Hegel – APSOLUTNI IDEALIZAM Hegel je živeo od 1770. do 1831. Radio je kao univerzitetski profesor u Jeni, Hajdelbergu, a od 1818. u erlinu. io je rektor berlinskog univerziteta. !jegova "lozo"ja bila je službena, o"#ijelna "lozo"ja pruskog #arstva. $lavna Hegelova dela su %!auka logike&, %'eno(enologija du)a&, %'ilozo"ja istorije&, %*stetika&, %+snovne #rte "lozo"je prava&, %storija "lozo"je&. !a Hegela su uti#ali 'i)te i -ant, a sa elingo( je bio prijatelj. Hegel je najpoznatiji po svoje( "lozofsko( siste(u i svojoj "lozofskoj (etodi. !jegov "lozofski siste( proizilazi iz njegove "lozofske (etode. Hegel je bio "lozof zastra/ujue, (onu(entalne a(bi#ije. !jegova "lozo"ja Hegel je nastoji da ugradi u sebe sve s ve pret)odne "lozo"je. Hegelovoj "lozo"ji ne(a prostora za oga koji bi bio s one strane univerzu(a. $eorg 2il)el( 'ridri) 'ridri) Hegel rodio se 7.08.1770. u turgartu. Hegelov ota# $eorg 4udvig je bio niži državni službenik na dvoru vinterbe/kog vojvodstva. Hegel je bio najstariji od sve de#e. !jegov (la5i brat $eorg 4udvig postao je o"#ir i u6estvovao u !apoleonovo( po)odu na Rusiju. ajka (u je u(rla kada (u je bilo 11 godina. Hegel je bio veo(a vezan za svoju sestru -ristinu. -ristina je oseala snažnu privla6nost brata. !akon Hegelovog ven6anja u njegovoj 90 godini: -ristinu je obuzelo ne/to /to e Hegel kasnije nazvati )isterijo(. $odine 180 s(e/tena je u du/evnu bolni#u, ali od(a) je naredne godine pu/tena. ;ri (ese#a nakon bratovljeve s(rti -ristina je iza/la u /etnju i utopila se. 177< u(ire njegov ota# i ostavlja (u skro(no nasledstvo. Januara 1801 Hegel odlazi u Jenu gde na univerzitetu drži predavanje za koja nije pri(ao platu. zor 6itave Hegelove genera#ije je bio $ete. =ak je zabeleženo pis(o koje je Hegel pisao $eteu iz erlina> ’’Mojoj unutrašnjoj prirodi da li ste hranu i snagu da odoli apstrakciji i da pomoću vaših slika odredim sebi pravac kao pomoću signalnih signalnih vatri’’ . Hegel je #elog života slavio dan kada je pala astilja. ?loboda je ostala glavna preokupa#ija preokup a#ija Hegelovog (i/ljenja. @o/to je 17<3 godine diplo(irao, Hegel je
po6eo da radi kao kuni u6itelj u do(u -arla 'rodri)a tajgera( 'on =uga, aristokrate iz erna. Hegel kao kuni u6itelj se oseao izolovani( i povre(eno je patio od duboke depresije. $odine l8
LOGIKA !B-B + ;- -valitet -vantitet era !B-B + ; it @ojava ?tvarnost
!B-B + @+J ?ubjektivni poja( +bjekt deja FILOZOFIJA PRIRODE *HB!-B 'E-B +R$B!-B FILOZOFIJA DUHA ?J*-;2! FH Bntropologija 'eno(enologija @si)ologija +J*-;2! FH @ravo oralitet +bi6ajnost APSOLUTNI DUH (etnost
Religija 'ilozo"ja
Hegelovoj interpreta#iji 6itava istorija "lozo"je istorija ljudske zajedni#e:, predstavlja niz usputni) stani#a apsolutnog du)a koji )ita ka vlastito( saznanju.-runa tog puta jeste sa(orazu(evanje njegovog siste(a apsolutnog du)a.-od nejga ne(a razdvajanja razu(a i u(a kao kod -anta. 2e su to sa(o dva pristupa stvarnosti i upueni su jedno na drugo. Eadatak razu(a je da pokaže protivre6nosti a u(a da sjednini te protivre6nosti. Fa bi se dosegla sa(ospoznaja apsoluta (ora se proi 6isto (i/ljenje logika:, (aterijalna proroda "lozo"ja prirode: do istorijskog postojanja "lozo"ja du)a:. Ea razliku od oni) anti6ki) "lozofa koji su dijalektiku s)vatali kao (etod razvoja znanja,odnosno kao for(u zaklju6ivanja, Hegel je oti/ao korak dalje i dijalektiku s)vatio kaoracionalni princip ra!o"a svega postojećeg# ne $a%o po"%o!a i i&e"a. udui da je s(atrao da je "lozo"ja, kao ra#ionalno i u(no (i/ljenje,najvi/i izraz stvarnosti, tvrdio je i da ra#ionalni prin#ip koji( se razvija "lozofsko znanje (ora ujedno da bude prin#ip razvoja svi) ostali) aspekata stvarnosti. 'ilozo"ja,na taj na6in, dobija for(u saznanja sveta kao #eline, kao apsoluta ' Po()o "e $!e) *ao celina# )"' apsolut , strukturiran kao i u(no (i/ljenje, onda na razvoj sveta (ože da se pri(eni for(a razvoja u(a. Hegel prou6ava pret)odne "lozo"je poku/avajui u nji)ovo( razvoju da odredi osnovne te(e interpreta#ije "lozofski) i životni) proble(a, kako bi otkrio i putanju razvoja apsoluta.@o/av/i od anti6ke "lozo"je, Hegel pri(euje da su se prvi (eta"zi6ari bavili prou6avanje( materijalnog +ro*a, odnosno po6etka bića onog /to postoji:. ez obzira na re/enja koje su nudili G voda, vazdu), apejron G ti rani "lozo" se nisu bavili pitanje( ne(aterijalnog, tj. du)a ili u(a. e5uti(, istorijski se nakon nji) pojavljuju Bnaksagora i @laton, koji isti6u realnost ideje#odnosno racionalnog principa' !asuprot (aterijalisti(a ranog perioda, @laton (ateriju ne s(atra realno( u puno( s(islu> po/to su sve stvari stvorene po uzoru na svoje ideje, sledi da su ideje te koje i(aju najvi/i stepen
realnosti. -ao Heraklit, i Hegel pri%e,+"e na-a" .or.e $+pro)no$)i G sti#anje (aterije kod rani) anti6ki) (aterijalista, protiv @latonovog sveta ideja. aterija i ideja u toj borbi suprotnosti, (e5uti(, ne (ogu da opstanu ve6no G i tu se Hegel bitno razlikuje od Heraklita. Hegel s(atra da sukob suprotnosti ili protivre6nosti nužno vodi razre/enju, i to ne u vidu ko(pro(isa iz(e5u suprotstavljeni) stavova, ve u vidu jednog novog $)a!a, koji se kvalitativno razlikuje od nji).Hegel uvodi spe#i"6nu ter(inologiju> istorijski,)ronolo/ki i logi6ki pr!i $)a! nai!atezom# n"e%+ $+pro)ni $)a! antitezom # a )re,i $)a! – proi!o& .or.e $+pro)no$)i – nai!a sintezom' Bpsolutno se bie po Hegelu nalazi u tri osnovna svoja stupnja, kao apsolutna ideja, kao priroda i kao duh. Bpsolutna ideja je ideja u uže( s(islu ili ideja po sebi, priroda predstavlja ideju van sebe, a du) ideju za sebe i kod sebe, sve tri zajedno 6ine apsolutno bie. ?tupnjevi apsolutnoga predstavljeni su u sledeoj s)e(i> Apsolutno
I' Ideja-teza II' Priroda-antiteza III. Duh-sinteza /'Logi*a je nauka o i&e"i + ap$)ra*)no% ele%en)+ %i(l"en"a 0'U priro&i ideja postoji konkretno u otu5eno( stanju drugobitka% 1'Filoo2"a &+3a obu)vata ideju koja se ponovo vraa sa(oj sebi i postaje svesna sebe "lozo"ja istorije
Za Hegela "e I&e"aI sveukupna stvarnost> razli6ita stanja sveta stupnjevi stvarnosti: sa(o su razli6iti stupnjevi sa(okretanja ideje Hegel s)vata dijalektiku kao kretanje, pro(enu, s)vata je kao pro#es. ;aj pro#es i(a tri stupnja koje Hegel naziva (o(enti(a> 1: @rvi korak naziva se teza ili a"r(a#ija. ;eza zna6i stavljanje ili postavljanje. B"r(a#ija zna6i potvr5ivanje. prvo( (o(entu postavlja se neko bie ili se potvr5uje neki poja(.
: Frugi korak naziva se antiteza ili nega#ija. Bntiteza zna6i suprotstavljanje, a nega#ija pori#anje. drugo( koraku postavljeno( biu se suprotstavlja drugo, nje(u suprotno bie, ili se pori6e neki poja(. 3: ;rei korak naziva se sinteza, ili nega#ija nega#ije. tree( (o(entu se sastavljaju ono /to je postavljeno u prvo( i ono /to (u je suprotstavljeno u drugo(. ;rei (o(ent ujedno zna6i nega#iju nega#ije iz drugog (o(enta.
Primer %@upoljak i/6ezava u ras#vatu #veta, pa bi se (oglo rei da #vet
opovrgava pupoljak isto tako plod progla/ava #vet lažno( egzisten#ijo( biljke, a kao istina stupa plod na (esto #veta. ;e se for(e ne sa(o razlikuju nego se (e5usobno i potiskuju kao nepodno/ljive. !o ujedno i) nji)ova skladna priroda 6ini (o(enti(a organskog jedinstva, u koje( ne sa(o da sebi ne protivre6e nego je jedan isto tako nužan kao i drugi a ta jednaka nužnost sa6injava tek život #eline& Hegel, Fenomenologija duha:. Objašnjenje primera 1. Bko postoji #vet, ne (ože postojati pupoljak. Eato Hegel kaže da se %te for(e potiskuju kao nepodno/ljive&. @re(a to(e, potoji suprotnost, protivre6nost iz(e5u #veta i pupoljka. +ni se nalaze u odnosu teze i antiteze. e5uti(, da nije postojao pupoljak, ne bi (ogao da postoji ni #vet. Fa nisu postojali, pak, i pupoljak i #vet, ne bi (ogla da postoji biljka. pravo stoga su/tina #veta i pupoljka 6ini #vet i pupoljak (o(enti(a organskog jedinstva G jedinstva biljke. #vet i pupoljak nužni su za egzisten#iju biljke, pa pre(a to(e, sa ta6ke gledi/ta biljke ne postoji suprotnostAprotivre6nost iz(e5u jednog i drugog G oni su nužni (o(enti organskog jedinstva. @upoljak i #vet sintetisani su u bilj#i.
@ri(er biljke na( pokazuje da postoji (e5uzavisnost iz(e5u #eline i delova. 4judski organiza( ne (ože da funk#ioni/e bez, re#i(o, plua. Bli plua bez ljudskog organiz(a predstavljaju sa(o beživotnu (asu (aterije, a ne plua. @re(a to(e, plua svoj identitet su/tinu: i svoju egzisten#iju i(aju sa(o za)valjujui (estu koje zauzi(aju i funk#iji koju vr/e u organiz(u. Eato e Hegel
rei> %stina je #elina&. ?tvarna su/tina i postojanje pupoljka (ogui su tek u okviru #eline biljka. iljka je istina pupoljka. Hegel s(atra da i$)ori"a 2loo2"e pre&$)a!l"a &i"ale*)i-*o *re)an"e, dijalekti6ki pro#es. Jedan "lozofski siste( predstavlja tezu, nje(u kontradiktorni siste( igra ulogu antiteze, a neki naredni "lozofski siste( sintetizuje pret)odna dva "lozofska siste(a i predstavlja tezu, u odnosu na koju se sledei "lozofski siste( pojavljuje kao antiteza. ;ako, re#i(o, ra#ionaliza( predstavlja tezu, e(piriza( antitezu, a kriti#iza( sintezu. -riti#iza(, pak, kao subjektivni idealiza( vr/i funk#iju teze, 6iju antitezu predstavlja objektivni idealiza(, dok apsolutni idealiza( predstavlja sintezu subjektivnog i objektivnog idealiz(a.
Hegel s(atra da vre(enski niz, redosled "lozofski) siste(a predstavlja razvoj jedne te iste "lozo"je. Hegelov "lozofski siste( predstavlja kraj, zavr/etak tog pro#esa razvoja. kao /to kod biljke #vet ne (ože nastati pre pupoljka, a plod pre #veta, isto tako redosled "lozofski) siste(a nije slu6ajan, ve nužan. Ta" &i"ale*)i-*i proce$ na"!i(e li-i na ne*o p+)o!an"e o&la$*a o& *+,e# l+)an"a i !ra,an"a *+,i# ali o.oga,en no!i% i$*+$)!i%a'
'eno(enologija du)a +vo delo za(i/ljeno je kao uvodu svoj siste(, ali je u nje(u ipak realizovan veliki deo budueg siste(a %S!e) + $)!arno$)i ni"e ona*a! *a*!i% igle&a# nego ona*a! *a*!i% ga 2loo2"a $3!a)a4 'eno(enologija je nauka oGsvestiGstvarnosti
%S!e$) "e $a%o po"a!l"i!an"e &+3a&Ksvesnost da ne/to postoji, da iskrsava ispred nas feno(en:. 'eno(enologija je istorija iskustva svesti. ?tepeni uzdignua i!e$no$)i do istine su> Gsvest uop/te koja i(a neki pred(et kao takav: Gsa(osvest za koju je pred(et Ja: Gu(, poja( du)a jedinstvo svesti i sa(osvesti:
'eno(enologija du)a%K180L ?(atra se da je 'eno(enologija du)a jedno od najzna6ajniji) dela. Fijalekti6ko (i/ljenje po6inje iskustvo( da svet nije slobodan, odnosno da 6ovek i priroda postoje u uslovi(a otu5enja, da su ne/to drugo nego /to jesu. !a6elo dijalektike nalaže da se stvari s)vate u nji)ovoj stvarnosti, tj da se odba#i nji)ova puka 6injeni6nost. +seaj je prisutan kod deteta i sa ti( je po6elo 6ove6anstvo.;ek kada se svest uzdigla ona se oslobodila od sveta. ;aj (o(enat negativnog Hegel naziva žudnjo(. -ad s(o gladni žudi(o za )rano(, kada pojede(o )ranu žudnja se ukida za jedno vre(e. !a ovo( stepenu na/a svest je identi6na sa životinjsko(, doie trenutak kada na/a svest (enja pred(et svoje žudnje, i(a drugu žudnju koja je prisutna sa(o kod 6oveka. -ad je pred(et jedne žudnje druga žudnja to "e 5+&n"a a prinan"e% &a &r+gi na i &a na$ prina. ;o je neop)odno i n+5no &a $!e$) +6e + .or.+ $a *o"o% &o.i"a prinan"e o& &r+ge $!e$)i + )o" .or.i' borbu ulaze obe svesti svesno, da budu uni/tene ili da uni/te jedna drugu. ;a borba ne bi i(ala s(isla, ako iz nje ne bi iza/le obe svesti. Bko bi jedna svest bila uni/tena onda druga svest ne bi (ogla iznuditi priznanje od (rtva#a. udui da su u borbu u/le obe svesti da bi bile uni/tene, jedna od ove dve svsti u toku borbe (ora da iz(eni stav, njen (otiv nije da uni/ti ili da bude uni/tena ve da izvu6e živu glavu. ?vest koja je pro(enila stav se pojavljuje kao R+,a svest koja je izdržala u borbi bez pro(ena stava je $+?@+FBR. Fobija(o dva #entralna poj(a> Go$po&ar i Ro.'
$ospodar je iznudio priznanje od roba ali nije s ti( zadovoljan jer ga je priznao onaj koji je niži od njega. +nda gospodar stavlja roba iz(e5u sebe i prirode. $ospodar ne(a neposrednog odnosa sa prirodo(, njegove potrebe su posredovane preko sluge iz prirode. Rob dolazi do iskustva, po/to radi sa prirodo( a gospodar ne jer ne služi. radu rob uvek ne/to negira, (enja, njegovo iskustvo na te(elju negativnog odnosa kaže da je u svetu sve prolazno.?vet se pojavljuje kao pozorni#a, gde se pojavljuju bia iz sveta, borave jedno vre(e i odna silaze u ni/ta, to je iskustvo negativitet. (ajui ovo iskustvo rob dolazi do zaklju6ka da u svetu ne(a ni6eg ve6nog, ni gospodara ni roba.!i služenje gospodaru nije ve6no, sa sve/u da sve pada u ni/ta, rob dobija jedan oblik stra)a, do koga gospodar ne (ože doi , jer ne služi. To "e $)ra3 o& ni()a i )o "e na"!e,i $)ra3.$ospodar ne u6estvuje u negiranju bia sveta. +no od 6ega se gospodar pla/i nije ni/ta, ve je uvek ne/to /to se (ože identi"kovati. -ako sluga vidi svoj odnos sa gospodare(M $ospodar zna da nije jedini, koji sebe s(atra gospodare(, njega priznaje rob i sa svoji( priznanje( rob vidi gospodara kao bitak za sebe, kao sa(osvest. +vo priznanje je jednostrano, jer gospodar ne priznaje ljudsko stanje i dostojanstvo roba.On "e prina) o& ne*og *oga on $a% ne prina"e. $ospodar nije ovi( zadovoljan, jer ga priznaje neko ko nje(u nije ravan.*gzisten#ijalan stav gospodara je u bezizlaznoj situa#iji.$ospodar je gospodar sa(o jer je njegova žudnja ustre(ljena ne na stvari , ve na drugu žudnju. @ostajanje( gospodara on želi da bude priznat, ali sa(o ako drugog prizna robo(. Rob je za njega životinja, ili stvar.;ako se njegova žudnja okree ka stvari i on nije postao ono /to je borbo( )teo da postane78o!e* prina) o& &r+gog 8o!e*a' Da po&$e)i%o# ro. &olai &o i$*+$)!a %en"a"+,i priro&+ i po$)a"e go$po&ar priro&e' Bko ovo gospodarenje koje nastaje iz rada stvara nov svet nekog drugog 6oveka, onda se ovo gospodarenje razlikuje od onog koje se razlikuje od gospodarevog. +vo gospodarenje ne(a za #ilj da napravi roba od drugog , ve da ukine i roba i gospodara.;i(e bi gospodar i rob prestali da budu to i postali ljudi.Nilj 'eno(enologije du)a% priznavanje 6oveka kao 6oveka, odnosno ljudske istorije. ( i sloboda se (e5usobno pretpostavljaju>
G6ovek je jedini u stanju da preoblikuje svoj život Gza)valjujui to(e /to poseduje u(, 6ovek je slobodno bie "lozo"ji istorije on prati razvoj svetskog du)a, to treba da uradi kao rob za ukidanje( gospodara i roba.+vde su akteri narodi , istoriju deli na> a: Frevni sto6ni narodi -ine, ndije itd.: jo/ nisu znali da je du) ili 6ovek kao takav po sebi slobodan, zbog 6ega ljudi i nisu bili slobodni, ve je to sa(o jedan bio slobodan koji, usled toga i nije bio istinski slobodan, ve sa(ovoljan: b: $r#i i Ri(ljanisu znali da su neki slobodni, ali ne i 6ovek kao takav, nego su (nogi ljudi s(atrani robovi(a #: $er(anski narodi su za)valjujui refor(a#iji stekli svest o to(e da je 6ovek slobodan kao takav, 6i(e su dostigli krajnji #ilj dru/tvenog razvitka
Po&$e)ni* S)arogr-*o $3!a)an"e &i"ale*)i*e Fijalektika kao re6 dolazi od dve starogr6ke re6i> a: dialogos, /to zna6i dijalog, razgovor, i b: tehne, /to zna6i u(ee, ve/tina itd. Fijalektika, tako, u doslovno( prevodu zna6i ve/tinu vo5enja dijaloga. ;u se, (e5uti(, ne (isli na bilo kakav dijalog, nego na dijalog u koje( se, pute( argu(enata dokazuje neka teza ili opovrgava neka antiteza. Fijalektika je, na taj na6in, vezana za saznanje. +na predstavlja (etod saznanja.