi, it na njihovo mjesto putem kooptiranja ukljuCivani su politica1'i spremni poslusati nared he iz Moskve i provesti "normalizaciju". U travnju 1969. godi ne smijenjen je Dubeek, a prvi sekretar postao je Gustav Husak, nekadasnji progonjenik staljinizma, koji je sada bio spreman izvrsiti zapovijedenu pacifikaciju. Tijekom narednih mjeseci iz partije je uklonjeno nekoliko stotina tisuCa C1anova, koji su potom najceSce ostajaIi bez Drugi clanovi partije zastrasivani su i moralno siamani, uvede n;[ je ostra cenzura i zabrana objavljivanja za autore koji Sll zau zimali nepocudan stav (Cak i ako su zeljeJi pisati 0 pitanjima da lekima od poJitike), neposlllsni su uhodeni i saslusavani. To je bio novi stil represija, razliCit od staljinistickih zloCina iIi strije1janja i uhicenja tijekom madarske revolucije. ZahvaljujuCi dosljednosti i masovnosti, bio je vrlo uspjdan. Poljska je Moskvi pravila manie potdkoCa iako je i tu bilo problema. Polovicom sezdesetih II politiCkom i gospodar skom zivotu dominirala je stagnacija. Gomulka i njegova ekipa naglo su gubili popularnost, a jable su tri tendencije 1I partiji prisutne vee prethodnih godina: revizionisticka, teh nokratska i nacionalisticka. Nacionalisticka frakcija iskoristila je izhijanje rata na Bliskom istoku 1967. godine da pod parolama borbe protiv eionizma pokrene antisemitsku kampanju. Studenti i mladi inteIektualci, koji Sll se prije toga nalazili pod utjecajem ideja komunistickog revizionizma (iako ponekad fascinirani i k1l banskom revolllcijom iii vijetnamskim komunizmom), su evoluirali u pravcu demokratskih i naeionalnih sloboda. U tome Sll ih podrzavale nekomunisticke intelektualne grupe te grupacije katolicke i Iiberalne mIade:li, snazne u Poljskoj. Nacionalisticka frakcija komunisticke partije iskoristila je studentske demonstracije iz oZlljka 1968. godine za uvodenje faktickog izvanrednog stanja te provodenje antisemitske i an tiinteIektualne cistke II svim partijskim i drzavnim institucija mao Po prvi put 1.1 povijesti komunizma tako otvoreno i agre sivno se antisemitizam. 84
L
SIGUHNIH PUTOVA
124
STAIHUZACIjA I
SIGURNlH l'UTOVA
nakon iskljucenja iIi odlaska iz partije onih intelektualaca koji prosvjedovaJi protiv zbivanja u komunistickom pokretu, nastali su zaceci konkurentske politicke formacije "nove Ijevi ce". Medutim, u to doba ona jOs lIvijek nije imala veceg utje caja LJ drustvu. Postupnom porastu njezine popularnosti, osobito meau stlldentskom miadeii, cloprinijeio je nekoliko dogaaaja. Najvece znacenje imala je generacijska smjena vezana liZ pro test protiv gradanske stabilizacije i dominantnih americkih uzora. Antiamerikanizam je hio fasciniran kubanskom revolu cijol11 i ideoiogijom pobune Treceg svijeta, koju je razvijao jedan od njezinih voda Ernesto Che Guevara. Drugi izvor odusevljenja bio je Vijetnamski rat u kojem se vidjela bmba za oslobodenje od neokolonijainog pritiska koji su u cijelom svijetu primjenjivale Sjedinjene Driave. Dio zapadnoeuropske "nove ijevice" vidio je buducnost komllnizma u Kini i u ideoiogiji koju je razvijao Mao Tse-tung, a kOja je povezivala marksizam s revolucijom Treceg svijeta. U svakom sluCaju, izvan redova kOllmnistickih partija bilo je mnogo neotrockistickih, maoistickih i cegevarskih grupacija iii drugih grupa bez precizno formlilirane ideoloske orijenta cije. Eksplozija se dogodila 1968. godine, pri cemu se val de l110nstracija i nemira, koji je potrajao nekoliko mjeseci, naj snaznije podigao u Francuskoj, Saveznoj Republici Njemackoj i u Italiji. Nisu svi pristase komunisticke "nove Ijevice" ostali vjerni tim idejama u narednim godinama. U svakom slucaju rijetki su zavrsili u redovima komunistickih partija. Drugi su evolui rali prema razliCitil11 alternativnim pokretima, posebno eko loskim. Neki su se nasH u konspirativnim teroristiCkim orga nizacijama, koje su se pozivale na k0111unisticku viziju buduc nosti, kao sto su Frakcija Crvene armije u Saveznoj Republici Njemackoj ili Crvene brigade u !taliji. Studentskim revoltom 1968. godine, koji su podriaJi mnogi ljeviearski intelektualci, konacno je zavrsio proces odvajanja ortodoksnog komuniz ma, koji se pozivao na sovjetske modele, od novih narastaja.
Nacionalisticki tonovi izazivali su odredene strahove u Moskvi, gdje se pamtilo tradicionalno neprijate1jstvo prema Rusiji, snazno u Poljskoj. Ofenzivom partijskih nacionalista na celu s Moczarom i krajnoscll njihove demagogije, bile su uz nemirene i grupacija oko seta partije Gomlllke i Gierekova tehnokratska frakcija. Stoga su partijski nacionalisti nakon nekoliko mjeseci stiSani. lpak, mnogi elementi njihove ideo logije nasli SU, javno i prikriveno, trajno mjesto u poljskol11 komunizmu. Ne u tolikoj mjeri kao u Cehoslovackoj i Poljskoj godina 1968. obiljeiena je i u povijcsti jugoslavenskog komunizma zbog razlicitih istupa studenata i inteiektualaca. Najvece razmjere il11ali Sll studentski nemiri u Beogradu. Iako su ko l11unisticke vlasti reagirale razlicitim sikaniranjima, a u Beogradu i osobnim Titovim obeeanjima, problemi koji su izazvali nezadovoljstvo nisu rijeseni. Odluke Sll trebate biti do nescne tek nakon nekoliko godina. Uzroci napetosti pojavili Sll sc mnogo prije nego !ito su izasli na vidjelo. S jcdne strane, oc\ 1964. godine u Zagrebll je intenzivnu djelatnost razvila grupa intelektualca, llglavnom filozofa, okupljena oko Casopisa Praxis. Interes te grupe izla zio je izvan teorijskih problema - ona je trazila mogucnosti razvitka demokracije u komunistickom sustavu preko daljnjeg razvoja samoupravljanja i ukidanja partijske birokra-
Sll
S druge strane, jaeale su centrifugalne tendencije usmjere ne na ograniCenje politickog centralizma koji je - usprkos sluzbenom federalizmu ]ugoslavije ostavljao osnovne ovlasti srpskoj birokraciji u Beogradu. Te su tendencije bile posebno jake 11 Hrvatskoj i Sloveniji. Njihov porast nisu sprijecile perso na~ne igre u komunistickom vodstvu. Godine 1966. Tito je uk lonio Aleksandra Rankoviea, svoga zamjenika i celnika sluibi sigurnosti optuzujuCi ga ne bez osnova - za podriavanje bi rokratizma, centralizma i srpskog nacionalizma. Dogadaji 1968. godine bili su velik udarac i za zapadnoeu ropske komunisticke partije. Nakon soka 1956. godine, te
~
125
-~
III.....
126
SIGIJRNIH PUTOVA
Druga vrsta potresa hili su za zapadnoeuropske komuniste dogadaji u Cehoslovackoj, a U odredenoj mjcri i neSto raniji dogadaji u Poljskoj. Po prvi je put nekoliko partija otvoreno kritiziralo akcije sovjetskih i poljskih drugova. H5 Najglasnije StJ protestirali talijanski komunisti, te spanjolski, koji su uvijek djelovali u ilegali. Franeuska je partija nastojala pronaCi argumente za intervenciju u (:ehoslovackoj Oako nije skrivala svojc nezadovoljslvo antisemitskom propagandom tijekorn poljskog "ozujka"). Kako u istoc11om, tako i u zapadnom dijell! Europe do gadaji 1968. godine zatvarali su razdoblje trazenja putova raz komunizma nakOl1 velike krize vezane uz destaljinizacijll. Pokret se pokazao opasnim za sustav lisen prijasnje dinamike i za sve skleroticniju i we viSe formalisticku ideologiju. Od tada je jOs viSe nego u prethodnim godinama dominirala pa sivnost, dok je aktivnost izlaz naJazila II imperijalnoj meduna rodnoj politiei koju je na izvaneuropskoj pozornici vodio Sovjetski Savez ili - u koordinaeiji s njime - ostale driave sovjetskog bloka.
XI. SUSTAV POSTSTALJINISTI(~KOG
KOMUNIZMA
rvo poslijeratno desetljece nije unijelo znaCajne prorn jel.1e u staljinisticki komunisticki sustav. 0 kontinuitetu se moze govoriti prijc svega u Sovjetskom Savezu, dok je u zemljama komunistickog bloka ko;i se tek formirao u prije laznoj fazi triju poslijeratnih godina bilo mnogo improvizaci je. Jos vise razlicitosti bilo je u komunistickim partijama drugih europskih zemalja. Na prijeJazu iz cetrdesetih u pedesete godine, n:lkon odredene liberalizacije tijekom rata i poslijeratne obnove, vracena su pravila funkcioniranja medunarodnog komuni stickog pokreta kOja su bila na snazi u drugoj polovici tride setih, iako uz neke bitne izmjene. U zemljama u kojima su na vlasti bili komunisti preuzet je sovjetski model. Moskva je bila dispozicijsko srediSte kOje je izdavalo naredbe ne samo partij skim vodstvima (pri cemu je In[ormbiro, od 1948. godine sa sjediStem sekretarijata u Pragu, igrao ogranicenu ulogu), vee i izravl10 centralnim iii ponekad cak Iokalnim driavnim insti tucijama. Postojalo je specificl10 dubliranje direktiva. Naredbe iz Moskve iSle su komunistickom vodstvu odredene zemlje iz ravno iii preko arnbasade. Neke od njih bile su pripremljene u sovjetskom ministarstvu vanjskih poslova, ali jos ceSce vje rOjatno u vanjskopolitickom odjelu Centralnog komiteta. Neovisno 0 tome naredbe su dobivali sovjetski savjetniei u raz licitim institllcijama, prije svega u sluzbi sigurnosti i u vojsei. Komunisticke partije u dmgim zemljama dobivale su upute preko Informbiroa iIi tijekom bilateralnih posjeta par tijskih voda. Najintenzivnije odnose imali su franeuski i ta lijanski komunisti, kojl su slali svoje predstavnike u Sekretarijat Informbiroa, te u urednistvo njegova glasila. Postojalo je pravilo da set" partije - Cak i male - jednom go
P
128
SUSTAV POSTSTALJINISTICKO(; KOMtJNIZMA
posjeti Sovjetski Savez spajajuci luksuzni odmor na Krimu s davaojem izvjestaja i slusanjem preporuka. Tekucem opominjanju sluzili su tekstovi 0 pojedinim partijama u glasi In Informbiroa. Destaljinizacija je uvelike promijenUa sustav vlasti u Sovjetskom Savezu. To se najocitije odnosilo na ukidanje po sebne pozicije vode kab.'vu je uzivao Staljin. Doduse, Hruscov je - nakon poraza svojih konkurenata 1957. godine, te nakon povezivanja funkcije prvog sekretara i premijera postao neu pitni voda. Cesto je donosio vazne odluke na vlastitu ruku. Ipak, nacin njegova zbacivanja sedam godioa kasnije pokazao je da je slogan 0 kolektivnom vodstvu U odredenoj mieri od govarao istini. Breznjev nije tdio samostalnosti na Hruscovljev naCin, iako se u drugoj fazi vladavine rado podavao bizantskom ritualu slave i sjaja koji ga je okruzivao. Konaeno je poIoiaj vode, koji je uvijek bio i prvi sekretar partije, oslabio nakon smrti BreZnjeva, tijekom dva mandata svaki je trajao nesto manje od godinu dana njegovih nasljednika, tesko bolesnih Jurija Andropova i Konstantina Cernjenka. Mnogo ukazuje na to da je izbor bio Cinjen s punom svijeScu () njihovu zdravstvenom stanju i da CIanovi rukovodstva nisu zeljeli imati snaznog vodu. Promjene su se dogadale u trokutu vlasti karakteristicnom za komunisticki sustav: partija (zajedno s driavnom upra sluzbe sigufl10sti - vojska. U razdoblju destaljinizacije doslo je slabljenja pozicije aparata sigurnosti, koji je u Staljil1ovo vrijcme (osim tijckom rata) igrao dominantnu Postupno je aparat KGB-a povratio visoki polozaj u trokutu vlasti, ali jc za vrijeme llruscova morae prvo predati primat vojsei, a potom - partiji, dok se u vrijeme BreZnjeva na 1'rvo mjesto opet pocela istieati vojska. Hruscov je svojim potezima uveo nesigurnost u sva tri sovjetskog sustava, podvrgnuvsi ill redom raznovrsnim reformama i 1'ersonalnim 1'romjenama. Hruscovljevi potezi llsmjereni protiv eentralne partijske i drZavne birokraeije su polozaj vlasti pojedinih republika iii regija. I
b
SliSTAV POSTSTAIJINIS'{,!(:KOG KOMUNIZMA
129
Ta je tendencija ojaeala u narednim godinama jer joj je do prinosila stagnacija i osobna nedodirljivost funkcionara, S11 desetljeCima vladali svojim po<.irucjima. U vaznijim repu blikama i regijama nastajala su svojevrsna lena, iako su vi korisnici montH lIzimati U obzir i direktive jOs lIvijek cen traliziranih sfera vojske (zajedno sa znaeajnim dijelom go spodarstva koji je radio za vojne potrebe) i sluzbi sigurnosti. Za vrijeme Brdnjeva <.Ioslo je i do izrazitog starenja elita ("no menklature") i smanjenja njihovih aktivnosti. Glavna organizacijska forma gotovo svih knji Sll imali pravo javnog djelovanja na bi10 kojem podrucju, hila je jos uvijek partija, koja se od 1952. godine zvala Komunistieka parSovjetskog Saveza. Vee tijekom rata doslo je do njezina omasovljenja, a 1952. godine imala je 6,013.000 clanova i 869.000 kandidata. HG Godine 1988. partija je ukupno imala eak 19,483.000 clanova i kandidata, sto je oznaeavalo da je clan partije bio skoro svaki cetrnaesti stanovnik zemlje i svaki deseti odrasli. H7 Usporedno s prestankom llnutarpartijskih represija i bilo kakvih oblika ciScenja partije od demoraliziranih i ranih clanova, pripadnost partiji davala je privilegije bez opa snosti koje su se prije uz nju vezivale. lstovremeno je nastu palo odumiranje partijske komunisticke ideologije koja je po stajala iskljucivo ritual stalno ponavljanih formula i parola. Prema obvezujucem pravilu, partija je slieno kao i u prethodnom razdoblju upravljala svim dr:bvnim institucija ma, llkljucujnCi i gospodarske. U praksi je ipak dolazilo do odredenog osamostaljenja ddavnog Cinovnickog aparata (na srednjoj i viSoj razini sastavljenog skoro iskljucivo od CIanova i njegovog nadmetanja s partijskim aparatom. Tome Sl! doprinosili slabljenje ideoloske funkeije partije i porast strucnosti Cinovnickih kadrova, koji su se obrazovali na vi sokim lleilistima, a ne na partijskim tecajevima. Slicno kao u doba staIjinizma partija je preko svojih CIano va upravljala svim organizaeijama, od kojih su neke (sindikati, omladinski Komsomol i paravojni Osoavjahim) imale masov
130
SUSTAV POSTSTALJINISTI<'KOG KOMlJNIZMA
ni karakter. Odustajanje od kretanja kadrova i njihova osobna nedodirIjivost doprinijele su odredenom osamostaljenju voci stava u tim organizacijama. Funkcionari su cesta godinama na svojim polozajima iii su napredovali unutar svoje organizacije. Poziciju vojske u poststaljinistickom komunistickom slIsta V1l prolazno je ojacalo to sto se na nju oslanjao Hruscov tijekom partijskih sukoha, ali trajno je taj polozaj odreden sve jacom utrkom u naoruzavanju. Premjdtanje tdiSta meduna rodne politike izvan Europe i zapoCinjanje konkurencije sa Sjedinjenim Drzavama 11 Treeem svijem dogadalo se u velikoj mjeri preko vojnih sreelstava. Sovjerski savjetnici i sovjetsko naorllzanje igrali su znaeajnu ulogu u sukobima na podrucju Bliskog istoka, Afrike, Indokine i Srednje Amerike. Politicki Sovjetskog Saveza mjerili su se stvaranjem vojnih baza II udaljenim mjestima svijeta. Vojska je takocler vrsila pritisak za oClivanjem interesa armije tijekom kriza 11 drzavama ko munistiCkog hloka. U tOj situaciji opac1anja ideoloske aktivnosti Crvena armija hila je 1I stanju stvoriti zamjensku ic1eologiju u kojoj Stl najvaznije mjesto zallzimala elva eIementa: apoteoza moCi Sovjetskog Saveza kao velesile i poelsjecanje na irtve i junast vo iz vremena rata. Za taj drugi element bitna je bila Cinjeni ca cia SlI visi vojni kadar cinili veterani Drugog sVjctskog rata. Destaljinizacija je dovela do krize medunarodnog komuni stickog pokreta. Bilo je to razdoblje od nekoliko godina. Najbolje ga je uspio prevlaclati komunizam u sovjetskom hloku, iako su se promijenile metoele lIpravljanja kOje je primjenjivao moskovski centar. Mjesto naredbi zauzeli su savjeti i pritisci, dok Sll p1'ijetnje koriStene samo 11 izuzetnim slueajevima. Prestala su c1jclovati elva dispozicijska kanala: 1'a spusten je Informbiro, kaelar sovjetskih savjetnika je 1IveIiko smanjen, Ie su oni sada igraIi lIg1avnom ulogu kurita. Najvazniji je put vodio oel sovjetskog partijskog i ddavnog voc1stva preko bilateral nih kontakata do vodstava pojedinih komunistickih zemalja. U pripremi materijala za sovjetsko
SUSTAV POST:>TA1JINlSTl(;KOG KOMUNIZMA
131
vodstvo bitne Sll bile odgovarajuee karike ministarstva vanj skih poslova i odjela Centralnog komiteta kaji se bavio zemlja ma sovjetskog bloka. Utjecaj na odredivanje politicke linije imali Sll takoder KGB i ministarstvo obrane. Drugi su putovi vodili preko vee spomenutih institucija sovjetskog bloka - postojeee (kao SEV) iii osnovane tek u raz dohlju destaljinizacije (Varsavski llgovor). U Moskvi Sll sovjetskom kontrolom rac1ili Sekretarijat (prije toga Biro) SEV a i Stalna komisija, Sekretarijat i Zdruzeno zapovjedniStvo Varsavskog ugovora. U potonjem su vrhovni zapovjec1nik i sef glavl10g stozera uvijek bili predstavnici Crvene armije. Sve osnovne odluke u obje te instit.ucije donosene Sll na sa stancima predstavnica svih zemalja C1anica, ali su najvaznije od luke donosili partijski i driavni vode. Nisll bili rijetki slucajevi cia odlllke koje je predlagala Moskva nisll prihvaeale sve delega cije (i onda one nisu obvezivale u zemlji kOja ih nije prihvatila). Vojna snaga i gospoc1arska oviSl1ost oc1lucivale su 0 tome cia je sovjetsko vodstvo u pravilu biIo u stanju upravljati cije lim blokom, posebno u vojnim pitanjima (ukljucujuCi proiz vodnjll naorllzanja), medunarodnoj politici i suzhijanju pro tivnika komunizma. Manevarski proslor djelovanja pojedinih zemalja bloka II ostalim podrucjima poveeavali su medusobni sukobi i konkurencija medu vodama u Moskvi, koji niSll uvijek zastupali jedinstvenu liniju prema partnerima iz bloka. Pojedine frakcije sovjetskog vodstva podrhvale su svoje protezirane, a poIitieari manjih komunistickih ddava traiili su mocne sovjetske zastitnike. Sloboda djelovanja imala je svoje granice koje su se kada je u Moskvi primijecena opasnost za temeIjne interese Sovjetskog Saveza i sovjetskog bloka. Dva puta - u Madarskoj ]956. godine i u C:ehoslovackoj 1968. godine (a aka se uracuna i intervencija u Njemackoj Demokratskoj Republici na samom pocetkll razc10blja destaljinizacije - t1'i puta) - vojna snaga po stajala je konacni argument disciplinir:lOja komunis!ickih part nera. 1':1 su iskustva utjecala i na naCin djelovanja poljskih ko munista 1970. godine i [I razdoblju 1980.-]981. godine.
132
SUSTAV POSTSTALJINJSTJ(;KOG KOMUNIZMA
Karakteristieno je da su u razdoblju od do 1977. godine u zemljama sovjetskog bloka uvedeni ustavi u kojima se posebno znacenje pridavalo odnosima sa Sovjetskim Savezom i drugim komunistiekim partnerima (u nekima od tih sliene su se odredbe 0 obveznom prijateljstvu nalazile vee i II ranijc prillvacenim llstavima). Intenzitet till obecanja bio je razliCit. NajveCi je bio u ustavLl DDR-a iz 1968. godine i Bugarske iz 1970. godine, a relativno mali u poljskom ustavu iz 1976. godinc. Rumunjska je 1965. godine potpuno izostavi la formlilacije prihvacene u drugim zemljama, iako su se one nalazile u prijasnjem ustavu.?l8 Malo se zna 0 pnog u Moskvi 1976. godine. 89 U novom godine uCinjena je razlika izmedu sllstava" (iako se nijc preciziralo zemlje u vjerojatno bila posljedica staltlo napetih odnosa s "socijalisticke zajednice" koju je Cinio Sovjetski Savez i sovjetskog bloka 1I Europi, te Mongolija. 90 Ne zna se je Ii to bila najava teinji za stvaranjem formllie po lIzorll na britanski Commonwealth iii francllski Commllnaute. To bi mogJo temelje "doktrine Breznjcva". Sustav vlasti u zemljama komunistickog bloka nije se mnogo razlikovao po strukturi, ali jest dosta znaeajno po me todama funkcioniranja. gledano, po!ozaj lidera bio je jak, kao primjerice Gomulke, a od 1970. godine Giercka u Poijskoj, Gheorghiu-Dcja i od 1965. Ceall~esclla u Rumunj skoj, Ulbrichta i od 1971. godinc Honcckera u DDR-u, Zivkova u Bugarskoj iii nakon svladavanja pocetnih poteskoca Kadara 1I Madarskoj. U Cchoslovackoj je Husak uspio slicno ojacati svoj poloZaj nakOll 1969. godine. Ipak, nigdje (s izuzetkom Rumunjske u kasnijim godinama vlasti Ceau~esclla) ti partijski tided, koji su ponckad spajaJi svoje partijske funkcije s drZavnima, nisu mogli pretendirati na rang vode. 0 tome je svjedocilo llekoliko promjena na vrhu koie nisu bile iznudene smrcu prethodnika, kao
SUSTAY POSTSTALJINlSTI(:KOG KOMIJNIZMA
133
Gomulke u Poljskoj ili Ulbrichta u DDR-ll, da ne spominjemo personalnill promjena u Cehoslovackoj II razdobljll od 1968. do 1969. godine iIi u Poljskoj od 1980. do 1981. godine. U svim zemljama komunistickog bioka postojao je trokut iz Sovjetskog Saveza, iako je hijerarhija pojedinih L."-'.... '-"u.,•. Obieno je domi nirala partija koja je II pravilu slijedila sovjetske llzore. U vod stVlI su se slIkobijavale frakcije, a odjeci rih sllkoba bili su po nekad vrlo snazni kao sto se to dogodilo u Poljskoj 1968. godine. Nije jedinsrven bio tempo procesa jacanja regionalnog i iokainog aparata. Posebno je ojaeao u Poljskoj potkraj Gomulkine vJadavine. Razlicit je bio i stupanj odumiranja komunisticke ideolo gije. U Poljskoj je ona nakon poraza obajll pokllsaja njezina ozivljavanja preko revizionizma i nacionalizma, igrala jedino formalnog ukrasa. Nije mnogo ostalo ocl komunistieke nakon 1956. niti u Cehoslovackoj U svim tim zemljama u svakodnevnoj i se potreba stabilizacije i pozltivnog rada, te ukazivalo na geopoliticke uvjete HZ koje alternativa komunizmu jedino nacionalna katastrof~L Hila je LO tendencija povezivanja komunizma i skoj sredisnjici s nacionainim interesom. DrugaCiji je oblik imala ideoiogija nacionalnog komunizma u Rumunjskoj, gdje je pravdala tdnju za maksimalnim osamostaljenjem U odnosu na Sovjetski Savez. UJoga aparata sigurnosti bila je povezana sa stupnjem re presivnosti. Slllzhe sigurnosti dobivale su na znacenjll u raz dobljima potdkoCa iii kdze sustava. Jedino je pak u Poljskoj 1968. godine doslo do neuspjelog pokusaja da one preuzmu Sluzhe sigurnosti igrale Slt poscbno vaznu lllogu 1I vrlo sustavima DDR-a i Rumunjske, te u fazi gusenja godine u Vojska je u zemljama ulogu nego 1I Sovjetskom Savezu
...
131
SUSTAV POSTSTAI,)INISTICKOC KOMUNIZMA
nije zadatke u medunarodnoj politici. Bojalo se takoder uv laCiti vojsku u politiku. U Madarskoj je 1956. godine vojska iz razito podrZala revoluciju protiv sovjetske armijc. U Poijskoj se 1956. godine vojska podijelila, a jcdan njczin etio bio je spreman braniti Gomlliku pred eventualnom sovjetskom in U Cehoslovackoj je 1968. godinc vojska ostaia 11 bilo sanse cia bi ill sc uspje10 uvuCi u akcije se nalazila
1I
Poijskoj nakon bile su
nim smanjivanjem m.ltra. Posljednje godine takoder pod znakom dominacije vojske, zicija bila podloina postnpnoj eroziji budllCl cia la rijesiti probleme. Partija se pak donekle uspjela ponovno je postala bitan element sustava. Usporedno s protekom vremena II zemljama komuni stickog bloka pojavljivali Sll se - slicno kao u Sovjetskom Savezu - simptomi clemoralizacije i raspada sustava vlasti. Tempo kojim se taj proces odvijao nije bio jedinstven. Najbrii je bio tamo gdjc se nastojalo ostvarivati parole porasta po trosnje, a osobito spajanja komunistickog gospoclarstva s ele mentima trzisne ekonomije i ograniCenom mogucnoscu dje \ovanja privatnih poduzeca. U tome su prvenstvo drlale Madarska i Poljska. Sve ocitija korupcija takoder kroz osni vanje privatnih poduzeea od strane bivsih iii aktualnih sluzbe nika komunistickog aparata i clanova njihovih obitelji hila je pracena nesklonoscu za radom i sve vidljivijom inercijom. europske zemlje u kojima su na vlasti bili komunisti, ostajale su izvan sovjetskog bloka: ]ugoslavija i Albanija. Bile su medusobno sukobljene i uveliko su se razlikovale svojim sustavima. ]ugoslavenski komunizam u najvecoj je mjeri sacu vao svoj liderski karakter sve do Titove smrti 1980. godine. Tek su tada na vidjelo izasle poteskoce povezane s nestabil noscH strukture visenacionalne driave u kojoj je koJektivno
SUSTAV POSTSTAL.JINlSTl(:KOG KOMUNIZMA
135
predsjedniStvo trebalo osigurati ravnoteiu interesa i sprijeci ti pojavu bilo kakvoga novog lidera. Kada Sll tijekom sllkoba sa Staljinom jugoslavenski komu nisti uveli radnicko samoupravljanje i decentralizaciju, moglo se razmisljati jesu Ii to poceci stvaranja nekog novog sustava, posve razliCitog od onoga uspostavljenog u Sovjets\(om Savezu i prenesenog na druge komunisticke zemlje. Tako(\er, nakon 1956. godine, usprkos kolebljivom sporazumu sa Sovjetskim Savezom, budllCi oblik jllgosiavenskog sustava nije bio jasan. Vodile su se rasprave izmeCiu pristasa ocuvanja centralizi ranog politickog vodstva i u[oge pojedinih aparata (slicne kao komunistickim zemljama) i pristasa prosirenja go decentralizacije na podrucje politike i njezina po demokratskih pravila u partiji i u sezdesetih poceli su dominirati zagovornici puta u <.tecentralizaciju i demokraciju. Godine 1971. Tito je uCinio zaokret. Savez komunista Jugoslavije nadalje je trebao vrsiti neogranicenu vlast oslanja se pak trebala zado skim ovlastima u poduzecima. MeCiutim, lIcinkovitost centra Iizacijc pokazala se ogranicena s obzirom na rastuce takoder i unutar partije DrugaCije se razvijao albanski sustav. nije bilo obracuna sa staljinizmom, a tek nakon nekoliko go dina modele je poce1a diktirati komunisticka Kina. Ono sto je bilo zajednicko za staljinisticko i poststaljinisticko ostalo je. NislJ nastllpile promjene u sustavu vlasti karakteri stiene za proces destaljinizacije u drugim komunistickim zemljama Europe. Zadrzan je Iiderski stilllpravijanja od strane Hoxhe, krajnja represivnost i borbena komuni sticka indoktrinacija. S pose/mom je zestinom iSkorjenjivana religija. Ipak, udaljenost od Kine nemoguCim je cinila ovisnost slic nu onoj u odnosima izmedll Sovjetskog Saveza i drZava njego va bloka. Stoga je ideoloski temelj sllstava pored marksizma
136
SUSTAV POSTSTALJINISTI{:KOG KOMUNIZMA
u njegovoj maoistickoj formi bio nacionalizam i separatizam. Albanija se odvajala od cijelog kontinenta, od jednog njego vog dijela zbog toga sto je bio kapitalisticki, od drugog - jer je u komunizmu predstavljao herezu revizionizma. Taj separatizam postao je jos dosljedniji kada je u razdoblju izmedu 1977. i 1978. godine doslo do prekida s kineskim pa tronom. To je u konacnici odredilo karakter a1banskog go spodarstva u kojem je ukidanje privatnog vlasnistva i upravljanje odozgo hilo povezano s krajnjom autarkijom, a u konzekvenci s krajnjom zaostaloscu. Albanija je tada dovela komunizam do apsurda: univerzalne ideoloske pretpostavke i proklamirani cHj postizanja promjena temelja gospodarskog i politickog funkcioniranja cijelog svijeta trebala je na ispravan naCin predstavljati jedino partija jedne male i siromasne zemlje. Propast medunarodnog komunistickog sustava najvidlji vija je bila 11 osamostaljenju iii padu zapadnoeuropskih ko munistickih partija. Sazivanje konferencija - u razmjerima 1957., 1960. i 1969. godine iii u europskim 1967. i 1968. godine - nije doprinije\o trajnim dogovorima. Odriane su raznovrsne regionalne konferencije partija izvan sovjet bloka, ali su one vise sluziJe za meclusobnu razmjenu misljenja i suprotstavljanje tendencijama koje su dolazile iz Moskve, nego za ujednaeavanje icleoloskih i politickih ellropskog komunizma. Za taIijanskom partijom, koja je prva pocela pokazivati svoju samostalnost, krenllle Sll i druge partije, a posebno dan finska, norvdka te - od 1968. godine spanjolska. Polovicom sedamdesetih godina pojavio se tennin euroko munizam, koji je trebao oznaeavati kako distanciranje od sovjetskih (i kineskih) iskustava, tako i priznavanje razliCitosti gospodarskih, kultllrnih i politickih temelja na kojima se za snivao zapadnoeuropski komunizam. 9 ! Eurokomunisticke partije ne samo da Sll negirale sovjetski "put u socijalizam", vee su II potpunosti odbacivale formulu diktature proletarijata. Naglasavale SlI potrebu zadriavanja
SUSTAV POSTSTAqINlSTl(;KO« KOMUNIZMA
137
demokratskih sloboda i napustile demokratski centralizam, manje ili viSe dosljedno pristajale su na vodenje javnih ra sprava i del110kratski nacin biranja instancija. To je vodilo sukobima, a ponekad i podjelama unutar par tija. Nisll nedostajali sukobi s partijama koje su ostale ideo loski, politiCki j organizaeijski vjerne sovjetskim modelima. Medu potonjima celno je mjesto nadalje zauzimala francuska partija, a pored nje portugalska, austrijska i zapadnonje macka. Oruga je stvar tla S1I se i u tim partijama pojavile eu rokomunisticke tendencije, ali su njihovi gIavni pristase iii sami nanustili te partije iii su iz njih iskljuceni. zapadnoeuropska partija koja ne samo da je uspjeIa sacuvati masovni karakter, vee se i razvijala, bila je talijanska partija. Sve ostale im<11e su najviSe prolazne uspjehe. Njihova se baza ranije iii kasnije smanjivala, a utjecaj slabio. Komunizam je polako nestajao u Europi izvan zemalja II koji ma Sli komunisti bili na vlasti (i - izuzetno - izvan Italije, je zapravo prestajao biti komunizmom). o tome moze svjedoCiti i broj CIanova europskih komuni
stickih oartija u drugoj polovici osamdesetih godina. U
gdje su komunisti hili na vlasti, komunisticke par
imale Sll 32 miIijuna Clanova (ukljuClljuCi viSe od 2 miliju
na u Jugoslaviji kOja nije biIa daniea sovjetskog bloka i 140 ti
suea II maloj Albaniji). U ostalim europskim zemljarna taj je
iznosio 3 rnilijuna, od (ega Sll viSe od poloviee <:inili t
ta.....
DESETL,JE(:E STAGNAClJE
XII. DESETL]ECE STAGNACI]E
139
Na partijskom kongresu 1971. godine vise nije bilo rijeCi 0 uvodenju elemenata triiSnog gospodarstva. Vratilo se tradi cionalnom receptu kakav je trebao biti jaeanje uprave i nad zora (tj. jacanju birokratskog centralizma). Kao najvazniji za datak istaknuto je uvoc1enje modernih tehnologija. 94 Naime, sovjetsko je vodstvo bilo svjesno rastuee distance izmedu vi soko razvijenih zemalja s njihovim tehnoloskim i gospodar skim dostignueima i komunistickih zemalja lisenih inovacij skih impulsa. lako su 1973. godine ponovno poduzeti pokusaji odrede nih decentralizacijskih akcija kroz zamjenu vertikalnog upravljanja (centraliziranog u driavnim razmjerima) horizon talnim (organiziranim u velike medugranske teritorijalne strukture), zauvijek se odustalo od projekata spajanja birok ratskog upravljanja s trzisnim elementima. Sovjetski Savez dozivio je velike poraze, takoder i na po drucjima izravno iii neizravno povezanima sa zadriavanjem vojne moCi. Sovjetska armija bolno je osjetila dvostruki poraz Egipta 1967. i 1973. godine, kojeg je preko naoruzanja i savjet nika podrzavala u ratu protiv Izraela. U propagandnom smi slu mnogo ga je viSe kostao poraz u utrci u istrazivanju sve mira (koju je inace pokrenula Moskva) u kojoj su Sjedinjene Driave stekle prevagu, okrunjenu spustanjem prvih ljudi na Mjesec 1969. godine. U oba slueaja odlucujuCa je bib premoe ameriCke tehnologije. U "poIitici koegzistencije", utemeljenoj na priznanju podjele u Europi, tj. izbjegavilnju primjene sile u odnosu medu driavama (iako je u praksi rijec bila 0 odnosima izmedu blokova) i razvijanju gospodarskih i znanstvenih odnosa, vidje1a se prilika da se dobije pristup toj vodeeoj tehnologiji. Prvi snazan znak te Iinije bili su ugovori koje je 1970. sa Saveznom Republikom Njemackom sklopio Sovjetski Savez, a potom Poljska i Demokratska Republika Njemacka. Puni je procvat "politika koegzistencije" dozivjela 1975. go dine kada su europske driave, te Kanada i SAD u Helsinkiju potpisale zavrsnu deklaraciju Konferencije 0 europskoj sigur
ogac1aji 1968. godine u c:ehoslovackoj pokazali su da se auto\1omija pojedinih driava komunistickog bloka ne odnosi na politicke reforme. U studenom iste go dine lider Sovjetskog Saveza odriao je govor koji je shvaeen kao proklamiranje "doktrine BreZnjeva". "Bratske zemlje" ima1c su pravo vojne intervencije 1I drugoj drzavi bloka ako je nastala opasnost za sigurnost "socijalizma" i zajednicke in terese cianica Varsavskog ugovora. 93 BuduCi da sovjetski ge ncralni sekretar nije spominjao nuznost dobivanja suglasnos ti od vlasti zemlje u kojoj se trebala dogoditi intervencija, to je oznaeavalo da je cehosiovacki slucaj uzdignut u pravilo ogranicenog sllvereniteta u drzavama sovjetskog bloka. " Usprkos pocetnom uznel11irenju, javnost u zapadnim zcmljama uskoro se pomirila s "doktrinom BreZnjeva". Vee tijekol11 prethodnih godina tamo je promijenjena atmosfera, posebice u SI{ Njemackoj i Francuskoj. Pocetkom sedamdese tih zapacinocuropski politicari, a u odrec1enoj mjeri i ame ricki, bili su sprel11ni priznati trajnost podjele Europe i vlada vine komunizJ11a u njczinom istocnol11 dijelu. Istovremeno je bio primjetan relativno mali interes zapadnoeuropskih drzava za sovjetske pokusaje ekspanzije na druge kontincnte. Tendcncije te vrstc isle su u susret sovjetskim interesima. Potkraj sezdesetih u Sovjetskom Savezu odustalo se od sraJ11eZljivih pokllsaja gospodarskih reformi koje je zapoceo Kosigin k;to premijer. Tome su doprinijeli interesi oslonca ko munistickog sustava, koji su Cinili redovi birokracije u partij skom aparatu i u drzavnoj upravi, tc strahovi elite vlasti, pojaeani iskustvima (:ehoslovacke iz 1968. godine, a kasnije Poljske iz 1970. godine. Tdnje za gospodarskom reformom ispreplitale su se tamo na ovaj iii onaj nacin s osporavanjem politickih temelja sustava.
D
i
l I
-
140
DESETIJECE STAGNAClJE
nosti i suradnji. Sovjetski Savez i druge drZave komunistickog bloka tretira!e su prilwaeanje te deklaracije kao svoj veliki uspjeh, osobito jer je bilo praceno dinamicnim razvojem go spodarskih odnosa, transferom tehnologije, a u nekim drZavama blob koje su dobile velike kredite (posebno u Poljskoj i Madarskoj) takoder i transferom kapitala. Medutim, olako se tretirao temeljni ustupak prema zapad nim dr2avama, koji su najjace zabtijevale Sjedinjene Driave: opeeprihvaecna prava covjeka i gradana, predvictena 11 tzv. treeoj "kosari". U buduenosti se pokazalo da je taj ustupak ko muniste mnogo kostao, posebno u onim zemljama u kojima je postojala relativno snazna javnost, neovisna 0 komnnistima. Gospodarske mogucnosti koje su proizlazile iz "politike koegzistencije" u Sovjetskom su Savczu iskoriStene u mjeri. Gospodarstvo je bHo nefleksibilno i, iZllzcvsi goiemu granu vojne industrije, slabo pripremljeno da bi izvelo skok na posve novi nivo kvalitete i preciznosti. Tako su imale prije svega tvornice koje su radile za potrebe vojske iako su upravo ovdje postojale razlicite zabrane transfera teh nologije u Sovjetski Savez i njegov blok, kOje su nadzirali Amerikanci. Te zabrane nisu se uvijek mogle zaobiCi. Sve snazniji odnosi sa Zap£1dom doprinosili su pak jos veeem r£1zvitku korupcije i nepotizma, koji su obuhvatili i same vrhove sovjetske hijcrarhije. Zapadnjacki potrosacki mentalitet demoralizirao je najviSe one koji Sll imali s njime viSe doticaja. Istina, vee u doba Hruscova siva eminencija vanj ske politike bio je njegov zet Alekscj Adzubcj - glavni urednik slllzbenog listalzvjestiju ali nije se moglo tvrditi da nije imao stanovite kvalifikacije (iako nisu u potpunosti odgovarale ra zini povjcrenih mu zadataka), i, OSi111 pijanstva, nije mn se mnogo &0 spoCitavalo. Breinjev sc rado okruzivao 1'odbinom i dugogodiSnjim partijskim prijateljima, a prote:iirani nisu izbjegavali ilcgalno bogaeenje. To sc odnosilo i na njegovu keer i zeta, kojeg jc imenovao zamjenikom ministra unu poslova, te na samog ministra toga res ora koji je bio njegov stari prijatelj. Sefov primjer slijedili su podredeni,
STAGNAClJE
141
primjerice jedan od potpredsjednik£1 KGB-a, koji je proteiirao svoga nesposobnog i korumpiranog zeta. Sovjetski komunizam, sve vise demoraliziran i pasivan u vlastitoj zemlji, pomiren - slicno kao i Zap ad - s podjelom trazio je za scbe podrucje ekspanzije u udaljenim, cesto cgzoticnim krajevima. Bile su to vrlo skllpe aktivnosti, a njihova je korist u nadmetanju sa Sjedinjenim Driavama kao veIesilom bila sumnjiva. Utjecaj koji su Sovjeti tamo zadobiva Ii, vrlo je cesto bio nepostojan. Zaddavani su politicki i vojni utjecaji na Bliskom istoku, ali se - nakon !ito je Egipat, razoearan efektima sovjetske pomoci, - moralo zadovoljiti Sirijom i Libijom kao najvainijim partnerima. U Crnoj Africi sovjetska je ekspanzija bila stalno izloiena opa5n05ti sudjelovanja u sukobima, primjerice iz medu Etiopije i Somalije, iii u grad£1nskom ratl! u Angoli. Usprkos tome sto su koristi bile nemjerljivo male U odnosu n£1 troskove tih akcija, moskovski stratezi bili SLJ zadovoljni. Vijetnamski sukob prividno je zavrsio sovjetskim uspjehom. Godine 1974. pobijedili su komunisti koje je podrzavala Moskva (a duze vrijeme i Peking). Uskoro su trijumfirali i u susjednim zemljama u Kambodzi i LaoslI. Medutim, pokazalo se da je za sovjetsku politiku i vojnu stra tegiju korist od toga bila mala. Vijetnam se nasao u pogranic nom sukobu s Kinom, a kasnije i u sukobu oko dominacije u dotad prokineskoj Kambodzi. To je jos vise optereCivaio io nako tdke odnose izmedu komunistickih velesila. Drugo podrucje ckspanzije bio je Afganistan gdje su ko munisti - inspirirani iz Mosk"ve 1978. godine izveli driavni udar. U pocetku im je Sovjetski Savez pruzao samo odredenu podrsku, ali je II prosincu 1979. godine sovjetska vojska usia u tu zemlju. Sovjetski su stratezi smatrali cia Afganistan ima poziciju izmedu Bliskog istoka i zemalja jugoistocne Azije. Time je zapocela najveea katastrofa u povijesti Crvene armije, usporediva s americkim porazom u Vijetnamu. Nisu uspjeli pokusaji u kojima hi Kuba uz sovjetsku pomoc poticala gerilske pokrete usmjerene protiv Sjedinjenih Driava
.....
142
DESETLJE(:E STA(;NACI]E
i latinoamerickih vlada koje su Amerikanci podrZavali. Uspjehe su komunisti imali samo u nekoliko malih drZava Srednje Amcrikc, posebno u Nikaragvi, iako su i tamo ti uspje si imali prolazni karakter. Troskovi pomaganja kubanskog go spodarstva i oruianih akcija iSH su na racun Sovjetskog Saveza i njegovih europskih partnera iz komunistickog bloka. U sjeni "ve1ikog brata" drZave komunistickog bloka u Europi poduzimale su dosta razlicite gospodarske koncep cije, a razlike su bile dosta vidljive i u politici.jedne su drZave nastojale iskoristiti "politiku koegzistencije", a kasnije spora zum iz Helsinkija za dobivanje sto veCih gospodarskih koristi, cak i pod cijenu ustupaka u unutarnjoj politici, koji su vodili liberalizaciji sustava, a koje je s odobravanjem prihvaeala za padna javnost. Druge su pak dr-zave u otvaranju odnosa s nekomunistickim svijetom vidjele prije svega opasnost, te su ih nastoja1c uvelike ograniciti. Nova linija najvise je pomogla madarskim komunistima u realizaciji njihovih planova. Kadar je vec ranije zapoceo akcije u pravcu gospodarskih reformi i ogranicenja represivnosti su stava. U zapadnoj je javnosti negoclovanjc izazvano gusenjem revolucije 1956. godine bilo vee zaboravljeno, a poclrska Budimpdte za intervenciju u Cehoslovackoj smatrala se iz nuc1enom i liscnom entuzijazma (sto je u stvari odgovaralo isti ni). MOSh"Va je pak ostavila Kadaru relativno velik mancvarski prostor buduCi da je u zemlji vladao mir, place su rasle, go spodarstvo biljdilo uspjehe, au svim pitanjima mec1unarodne politike Mac1arska je postupala prema sovjetskim uputama. Druga je stvar u tome sto su polovicom sedamdesetih mac1arske reforme zaustavljene. To je bilo povezano s ener getskom krizom na Zapadu, koja je pokazala oSjetljivost Madarske na promjene konjunkture, te na kraju slabost njczi na gospodarstva. Zemlja je bila izuzetno zaduicna. Ponovno su pojacani neki elementi kontrole odozgo, a pored toga zau stavljen je rast placa. Potkraj sedamdesetih godina komuni sticko vodstvo najavljivalo je daljnje trziSne reforme, a isto vremcno i politicke promjene: modifikaciju izbornog zakona
DESETLJE(;E STAGNAClJE
143
koji hi biracima dao odredene mogucnosti selekcije kandida ta, te poveeanje samostalnosti radnickih sindikata i povecanje njihovih ovlasti. Pojavile su se oporhene skupine inte1ektua laca, vlasti su ponekad poduzimale neformalne kontakte s njima, i primjenjivale su prema njima naizmjence represiju i liberalne geste. U Poljskoj je Gomulkina grupa u prosincu 1970. godinc poduzela pokusaj promjene orijentacije. Suglasno onodobnoj liniji Moskve, pozitivno se reagiralo na signale zapadnonje macke "Ostpolitik". Racunalo se pri tome na gospodarske ko risti buduce suradnje. Gotovo odmah nakon potpisivanja spo razuma sa SR Njemackom poljsko vodstvo objavilo je odluke koje su trebale zapoceti gospodarske reforme i prekinuti sta gnaciju, te prevladati poteskoce u opskrbi stanovniStva. Zeljelo se ograniciti izvanredne c1irektive odozgo II korist kompliciranih naputaka koji su trebali obvezivati poduzeea da bi se iskazala njihova stvarna efektivnost. U tome nije bilo mnogo trzisnih e1emenata. ]edan od prvih poteza bilo je po skupljenje proizvoda opce potrosnje da bi se ogranicilo njiho vo subvencioniranje i stvorila izravnija veza izmedu troskova proizvodnje i cijena. To je bilo popraceno neznatnim po viScnjem plaea. Tako su, zapravo, reforme zapoCinjale sniZa vanjem zivotnog standarda. U odgovoru na to zapoceo je strajk radnika u Gdanjskom brodogradilistu. Kada su radnici pokusali u prosvjednoj po vorci izaei u grad, na njih su zapucali pripadnici sluzbi sigur nosti. Time su zapoce1i krvavi nemiri koji su obuhvatili i c1ruge gradove Primorja. Protiv strajkasa poslana je vojska. Zaprijetilo je izbijanje nezadovoljstva i u drugim regijama. Partijsko vodstvo je na mjesto prvog sekretara pozvalo Giereka, a Gomulka je s nekolicinom suradnika smijenjen. Te su promjene naiSle na odobravanje u Moskvi, a u Poljskoj su bile posljedica kompromisa medu tehnokratskom frakcijom Giereka i nacional-komunistickom frakcijom Moczara. Novi je lider osudio upotrebu oruzja od strane sluzhi si gurnosti i vOjske, te je najavio promjenu partijske linije .
....
144
DESETLJE(:E STAGNACIJE
Simbo!icno znacenje dobila je Cinjenica da je Gierek otputo vaG u Szczecin, gdje su radnici jos strajkali, susreo se s njima i zamolio za pomoc. U njegovim se izjavall1a nalaziIo nejasno obecanje da ce se oko vaznijih socijalno-gospodarskih od1uka ubuduce konzultirati sa zapos1enicill1a velikih poduzeea.95 U narednim tjednill1a vlasti su odustale od poviSenja Neko1iko se godina Cinilo da je Poljska zem1ja "gospod skog cuda", a Gierek je uzivao dosta veliku popu1arnost. To mu je omogucilo uklanjanje konkurenata, na eelu s Mocza r0111, te ostvarenje tehnokratskog programa. Nisu provedene gospodarske reforme, vee su ll10gucnosti "politike koegzi stencije" iskoriStene za uvoz zapadnih tehnologija pod kredit nim uvjetima. Poljsko gospodarstvo u tehnieko111 je smislu modernizirano,' iako je produktivnost jos uvijek bila mala zbog svoje birokratske organizacije. Energetska kriza i slom svjetske konjunkture pokazali su se za Po1jsku jot; veCim udarcem nego za Mac1arsku. Gospodar stvo optereceno otplatom dugova i povisenjem plaea u raz doblju investicijskog burna suoeilo se s opasnoscu sloma. Gierekova je ekipa 1976. godine uvela znacajno povisenje cijena. U nekim mjestima dos10 je do strajkova i nemira, a njihov val mogao je obuhvatiti i druge gradove. Iako nije upo trijebljeno oruzje, nemiri su bruta1no guseni, a ll1nogi sudionici uhiceni suo Poskupljenja su ipak povllcena. Unutarnju politiku Po1jske prve polovice sedamdesetih obiljeiila je Zllacajna liberalizacija, a poljski komunisti pored madarskih - nalazili su se u prvom redu zapadnih part nera "politike koegzistencije". 00510 je zbliienja s njemaekom socijal-liberalnom koalicijom. Pristanak Moskve na intenzivne odnose sa zapadnim zemljama placen je servilnom lojal noscu. To je 1975. godine izazvalo napetosti u intelektualnim i studentskim krugovima u vezi s planiranim uvodenjem u ustav forll1ulacija koje su Poljsku neraskidivim prijateljstvom povezivale sa Sovjetskim Savezom. Na kampanju protestnih pisama komunisticke su vlasti odgovorile ne pretjerano opa snim represijama.
DESETl,JECE STAl;NACIJE
1
Nakon dogadaja iz eVUUH:' poduzele su nove akcije solidarnosti s pretucenim i zatvorenim radnicima, a nakon toga osnovan je ilegalni Komitet obrane radnika, koji je javno djelovao. 96 Gierekova se nasla u bezizglednoj situaciji. Trebala je odriavanje do brih odnosa sa zapadnim zemljama radi odgode otplate du gova i dObivanja novih kredita. Stoga 51 nije mogla dopustiti postupanje sukladno komunistickim pravilima koja su bila su protna helsinskoj "trecoj kosari". Po prvi put u povijesti ko munizma opozicija je dobila odredenu mogucnost djelovanja. Potkraj sedamdesetih godina komunisticka politika dvou mila se izmedu represivnosti i smirivanja napetosti preko ustupaka. Istovremeno se produbljivao gospodarski kaos, in flacija povezana s problemima U opskrbi stanovniStva osnov nim namirnicama, te sve vidljivija korupcija centralnih i su Iokalnih vlasti. Unutar partije tendencije: uvodenja politike "cvrste ruke", obracuna s opozi cijom, povecanja discipline u gospodarstvu, te druga - spora zuma s intelektualnim grupacijama i Katolickom crkvom, te gospodarskih reformi koje bi uvele triisne mehanizme. je put odabrala Demokratska Republika Njemacka. Ona je pod vlascu Ulbrichtova nasljednika Erieha Honeekera nastavila s politikom velike represivnosti i snaznije indoktri nacije nego u drugim zemljama komunistickog blob. Pozicija DDR-a unutar sovjetskog blob znatno je ojacala kada su ga priznale zapadne driave. Honecker je tclio dobivanju pozicije prvog partnera Moskve unutar bloka. lJ gospodarskoj se poli tiei slieno kao u Poljskoj - najvainijim smatrao uvoz tehno logija, ali se nije odustajalo od administrativnog lIpravljanja. Usprkos svemu, DDR je uspjesno izasao iz problema se damdesetih godina. Najnezadovoljniji su nakon iIi duljeg sikaniranja pusteni da odu u SR Njemacku iii je data su glasnost za njihovo otkupljivanje iz zatvora. U gospodarstvu se koristila zapadnonjemaeka pomoc, pruzana na razlicite naCi ne. Tu je pomoc SR Njemacka pruZala sukladno nacionalnom
'~,~,,,,,,,,,-
1
DESET~JECE ST,\(;NAClJE
interesu kako ga je shvaeala socijal-liberaloa koalicija: da treba iotenzivirati medul1jemacke odnose da bi se II daljnjoj per sacuvale sanse Zit ujedinjenje. U odl1osima sa SR istocnoojernacki komuoisti demonstrirali su flck sibilnost kakvu oisu se moogo Ceau~escu i njegova upravljanja gospodarstvom, a istovrerneno Sll forsirali velike investicije II industriji. Gospodarska ravnoteia slomila se po lovicom sedamdesetih godina, ali je donesena odluka 0 oa stavku iovesticija uz istovremeno sniiavaoje realnih placa i oaglo pogorsavanje opskrbe stanovniStva. Kroz uvodeoje su stava honova i razne vrste zabrana kontrolom se nastojalo obuhvatiti i potrosnju. Represivnost i nacional-komunisticka indoktrinacijska revnost bili su jOs uvijek vdiki. Naknada za poteSkoce svakod nevnog zivota trebala je biti stalno naglasavana neovisnost se vodstvo suprotstavljalo ioterven ciji u Cehoslovackoj, a zakonom 0 obrani zemlje suprotstavilo se "doktrioi .97 Tijekom kooferencije II Helsinkiju rumunjski predstavnici napustili Sll frootu sovjetskog bloka, te Sll teZili da se u zavrsooj prihvati zabrana primjeoe sile II odnosima medu drzavarna neovisoo 0 opravdanosti akcije. Najrnanje se stvari dogadalo nakon zavrsetka Cistki II Ceho slovackoj, kao i u Bugarskoj koja je cijelo vrijerne najvjernije slijediJa svaki sovjetski korak. U Pragu je Husak isprva pozivao na potrebu demokratizacije, ali su razmjeri represija uskoro doveli do mrtve tisine u javnosti i unutar partije. Slovacka je u stvarnosti ponovno podredena centralnom vodstvll, oa celu kojega je bio Slovak. Malagrupa la je 1977. godine ne bez utjecaja vijesti iz - Kartu 77, pa je od toga trenutka djelovala i: vodeci protestne akcije, iako je bib podvrgnuta represijama i izoliraoa od sirih slojeva stanovniStva. 98
STAGNAClJE
1
Godine 1969. pocelo se pojacavati administrativno upravljanje gospodarstvom i uklanjati triiSne mehanizme lIvedene tijekom "praskog proljeca". Svjetska konjunktura omogucila je ipak odredene uspjehe u prvoj polovici se:dam desetih godina (iako iz politickih razloga Cehoslovacka nije dobila vece kredite od Zapada). Nakon toga dosle su po tdkoce slicne onirna koje Sll se pojavile u drugim zemljama sovjetskog bloka, ipak ogranicene rnalom zadllzenoscu. Bugarska nije doiivjela potres kakav su za Cehoslovackll bili dogadaii 1968. godine, pa je tijekom sedamdesetih odredenll liberalizaciju. Ipak, u Bugarskoj je bilo daleko od slobode govora u Madarskoj iIi Poljskoj. U gospodarstvu su reyno oponasani sovjetski modeli. U dru goj polovici sezdesetih na bugarsko su tIo prenesene Kosiginove reforme. Medutim, kada su opozvane u i u Sofiji se vratilo centraliziranom gospodarstvu upravlja nom direktivama. Sedamdesete godine bile su razdoblje sutnje u ]ugoslaviji, koja je ostala izvan bloka. Od kraja prijasnjeg desetIjeea sve su snaznije bile nacionalne tdnje, osobito separatisticke teinje Hrvata, te zahtjevi za nacionalnom ravnopravnoscu Albanaca u ]ugoslaviji. Godine 1971. Tito je jos jednom pokazao da su granice decentralizacije ogranicene. Smijenio je previSe sa mostalno hrvatsko vodstvo, a u narednim je mjesecima slicno s - prema njemu Iiberalnim srpskim i slo venskim politiearirna. Da bi se smirile centrifugalne tenden cije, godine prihvacen je ustav koji je povecavao samo stalnost republika i autonornnih pokrajina, ali je istovremeno Titu osiguravao doiivotno predsjedniStvo i . vrsenja skoro apsolutne vlasti,99 Situacija je odgovarala akcijama toga tipa jer je jugoslaven sko gospodarstvo, znatno snainije povezano sa svjetskirn triistem nego gospodarstva zemalja sovjetskog bloka, cvalo u razdoblju konjunkture. Politicka klima pocela se pogorsavati u drugoj polovici desetljeca, a dramaticnost situaciji dodavale su vijesti 0 bolesti vode i ponovni porast centrifugalnih ten
ill...
148
STAGNAClJE
DESETLJECE STAGNAClJE
dencija. Titova smrt u svibnju 1980. godine otvarala je novo poglavlje u povijesti jugoslavenskog Medu zapadnoeuropskim partijama imali su nadalje talijanski komunisti. Enrico Berlinguer, koji je 1972. godine izabran za generalnog sekretara, bio je odlucan pristasa eurokomunizma i prekida s tradicionalnom doktri nom, ali je trazio nove putove politickog djelovanja. Nakon patlamentarnih izbora 1976. godine, kada su komunisti posti gli najved uspjeh u svojoj povijesti osvajajuCi preko treCinu glasova, Cinilo se da dolazi trenutak preokreta. Pod parolom "povijesnog kompromisa" Berlinguer je tezio sporazumu s krscanskim demokratima koji su vladali Italijom od rata, a 11 nektivi sklapanju vladajuce koalicije s njima.100 komunista naBla su na snaZan otpor - kako vanj ski (Sjedinjenih DrZava i europskih partnera Italiie). tako i unlltarnji. U nerazjasnjenim okolnostima doslo Alda Mora, vode krscanskih demokrata koji je bio 11£l}"AIVll1 "povijesnom kompromisu". Talijanski komunisti nisu odustali od svoje linije u medunarodnoj politici, a 1979. godine cak su prihvatili Clanstvo Italije u NATO-paktu s ciljem oCllvanja ell ropske ravnoteie. Osporavali Sll takoder jedinstvo ideja i inte resa medunarodnog komunistickog pokreta. U unutarnjoj politici doslo je do novog zaokreta. Komu nisticki prijedlog za sklapanjem "povijesnog kompromisa" odbacili su ootenciialni pattned iz Krseanske demokracije. se nakon sto su krscanski de mokrati stvorili koalicijsku vladu sa socijalistima. Berlinguer je 1979. objavio potpuni prelazak u opoziciju, a radnicki sin dikati povezani s komunistima nisu propustiIi nijednu pri liku da organiziraju strajkove iii da svoje Clanstvo izvedu na ulicne demonstracije. U isto su vrijeme pokusaj odredivanja nove strategije po duzeli i francuski komunisti. Nova strategija bio je njihov spo razum sa socijalistima i stvaranje bloka ljevice koji bi na izbo rima konkutirao s blokom desnice. Na lijevoj strani komunisti su isprva bili znatno snazniji, ali su bili spremni priznati pr
149
venstvo socijalistima u zamjenu za izlazak iz slijepe ulice opozicije. Godine 1972. obje su stranke odredile zajed nicki program vlade za ubuduce, a komunisti Sll se izjasnili za jacanjem parlamentarne demokracije i gradanskih sloboda. 101 Za razliku od socijalista, komunisti su podriavali projekte de golista da se Francuska u vecoj mjeri osamostali u odnosu na svoje saveznike, kao i projekte razvoja francuskog nukJearnog naoruzanja. U narednim je godinama francuska partija odustala od pa role "diktature proletarijata", te kritiziraJa nedostatak de mokracije u Sovjetskom Savezu, a doslo je i do njezina zblizavanja s talijanskim, spanjolskim i drugim eurokomuni stima. Promjene programa nisu ipak bile pracene promjena rna unutar partije. Bila je to jOs uvijek organizacija kOja je dje lovala prema pravilima "demokratskog centralizma", to jest organizacija upravljana odozgo bez slobodne razmjene miSljenja. Rezultati nove strategije pokazali su se slabo primamljivi izborima 1973. i predsjednickim desnica, lltjecaj komunista nije se poveeao, socijalisti i njihov voda, zajednicki predsjednicki kandidat Fran<;:ois Mitterand, ojacaJi Sll svoj polozaj. Prije par lamentarnih izbora 1978. godine blok Jjevice raspao se u ve Iikoj mjeri na inicijativu komunista. To ipak nije lltjecalo na tendenciju premjeStanja utjecaja na ljevici, te su se socijalisti - po prvi put od rata pokazali snaznijima (iako neznatno) od komunista. Tada su komunisti odustali od svoje avanture s eurokomunizmom, izraz cega je bila podrska sovjetskoj medunarodnoj politici, ukljucujuCi i invaziju u Afganistanu, koju su eurokomunisti kritizirali. Ovo je desetljece donijeIo bolno razocaranje komuni stickim partijama koje Sll do tada djelovale ilegalno u zemljama gdje su na vlasti bile desnicarske diktature: u Grckoj, Portllgalll i Spanjolskoj. Njihova aktivnost i sposobnost stvaranja ilegalnih mreZa iznesena iz komunisticke tradicije, stvarala je mit poseb ne snage. Sada su diktature pale, a zamijenila ih je parlamen
________________________________________________________________.... __ ~
..
. .......____________________
_
.-ee~~I6~
150
STAGNAClJE
tama demokracija. Broj glasova dobivenih na izborima trebao je pokazati utjeea; komunista. U Grckoj je 1974. godine zajed nieki nastup medusobno sukobljenih komunista, koji su slije dili sovjetske uzore, i eurokomunista donio sarno nesto viSe od 9% glasova. Malo su bolje komunisti, iako ovaj puta podije!jeni, prosli tri godine kasnije osvajajuCi 12% podrske glasaca (s ve likom prevagom sovjetske orijentacije). Portugalski komunisti kao jedini u Europi nastojali su osi gurati mjesto u vlasti. Nakon "revolucije karanfila" u travnju godine njihov Hder Alvaro Cunhal usao je u vladu. JOs su vaznije bile veze izmedu partije i Casnika organiziranih u gru paciju Pokret oruZanih snaga. U rujnu je doslo clo politicke krize u kojoj su komuniste podrzali socijalisti i velik clio ca snika. Vlast su preuzeli radikalni oficiri. Ocl toga trenutka komunisticka partija imala je odlueujuCi na vlast u zemlji, a njezina politicka vizija potjecala je iz tradicije komunistickog osvajanja i zadriavanja vlasti te se nadovezivala na kubanska iskustva. Daljnja radikalizacija nastupila je nakon neuspjelog driavnog udara grupe antiko munistickih casnika u oiujku 1975. godinc. Sukladno komu nistickom programu, pokrenute Sll velike socijalne reforme, medu ostalim parcelizacija velikih zemljoposjeda i nacionali banaka. svcmu, parlamentarni izbori 1975. godine nisu otkazani jer se racunalo na podrSku drzavnog aparata u kojem su komunisti zauzimali kljucna mjesta, te na popularnost pro vodenih reformi. Postojala je takoder bOjazan od prosvjcda, kako medunarodnih tako i unutar zemlje. Izbori su se poka zali porazom jer je partija eak zajedno s prokomunistickim grupacijama koje su nastupile posebno, osvojila manie od 17% glasova. Komunisti se nisu zeljeli pomiriti s takvim rezultatom iz bora. SuprotstavljajuCi se pobjednickim sOcijalistima, racuna Ii su na vojsku i omalovaZavaIi pravila parlamentarne demok racije. U ljeto 1975. godine pokusali su dovesti do raspustanja parlamenta i pokrenuli su teroristicke akcije protiv svojih
DESET1,fE<:E STAGNAClJF
151
protivnika. Zaprijetilo je izbijanje gradanskog rata. 00510 je do nesuglasica medl! oficirima. Premijer Vasco Gon<;,:alves, bli zak komunistima, morao je dati ostavku, a II novoj koalicijskoj vlacli komunisti su se nasli na margini. U studenom Sll pokusa Ii izvesti ddavni udar zajec\no s radikalnim oficirima, ali je pokusaj zavrsio porazom. Na taj su se naCin rasprsnuli snovi komunisticke partije 0 pobjedi na jugozapadnom kraju Europe. Na izborima u 1976. komunisti su osvojili vise od 14%, a tri godine kasnije skoro 19% glasova. Hili su vazan element politickog zivota zemlje, ali - sukobljeni sa svim ostalim strankama, neskloni eurokomunizmu i nesposobni voditi fleksibilniju politiku niSli imali sanse da sudjeluju u vlasti. Posve clrugaCiju koncepciju prihvatili su spanjolski komuni sti. Vee nakon sovjetske invazije na Ceboslovacku 1968. godine (izbjeglicko vodstvo partije boravilo je u Pragll) ostro su kriti zirali sustav "realnog socijalizma". Kada je u drugoj polovici se damdesetih - nakon smrti generala Franca, koji je od vremena gradanskog rata obnasao diktatorsku vlast - Spanjolska zako raeila na put protl1jena u pravcu parlamentarne demokracije, komunisti su izjavili da su spremni odustati oc\ revolucionar nog nasilja. U ruci su imali snazan adut - upravljanje vrlo po raclnickim komisijama, koje su u posljednjem razdo blju Francove diktature djelovale polulegalno. Prije parlamentarnih izbora 1977. godine komunisticka je partija legalizirana. Rezultati glasovanja ipak Stl se razlikovaIi od ocekivanja komunista koji su dobili sarno nesto iznad 9% glasova. Lider spanjolske partije Santiago Carrillo na poraz je reagirao teinjom za jOs vecom promjcnom politicke linije: osamostaljenjem od Moskve, napustanjem Ienjinizma i pri stajanjem uz eurokomunizam, suradnjom s demokratskim strankama ljevice, a posebno s Jakim sOcijalistima. 102 To je izazvalo nemir unutar partije, sto je zaprijetilo rascjepom, au konacnici i njezinim slotl1om. Pokusaj djelovanja triju partija iz zemalja u KOJIma su prethodno na vlasti bili diktatorski reiimi u uvjetima parla
152
STAGNAClJE
mentarne clemokracije, nije donio uspjeh. Sve su tri partije zauzele vazna mjesta u politickom zivotu, ali - neovisno 0 ve likim programskim razlikama i razlikama u metoclama djelo vanja - nisu bile u stanju samostalno posegnuti za sucljelo vanjem u vlasti Hi naCi saveznike sklone·suraclnji.
XIII. PROPADAN)E KOMUNIZMA
rOpadanje komunistickog sustava zapocelo je u Poljskoj, kOja mu je prije toga pruz:da najsnazniji otpor. Svjedocili su 0 tome dogadaji iz 1956., 1968., 1970. i 1976. godine. Gierekova je ekipa bila bespomocna prema sve dubljoj gospodarskoj krizi u drugoj polovici sedamdesetih go dina. Svi pokusaji reformi traiili Sll politicku volju sirih kru gova aparata vlasti i suglasnost stanovngtva, na koje bi privre meno pali dodatni tereti. Nedostajalo je i jednoga i drugoga. Aparat nije :leBo ogra nicenja birokratskog upravljanja gospodarstvom, a nije pri stajao niti na sirenje politickih sloboda, sto bi oznacavalo smanjenje njegovih ovlasti. Medu stanovniStvom je vladalo uvjerenje da su komunisti demoralizirani privilegijama i ko rumpirani, a da su svi pozivi na strpljenje, bolji rad i odricanje - zapravo prijevara. U prvoj polovici 1980. godinc svijcst 0 opasnostima dopr la je do Gierckovc ekipe. Situaciju se pokusalo spasiti perso nalnim rosadama i novim obeeanjima. Kada su u srpnju za poceli strajkovi, olako ih se shvatilo. Strajkasima su poviSene place sto je na strajk tjeralo i druga poduzeea. Komunisticko vodstvo bilo je svjesno da to vodi daljnjoj deregulaciji gospo darstva i inflacijskoj utrci placa i cijena (iii obuhvacanju skoro svih proizvoda sustavom bonova), ali je SVOjll energiju usmje rHo na dobivanje na vremenu barem nekoliko tjedana, bez ikakve dulje perspektive. U kolovozu su izbili strajkovi u Primorju. Nakon pokusaja da se strajkase uvjeri kako bi se trebali zadovoljiti ekonom skim ustupcima, potkraj mjeseca partijsko vodstvo pristalo je potpisati sporazume koji su predvidali stvaranje nezavisnih radnickih sindikata. I poljski komunisti i njihovi sovjetski pa troni i partneri iz komunistickog bloka tretirali su taj ustupak
P
h
154
PROPADAN]E KOMUNIZMA
PROPADAN]E KOMUNIZMA
155
istocnonjemackih, a II odredenoj mjeri i cehoslovackih ko munista, jer su se partije u obje susjedne zemlje pribojavale razvoja situacije u Poljskoj. Za povijest komunizma poseban je znaCaj imalo nekoliko aspekata poljskih dogadaja iz razcloblja od 1980. do 1981. go dine. Kao prvo, razbijena je njegova klasna ideologija jer su upravo radnici postali glavna snaga koja se suprotstavila su staVl\. Kao drugo, poljuljan je komunisticki mO!1opol na orga niziranu javnu c1jelatnost, te upravljanje sredstvima masovnog priopcavanja. Kao treee, na vidjelo je izasla slaba disciplina u komunistickoj partiji jer se dio njezinih Clanova podredio ra spolozenju stanovnistva, a demoralizacija i iskusenja udobnog zivota navodili su i druge clanove ili Cak funkcionare na pa sivnost. U veljaCi 1981. godine premijer Poljske postao je ministar obrane general Wojciech ]aruze\ski. Time je zapoceo proces prellzimanja vlasti u zemlji od strane vojnika. U listopadu je Jaruzelski preuzeo i funkcijll prvog sekretara Centralnog ko miteta partije. Usporedno s napredovanjern priprerna te ra stuCirn umororn stanovnistva, planovi unEknja "Solidarnosti" poprimali su konkretne oblike. Noeu s 12. na 13. prosinGl 1981. gocline uvedeno je ratno stanje. Vrhovnu je vlast preuzela vojna hunta. Internirano je nekoliko tisuCa aktivista "Solidarnosti" i drugih oporbenjaka. U pocluzeCa su uvedeni vojni komesari. U cijeloj je zernlji prekinuta cjelokupna civilna telefonska rnreia i zabranjeno je kretanje stanovniStva izvan rnjesta stanovanja, odnosno pre bivalista. U poduzeCa koja su strajkala llpueene su naoruzane specijaine jedinice policije s tenkovima i helikopterirna. Strajkovi Sll uguseni silorn, a u rlldniku ugljena u Katowicarna ubijeno je devet ruclara. U cijeloj zemlji uhiCeno je nekoliko ti suea osoba. Pacifikacija "Solidarnosti" nije dovela do restauracije ko rnunistickc ideologije i nije dovela - kako je to bilo u prvirn godinarna nakon revolucije 1956. godine u Madarskoj i nakon 1968. godine u Cehoslovackoj - do porasta represivnosti su
kao privremeni i takticki.!03 Uskoro se ipak pokazalo da je na stala visemilijunska "SoIidarnost", sposobna vrsiti trajni priti sak, a njezina prislltnost 1I javnom zivotll vodila je destrukciji partijskih i drzavnih struktllra sustava. Odmah nakon potpisivanja sporazllma smijenjen je Gierek i provedene su znacajnc pcrsonaine ptomjene u partijskom vodstvu. To je ojacalo poloZaj pristasa gospodarskih reformi i liberalizacije sustava, ali cak ni oni nisll smatrali moguenom dllgorocnu legalizaciju sindikata neovisnih 0 partiji. U stude nom 1980. godine donesena je odluka 0 pokretanju intenziv nih priprema za uvodenje ratnog stanja. lako je odluku 0 tome donijelo partijsko vodstvo, djelatnost je provodena u po sebnim jedinicama vojske i slllzbi sigurnosti, koje Sll bile za tajene Cak i pred aparatom i Clanovima partije. 104 Plan razbijanja "Solidarnosti" poljskim snagama odgovarao je namjerama sovjetskog vodstva koje se pribojavalo posljedi ca eventualne intervencije slicne intervencijama izvrsenima u Madarskoj i Cehoslovackoj.!05 PoIjska je bila najveea od ze malja koje su se nalazile pod kontrolom Moskve, u njoj je bilo snazno antirusko raspolozenje te tradicija oruianog otpora protiv agresora. Nesklonosti intervenciji doprinosila su i ne gativna iskustva iz Afganistana. Napokon, vaznu a mozda cak najvazniju ulogu, igralo je gospodarsko stanje u Sovjetskom Savezu, koji sc nalazio u stanju duboke krize (dubine te krize nije bio svjestan ni Zapad) i mnogo je nada polagao u "politiku koegzistencije" i sanse da smanji svoje izdatke za naoruianje. Nisll nedostajala opasna negodovanja iz Moskve, ali ona su proiziaziia viSe iz zelje da se na akciju mobiliziraju poljski dru govi nego iz zelje da se pokrene vlastita akcija. TeSko je reCi nije Ii dio sovjetskog vodstva, a posebno zapovjednistvo Crvene armije, teiio oruZanoj intervenciji u Poljskoj. Moglo se ocekivati da ee se dogadaji razvijati tako da do intervencije docte i prije politickc odluke, sto bi Clanove sovjetskog vodst va prisililo da ju prihvati. Pristase vanjske interv.encije igrali su stanovitu ulogu u poljskom partijskom i driavnom aparatu. Imali su podrsku
2
- r=7
71
156
PROPADANJE KOMUNIZMA
KOMUNIZMA
stava. Nitko se takoder nije odluCio na raspustanje gradnju nove elastkllije i Primjetan je bio nedostatak odlucnosti poljskih komunista i na jednim podrucji pravosude) bile su pracene liberalizmom na (lrugllTI podrucjima (znan05t i kultura). Na to je utjeca!o nekoliko razloga. Neki Clanovi vodstva pri bojavali su se cia bi potraga za krivcima mogla biti usmjerena protiv njih jer su prije toga pristajali na kompromise sa "Solidarnoscu". Mnogi cIanovi partije bili su istovremeno i Clanovi delegaliziranog (isprva sarno z:unrznutog) sindikata. Jaruzelski i njegovi partneri u poljskom vodstvu bojali su se jabnja svojih konkurenata iz tzv. partijskog "betona". Nakon stabiliziranja situacijc namjeravali su pristupiti provodenju reformi. Borba protiv "Solidarnosti" zahtijevala je takoder nelltrali zacijll moenc KatoJicke crkve koja je trazila prestanak progona i prosirenje sloboda. Kada je na vidjelo iza510 ubojstvo varsav skog sveecnika Jerzyja Popieluszka, kojc su 1984. godine iz vrsili pripadnici sluzbi sigurnosti, izravni izvrsitelji osudeni su II javnom proceslI. Iako se pri tome dobro pazilo da se od od govornosti zastite predstavnici vlasti viSeg ranga, stvoren je presedan. U prethodnim desetijeCima nerijetko je dolazilo do smrti protivnika sustava pod nerazjasnjenim okolnostima, ali uhoistva nikada nisu optuzeni funkcionari vlastitog aparata. bojstvom svecenika Popieluszk:lne sarno da Stl komprOmltlrala poljsku sluzbu sigurnosti, vee su joj oduzi mala osjecaj ncdodirljivosti i povjerenje u nadredene. lz Moskve nije vrsen snazniji pritisak da se umjerena ili, bolje kazano, nestabilna linija promijeni. Nadalje se racunalo na koristi od "politike koegzistencije", te su se medunarodni odjeci poljskog ratnog stanja nastojali minimalizirati. Ostriju kritiku poljskih komunista za umjerenu politiku nisu dopustiti niti saveznici iz komunistickog bloka jer su svi oni bili ukljuceni lJ jacanje gospodarskih odnosa sa da se sankciie, koje je Zapad Nisu nimalo
~
157
nakon uvodenja ratnog stanja primijenio prema Poljskoj, prosire i na njihove zemlje. Proglasenje ratnog stanja u Poljskoj bilo je praceno najava rna da ce ono doprinijeti boljem provodenju gospodarskih reformi. Uskoro se ipak pokazalo da vojna ekipa u tom pogle du nema nikakvib konkretnih planova. Stovise, stanovito vrijeme gospodarska se disciplina nastojala uspostaviti meto dama centralnog upravljanja. Neke promjene pojavile su se tek u drugoj polovici osamdesetih. S jedne strane, povecana je samostalnost driavnih poduzeca, s druge pak strane, otvore ne su moguenosti za privatl1U gospodarsku djelatnost. Nije se znalo sprijeCiti rastucll inflaciju, kOja je postala stalno prisutan element u svakodnevnom zivotu. Za stanje komunistickog sllstava vazan pokazate1j bilo je premjdtanje mnogih predstavnika komunisticke "nomenkla ture", bivsih zaposlenika partijskog aparata, osoba koje su vrSile vodece funkcije u upravi ili u gospodarstvu, iii cak funk cionara sluzbi sigufl10sti i vojske, u privatni sektor. su komunisticka bogatstva, cemu su doprinosile veze s kole gama koji su jos uvijek bili aktivni u "nomenklaturi" Politicki oblik poljskog komunizma s vremenom je dohi vao posebne karakteristike. Nije nedostajalo akata nasilja iz vrsenih u tajnosti, ukljucujuCi ubojstva, a prije svega trajale su represije. Nakon uhicenja dolazile su amnestije, a 1986. godine objavljeno je (iako ne i provedeno do kraja) pustanje na slobodu svih politickih zatvorenika. Ilegalne publikacije bile su prisutne posvuda u veCim gradovima, a vlast ih nije uCinkovito suzbijala. Antikomunisticka opozicija ohnovila svoje podzemne strukture, a kasnije postupno i Nekonzistentna linija poljskih komunista odgovarala je nekonzistentnom stanju u Moskvi. U studenom 1982. godi ne umro je BreZnjev. Njegov nasljednik Jurij Andropov tek je nekoliko mjeseci ranije prestao voditi KGB. Raspolagao je izvorima informacija 0 unutarnjem stanju u Sovjet skom Savezu i zemljama komunistickog bloka. Morao je traziti izlaz iz situacije koju su s jedne strane odredivale go
e~
r
I
.....
] 58
PROPADAN.JE KOMUNIZMA
spodarska i tchnoloska kriza, s druge pak - izazov za sljc decu fazu utrke u naoruzanjlL Taj je izazov bacio Ronald Reagan koji je 1980. godine izabran za prcdsjednika Sjedi njcnih Americkih DrZava. Andropov je uCinio nekoliko gesta koje Sll najavljivalc dublje rei
KOMLJNIZMA
159
gnuto kontroli i represijama koje su podsje(~ale viSe oa razdo blje staljinizma nego oa Sllvremeno stanje U ostaJim zemljama k0111unistickog bloka. ]ugoslavija je prdivljavala velike poteskoce nakon Titove smrti. Tek je tada u potpunosti zazivio ustav iz 1974. godine, koji je pojedinim repubJikama i autonomnim pokrajinama osiguravao veliku samostalnost, te je slabio poziciju central nih vlasti (iako je stup driave nadalje cinila vojska u kojoj su dominirali Srbi). RavnoteZa viSenacionalne driave trebala je biti ocuvana kroz komplicirani sustav kolektivnog vodstva i personainu rotaciju u vrsenju najvisih duznosti. Pokazalo se koliko je krhka bila ravnoteia Sllstava i u koliko je maloj mjeri komunizam llspio dotaknuti izvore nacionalnih i vjerskih sukoba. Vedna zapadnih partija, a posebno talijanski komunisti, s oduscvljenjem su podriavali eksperiment "Solidarnosti", te kritizirali uvodenje ratnog stanja. Berlinguer jc cak izjavio da su se osnovni impulsi Oktobarske revolucije iscrpili 106 Odnosi izmedu talijanske partije i sovjetskih drugova za neko liko godina nasli su se u slijepoj ulici. Cak su se i u francuskoj partiji pojavile razlike u stavovima i velika je grupa ostro kritizirala poljske komuniste za uvodenje ratl10g stanja. Sluzbeno stajaliste partije bilo je ipak suzcidano, ali u cjelini je n;[ to pitanje utjecala unutarnja po Iitika. Godine 1981. komunisti Sll na parlamentarnim izbori ma dobili sarno 16% glasova j dozivjeli tciak poraz. Nakon toga pristali su na prijedloge socija!istickog predsjednika Fran~oisa Mitteranda - izabranog iste godine - te su usli u koalicijsku vladu u kojoj su dominirali socijalisti, koji su po bijedili na parlamentarnim izborima. U cudnom razmimoilazenju Francuska komunisticka par tija s jedne je strane naglasavala svoju vjernost sovjetskim dru goyim i poostrila kritiku eurokomunizma, a s druge pak stra ne prihvacala je medunarodnu politiku svoje vlade, ukljucu jud i sucljelovanje u NATO-u i podrsku francllskoj vojnoj snazi. Thkvo stajaliste postalo je jos neugodnije kada je nakon
Itt
]60
PROPADAN)E KOMUNIZ.MA
1.61
KOMUNIZMA
llvodenja ratoog stanja 1I Poljskoj Mitterand reagirao najos trije od svih vladajuCib zapadnoellropskih poIiticara. Francllski eksperiment sLldjelovanja komunista 11 vla dajueoj koaliciji iznevjerio je ocekivanja jos viSe S obzirom na krizu gospodarske poIitike utemeljene na za ljevicu tradi cionalnorn drzavnom intervencionizmu i poticanju po trosnje. Godine 1983. vlada je pocela rnijenjati kurs pril;t godavajuCi ga neoliberalnim tendencijama koje su dominira Ie u Europi. Obama partnerima to isprva nije mnogo pomo glo su na izborima za Europski parlament 1984. tdak poraz. Komunisti su osvojili sarno 11 % glasova, sto je bio najgori rezultat nakon rata. Spas Sll potrazili u na pustanju koaJicije i kritici socijalisticke politike. U ozujku 1985. godille umro je Cernjellko, a njegov na sljednik postao je najmla
na gospodarstvo. Zeljelo se potaknuti gospodarski rast preko poveeanja produktivnosti, kontroJe kvalitete i discipline modernizacije, te kroz djelomicno preusmjeravanje vojne indu strije za civilne potrebc. Potonje je takoder zahtijevalo medu narodne akcije u pravcu ogranicenja naortlzanja. Novi bitan im za perestrojku bila je katastrofa u nuklearnoj elektrani u Cernobilu u travnju 1986. godine. Bila je to prva takva katastro fa 1I povijesti. Nanijela je tezak udarac prestizll kOlllunistickih vlasti, te je pod upitnik postaviJa uCinkovitost sustava. Gorbacov je od pocetka bio svjestan da ee naiti na otvore ni, ali u jos vecoj mjed na tihi otpor partijskog i drzavnog apa rata. U to je vrijeme jos vise racunao na podrsku sluzbi sigur nosti, koju jc uistinu i dobivao. Da bi oslabio protivljenje reformama, na pocetku 1986. godine istaknuo je novu parolu "javnosti" (f.!,lasnosti).109 To je docekano s toliko oduSevljenja u intelektualnim krugovima Moskve i Lenjingrada da je ini cijator poceo ublaZavati svoj poziv jer je glasnost trebab biti element koji bi potpomogao perestrojku, a ne odbacivanie ko mllnisticke proslosti. Od toga se trenutka Gorbacov nasao izmedu stavljene tendencije: jedne koja je teiila kritici proslosti, a zajedno s time i suvremenosti te narusavanju pra vila sustava, te druge koja je teiila odustajanju 0(\ glasnost!" i ogranicenju perestrojke na korekciju sllstava, koja bi I11U omogucila veeu uCinkovitost. Generalni se sekretar dvoumio sllocen s dvije krajnosti. Svi pokusaji kocenja promjena upit nim SLI cinile bilo kakvll njihovu mogllcnost, te davale l1ra brosti bntniteljima dotadasnjeg poretka. UniStavanje komllnizma pokazalo se jedinim putem koji je vodio prema reformama. Pocetkom 1987. godine Gorbacov je pristao na potrenu re vizijc povijesti Sovjetskog Saveza i postupno se vraeao ostrom toml kritike Staljina kakav je primjenjivao Hruscov tijekom de staljinizacije. Od 1988. godine kritici je podvrgnuto razdoblje stagnacije tijckom vladavine Breznjeva. BlIduCi da su vladali Sovjetskim Savezom skoro pola stoljeea, sve se
g
"""""fd.
sP". '
&*e
'MEW"
,m"P'R"RDEW'iRJWFTJWZ1f!'WIRWwmm 3m
r
I
Itt
162
PROI'ADANJE KOMUNIZMA
to opasno kretalo u pravcu dezavuiranja cijele sovjctske 1'0 vijcsti. lnicijator perestrojke kao cilj svojih djelovanja isticao je po vratak lenjinizmll, ali sadriaj toga pojma nije bio jasan. J os potkraj 1987. godine hvalio je kolektivizacijll kao veliko
PROI'ADANJE KOMUNIZMA
1
Ligacov, dan Politbiroa i sekretar CK-a koji je isprva bio odusevljeni pristasa jJerestrojke, ali jll je ielio ograniciti na djelovanja koja bi poveeala ucinkovitost sustava, posebno u gospodarstvu. Glasnost je naisia na njegov odlucan Olpor. Gorbacov se vjdto pokusavao snaCi na poziciji posrednika izmedu konzervativnih Clanova sovjetskog vodstva i radikal nog predstavnika re[ormatora, sekretara Centralnog komiteta i sefa moskovske partijske organizacije Borisa Jeijcina, koji je trazio na nizim razinama u partiji i izvan nje. U listo padll 1987. godine Gorbacov je bez vecih otpora pristao lla uklanjanje J eljcina sa utjecajnih funkcija u Personalne i strukturalne promjene u maloj su mjeri obuh vatile do kraja 1987. godine sluibe sigurnosti. Postupno je ipak dolazilo do napetosti izazvanih jJerestrojkom i gla Slloscu. Revizija povijesti podsjetila je na ulogu NKVD-a u rc presijama doba staljinizma. Novinari ohrabreni deklaracijama () postivanju vladavine prava poceli su objavljivati tckstove 0 aktualnom krSenju tih prava od strane provincijskih organa KGB-a Cebrikov sve se vise pribliZavao protiv nicima Gorbacova. Godine 1988. gencralni sekretar uspio ga je premjestiti na [unkciju sekretara CK-a - formalno viSu. ali istovremeno funkciju koja je davala znatno djeiovanja. KGB-a postao je Vladimir Krjllckov, koji je uzivao vece povjerenje Gorbacova. Crvena armija, jedan od stupova sovjetskog sustava, nasla se u izrazito oslabljenoj poziciji. Tome je s jedne strane uve liko doprinijela nemogucnost odriavanja konkurencije s Amcrikancima u utrci u naoruzanjll na novoj rehnoloskoj ra" s pak strane rat u Afganistanu pokrenut na ini cijativu vojskc koji je davao sve manje sansi za llspjeh te iza zivao negodovanje 11 cijeloj zemlji, kao i u samoj vojsci. Stoga armija nije pruiala otpor novoj politickoj Iiniji, nego je 11 nastojala pronaci mjesto sllkladno svojim interesima. Takvom stanjll stvari u vojsci moze se pripisati prihvacanje vanjskopoliticke linije llsmjerene vise nego u prethodnim go dinama na koegzistenciju sa zapadnim zemljama, te odll-
s.,.","_,IS ·
".,,."
nmw=mmrrrnsz
r
I
164
Jl'lUJJ\"JlO
KOMUN!ZMA
KOMUNIZMA
cija bila, s jedne strane, poticanje opee aktivnosti, a s drllge zadriavanje kontrole partije nad tijekom dogadaja. Na opCim izborima trebalo je izabrati tisueu i pet stotina delegata. U provinciji se ipak moralo uzimati u obzir odlucujuci utjecaj lokalnih vlasti u izbornim skllpstinama, koje su vrsile selek ciju kandidata. Ovih 1500 delegata, zajedno sa 750 delegata koje je birala komunisticka partija i druge organizacije koje je u pravilu kontrolirala partijska "nomenklatura", trebalo je formirati Kongres narodnih delegata. On je trebao zasjedati samo jed nom godisnje. Taj je Kongres birao parlament - Vrhovni sovjet - koji je zasjedao skoro permanentno. Usprkos svim narodnih delegata odriani ogranicenjima, izbori za u oiujku 1989. godine bili su veliki dogadaj. Po prvi je birati izmedu obvezivala tajnost glasovanja, a ghl::>.lLl nekoliko (ponekad i kandidata. Vee u to vrijeme pojavile su se pukotine u koncepciji pere strojke, shvaeane kao reforme provodene pod kontrolom parTe su se pukotine najbolje vidjele na stvarima vezanima uz nacionalna pitanja. Centralne vlasti nisu bile u stanju odriati obvezujuCi poredak na dva podrucja: 1I pribaltickim i u Zakavkazju. U prvima jc dolazilo do masov nih demonstracija pod parolama neovisnosti 0 Moskvi, cemu su sve viSe naginjale republicke vlasti. U zakavkaskim repu blikama slicne su te:inje bile praeene rastom opasnih medu nacionalnih sukoba, a posebno sukoba izmedu Armenije i Azerbejdiana. TeSko je reCi jesu Ii kontrolirane reforme koje je Gorbacov planirao, a koje su trebale uz pokretanjc aktivnosti sirih slojeva - slomiti otpor konzervativnih komunistickih grupa cija, imale sansi da budu realizirane u samom Sovjetskom SaveZl!. U svakom slubju, Gorbacov nije dovoljno ozbiljno uzeo u obzir utjecaj perestrojke na drZave komunistickog bloka 1I kojima se stabilnost sustava pokazala znatno Politika Gorbacova prema tim zcmljama bila je me dosta oprezna. Godine 1986. davao je kontradiktorne si
Pristalo se razoruZanje, gasenje dotadasnjih imalo je sklapanje medunarodnog zenevskog ugovora 1988. godine, prema kojcm se sovjetska iz Afganistana. To je otvaralo vrata kako po ozracja 1I odnosima sa zapadnim zemljama, tako i popustanju napetosti u sovjetsko-kineskom sukobu. Usprkos formulacijama koje su trebale sacuvati prestii Sovjctskog Saveza, poraz planova ckspanzije bio je ocigledan. Linija perestrojke i glasnosti nije donosila vidljive rezulta te u gospodarstvu zemljc. Godine 1988. Gorbacov je pokusao dodati procesima reforme veeu dinamicnost. U ljeto je sazvao partijsku konferenciju na kojoj je namjeravao dovcsti do izbo ra Ccntralnog komiteta koji bi podrzavao reforme, tc zapoce ti strukturalne promjene drZavnih vlasti. Prvi dio plana nije uspio, ali jc konferencija prihvatila uvodna pravila buduCih promjena ustava i izbornog zakona. Odlllke uvedene u iivot 1989. godine odnosilc su sc na osnovnc funkcije komunistickog sustava. Sovjetima su preda vale vrhovnu vlast 1I cijelom Sovjetskom Savezu, u saveznim rcpublikama koje Sll od tad a trebaIe imati veeu samostalnost, te u visestupanjskoj lokalnoj samoupravi. To je oznaeavalo ogranicenje uloge partije, iako je prcdsjednik Vrhovnog ta trebao postati generalni sekretar partije, a ostalih sovjeta sekretar partijc na odgovarajueem Ti su predsjcdnici sovjeta trebali istovremcno biti i ceinici izvrsne vlasti s velikim ovlastima (na najviSoj razini) iii driavne lIprave. Gorbacov je preduhitrio ustavna rjeSenja. 1988. godine preuzeo je - pored partijske - i fllnkciju predsjednika jos nereformiranog Vrhovnog sovjcta. Na tom je poloiaju ostao i nakon ustavnih promjena. Promjene ustava i novi izborni zakon na komplicirani su naCin odredivali na6n biranja parlamenta. Njihova je inten
b
165
r
-;'l\IIII.,.,e••eWWWl·
_,_rw
r
""
166
PROPADAN)E KOMllN[ZMA
167
KOMUNIZMA
gnale. Tijekom posjeta Varsavi u lipnju nadovezivao sc na "doktrinu Breinjeva", ali se u studenom u Moskvi susreo s li derima drzava bloka i poticao ih na samostalnije djelovanje. Partije su lJ tim zemljama opcenito bez veceg odllsevljenja prihvatile takve poticaje. Vijesti koje su stizale iz Sovjetskog Saveza budile su oporbene skupine disidenata cak i u zemlja rna u kojima su do tad a bili slabo vidljivi. Aktivnija je postala opozicija u Cehoslovackoj, nastala je opor1>a u DDR-u, a mogli su se primijetiti i prvi signali njezina stvaranja II Bllgarskoj i Rumunjskoj. Temeljna promjena najprije se dogodila u PoIjskoj. Godine 1987. novi posjet pape Ivana PavIa II. pokazao je slabost ko munistickog utjecaja na sire mase. Uskoro nakon "Solidarnost" je u sve vecoj mjeri pocela voditi nost, vlasti se pak nisu mogIe odIuCiti na jasan izhor izmedu represija i ustupaka. Neki partijski voc1e poceli su ipak na ginjati trazenju kompromisa s oporbom. Na to je prisiljavaJa gospodarska situacija, kOja se opet po gorsavala. U studenom 1987. godine viast je izgubila referen dum koji je trebao zapoceti energicne gospodarske reforme. To je jednom pokazalo slahost sustava koji niti je imao hrabrosti kao nekada provoditi svoje planove bez obzira na dopustenje stanovnistva, niti je bio u stanju takvo dopustenje dobitL Posljedice razvoja dogadaja tijekom kojih su komunisti pokazali svoju slabost, dok je medu stanovniStvom rastao osjeeaj besperspektivnosti, bili su valovi strajkova u travnju svibnju i kolovozu-rujnu 1988. godine. Razmjeri strajkova bili su ograniceni i neusporedivi s onima jz razdoblja 1980.-1981. godine. Usprkos tome, poljski komunisticki vode odluCili su potraziti kompromis sa "Solidarnoscu". Na njihovu inicijativu pojavio se pojam "okrugli stol", na kojem su se trcbali susresti predstavnici vlasti, partije i drugih sluzbenih organizacija s predstavnicima jos uvijck ilegalne "Solidarnosti" da bi razgovarali 0 situaciji u Poljskoj i donijeli zajednieke odluke 1l2 SHeno kao Gorbacov i njcgova ekipa u
Sovjctskom Savezu, poljski komunisti racunali su da ce kon trolirati situaciju i da ce se uspjeti odriati na vIasti, ali i da ce prevladati inerciju, koja je bila prisutna l\ zemlji, i provesti go spodarske reforme koje ee "Solidarnost" prihvatiti. Odluka 0 kompromisu donesena je liZ suglasnost, a mozda i na poticaj Moskve. Vee tijekom posjeta Jaruzelskog Moskvi 1987. godine Gorbacov je naglasavao svoju podrsku iako sc u drugim zemljama bloka politika poljskih komunista najcesce smatrala premalo represivnom prema oporbi i previSe sklo nom ustupcima Katoliekoj crkvi. Tijekom posjeta Varsavi l\ sr 1988. godine sovjetski generalni sekrctar demonstrativ no je pokazivao srdaenost prema Jaruzelskom. Premijerom je tada imenovan Mieczyslaw Rakowski, koji je smatran pristasom reformi, a l! prethodnim godinama s nc povjerenjem prihvaean u Sovjetskom SaveZl!. On je l\ Iistopa du 1988. godine otputovao u Moskvu. Boravio je tamo nakon najave "okruglog stoia" i uzivao opravdani renome glavnog arhitekta nove politieke linije. Gorbacov nije skrivao svoju blagonaklonost prema odlukama donesenima u Poljskoj. Ostvarenje odluke 0 organiziranju "okruglog stoIa" naiSlo je na protivljenje iii dvojbe medu poljskim komunistima, su se protivili legalizaciji "Solidarnosti" i sudjclovanju l\ pre govorima onih njenih predstavnika koji su smatrani previse radikalnima. Sjednica Centralnog komiteta partijc u prosincu 1988. godinc nije donijela rjesenje. Tek je sIjedeceg mjeseca, pod prijetnjom da ce Jaruzclski i Rakowski dati ostavke, Centralni komitet pristao na "okrugli stol", te je priznao "Solidarnost" kao partnera u pregovorima. lako komunisti nisu tada bili toga svjesni, pregovori "okru glog stoIa" zapoceti 6. veljaee 1989. godinc bili su pocetak faze propasti komunistickih sustava vIasti, a zajedno s njima i mcdunarodnog komunizma kao politickog pokreta. U sjeni dogadaja u Poljskoj, ali i paralelno s priblizavao se pad komunistiekog sustava u Madarskoj. Najvazniju ulogu tu su igrala dva impulsa. Prvi od njih bila je potreba prevladavanja stagnacije kOja je opet zaprijctila go-
S
p,,..,•.••,
!I' W!I!
le . . ._
Ear_
==-=='"'""'
~
168
PROPADANJE KOMUNIZMA
PROPADANJE KOMUNIZMA
Slobodan Milosevie 1986. godine postao Hder partije, a godi ou dana kasnije predsjednik Srbije. Njegov glavni oslonac po stala je vojska. U cilju spasavanjavlasti komunista, posegnllo je za instrumcntom demagoske propagande. Godinc 1988. i pocetkom 1989. nastupili su dogadaji koji su u skoroj buducnosti trebali voditi razbijanju federalne driave. Pod pritiskom srpskih nacionalista instalirana je sklona vlast u ernoj Gori, a u novom srpskom ustavu ukinuta je autonomija dviju autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, te su one podredene Beogradu. Na taj je nacin narusena ravnoteia cijele ]ugoslavije l\ korist Srba. Na specifican naCin proces propadanja komunizma dotak nllo je komunisticke partije 1I onim zemljama u kojima komllni sti nisu bili na vlasti. Gorbacov je priznao potrebu raznolikosti ideoloskih i po1itickih putova, ali je branio pravilo suradnje i medusobne pomoCi. Perestrojku su najradije prihvatili oni koji su prije najjace osporavali jedinstvo medunarodnog komuni stickog pokreta. Medutim, znatno Sll se pogorsaJi odnosi MosJ...-ve s dotad vjernim pristalicama komunisticke ortodoksije. TaIijanska partija u travnju 1986. godine izjavila je da se ni po ideoloskim ni organizacijskim pitanjima ne smatra dijelom bilo kaJ...-vog europskog pokreta. 1l4 To nije smetalo da se od nosi sa sovjetskom partijom poholjsaju. Gorbacov je naglasa vao politicko znacenje talijanskog komunizma, a u manjc sluzbenim sovjetskim izjavama moze se prooaCi teza da su ta lijanski komunisti bili protagonisti perestrojke. J 15 Visoko se cijenila talijanska partija s obzirom na njezinu snagu. U Sovjetskom Savezu nisu se komentira1e deklaracije i dje lovanje talijanskih drugova, koji su uspostavili kontakte sa za padnocuropskim socijaldcmokratima i sve su cesce svoje mje sto vidjeli medu njima a nc u komunistickom pokretu, koji je propadao. Promjena linije nije dOl1ijela komunistima porast popularnosti. lako :-ill se na parlamentarnim izborima 1983. godine nasH odmah iza vladajuCih krSCallskih demokrata i vee sanjali 0 zauzimanju prvog mjesta u skoroj buduenosti, na slje deCim su izborima dozivjeti poraz.
spodarstvu. Z:.tjeclno s jacanjem korupcije, karakteristicne za kasni komunizam (a u svakom sluCaju s uvjerenjem 0 njezinoj opeeprisutnosti i uskoj povezanosti sa sustavom), to je CiniIo eksplozivnu smjesu. oct 1986. godine dio madarskog vodstva rezio je radikalnim trzisnim reformama koje bi isle moogo dalje nego dotadasnji projekti u komunistickim zemljama. U lipnju 1988. godine partija je prihvatiia njihove prijedloge for mulirane kao Pian A.ll:\ Drugi je impuIs bio posljedica povijesti. Kao odjek glasno sti doslo je do potrebe nove ocjene dogadaja iz 1956. godine. upravo su ti dogadaji davali legitimaciju vladavini Kadara i njegove ekipe. Stoga je tek odstupanje bolesnog lidera u svibnju 1988. godine otvorilo put povijesnoj reviziji, iako se njegov nasljednik Karoly Grosz branio pred donosenjem od luke. Nije niSta Iaks:1 bila ni odluka 0 llvodeoju politickog ralizma II Madarskoj, ali se Grosz U oba slueaja nasao pod priti skom partijskih refOf matora koji Sll postigli dominantan polozaj u partijskom vodstvu. U veljaci 1989. godine oni Sll po stigli uspjeh. pribliZavanja pada komunistickog sustava dolazili Sll iz ostalih drhva bloka iako su bili posve razliCiti. Po prvi komunisti su izbjegavaJi slijediti sovjetsku politiku. Doduse, S:1mo u DDR-ll dopustali su otvorenu kritiku pere strojke i glasnosti, ali su sliean stay imala i komunisticka vod stva u drugim ;;;emljama. U Cehoslovackoj su smijenjeni neki politicari koji su bili skloni slijediti Gorbacova, a vlast su zadriali pristase linije koja je realizirana od 1968. godine. Represivni karakter politike Ceau~escua izazivao je sve vece primjedbe Mosk'Yc. Bugarski komllnisti, poslusniji, hvalili su perestrojku, ali su se ogranicavali tek na njezino prividno oponasanje. Ipak, nisu mogJi sprijeCiti nastanak organiziranih oporbenih skupina u NiSta bolje nije hilo ni s jugoslavenskim komunizmom. Rasle su nacionalne emocije. Najsnaznije su se pokazivale sr pske hegemonisticke tendencije. U pocetku Sll ih suzbijali ko munisticki politicari, ali sc situacija promijenila kada je
"'rt
169
r
.::;,*._,.*",,..",
e-""'I''W'w=_m
rrmm
=wan
170
PROI'ADANJE KOMUNIZl\lA
XIV. PAD KOMUNIZMA
Gore je iSlo franclIskim komunistima. Za razliku ad ta oni nisll imali vaznijeg utjecaja na politicki Zivot svoje zemlje. Na parlamcntarnim izborima 1986. godine socijalisti su pobijediIi i dobili podrsku za svoju gospodarsku politiku koju Sll kritizirali njihovi donedavni k0111unisticki partned. KOl11unisti nisu dobili niti 10% glasova i nasH su se na margini dogadaja. U vrijcme Gorbacova privrz.cnost francuske partije tradi cionalnoj ideologiji i "demokratskom centralizmu" u Moskvi nije naibzila na odusevljenje. Sluzbeni odnosi izmedu bili su hladni, a nesluzbeno sovietska partija nije skrivala svoj kritiCan staY prema k0l1111nizma. 116 NEita bolje nije islo ni komunistima u ostalim zapadnoeu ropskim zemljama. lJ Spanjolskoj su se meclusobno posvadali i podijelili, gubeCi znacenje. Portugalska partija sacuvala je dosta utjecaja, ali - ostajuCi U opoziciji - nije imala sansi na iz lazak iz izo!acije. U Grckoj su komunisti bili jOs uvijek po dijeljeni l1a dvije partije. (hhlljnjj~ "11;1f1~1 hil;J i(~ nartiia koia se
i poljski komunisti, niti njihovi protivnici a istovre menD partneri u pregovorima "okruglog stoIa" koji su vocleni od veljacc do travnja 1989. godine, nisu bili sv jesni posljedica svojih dje1ovanja. Partija je, c1oc\use, cinila ve like ustupke, ali je bila uvjerena u svoju snagu koja joj je tre bala omoguCiti ocuvanje vlasti, te istovremeno prebaciti dio odgovornosti za tdke gospodarske reforme na "Solidarnost". Partija je predlagala vrlo skori termin parlamentarnih izhora, ~to joj je - po njezinom miSljenju - trehalo buduCi da su komunisti raspolagaJi go\emim organizacijskim i propagandnim aparatom, a "Soliciarnost je iz iJega1e izasla tek nakon zavrsetka pregovora. Tesko111 mukom formulirane odluke 0 ustavnim promjena ma predviuale su da ce za komuniste i njihove saveznike biti rezervirano 65% mjesta u Sejmu, donjem c\omu parlamenta, koji je imao velike ovlasti. Demokratski izbori trebali su se od nositi na samo 35% mjesta u Sejmu i na sva (gornjem domu). Ovlasti Senata hile su vrlo U korist partije trcbao je iCi veCinski izborni zakon. Celni ko munisticki politieati, koji su se kandidirali na ddavnoj listi, ne bi imali protukandidate, te bi dobili mandat nakon sto skupe polovicu vazeCih glasova.Jednako predstavnistvo pojcdinih voj vodstava u Senatu prefcriralo je glasove biraea iz manjc urbani ziranih regija, !ito je trebalo pomoCi partiji, napadanoj prije svega 1.1 velikim gradovima. Dodatno osiguranje bio je izbor predsjednika u parlamentu (1.1 kojem su komunisti i njihovi sa vcznici imali osigurano viSc od polovice mandata), te predsjed niCko pravo veta zakona izglasanih u parlamentu. stoIa" predvidao je legalizacijll "Solidarnosti", te zajednicko pokretanje gospodarskih i socijal nih reformLlI7 Njihov smjer odrecten je iako su nedostajale
N
nekada Grcki eurokomunisti SkOfO su
"""""
F
~::'·'1llm;§iiM,ii#4%[email protected]'."§ ,
!j
W
_
r=zmrmw
?W"717Frr'
]72
PAD KOMUNIZMA
PAD KOMUNIZMA
173
dala je nesigurnost sto se tice reakcije Moskve na potiskivanje komunista s vlasti, bmluCi da je Gorbacov do tada tretirao poljske promjene kao reforme u okviru komunistiCkog susta va. Stoga je dosIo do komprornisa prema kojem su komunisti trebali sudjelovati u novojvladi, a u njihovim rukama ostali su kljucni resori: unutarnjih poslova i obrane. iste godine izglasane su promjene ustava, te je prestala biti zemlja "narodne clernokracije". lstovre meno, parlament je prihvatio pokretanje gospodarskih promjena koje je predlozila vlada - uvodenje pravila slobod nog triEta i privatizaciju. Hio je to tzv, plan Balcerowicza - ta dasnjeg rninistra Pozicija komunista u vladi pokazala se nestabilnom. Tome su cloprinijeli i dogadaji u ostalim zemljama bloka. Nastupala je ubrzana erozija partije, clanstvo jll je masovno napustalo, organizirale su sc skupine koje su trazile njezinu demokrat sku transforrnaciju iii cak ukidanje. Vodstvo l)artije prihvatilo je prvi od tih prijedloga racunajuCi na odredenu sansu na kontinuitet. Potkraj sijecnja 1990. godine Poljska lljedinjen:l radnicka partija formalno je prestaIa postojati, a istovremeno je OSI10 vana njezina nasljednica pod nazivom socijaldemokracije. Vee prije toga najradikalniji predstavnici partijske reforme naSll stvoriti posebnu sOcijaldemokratsku stranku, ali nisu dobili sirt! podrsku. Naredni mjeseci trebali su donijeti uklanjanje komunistickih ministara iz vlade, a kraj 1990. go dine ostavku Jaruzelskog s polozaja predsjednika. Sustav je propao, njegovi predstavnici izgubili su vlast. Ostala je sarno koja doduse nije negirala svoje poclrijetlo, ali se odri cala komunistickog programa za sadasnjost i buducnost. U slicnom pravcu tekli Sll i clogadaji u drugirn zernljama bloka. Najbrie je reagirala Maclarska. Partija je u veljaci 1989. godine priznala ustanak od prije dvadeset i tri godine kao re te je pristala l1a llvodenje politickog pluralizrna.118 Madarska opozicija dobila je [akticki mogucnost Iegalnog sudjelovanja u politici.
konkretne odlukc kOje bi se odnosile na tempo promjena i ko nacni oblik buduCih druSlvenih i gospodarskih odnosa. Poljska je trebala krenuti prema trzisnom gospodarstvu, slobodi go spodarskih inicijativa te radnickoj i lokalnoj samoupravi. Supromo occkivanjima komunista, lipanjski izbori 1989. godine zavrsili su njihovim porazom. VeCinski izborni zakon same je povccao taj poraz jer je "Solidarnost" dobila svc mandate koji su se popunjavali na sIobo(\ nim izborima (izuzevsi jednoga). BiraCi su takoder odbacili skoro cijelu driavnu listu demonstriraju(j na taj luCin nc povjercnje prema voclstvu partije i njezinim saveznicima. Cak ni taj izborni rezultat nije osvijestio ni komunistc niti protivnike sto. zapravo znaCi: test mogucnosti daljnje vladavine komunisticke partije. Zoatno su bolje to shvatili do tadasnji saveznici komunista. Zastupnici iz Poljske seljacke stranke i drugih prokomunistickih grupacija iIi organizacija, iako izabrani sukladno izbornom zakonu da bi cllvali stari po poceli su naglasavati svoju samostalnost. Frustracija je uhvatila i neke k011lunisticke zastupnike, koji su odbili po slusnost partijskirn instancama. "Solidarnost" se osjecala vezanom odlukama "okruglog stoIa". ZahvaljujuCi podrsci iii suzdrzanosti nekih njezinih za Jaruzelski je izabran za predsjednika driave. Sukladno prethodnom scenariju, on je zelio povjeriti komu nistirna formiranje vlade. To se pokazalo nemogueim. U pobjednickoj "Soliclarnosti" polako je sazrijevaIa realna ocje na situacije: partiji je javno oduzet mandat za vr!ienje vlasti. Sudjelovanje u vlac.H komunista iii njezino toleriranje oznaca valo bi kompromitaciju dotadasnje oporbc. S druge strane, stati saveznici komunista zeljeli su privesti kraju proces svoje emancipacije da hi sc spasili pred potpunom propascu i poli tickom smrcll. U kolovozu 1989. godine prornijenili su se odnosi. Nastala je parlamentarna veCina sastavljena od "Solidarnosti" i bivsih partnera partije. Premijer je postao Tadeusz Mazowiecki, jedan od glavnih savjetnika "Solidarnosti". U toj situaciji vla
ft:
.F"-~~~;dt*~~~~3'P;m~~*riiiljilii.\iV8l£MMji!m;;m'51~l'Jt'iZffi£:lF~Thlfu;m/,,,,,nr.:.~?"t,Il!:'"J!!!!
r
i: :1
PAD KOMUNIZMA
U sVibnju ]989. godine pokrenute su akcije koje su za samu Madarsku imale tek simbolicno znacenje, ali su se usko 1'0 pokazale kljllcl1ima za pad europskog komunizma: uk lonjene su desetljecima gradene prepreke na madarsko-au strijskoj granici. Bio je to dio "zeIjezne zavjesc", koja je od vajala komunisticke zemlje od Zapada, a prije svega onemo gllcavala ilegalni prelazak granice za bjegunce iz Madarske i drugih driava bloka. Mjesec dana kasnije zbila su se tri dogadaja. Prvo su pok renuti pregovori izmedu partije j oporbe koji su trebali odre diti nacin i stupanj promjena sustava, potom jc - uz prisutnost vise stotina tisuca demonstranata - pokopan Imre Nagy, ubijen nakon madarske revolucije kao izdajnik komunizma. Nakon nekoliko dana ogranicene su ovlasti sefa partije Grosza, koji se pribojavao prevelikih reformi, zamjenom noClanog u cetverociano vodstvo, u koje su pored prvog sek 1'etara usli odlucni pristase promjena. Madarski "okrugli stor' zavrsio je u rujnu. Ustupci partije iSli su jos dalje nego u Poljskoj. Demokratski parlamentarni iz bori trebali su se odrzati bez ikakvih ogranicenja. Nakon ])olj skih iskustava II obzir se llzimao poraz komunista. Njihovo sudjclovanje II vlasti trehao je osigurati izbor predsjednika u dotadasnjem parIamentu, sto se trebalo dogoditi prije opCih izbora. Predsjednik je trebao postati popularni lider reformi stickih komunista Imre Pozsgay. Velik dio oporbe ipak nije prihvatio kompromis. Po stavljen je zahtjev za referendumom i prikupljen potreban bro; potpisa. Vedna je glasovala za prijedlog da se pred sjednik izabere tek nakon demokratskih parlamentarnih iz bora. U meduvremenu, 11 listopadu je iz tlstava uklonjen naziv "narodna demokracija". Parlamentarni izbori u ozujku 1990. godine donijeli su pobjedu antikomunistickoj opoziciji. To ne oznacava da su se pora2:eni na izborima nadalje sma trali komunistima. Madarska partija prosla je slicnu transfor maciju kao i poljska: u Iistopadu 1989. godine raspustena je, a
PAD KOMUNIZMA
175
umjesto nje osnovana je socijaldemokratska partija koja je od· bacila komunisticka programska i organizacijska naceIa. Njezino socijaldemokratsko obracenistvo bilo je vidljivije nego kod poljskih postkomunista jcr je konzervativniji dio ko munisticke nomenklature nastojao nastaviti s djeIatnoseu stare partije, iako je za to uspio pridobiti samo mali broj cla nova. Usprkos svemu, socijaldemokrati su na izborima lIspjeli dobiti samo 9% glasova. Dogadaji u Poljskoj i Madarskoj imali su izravan utjecaj na propast komunizma u DDR-u. Vee 1988. godine pojavili su se nejasni sign ali da je u Gorbacovljevu krugu razmatrana mo gucnost ujedinjenja Njemacke, to jest povlacenja podrske istocnonjemackim komunistima.1l9 Njihovo neraspolozenje prema perestrojki lltjecalo je na zahladenje odnosa s Moskvom. U njemackoj partiji po prvi put nakon zavrsetka rata 1'aslo je uvjerenje 0 potrebi i mogucnosti naglasavanja sa mostalnosti i osamostaljcnju od sovje(skog patrona. U Ijeto 1989. godine tisuee grad ana DDR-a odlucilo je na pustiti zcmlju. U pocetku je put vodio preko Madarske, odak Ie je nakon uklanjanja "zeljczne zavjese" lako bilo prijed u Austriju. Komunisticke vlasti Madarske nisu se protivile do lasku gradana DDR-a i nisu Cinilc veee poteSkoee prilikom njihova prelaska gran ice. Nakon toga tisuce bjcgunaca nasle su se u Poljskoj ili je potrazi!o skroviSte u ambasadi SR Nje macke u Pragu cekajuCi na mogucnost puta na Zapad. Masovni hijeg iz DDR-a poljuljao je stabilnost sustava. Od rujna 1989. goC!ine dolazilo je do oporbenih demon stracija. Pocetkom listopada Gorbacov, koji je doputovao u Berlin na svceanosti povodom godiSnjice uspostave DOR-a, pozivao je njemacke drugove l1a reforme i upozoravao na ne gativne posljcdice odustajanja od nji\1 120 Protesti st.tnovniSt va hili so sve snazlliji. U komUllistickom vodstvu jedni su za govarali njihovo brutalno gusenje, drugi - ustupke. Dota dasnji !ider partije Erich Honecker, pristalica politike "cvrste ruke", popustio U novim protestima sudjelovale su stotinc I isuca demonstranata.
176
PAD KOMUNIZMA
Dana 8. studenog komunisticke su vlasti najavile prizna vanje prava na putovanje u inozemstvo svim gradanima DDR a. Suprotno ocekivanjima, to nije donijelo smirenje. Sljedece noCi stanovnici istocnog Berlina poceli su masovno prelaziti preko zida koji je dijelio grad. Policija koja ga je cuvala, nije in tervenirala. Nervozne promjene u vodstvu partije i drZave nisu mnogo pomogIe. Potkraj mjeseca parolama demonstra nata postalo je ukidanje komunizma i ujedinjenje Njemacke. Istovremeno, svakoga dana tisuce Ijudi odlaziIo je za stalno na Zapad prcko otvorene granice. U prosincu su komunisti, predstavnici nekada saveznickih, a sada sve viSe samostalnih stranaka, te opozicija sjeli za "ok rugli stol". Razgovori su vodeni u sjeni sve snaznijih zahtjeva za ujedinjenjem sa Saveznom Republikom Njemackom. To je ipak zahtijevalo suglasnost Moskve. Stoga je dogovoreno jedi no odriavanje demokratskih izbora. 12 ! Slicno kao u Poljskoj i Madarskoj, i u DDR-u se partija odrekla svog komunistickog podrijetla i uzela naziv Partija demokratskog socijalizma. To joj nije mnogo pomoglo tijekom izbora u ozujku 1990. godi ne, nakon kojih se morala Konacno odreCi vlasti. Prije nego sto su izbori odrZani, Gorbacov je prihvatio ujedinjenje Njemacke. Najvece ubrzanje imali su dogadaji u Cehoslovackoj. Jos pocetkom 1989. godine bez promjena provodena je represiv na politika, a voda oporbe Vaclav Havel osuden je na deset mjeseci zatvora. Potresi u Poljskoj i Madarskoj - Cinilo se niSta tll nisu promijenili, a bijeg grac1ana DDR-a preko amba sade SR Njemacke u Pragu na Zapad ostao je vanjska epizoda, na koju nije trebalo obraeati pozornost. Potkraj Iistopada doslo je, dod use, do opozicijskih demonstracija u Pragu, ali ih je policija rastjerala. Eksplozija je nastupila na vijest 0 padu berlinskog zida i pocetku proccsa ukidanja komunizma u DDR-u. Tjedan dana kasnije na ulice Praga izasli su demonstranti, uglav nom studenti. I ovaj put policija je brutaIno i uspjesno in tervenirala. Napetost je rasla. Inicijativu je preuzela opozi-
PAD KOMLJNIZMA
177
cija organizirana oko Karte 77. Snage spremne da se su protstave komunizmu okupile su se u CeSkoj u Gradanski forum. Kasnije su oporbenjaci u Slovackoj stvorili posebnu organizaciju - Drustvo protiv nasilja. Opoziciji se prikljuCio i dio politicara iz stranaka koje su prije toga suradivale s ko munistima. Zemlju su preplavile masovne demonstracije. Dana 22. stu denog komunisti su zapoceli pregovore s opozicijom. BudllCi da partija nije Cinila ustupke, oporba je nakon nekoliko dana pozvala na opCi strajk. Pod tom prijetnjom partija je pristala na stvaranje koalicijske vlade, ali je nadalje nastojala zadriati punu vlast. Tek su novi prosvjedi (ali i uvjeravanja Gorbacova) na pocetku prosinca doveli do pokretanja sluzbenih pregovo ra "okruglog stoIa". Nakon samo dva dana sklopljen je kompromisl22 Prividno su komunisti proSIi dobro. U koalicijskoj vladi partija je tre bala imati premijera i nekoliko ministara. Tu je vladu imeno vao Husak, sto je cijeloj prici davalo ironiean ton. Najkom promitiraniji zastupnici napustiIi su parlament, a njihova su mjesta popunjena predstavnicima opozicije putem koopti ranja. Parlament u novom sastavu za svoga je predsjednika iza brao Dubceka, osuc1ivanog voc1u "praskog proljeca" iz 1968. godine kojeg je Husak smijenio. Uskoro, nakon Husakove ostavke za predsjednika drzave izabran je donedavni zatvore nik - Vaclav HaveL Cehoslovacki kompromis nije bio duga vijeka. Uskoro su premijer i neki ministri napustili partiju i prisli Gradanskom forumu. Komunisti nisu odustali od svoga naziva iako su na glasavali spremnost postivanja demokratskih pravila. Na izbo rima odrianima u lipnju 1990. godine dobili su s~uno 13% gla soya i presli u opoziciju. U Bugarskoj su dogadaji tekli sporije. Od rujna 1989. godi ne pojavljivali su se signali nezadovoljstva, u studenom je sef partije Todor Zivkov primoran dati ostavku, te su vlast preu zeli pristase ustupaka prema oporbi. Ona je dobila pravo Ie galnog djelovanja, a pocetkom 1990. godine mogla je pristu
178
PAD KOMUNIZMA
PAD K01'>IUNIZMA
piti pregovorima "okruglog stoIa". Tijekom tih pregovora do govoreno je uvodenje gradanskih sloboda i demokratskog parlamentarizma. 123 Na lipanjskim izborima 1990. godine pobijedili su postko munisti, kako se moze nazvati partija koja se nazvala stickom te odustala od svoga komunistickog imena i progra mao Ona je asvojila skora polovicu glasava i apsolutnu veCinu mandata, ali su u njoj bile prisutne duboke podjele. 0 tome svjedoCi izbor oporbenog vode Zelju Zeleva za predsjednika, kojeg su poclrzaJi mnogi sOcijalisti, a potom i podjela vlasti u koalicijskoj vla(li s dotadasnjom opozicijom. Tek nakon parlamentarnih izbora u listopadu 1991. godine protivnici kOl1mnizma 1.1spjeli su potisnuti socijaliste u opozi ciju i ukloniti ih iz viacie, iako su osvojili 33% glasova. Ovako iii onako, Bugarska je vee ranije prestala biti komunisticka drzava budliCi da su se komunizma odrekU njegovi bivsi stase eak i llkolika su nastojali sacuvati svoj jak polozaj u tiei i gospodarstvu. Rumunjska je za razliku od ostalih driava bIoka dozivjela krvavu revoluciju. Ceau~escll i njegova ekipa nisu se namjera vali odreCi vlasti usprkos napetostima koje Sll rasle pod cajem vijesti 0 perestrojki u Sovjetskom Savezu i promjenama u drugim komunistickim zemljama. RastuCa nacionalisticka kampanja bila je svega usmjerena protiv madarske manji ne. U prosincu 1989. godine u TemiSva"fu snage sigurnosti masakrira1e su demonstrante. Cetiri dana kasnije Ceau~escu je u BukureStu sazvao mani festaciju viSe tisuea Ijudi. Manifestacije je trebala 1zraziti po drsku njegovaj politici 1 usmjeriti emocije protiv Madara. Ipak, Ceau~escu nije uzimao u obzir niti pad popular nosti medu etnicki rumunjskim stanovniStvom, niti sprem nost dijela komunistickih pOlitieara, posebice oficira u vojsci, da izlaz iz beznadne situacije potraze na njegov trosak. Vladina demonstracija promijenila se u prosvjedni miting, a potom u oruzani ustanak u kojem se vojska ukliucila 11 borbu protiv funkcionara sluzbe sigurnosti.
't
179
Vlast je preuzela vlada Fronte nacionalnog spasa, koju je padrZala vojska. Doduse, na najvisim razinama vlasti nisu ne dostajali d·onedavni komul1isti, na celu s 10110m lliescu, bivsim Clanom najuieg partijskog vodstva, je diktator ranije smijenio, ali oni su se ogradivali od proslosti svoje par tije i sustava koji je ona izgradila. Ceau~escu i njegova iena lIhiceni su tijekom bijega, postavljeni pred vojni sud i odmah strijeljani. Opeenito se ipak nastojala osigurati sigurnost bivsim kadrovima i privuci ih na suradnju. Komunisticki su stay trebala je zamijeniti parlamentarna demokracija i trZisno gospodarstvo. Propast komunistickog sustava u drZavama bloka neiz je vodio propasti nadnacionalnih institucija ciji je cilj bila upravljanje iz Moskve i suradnja na mnogim podrucjima. Godine 1990. svugdje se pocelo traziti povlacenje sovjetske vojske i raspustanje VarSavskog ugovora i SEV-a. Dodatan im puIs dale su odluke a ukidanju DDR-a i ujedinjenju Njemacke. Odluke koje su se odnosile lla Varsavski ugovor konacno su prihvacene u velj aCi, a odluke 0 raspustanju SEV-a u rujnu 1991. godine, iako su u stvarnosti u oba slucaja te institucije odavno prestale postojati, Znatno kasnije nego u zemljama bloka propao je komuni zam u cetvrt stoljeea izoliranoj Albaniji. Godine 1989. partijsko vodstvo pokrenulo je pokusaj reformi, ali ga to nije uspjelo spa siti. Potkraj godine zapoceli su javni prosvjedi. U ljeto 1990. godine nekoliko tisuea ljudi prodrlo je u ambasadc, zatrazilo azi! i dobilo mogucnost odlaska iz zemlje. U prosincu su de monstracije posebno studenata - u Tirani prisilile komuniste na ustupke. Uvedcna je sloboda politicke djelatnosti i najavlje ni su parlamcntarni izbori. Nastala je organizirana opozicija. Na izborima u proljece 1991. godine komunisti su osvojili apsolutnu veCinu. U lipnju su se proglasili socijalistima, smije nili dotadasnje vodstvo, odbacili komunisticki program i poceli zagovarati trziSno gospodarstvo. Samo mala skupina nije pristala na to, te je osnovala posebnu komunisticku par
s
.c
~9"
,::;,r' ",';
~',,-;:·;:;~~?,IT:P:~I(~~fr;t~11p?m;;5mvy::;rS?!Kz5&31?7W,Kf1t?mSZlf'j'£!'?lh~mSZ5"f'f1W?P7'Fwzrzm===:rwwwzrr
180
PAD KOMUNIZMA
Soeijalisti su optuzivani za ta, te je napetost u zcmIji rasIa. Pod )alicijska vIada soeijalista i antikomunistickih a U OZltjku 1992. oddani su novi parlamcntarni iz bori. Ovaj put socijalisti su dobiIi samo 26% glasova, tc su ko nacno izgubili vlast. " Na pose ban naCin zatvoreno je komunistiCko poglavlje u ]ugoslaviji. Godine 1989. naeionalni sukobi S1l se zaostrili, te su jaeale eentrifugalne tendeneije. U rujnu je zatrazila priznavanje prava na ddavnu nezavisnost. U godine konacno se raspalo jedinstvo Saveza komunista se ne samo prema republickim granica ma, nego i na protivnike i pristase dubokih reformi. Potonji su se odrekli komunistickog imena i ideologije. U svim fede rativnim republikama odluceno je da se odde parlamentarni izbori i uvede politicki pluralizam. U travnjll 1990. godine demokratska opozieija je 1I Sloveniji, iako su upravo u sa svoJll1 starim programol11, te Sll lIZ viSestranacki parlamentarizam i tdiSno gospodar stvo. Dva mjeseca kasnije Slovcnija je odbacila federativni su stay, najavila proglasenje nezavisnosti i pozvala na reorgani zaciju ]ugoslavije na konfederaInim principima. Takav stav poddavali su i postkomunisti, a njihov !ider Milan Kucan iza bran je za prvog predsjednika nezavisne Slovenije. Opozicija je pobijediIa na izborima u proljece iste godine lider Franjo Tudman, koji je mnogo gOdlI1a preKlI1uo s komunizmom, postao je predsjed nik. Hrvatska je po(\rzavala Sloveniju 11 zahtjevima za konfe deralnom reorganizacijom. Istovremeno, snazno je naglasa van nacionalni karakter drzave u nastajanju iako su - za raz liku od Slovenije - velika podrucja republike bila naseljena sr pskim stanovniStvom. Najveci poraz komunisti su dozivjeli potkraj za bi na izborima u Bosni i Hercegovini. race imala je
PAD KOMUN1ZMA
181
mansku, srpskll i hrvatsku. Komunisti su osvojili ndto iznad 10% mandata. lpak, Bosna i Hercegovina oclugovIaciia je s proglasenjem nezavisnosti II strahl! od naglog jaeanja naeio nalnih sukoba. Bolje za komuniste prosli su izbori U ostalim republikama, oddani u isto vrijeme. U Makedoniji komunisti nisu dobili apsolutnu veCinu, ali S1l uspjeIi form irati vladu. Za predsjed nika je izabran jedan od komunistickih Hdera Kiro Gligorov. je nastojala slicno kao i Bosna odrZati reorga niziranu jugoslavensku driavu, bojeCi se kako vlastitog siro mastva, tako i prislltnosti brojne albanske manjine II zemlji i svoga nesklonog susjeda Grcke. U Srbiji su bivsi komunisti izasli na izbore kao socijalisti, obilno se potpomazuCi nacionalistickom Vecinski izborni zakon omoguCio im je a tome je doprinio i bOjkot izbora od strane stanovniStva podvrgnutog reprcsijama na KOSOVll, koje je prije toga !iseno autonomije. Predsjednik je postao tider socijalista MiioseviC. U Crnoj Gori komunisti nisll odustali od svoga nazi va i osvojili su veliku veCinu. Njihova prosrpska orijentacija nije bila bezuvjetna, ali je odgovarala tamosnjim srpskim naciona Iistima. I u toj je rcpublici predsjednik postao komunist. U Beogradu je nadalje funkcionirala ali je njezin jedini instrument bila vojska. U Iistopadu su se sukobile c1vije koneepcije: konfederativna, koju su podrZavale Slovenija i Hrvatska, te federativna podriavana od stranc Srbije i Crne Gore. Bosanski i makedonski pokllsaji posredo vanja nisu donijeli rezultat. U lipnjll 1991. godine Slovenija i Hrvatska proglasile su ne zavisnost. Prvi sukobi s jugoslavenskol11 armijom zbili su se II Sloveniji, ali se Beograd uskoro pomirio sa secesije vise problema proizlazilo je iz odluke Hrvatske su se odmah pojavili zahtjevi za promjenol11 gra niea i pripajanjem podrucja na kojima je zivjela srpska manji na Srbiji. Uskoro je doslo do krvavih borbi.
182
PAD KOMliNIZMA
PAD KOMUNIZMA
Epicentar raW na prostoru bivse ]ugoslavije (1992. godine Srbija i Crna Gora sklopile su sporazum 0 stvaranju nove ju goslavenske driave) nasao se u Bosni i Hercegovini. Gotovo polovicu stanovniStva te republike <:inili su Muslimani, dok su preostalu polovicu cinili medusobno sukobljeni Srbi i Hrvati. Stoga se Bosna i Hercegovina nakon propasti visenacionalne komunisticke ]ugoslavije nasla u bezizlaznoj situaciji. Mogla je postati iii bOjiste hrvatsko-srpskog rata, pri cemu bi svaka strana teWa zauzimanju sto veceg podrucja, iii bi ·njezina podjela bila uvod za mirovne pregovore izmedu Beograda i Zagreba na stew musIimanskog stanovniStva. Godine Bosna (a zapravo Muslimani, koji Sll U vladali) odlucila je proglasiti nezavisnost, sto je dovelo do pocetka najtragicnijih dogadaja. Od tada su se vodile borbe u muslimansko-srpsko-hrvatskom trokutu. Usprkos njihovu za vrsetku pod pritiskom medunarodne zajednice, stalno postoji opasnost obnavljanja sukoba. G()dine 1999. tragicni dogaclaji zbili su se i na Kosovu, koje je bilo dio Srbije. U svakom slucaju, nema sumnje da je komunizam na po drucju bivse ]ugoslavije mrtav. NiSta nije ostalo od njegova in ternacionalistickog, a malo od socijalnog sadrZaja. Komuni zam je iznevjerio kao driavni sustav koji je zauvijek trebao ure diti mozaik nacija i religija, sukobljenih od srednjeg vijeka do Drugog sVjetskog rata. U Sovjetskom Savezu komuniz,lm je prdivio samo malo dulje nego u manjim europskim zemljama. Nije pomoglo niti to sto je Gorbacov 11 ozujku 1990. godine proglaSen predsjednikom s vecim ovlastima. Perestrojka je zakazala na podrucju koje je u Gorbacovljevim planovima imalo priori tetno znacenje - u ekonomiji. Sovjetski predsjednik nije se odlucivao za odlucnije poteze kakve su mu predlagaJi pri stase triisnog gospodarstva. Zbog toga su promjene zapele. Plansko gospoclarstvo naslo se u stanju rasula, pak nije radilo. Godine 1990. depresija je pocela poprimati ka tastrofalne razmjere, a popularnost Gorbacova naglo je pa clala.
b
183
Posebnu 1Iiogu nadalje su igrali nacionalni problemi. U pokazivanju svoje samostalnosti isticale su se balticke repll blike. KoristeCi perestrojku i situaciju nastalll u zemljama ko munistickog bloka tamo su u prvoj polovici 1990. godine odrzani demokratski izbori na kojima su pristase nezaviSllosti pobijedili i formirali vlade. PodrZao ih je i znatan dio kOl11u nista. To je u baltickim republikama dovelo cia rascjepa lInutar partijejer se rusko stanovniStvo, koje je tamo zivjelo, osjeealo ugroienim, te je njegov veliki dio nastojao sprijeciti tdnje za samostalnoscu. Mnogo je puta dolazilo do napetosti. lako su vlasti 1I Moskvi izbjegavale zauzimanje jednoznacnog stajalis ta, sovjetska vojska koja je bila smjeStena u Estoniji, Latviji i Litvi provodila je razlicite provokacije. Pocetkom 1991. godi ne vojska se spremala za oruZanll intervencijll, au VilnillSll je doslo dc) krvavog masakra. Gorbacov je prema tim dogadaji ma zauzimao nejasno stajaliste, javno ih nije niti podrzavao, niti oSlidivao. Drugo podrucje centrifugalnih djelovanja bile su zakavka ske republike. Oruzane akcije sovjetske vojske bile su tamo ot vorenije i odlllcnije, a situacija se uveliko komplicirala zbog oa cionalnih sukoba na tom viSenacionalnom podrucju. Vojska je krvavo intervenirala u travnju 1989. godine u Tbilisijll, s~o je imalo siroki ocljek u cijelom Sovjetskom SaveZlJ. U sijecnju 1990. godine sovjetska je vojska preuzela uvodenje reda 1I Bakuu nakon uzasnog pogroma koji su Azerbejdianci izvrsili nad Armencima. Rezultat djelovanja vojske bio je novi masakr. Pri tome se nastojala obnoviti vladavina lokalne komunisticke no menklature. Usprkos pritiscima, Armenija i Gruzija proglasile su 1990. godine nezavisnost. U ostalim sovjetskim republikama nisu bile u vecoj mjeri isticane parole secesije i potpune nezavisnosti. Opcenito, ipak se traiila zamjena dotadasnjeg federalnog od nos£1 novim, koji bi osigurao siroke ovlasti pojedinih repu te smanjio ovl£1sti saveznih vlasti. Repllblicki parlamen ti proglasavali su, posebno nakon izbora 1990. godine (iako
F
~~ C.O.·<'.''7;,·i~~'''''iqi'Y,?~C'~'Y~''''~~'~'''''''''C''C'""''''5r~'ilE!'l!;"F""Fmrr~""'H"li1l!!Z'7"""""'="P;""~"';
. . .;-.,... ..
184
p,\\) KOMUNIZMA
su u veCini republika pohijedili komunisti) deklaracije 0 su verenitetu, a neki su ogranicavali uvodenje sovjetskih zakona na svome podrucju. Na mnogim mjestima dolazilo je do 05 trih nacionalnih sukoba i sve je tde bilo sacuvati minimum reda. Pored centrifugal nih teinji sve je vece znacenje dobivao razvitak demokratskog pokreta u Rusiji, a posebno u njezinim srediStima na celu s Moskvom. Zasjedanje Kongresa narodnih delegata omogllcilo je konsolidiranje demokratske oporbe koja je na Gorbacova vrSila pritisak i tezila ostvarenju programa perestmjke, te uvodenju trziSnih reformi. U lipnju 1989. oporba se organizirala u Meduregionalnu skupinu de legata. Usprkos kritici djelovanja predsjednika, a posebno nje gova odustajanja od reformi, izbjegava!o se poduzeti borbu protiv njega cia se ne bi olaksao po!ozaj partijskih konzervati vaca. 1990. Organizirali Sli se i narodnih godine nastala je Partijski konzervativei nadovezivali su se kako na komuni tako i na ruski nacionali stichl lI!:>,Ull'-C tendencije davaIe su povod njihovoj pro zam. je bila agresivno usmjerena protiv teinji bal za nezavisnoscu. Gorbacov je pokusao stabilizirati situacijll sazivajuCi kon gres partije u srpnju 1990. godine. Kongres je trebao pomoCi ostvarenju planova generalnog sekretara. Ooi SLI se nadalje ograniCavali na reforme ostvarivane odozgo, koje bi trebale pomoC:i da se odrii clrzavno jeclinstvo Sovjetskog Saveza i mo nopol vlasti partije. Na kongresll su ipak clominirali konzer vativni pre(\stavnici partijskog i ddavnog aparata, te KGB-a i vojske. Iako je Gorbacov zadriao polozaj genera!nog sekreta ra, njegovi najbIizi suraclnici Inicijator pe1'est1'ojke ostao je osamljen i je uloga vode demokratske je znao Vrhovl1og sovjeta Ruske 1990. izabran je za
."" ....._____________________________________• • • • • • • • • •••••F....... ~ ,""'-;'","'"
PAl) KOMllNIZMA
185
U srpnju iste godine tijekom kongresa partije demonstrativno ju je napLIstio. Ta je gesta naisla 11a mnoge posebno medll politicarima i intelektualcima. jeljcin se nastojao predstavljati kao alternativa neodlllcnom i umjerenom Gorbacovu. Nije izbjegavao geste otvorene po drSke teZnjama baltickih zemalja za nezavisnoscu. • Potkraj 1990. i u prvoj polovici 1991. godine u Sovjetskom '" Savezu produhljivala se gospodarska i politicka kriza.
Zastitnici sovjetske imperijalne ~;nage i pristase rliskog nacio
nalizma sve su jace napadali Gorbacova.
branitelja komunistickog sustava. U
ska i sluzbe sigurnosti pokusali su izvesti
i
Moskve da hi poddali konzervativne ruske s funkciie oredsiednika Vrhovnog sovjeta Rusije. stotine tisuCa Ijudi izasIe su na ulice gIavnog grada, pa pristase komllnizma nisu zeljeIi ri skirati sukob. JeIjcin je oCllvao svoj poloiaj, a u Iipnju je na opCim izborima izabrao za prvog predsjednika Rusije. Gorbacov je odmah poduzeo posljednji pokusaj izlaska iz slijepe ulice. U travnju je uspio nagovoriti Jeljcina i lidere osam drugih republika (osim baltickih zemalja, sporazumu nisu bile sklone Armenija, Gruzija i Moldavija) da potpisu izjavu 0 reorganizaciji Sovjetskog Saveza. Devet republika trc balo je izraditi buduCi sporazum 0 federaciji. Potpisnici su se suglasili na eventllalno napllstanje Sovjetskog Saveza 0(\ stra ne ostalih repllblika iii Sporazum sklopljen u rezidenciji Gorbacova 1I blizini Moskve zestoko su napali pristalice ocuvanja Sovjetskog Saveza u dotadasnjim granicama. Predsjednik se nasao u suko bu s vodecim predstavnicima vlade, vojske. i KGB-a, koji su bili pod svaku cijenu sprijeciti raspad komunistiCke ve lesile. Pripremljeni ugovor 0 federaciji trebao je bili potpisan 20. kolovoza 1991. godine. Dan prije nego sto se Gorhacov vratio s odmora na Krimu, urotnici su izvrsili puc. Vojska je zauzela srediStc Moskve. Ta je akcija ipak zavdila neuspjehom. 0 tome je ocliucilo neko
~ '''\-';·~~l'mlf"";~:r"'n''-07!'':17:~",:~,?\'r.'7:'~~::'':7:''"">""t~0~::::!'\St~c,, 1; '~' "Yli5?,,~'-ii>fh"5~x:mdz;;;.r
t· W .,nDlt'
,w("W1
186
PAD KOMUNIZMA
PAD KOMUNIZMA
Iiko Cimbenika. Prvi je bila odlucnost JeJjcina, koji je pozvao na otpor urotnicima i zabarikadirao se u zgradi ruskog parIa menta. Drugi je cimbenik bila odlucnost tisuCa i tisuea sta 110vnika Moskvc koji su izas!i 11a ulice da hi branili demokraTred pak ncsposobnos[ organizatora puCa, koji se - su protno komunistickoj tradiciji - llisu bili spremni posluziti silom. (:ctvrti razlog bilo je odbijanje znacajnog dije1a vojske i slllzhi sigurnosti da se prikljuce urotnicima. Na kraju vazan Cimbcnik bilo je neslaganje u skoro svil11 republikama koje su se osjetile ugrozenima moguenosclI pobjede pristasa centralizirane driave. Nakon dva dana urotnici su izolirani i uhiceni. Oslobodeni Gorbacov (iako njegova uloga tijekol11 dana kada je interniran na Krimu nije potpuno jasna) vratio sc u Moskvu i prekinuo s komunistickom partijom ciji je aparat sudjelovao u pucu pro tiv generalnog sekretara i predsjednika. Komunisti S1.1 presta Ii viadati Sovjetskil11 Savezom.12S Pravi je pobjednik ipak bio Je1jcin, ko;i jc s komunizmom prekinuo godinu dana ranije. U ml10gim republikama komu nisticka partija je raspllstena i delegalizirana. To su nerijetko llciniJi bivsi komunisticki politieari koje je partija izdig11ula polozaje. Svugdje je zagovarana viSestranacka de ViSe nije bilo mjesta za reformirallLJ prema sporazumu koji je pripremljen na GO'rbacovljevu ini cijativll. U prosincu 1991. godine Rusija, Bjelortlsija, Ukrajina, a ka snije drugih osam repuhlika (osim baltickih i Gruzije) osno vale su Zajednicu Nezavisnih Ddava, koja nije imala nikakvih drugih centralnih institucija osim vojske (n kojoj su se uskoro takocfer pojavili sukohi) Nakon komunisticke partije prestao je postojati i Sovjetski Savez. Njegov reformator MihaiI G·orbacov odlazio je u povijest. Pad kOl11unistickog slIstava trebao je za sobom povuci po sljedice za partije kOje Sll dje10vale izvan one zone Europe u kojoj su na vlasti hili komunisti, a koje su vee godinama bile sto se tiCe lltjecaja iii svoie ideoloske revnosti.
h
187
Nekoliko njih konacno se odreklo svojih korijena. To se prije svega odnosilo na taJijansku partijll, ciji je Hder Achille Occhetto najavio u stude nom 1989. godine promjenll naziva i simboJa. U proljece 1990. godine talijanski komunisti preda Ii su molbu za prihvacanje II clanstvo Socijalisticke interna cionale, a LJ sijccnju 1991. godine ta se promjena i ostvarila. Samo mala grupa secesionista smatrala se dalje komunistima. Najsnaznija (i jed ina snazna) partija europskog Zapada zvala se otad Demokratska partija Ijevice.1 26 NeSto prije ili nesto kasnije slicnu tiU promjenu doziv;eli komunisti u Finskoj (gdje je prije toga doslo do rascjepa, te tie odvojila grupa privrZcna tradiciji pokreta), Svedskoj, Nizozemskoj i Veliko; Britaniji. U Norveiikoj se partija sama raspustila, a u ujedinjenoj Njemackoj malobrojni zapadnonje macki komunisti postupno su se podredili istocnonjemackoj Partiji demokratskog socijaIizma. Malo je zemalja II kojima komunisti jos igraju stanovitu ulogu, a istovremeno ne odustaju od svoje proslosti. Fran cllska partija prezivje1a je, doduse, duboku unutarnjll krizu, njezini se utjecaji smanjuju, ali ona jOs zadrzava svoj naziv i povijest. Spanjolska partija osIabila je i raspala se. Bol;e ide onim partijama koje se odricu perestrojke i de monstriraju svoju privdenost komunizmu u njegovu stickom izdanju. Portugalska partija poddaJa je 1991. godine vode pub u Moskvi, medutim - usprkos svim medunarodnim i unutarnjim neuspjesima komllnizma - raspolaze jos re\ativ no ve1ikim utjecajem. Slicno je s grckom partijom kOja je izb;egla stati jednoznacno na straml urotnika. Te dvije partije viSe su epigoni nego pretece obnove medunarodnog komu nistickog pokreta.
r~
189
ZAVRSETAK
'1"
I'I
b
ZAVRSETAK
ne sarno ekonomski rast i blagostanje, vee i naceia socijalne driave sa sve veeom razinom socijalne sigurnosti. Taj je legitimitet narusavala i nesposobnost rjesavanja pro blema u zemljama u kojima su komunisti bili na vlasti dru gaCije osim primjenom brutalne sile, kao sto je to bilo u Madarskoj 1956., u Cehoslovackoll96Kili u Poljskoj}970. i 1981. godine. Zbog iscrpljenosti snage djelovanja komuni sticke ideologije sve se cesee posezalo za posudenim eie mentima (nacionalizmo111, driavnom ideologijom). Jos se cesce 'odustajalo od ideologije, koja se zamjenjivala pozi vanjem na zajednicki interes svih sudionika vlasti u zemljama pod vlascu komunista, a u drugim zemlja111a - na trenutacni interes onih drustvenih grupa na ciju se podrsku racunalo. No, najceSee je pokret pao 1I stagnaciju koja je vodila njegovu kraju. Europski komunizam kao sustav vlasti prosao je kroz vise faia.Upo2~tku s~ ogranieavao na Sovjetski Savez, te je tamo postupno sazrijevao sve do oblika postignutog u drugoj polo vici tridesetih godina. Nakon 1945. godine proces sazrijevanja ubrzano se ponovio pod vanjskom kontrolom u zemljama "na rodne demokracije". Oblik k0111unistickog sustava postignut u toj fazi svodio se na stvaranje institucionalnih rjesenja koja su vladajuCi111a osiguravala punu vlast, te na preventivno osi guranje poretka kroz stalni 111asovni teror, ali istovremeno i kroz neprestanu rotaciju kadrova koji su jednako kao i cijeio stanovnistvo bili obllhvaceni terorom. Ta pravila trebala su osigurati u isto vrijeme i stabilnost i dinamiku. Polovicom pedesetih godina zapocela je faza u kojoj je primjena masovnog terora ogranicena, a rotacija kadrova sve dena na minimum. Te su promjene proizlazile iz toga da je ko munisticki sustav postignuo potpunu stabilizaciju i odustao od preventivnih represivnih akcija, ali i zbog toga sto su ka drovi koji su opsluzivali taj sustav ostvarili svoje interese. Uklanjanje opasnosti trebalo je doprinijeti efikasnosti njihova funkcioniranja. Stvarna posljedica promjena bila je rastuca bi rokratizacija, a usporedno s njome gubitak dinamicnosti.
OVijest europskog kOIDunizma moze se razmatrati u tri , dimenzije: kao povijest pokreta, sustava ~bsti i povijesti imperija. Treea dimenzija sarno je djeiomicno zastuplje na u ovoj knjizi jer je povezana s posve drugaCijom prob lematikom - medunarodnom politikom i utrkom u naoru Zanju. Komunisticki pokret dozivio je nekoliko faza. U prvoj, naj dinamicnijoj, predstavljao je moralni i ideoloski protest pro tiv zloCina iii nepravde suvrel11enog svijeta, a istovremeno san o poretku izgradenol11 na nacelima pravde i razuma. lmpulsa je bilo mnogo: dogadaji Prvog svjetskog rata, strukturalna go spodarska i socijalna kriza meduratnog razdoblja, s njezinim vrhuncem 1929. godine, valovi nacionalne mrznje, netrpe1ji vosti i agresije, genocidna djelovanja Treceg Reich~1. Dinamika pokreta slomila se polovicom pedesetih godina kada je iznutra lIpitna postala moralna i ideoloska legitimacija kOl11unizma nakon sto se saznalo 0 zloCinil11a izvrsenima u njegovo ime tamo gdje je imao prilikll zapoceti ostvarivanje poretka koji je najavljivao. Usprkos svemll, dinamika komu nizma tada se jos nije potpllno lIgasila. Komunisticki pokret s jedne se strane pozivao na svoje zasluge u borbi protiv spo menutih opasnosti za covjecanstvo, s drllge pak strane l11ini l11alizirao je svoja "izopacenja", te je naglasavao sposobnost sa moociscenja. Prelazak u treeu fazu, fazu stagnacije i propadanja komu nistickog pokreta, dolazio je postupno tijekom sezdesetih, se damdesetih i osamdesetih godina. U pojedinil11 zemljama pri sutne su bile velike razlike 1I tempu toga procesa, iako je nje gOY smjer svugdje bio slican. Moralna i ideoloska legitimacija komunizma postajala je lIpitna u konkurenciji s europskom demokracijom i trziSnim gospodarstvol11 koje je ostvarivalo
P
•
~,,,...-----c-;o;o--;--
-
--'-'~:---'-----'--~,:----,rr;~~;:;-;-:--",":,"";-':;:;-;-~':;;:''"'";'''::~;~~"'C'''0~'?''~
'·'''!7'''''1\'I''''~''''''rr.'''i''3'J'f'i!'l}lE]~"
;!""1?''1!O'''''''''''''''''-w
r
ZAVRSETAK
ZAVRSETAK
191
;1
•
Proces koji jc obiljeiio fazLI propadanja sustava naprcdo vao je postupno. Komunisticki kadrovi neugrozeni rotacijom podlegli SlI demoralizaciji, a ja<::anje gospodarskih odnosa sa zemljama slobodnog triiSta probudiIo je materijalne aspira dje. Birokratsku pasivnost pratile su suprotne poretku koji je komunizam trebao ostvariti - individualna aktivnost u osi gllravanju vJastitog interesa, teinja udobnom zivotu i bo gaccnju, a cesto i korupcija. Sljedeee faze prolazio je takoc1er europski k0111unizam u svome impe1'ijalnom, sovjetskom obliku. U pocetku, sve do kraja Drugog svjctskog rata bio je ogranicen kako njegov po tencijaJ, tako i njegove graniee. Nakon odustajanja od progra ma europske i sVjetske revolueije (koji se razlikovao od sovjet skog imperijalnog programa) Sovjetski Savez prihvatio je vise defenzivnu liniju. Ona je, dod uSe, promijenjena II razdoblju vanjske ekspanzije 1939.-1941. gociine, ali Sll porazi koje je dozivio u prvom razdoblju rata protiv Njemacke, sko1'o ugro zili postojanje imperija. U drugoj fazi Sovjetski Savez postao je europska i svjetska velesila kOja je 1'aspolagaJa ve!ikom zonom lltjecaja i golemom vojnom snagom i kOja je vodila "hladni rat" za prvenstvo u Europi i svijetu. Tll je snagu pojaeahl izgradnja nuklearnog orllzja. Od konfrontacije za Staljinova zivota Sovjetski je Savez presao na prihvaeanje koegzistencije na europskom k011ti nentu za vrijeme Hruscova i u prvom razdoblju Breznjevijeve vladavine. Primjenjivana praviJa nisu se ipak izmijenila: staja 10 se na stajalistu nedodirljivosti komunistickog sustava i ovi snosti 0 Moskvi u njezinoj europskoj zoni utjeeaja. Stall10 se takoder natjecalo za vojnu premoe s europskim Zapadom, ali prije svega s drugom velesilom Sjedinjenim Ddavama. Prelaza~ u treeu fazu - poraz u "hladnom ratu" - zapoceo je konferencijom u Helsinkiju 1975. godine i njczinim odluka rna. Iako je Sovjetski Savez smatrao Helsinki svojim uspjchom, gospodarske potdkoce navek su ga da prihvati dokument koji je osiguravao poStivanje suvereniteta svih eu ropskih ddava te prava covjeka i gradanina, iako se u Moskvi
smatralo da su te odredbe prihvacene sarno formalno. Sko rasnje pokretanje problematike prava covjeka kao kljucnc II medunarodnim odnosima potisnulo je sovjetski imperij u de fenzivu. Pored sve veCih gospodarskih potdkoCa koje su onemo gucivale vodenje imperijalne politike na istoj razini kao !ito su to cinile Sjedinjene Driave, u osamdesetim godina111a pojavio se novi izazov. Sastojao se u tome cia su Amcrikand podigli utrku II naoruianju na viSu razinu troskova i tehnologije. S takvim izaZOV0111 sovjetski imperij nije se mogao nositi, te je poceo traziti casni mir koji bi okoneao "hladni rat", a kasnije se povukao sa svojih pozieija. Taj je put zavrsen raspadom im perija u razdoblju od 1989. do 1991. godine. Kada se govori 0 padu komunizma kao pokreta, kao sllsta va viasti i kao imperija, trebalo bi takoder postaviti pitanje sto ostalo od europskog k0111unizma i !ito je k0111unizam osta vio iza sebe. Naimc, ono ::ito je ostalood komunistickog pok reta nisu prije svega vjerne- moglo bi se kazati "do groIn" malobrojne partije. Nisu to nih one partije koje marljivo brisu tragove svoje proslosti iako koriste njczinc organizacijske i personalne stecevine. Od europskog komuniz111a ostalo je ono radi cega se pokret i rodio: san 0 pravednom i racionaln0111 svijetu. S jedne strane, zbog iskustva "realnog socijalizma" taj je san oslabio, ali je s druge strane - pod utjecajem svjesno iii ne svjesno llpijane indoktrinacije postao sveprisutan. U zemlja ma u kojima su nekada na vlasti bili komunisti, milijunima tesko se pomiriti s Cinjenicom da Sll jedni siromasni a drugi bogati, posebno kada to nije lako objasniti jasnim mo ralnim argumentima. Te frustracije prosirile Sll se takoder pod izravnim iii neizravnim utjeeajem komunizma i u euro pski111 zemljama demokracije i slobodnog tdista. Puno je manje ostalo od komunizma kao sustava vlasti. PozOfl1osti Sll vrijedna dva aspekta toga pitanja. Prvi od njih jest nepostojanje demokratske pOliticke k'ulture u zemljama u kojima su ranije na vlasti bili komunisti. Ta se teza moze ospo
.4
b
192
ZAVRSETAK
BIL]ESKE
ravati jer je tim zemljama opeenito nedostajalo demokratskih iskustava i prije uspostave komunisticke vlasti. Ipak, u vrije me podjele Europe na komunisticku i nekomunisticku u po tonjem dijelu kontinenta velik napredak uCinile su i zemlje koje su zaostajale u razvitku demokracije. Drugi aspekt jest trajnost promjena koje je komunizam izaz vao u drustvenoj strukturi. Nekoliko desetIjeea mjesto pojedin ca u drustvenoj hijerarhiji odredivalo je pravo donosenja od luka 0 buduenosti zemlje na razlicitim razinama, te pristup do brima koje je dijelila clrZava. Potkraj komunizma u inteIektual nim i financijskim elitama neproporcionalno veliku ulogu igra Ii su Ijudi koji su hili osobno iii rodbinski povezani sa sustavom vlasti. Te su elite preiivjele pad komunizma. Moglo bi se ciniti cia nije mnogo ostalo od komunistickog imperija kakav je bio Sovjetski Savez. DrZava se raspala. Rusija, njezina najjaca nasljednica, snagom se ne moZe mjeriti sa svojom prethodnicom. lpak, jos uvijek veliko znacenje ima jedan od tri stupa komunistickog sustava koji je u Sovjetsk0111 Savezu bio najpovezaniji s imperijalnom politikom - armija. lako je njezin potencijal poljuljan, zahvaljujuCi upravo vojsci i nuklearnom arsenalu, sovjetski imperij u ogranicenoj je formi prdivio. Drugo nasljedstvo sovjetskog imperija jest imperijalna svijest mnogih Rusa. Nju se ne moze samo smatrati produ zetkom svijesti Rusa iz pretkomunistickog razdoblja jer je onda hila prisutna jeclino u bogatijim i obrazovanijim slojevi rna. Komunisticka imperijalna indoktrinacija i iskustva viSe desetIjetne supersile taj su element prosirili u drustvu. U i~y£l]{Om sluCaju, komunizam je u svojem dosadasnjem o-!?Iikt'-P_[~~!'l() p·ostojati. Ponekad imamo posla s njegovim re likt:i-rr;.a, ceSee ~~gii11z;lCijskim i personalnim produZecima, a najceSce s nasljedem u gospodarskom, drustvenom i poli tickom zivotu koje se tesko moze definirati. Prave nastavljace teSko je ocekivati jer je u konacnici nakon viSe od sedamde setogodiSnje povijesti komunizam dozivio poraz. To novi na rastaji ne prastaju.
1 Leszck Kolakowski, G16wne Hurty l1larksizmu. Powstanie-Roz w6j-Rozklad, Londyn 1988, str. 1210. 2 Villi: Karol Kautsky, Tomasz Moore i jego utopia, 2. izd., War szawa 1949; ihid., Poprzedniei w~p6lezesnego soe}alizmu, Warszawa 1949.; ihid., Poehodzenie ehrzeseijCllistwa, 2. izd., War.szawa 1950. 3 Karl Raimund Pooper, SjJoleezelistwo otwarte ijego wrogowie, t. 2., Wysoka fala proroctw: Hegel, Marks i nastfpstwa, Warszawa 1987, str. 138 i d.,I49. 4 Mikolaj Berdiajcw, Problem kOlilunizmu, Warszawa 1981 (re print izdanja 1937), str. 12,41 i d. ') Wlladimir] I. Lenin, Materializrn i empirokrytycyzm. Kry tyczne llwagi 0 pewilej reakcyjrzej/ilozojii, Dziela, t. 14, Warszawa 1949, str. :3'59. (, Edward Bernstein, Zasady soejalizftlu i zadania soejalrzej de mokraeji, Lw()w 1901, str. 18. 7 J[ oscf] W. Stalin, Slowo koncowe po dysku.~ji nad referatem "0 soejaldernokratycznym odchyleniu w naszej parti!", 3 listopacla 1926 r., Dziefa, t. 8, Warszawa 1950, str. 307. 8 "Nama treba revoillcionarna vlada, nama treha (za neko prije lazno razdoblje) drZava" W[ladimir] I. Lenin, Listy z daleka. List 3. 0 mille}! proletariackiej, Dziela, t. 23, Warszawa 1951, str. 359. 9 Vidi: Reinhard K()ssIer, Dritte Interllationale und Bauer nreuolution. Die Herausbildung des sou:jetisehen Marx!smus in der DelJatte um die asiatisehe Produktionsweise, Frankfurt-New York 1982. 10 Vidi: Jan Kucharzewski, Od bialego do czerwonego earatu, t. 1-2, 2. izd., Londyn 1986; Alan Besanc,;on, Sowiecka terazniejszosc i ro~yjska przeszlosc, Lublin 1983, str. 45; Richard Pipes, Rewolucja ro.\yjska, Warszawa 1994, str. 288. 11 Prema sluzhenim podacima 1912. godine postojalo je samo "vise od 20 partijskih organizacija" II golemom ruskom imperiju.
SJ
'-',";,,- -, ';:;-" :7·'~"-,·,~~""; :,"'"F""~I;-'~; ':0:::;;;,
.~";'-.::;' 7'"-, '",\~", '.'i ,?",];rr]j7)';;~"'~"CJI7':""';-,]"21!rt'~~~,rze
~
194
BILJESKE
Sovjetskogo v rezolucjah i Dlenumol) CK, 1. dio, Moskva 1953,
rjesenjah slezaov.
195
BU,JESKE
radnickog zivota". Maurice Thorez, Syn ludu, 2. lzd., Warszawa ]950, str. 5.
2:,
str.265. 12 Ernst Nolte, Der EurojJdische Biirgerkrieg 1917-1945. Natio nalsozialismus und Bo!schewismus, Frankfurt-Berlin 1987, str. 58 i d. 13 Hannah Arendt, Korzenie tota/itaryzrnu, t. 1, Warszawa 1989, str. 255. 14 W[tadimirJ L Lenin, Pallstwo a rewo!ucja, Dziela, t. 25., Warszawa 1951., str. 458, 510. 15 Roza Luksemburg, Rewo!ucja rosyjska, Paryz 1960. Vidi: Paul t::rr.hl'",h Rosa Luxemburg. Gedanke und Tat, 4. Frankfurt 1967,
Roger Pethybridge, 17ze Social Prelude to Stalinism, London
str.215. 2'1 Robert Conquest, Er1lte des Todes. Stalins Holokaust in del'
Ukraine /929-1933, 2. izd., Miinchen 25 Weber, Die Wandlung, t. 3, str. 192. 26
str.367.
Nikita Hruscov, 0 kidde jednosti i jego naslf,!}Jstwach. Referat 1 sellretarza KC KPZR net XX 0 tome je
1I
tajnom referatu
Zjeidzie Komunistycznej Parti! Radzieckiego, 25 1956 r., Warszawa 1956, str. 21. Sire je 0 pitanju Kirova pisao R. Conqust, Stalin i zab6jstwo Kirowa, Warszawa ]989. 27 Merle Fainsod, How Russia Is Ruled, ispr. izd., Camhridge
str.286. 16 Hermann Weber, Die
des delt/schen Kommu nismus. Die Stalinisierung der KPD in der Weimarer Re/JUblik, t. 1,
1963, str. 441 i d. 2S "RezimirajuCi, mora se kazati da je Staljin hio amoralan covjek sa ziocinackim sklonostima", Borys Bazanow, Bylem sekretarzem
Frankfurt 1969, str. 29 i d. 17 Julius Braunthal, Geschichte der Internationale, t. 2, 3. izd., Berlin 1978, str. 554. 18 Prvenstvo je ovdje pripadalo Zinovjevu. Heinrich August Winkler, Von der Revolution zur Stabilisierung. Arbeiter ind Arbei terbewegung in der Weimarer RejJublik 1918 bis 1924, Berlin 1984, str. 705; Za time je Staljin l'vrdio: "Objektivno gledano, socijalde je umjereno krilo fasizma... To nisu antipodi nego blizan W. Stalin, Uwagi mi,?dzynarodowej, Dziela, t. 6, Warszawa 1951, str. 284. 19 Cjelovito je tu teorijll izlozio Trocki. Vidi: Leo Trotzki, DiejJer manente Revolution, Berlin 1930 (rusko je izdanje 1929.). 20 J[osef] W. Stalin, 0 mozliwosci zbudowania socja/izmu w na szym kraju. OdjJowiedz tow. Pokojewowi, Dziela, t. 8, Warszawa 1950, str. 104 i d. 21 Hermann Weber, Komrnunistische Bewegung und realsoziali
Sialina, Warszawa 1985, str. 96. 29 PronCl.gandnu vcrziju navodnih zloCina, tljeka istrage i ""UUIJ,l
Sll dva americka komunisticka novinara, Michael Albert E. Kahn, Wielki przeciwko ZSRR, 2. izd., Warszawa 1949. 30 Najpotpunije je 0 tome pisao Pawel Wieczorkicwicz, Stalill i generalfcja sowiecka w /atach 1937-1941. SjJrawa Tuchaczewskiego fjej kOrlsekwel1cje, Warszawa 1993. 31 Weber, "Weisse Flecken" in del' Geschichte. Die KPD-Opfer del' Slalillischen Sduberul1gen und ihre Rehabilitierung, Frankfurt 1M
°
1989, str. 19. 32 Vidi:
Gorkin, Stali11.~ langeI' Arm. Die Vernichtzmg del' Linken 1m spanisc/len Biirgerkrieg, Ki)ln 1980, str.
63. 33
J
lUI
XV1lJ
'N" .... A~;.,
Partii 0 dzialalnosci KC leninizn1u, Warszawa 1949, str. 570 i d. 34 Podaci prema: KOfl1nulllisl iceskaja Part(;a ,'n:IJiptd;'O!J'fl Ii rezo/ucijah... , t. 1., str. 407, t. 2, stl'. 743, 877. Ndto datke navodi Fainsod, flow Russia... , str. 260 i d.
stischer Staad. Beitrdge zum deutschen und internationalen Kommunismus, K61n 1988, str. 166 i d. 22 Svojl.l autobiogra recenicom: "Sin sam i l.Inuk ru dara. Koliko daleko sezu moje lIspomene, 1:'1UlialaL.llll
SJ
"-',"';-:::":"~;:""'"T:r:~::l·~
i;:"~':"C.~':~::-::i'?:~;;::~-::'J~:~ '";";i~",,,\1'1'I"'-''''''If'i'~Y:'\''§'1'''t'l''l'!~.<:''''1l'':,,·t:\lif
197
196
4H Vidi: Aleksandr M. Nekrich, The Punished People. The dejJor tation and Fate of Sovfet Minorities at the End of the Second World War, New York 1978. 49 A[ndrej] A. Zdanow, Przern6wienie wygloszone w dyskusji nad ksiqzkq I Aleksandrowa "IIistoria zachodnioeuropejskiejfilo zofii", 24 czerwca 1947, Warszawa 1948; ibid., Przemowienie 0 /ite raturze i sztuce, \Varszawa 1954. 50 Rezolucja Blum InJormacyjnego 0 sytuacji w K01flU nistyc:wej PartiiJugoslawii, "Nowe Drogi" 10, 1948, str. 16. ~l Wladyslaw Gomulka, Rejerat ria Plenum KC PPR, .3 czerwca 1948 r., "Miesie;:cznik litcracki 2 (1983), SLr. 77-87. 52 Laszlo Rajk i jego wspolnicy przed "nil}f111.a/r>nJ. LudowYl11,
55 Thomas H.
Communist Party Membership in the US'll( str. 116. 36 Wlodzimierz Majakowski, Wlodzimierz llicz Lenin, Warszawa 1970, str. 31. 37 Kommullisticeskaja Partlja Sovjetskogo SOjuza v rezolu cljah. .. , L1, str. 538. 38 Vidi: Projekt progrmflu Kormmistycznej Partii PolsJ...~i Sekcji Mir;dzynarod6wki Komunis~Jlcznej; u knjizi: KPP. Uchwaly i rezo luc:je, t. 3, Warszawa 1856, str. te Rezolucja KC KPP l1a 1 1938 r., ibid., str. 655. 39 "Pravda" 1.1 1.1939, br. 303, str. L 40 "Die Welt" 6.11.1939; prema Helmud Konrad, Widerstalld an Donau und Moldau. KPO Zlnd KS(;zur Zeit des ffitler-Stalil1-Paktes, Wien 1978, str. 262. 41 Konrad, Widerstand. .. , 5tr. 271-181. 42 Philippe Robrieux, Histoire futerieure du Parti wmmulliste, t. 1: 1920-1945, Paris 1980, str. 496 i d. 43 Vidi: Declaration Of the National Liberation Committee Yugoslavia, tl: Robert V. Daniels OZd.), A Documentary IIistory of Communism, t. 2: Communism and the World, London ]985, SLr. 127. 44 Klaus Kcllmann, Die kommunistischen Parteien in West europa. Entwicklung zur Sozialdelllokratie oder Sekte?, 1988, str. 109. 45 Jerzy Tomaszewski, Europa ,~rodkowo-w..<;chodnia 1944-1968. Powstanie, ewolucja i rea In ego socja/iZ11'1U, Warszawa 1992, str. 102. 46 Fran~ois I;ejtii, Praski zamach stanu 1948, Warszawa 1984. Posebno popularna bila su dva teksta: l. P. Trajnin, () demok racji typu szczeg6lnego, "Nowe Drogi" 4,1947, str. 119-135, te: Eugen Varga, Demokratie neuer Art, "Neue Welt" 11, 1947. 0 tOj pro blematici pisao je Heinrich Heiter, Vom friedlichen Weg ZWII Soziah,mus zur Diktatur des Proletariats. Wandlungen der sOlvfe tischen Konzeption der Volksemokmtie 1945-1949, Frankfurt/M 1977.
~
Warszawa 1949, str. 316 j d. Slanskiego, Warszawa czlorzkiem 53 Artur London, 1987, str. 150 i d. ')4 "Savjetnici su zapravo od poceLka imali prcvclikc ovlasti, pri cemu se ipak nisu nalazili pod nadzorom cchoslovackih organa, te su se za svoju djclatnost osjecali odgovornima jcdino pred na cijem je ceiu stajao skim Ministarstvom ddavne . Zatajony dokument, str. 26. 55 J[osefJ W. Stalin, Marksizm a zagadnieuia}fzyko.z:nawstwa, Warszawa 1950; ibid., Ekonomiczne prOblemy socjaliztnu w ZSRR, Warszawa 1952. 56 Na senzacionalan naCin je () tome pisao Abdurachman Awtorchanow, Zagadka .~mierci Stalina. Spisek BerU, Londyn 1983, str. 111-132. 57 Kao i uvijck senzacionaino je izvjeStavao Awtorchanow,
Zagadka... , str. 145 i d. 5H Christofer Klessmann, Die doppe/te Staatsgriindullg. Deutche Geschichte 1945-1955, Bonn 1982, str. 280 i d. 59 Chruszczow, () kulcie jednostkL, str. 18-34. 60 Zbigniew Brzczit'tski,jednosc czy kOllj1ikty, Londyn 1964. str. 131 i d. 61 Pawel Machcewicz, Polski rok Warszawa 1993, str. 16 i d.
~..JI
""~-~-. _;-;--':-~_"."C ::=',:~i~:~:~T=::'8' "t'·/"~r;-r:~:,,~:,~,1:j"'~'''ir"{;l-;?~1.";;n\TI~'7'<>~~~it~i'f"::;P'w;;it{:2'5ffli':'1!"f'5%1.z"9
198
BILjESKE
62 OpSirnli je literatllfll sllmirao Jens Hacker, Der Ostblock. Elltstelmng, Entwicklung und Slruktur 1939-1980, Baden-Baden 1983, str. 557-567. 6:\ Palmiro Togliatti, Wywiad dla czasopisma "Nuovi Aego menti", "Zeszyty teoretyczno-polityczne" 6 (25), 1956, str. 46-66. 64 Strobe Talbott (izd.), Khrushchev Remembers, Boston-Toronto 1970, str. 42l.
65 Roj A. Miedwiediew, Chruszczow. Biografia poli~yczJla, Warszawa 1990, str. 119. 66
Nikita S. Chruszczow, Przern6wiertie koncowe 27.10.61, w:
XXll Zjazd Komunistycznej ParUi Zwiqzku Radzieckiego. Referaly
i llchwaly. 17 X-31 X 1961, Warszawa 1961, str. 398. 67 Aleksej Adzubej, Tarnte dziesiliC lat, Warszawa 1989, str. 18I. 6H Aleksandr Solzenicin, Odin dell Ivana Denisovica, "Novij Mir" 11 09(2), str. 8-74 69 "Pravda" 31.10.1956, br. 305, str. l. 70 Boris Meissner (izd.), Der Warschauer Pakt. Dokllmenten sarnmlurzg, Ki)ln 1962, str. 117-143 71 Donald S. Zagoria, Der Kinessisch-sowjetische Konj7ikt 1956 1961, Mi.inchen 1964, str. 378 i d. 72 Milovan Dzilas, Nowa klasa. Analiza systemu kOmllrtistyczne go, Nowy Jork 1958. 73 Hacker, Ostblock... , str. 609. 7·1 Janos Kadar, Rozmowa z korespondentem "Hurnanitfj" Andre Wurmsere, styczel'l 1963, u: Janos Kadar, Artykuly i przem6wienia 1962-1971, Warszawa 1974, str. 97. 75 Elementi per una dichiarazione programmatica del Partito Comunista italiano, prema: Karin Priester, Griindziige und Problerne der Strategie des "italianische Weg zum Sozialismus", "Bcitrage zum wissenschaftlichen Sozialismus" 5 (977), str. 15-38. 76 Miedwiediew, Chruszczow .. , str. 250 i d. 77 Helene Carrere d'Encausse, La Destalinisation commence, Bruxelles 1984, str. 302. 78 "Pravda" 9.9.1962, br. 252, str. 3. 79 Hacker, Ostblock... , str. 745.
."
199
BILJESKE
HO Wlodzimierz Brus, Geschichte der Wirschaftpolitik in Osleuropa, Ki)ln 1986, str. 302. HI Vladimir Horsky, Prag 1968. Systernverdnderung und System verteidigung, Stuttgart 1975, str. 54. HZ William Shawcross, Dubcek. Der Mann, der die Freiheit woll te, Mi.inchen-Zi.irich 1970, str. 209. i d. H3 Peter Norden, Prag 21. August. Das Ende des Prager Fruhlings, Mi.inchcn 1977, str. 183. 84 VodeCi partijski politicar zidovskim je komunistima pripisivao eak realizacijll staljinizma u Poljskoj, Andrzej Werblan, Przyczynek do genezy konfliktu, "Miesi<;:cznik Literacki" 6 (1968), str. 61 i d. H5 Wolfgang Leonhard, Die Bedeutung des Prager Frith lings jiir die Entwicklung des Eurokommurzismus, u: Klaus Gartner, Jii'i Kosta (izd.), Wirtschaft und Gesellschajt. Kritik und Alternativen. Festschriftfitr Ota Sik, Berlin 1979, str. 389-418. H6 Kormnunisticeskaja Partija Sovjetskogo Sojuza, t. 2, str. 1096. 87 Sowjetunion 1988/89. Perestrojka in der Krise?, Mi.inchen 1989, str. 320. 8H Vidi: Konstytucja Socjalistycznej Republiki Rumunii, War szawa 1975 (strojopis). Vidi takoder: Verj(;lSsung der Volksrepublik Rurnanien vom 24. Septembra 1952, u: Die Verfassungen der eu ropdischen Ldnder der Volksdemokratie, Berlin 1954, str. 139. R9 Leonid Breiniew, Referat sprawozdawczy KC Komunistycznej Partii Zwiqzku Radzieckiego na XXV Zjazd KPZR, 24 lutego 1976, u ibid., Polityka zagraniczne KPZR i panstwa radzieckiego. Przem6wienia i artykuly 1964-1976, Warszawa 1976, str. 10. 90 Konstytucja Zwiqzku Socjalistycznych Republik Radzieckich, Warszawa 1977, str. 57. 91 Klaus Kellmann, Pluralistischer Kommunismus? Wandlung gtendenzen eurokommunistischer Parteien in Westeuropa und ihre Reaktion auf die Erneuerung in Polen, Stuttgart 1984, str. 20. 92 Sowjetunion 1988/89, str. 320. 93 Boris Meissner, Die "Breshnew-Doktrin ". Das Princip des "pro letarisch-sozialistischen Internationalismus" und die Theorie von den "verschiedenen Wgen zum Sozialismus". Dokumentation, Ki)ln 1969, str. 75 i d .
E ."M;' -'-~-";-,~"'-~---'--~~"':-r';':"r~~':::';;:-;:"·~·:,;·
i ,r:':-, ':' ii';
'1'i'~.~~f'S~~~~·~?r:·:;~':
';,1,\,' ,I"
I,-,il".'~';'~'" ::J:::r;:~1~j~:~[j:i~:~1!'1'i.'r,j'j::~;7i'l";i\;~':?:"""(>'" ~,"",,'i&]";:;
'I'
~
200
BIIJESKE
BILJESKE
Leonid BreZnicw, Re/erat ,\jJrawozdawczy Komitetu Centralnego Komunistyczrzej Partii Zwiqzku Radzieckiego na XXIV Zjazd Komunistycznej Partii Zwiqzku Radzieckiego, wygloszony 30 marca 1971 roku, u:. Leonid Brdniew, Leninowskq drogq. Przem6wienia i artykuly, Warszawa 1973, str. 517 i d. 95 Ewa Wacowska (izd), Rewolta szczecinska i jej znaczenie, Paryz 1971, str. 141. 94
Federacji Rosyjskiej (Roskomarchiw), str. 49 i d. (protokol sjednice Politbiroa CK-a PURP-a 29.10.1981.). Vidi takoder: Dokumenzy. Teczka Suslowa, Str. 83 i d. (protokol sjednice Politbiroa CK-a KPSS 10.12.1981.). 106 Kellmann, Die Kommunistischen Parleien. .. , str. 119. \07 Michail Gorbatschow, Das Entwickklungstempo zu beschleu nigen ist unser aller Anliegen. Rede au/ einem Tre//en mit Arbeitern, Ingenieuren und Technikern in einer Montagehall der Lichatschovw-Aulowerke, 16. April 1985, u: ibid., Ausgewdhlte Reden und Au/"dtze, t.2, Berlin 1987, str. 161-169. lOS Po prvi je put Gorbacov govorio 0 "perestrojki" kao 0 zadatku vezanom uz promjenu "gospodarskog mehanizma". Vidi: Michail Gorbaczow, W sprawie zwolania kolejnego XXVIl Zjazdu KPZR, 0 zadaniach zwiqzanych z jego przygotowaniem i przeprowadze niem. Re/erat na Plenum KC KPZR 23 kwietnia 1985 roku, u: ibid., ArZykuly iprzemowienia, Warszawa 1986, str. 14 i d. 109 Zapravo, termin "glasnost" pojavio se zajedno s "perestroj kom", no sire se 0 njemu pocelo govoriti tek od XXVII. kongresa KPSS. Michail Gorbaczow, Re/erat polityczny Komitetu Centralnego KPZR wygloszony na XXVIl Zjezdzie Komunistycznej Partii Zwiqzku Radzieckiego, u: XXVIl Zjazd Komunistycznej Partii Zwiqzku Radzieckiego. Podtawowe dokumenty, Warszawa 1986, str. 39. 110 Michail Gorbaczow, Pazdziernik a przebudowa, u: ibid., jawno.{c i przebudowa. Wybor prac 2 lat 1986-1988, Warszawa 1989, str. 204. III Gerhard Simon, Perestrojka- eine Zwischenbilanz, u: Sow jetunion 1988/89, str. 22. 112 Krzysztof Dubinski, Magdalenka. Transakcja epoki. Notatki pou/nych spotkall Kiszczak-Walr;sa, Warszawa 1990, str. 4. 113 Timothy Garton Ash, The Uses 0/Adversity. fj"'ssays on the Fate o/Central Europe, Cambridge 1989, str. 265. 114 Heinz Timmermann, Italiens Kommunisten zwischen Stagnation und Wandel. Die IKP nach ihrem 17. Parteitag vom April 1986, "Berichte des Bundcsinstitutes fUr ostwissenschaftliche und internationale Studicn" 35, 1986, K61n, str. 27.
96 Jan J6zef Lipski, Komitet Obrony Robotnikow KOR - Komitet Samoobrony Spolecznej, Londyn 1983. Vidi: Helga Hirsch, Bewe gungen/ur Demokratie und Unabhehiingigkeit in Polen 1976-1980, Mainz 1985. 97 Hacker, Ostblock... , str. 813 i d. 98 Vladimir Kusin, From Dubcek to Charter 77. A Study 0/ "Normalization" i Czechoslovakia 1968-1978, Edinburgh 1978, str. 304 i d. 99 Ver/assung der Sozialistischen F6derativen Republikjugosla wien vom 21. Februar 1974, u: Ver/assungen der kommunistischen Staaten, Paderborn 1979, str. 233. 100 Najvaznije tektove Berlinguera na njemackom objavio jc Manfred Steinki.ihler, Eurokormnunismus im Widerspruch. Analyse und Dokunzentation, K6ln 1977, str. 90-109. 101 Werner Goldschmidt (izd.), Das gemeinsame Regierungs programm der Sozialisten und Kmmnunisten in Frankreich, K()ln 1972. 102 Santiago Carillo, Blok wschodni musi sir; zmienic (odPowi edz Kolakowskiemu), u: Eurokomunizm, [Warszawa b. d.l, str. 18 i d. 10:)
201
Zbigniew Wlodek (izd.), Tajne dokumenty Biura Politycz
nego. PZPR a "Solidano~'c 1980-1981, Londyn 1992, str. 100 (pro tokol sjednice Politbiroa CK-a PURP-a 17.9.1980.). Vidi takoder: Dokumenty. Teczka Suslowa, Warszawa 1993, str. 7 (protokol sjed nice Politbiroa CK-a KPSS 3.9.1980.). 104 Zbigniew Wlodek, Tajne dokumenty... , str. 180 i d. (protokol sjednice Politbiroa CK-a PURP-a 26.11.1980.). 105 Dokumenty dotyczqce wprowadzenia stanu wojennego u Polsce przekazane prez Komitet cis. Archiwow przy Rzqclzie
n~
- ,------, -7~-"":·1·-"" '., • --:'"~-~""":-0'-~'"7~~~-::"7-:'''':':~\';~;~IT~::~\~~':;~r-:::;2:-:~:';:',:51&r;I"::p-;'''''I.1)!,'ilE~~~~';'''ni.'7''',~·'!O'am
BIIJESKE
liS Ibid., Die KPd5;U wid das intenzationale kommunistische Parteiensystem. Paradigmenwechsel in 1I1oskau, "Berichte des Bundesinstitutes fUr ostwissenschaftliche lind internationale Studien" 13, 1989, K61n, str. 21. 116 David S. .F1'ench Communism's Fi1lal 1I: ibid. (izd.), Western European Communism and the o./Commu l1is111, Oxford 1993, str. 62. 117 Porozumienie okrqglego stohl, Warszaw:1 1989. 118 Timothy Garton Ash, Wiosna obJ1wateli. Rewolucja 1989 wid ziana w Warszawie, Budapeszcie, Berlinie i Pmdze, Londyn 1990, str. 9 i 33 19 Njemacku politiku Gorbacova jos prije velikih promJcna ana Iizirao jc Wolfgang Seiffert, Die Deutschen und Gorbatschow. Clumcenfiir einen1nteressenausgleich, ErIagen 1989. Vidi takodcr: Fred Odlenburg, Die Deulschlandspolitik Gorbatschows 1985-1991, "Bcrichte des Bundesinstitutes ftir ostwissenschaftIiche und inter nationaIe Studien" 17, 1992, KiHn. 120 Ash, Wiosna obywateli... , str. 45. 121 Vidi: Uwe Thaysen, Del' Runde Tisch. OdeI': wo blieb das Volk. Del' Weg derDDR ill die Demokratie, Opladen 1990. 122 Robert Weiss, Manfred Heinrich, Del' Runde Tisch. KOl1kurs uerwalter des "rea/en Sozialisnlll,.<;. A17a~}'se und Vergleich des Wir kens Runder Tisch i11 EurojJa, "Berichte des Bundesinstitules ftir ostwisscnschaftliche lind internationaie Studicn" 4, 1991, Ki)in. str. 26 i d. ]2.3 Udo Gehrmann, Tchavdar Naydcnov, Bulgariens Weg zur neuel1 Identitlit. RiicklJlick und Aussichten einer unuollendeten "Preustrojstu)() " aUfclem Halkml, "Berichte des Bundesinstitutes filr ostwissenschaftliche und internationa\e Studien" 16, 1993, Koln, str. str. 37 i d. 112 i d. Vidi takoder: Weiss, Heinrich, Del' Runde 124 Vidi: Michail Gorhatschow, Del' Zerfall der Sowjetunion, Mfll1chen 1992, str. 187 i d., 228 i d. Michail ]25 Pokusaj objasnjavanja pozicije bila je Gorbatschow, Del' Staalsstreich, Mlinchen 1991.
126 Stephen GlIndle, The 1talian Communist Par~y: Gorbachew and the End "RealZv Existing Socialism ", 1I: BeU (izd.), Western European Communists... , str. 28.
U
~
203
202
J
·r
., ·
d
I'
II,.
KRONOLOGIJA
KRONOLOGI]A
1935.-1938.
srpanj-kolovoz 1903.
nastanak holjsevicke frakcije u Socijaldemokratskoj partiji Rusije konacno oblikovanje boljsevika kao sijecanj 1912. partije rujan 1914. Lenjinov program pretvaranja "imperijalistickog rata" II gradanski rat 27. vcljace (12. ozujka) pobjeda Veljacke (Februarske) revolucije II Rusiji 1917. 25. listopada boljsevici preuzimaju vlast u (7. studenog) 1917. Petrograd II 6.-B. ozujka 191B. partija boljsevika mijcnja naziv u Komunisticka partija Rusije (boljsevika) 30. prosinca 1918. - 1. osnivanje Komunisticke partije sijecnja 1919. Njemacke 21. ozujka - 1. kolovoza Madarska sovjetska republika 1919. osnivanje Komunisticke 26. oZlljka 1919. internacionale 30. prosinca 1920. osnivanje Komunisticke partije Francuske 21. sijecnja 1921. osnivanje Komunisticke partije ltalije nastanak Sovjetskog Saveza 30. prosinca 1922. 21. veljace Lenjinova smrt kolektivizacija poljoprivrede u SSSR 1929.-1932. II i glad u Ukrajini Hitlerova vlada zabranjuje KPNj veljaea 1933. francuski komunisti podriavajll 1934.-1838. Iiniju jedinstvene fronte, a potom Naroeine fronte
16. veljace 1936.
1936.-1939. 23. kolovoza 1939.
22. Iipnja 1941. 22. sVibnja 1943. 1944.-1945.
4.-11. vcljace 1945. 2l.-ll. travnja 1946.
sVibanj 1947. rujan 1947.
28. lipnja 1948. 1948.
23. sijecnja 1949. 7. listopada 1949. 5. ozujka 1953.
.
~
205 "velika Cistka" u SSSR-u, masovne represije koje obuhvaeajll i inozemne komunisticke emigranre pohjeda liste Narodnc fronte na kojoj sueijeluju komunisti u Spanjolskoj gradanski rat u Spanjolskoj IJotpisivanje njemacko-sovjetskog sporazuma 0 nenapadanju (pakt Ribbentrop-Molotov) u Moskvi njemacki napad na SSSR raspustanje Kominternc uspostava ddava "narodne demokracije" II istocnom dijelu Europe konfercncija u Jalti na temu ratnih ciljeva koaJicije tl sovjetskoj okupacijskoj zoni Njcm;tcke spajanjem socijaldemokracije (SDP) i komunisticke partije nastaje SED k01l1unisti napustaju vladajuce koalicijc u Francuskoj i Italiji osnivanje Informacijskog biroa Komunistickih i radnickih partija (Informbiro) Informbiro osuduje jugoslavenske k0111uniste u ddavama "narodne demokracije" sOcijalisticke partije ukljucene 1I komunisticke osnivanje Savjeta za uzajamnll ekonomsku pomoc (SEV) proglasenje Njemacke Demokratske Republike (DDR) Staljinova smrt
206
KRONOLOGlJA
KRONOLOGUA
6. veljace ]989.
17. lipnja 1953.
ustanak u DDR-u, intervencija sovjetske vojske 14. sVibnja 1955. potpisivanje Varsavskog ugovora, osnivanje zajednickog vrhovnog zapovjednistva onlianih sluga bloka 25. veljace 1956. tajni rderat Hruscova na XX. kongresu KomunistiCke partije Sovjetskog Saveza 19.-21. listopada 1956. promjene u poljskom komunistickom vodstvu, "poljski listopad" listopad-studeni 1956. revolucija u Madarskoj i intervencija sovjetske vojske 16.-19. listopada 1957. savjetovanje komunistickih partija u Moskvi listopad 1960. savjetovanje komunistickih partija u Moskvi 14. listopada 1964. uklanjanje Hruscova iz partijskog i driavnog vodstva Sovjetskog Saveza sijeeanj-kolovoz 1968. pokusaji reformi komunistickog sustava u Cehoslovackoj 31. koJovoza 1968. invazija vojski Varsavskog ugovor
4. lipnja 1989. listopada 1989 9. stuclenog 1989. sijecanj 1991.
19.-22. koJovoza 1991. 8. prosinca 1991.
.....
..................................................................................e~~
207
pocetak pregovora "Okruglog stoIa" u Poljskoj "Solidarnost" pobjeduje na izborima II Poljskoj uvodenje visestranacja u Madarskoj pad Berlinskog zicla Komunisticka partija Italije transform ira se u Demokratsku stranku ljevice komunisticki pokusaj clrZavnog uclara u Moskvi presta je postojati Sovjetski Savez
209
LITERATURA
LITERATURA
i I
~
Alfred George Meyer, Communism, 4. izd., New York 1984. Jules Monnerot, Sociologie du communisme. Echec d'une tentative religieuse au XXe sieele, Paris 1979. Opca literatura Hugh Seton-Watson, Von Lenin bis Malenkow. Bolschewisti Alain Besans:on, Pnfsente sovietique et passe russe, novo iz sche Strategie, Mi.inchen 1955. danje, Paris 1986. Witold S. Sworakowski World Communism. A Franz Borkenau, Der europiiische Kommunismus. Seine ge Handbook 1918-1965, Stanford schichte von 1917 bis zur Gegenwart, Miinchen 1952.
Adam B. Uiam, The Communists. The Story and Lost Julius Braunthal, Geschichte der Internationale, t. 1-2,3. izd.,
Illusions 1948-1991, New York Berlin 1978. Andrzej Walicki, Marksizm i skok do krolestwa wolnosci. Zbigniew Brzezinski, Wielkie bankructwo. Narodziny i Sl1zierc Dzieje komunistycznej utoPii, Warszawa 1996. konnmizmu w XX wieku, Paryi 1990. (Veliki promasaj: Hermann Weber, Die Kommunistische Internationale. Eine raelanje i smrt komunizma u 20. stoljeeu, Zagreb 1991.) Dokumentation, Hannover 1966. Robert V. Daniels OZd.), A Documentmy History of Commu Staljin i staljinizam nism, t. 1-2, London 1985. Jane Degrad (izd), The Communist International 1919-1943, Alan Bullock, Hitler i Stalin. Zywoty rownolegle, t. War Documents, t. 1-3, London 1956-1965. szawa 1994. Roger East (izd.), Communist and Marxist Parties of the Issac Deutscher, Stalin. A Political Biography, Harmondsworth World, 2. izd., Chicago 1990. 1972. Frans:ois Fejt6, Dictiormaire des partis communistes et des A. Miedwiediew, Pod osqd historii. Geneza i nastf!pstwa mouvement nfvolutionnaires, Tournais stalinizmu, Warszawa 1990. (Roj Medvedev, Neka ti histo Pierre Frank, Geschichte der Kommunistischen Interna rija sudi, Zagreb 1989.) tionale (1919-1943), t. Frankfurt/M 198L Robert C. Tucker, Stalin as Revolutionary 1879-1929. A Study Fran<;ois Furet, Przeszlosc pewnego zludzenia. 0 idei ko in History and Personality, New York 1973. munistycznej w XX wieku, Warszawa (Proslost Robert C. Tucker, Stalin in Power. The Revolution from Above jedne iluzije. Ogled 0 komunistitkoj u XX. stoljeeu, 1928-1941, New York 1990. Zagreb 1997.) Adam Ulam, Stalin. The Man and His Era, Boston 1987. William E. Griffith (izd.), Con2111.unism in Eure rw Dimitri Wolkogonow, Stalin. Triumph und Tragodie. Bin po Change and the Sino-Soviet Dispute, t. Cambrid litisches Portrat, Diisseldorf 1989. ge/Mass. 1967. Sovjetski Savez Claus D. Kernig Die kommunistischen Parteien der 1969. Edward H. Carr, A History of Soviet Russia, t. 1-14, London Leszek Kolakowski, Glowne nurty marksizmu. Powsta n ie 1950-1978. Rozwoj-Rosklad, Londyn 1988. Helene Carrere d'Encausse, A History of the Soviet Union Wolfgang Leonhard, Was ist KommunisnlUS? 'Wandlungen 1917-1953, t. 1-2, London 1981-1982. einer Ideologie, Miinchen 1976. Merle Fainsod, How Russia Is Ruled, ispr. izd., Cambridge 1963.
C.W
"' r,-;
m" ___,,
~-'--~""'~'~"'·'-r:'"'·r(·~
~"9:IT3K?-""T7m'fCtFE57EZ
210 il , I
LITERATURA
LrfERATURA
Zapadnoeuropski komunizam
Michal Heller, Aleksander Niekricz, Utopia u wladzy. Histo ria Zwiqzku Radzieckiego, t. 1-2, London 1985. Jan Kucharzewski, Od bialego do czerwonego caratu, t. 1-2, 2. skraceno izd., London 1986. Hans-Joachim Lieber, Karl-Heinz Ruffmann (izd.), Der Sowjet kommunismus. Dokumente, t. 1-2, Koln 1963-1964. Martin Malia, Sowiecka tragedia. Historia komunistycznego imperium rosyjskiego 1917-1991, Warszawa 1998. Roj A. Miedwiediew, Chruszczow. Biografia polityczna, War szawa 1990. Richard Pipes, Rewolucja rosyjska, Warszawa 1994. Leonard Schapiro, The Communist Party ofthe Soviet Union, New York 1960. Aleksander Solienicyn, Archipelag GUlag 1918-1956, t. 1-3, Warszawa 1998. Adam B. Ulam, Lenin and the Bolsheviks. The Intelectual and Political History of the Triuph of Communism in Russia, London 1966. .
Klaus Kellmann, Die kommunistischen Parteien in Westeuro pa. Entwicklung zur Sozialdemokratie oder Sekte?, Stutt gart 1988. Klaus Kellmann, Pluralistischer Kommunismus? Wandlunds tendenzen eurokomunistischer Parteien in Westeuropa und ihre Reaktion auf dieErneuerung in Polen, Stuttgart 1984. Dieter Oberlander, Hans Riihle, Hans-Joachim Veen (izd.), Sozialistische und kommunistische Parteien in West europa, t. 1-2, Opladen 1978-1979. Heinz Timmermann (izd.), Die kommunistischen Parteien Sildeuropas. Landerstudien und Queranalysen, Baden Baden 1979.
Pad komunizma Timothy Garton Ash, The Uses ofAdversity. Essays on the Fate of Central Europe, Cambridge 1989. Timothy Garton Ash, Wiosna obywateli. Rewolucja 1989 widziana w Warszawie, Budapeszcie, Berlinie i Pradze, Londyn 1990. (Mi gradani revolucije 1989. : svjedocanst va iz Varsave, Budimpeste, Berlina i Praga, Zagreb 1993.) David S. Bell (izd.), Western European Communists and the Collapse of Communism, Oxford 1993. Alexander Dallin (izd.), The Gorbachev Era, New York 1992. John W. Parker, Kremlin in Transition, t. 1-2, Boston 1991. Michael Waller, Meindert Fennema (izd.), Communist Parties in Western Europe. Decline or Adaptation?, Oxford 1988.
,
I
I' I
~
211
Sovjetski blok Zbigniew Brzeziri.ski,jednosc czy konflikty, Londyn 1964. Fran<;;ois Fejto, Die Geschichte der Volksdemokratien, t. 1-2, Frankfurt/M 1988. Stephen Fischer-Galati (izd.), The Communist Parties of Eastern Europe, New York 1979. Ben Fowkes, Aujstieg und Niedergang des Kommunismus in Osteurope, Mainz 1994. Jeans Hacker, Der Ostblock. Entstehung, Entwicklung und Struktur 1939-1980, Baden-Baden 1983. Jerzy Tomaszewski, Europa Srodkowo-Wschodnia 1944-1968. Powstan ie, ewolucja i kryzys rea In ego socjalizmu, 2. izd., Warszawa 1992.
,~
""""i(~'l'-"'-"~~"-'7VTn~?'~""''''''
"P=G'"
213
KAZALO IMENA
lHescu, Ion 179
IV,1I1 Gmzni 10
Ivan Pavao II. 166
KAZALO IMENA
Genrih 34, 48
Jaruzelski, Wojciech 155-156, 167,
172-173
]eljcin, Boris 163, 184-186
JeZOv, Nikolai 48
Adzubej, Aleksej 140
Jurij 115, 128, 157-158,
Badoglio, Pietro 59
Balcerowicz, Leszek 173
Batista, Fulgencio 106
38
Bawv, Pavel Benes, Edvard 65, 67
I3erija, Lavrentij 75, 86-89, 92, 114
Berlingut:r, Enrico 148, 159
Bierut, Boleslaw 69, 80, 95
Blum, Leon 37
Bordiga, Amadeo 26-27
Brandler, Heinrich 26
Brdnjev, Leonid 115-116, 119-121,
128-129,132,138,140,146,157,
161, 166, 190
Broz, ]osip Tiro vidi Tito, ]osip Broz
Buharin, Nikolaj 28, 30, 34, 44
Blliganjin, Nikolaj 86, 89-90, 103
Nagy, Ferenc 66
Nagy, Imre 93, 96-99, 110, 174
Naser, Gamal Abdel 105
Nenni, Pietro 84
Kadar, Janos 81, 97, 1l0, 117, 120, Nixon, Richard 105
Novotny, Antonin 94, 112, 118-120
132, 142, 168
Kaganovic, Lazar 86, 100, 102
Occhetto, Achille 187
Kamenjev, Lev 24, :'d, 48
Kalltsky, Karl 6
Pasternak, Boris 103
Kerenski, Aleksander 16
Patra~canu, Lucretiu 83
Kirov, 33-34
Pallker, Ana 83
Kornilov, Lev 16
Petar Veliki 10
Kostov, Trajco 81, 94
Petkov, Nikola 66
Kosigin, Aleksej 115-117, 138,147
Pieck, Wilhelm 82
Koszucka, Maria 31
Kriegel, Frantisek 122
115
Krjuckov, Vladimir 163
Kucan, Milan 180
156
Kun, Bela 19, 35
Engels, Friedrich 5-6, 46
Erdei, Ferenc 69
Fierlinger, Zdenek 70
Fischer, Ruth 26
Franco, Francisco 38, 151
Frossard, Oscar-Louis 26
Frunze, Mihail 49
Gagarin, Judj 106
Gaulle, Charles de 59,113
Gerii, Erno 96-97, 111
Gheorghiu-Dej, Gheorghe 83, 94,
117-118, 132
Gierek, Edward 1I0, 124, 132, 143 144, 153-154
Gligorov, Kiro 181
Gomulka, Wladyslaw 79-80, 95-96,
108-110, 120,124,132-134, 143
Gon<;alves, Vasco 151
Gorbacov, Mihail 160-170, 173, 175 177,182-186
Gottwald, Klement 31, 81-82, 94
Carrillo, Santiago 151
Gramsci, Antonio 27
Castro, Fidel 106
Ceau~escu, Nicolae 117, 132, 146, Grecko, Andrei 115
Gromiko,
158, 168, 178-179
Grosz, Karolv 174
Chllrchil, WinstOn 62
Groza, Petru
Clementis, Vladimir 82
Guevara, Ernesto Che 125
Cunhal, Alvaro 150
Lenjin, Vladimir
23, 25, 28, 31,
90, 104, 115
Uberman,Jevsej 115
Liehknecht, Karl 13
Ligacov, Jegor 163
Longo, Luigi 38
Luca, Vasile 83
Luksembllrg, Roza 14, 19-20
Majakovski, Vladimir 42
Maljenkov, Georgij 75, 86-90, 92-93,
100,102
Malinovski, Ro(lion 38, 114-115
Mao Tse-tung117, 125
Marty, Andre 38, 85
Marx, Karl 4-8, 46
Mazowiecki, Tadeusz 172
Mereckov, Kiril 38
Mikojan, Anastas 90
Mikolajczyk, Stanislaw 66
MiioseviC, Slobodan 169, 181
Mitterrand, Fran,;;ois 149, 159-160
Havel, Vaclav 176-177
Viktor 163
Konstantin 128,158,160 Hitler, Adolf 30,32,37, 53, 55,62-63
Honecker, Erich 132, 145, 175
Vilko 94
Hoxha, Enver 81, 94, 135
Hruscov, Nikita 86-91, 93-96, 98-107,
Dahlem, Franz 82
110-112, 114-115, 117-119, 128,
Dubcek, Alexander 119-123, 134, 177
130, 140, 161, 190
Dimitrov, Georgi 37,53,81
Humbert-Droz,]u!es 31
DZier.i;yflski, Feliks 47-48
Husak, Gustav 82, 119, 123, 132, 146,
177
f)ibs, Milovan 77,108
~
Moczar, Mieczys!aw llO, 143-144
Molotov, Vjaceslav 39, 44, 52-54, 82,
86,100,102
Mom, Aldo 148
Mllssolini, Benito 27, 59
~
Rajk, Laszl6 38, 81, 96, 111
Rakosi, Matyas 62, 81, 93, 96, 111
Rakowski, Mieczyslaw 167
Rankovic, Aleksandar 124
Reagan, Ronald 158
Re.vai, Jozsef 110
Ribbentrop, Joachim von 39, 52, 54,
82
Rikov, Aleksej 44
Roosevelt, Franklin Delano 62
SemiCasni, Vladimir114
Sjerov, Ivan 102-103
Silone, Ignazio 31
Siansky, Rudolf 82
Smrkovsky, Josef 82
So!ienjicin, Alcksandr 35, 73, 104
SOllvarine, Boris 26
9
Staljin,]osifVisarionovic 6,24-36,38 39,41-44,46,48-52,58,61-62,72 73, 75-77, 82-83, 85-90, 98-101,
113, 115, 128, 135, 161, 190
''" -,- ,"'"
,-~-.-"- -~,
-'-'7'" :"';r "~~:,:,\"~r; ":';7i:;"":,'i·"'!7;T'C'-r~:~rrm;~""'~i"'
214
KAZALO ]MENA
SlIslov, Mihail 115
Svoboda, Ludvik 70, 120-122
Aleksandr 103
Svermov;I, Marie 82
Tasca, Angelo 31
Thalheimer, August 30
Thiilmann, Ernst 26,51
Thorez, Maurice 26, 51, 53
Tito, Broz 76-78, 90, 99, 117,
124, 1147-]48, ]59
Togliatti, Palmiro 27, 59, 98
Treint, Albert 26
Trocki, Lev 23-27, 31, 33, 48-49
Tudman, Franjo 180
Tuhacevski, Mihail 34, 50
Tvardovski, Aleksandr 104
Ulbricht, Walter 82, 92, ] 12, ]20,
132-133,145
SADR7AJ
Vorosi1ov, Kliment 50, 100
Voznesenski, Nikolaj 75
Warski, Adolf 31
Wyszynski, Stefan 94
I. Geneza
Xoxe, Ko<,;i 81
II. Postanak
Zaisser, Wilhelm 92
Zinovjev, Georgij 24, 26, 28, 33,48
komunizma IV. Staljinisticki sustav ...........................................................40
V. Komunizam u Drugom svjetskom ratu VI. Radanje bloka VII. Posljednje godine staljinizma VIII. Prva kriza IX. Komunizam Hruscovljeva
razdoblja 100
X. Stabilizacija i traZenje sigurnih 114
putova 114
XI. Sustav poststaljinistickog 127
komunizma 127
XII. Desetljece stagnacije 138
XIII. Propadanje komunizma 153
XlV. Pad komunizma 171
Zavrsetak .................................................................................. 188
Biljeske ................................................................................. _.... 193
Kronologija .............................................................................. 204
Literatura .................................................................................208
Kazalo imena
SadrZaj
Biljeska 0 piscu ...................................................................... 216
I
~
~
-~
BILJESKA 0 PISCU
Jerzy Holzer Cr. 1930.) poljski je povjesnicar, koji od 1957. radi na Sveucilistu u Varsavi. Redovnim je profesorom postao 1989. godi ne. Direktor je Instituta politickih studija Poljske akademije znanosti, Ciji je Clan od 1991. godine. Bavi se suvremenom povijeScu Poljske i Njemacke. Autor je niza Clanaka i knjiga, meclll ostalima: Polska w Pierwszej wojny swiatowej (1962. zajedno s Janem Molenda), Kryzys polityczny w Niemczech 1928-1930. Partie i masy (1970.), Mozaika polityczna Drugiej Rzeczpospolitej (1974.), Solidarnosc 1980-1981. Geneza i historia (1983.) i dr.
Srednja Europa Vankina 3 10020 Zagreb (Ol) 66.00.707
I.
- -
...
r
4..
~
'? 0)
"... 0)
<0
z
LO O'l
(fl
0... 0 <.,
!::l ~
r-..
O'l
co
.....
0
O'l
en
L{') 0)
.(/
..... .....
('t')
co
r-..
O'l
