Jean Christophe Grange - Kameno vijeæe Za Virginie Luc I. PRVI ZNACI Sve u svemu, Diane Thiberge je raspolagala sa èetrdeset osam sati. Od aerodroma u Bankoku, trebala je doæi u Phuket domaæim letom, zatim krenuti pu tem savim sjeverno da doðe do TakuaPa, na rubu Andamanskog mora. Tu je trebala p rovesti kratku noæ u hotelu i ponovno nastaviti u pet sati ujutro, zadravajuæi sv oj smjer. U podne, bila bi u RaNongu, na burmanskoj granici, gdje bi uronila u m angrove da skupi predmet svog putovanja. Nakon toga, trebala bi samo izvesti ist i put u obrnutom pravcu, i uhvatiti meðunarodni let za Pariz sutradan naveèer. V remenska razlika igrala bi u njenu korist dobila bi pet sati na parikom vremenu. Mogla bi se pojaviti na poslu u ponedjeljak ujutro, 6. rujna 1999. Kao cvijet. Ali evo, let za Phuket nije stizao. Eto, nita se nije odvijalo prema predviðenom. Diane pohrli u nunik, eluca zauzlanog poput konopa. Osjeti kako je preplavljuje mu ènina i pomisli To je vremenska razlika. To nema nita s planom. Slijedeæi trenuta k povrati, dok joj utroba pri u grlu. Krv joj je udarala u arterijama, lice joj j e bilo smrznuto, srce lupalo, negdje, posvuda, u njenim prsima. Pogleda se u ogl edalima. Bila je blijeda. Njeni svijetli i ondulirani pramenovi su joj vie nego i kad izgledali neumjesni u ovoj zemlji malih glatkih smedokosih, i njena visina t a ogromna visina koja joj je kompleks od puberteta jo luda. Diane navlai lice, oèisti zlatnu naunicu koja joj je probijala desnu nosnicu zatim namjesti svoje hipijevske naoèale. Vrati se u dvoranu za tranzite, plutajuæi u majici poput fantoma. Klimatizacija joj se uèini mrzla. Ponovno pogleda ekran s odlaznim letovima. Nijedna najava za Phuket. Pomakne se nekoliko koraka. Pogled joj se zaustavi na reklamnim panoima postavljenima posvu da po sali, napisanim na thai i engleskom svaka osoba uhvaæena u posjedu tekih dr oga na teritoriju Tajlanda biti æe osuðena na smrt strijeljanjem. U istom trenut ku, dva policajca prodoe iza nje. Kaki uniforme. Vojaci sa kockastim kundacima. U grize se za usne na tom prokletom aerodromu sve joj je izgledalo neprijateljski. Sjedne i pokua obuzdati svoje drhtanje. Po tisuæiti put tog jutra, u mislima prij eðe opis putovanja u detalje. Morala je uspjeti. To je bio njen izbor. Njen ivot. Neæe biti povratka u Pariz praznih ruku. Konaèno, u èetrnaest sati, letjelica za Phuket uzleti. Diane je izgubila pet i p ol sati. Tamo dolje je pronala, zaista, trope. Bilo je to olakanje. Plavkasti oblaci pruali su se u daljinu, srebrena arita obasjavahu nebo. Na rubu piste, njihala su se blij eda stabla dok se praina kovitlala u vrtloge zabrinutosti. Ponajvie je bilo mirisa . Miris monsuna, goruæi, zaguujuæi, zasiæen voæem, kiom, trulei. Pijanstvo ivota dok prelazi svoj vlastiti prag i postaje raspadanje. Diane zatvori oèi od oduevljenj a i umalo se opruzi na prolaz priljubljen za avion. esnaest sati. Otrèi u agenciju za iznajmljivanje automobila, istrgne kljuèeve iz ruku hostese i ude u auto. Na cesti poène kia. Najprije nekoliko kapi, zatim pravi mrkovi. Njih ovo èekiæanje po haubi stvaralo je zagluujuæu buku. Brisaèi nisu bili dorasli pro tiv tom crvenkastom blatu. Diane je vozila lica priljubljenog zavjetrobransko st aklo, prstiju zalijepljenih za volan. Devetnaest sati. Ba prije noæi, pljusak se smiri. U sutonu, krajolik postade svje tlucav. Sjajna riita, smeðe kuæe podignute na stupovima, zlatni bivoli sa vitkim rogovima. Ponekad, takoðer, izre zbareni hramovi sa zavrnutim krovovima... I uvijek, nebo, izbrazdano munjama, iar ano crnim, koje se sad izlijevalo na desno u slabo crvenilo. Stigla je u Takua Pa u dvadeset sati. Tek tada se opusti. Usprkos zakanjenju, usp rkos panici, stigla je na vrijeme. Pronaðe hotel u centru grada, pored jednog visokog spremnika vode, i veèera pod
nadstrenicom. Osjeæala se mnogo bolje. Kia koja je ponovno poèela zaogrtala je cij elo njeno tijelo krugom blagotvorne svjeine. Tada su stigle. Prenaminkane curice, stegnute u minisuknje od skaja, nakaradene m inijaturnim majicama. Diane ih pogleda. Deset dvanaest godina, ne vie. Nalikovale su na nakarade na visokim petama. Na drugom kraju sale, plavi gorostasi su se v eæ gurkali laktovima. Nijemci ili Australci, teki kao èetvrtina vola. Odjednom, D iane probode neka vrsta neprijateljstva prema njoj, kao daje njena nazoènost ome tala uloge koji su povezivali cijeli taj mali svijet. Osjeti da joj uè pali grlo. Jo danas, blizu trideset godina, nije mogla ni zamisli ti ideju seksa, a da ne bude zaguena nelagodom, radikalnom muèninom. Pobjegne u s voju sobu, ne okreæuæi se, ne osjeæajuæi ni najmanju samilost prema tim curkama preputenima poudi mukaraca. Opruena na mrei za komarce, jo jednom pomisli na svoj cilj. Upravo prije no stoje z aspala, ponovno vidje prijeteæi pano s aerodroma, murjaèke uniforme, kundake nji hovog oruja. Èinilo joj se da èuje pucketanje dalekih zasuna, brujanja helikopter a, jo udaljenija... U pet sati ujutro veæ je bila ustala. Njena smuenost je nestala. Sunce je bilo tu . Prozor je poplavio bujnoæu, kao okno na brodu otvoreno na biljnu oluju. Diane s e osjeæala raspoloena prevrnuti dunglu, ako bude trebalo. Nastavi vonju i stigne u RaNong na kraju jutra. Toèno kao stoje predvidjela. Otkr ije more. Prije je izgledalo kao moèvara iz koje se ubacuju prepleti stabala sa vodenim cvijetovima. Negdje u dnu tog vodenog labirinta gubila se burmanska gran ica. Jedan ribar, bez rijeèi, prihvati daje povede. Odmah kliznue po crnim valovi ma. Vruæina, svjetlost, zeleni zidovi koji su curili Diane je podnosila svaki os jeæaj, stoièki, suha grla, koe ugrijane na bijelo. Jedan sat kasnije, stigli su na dugi pjeèani jezik na kojem su se uzdizale betons ke graðevine. Ona stavi nogu na pijesak i oæuti osjeæaj trijumfa male djevojèice stigla je. Nigdje na planeti nije postojalo mjesto koje ne bi mogla doseæi... Ispred dispanzera djeca su dizala graju, nezainteresirana za podnevnu vruæinu. D iane pogleda njihove crne kose, njihove tamne oèi pod laganim palmama trepavica. Ude u glavnu zgradu i zatrai Teresu Maxwell. Bila je natopljena znojem. Èinilo j oj se da prolazi kroz ogledalo. Ogledalo koje je pohabala sanjajuæi ga. Doðe jedna stara ena, odjevena u mornarsko plavi pulover iz kojeg je izlazio veli ki bijeli ovratnik. Model lopatica za tortu. Pod kratkom i sijedom kosom, lice, veliko i dobroæudno, izgledalo je ukoèeno stalnim izrazom nepovjerenja. Diane se predstavi. Gospoda Maxwell je odvede na kraj jedne osvijetljene galerije, u ure d bez namjetaja, osim jednog krivonogog stola i dvije stolice. Diane izvadi svoj fascikl, smanjen na najvanije. Teresa upita, sumnjièavim tonom Niste doli sa suprugom? Nisam udana. Lice se napne. ena je promatrala naunicu u njenom nosu. Koliko imate godina? Navrila sam trideset. Sterilni ste? Mislim ne. Teresa prelista spis. Promrmlja Ne znam to misle u Parizu... Zatim kae glasnije, u puæujuæi svoj pogled na Dianin Gospoðice, vi zaista nemate profil. Mladi ste, lijepi, sami. to radite ovdje? Diane se podigne, munjevito. Glas joj je bio promukao nije govorila veæ dva dana . Gospodo, trebalo mi je gotovo dvije godine da doðem do vas. Trebala sam ispuniti hrpu papiruina, proæi ispitivanja. Kopali su moju prolost, moja primanja, intimni ivot. Trebala sam proæi medicinska ispitivanja, psiholo ke testove. Trebala sam na praviti nova osiguranja, doæi veæ dva puta u Bangkok, potroiti bogatstvo. Danas j e moj dosje u savrenom redu, savreno legalan. Upravo sam prela dvanaest tisuæa gran ica i prekosutra se vraæam na posao. Dakle, molim vas, moemo li prijeæi na stvar? Tiina se produi, goreæi, u prostoriji od grubog betona. Odjednom, kratki osmijeh s lomi crte lica stare ene Pratite me. Prodoe jednu salu nadvienu ventilatorima. Zavjese su drhtale du prozora i miris fen ola je lebdio, kao noen valovima vruæice. Medu alejama kreveta s metalnim stepeni
cama, djeca svih dobi su vritala, igrala se, trèala, dok su nadzornice pokuavale u pravljati situacijom. Energija djetinjstva izgledala je da se bori protiv blage atmosfere oporavka. Uskoro iskrsnue zastraujuæi detalji. Tjelesne mane. Atrofije. Oiljci. Dianin pogled se zaustavi na jednoj bebi bez nogu i ruku. Teresa Maxwell komentira Dolazi iz june Indije, s druge strane Andamansa. Hinduistièki fanatici su ga osak atili nakon to su mu ubili roditelje. Muslimani. Diane je osjeæala da joj se vraæa muènina. Istovremeno, prome je apsurdna misao k ako je ova ena mogla trpjeti pulover po ovoj vruæini? Teresa nastavi hodati. Uðoe u drugu salu. I dalje kreveti. I takoðer obojeni baloni koji su lebdjeli prostor om. ena pokae grupu mladih djevojèica, opruenih na jednom jedinom krevetu Kareni. Roditelji su im ivi izgorjeli, u jednom izbjeglièkom kampu, prole godine. Oni... Diane joj stegne ruku tako da su joj pobijelili zglobovi. Gospodo, proapæe ona, el im ga vidjeti. Sada. Direktorica se nasmijei, bez ikakvog veselja Ali tu je. Diane okrene glavu i otkrije, u jednom kutu prostorije, borbu cijelog njenog ivot a mali izolirani djeèak koji se igrao s trakama krep papira. Odmah ga prepozna b ili su joj poslali Polaroide. Ramena su mu bila tako slabana da bi se reklo kako mu je vjetar pomagao nositi majicu. Njegovo lice, mnogo svijetlije od drugih, iz raavalo je jaku koncentraciju, napetu gotovo prenervoznu. Teresa Maxell prekrii ruke. Treba imati oko est ili sedam godina. Kako znati? Nita ne znamo o njemu njegovo po drijetlo, povijest. Bez sumnje izbjeglica iz kampa. Ili potomak neke prostitutke . Nali su ga u RaNongu, medu obiènom hordom prosjaka. Natuca nekakav govor koji n itko ovdje ne razumije. Uspjeli smo uhvatiti dva sloga, uvijek ista, Lu i Sian. Nazvali smo ga LuSian. Diane se pokua nasmijeiti, ali usne joj ostadoe ukoèene. Zaboravila je vruæinu, ven tilatore, svoje muènine. Razmakne balone koji su stalno lebdjeli, klekne pored d jeteta i ostane tu, promatrati ga. Promrmlja Lu Sian, ha? Dakle nazvati æemo te Lucien. Diane Thiberge je bila djevojèica kao druge. Strastveno dijete koje se u svemu trudilo, koncentriralo, posveæivalo s revnoæu. Kad se igrala, prignutog èela, bilo je to sa takvim izgledom ozbiljnosti da su s e odrasli ustruèavali ometati je. Kad je gledala televiziju, bilo je to s takvom koncentracijom da bi se reklo kako si je pokuavala zabiti slike u dno oèiju. Èak je i njen san nalikovao dobrovoljnom èinu, angamanu cijele njene osobe, kao da se bila zaklela vrcnuti ujutro, iz skrovita nj ene perine, ivlja i blistavija nego ikad. Diane je rasla s povjerenjem. Doputala se uljuljkivati prièama koje se apuæu djeci kad doðe veèer. Gledala je svoju buduænost kroz filtere, obojene i varljive, an imirane crtee, pastelne knjige, kazalita lutaka. Njeno srce bijae ispunjeno perjem, a misli su joj kristalizirale, poput travanjskog snijega, oko sretnih sigurnost i. Znala je da æe uvijek postojati princ daje odvede, kuma daje odjene svjetloæu kad bude zazvonilo sat za bal. Sve bijae napisano, negdje. Dovoljno je bilo èekat i. Dakle Diane je èekala. Ali druge snage doðoe je ugrabiti. Sa dvanaest godina, osjeti kako u njoj rastu èudne elje. Osjeti utisak da joj se tijelo rastee, puni zbunjenoæu. Nije vie osjeæala blage tenje, veæ mraène instinkte, tjeskobne, koji su u njenoj utrobi rovali tajanstvenu bol. Kazala je o tome svo jim prijateljicama. Djevojke su se cerekale, slegnule ramenima, ali Diane shvati da su i one æutjele ba isto uzbuðenje. Jednostavno, odabrale su se skriti iza ne sigurnih pokuaja minkanja ili puenja prvih cigareta. Takve strategije nisu odgovara le Diani. Djevojka je htjela gledati stvarnosti u lice, kakva god da je bila. Uostalom, neumoljiva jasnoæa je se doèepala. Sada se osjeæala sposobnom odmah ra skrinkati lai, sporazume osoba koje su je okruivale. Svemir odraslih se sruio sa sv og pijedestala. Mukarci i ene koje su joj uvijek pokazivali kao primjere izgledali su joj kao kompromitirana biæa, slabi, licemjeri, podmukli. Zapoèevi s njezinom majkom.
Jedno jutro Diane ustanovi daje ena s kojom je sama ivjela od roðenja ne voli, nik ad je nije voljela. Svbille Thiberge mogla je uzalud govoriti, uzalud èiniti, dj evojka vie nije vjerovala u njenu lukavtinu uzorne majke. Nasuprot bila je na opre zu sve vie i vie. Previe plavua. Previe lijepa. Previe senzualna. Diane je u mislima prelazila male detalje koji su u njenim oèima pred stavljali indicije njene umjetne prirode, posve okrenute sebi samoj i njenim moæ ima zavoðenja. Taj naèin prenemaganja èim bi joj neki mukarac laskao malo prebliz u. Taj ekstravagantni naèin smijanja èim bi se mujak uljao uokolo. Sve je bilo ble f, proraèunato, neprirodno kod njene majke. Ona je bila gomila lai i njihov zajed nièki ivot, obmana. Za to je dobila dokaz kad se dogodila nezgoda, u lipnju 1983. kad se Diane vraæa la, sama, s vjenèanja Isabelle Ybert, njene kume. Svbille je radije otila na svoj u stranu, u naruèju novog ljubavnika. Nezgoda. Termin nije bio prikladan, ali Di ane je mentalno tako opisivala ono to joj se dogodilo u ulièicama NongentasurMarn e. Èak i danas, odbijala se toga sjeæati. To je bio samo bljesak vremena gdje su svijetlili listovi vrba, udaljene svjetlosti, i gdje se èuo, sasvim blizu, dah. kukuljice... I kad bi zavrila sumnjajuæi u stvarnost dogaðaja, bilo joj je dovol jno opipati tanke oiljke koji su nadimali njenu kou pod pubiènim dlaèicama. Djevojka nije znala kako je takva mora mogla postati stvarnost. Ali bila je uvje rena u jednu istinu sve se dogodilo zbog njene majke. Zbog njenog egoizma, njene nezainteresiranosti prema svemu to nije bila njena miiæava stranjica i estoka pouda njenih ljubavnika, koja je saèinjavala oko nje kao zlokoban krug. Nije li ju ona pustila da se sama vraæa zbog tog jedinog razloga? Nije li ju jednostavno zabor avila? Ta agresija, to je bio njen dokazni predmet. Njezin konaèni dokaz. Diane je navrila èetrnaest godina. Nita nije isprièala Svbille. Osveta joj se èini la savrenija, potpunija, ako bi ostavila majku u neznanju o drami. Njegovala se, sama, i zapeèatila svoju bol nad tom tajnom. Zauzvrat, zahtijevala je, od slijed eæe kolske godine, da uðe u internat. Svbille je malo raspravljala, forme radi, b ez sumnje, ali popusti njenom zahtjevu, presretna bez sumnje, da se rijeila te ve like utljive klipanice, koja joj je poèinjala stvarati sjenu na polju zavoðenja. utljiva, toèno je, Diane je to bila. Bilo je to zato stoje razmi ljala. Izvlaèila j e pouke iz svog iskustva. Pravi svijet bio je samo nasilje, izdaja, èaranje. Pos tojanje se temeljilo na toj nezadrivoj snazi, toj tvrdoj jezgri mrnje, koja je sam o traila da se raspali u najmanjoj prigodi, u unutranjosti svakog ljudskog biæa. D iane odluèi prouèiti tu snagu.. Uhvatiti strukturno nasilje svijeta, promatrati ga, analizirati. Donijela je dvije odluke. Prva posvetiti se, nakon mature, biologiji i etologiji nauci o ivotinjskom ponaanj u. Veæ je izabrala podruèje specijalizacije grabeljivci. I, jo preciznije, tehnike lova i borbe koje su omoguæavale divljim zvijerima, reptilima, èak i insektima, vladavinu na njihovom teritoriju i preivljavanje zahvaljujuæi unitavanju. To je z a nju bio naèin da uroni u samu bit nasilja. Prirodnog nasilja, osloboðenog od s vake svijesti, svake motivacije izvan jednostavne logike ivota. To je takoðer moda bio naèin da opravda svoju vlastitu nezgodu, da joj umanji strahotu, umeæuæi je u iru logiku, opæenitiju. Eto za glavu. Za tijelo, Diane je odabrala wingchun. Doslovno vjeèno proljeæe. Wingchun je bila najbra, najefikasnija od kola boksa sha olin. Tehnika koja je davala prvenstvo borbi iz bliza, i koja je, prièalo se, bi la pokrenuta od jedne budistièke redovnice. Od poèetka kolske godine 1983. Diane se upie u specijaliziranu vjebaonicu, pored njenog internata, u regiji Fontaineble au. U jednoj godini, pokazala je neobiène sposobnosti. U tom trenutku, veæ je mj erila vie od metra sedamdeset pet i teila jedva pedeset kilograma. Usprkos takastoj silueti, pokazivala je gipkost akrobata i iznimnu miiænu snagu. Uoèivi fenomen, njeni uèitelji predloie da joj podijele dublje obrazovanje, ukljuèu juæi inicijaciju u wou te vrlina, ratnièka disciplina. Diane odbije. Nije htjela èuti govoriti o filozofiji ni o kozmièkoj energiji. Jednostavno je eljela iskovati svoje tijelo kao oruje, kako nikad vie ne bi bila mlada djevojka koju se moglo iznenaditi. Uèitelji mudri i uporni azijati bijahu smeteni tim agresivnim odgovorima. Ali tu
su imali pobjednicu, znali su, i filozofija ili ne, te prilike su bile prerijet ke. Vjebanje se pojaèa. Natjecanja se zaredae. Uèenica Thiberge 1986. osvaja prvenstvo Francuske, kategorija juniori. 87me, dobija srebrni pojas na prvenstvu Europe, zatim, 88me, zlatni. Njene pobjede bile su munjevite. Suci su ostajali zaprepaten i, a publika blago razoèarana. Uvijek blizu, uvijek nagnuta, Diane, pogleda prik ovana za njihove ruke, nije isputala svoje protivnice. Djevojke su jo traile otvor kad bi se nale prilijepljene ramenima na tlu. Nita nije izgledalo da moe zaustaviti uspon mlade rvaèice. Ipak, 1989. Diane odust aje od natjecanja. Bila je navrila dvadeset godina i, nekim èudom, njeno lice nik ad nije bilo dodirnuto ni tijelo jako pogoðeno. Prije ili kasnije, ta bi se sreæ a okrenula i, uostalom, postigla je svoj cilj. Postala je ono stoje odluèila postati. Mlada djevojka opasna u svakom pogledu, kojoj se bilo bolje ne pribliavati. Diane Thiberge tada je sluala Frankie Goes to Hollywood na minijaturnom walkmanu zasiæenom basevima. Oboavala je tu grupu. Zato to je bila mjeavina vie pravaca, oèit o kontradiktornih, a ipak spojenih tu u jedinstvenoj èaroliji. Ponajprije, Frankie je bila grupa tekih protuha, koji su direktno potjecali iz Li verpoola. Bila je to takoðer grupa postdisco, koja je sazrijela smisao za ritam, groove, da opèini bilo kojeg geodetu plesnog podija. Konaèno, Frankie je bila g ay grupa. I to je bilo najluðe taj zapljuskujuæi val urlika, barbarskih impulsa, estokih slogana, izvirao je iz bande ludaka koji su izgledali kao da su izi li pra vo s dvora Louisa XIII. Ta karakteristika davala je ovim glazbenicima lakoæu, po kretljivost, halucinantnu okretnost. Tako peti èlan grupe nije svirao nijedan in strument. Samo je pjevao... Jednostavno je plesao, bio je èovjek u pokretu, u po zadini scene, okreæuæi kljuène kosti u konoj jakni. Diane je od toga drhtala da, zaista, Frankie je bila zaèarana grupa. Ludilo studentskih noæi se zaustavljalo na njenom walkmanu. Nije izlazila, nije plesala, nikog nije viðala. Koncentrirala se na djela o etologiji, pregledavajuæ i svaku veèer djela Lorenza. ili Von Uexkulla i jeduæi Macdonaldse jedan za drug im, u svom stanu u èetvrti CardinalLemoine. Ipak, te veèeri, Diane se bila odluèila odvaiti. Nathalie mala objeenjakinja sa predavanja biologije koja je znala uvuæi medu svoj e pande sve to je faks smatrao najotkaèenijim organizirala je tulum i ona je odluè ila otiæi tamo. Bilo je to sad ili nikad. Trenutak za znati. Kasnije se Diane èesto prisjeæala te krucijalne veèeri. Dolazak u zgradu od kles anog kamena, bulevar SaintMichel, tiina prostranog stubita s barunastim tepihom. Za tim duboko treperenje, kao proganjana dubokim tonovima, koji su silazili sa viih katova. Pokuavala je suzdrati otkucaje srca, koje je kucalo aritmièko, i stiskala prste na mrzloj namjerno kupljenoj boci ampanjca. Izad velikih vrata od lakiranog drveta, otkucaji su bili tako snani da su izgledali da guraju zid van arki. Nikad me neæe èuti, rekla sije, pritiæuæi zvono. Gotovo odmah, vrata se otvore pod bujicama glazbe. Odmah prepozna glas Holly Joh nsona, pjevaèa Frankiea, koji je urlao RELAX! DONT DO IT! Bio je to dobar znamen njena feti grupa pratila ju je na kunji. Jedna brineta kotunjavih crta lica, svjet leæih od pretjerane minke, vrpoljila se na pragu vrata. Nathalie Gorgona, glavom i bradom. Diane? Uzvikne ona. Super drago mije to si dola... Ona se nasmija na la dok ju je djevojka ispitivala od glave do pete. Diane je nos ila crni prsluk sa sedefastim dugmetima i duge tajice od tamnog flanela taj mate rijal je tada prevladavao na tijelima mladih djevojaka. Za ostalo, bila je ogrnu ta u ogromni podstavljeni kaput, takoðer crni. Dola si u pidami i prekrivaèu? narugala se Nathalie. Diane uhvati s dva prsta djev ojèinu haljinu od crnog tafta. Dobro smo prerueni veèeras, ne? Nathalie prasne u smijeh. Uzme joj iz ruku bocu ampanjca i vikne Udi. Stavi stvari u sobu na kraju. Unutra, tulum je bio na vrhuncu. Nakon to je odloila kaput, Diane se smjesti pored anka, sidrita za one koji nisu poznavali nikoga. Zaklela se da neæe taknuti ni èa u alkohola kako bi saèuvala, to god da se dogodi, svu svoju bistrinu. Ipak, nakon
jednog sata dosade, bila je veæ na treæoj èai. Pila je u malim gutljajima, bacaju æi kratke poglede prema plesnom podiju. Rad sata je zapoèeo. Ako Diane nije imala veliko iskustvo u zabavama, jo je manje poznavala ritualne c ikluse. Ponoæ je otvarala uvodne. Djevojke su plesale, okretale se, glumatale, n aglaavale efekte kose i geganja, dok su frajeri, suprotno, ostali po strani mirni h pogleda, kratkih osmijeha, ale za pribliavanje... U dva sata ujutro, otvarao se period uzavrelosti. Glazba se postupno ubrzavala. Alkohol je meo inhibicije. Sva nadanja su bila dozvoljena. Momci su prelazili na djela, deruæi se iznad metea, ciljajuæi svoj plijen. I opet je Frankie potjerao prisutne do delirija. Tiuo Tribes. Pjev revolta protiv rata, podran divljim ritmo m, kojem je Diane poznavala svaku notu, svaki rif. Ovaj put, prepusti se glazbi. Baci se medu druge, mièuæi najbolje to je mogla svo je noge skakavca. Primjeti nekoliko pogleda u svom pravcu. Diane je u to jedva v jerovala. Srameljiva medu svima, znala je da je jo vie zastraivala. Veæinu vremena, njena ljepota, njena kovræava kosa i pretjerana visina drali su k andidate na dobroj udaljenosti. Ali veèeras, nema sumnje nekoliko smionih su joj se obratili. Sada je osjeæala da joj se tijelo rastvara u lagane spirale, lebdi iznad ritma, cirkulira medu drugima. Tada joj je neki tip zgrabio ruku da pleu rock. Na svim p odijima svijeta, uvijek ima frajer koje se inati izvesti komplicirane korake na bilo koju vibraciju. Diane se odmah povuèe. Partner je inzistirao. Ona podigne o ba dlana, prijeteæi. Ne. Ona ne plee rock. Ne. Neæe joj uzeti ruku. Nitko joj neæ e uzeti bilo to. Mladi tip prsne u smijeh i nestane u gomili. Jedan trenutak ostane ukoèena, gledajuæi svoju ruku kao daje opeèena u kontaktu. Posrne, povuèe se, zatim klizne du zida. Tapkajuæi, pronaðe jednu napola praznu èau stavljenu na pod. Ispije ju naiskap i tu se prilijepi, vie se ne mièuæi. Prepl avljivala ju je tuga. Ova scena ju je podsjetila na surovu istinu nije podnosila ni najmanje dodirivanje koe. Ni najmanje milovanje, najmanji dodir. Ona je patil a od fobije tijela. U tri sata ujutro glazba je postala ezoteriènija O Superman, od Laurie Anderson. Èudna uspavanka, isprekidana vradbinskim uzdasima. Bilo je vrijeme za posljednju priliku. U polusjeni, ostalo je samo nekoliko osamljenih fantoma, koji su se na ginjali u ritmu jednoliène pjesme. Tvrdoglavi lovci. I jadne djevojke koje su od bijale priznati se osvojenima. Diane je promatrala upala lica, drhtave siluete. Imala je utisak da promatra boj no polje, prekriveno ranjenima i umiruæima. Otila je potraiti svoj kaput, zatim di skretno prola uz ank prekriven praznim bocama. Njen duh je veæ bio vani. Zamiljala je ledeni zrak koji æe je otrijezniti i omoguæiti joj da u potpunosti sagleda sv oj neuspjeh. U tom trenutku osjeti ruke koje su joj stegle struk. Okrene se, oslonjena o ank, iskrivljena kao luk. Tri tipa su je okruivala, daha ispunjenog alkoholom. Hej, fr ajeri veèer jo nije dala sav svoj sok... Jedan od napadaèa ponovo je pruao ruke. Diane izbjegne gestu jednim geganjem i ok rene se prema stolu. Ispusti svoj kaput, nade novu èau i napravi se da pije. U je dnom trenutku pomislila je da su otili, ali jedan alkoholizirani dah dotakne njen potiljak. Èaa prsne medu njenim prstima. Jedna krhotina je imala tragove rua za u sne. Ona priljubi dlan iznad i osjeti da joj staklo zarezuje kou. Pustite me na miru, promrmlja. Za njenim leðima, tipovi su kvocali O, ho, ho, glumimo izbirljivu? Goruæe suze preskoèe granice okvira njenih naoèala. Razgovijetno, ona pomisli Ne radi to. Ali jedan od pijanaca sad je proizvodio zvukove sisanja sasvim pored n jenog uha, mrmljajuæi prièe o stranjicama, spolovilima, pièkama. Ne radi to, pono vi si. Ipak je skinula naoèale i veæ zapletala svoju kosu u rep. Dok je zavrila p okret, jedan od frajera joj je zavukao ruke pod prsluk. Osjeti toplinu prstiju k ako joj dotièe grudi dok je glas utao u podrugivanju Ne izazivaj me, mila, ti... Prasak èeljusti nadjaèa glazbu Art ofnoise. Momak je bio katapultiran preko kamina, posjekavi si lice na jednom mramornom rub
u. Diane je izbacila napad laktom jang tow. Pomisli jo jednom NE, ali njena ruka ode poput volovske èeljusti, pravo u rebra drugog protivnika, zdrobivi ih u jedno m prasku. On se ode skriti na ank koji popusti u tisuæu tropota i komada platna. Diane se vie nije micala. Wingchun je utemeljen na apsolutnoj tednji pokreta i dah a. Posljednji gad je nestao. Tek tada je postala svjesna preplaenih lica, zbunjen ih mrmljanja koji je okruivahu. Stavi naoèale. Bila je zaprepatena ne brutalnoæu sc ene ni skandalom. Veæ svojom mirnoæom, njenom. Sa njene desne strane, iskoèi glas Nathalie Ti si... ti si... ti si bolesna ili ta? Diane se polako okrene prema brineti i reèe ao mi je. Prijeðe prostoriju, zatim opet zavièe, preko ramena ao mi je! Bulevar SaintMichel bio je upravo onakav kakvim ga je oèekivala. Pust. Leden. Osvijetljen. Diane je hodala kroz suze, istovremeno umrtvljena i osloboðena. Dobila je dokaz koji je oèekivala. Dokaz da æe njeno postojanje uvijek teæi ovako izvan kruga, i zvan drugih. I pomisli jo jedan put na poèetni dogaðaj. Ta grozna scena koja je u njoj slomila najprirodniji instinkt i podigla oko njenog tijela prozirni zatvor , nerazumljiv i nepovrediv. Ponovo vidje vrbe, svjetla. Osjeti biljke u ustima, dah kukuljice. Takoðer vidje kako se pojavljuje, u jednom refleksu mrnje, lice njene majke. Osmi jeh umora zaigra na njenim usnama tu veèer, vie nije imala snage mrziti bilo koga . Stigne na trg EdmondRostand èija je fontana bljetala u svjetlosti, sa, na lijev ojoj strani, blagonaklonim liæem vrta Louxembourg. U jednom porivu, baci se i tak ne prstima liæe stabala koje prelazilo crne i zlatne reetke. Osjeæala se tako laganom da joj se èinilo da nikad neæe pasti. Sve to se dogaðalo u subotu 18. studenog 1989. Diane Thiberge je navrila dvadeset godina, ali znala je zauvijek æe pokopati svoj djevojaèki ivot. Nita vam ne treba? Ne, hvala. Sigurno? Diane podigne oèi. Stjuardesa u plavom kostimu i grimiznog osmijeha, obuhvaæala ju je samilosnim pogledom. Pogledom koji ju je uspio ozlovoljiti. Muèila se izrezati utipke iz djeèjeg menij a kojeg su ponudili djeèarcu malo nakon uzlijetanja iz Bangkoka. Osjeæala je kak o se plastièni omoti krive pod njenim prstima, hrana se raspada pod njenim prena glim pokretima. Èinilo joj se daje svi promatraju, primjeæujuæi njenu nespretnos t, njenu nervozu. Stjuardesa ode. Diane ponudi djetetu novi zalogaj. On je odbijao otvoriti usta. Ona pocrveni, potpuno smetena. Jo jednom, pomisli na predstavu koju je nudila svo jim licem u vatri, pramenovima u neredu i malim djeèakom crnih oèiju. Koliko put a su stjuardese promatrale istu scenu? Smetene zapadnjakinje, drhtave, noseæi sv oju sudbinu u prtljazi? Plava silueta jo jednom pokua. Moda bombona? Diane se prisili nasmijeiti. Ne, zaista sve je u redu.Pokua jo jednu ili dvije lièice, uzalud. Djetetove oèi bile su priko vane za ekran koji je prikazivao animirane slike. Uvjeri se da jedan proputeni ob rok nije dravni problem. Udalji pladanj, stavi slualice na Lucienove ui, zatim okli jeva. Da li ih treba podesiti na engleski? Francuski? Ili jednostavno na glazbu? Svaki detalj ju je uranjao u nesigurnost. Odluèi se za glazbeni meni i paljivo p odesi ton. Atmosfera u avionu se smiri. Odnesu pladnjeveobroke, svjetla se prigue. Lucien je veæ drijemao. Diane ga opruzi na dva slobodna sjedala, s njene desne strane, pa se i ona smjesti, kliznuvi pod propisani prekrivaè. Obièno, tijekom dugih letova to joj je bilo najdrae vrijeme. Kabina utonula u tamu, svijetli ekran svjetluca u daljini, nepokretni putnici, skvrèeni kao èahure pod njihovim pokrivaèima i ka cigom za sluanje... Sve je tada izgledalo da pluta, lebdi izmeðu sna i visine, ne gdje iznad oblaka. Diane nasloni glavu na naslon i prisili se da ostane nepomièna. Malo po malo, mii æi joj se opuste, ramena oslabe. Osjeti mir kako ponovo pritjeèe u njene vene. Z atvorenih oèiju, pusti da defiliraju na crnom platnu kapaka, razne etape koje su je dovele dovde do te glavne prekretnice njenog postojanja.
Njeni sportski uspjesi i svjetski podvizi bili su daleko. Diane je dobila doktor at iz etologije s poèastima, 1992. Strategije lova i organizacija teritorija gra beljivaca kod velikih mesodera nacionalnog parka masai Mara, u Keniji. Zatim je ra dila za nekoliko privatnih fondacija, koji su davali velika sredstva za prouèava nje i zatitu prirode. Diane je putovala u podsaharsku Afriku, jugoistoènu Aziju i Indiju, naroèito u Bengal, u okviru programa spaavanja sundarbandskog tigra. Tak oðer se isticala jednogodinjim prouèavanjem obièaja kanadskih vukova, koje je pra tila i promatrala, sama, do granica Sjevernozapadnih Teritorija, najsjevernijeg dijela zemlje. Odsada je vodila ivot uèenja i putovanja, istovremeno nomadski i usamljenièki, na jblie prirodi, i konaèno prilièno suglasan njenim djeèjim nadanjima. Naspram i pr otiv svega, usprkos njenim traumama, usprkos njenim tajnim nedostatcima, Diane s i je izgradila neku vrstu sreæe za sebe i organizirala se snagom neovisnosti. Ipak, te godine 1997. vidjela je kako se pojavljuje novi rok. Uskoro æe imati trideset godina. To nije nita znaèilo samo po sebi. Pogotovo za djevojku poput Diane njen izgled v elike stabljike i ivot na otvorenom èuvali su je bolje nego ita od kvarenja vremen a. Ali, s biolokog gledita, broj 3 oznaèavao je rt. Kao specijalista znanosti ivota , znala je da u toj dobi enska maternica poèinje, neprimjetno, degenerirati. U st vari, usprkos obièajima u tijeku u industrijskim zemljama, enski spolni organi bi li su napravljeni da funkcioniraju jako rano na naèin malih afrièkih majki, star ih jedva petnaest godina, koje je Diane tako èesto susretala. Taj prijelaz u tri desete podsjeæao je, simbolièno, na jednu od najdubljih istina nikad neæe imati dijete. Zbog jednostavnog i oèitog razloga to nikad neæe imati dijete. Nije bila spremna na to novo odricanje. Dala se u potragu za rjeenjima. Kupila je specijalizirane knjige i uronila, stegnuta grla, u crvenu noæ tehnika za asisti ranu oplodnju. Prvo je bila umjetna oplodnja. U njenom sluèaju, trebalo je razmotriti formulu O SD oplodnja s donatorom. Zrnca sperme dola bi iz specijalizirane banke i bila bi ubrizgana ili na nivou grliæa unutarnjeg otvora, ili u upljinu maternice, tijekom perioda menstrualnog ciklusa najpovoljnijeg za oplodnju. Lijeènici æe dakle pro drijeti u nju s njihovim otrim, kukastim, ledenim instrumentima. Supstanca nekog nepoznatog æe se uvuæi u njen trbuh, topiti se u nutrini njenih fiziolokih mehani zama. Zamiljala je svoje organe materiènu upljinu, Fallopove trube, jajnike... dje lovati, aktivirati se u kontaktu s drugim. Ne. Nikad. U njenim oèima, to bi bila vrsta klinièkog silovanja. Istrai drugu tehniku oplodnja in vitro. Ovaj put se radilo o uzimanju jajaaca punk tiranjem i njihovom umjetnom oplodnjom u laboratoriju. Ideja te udaljene operaci je, u ledenim maglama sterilne sale, je zavodila. Nastavi èitanje zatim bi vrati li jedan ili vie embrija u eninu maternicu, vaginalnim putem. Diane se zaustavi i shvati, ponovno, svoju glupost. to sije umiljala da æe se trudnoæa odvijati u epru veti, iza zvjezdastog stakla od inja? Da æe gledati embrij kako se pomalo formir a, u nestvarnoj mutaciji? Njene tvrdokorne fobije podizale su zid, neunitivu pregradu izmeðu nje i svakog p lana poroðaja. Njeno tijelo, njena maternica ostati æe zauvijek strani tim ulozi ma, tim èudesnim razvojima. Diane ude u period duboke depresije. Provede boravak u klinici za odmor, zatim se ode skloniti u vilu koju je posjedovao Charles Hel ikian, suprug njene majke, na obroncima planine Ventoux, u Luberonu. Tamo je, u toj blagoj kupki sunca i zrikavaca, donijela novu odluku.eljna da iskl juèi svaki organski pokuaj, kao i da donese drugu odluku onu o posvojenju. U kona ènici, Diane je vie voljela to opredjeljenje, koje je bilo pravi moralni angaman, a ne iskrivljeni pokuaj za imitiranjem prirode. U njenoj situaciji, to je bila na jsuvislija i najiskrenija odluka. Prema njoj samoj. Prema djetetu koje æe dijeli ti ivot s njom. Ujesen 1997. poduzela je prve korake. Prvo su pokuavali, svim sredstvima, da je o dvrate od toga. Na papiru, potpuno usvajanje je bilo otvoreno samcima. U èinjeni cama, bilo je vrlo teko dobiti pristanak DDASS u takvoj situaciji, koja je mogla sugerirati homoseksualne navike. Diane se odbije obeshrabriti i prepravi svoj do sje zahtjeva za odobrenje. Sada su poèeli dugi mjeseci sastanaka, ispitivanja, t estova koji su izgledali da se vrte u krug i da nigdje neæe dovesti.
Gotovo godinu i pol nakon njene prve molbe, nita se nije razjasnilo. Njen oèuh jo j je predloio da intervenira u njenu korist. Mogao je, govorio je, dati zavrni tih njenom dosjeu. Diane odbije sasvim jasno. Ta intervencija bi predstavljala uplet anje, makar indirektno, njene majke u njenu vlastitu sudbinu. Zatim se predomisl i. Njezine napasti i srdbe ne trebaju se mijeati u tako vaan projekt. Nikad nije zn ala stoje napravio Charles Helikian ali, mjesec dana kasnije, dobila je pristana k DDASSa. Preostalo je pronaæi sirotite koje bi joj predloilo dijete Diane je uvijek zamiljal a da æe se raditi o malom djeèaku i da æe doæi iz daleke zemlje. Konzultirala je brojne organizacije, koje su bile pokrovitelji mjesta za prihvat na èetiri stra ne svijeta, i osjeti se, jo jednom, izgubljeno. Ponovno, Charles odigra posrednik a. Pokrovitelj u svoje vrijeme, isplaæivao je svaku godinu bitna sredstva fondac iji BoriaMundi, koja je financirala nekoliko sirotita u jugoistoènoj Aziji. Ako D iane prihvati orijentirati se prema toj fondaciji, posljednji koraci mogli bi iæ i vrlo brzo. Tri mjeseca kasnije, nala se u sirotitu u RaNongu, nakon dva uzastopna putovanja u Bangkok zbog sreðivanja administrativne procedure. Charles je nadgledao izbor ti æenika vodeæi raèuna daje, suprotno veæini majki posvojiteljica, Diane eljela pri hvatiti dijete starije od pet godina. Uglavnom, ene su izabirale novorodenèad jer su pretpostavljale da æe njihova prilagodba biti laka. Ta sklonost je odbijala D iane èak je revoltirala ideja da su neka siroèad, uskraæena svega, povrh imala l ou sreæu da previe narastu ili da budu prekasno naputena prirodno ju je vodila da s e interesira za ove ostavlj enezavratiti... Odjednom, mali joj djeèak skoèi na bok. Diane otvori oèi i otkrije osunèanu kabi nu aviona. Shvati da upravo slijeæu. Uspanièena, stisne uz sebe svoje dijete i o sjeti kontakt kotaèa za slijetanje na katranskoj pisti. Nisu to gume palile pist u, bili su to njeni vlastiti snovi, njeni, koji su se sad trljali o stvarnost. Meðu mnogim drugim odlukama, Diane je bila odluèila potovati, od prvog dana svoje radne sate. Htjela je naviknuti to bre Luciena na ritam njihovog svakodnevnog ivot a. Dakle, u ovom trenutku bila je uronjena u redigiranje jednog izvjetaja o biolok om dnevnom ritmu velikih grabeljivaca, u nacionalnom parku Hwange, u Zimbabveu. T rebala je hitno zavriti dokument da bi zatraila nova sredstva od Meðunarodnog WWF, koji je veæ sufinancirao misiju u junoj Africi. Eto zato je svako jutro dolazila u etoloki laboratorij fakulteta Orsay, gdje su joj odobrili mali ured pored bibli oteke, da bi mogla provjeriti svaki od svojih znanstvenih podataka. Da bi se brinula o njenom djetetu, Diane je angairala jednu mladu Tajlandanku, st udenticu na Sorbonni, koja je besprijekorno govorila francuski i izgledala dotje rana za blagost i njenost. Prvi tjedan, potivala je svoje obeæanje. Odlazila je u devet sati ujutro, vraæala se u osamnaest sati. Ali, od slijedeæeg ponedjeljka, poèela se lomiti. Svako jutro, odlazila je malo kasnije. Svaku veèer, vraæala se malo ranije. Nije prestajala, unatoè svojoj odluci, produivati svoju prisutnost u kuæi takva je sezona ljubavi, koja bi ispunila njene sate svjetloæu. Bila je to potpuna sreæa. Njene strepnje majke posvojiteljice povlaèile su se kako su se djeèakovi osmijes i poveæavali, kako je njegova djeèja ivost dobivala prednost nad njenim prvim str ahovima. Pod udarima izraajnih pokreta, osmijeha, grimasa, uspijevao je da ga se razumije i izgledalo je da bez tekoæe klizi u svoju novu kou graðanina. D iane je odobravala, odgovarala mu na francuskom i pokuavala, najbolje stoje mogla , prikriti svoju vlastitu zaprepatenost. Toliko je puta zamiljala to malo biæe da ga je na kraju stvorila po svojim snovim a. Ali danas je dijete bilo tu, i sve je bilo drugaèije. Bio je to stvarni djeèa k, stvarnog lica, stvarnog temperamenta. Vidjela je svaku od svojih pretpostavki kako se rasprskuje nasuprot ovoj prisutnosti. Sve se dogaðalo kao da se Lueien bez muke izvlaèio iz imaginarne ljuture koju je ona napravila, i zauzvrat joj nud io cijelu irinu, cijelu raznolikost svog biæa, neoèekivanu, iznenaðujuæu, i uvije k beskrajno toènu jer je beskrajno istinita. Vrijeme kupanja bilo je oduevljenje. Diane nije prestajala promatrati ta sitna pr sa, ta tako bijela leda, taj skelet ptice napet od energije i njenosti. Oboavala j e tu mlijeènu kou, graniènu sa savrenstvom, tako drugaèiju od druge djece koju je susrela u sirotitu, pod kojom su kucale plave ilice i lagani organi. Mislila je na
pile, èija bi silueta prepuna ivota izronila pod sitnom ljuskom. Drugi trenutak èistog promatranja doao je u vrijeme poèinka, kad je Diane prièala prièu u polusjeni sobe. Lueien bi uvijek brzo zaspao i tad je bio na nju red da se uspava finim osjeæajima koji su joj letjeli pod prstima. Ta suptilna toplina koe. Ta neprimjetna oscilacija disanja. I njegova tako fina kosa, tako tanka daj e izgledala da zahtijeva posebnu panju njenih prstiju tajnu sposobnost dodirivanj a. Odakle je mogla doæi takva kosa? Iz koje ume gena? Drugdje. Uvijek joj je ta r ijeè dolazila na usne u tami. Drugdje. Svaka crta, svaki detalj ovog tijela pods jeæao ju je na djetetove daleke korijene i pritom izgledao daje pribliava njoj, u jedinjuje s njenom parikom samoæom. Lucienova osobnost se dizala na naèin staklene zgrade, koja je kroz dane otkriva la svoju arhitekturu, svoje krivine, vrhove. Uvijek sije zamiljala da æe Lueien b iti nestano stvorenje, nemirno, nepredvidljivo. Suprotno, on je bio zbunjujuæe bl agosti, ljupkosti. Usprkos njegovim navikama divljaka jeo je prstima, frktao na pranje, trèao se skriti od svakog posjetitelja uvijek je pokazivao, u dubini, se nzibilitet, intuiciju koji su oduevljavali mladu enu. Zato to negirati? Lucien je n alikovao, crtu po crtu, djeèaku kojeg je sama htjela roditi. Sve svoje razloge oduevljenja, Diane ih je pronalazila zdruene u jednoj posebnoj a ktivnosti, koju je potacala stoje vie moguæe Lucienovi satovi plesa i pjevanja. N jen usvojeni sin, sklonoæu, igrom, prirodnim darom, tako se izraavao u svakoj pril ici. Otkrivi ovu strast, kupila mu je ivo crveni kasetofon za snimanje, spojen s l imun utim plastiènim mikrofonom. Dijete se snimalo svaki put, povremeno udarajuæi u improvizirane bubnjeve. Vrhunac predstave bio je originalni balet. Odjednom b i mu se noga dizala pod pravim kutom, prsti udarae o zamiljeno platno, zatim se ci jela figura okretala da bolje zapoène u drugom registru. Zgrèen, savijen, podupi ruæi se, malo tijelo se otvaralo kao krila skarabeja, da bi odmah gibalo u ritmu . Tijekom jedne od tih neobuzdanih toèki Diane se usudi èestitati si. Nikad ne bi zamislila potpuniju sreæu. U tri tjedna, dosegla je zadovoljstvo, ravnoteu, koje je planirala godinama. Prvi put u njenom postojanju, bila je na putu da uspije j edan èin koji se ticao njenog privatnog ivota. U tom trenutku, otkrije crvene brojke datuma na njenom kvarcnom satu za buðenje. Ponedjeljak, 20. rujna. Moda je sve ilo nabolje, ali postajalo je nemoguæe uzmaknuti od stranog roka. Veèera u njene majke. Blindirana vrata se otvore na njenu tanahnu siluetu. Svjetla predsoblja stvarala su oko njena repa mrkocrveni kolobar, ba iznad zatilj ka. Nasuprot njoj, Diane je ostala na pragu, kruta kao votanica. Drala je usnulog Luciena u naruèju. Sybille Thiberge pr oapta Spava? Uði. Pokai mi ga. Diane jedva napravi korak prema unutra, ali se odmah zaustavi. Uoèila je buku gl asova u salonu. Nisi sama s Charlesom? Njena majka poprimi zbunjeni izraz Charles je predvidio veèeras vanu veèeru i... Diane okrene pete prema stepenitu. Svbille je uhvati za ruku, sa tom mjeavinom aut oriteta i njenosti koju je voljela. to radi? Luda si? Rekla si intimna veèera. Postoje stvari koje se ne mogu odgoditi. Ne budi blesava, udi. Usprkos polusjeni, Diane je sa preciznoæu raspoznavala obris svoje majke. Pedeset pet godina, i uvijek te crte slavenske lutke, plave obrve, zlatne kose u letu k ao na sovjetskom propagandnom plakatu. Nosila je kinesku haljinu sjajne ptice na crnoj podlozi koja je laskala njenoj finoj i zaobljenoj figuri. Izrez se otvara o na njenim besprijekornim grudima. Ne popravljenima Diane je znala. Pedeset pet godina, i laka ena nije poputala ni pedlja na teritoriju senzualnosti. Diane odje dnom doivi osjeæaj da je mravija, rasklimanija nego ikad. Umornih ramena, Diane se pusti uvesti, ali promrmlja, pokazujuæi Luciena Spomeni ga za stolom ubiti æu te.
Njena majka pristane, ne primjeæujuæi èak nasilje jezika svoje kæeri. Diane je s lijedila kroz vrlo dugi hodnik. Proðe, ne primjeæujuæi, ogromne prostorije koje je znala napamet. Egzotièni namjetaj koji je rezao njihove sjene na æilimima, raz apetima kao strane neba. Suvremena platna isprugujuæi svojim drskim bojama savren o bijele zidove. I, na uglu kutnih ormara i niskih stolova, male pustene i diskr etne lampe koje su nalikovale na èiste straare luksuza. Svbille je pripremila jedan krevet od obojenog drva u svijetloj sobi, ispunjenoj svilom i tilom. Diane odjednom posumnja da njena majka nije oduevljena ulogom ba ke. Ipak se odluèi za primirje. Èestita joj na ureðenju i oprezno stavi Luciena na krevet. Kratki trenutak, dvije ene se ujedine u promatranju. Odlazeæi, Svbille odmah krene sa svojim uobièajenim blebetanjima mondeni ivot i o pomene glede veèere. Diane nije sluala. Na pragu salona, mala ena se okrene i odmj eri odjeæu svoje kæeri. Njeno lice izraavalo je zgraanje. to? upita Diane. Nosila je vrlo kratki pulover, ogromne platnene hlaèe, stavljene u ravnoteu na nj enim bokovima, demper od crnog sintetièkog perja. to? Ponovi. Stoje? Nita, Samo sam ti rekla da sam te stavila nasuprot jednog ministra. Na funkciji. Diane slegne ramenima Ba me briga za politiku. Svbille odobri osmijeh otvarajuæi vrata salona Budi provokativna, smijena, glupa. Budi to hoæe. Samo bez skandala. Uzvanici su pijuckali alkohol s odsjajima opeke u foteljama iste boje. Mukarci su bili sijedi, stari, buèni. U pozadini, njihove supruge preputale su se tihoj pre pirci, procjenjujuæi njihove razlike u godinama kao toliko jaraka ispunjenih kro kodilima. Diane uzdahne ovo æe vjerojatno biti ubitaèno. Ipak, pronalazila je male manije svoje majke, vie smijene. Tako, negdje je prigueno brujala glazba Led Zeppelinnjena majka, od svoje razularene mladosti sluala je s amo hardrock i freejazz. Takoðer je primjeæivala, na postavljenom stolu, èudni p ribor od staklenog vlakna Svbille je bila alergièna na metal. to se tièe jelovnika, znala je da æe biti sastavljen uglavnom od jednog jela slanoslatkog s medom, pripravak kojim je njena majka ukraavala sv a jela. Bebo moja! Doði me pozdraviti! Ona se priblii, s osmijehom na usnama, prema svom oèuhu koji joj je pruao ruke. Malen, zdepast, Charles Helikian je nalikovao perzijskom kralju. Imao je taman t en i nosio bradu spojenu sa zaliscima. Njegova kovrèava kosa okruivala je lubanju i nalikovala olujnim oblacima s kojima su se njegove tamne oèi èudno podudarale . Bebo moja èovjek se tvrdoglavio tako je zvati. Zato bebo, kad je Diane imala tr ideset godina? I zato njegova, buduæi da, kad je Charles upoznao veæ je bila èetr naestogodinja adolescentica? Misterij. Odustala je od deifriranja tih jeziènih oèi jukanja i uputila mu prijateljski znak rukom, ne naginjuæi se. Mukarac nije inzis tirao znao je da njegova pokæerka nije bila sklona izljevima. Prijeðu za stol. Kao uvijek, Charles je rjeèito vodio razgovor. Diane je odmah b ila oboavala tog entog pratitelja njene majke, koji je brzo postao njen slubeni oè uh. U njegovom profesionalnom ivotu, èovjek je bio eminencija. Bio je otvorio kab inete tvornièke psihologije zatim se orijentirao prema misijama savjeta, mnogo d iskretnijim, kod velikih efova i politièkih liènosti. Koji savjeti? Koje misije? Diane nikad nije nita razumjela o tom poslu. Nije znala da li se Charles zadovolj avao izabrati boju odijela njegovih klijenata ili je vodio njihova poduzeæa umje sto njih. U stvari, nije ju bilo briga za to zanimanje, za taj uspjeh. Oboavala je Charlesa zbog njegovih ljudskih kvaliteta njegova velikodunost, humanistièka uvjerenja. N ekadanji ljevièar, rugao se svojim vlastitim suprotnostima, povezanim s njegovim bogatstvom i drutvenim poloajem. iveæi u ovom blistavom stanu, nastavljao je drati a ltruistiène govore, braniti moæ naroda i socijalnu jednakost. Nije prezao glorif icirati jo jedno besklasno drutvo ili diktaturu proleterijata, koji su pak izazval i veæinu genocida i potlaèivanja u XXst. Kad je Charles Helikian koristio te sramotne rijeèi, one su opet dobivale snagu. Bez su mnje jer je èovjek posjedovao umjetnost i naèin i jer je saèuvao, u dnu svog src
a, vjeru, iskrenost, poèetak, uvijek netaknute. Diane je osjeæala tajnu nostalgiju za ove ideale koje nije upoznala i koji su uz drmali generaciju njene majke. Nalikovala je na nekog tko nikad nije dodirnuo ci garetu ali je cijenio rafinirani miris duhana. Usprkos masakrima, potlaèivanjima , nepravdama, nikad nije uspjela napustiti èudnu fascinaciju revolucionarnom uto pijom. I kad je Charles usporeðivao crveni socijalizam s Inkvizicijom, kad joj j e objanjavao da su se ljudi bili doèepali najljepe od nada i pretvorili je u kult uasa, ona gaje sluala otvarajuæi oèi, mala ozbiljna djevojèica kakva je nekad bila . Tu veèer, razgovor je tekao prema ogromnim perspektivama, svijetlim, beskrajnim sistema komunikacije putem Interneta. Charles se nije slagao vidio je, pod varko m tehnologije, novi naèin udaljavanja namijenjen da svakog gurne vie troiti, gubit i malo vie kontakt sa stvarnoæu i ljudskim vrijednostima. Oko stola, uzvanici odobravahu. Diane ih je promatrala ovi efovi i ove politièke figure, svi kao Charles, rugali su se bez sumnje Internetu i njegovoj eventualno j moæi udaljavanja. Bili su tu zbog zadovoljstva onog da sluaju neuobièajena gorl jivo iznijeta miljenja, onog da se puste zavesti tim puaèem cigara koji ih je pods jeæao na njihovu mladost i na srdbe koje su se pretvarali da jo osjeæaju. Odjednom se ministar obrati ba njoj Vaa majka mi je rekla da ste etolog. Mukarac je imao osmijeh ukoso, kljunasti nos, oèi pomiène kao japanske alge. Ona proapta Toèno. Politièar se nasmijei drugim uzvanicima, kao da privuèe njihovo udovoljavanje. Moram priznati da ne znam to je to, reèe. Diane spusti kapke. Osjeæala je da crveni. Ruka joj je bila napeta u koso, nasup rot ugla stola. Objasni neutralnim tonom Etologija je znanost o ponaanju ivotinja. Koje ivotinje prouèavate? Divlje. Reptile. Grabljivice. Uglavnom predatore. To nije ba... ensko, kao svijet. Ona podigne oèi. Svi su pogledi bili upereni u nju. Ovisi. Kod lavova samo enka lovi. Mujak ostaje kod mladih da ih zatiti od napada dr ugih klanova. Lavica je bez sumnje najubojitije stvorenje dungle. Sve to je prilièno zloslutno... Diane ispije gutljaj ampanjca. Suprotno. Radi se o jednom od vrela ivota. Ministar se nasmije podrugljivo Vjeèni kliej ivota koji se hrani smræu... Kliej kao ostali koji èeka samo priliku da se potvrdi. Tiina uslijedi ovim rijeèima. Uspanièena, Svbille ode s praskom smijeha To vas ne treba sprijeèiti da kuate moj desert! Diane joj dobaci zloban pogled i primjeti nervozan tik na njenom licu. Podijele tanjure, male lièice. Ali politièar digne ruku Samo jedno pitanje. Najedanput, svi za stolom se se ukoèe. Diane shvati da èovjek nikad nije prestao , tijekom veèere, za druge biti ministar. On nastavi, intenzivno je fiksirajuæi Zlatna naunica u nosu, zato? Diane otvori ruke u znak oèiglednog. Njeno srebrno kovano prstenje hvatalo je pl amen votanica. Da se utopim u masi, pretpostavljam. Ministrova supruga, njoj zdesna, nagne se izmeðu dvije svijeæe da kae Mora da ne pripadamo istoj masi! Diane isprazni èau. U tom trenutku shvati daje previe popila. Izgovori za politièa ra Od svih vrsta zebri, samo neke su jo jako rasprostranjene. Znate li koje? Ne, naravno. Zebre èije je tijelo potpuno prekriveno prugama. Druge su nestale njihova kamufl aa nije bila dovoljna da izazove stroboskopski efekt dok su trèale u travi. Minis tar pokae svoje iznenaðenje Kakve veze s vaom naunicom? to hoæete reæi?
Hoæu reæi, da bi djelovala, kamuflaa mora biti potpuna. Ustane, otkrivajuæi svoj probueni pupak, takoðer, zlatnu ipku sa strane, na koju j e bila objeena svjetlucava alka. Èovjek se nasmijei mekoljeæi se u stolici. Njegova supruga se povuèe u sjenu, zatvorena lica. Zbunjeni apat se razvuèe iznad stola. Diane je sada bila u predsoblju. Lucien je i dalje spavao u njenom naruèju, umot an u pokrivaè od polarne vune. Luda si. Jednostavno si luda. Njena majka je govorila apèuæi. Diane otvori vrata. to sam rekla? To su vani ljudi. Toleriraju te za svojim stolom i... Vara se mama. Ja sam njih tolerirala. Obeæala si mi intimnu veèeru, ne? Svbille je poricala glavom, uasnuta. Diane nastavi Na svaki naèin, pitam se to bi si rekli... Majka je premetala svoje plave pramenove. Trebamo razgovarati. Ruèat i. To je to. Ruèati æemo. Pozdrav. Na stubitu, nasloni se o zid i ostane nekoliko sekundi u tami. Konaèno je disala. Osjeæala je mlitavo tijelo svog djeteta i taj jedini kontakt ju je umirio. Dones e novu odluku. Treba apsolutno drati Luciena na udaljenosti od tog izvjetaèenog sv ijeta. I, jo vie, od svojih vlastitih srdbi, jo apsurdnijih od tih mondenih veèera. Mogu ga vidjeti? Charles se nalazio u osvijetljenom okviru vrata. Priblii se da pogleda to uspavan o lice. Vrlo je lijep. Osjeæala je miris mukarca mjeavinu rafiniranog parfema i isparavanje cigare. Nelag oda poène ulaziti u nju. Charles provuèe ruku u Lucienovu kosu. Na kraju æe ti nalikovati. Ona se zaputi niz stepenice mrmljajuæi Dobro. Silazim pjeice. Ne podnosim dizala. Èekaj. Charles je naglo zadri za ruku i privuèe njeno lice prema svojim ustima. Povukla se ali prekasno mukarèeve usne dotaknule su njene. U jednom bljesku, obuzme je ne suzdriva odbojnost. Side nekoliko stepenica unatrag, izvan sebe. Na odmoritu, Charles je ostao nepomi èan. Njegov glas bio je samo apat elim ti sreæu, bebo moja. Diane pobjegne stepenicama, laganija od pauka. Svjetla tunela prolazila su brzinom vodopada. Diane je mislila na filmove znanstvene fantastike. Potjere u svijetlim podrumima . Oruja koja bacaju zasljepljujuæe snopove. Na posljednoj lijevoj traci bulevara pe riferne autoceste, vozila je punini gasom. Isparavanja alkohola jo su joj maglila misli. Jedina veza sa stvarnoæu izgledao joj je taj volan u rukama. Vozila je Tovotu Lan dcruiser. Jedan 4x4 terenac, ogromni, kojeg je dobila na kraju afrièke misije. S tari mlin, prekriven ièanom oplatom, koji nije uspijevao prijeæi sto dvadeset kil ometara na sat ali uz kojeg je Diane bila vezana. Iziðe iz tunela i naiðe na pljusak u metalnom brujanju. Refleksno, baci pogled n a Luciena u retrovizoru namjestila je ogledalo u njegovom pravcu. Dijete je nepo mièno spavalo, u udubini podignute stolice. Koncentrira se na cestu. Kao obièno, skrenula je na perifernu autocestu na ulazu Auteil i sad se uputila prema ulazu Maillot. Ovaj itinerar je bio zaobilazni pu t ali Diane je uvijek izbjegavala zavoje estog arondismana. Tisuæu puta, njen oèu h joj je pokuao objasniti toèan put. Tisuæu puta, odbila je shvatiti ta obilaenja. Charles je tada odustajao pucajuæi od gromkog smijeha. Charles. Kakva je to bila prièa s poljupcem? Istjera to sjeæanje kao to bi bila pljunula i nagne se da bolje vidi bulevar rascijepan kiom. Zato joj je to napravio? Je li to bio jo jedan od njegovih ekscentriènih stavova? Jedna od njegovih posuðenih poza ? Ne taj poljubac nije pripadao njegovim uobièajenim koketerijama. Ovaj èin je i mao drugo znaèenje. Uostalom, bio je to prvi put daje tako stegnuo.
Valovi pljuska estoko su ibali vjetrobran. Vidljivost je bila gotovo nikakva. Dian e pokua ubrzati rad brisaèa. Uzalud. Baci pogled u retrovizor. Lucien je i dalje spavao. Naranèasta svjetlost natrijskih lampi isprugala mu je lice. Taj prizor j e smiri. Ovaj mali djeèak zapeèatio je njenu sudbinu. Dao joj je nezamislivu sna gu. Nita drugo nije se vie raèunalo u njenom ivotu. Kad se njen pogled vrati na cestu, obuzme je uas. Jedan leper prelazio je ogromne spirale pljuska, prevræuæi se kroz èetiri trake, kao preputen sam sebi. Diane zakoèi. Kamion udari sredinje sigurnosne traènice, èupajuæi metalne ploèe u otrom struganju. Kabina odskoèi estinom dok se prikolica rasprostrla na druge tra ke. Glava motora se okrene na tri èetvrtine da zapne u udubine, ovaj put desnim bokom. Metalna kripa se digne pod kiom, pomijeana sa snopovima iskri, dok su farovi èudovita pomeli nevrijeme. Htjela je vritati, ali krik se zakoèi u njenom grlu. Opet zakoèi, ali usporavanje se odjednom pretvori u ubrzanje bez zadravanja. Diane je bila zaprepatena. Njeno auto je klizio punom brzinom, blokiranih kotaèa, izgubivi svaki spoj s cestom. lep er je migoljio u ogromnom okretu. Njena Tovota bila je na samo nekoliko metara od èudovita. Opet zakoèi pokuavajuæi razbiti, pomoæu kratkih udara, efekt vodenog jastuka. Nita za napraviti brzina se i dalje poveæavala. Ipak taj djeliæ trenutka izgledao je da vie nema kraja. Odjednom se vidje da udara eljeznu ogradu. Vidje se, tako reæi, da probija sraz. Prolazi metal i uglavljuje se u kostur kamiona. Vidje se mrtva, smrskana, raskom adana u bari krvi, mesa i eljeza. Krik konaèno izbije iz njena grla. Snano trne volanom u lijevo. Auto se smjesti u smrskane traènice. ok joj prekine dah. Glava joj ogrebe o retro vizor. Sve se zacrni, dok je u istom trenutku, u unutranjosti nje same, eksplodir ala svjetlost. Jo jednom. Zaustavljeno vrijeme, bez kraja ni nastavka. Diane zakal ja, zatuca, ispljune krvavu sluz. Zbunjeno shvati njeno tijelo shvati jo je bila iv a. Otvori kapke. Prozirni oblik koji joj se pribliavao bio je njen vjetrobran pritis nut izoblièenjem kabine. Pokua pomaknuti glavu i prouzroèi rasipanje stakla. Poti ljak joj je bio zaglavljen vratima prtljanika koja su, ièupana, sletjela na njena ramena, kao prsten. Kroz bol, Diane je osjeæala kako raste nova tjeskoba. Neto se nije uklapalo njen vjetrobran nije prsnuo. Odakle su bili ostaci stakla? Njena prva svjesna misao bila je za Luciena. Okrene se i ostane zaprepatena djeèj a stolica bila je prazna. Na njenom mjestu, tisuæe prozirnih komadiæa i tragova krvi zaprljali su sjedalo. Pljusak je upadao kroz razbijeno staklo i natapao tkaninu stolice s otiskom mali h medvjeda. Oguljenim rukama, naslijepo, Diane pronaðe svoje naoèale. Bile su zv jezdoliko napuknute od udara ali joj potvrde uas dijete vie nije bilo u vozilu. Sr az gaje katapultirao kroz boèno staklo. Diane uspije odvezati pojas. Mahne ramenom o vrata i ièupa se. Odmah padne u lokv u, kidajuæi svoju jaknu o rub lijeba. Usprkos zbunjenosti, uhvati osjeæaj vlane tr atine, mirise zapaljenog maziva. Ustane i ode hramljuæi prema cesti. Farovi su c ijepali noæ. Sirene su se dizale u buèno negodovanje. Nije vidjela nita toèno. Os im lokvi benzina, na cesti, koje su se prelijevale pod rasvjetom kao dijelovi du ge. Opet posrne, primjeæujuæi tu i tamo detalje apokalipse. leper, rasprostrt u V, pr eokrenut cijelom irinom bulevara. Dreèeæi logo njegove kompanije, du cerade koje j e pucketala na pljusku. Vozaè, kotrljajuæi se iz kabine, glave medu rukama, ruku blistavih od krvi. Ali nije vidjela Luciena. Ni najmanji trag tijela. Jo se priblii poluprikolici. Odjednom se zaustavi. Uoèila je jednu od djetetovih c ipela crvenu tenisicu zatim, nekoliko metara dalje, sudbonosnu sjenu. Bio je tu. Na zglobu prikolice, ispod sustava za utovar prikolice, uniten pod ièupanim kablo vima i prskanjem pare. Sad je razabirala svaki detalj. Malu lubanju koja je leala u tamnoj lokvi, tijelo zabijeno do polovine pod eljezni kr, jakna od polarne vune , natopljena benzinom i kiom... Diane skupi svoje posljednje snage i priblii se. Ne idite tamo... Jedna ju je ruka zadravala.
Ne idite tamo. Ne trebate to vidjeti. Diane je gledala mukarca, bez razumijevanja. Drugi glas odjekne sa lijeve strane Vie nita ne moete, gospodo... Svaki zvuk se topio u uketanju pljuska. Nije uhvatila znaèenje rijeèi. Jo jedan gla s Sve sam vidio... pobogu... Nevjerovatno je da vam nije nita... Mora da vas je spa sio pojas... Ovaj put, Diane shvati implicirani smisao ovih rijeèi. Oslobodi se ruku koje su je zadravale i vrati se do svog auta. Obiðe vozilo, oslanjajuæi se na goreæu karo seriju, zatim doðe do Tovotinih zadnjih desnih vrata. Vukuæi svim snagama, uspij e ih otvoriti. Paljivo pogleda djeèje sjedalo, posuto zdrobljenim staklom. Remen od polikarbonata leao je, netaknut, pored stolice. Diane nije zakopèala Lucienov remen. Nepanjom, ubila je svoje dijete. U njenom trbuhu prsnula je oluja. Munje. Vrtlog struje. Tlo se podigne ona je bila ta koja je padala na koljena. Vie nija imala misli, svijesti, nita vie. to se je vie udarala po licu svojim stisnut im akama, osjeæala je samo èekiæanje prstenja, mijeajuæi se s krvi i kiom. Soba za reanimaeiju sastojala se od tri staklena zida otvorena prema hodniku, ko ji je bio proaran prozirnim pregradama drugih soba. Diane je sjedila u tami. Obuè ena u koulju, s kapicom i papirnatom maskom, bila je potpuno nepomièna nasuprot k romiranog kreveta. Kao pod njegovom kontrolom. Upravljana tim lukom metala iscrt anim kablovima i aparatima, u dnu kojeg je leao Lucien. Intubacijska sonda, spojena s aparatom za umjetno disanje, zabijala se u djeteto va usta. Du njegove desne ruke, cijevèica infuzije vodila je do elektriènih prica koje su o moguæavale, objasnili su joj, ubrizgavanje tretmana doziranog u mililitar i u mi nutu toèno, dvadeset èetiri sata neprestano. U njegovoj lijevoj ruci kateter mu je hvatao tlak, dok su jedna klijeta, blistajuæi u tami kao rubin, stezala jedan prst i procjenjivala njegov odgovor na zasiæenost kisikom. Diane je znala daje bilo i elektroda, negdje pod plahtom, koje su nadzirale rad srca. Vie nije vidjela i tim bolje dva drena stavljena pod veliki zavoj lubanje. Oèi jo j se smjeste, kao refleksno, na ekran ovjeen iznad kreveta. Valovi i brojevi su s e odvajali, svijetleæe zeleni, ne prestajuæi pokazivati fizioloku aktivnost djete ta u komi. Promatrajuæi ih, Diane je stalno mislila na kapelu. Mjesto sabranosti i gorljivo sti, gdje su slabano svjetlile iluminacije ikona, ciborija, votanica... Te svjetlu cave krivulje, te kvarcne brojke, bile su njene votanice. Zavjetni plamièci u koj e je poloila svoje nade, svoje molitve. ivjela je gotovo stalno u toj sporednoj sobi djeèje neurokirurgije u bolnici Neck er. Od nesreæe, praktièno nije spavala ni bilo to jela. Nije uzela ni jedno sredstvo za smirenje. Zadovoljavala se pretresanjem, opet i stalno, najmanjeg od sjeæanja svake minute, svakog detalja koji je uslijedio sudaru. Dolazak prvog vozila hitne pomoæi prekine njenu krizu oèaja. U tom trenutku, prestane se udarati i pogleda kamion koji je preskakao, zavijaju æim sirenama, kaos zaustavljenih vozila. Crveni. Kromirani. Zatiæen ureðajima od e ljeza. Vatrogasci iziðoe u odjeæi za vatru, dok se drugo vozilo veæ pojavljivalo, du puta za hitne sluèajeve, oznaèeno logom gradske policije. Policajci se usredo toèe na promet. Odjeveni u flourescentno naranèaste kabanice, oznaèie kolnik i usmjerie bujicu voz ila na krajnju desnu traku jedinu koju prikolica kamiona nije blokirala. Diane je opet ustala, pored Tovote. Vatrogasci se bezobzirno udaljie i odmah zalie njeno vozilo karbonskom pjenom. Preplaena, osjeæala se okruena sve brojnijim voza èima, aptanjima, ukanjem kie. Ali nije èula nita drugo osim svojih vlastitih rijeèi, koje su bubnjale kroz njenu svijest Ubila sam svoje dijete. Ubila sam svoje dije te... Zatetura prema kamionu i primijeti, medu siluetama u kapuljaèama koje su prelazi le svjetla tunela, jednog èovjeka u koi koji je odlazio ba iz zone gdje je njeno d
ijete bilo zaglavljeno. Instinktivno, krene u njegovom pravcu. Vatrogasac se nag ne u kabinu svog vozila da uzme radio odailjaè. Kad je Diane dola na nekoliko meta ra od njega, èula ga je kako vièe, VHF u ruci Poziv iznutra, ovdje, ulaz Passy... to dovraga radi, medicinska jedinica? Ona proðe kroz fine iglice kie. Èovjek je vikao Ima jedna rtva. Djeèak. Je... Die a li... Vatrogasac nije zavrio reèenicu. Baci stanicu i potrèi prema kombiju koji se upra vo pojavio pod stupcima vode. Diane razluèi slova koja su svjetlucala na karoser iji HITNA POMOÆ Pariz, SMUR, Necker 01. Sva kruenja njenog tijela se obrnu. Sekun du prije plutala je, ukoèena, prazna, kao mrtva. Sad je pratila svaki detalj, ud arajuæeg srca vidjevi ljude iz Hitne pomoæi, oboruane velikim ruksacima, kako trèe . Nada. Bilo je nade. Iduæi uzastopce za njima, uspjela je mimoiæi policijsku crtu. æuæurila se najblie kabini lepera. Velika povrina ulja i benzina rairila se po asfaltu, odbijajuæi se p omijeati sa vodom kie. Naranèaste pare svjetala bazale su po njenoj povrini. Svi lj udi bili su nagnuti nad istim mjestom. Diane vie nije vidjela svoje dijete. Priblii se i prisili bolje pogledati. Tijelo joj je drhtalo, ali snaga u njoj kon trolirala je njeno biæe, tjerajuæi je da jo promatra. Konaèno uoèi krhku siluetu. Noge joj popuste kad je primjetila ranjenu glavu, koja se kupala u crnoj lokvi. Meðu ièupanom kosom, razluèi polumjesec crvenog mesa, golog, na ivo. Padne na kol jeno i iznenadi, na tlu, èovjeka skvrèenog pod asijom kamiona, pored Luciena. Vik ao je u VHF Ok. Imam jednu cerebralnu kontuziju. Bez sumnje na obje strane. Je. Hitno mi tre ba pedijatar. Najhitnije. Pamtite? Diane je stiskala usne. Rijeèi su joj se utiskivale u meso. Lijeènik izaðe iz èe liène pilje. Bijela koulja prelazila je njegovu kabanicu. Koma, je... Rezultat Glasgow... Brzinom munje otvori djetetove oèi, dodirne mu vrat, opipa ruène zglobove . èetiri. Opet otvori djetetove oèi. Potvrðujem ovo Glasgow na èetiri. Krenuo je, pedijatar? Doda, pogledavi brzo Lucienovu desnu ruku Imam i otvorenu frakturu na desnom laktu. On dotakne djetetovu zakrvavljenu kosu . Rana na glavi. Nije teka. Nastavak rezultata zadeset minuta. Sa strane, jedan bolnièar je izvlaèio ljepljive trake iz jednog rusaka dok je dr ugi stavljao presavijene pokrivaèe izmeðu djeteta i skrenog lima. Vatrogasci su r azapeli plastiène cerade da ih zatite od kie. Nitko nije primjeæivao Diane. Lijeènik je sad trljao Lucienovu èeljust otkrivajuæi, s iznimnim oprezom, njegov vrat. Jedan od bolnièara gurne draè glave pod njegov potiljak. Doktor ga zatvori jednim pokretom. Ok. Intubiramo. U njegovoj ruci stvori se prozirna cjevèica koju odmah gurne u poluotvorena usta . Drugi bolnièar veæ je stavljao kateter u Lucienovu lijevu ruku. Ovi ljudi su izg ledali upravljani pravim refleksima hitnosti i iskustva. to vi tu radite? Diane podigne oæi. Lijeènik joj ne ostavi vremena za odgovor, kao daje pogodio, kroz kiu, odgovor u njenom pogledu proèitao strah u zlatnim komadiæima njenih aren ièa. Koliko je star? upita. Ona promrmlja nerazumljivu reèenicu, zatim ponovi glasnije, nadjaèavajuæi udaran je kie po ceradi est ili sedam godina. est ili sedam godina? vikne lijeènik. Sprdate se sa mnom? On je usvojeno dijete. Ja... upravo sam ga usvojila. Prije nekoliko tjedana. Èovjek otvori usta, oklijeva, zatim se suzdri od odgovora. Otkopèa Lucienovo jakn u, podigne mu demper. Diane primi ok u trbuh. Prsa su bila crna. Trebalo joj je ne koliko sekundi da shvati kako to nije krv. Samo ulje. Pomoæu gaze, lijeènik oèis ti prsni ko. Ne diuæi pogled, upita
Ima li nasljednih? to? Stavljao je ljepljive ploèice na goli trbuh. Zagunda Bolesti? Zdravstveni problemi? Ne. On stegne ploèice s elektrodama. Cijepili ste ga protiv tetanusa? Da. Prije dva tjedna. Prui ice drugom bolnièaru, koji ih odmah spoji u pozadinu kutije presvuèene crnim platnom. Lijeènik je veæ stezao tlakomjer oko djeèaæevog bicepsa. Odjekne jedan bip. Èovjek da nove kablove bolnièaru, koji ih spoji na drugu kutiju. Vatrogasac se pojavi pod ceradom. Nosio je ogromne platnene rukavice i prekriven u kabanicu. Iza njega, polako se pribliavao kamion, unazad. Na njegovom boku bilo je napisano POMOÆ NA CESTI. Druge siluete su se pribliavale, dreæi grube alate po vezane s pneumatskim kablovima, gurajuæi hidrauliène dizalice na kolicima, dok s u se drugi, u opremi za vatru, smjetali u krivinu, s vatrogasnim cijevima i apara tima za gaenje u rukama. Pripremao se propisni napad. Idemo? Lijeènik, lica izbrazdanog znojem, ne odgovori. Odjeknu nova pucketanja trake. U rukama jednog bolnièara pojavi se ekran. Zelena svjetla zasjaje crte, brojevi. Za Diane, bi kao da se dogodilo nemoguæe. Jezik ivota titrao je na tom monitoru. Lucienov ivot. Vatrogasac vikne Idemo, da ili sranje? Doktor podigne pogled prema dobro odjevenom vatrogascu Ne, ne idemo. Èekamo anestetièara. Nemoguæe. Pokae tlo bljetavo od benzina. Za minutu svi æemo... Tu sam. Nova osoba se uvukla pod ceradu. Èupav, blijed, jo loije odjeven od prvog lijeènik a. Dva doktora izmijene nerazumljiv razgovor kratica i inicijala. Pedijatar se n agnu nad Luciena i napola mu otvori kapke Sranje. to? Midrijaza. Zjenica je proirena. Dva mukarca istodobno ostadu u tiini. Vatrogasac okrene pete. Mehanièka se oprema jo neumoljivo pribliavala. Ok, konaèno izgovori novi doktor. Potpuno umirenje. Jedan PentoCelo. Gdje je VHF ? Dok su se prvi lijeènik i bolnièari uurbali, on uzme odailjaè i nastavi deranje u radio Novi rezultat na AVP. Pripremite blok za neuro. Imamo jaku sumnju na jako tvrdi hematom. Ponavljam HED u jednoj od dvije polutke! Pauza Imamo neurokirurgijsku o zljedu i cerebralnu kontuziju... Opet pauza. Alija nita ne znam o tome! Midrijaza je veæ tu, to je sve. Sranje djeèak je. Nema sedam godina. Daguerre. Treba nam Daguerre u sali! Nitko drugi! Vatrogasac se opet pojavi. Èlan hitne pomoæi mu dade kratki znak pristanka. U ne koliko sekundi, postavi se nova organizacija. Bolnièari okruie dijete pustenim pre krivaèima, platnenim jastucima. Dalje, otrice dizalica klizile su pod asiju kamion a. Treba iziæi odavde, priapne prvi lijeènik Diani. Ona pogleda èovjeka, prazna duha, zatim pristane, zaprepatena. Posljednje stoje v idjela od Luciena bijae njegovo tijelo uokvireno ploèama i plahtama, s postavljen im zatitnim naoènjacima. Prodoran zviduk odjekne u sobi. Diane skoèi. Gotovo odmah pojavi se bolnièarka. Bez pogleda na mladu enu, objesi novu kesicu sodijum klorida na metalni nosaè i u èvrsti je na infuziju. Koliko je sati? Bolnièarka se okrene. Diane ponovi Koliko je sati? Devet. Mislila sam da ste otili, gospodo Thiberge. Ona odgovori neodreðenim znakom glave, zatim zatvori oèi. Taj èas njene vjede je
opeku, kao da joj je najmanji odmor bio zabranjen. Kad ih otvori, ena je bila ne stala. Jo jednom, njena sjeæanja je istrgnu iz sadanjosti. Sigurni ste da ne elite iæi u m oj ured? Diane je gledala dokteora Erica Daguerrea, uspravnog pored pregrade negatoskopa. Na svijetleæem panou rasprostirale su se redgenske i skenirane snimke Lucienove lubanje. Slike su se reflektirale na kirurgovu licu. Ona glavom pokae ne i izgovori èistim glasom Kako je prolo? Operacija je trajala vie od tri sata. Lijeènik stisne ruke u depovima mantila. Napravili smo to smo mogli. Molim vas, doktore. Dajte mi precizan odgovor. Daguerre nije skidao oèi s nje. Svi su je upozorili bio je najbolji neurokirurg bolnice Necker. Virtuoz koji je veæ vratio desetke djece sa nepovratnih obala kome. On p oène Vae dijete je imalo ekstraduralni hematom. Jedan dep krvi smjeten u desnoj polutci. Pokae podruèje na jednoj od rendgenskih snimaka. Otvorili smo sljepooèicu da bism o pristupili hematomu. Usisali smo zgusnutu krv i slijepili cijelo podruèje. To se zove hemostaza. Zatvorili smo, ostavljajuæi aspirativni dren kojim æe se praz niti ostaci krvi. S tog gledita, sve se odvilo savreno. S tog gledita? Daguerre se priblii osvijetljenom staklu. Bilo mu je nemoguæe precizno odrediti d ob izmeðu trideset i pedeset godina. Njegove otre crte lica bile su iznimno blije de ali taj ten nije evocirao bolest. Suprotno bila je to vrsta svjetlosti. Odluè na svjetlost, koja je sjala iz cijelog lica. On lupne kaiprstom presjeke mozga. Lucien ima drugu ozljedu. Bilateralnu kontuziju, protiv koje ne moemo bog zna to. Dijelovi njegovog mozga su bili oteæeni? Kirurg pokae jedva primjetnu gestu. Nemoguæe je reæi. Trenutno, na problem je druge vrste. Mozak, kao bilo koji drugi dio tijela, ima sklonost naticanju pod efektom oka. Ali, lubanjski omot je zatvo ren ne doputa ni najmanje irenje. Ako se organ stisne prejako o kotane stijenke, ne æe vie moæi igrati svoju vitalnu ulogu. Bit æe to modana smrt. Diane se nasloni na stol. Plavièasti odsjaji negativa titrali su na lijeènikovu licu. Toplina ove prostorije, naglaena sjajem neonki, bijae nepodnoljiva. Vi... ne moete nita uèiniti? Usadili smo drugi dren pod lubanju, koji nam omoguæava da stalno mjerimo pritisa k mozga. Ako se ovaj jo poveæa, otvoriti æemo kanal i isprazniti nekoliko mililit ara modane tekuæine. To je jedini naèin da rasteretimo organ. Ali mozak se neæe beskrajno iriti? Ne. Te krize æe oslabiti, zatim nestati. Na nama je da upravljamo njima, do tren utka kad æe stvari uzeti svoj normalni tijek. Doktore, budite iskreni Lucien... konaèno... moe se izvuæi? Doæi svijesti? Nova neodreðena gesta. Ako pritisak unutar lubanje oslabi brzo, biti æe dobiveno. Ali ako se irenja preè esto ponavljaju, ne moemo nita vie napraviti. Modana smrt biti æe neizbjena. Nastupi tiina. Daguerre zakljuèi Treba èekati. Devet dana, Diane je èekala. Devet dana, svaku veèer, vraæala se kuæi, zamjenjujuæi jednu samoæu drugom, u sv om stanu u ulici Valette, blizu trga Pantheon, èiji nered ju je vraæao samo na p rizor svoje vlastite osamljenosti. Prijeðe glavno dvorite bolnice. Sveuèilino dvorite je tvorilo pravi grad, sa svojim zgradama, duæanima, kapelom. Danju je ovim mjestima vladalo varljivo kretanje, koje je gotovo èinilo zaboravi ti razlog postojanja zgrada njege, bolest, borba protiv smrti. Ali noæu, kad se prostor preputao tiini i samoæi, zgrade su opet nalazile svoju zloslutnu oholost i izgledale okruene najblie uznemirenoæu, bolestima, unitenjem. Ona krene posljednom alejom koja je vodila do velikog ulaza. Diane. Ona se zaustavi i nabora oèi.
Na kuglama svjetlosti travnjaka, izdvajala se sjena njene majke. Kako je? upita Svbille Thiberge. Mogu li se popeti vidjeti ga? Radi to hoæe. Mala silueta, i dalje s aureolom svog preblijedog zatiljka, blago nastavi to je? Zakasnila sam? Oèekivala si me ranije? Diane je fiksirala neodreðenu toèku, jako daleko, iznad Svbille. Konaèno reèe, odmjeravajuæi svoju sugovornicu cijelom visinom prelazila je za do brih dvadeset centimetara Znam to misli. to mislim? Neprimjetno, Svbillein glas se bio podigao za stupanj. Diane izjavi Misli da nikad nisam trebala usvojiti to dijete. Ja sam ti predloila to rjeenje! Charles je. Zajedno smo o tome razgovarali. Nije vano. Misli da ne samo da bih bila nesposobna odgojiti ga, usreæiti ga, veæ d a sam ga zaista ubila. Ne govori tako. Diane odjednom urlikne To moda nije istina? Nisam ja ta koja mu nije uèvrstila pojas? Koja sam se gurnul a u lijeb? Vozaè kamiona je zaspao. Sam je priznao.Ti tu nisi nita kriva. A alkohol? Da Charles nije bio tamo da zataka rezultate alkotesta, moda bih bila u æumezu! Zaboga tie govori. Diane nagne glavu i i opipa zavoje koji su joj zatvarali èelo, sljepooèice. Osje æala se klonulo. Glad, umor, ruili su sigurnost njene ravnotee. Ila je u smjeru vel ikog ulaza èak ne pozdravivi majku kad, odjednom, vrati se nazad i reèe elim da neto zna. to? Dvije bolnièarke prodoe gurajuæi krevet. Jedva se raspoznavalo tijelo, pod prekri vaèem, povezano na infuziju. elim da zna daje sve ovo, tvoja krivnja. Svbille prekrii ruke, spremna za suoèenje. Kako je to lako, reèe. Diane ponovno povisi ton Nikad se nisi upitala zato sam bila u tom stanju? Zato je moj ivot bio takav brodol om? Svbille poprimi ironièni ton Ne, naravno. Vidim kæer kako tone petnaest godina, ali ba me briga. Vodim je posj etiti sve parike psihologe, ali to je za spasiti privid. Upinjem se prièati s njo m, izvuæi je iz utnje, ali to je da si olakam savjest. Sada je vikala. Godinama tr aim to nije u redu kod tebe! Kako to moe reæi? Diane se podsmjehne To je prièa o gredi u tuðem oku. to kae? U tvom se vrtu nalazi kamen. Ponovno tiina. Liæe je utalo u tami. Svbille nije prestajala pipkati svoju pundu, oèi ti znak njene smuenosti. Previe si rekla, draga moja, odsjeèe ona. Objasni se. Diane je bila obuzeta bunilom. Prolost æe konaèno iziæi na svjetlost. U tom stanju sam zbog tebe, proapta. Zbog tvog egoizma, tvog radikalnog prezira z a sve to nije ti... Kako mi moe to predbaciti? Sama sam te podigla i... Govorim o tvojoj dubokoj istini. Ne o ulozi koju igra na povrini. to ti zna o mojoj dubokoj istini? Diane je imala utisak da slijedi goruæu nit nastavi Imam dokaz da ono to tvrdim... Vrijeme zaustavljanja. Vrijeme uzbune. Svbillein glas zadrhti Dokaz.. Koji dokaz? Diane se prisili govoriti polako htjela je da svaki slog tereti. Vjenèanje Nathalie Ybert, u lipnju 1983. Tamo se sve odigralo. Nita ne razumijem. O èemu govori? Ne sjeæa se? To me ne iznenaðuje. Tijekom jednog mjeseca bile smo se pripremale,
prièale smo samo o tome. A zatim, jedva to smo stigle tamo, izgubi se ne znam gdje . Ostavi me tamo, u haljini, mojim malim cipelama, mojim iluzijama djevojèice... Svbille je izgledala uznevjereno Jedva se sjeæam te prièe... Neto se slomi u Dianinom tijelu. Osjeti kako se u njoj penju suze koje odmah zaus tavi. Napustila si me, mama. Otila si s neznani kojim tipom... S Charlesom. Upoznala sam ga tu veèer. Glas se ponovno pojaèa. Trebalo je dakle da ti uvijek rtvujem svoj osobni ivot? Diane je ponavljala, s upornoæu Napustila si me. Tisi me jednostavnoreèenonapustila! Svbille se prièini oklijevati, zatim se priblii ireæi ruke. Sluaj, reèe, mijenjajuæi ton. Ako te ta prièa ranila, traim te oprost. Ja... Diane napravi korak unazad Ne dodiruj me. Nitko me ne dodiruje. U tom trenutku shvati da joj neæe isprièati dogaðaj. Ta istina neæe prijeæi gran ieu njenih usana. Naredi Zaboravi sve ovo. Osjeæala se tvrdom od èelika, okruena èesticama snage. To je bila jedina korist n jene nekadanje nevolje briga, tjeskoba koje su se malo po malo pretvorile u hladn i bijes, u vlast nad samom sobom. Jednim znakom glave, pokae blok djeèje kirurgij e slabo osvijetljeni prozore slube za reanimaeiju. Ako jo ima suza, saèuvaj ih za njega. Kad okrene pete, uèini joj se da je uketanje stabala obavijalo zlokobnim kaputom. Bi opet drugih dana, drugih noæi. Diane ih vie nije brojila. Samo uzbune iz sobe za reaniniaciju skandirale su njen u svakodnevieu.Od posljednje svaðe s majkom, dogodile su se èetiri nove midrijaz e. Èetiri puta djetetove zjenice su se ukoèile, oznaèavajuæi neizbjenost kraja. U svakoj krizi, lijeènici su oslobodili, zahvaljujuæi drenovima, nekoliko mililit ara modane tekuæine i rasteretili organ. Tako su uspjeli izbjeæi najgore. ivjela je ovjeena o usne lijeènika. Interpretirala je i najmanju od njihovih rijeè i, najmanju od njihovih modulacija glasa i gorko sije zamjerala tu ovisnost. Jed ino ta ispitivanja nastanjivala su njene misli i stalno se vraæala gnjaviti je, na naèin probadajuæe torture. Spavala je u djeliæima, nesvjesna do toga da vie ni je znala, ponekad, da li je ivjela ili sanjala. Njeno zdravlje je bilo u slobodno m padu i stalno je odbijala uzeti ikakav lijek. U stvari, to muèenje je napokon zanijelo, omamilo, na naèin religioznog transa, i dozvoljavalo joj je da ne gled a istini u lice vie nije bilo nade. Lucienov ivot ovisio je samo o kohorti ureðaja i neosjetljivoj tehnologiji. Za zavriti s tim, bilo je dovoljno pritisnuti elektrièni prekidaè. Tog dana, oko petnaest sati, njeno vlastito tijelo je izda. Diane izgubi svijest na stepenitu pedijatrijske jedinice i odvali jedan kat na leðima. Eric Daguerre joj ubrizga intravenozno dozu glukoze i naredi joj da se vrati spavati kuæi. Bez moguæe rasprave. Iste veèeri, ipak, oko dvadeset dva sata, Diane je gurala vrata medicinske jedin ice, tvrdoglava, pobjenjela, bolesna ali prisutna. Obuzimao je mraèni predosjeæaj posljednji sati su odzvonili. Èinilo joj se da je svaki detalj potvrðivao ovu i stinu. Zapara atmosfere, u nutrini zgrade.Neonska svjetla u nestajanju u prizeml ju. Udaljeni pogled bolnièara kojeg je presrela i nala dvoliènim. Toliko znakova, toliko znamenja smrt bijae tu, sasvim blizu, uz nju. Kad ude u hodnik drugog kata, primjeti Daguerrea i shvati da je njena intuicija bila toèna. Lijeènik se priblii. Diane se zaustavi. to se dogaða? Bez odgovora, kirurg je uhvati za ruku i uputi prema redu sjedalica spojenih za zid. Sjedite. Ona se srui, mrmljajuæi izmeðu usana to se dogaða? To... nije gotovo, ne? Eric Dag uerre æuæne da bi bio na njenoj visini. Smirite se. Diane je drala otvorene oèi, ali nije ga vidjela. Nije vidjela nita, osim nitavila. To èak nije bila vizija, bila je to odsutnost svake vizije, svake perspektive. Prvi put u ivotu, Diane se nije uspijevala odbaciti do sljedeæeg trenutka, pogled
ati sekundu koja bi uslijedila prethodnoj. Veæ je pripadala, odsutnoæu, smrti. Diane, gledajte me. Ona se koncentrira na kirurgovo koèato lice. I dalje nita nije vidjela. Njena svij est vie nije analizirala slike uhvaæene mrenicama. Lijeènik joj uhvati ruène zglob ove. Ona mu ih prepusti vie nija imala snage svojih fobija. Èovjek promrmlja Tijekom vae odsutnosti, ovog poslijepodneva, Lucien je imao dvije nove midrijaze. U manje od èetiri sata. Diane je bila zgrèena. Udovi joj bijahu svezani, fiksirani uasom. Kirurg doda, na kon minute tiine ao mije. Ovaj put, ona usmjeri pogled na lijeènika i odmjeri ga kroz bijes. Jo nije mrtav, ne? Ne shvaæate. Lucien je est puta pokazao znakove modane smrti. Vie se ne moe vratiti u svjesno stanje. I èak kad bismo zamiljali èudo, da pokae znakove buðenja, poslje dice bi bile prevelike. Njegov mozak je neizbjeno oteæen, razumijete? Ne moemo to el jeti bio bi biljka. Diane fiksira Daguerrea nekoliko sekundi. Odjednom je zapanji ljepota lijeènika. Glas joj se smota od bijesa elite da umre, to je? Lijeènik ustane. Drhtao je. Ne moete mi to reæi, Diane. Ne meni. Borim se svaki dan, svaku noæ, da ih izvuèem od tamo. Pripadam ivotu. On pokae stakleni hodnik, iza ostakljenih vrata. Pripada mo ivotu, svi mi! Ne traite od smrti da postoji medu nama. Ona nagne glavu unazad i zatvori oèi. Vruæina je guila. Bjelina flourescentnih ci jevi. Kroz vjede, palila joj je arenice. Osjeæala je kako joj se tijelo rui, otvara u cr nu rupu, povlaèi njenu svijest u tu propast. Ipak, u posljednjem naporu, uspije se dignuti. Bez rijeèi, uzme svoju torbu i od e do slube za reanimaciju. Sluba malih nepokretnih tijela. Iza vrata, sve je bilo pusto. Diane se uulja u Lucienovu sobu, istrgne svoje naoèale i padne na koljena. Glave u plahtama, na kraju kreveta, prasne u plaè. Sa neoèekivanom estinom. Bio je to p rvi put, od nesreæe, da joj je tijelo dozvolilo to osloboðenje. Miiæi joj se razv eu, ivci se opuste. Davili su je jecaji, tjeskoba je guila, ali osjeæala je takoðer da se u njoj otvara olakanje, gluhi uitak, kao zlokobni cvijet koji je najavljiva o posljednje smirenje. Znala je da ne bi preivjela Lucienovu smrt. To dijete je bilo njena posljednja ans a. Ako nestane, Diane bi odustala od preivljavanja. Ili bi njen um odletio u komadiæ e. Na ovaj ili onaj naèin, otila bi na drugi svijet. Odjednom osjeti neku prisutnost. Podigne pogled izjeden solju suza. Bez naoèala, nita nije vidjela, ali bila je u to sigurna u tami je bilo nekoga. Tada, blago, tajnovito, digne se glas Mogu napraviti neto za vas. Nalièjem rukava, Diane si obrie oèi i uhvati naoèale. Jedan èovjek je stajao neko liko metara dalje. Shvati daje veæ bio u sobi kad je ona ula. Pokua vratiti razum. Èovjek se priblii. Bio je pravi gorostas, blizu dva metra, odjeven u bijelu koulju . Ogroman vrat bio je nadvien jednako velikom glavom, pokrivenom bijelom vlasuljo m. Slaba svjetlost hodnika nakratko mu osvijetli lice. Imao je crvenu kou, neodre ðene crte lica nagrizene biste. Odreðena blagost irila se iz tog izraza lica. Dia ne primijeti njegove duge i zavrnute trepavice. On ponovi Mogu napraviti neto za vas. Okrene se prema djetetu. Za njega. Glas bijae miran, u skladu s crtama lica, i imao je lagani naglasak. Jo nekoliko s ekundi Diane je obuzdavala svoje iznenaðenje. Primjeti njegovu znaèku, prièvræenu za koulju. Vi... vi ste iz slube? upita ga ona. On se priblii za korak. Usprkos masi, njegovi pokreti nisu izazivali nikakvu buku . Zovem se Rolf van Kaen. Ja sam ef anestezije. Dolazim iz Berlina. Djeèja bolnica Die Charite. Razvijamo francuskonjemaèki program sa doktorom Daguerreom. Njegov francuski je bio teèan, uglaðen kao oblutak kojeg bi bio drao dugo u depu.
Diane se podigne i doèepa se jedine stolice. Nespretno se spusti u nju. Nijedna bolnièarka nije prolazila hodnikom. Ona nastavi to... to radite ovdje? Hoæu reæi u ovoj sobi? Lijeènik je izgledao da razmi lja, vae svaku rijeè. Veèeras su vas obavijestili o razvoju stanja zdravlja vaeg djeteta. I sam sam pro èitao te rezultate. Zaustavi se, zatim Mislim da su vas upozorili. S gledita zapa dnjaèke medicine, vie nema nade. S gledita zapadnjaèke medicine? Diane odmah poali svoje pitanje. Bila se bacila na promatranje èovjeka s previe urb e. Nijemac nastavi Moemo pokuati drugu tehniku. Koju tehniku? Akupunkturu. Diane prosikæe kroz usne Povucite se. Nisam tako naivna. Pobogu povucite se prije nego vas sama izbacim. Anestezist stajae nepomièan. Njegova èvrstina dolmena se ocrtavala pod odsjajima stakla. On promrmlja Moj poloaj je teak, gospodo. Nemam vas vremena uvjeravati. Ali va sin raspolae s jo m anje vremena... Diane otkrije u intonaciji prirodnu modulaciju, spontanu, koja je dirnu. Bio je to prvi put daje neki glas podsjeæao bez ustruèavanja ni popustljivosti na njenu vezu majkasin s Lucienom. Doktor nadovee Vi znate od èega boluje vae dijete, zar ne? Ona spusti glavu i promrmlja Od izlje va krvi koji... Su uguili njegov mozak, da. Ali znate li odakle dolaze ti izljevi? To je ok. ok od nesreæe. Hematom izaziva taj fenomen i... Naravno. Ali dublje? Znate li to motivira taj tok krvi? Koja je snaga koja tjera hemoglobin prema mozgu? Ona je utjela. Lijeènik se nagne. Kad bih vam rekao da mogu djelovati ba na taj pokret? Da mogu umiriti taj poticaj ? Diane se prisili da se smireno izrazi, ali to je bilo da konaèno s tim zavri Sluajte. Vi ste bez sumnje vodeni dobrim namjerama, ali mog sina su ovdje lijeèil i najbolji lijeènici. Ne vidim to... Eric Daguerre radi na mehanièkim fenomenima ivota. Ja mogu djelovati na drugu str anu, na energiju koja aktivira te mehanizme. Mogu ublaiti snagu koja usmjerava kr v vaeg sina i koja ga postupno ubija. Prièate svata. Sluajte me! Diane poskoèi. Lijeènik je gotovo vikao. Ona baci pogled prema hodniku nikoga. K at joj nikad nije izgledao tako pust, tako tih. Poèela je osjeæati zbunjujuæi st rah. Nijemac nastavi, tie Kad gledate rijeku, vidite vodu, pjenu, biljke koje se njiu meðu valovima, ali ne vidite glavno struju, pokret, ivot toka vode... Tko bi se usudio tvrditi da ljud sko tijelo ne funkcionira na isti naèin? Tko bi se usudio reæi, da pod kompleksn oæu krvne cirkulacije, srèanih otkucaja, kemijskih izluèivanja, ne postoji jedna struja koja sve to pokreæe ivotna energija? Opet je nijekala glavom. Èovjek je sad bio na nekoliko centimetara. Njihov dijal og dobivao je prizvuk ispovijedi Rijeke imaju izvor, podzemne sustave, nevidljive pogledu. I ljudski ivot posjeduj e tajne postanke, podvodne slojeve. Cijela duboka geografija koja bjei modernoj z nanosti ali se organizira u unutranjosti naeg tijela. Diane je ostala nepomièna, lica utonulog u sjenu. Ono to èovjek nije znao, jest d aje ona znala taj govor koliko je puta èula svoje uèitelje wingchuna pretresati o chi, ivotnoj energiji, jinu, jangu i svim tim stvarima! Ali ona to nije kupoval a. Suprotno, njen trijumf, na tatamijima, otkrivao je njenim oèima prazninu tih teza moglo se biti prvakinja shaolin boksa i potpuno se rugati tim vrijednostima . Ipak je glas prokapljivao u njenu svijest Akupunktura pripada tradicionalnoj kineskoj medicini. Medicini od nekoliko tisuæ ljeæa, koja ne poèiva na vjerovanjima, nego na rezultatima. To je bez sumnje naj prirodnija od svih medicina, jer nitko nikad nije mogao objasniti razlog njene uèinkovitosti. Akupunktura djeluje direktno na sustave naeg ivotnog izvora o
no to nazivamo meridijanima. Gospoðo, zaklinjem vas da mi vjerujete mogu zaustavi ti proces kontuzije kod vaeg djeteta. Mogu ogranièiti neobuzdanost krvi koja ga u bija! Diane pogleda Lucienovo tijelo. Majuna silueta utegnuta zavojima, gipsom i kablov ima, sada se èinio zdrobljen, kontroliran neprijateljskom mainerijom sahranjen ve æ, u sloenom i futuristièkom sarkofagu. Van Kaen je i dalje aputao Vrijeme bjei! Ako mi ne vjerujete, vjerujte ljudskom tijelu. Ustane i okrene se L ucienu. Dajte mu sve stoje moguæe. Tko zna kako æe reagirati? Diane uhvati svoje pramenove bili su namoèeni znojem. Njeni orijentiri, njena uv jerenja pucali su pod njenom lubanjom, kao komadi kristala pod efektom navodljiv og vala.. Muklo struganje odjekne u sali. Diane je trebala desetinka sekunde da shvati kak o se radilo o njenom vlastitom glasu Zaboga, hajdete. Pokuajte vau stvar. Vratite ga! Na prvu zvonjavu telefona, Diane shvati daje upravo sanjala. Vidjela je njemaèko g lijeènika koji je micao plahte zatim odmotavao Lucienove zavoje. Skidao je ice, elektrode, uklanjao ruku iz gipsane longete. Dijete je sad bilo golo. Samo zavo ji na glavi i infuzija su ga sada povezivali sa zapadnjaèkom medicinom. Na drugu zvonjavu, probudi se. U tiini koja uslijedi elektronskom æurlikanju, bila je obuzeta blijeskom bistrine . Njen san nije bio san. Ili se, barem, hranio stvarnom èinjenicom. Jasno je vid jela Van Caenovu figuru, koji je pipao, masirao, gladio svaki od Lucienovih udov a. Lice mu je bilo prignuto, paljivo. Diane je, u tom trenutku, oæutila ovaj osje æaj akupunktor je èitao sitno i blijedo tijelo. Deifrirao gaje, kao daje bio znao neku ifru koju ne znaju drugi lijeènici. Tihi dijalog se uspostavljao izmeðu tog gorostasa bijelih vlasi i nesvjesnog malog djeèaka, gotovo mrtvog, ali koji je izgledao da jo moe promrmljati nekoliko tajni nekom upuæenom. Van Kaen je izvadio igle i razmjestio ih na Lucienovu epidermu. Kako ih je ubada o u prsa, ruke, noge djeteta, te toèke su izgledale da se pale, presvlaèe zeleno m svjetloæu s kontrolnog ekrana, koji je visio nad krevetom. Na kraju kreveta, Di ane bijae savladana. To tako nejako tijelo, svijetlo kao od krede, naèièkano igla ma koje su svijetlile kao krijesnice u tami èae. Treæa zvonjava. U polusjeni, Diane primjeti reprodukcije slika koje su ukraavale njenu sobu paste lni kvadrati Paula Kleea, ivlje simetrije Pieta Mondriana. Spusti oèi prema noæno m stoliæu. Budilica pokazivae 0344. Njena sigurnost ojaèa. Pet sati prije, tajans tveni lijeènik je obavljao seansu akupunkture na njenom sinu. Prije nego je nest ao, jednostavno je rekao To je prva etapa. Vratit æu se. Ovo dijete mora ivjeti, shvaæate? Èetvrta zvonjava. Diane pronaðe slualicu i podigne je. Halo? Gospoda Thiberge? Prepozna glas jedne od bolnièarki, gde. Ferrer Profesor Daguerre je traio da vas obavijestim. Ton je bio potpuno neutralan, ali Diane je primjeæivala oklijevanje bolnièarke. Zadrhti Gotovo je, to je? Nastupi kratka tiina, zatim Suprotno, gospodo. Imamo znak oporavka. Diane osjeti kako u njoj kola neizreciva snaga ljubavi. Znak buðenja, nastavi bolnièarka. Kada? Ima otprilike tri sata. Ja sam primjetila da mu se prsti mièu. Pozvala sam inter niste iz deurstva kako bi i sami to utvrdili. Kategorièni su Lucien pokazuje znak ove povratka svijesti. Zvali smo profesora Daguerrea. Odobrio mi je da vas obavi jestim. Diane upita Rekli ste doktoru van Kaenu? Tko? Rolf van Kaen. Njemaèki lijeènik koji radi s Daguerreom.
Ne znam o èemu govorite. Nema veze. Stiem. U Lucienovoj sobi, atmosfera je podsjeæala na posmrtno bdijenje, ali kao obrnuto . Oko tijela govorilo se tihim glasovima, ali je mrmljanje bilo veselo. I ako je p olusjena i dalje vladala, prava gorljivost obasjavala je lica. Bilo je pet lijeè nika i tri bolnièarke. Nitko nije nosio masku i jedva su, u groznièavosti trenut ka, internisti pomislili da obuku koulje. Ipak, Diane bijae razoèarana. Njeno dijete i dalje je bilo u istom poloaju, nepomi èno, utisnuto u udubinu kreveta. U svom uzbuðenju, ona je gotovo oèekivala da ga vidi sjedeæi, otvorenih oèiju. Ali lijeènici je uvjerie. Naspram veæ uoèenim zna kovima, oni su se oduevljavali, vie nisu zadravali svoja vlastita nadanja. Gledala je svog sina i mislila na misterioznog gorostasa. Primjeti da su zavoji opet bili na mjestu, kao i longeta, elektrode i pokazivaèi. Nitko nije mogao pos umnjati da se Nijemac odao tom skidanju, tom unutarnjem dijalogu s malim tijelom . Ona ponovno vidje zelene toèke koje su titrale uz tok Lucienova disanja, snani prsti okreæu igle u meso. Moram ga vidjeti, reèe ona. Koga? Anesteziologa iz Berlina koji radi s vama. Zbunjeni pogledi, tiina u neprilici medu lijeènicima. Jedan od njih se priblii i p riapne joj, s osmijehom na usnama Daguerre bi vas volio vidjeti. Sjetite se onog to sam vam rekao, Diane. Bez lanih nada. Lucien moe sasvim izaæi iz kome ali pretrpjevi nepovratna cerebralna oteæenja... Kirurgov ured bio je jednolièno bijel, kao ozraèen svjetloæu. Èak su i sjene izgl edale svijetlije, laganije nego drugdje. Sjedeæi naspram lijeèniku, Diane uzvrat i To je èudo. Nevjerovatno èudo. Daguerre se nije prestajao igrati olovkom, u pokretu koji je izgledao da usmjera va svu njegovu nervozu. On nastavi Diane, vrlo sam sretan zbog vaeg djeteta. To to se dogaða je jednostavno... izvanr edno, istina je. Ali, jo jednom, ne treba se prebrzo radovati. Povratak svijesti moe takoðer otkriti teke poremeæaje. A taj povratak nije siguran. Èudo. Van Kaen je spasio Luciena. Daguerre uzdahne Prièajte mi o tom èovjeku. to vam je toèno rekao? Daje iz Berlina i da radi s vama, ovdje. Nikad èuo za njega. Nervirao se. Kako su bolnièarke mogle pustiti jednog takvog fanatika u slubu za reanimaciju? Nije bilo bolnièarki. Kirurg je izgledao sve vie zabrinut. Tupkanje gume pravilno je odzvanjalo. I to je toèno napravio Lucienu? Klasiènu seansu akupunkture? Ne mogu vam reæi bio je to prvi put da sam prisustvovala takvoj vrst manipulacij e. Skinuo mu je zavoje i postavio igle na razlièite dijelove tijela. Protiv njegove volje, kirurgu pobjegne podrugljiv smijeh. Diane uperi pogled Imate krivo to se smijete. Ponavljam vam taj èovjek je spasio moje dijete. Osmijeh nestane. Lijeènik krene pola mirnim tonom, pola gunðaj uèim onim koji ko risti da urazumi dijete Diane, vi znate tko sam ja. Poznajem ljudski mozak, s neurobiolokog stajalita, kao desetak specijalista na svijetu. Ne stavljam u pitanje vae iskustvo. Sluajte me cerebralni sustav je nevjerovatno sloen. Ako se takva maina ponovno pokr enula, vjerujte mi, to je zato to je trebala ponovno djelovati. Organizam vaeg dje teta je to odluèio, shvaæate? Lako je sad to reæi. Zaboravljate da sam operirao vae dijete. Oprostite. Diane nastavi, blae Doktore, molim vas oprostite. Ali uvjerena sam daje taj lijeènik igrao ulogu u L
ucienovom oporavku. Daguerre konaèno ostavi olovku da sklopi ruke. Prilagodi svoj glas tonu sugovorn ice Sluajte. Nisam zatupljeni lijeènik. Èak sam radio u Vijetnamu. Imao je osmijeh kao okrenut prema unutra prema njegovoj prolosti, starim snovima. Nakon stairanja, malo sam radio kao humanitarac. Tamo sam prouèavao akupunkturu. Znate li na to se oslanja ta tehnika? Od èega se sastoje te famozne toèke potican ja? Èovjek mije prièao o meridijanima... Ti meridijani, znate li èemu odgovaraju, fizièki? Ona uuti. Pokuavala se prisjetiti Nijemèevih rijeèi. Daguerre odgovori za nju Nièemu. Fizioloki, ti meridijani ne postoje. Analize, rendgeni, skeneri su bili i skuani. Nikad nije iziao nikakav rezultat tih radova. Toèke akupunkture ne odgovar aju èak ni odreðenim zonama epiderme, suprotno onome to se prièa. S gledita modern e fiziologije, akupunktor ubada bilo gdje. To je vjetar. Figa. Van Kaenov govor vraæao joj se u glavu. Ona upadne Lijeènik mije prièao o ivotnoj energiji koja krui u naem tijelu i... I ta energija bi bila tako dostupna on pucne prstima, na povrini koe? I samo kines ka medicina bi pronala geografiju tog sustava? To je groteskno. Pokucaju na vrata ureda. Gda. Ferrer ude. Ona izjavi, lagano zadihana Doktore, pronali smo èovjeka koji je uao u jedinicu. Diane se obasja. Potpuno se okrene, jednim laktom na naslonu stolice Obavijestili ste ga o Lucienu? Stoje rekao? Gde. Ferrer ignorira pitanje i ponovno se koncentrira na lijeènika. Imamo problem, doktore. Kirurg ponovno uzme olovku i okrene je oko kaiprsta, poput tapiæa maoretkinje. Pokua se naaliti Samo jedan sigurni ste? Bolnièarka se niti ne nasmijei. Doktore, èovje k je mrtav. Diane je sada èekala na drugom katu zgrade Lavoisier. Po natpisima, nalazila se u hodnicima slube za genetièka istraivanja. Zato su je tu doveli? Zato genetièka? Mi sterij. Stajala je uz zid, oslonjena na prekriene ruke, i nije se prestajala njih ati izmeðu bujica radosti, povezanih s oporavkom njenog sina, i ponora preneraeno sti, izazvanim van Kaenovom smræu. Bilo je pet i pol sati ujutro i nitko joj jo nita nije rekao. Ni n ajmanju informaciju o okolnostima njegova nestanka. Ni najmanju rijeè o naèinu k ako su otkrili tijelo. Diane Thiberge? Ona se okrene prema glasu. Èovjek koji se pribliavao lagano je prelazio metar osa mdesetpet. Ona pomisli na njemaèkog gorostasa. Bilo je prilièno ugodno, konaèno, biti okruena ljudima njegove visine. Pridolica odmah doda Patrick Langlois, policijski poruènik. Morao je imati èetrdesetak godina. Suho lice, izbrazdano, neobrijano. Odjeven po tpuno u crno, kaput, bluza, pulover uz vrat i traperice. Kosa i nièuæa brada bil e su kosmato sive pravi eljezni iverci. Ako se nadodaju crveni rubovi njegovih oè iju, dobijala se vrsta slike hladnih boja. Mondrian crnosivocrveno artikuliran u jednoj mravoj silueti i zlobnom osmijehu. On doda Kriminalistièki odjel. Diane zadrhti. Murjak digne jednu ruku, u znak sm irenja. Bez panike. Ovdje sam grekom. Diane bi bila htjela zadrati tiinu, pokazati da kontrolira situaciju ali upita, pr otiv svoje volje to nazivate grekom? Sluajte. On namjesti dlanove jedan o drugi, kao za molitvu. Nastaviti æemo po red u, u redu? Vi æete mi prvo isprièati to se toèno dogodilo ovu noæ. U nekoliko reèenica, Diane preprièa zadnje sate koje je proivjela. Murjak je zapi sivao njene odgovore u jedan mali spiralni blok, lagano vukuæi jezik u stranu. I zraz je izgledao tako neumjestan na tom neprijaznom lieu da pomisli na namjernu mimiku, parodijsku grimasu. Ali jezik nestane èim je zavrio pisati. To je ludo, vikne on. Ne isputajuæi svoj blok, on svojim rukama poène imitirati dviie plitiee zamiljene
vage i poprimi naredivaèki glas S jedne strane, ivot koji se vraæa, s druge, smrt koja se obara... Diane mu dobaci zbunjen pogled. Policajac se glasno nasmija, kao da je radost èe kala priliku da izaðe ispod njegovih crta lica. Trebao bih moda prestati s velikim frazama... Sa mnom, u svakom sluæaju. Langlois zamahne ramenima u mantilu. Vrlo dobro. Dakle recimo jednostavno da sam vrlo sretan zbog vaeg djeteta. Moete li mi objasniti kako je van Kaen bio otkriven? Uèini se da oklijeva. Proðe kroz svoju nakostrijeenu kosu, pogleda obje strane ho dnika, zatim naredi upuæujuæi se prema dizalu Doðite sa mnom. Iziðoe u svjeinu zore, zaobidu graðevinu i upute se prema slijedeæem bloku. Mala v ila Neeker poèinjala je oivljavati. Diane primjeti velike kamione, parkirane u gl avnoj aleji, koji su iskrcavali ogromna kolica gdje su bile nagomilane stotine p ladnjevaobroka upakiranih u inoks. Nije mogla vjerovati da je bolnica naruèivala obroke izvana. Poruènik se upuæivao prema drugoj zgradi. Samo su podrumski prozori bili osvijet ljeni. Uðoe kroz glavna vrata i susretoe nekoliko policajaca u uniformi. Uobièajen a kemijska isparavanja ovdje bijahu zamijenjena mirisom hrane. Langlois komentir a Bolnièke kuhinje. Pokae jedna poluotvorena vrata i uleti unutra. Diane ga je pratila u stopu. Siðoe uskim stepenitem i doðoe do prostrane sale u podrumu, zidova obojenih u plavo. Lan ei klimatizacije protezali su se s kraja na kraj pustog prostora. Policajac zapo ène ne prestajuèi hodati Trenutno, evo to moemo zamisliti. Oko dvadeset tri sata i trideset, èovjek koji se naziva van Kaen vas prati do praga zgrade neurokirurgije. Zatim se okreæe, prelazi dvorite i uulja se ovdje, u kuhinje. U taj sat, nema ba ljudi. Nitko ga ne primijeti. Langlois je nastavljao hodati. irokim pokretom, pomakne zastor od plastiènih trak a. Prelazi ovu dvoranu... Betonski zidovi ovaj put bijahu naranèastog tona. Ogromne peæi, nadviene predimen zioniranim poklopcima, odapinjale su srebrne odbljeske. Èovjek pomakne drugi zas tor. pristupi u sale s friiderima. Otvori se hodnik zelene boje, isprekidan kromiranim vratima. Hladnoæa se pojaèav ala. Na plafonu, neonke su nalikovale vodoravnim stalaktitima. Gola i obojena at mosfera mjesta podsjeæala je na igru kockama koja bi imala dimenzije bunkera.. Istraitelj stane ispred jedne od pregrada, postavljenu na boènu traènicu od eljeza . Iznad, na desno, bijae napisana oznaka 4ta GAMA. Dva murjaka, u propisnoj uniform i, èuvali su strau. Frizovi kristala grizli su rubove njihovih kaciga. Dianina zb unjenost nije se prestajala poveæavati. Jednim pokretom, Langlois makne utu traku koja je zatvarala metalna vrata. On izvuèe kljuè iz depa i uvuèe ga u kljuèanicu na visini. Van Kaen odabere ovo rashlaðeno mjesto. On... imao je kljuè? Imao je isti kao ovaj. Bez sumnje ga je ukrao u kabini efa slube. Diane bijae uasnuta. Jo nije postavila osnovno pitanje kako je èovjek umro? Murjak okrene èelièni mehanizam. U trenutku otvaranja vrata, okrene se prema njo j i nasloni na povrinu od inoksa. Moram vas upozoriti. Prilièno je impresivno. Ali to nije krv. to elite reæi? Poruènik uhvati okomitu ruèku, prigne se i klizne vrata niz traènicu. Novi dah i hladnoæa im skoèi u lice. On ponovi Samo se sjetite ovoga. To nije krv. Jednim pokretom, pozove je da ga slijedi. Diane napravi korak naprijed zatim nag lo stane. Nasuprot koritima od sive plastike, bijeli cementni zid bijae poprskan crvenim. Purpurne kore su se lijepile, grimizne pruge izbrazdale su povrinu, smeð
e blato se rastiralo po grubom tlu, do praga dvorane. Ova prostorija od pet za p et metara, ispunjena plastiènim kutijama, izgledala je daje udomila pravi masakr . Ali najiznenaðujuæe i najgadljivije bio je snaan voæni smrad koji je lebdio u h ladnoæi. Patrick Langlois uhvati, na vrhu jednog stupa kutija, gajbu omotanu prozirnom fo lijom zatim prui predmet Diani. Borovnice. Uèini se da èita etiketu skladitenja. Crveno voæe. Uvezene iz Turske. Nakon svoje intervencije, van Kaen je doao ovdje napraviti orgiju bobica. Diane se priblii u prostoriju, uvjeravajuæi se da su njena drhtanja bila povezana s hladnoæom. to to... to to znaèi? Murjak se nasmijei, tunog izgleda. Nita vie nego to sam vam rekao. Prioritet Rolfa van Kaena, nakon njegove male seans e akupunkture, nije kanio nestati, veæ doæi ovdje derati èitave gajbe borovnica.O n baci kruni pogled oko sebe. Pojedene na najdivljaèkiji naèin koji postoji. Ona promrmlja Ali... od èega je umro? Langlois baci plastificiranu kutiju na vrh jedne od gomila. Od probavnih smetnji, pretpostavljam. Baci pogled na svoju sugovornicu i nastavi Oprostite to nije smijeno. U stvari, jo ne znamo razlog smrti. Ali to je bez sumnj e prirodna smrt. Ono to ja zovem, prirodna. Po naim prvim promatranjima, tijelo ne ma nikakav znak ozljede. Van Kaen je moda podlegao srèanom udaru, aneurizmi ili b olesti, ne znam to. Langlois pokae poluotvorena vrata. Vladala je teka tiina. To vam objanjava stavljanje kuhinja u karantenu. Zamislite uèinak lesa, moda boles nog, u sreditu ovih prostorija. Ovdje se ipak pripravljaju obroci za djecu. Umrij evi u ovoj dvorani, na Nijemac je priutio pravu guvu Neckeru. Diane se osloni o jednu kutiju. Miris voæa i eæera udarao joj je u glavu. Iziðimo, promrmlja. Zaista, tu...ne mogu vie. Vjetar zore je malo osnai ali trebal o joj je nekoliko minuta da doðe do rijeèi. Konaèno upita Zato mi sve to prièate? Langlois podigne obrve, u znak iznenaðenja. Zato to ste vi u srcu prièe! U pomanjkanju ubojstva, ostaje nam ilegalno obavljan je lijeèenja, upad u bolnicu, bez sumnje prisvajanje identiteta...prui kaiprst. Po èevi odatle, vi ste naa tuiteljica. Diane se sada osjeæala mirnije. Pronaðe potrebnu snagu za izjaviti Nita niste razumjeli, poruènice. Taj èovjek, koji god bio njegov identitet, koje god da su bile njegove motivacije, spasio je ivot mog sina. Uzgred, takoðer je sp asio i moj. Dakle ne marim za koritenu metodu. Moja jedina tuga u ovaj èas, jest da mu ne mogu zahvaliti, kuite? I ne vjerujem da bi vaa istraga mogla bog zna to na praviti za to. Langlois jedva primjetno pokae bezosjeæajnost. Vrlo dobro vidite to vam hoæu reæi. Ima vie od jedne tajne u ovoj stvari. Po mom m iljenju, prièa je tek poèela. Uostalom, ja... Odjekne piskanje bipera. Poruènik otkopèa s pojasa siæuni ekran i proèita poruku. Prui predmet Diani i promrmlja to sam vam govorio? Diane je znala da se radilo o stvarnim dogaðajima, ali ona ih je primala s nevje ricom koja joj je omoguæavala da ih zadri na udaljenosti, da je od njih ne obuzme potpuno ludilo. Kasnije, uvesti æe tu reda. Kasnije, pokuati æe potisnuti logiku . Za sada, hvatala je svaku èinjenicu, svaku informaciju, s uzmicanjem i nemoæi osobe koja sanja. Langlois je ponovno odvede u zgradu Lavoisier. Ovaj put ostadoe u prizemlju. Dian e odmah prepozna dvoranu prema kojoj su se uputili prostor CT SCAN Computer Tomo graphv Scanner, ista u kojoj je Lucien bio podvrgnut prvim ispitivanjima. Na pragu, Diane je oklijevala uæi èinilo joj se da æe je unutra napasti bolna sj eæanja. Ali policajac je autoritativno gurne i zatvori vrata za njima. Strahovi kojih se bojala ne pojavie se, zbog jednostavnog razloga to je dvorana potpuno pro mijenila atmosferu.
Ovdje je vladalo neobièno gibanje. Ispred konzole, nadvijene monitorima i negato skopima, dva èovjeka, u mantilu, pipkali su po tipkovnicama kompjutera i materij alizirali na lekranu obojene oblike. S druge strane stakla, pod vatenom svjetloæu , siluete su odlazile i dolazile, okruujuæi impozanItni kotaè skenera, upravljaju æi kromirane maine. Drugi su rastavljali kablove po tlu, gasili ovjeene monitore, namjetaJli cijevi i èudne optike. Oèigledno, brisali su tragove svog prolaska. Nitko od njih nije nosio bijeli mantil. Diane primjeti druge nepravilnosti. Mukarci su svi izgledali mladi od trideset go dina i veæina je za pojasom nosila automatski pitolj, uvuèen u etui na samoljeplj ivo zatvaranje. Murjaci. Ona shvati zato su je èinili èekati na drugom katu ove zgrade policajci su ovdje smjestili glavni tab. I doèepali su se, na nekoliko sati, slikovne medicinske opr eme. Langlois je odjednom upita Paleopatologija znate li to je to? Diane se okrene prema istraitelju. Odgovori iscrpljenim glasom To je tehnika koju koriste u arheologiji, koja se sastoji od stavljanja mumije i li drugih nalaza u skaner, instrument IRM ili bilo koji slikovni aparat, da bi s e analizirali njihovi unutarnji sastojci bez da ih se uniti. Postalo je moguæe iz vriti autopsiju, virtualno, na tijelima mrtvima veæ tisuæe godina. Langlois se nasmijei Vi ste savreni. Ja sam znanstvenica. Èitam specijalizirane èasopise. Ali ne vidim... U naoj sudskomedicinskoj slubi, imamo asa na tom podruèju. Jedan mali genij koji j e sposoban sondirati mumiju ne pomakavi ni najmanji zavoj. Diane baci uplaeni pogled na drugu stranu stakla. Razluèivala je oprueni oblik pod plahtom, u unutranjosti maine. Promrmlja, oèiju prikovanih za pokrov Hoæete reæi da ste skenirali tijelo... Imamo opremu nadohvat ruke. Policajac se opet nasmijei. Korisno je da naðemo mrtv aca u bolnici. Vi ste ludi. Prije u urbi. Zahvaljujuæi ovom stroju, mogli smo izvriti virtualnu autopsiju na v an Kaenu. Sad æemo ga prepustiti sudskomedicinskoj administraciji. Ni èuli ni vi djeli. Koja vrsta murjaka ste onda vi? Langlois se spremao odgovoriti kad se otvorie vrata koja su odvajala dvije kabine . Nasadili smo se. Poruènik se okrene u smjeru mladog tipa koji je upravo uao. Raèupana plava kosa, s iva koa, opren pogled nalikovao je potroenoj cigareti. Ponovi Nasadili smo se, Langlois. to? Ovo je ubojstvo. Zaprepaæujuæe ubojstvo. Policajac baci pogled na Diane. Ona pomisli da mu èita misli i izgovori Izabrali ste me vucarati posvuda. Dakle prihvatite svoje metode. Neæu napustiti ovu dvoranu. Po prvi put, murjakove crte se zategnue, zatim ublaie u sljedeæem trenutku. Proðe r ukama preko lica, kao da zamijeni svoju zlobnu masku. U pravu ste. Vrati se sudskom lijeèniku. Objasni mi. Kad smo poèeli tomografske presjeke prsiju, oèekivali smo otkriti znakove nekroz e u tom podruèju. Obilje srèanih enzima ili drugih znakova infarkta... Dosta laskanja. to si pronaao? Vjetak je izgledao da se raspada. Istovremeno, bilo je u njemu neto tvrdog, nepokv arljivog. Vjede mu brzo trepnu zatim baci svoju bombu Tom tipu je prsnulo srce. Krv se sakupila u organu, toliko da su od nje eksplodi rala tkiva. Langlois pocrveni, otkrivajuæi ovaj put svoju pravu prirodu lovca Prokleto sranje. Rekao si mi da nema nikakve ozljede! Lijeènik spusti glavu. Sjena osmijeha proðe pod njegovim plavim kovrèama. Nema je. Sve se dogodilo unutra. U unutranjosti tijela. On pokae kompjuter. Mora vidjeti slike.
Poruènik naredi drugim murjacima, bez da ih je i pogledao Gubite se. SVI! Kabina se isprazni. Vjetak ukljuèi kompjuterski program, zatim prui naoèale od zam agljene plastike Diani i Langloisu. Treba staviti ovo program je trodimenzionalan. Oponaajuæi dvojicu mukaraca, Diane stavi taj okvir na svoje naoèale i otkrije groz an prizor koji se isticao na glavnom ekranu. Reljefna slika Rolfa van Kaena, golog torza, lienog dlakavosti, prerezanog na niv ou pupka. Sjedajuæi naspram monitora, lijeènik zapoène izlaganje Evo trodimenzionalne rekonstrukcije rtve. Poprsje se okretalo oko sebe i vratilo se na poèetni poloaj, kao u okviru demonst racije infografije. Kao to sam rekao, ponovi znanstvenik, ponajprije smo se koncentrirali na srèani o rgan. Èetrdeset sekundi tomografske zapljene bilo nam je dovoljno da stvorimo re ljef... Ok, ok. Vozi. i Doktor tipka po tipkovnici. i Evo to smo otkrili... Poèevi od ramena, oznaèena koa nestane u mahovima. Prvo izbie arterije, zatim cijel a ploha organa i vlakna, crvenkastih masa i isprepletenih plavih arabeski. Sve t o se i dalje okretalo, u jednoj vrsti gnusnog vrtuljka. Diane bijae prestravljena i istovremeno fascinirana. Trebala joj je samo skunda da uhvati ono to je lijeènik htio pokazati srce je bil o nepomièna eksplozija krvi i tkiva. Crna toèka prostrta medu meandrima vena i p luænih alveola. Èovjek reèe Mogu ga izdvojiti. Udari na novu tipku i odjednom izbrisa sve to nije bilo ostatci organa. Na ekranu se pojavi rasprsnuto srce, savreno istaknuto. Nalikovalo je koraljnom grebenu, s a smedkastim granama i ukoèenim ograncima. Grm èiste siline. Rièuæim glasom, Langlois upita Kako su mu to mogli napraviti? Glas sudskog lijeènika se izmijeni, kao daje dolazio iz daleka, iz dna hladne an alize Fizioloki, prilièno je jednostavno. Dovoljno je saviti aortu da bi sprijeèili krv da se izbacuje iz srca, kao cijev za zalijevanje, ako hoæe. Od tuda, ivotna tekuæ ina, navaljujuæi na vene upljine i pluæne vene, se zakrèi do zasiæenja srèanog or gana. Ponovno tipka komande na tipkovnici. Drugi organi i krvne mree pojavie se na ekran u. Jasno vidimo iskrivljenost ovdje. Klikne na kurzor. I ovdje. Novi klik. Langlois je izgledao u nevjerici Kako se moe pristupiti ovoj arteriji, u unutranjosti prsiju? Èovjek se zaustavi i okrene prema njemu, prekriujuæi ruke kao da sprijeèi prolaz muènini i strahu koji su mu prijetili. To je najæaknutije ubojica je uronio ruku u utrobu rtve posegnuvi do aorte. Lijeènik se ponovno okrene prema monitoru i naredi novu funkciju. Van Kaenov tor zo se ponovno vrati, utroba se skrije pod sivu i svjetlucavu kou. Slika se fokusi ra u liniju grudne kosti, na vrh trbune upljine. Pojavi se fini urez. Evo rane, nastavi glas. Tako je fina daje nismo bili uoèili, medu dlakavoæu, tije kom vanjskog pregleda. Tuda je ubojica uvukao ruku? Bez sumnje. Oiljak ne prelazi deset centimetara irine. Ako vodimo raèuna o elastiè nosti koe, to je dovoljno iroko za uvuæi ruku. Pod uvjetom da ste èovjek male visine. Rekao bih otprilike metar e zdeset. Van Kaen je bio gorostas! Dakle bilo ih je vie. Ili je rtva bila drogirana. Ne znam. Nagnut prema ekranu, Patrik Langlois jo upita I tijekom probijanja utrobe, èovjek je jo bio iv? iv i svjestan, da. Eksplozija organa to potvrðuje. Dok je pokvarenjak prekapao po utrobi, srce je poludjelo i ubrzalo svoj mehanizam pumpe. Zasiæenje krvlju mora
lo je biti kratko i jako silovito. Poruènik promrmlja Oèekivao sam problem, ali ne stvar ovakvog kalibra... U isti tren, dva èovjeka se sjetie mlade ene. Okrenue se u jednom pokretu. Langlois izgovori Diane, ao mije. Zaista, mi...Diane? Kako ste? Iza tamnih stakala, ona je ostala u koèena, oèiju prikovanih za monitor. Reèe bezbojnim glasom Moj sin. elim vidjeti mog sina. Poznavala je te vrtove kao svoje vlastite snove. Kao dijete, prolazila je svako poslijepodne pored te fontane, okruene zelenim ale jama. Ipak, nije osjeæala posebnu nostalgiju prema vrtovima Luxembourg. Èinilo j oj se da joj je taj park jednostavno donosio mir. Evo vie od èetrdesetosam sati da se dogodilo èudo. I znaci Lucienova oporavka su bili postojani. Juèer, dijete je nekoliko puta pomaklo kaiprst i srednjak desne r uke. Diane bi se èak zaklela da se, u njenoj nazoènosti, podigla njegova desna ak a. Medicinski testovi su pokazali da su se znakovi kontuzije mozga povlaèili. I fizioloke funkcije poprimale su normalni tok. Èak je doktor Daguerre izgledao da priznaje da je dijete odsada bilo na putu pravog buðenja. Spominjao je moguænost skidanja dreno va u slijedeæim danima. Diane je trebala biti ukoèena od radosti. Ali sad je tu bilo to ubojstvo, to ned okuèivo nasilje, ti prizori koji su je zaprepastili, na ekranu skenera. Kako je takvo zvjerstvo bilo moguæe? Zastoje èovjek koji je spasio njenog sina morao umr ijeti u tim okolnostima, upravo nekoliko sati nakon intervencije? Mogu sjesti? Diane podigne oèi. Poruènik Langlois stajao je ispred nje, onakav kakvog ga je u poznala prekjuèe naveèer. Crni mantil, crne traperice, crna majica. Nagaðala je daje èovjek imao tu zbirku u vie primjeraka, kao toliko leeva u ormaru. Uostalom, nije irio miris toaletne vode, veæ èudan miris urbe. Umjesto odgovora, ona ustane Radije æemo proetati, ne? Murjak pristane. Diane krene prema gornjim nasadima. Tri aleje trave koje su se penjale u blagoj uzbrdici. On komentira veselim tonom Dobra ideja, sastanak ovdje. Sviða mi se. Stanujem pored. Uspenju se kamenim stepenicama. Pod zamagljenim danom, staze bijahu gotovo puste . Stabla su izgledala da primaju svjei vjetar u liæe prenemauæi se, kao to ena dri h jine iznad odvoda metroa. Policajac duboko udahne i izjavi Mislio sam da mi se to nikad neæe dogoditi. to? Susresti lijepu djevojku na jednoj od ovih klupa. O, ho, ho.. proapta Diane, poprimajuæi poluzabavljen, poluuvrijeden izgled. Sva tjeskoba, sva prijetnja izgleda daje nestala iz njihovih srca, njemu kao i n joj. Ona pomisli, sa odreðenom odbojnoæu, na nepopravljiv egoizam ivih naspram mrt vih. Sada su ocakljeni listovi, svjeina vjetra, udaljeni krikovi djece predstavlj ali njihovu jedinu sadanjost i sjeæanje na van Kaena nije mnogo teilo naspram ovoj stvarnosti. Poruènik isprièa Kad sam bio u internatu, u koli za inspektore, bjeao sam svaki vikend na satove fi lozofije na Sorbonnei. Na kraju dana, dolazio sam ovdje, u Luxembourg. U to doba , imao sam utisak da sam bio izbjegao prirodnoj katastrofi nezaposlenosti. Ali v eæ sam bio suoèen s drugom katastrofom, jo gorom. Kojom? On rairi ruke u znak oèiglednosti. Ravnodunoæu Parianki. etao sam se ovdje i gledao ih krajièkom oka, kako sjede na nji hovim eljeznim stolicama, èitaju, igrajuæi nedohvatljive visine. I govorio sam si to bih im mogao reæi? Kako bih im mogao priæi? Diane se nasmijei. Profinjena linija na njenim usnama, suuèesnica povjetarca. I dakle? Nikad otkrio odgovor. Ona nagne glavu u stranu povjerljivim tonom Sada uvijek moete proizvesti svoju policijsku iskazniJ cu. Dobra ideja. Ili doæi s odredom i sve ih provjeriti u zatvo? renièkom kamionu.
Diane pukne od smijeha. Hodali su prema vratima ulice AugusteComte. Od tuda, pri mjeæivali su se drugi vrtovi, ui, bolje skriveni. Langlois nastavi. Kako je Lucien? Poboljanje se nastavlja. Utvrðeni su impulsi u sva èetiri uda. Zaista, to je fantastièno. Ona ga prekine ivot. Smrt. Veæ ste mi rekli. Langlois ispusti jedva primjetan osmijeh. Njegov zajedljivi izgled davao mu je d jetinji arm. Nastavi tekim glasom Htio sam vam dati novosti. Identificirali smo tajnovitog doktora. Van Kaen mu je bilo pravo ime. Diane se prisili prikriti svoju nestrpljivost Tko je dakle bio? Rekao vam je istinu upravljao je odjelom anestezije, slube pedijatrijske kirurgij e bolnice Die Charite. Ogroman stroj, vrste Necker. Imao je takoðer katedru neur obiologije na slobodnom berlinskom Sveuèilitu. Van Kaen je organizirao kolokvije o neurostimulaciji i njenim vezama s akupunkturom. Prava zvijezda, kako se èini. Diane ponovno vidje gorostasa bijele kose stojeæi u polusjeni sobe, ruke koje su okretale igle u koi djeteta. Ona upita Gdje je nauèio tehniku akupunkture? Ne znam toèno. Ali proveo je gotovo deset godina u Vijetnamu, osamdesetih godina . Hodajuæi, poruènik je iz depa izvadio kartonski fascikl, kojeg je provjeravao s v remena na vrijeme. Van Kaen je bio istoèni Nijemac. Bio je iz Leipziga. Zbog toga je mogao boraviti u Vijetnamu, koji je bio potpuno zatvorena zemlja. Hoæete reæi daje kao komunist mogao tamo ivjeti? Toèno. U to doba, za jednog istoènog Nijemca, bilo je mnogo lake nastaniti se u H oiMinu nego otiæi u kupovinu u Zapadni Berlin. Patrick Langlois opet prolista svoje stranice Trenutno, ima samo jedno podruèje sjene u njegovoj karijeri izmeðu 1969. i 1972. Nitko ne zna gdje je bio tijekom tog perioda. Otvaranjem zida, vratio se u Njema èku i nastanio u Zapadnom Berlinu. Nije mu dugo trebalo da pokae svoje sposobnost i i bude usvojen od inteligencije stare RFA. Diane se vrati u sadanjost. Nemate nikakvog traga za ubojstvo? Ni uzroka, u svakom sluèaju. Èovjeka su svi cijenili. Osim stoje izgledao malo b izarno. Bizarno u kojem smislu? Bio je veliki zavodnik. Svako proljeæe, zavodio je svoje bolnièarke na najèudnij i naèin. Kako? Pjevajuæi. Operne arije. Taj pjev je opèinjavao svo ensko osoblje bolnice, èini s e. Pravi Casanova. Ali ne vjerujem u uzrok ljubomore... Vjerujete u to? Izravnavanje raèuna. Tipovi s Zapada osveæivali su svo1 je obitelji ostale na Is toku, ta vrsta prièe... U ovom sluèa1 ju, van Kaen je veæ bio iziao iz ove igre, buduæi daje ivio u Vijetnamu. I nita ne dokazuje da je posjeæivao komunistièl ku v last. Ali kopam s te strane. Prodoe visoku ogradu ulice AugusteComte zatim uðoe u vrtove Zvjezdarnice. Stisnut izbliza zgradama, zatiæen liæem, ovaj park je izgledao skvrèen u sjeni i hladnoæi. Ustvari, reèe murjak nakon nekoliko sekundi, ima jedno pitanje koje me zanima ko liko i samo umorstvo, to je zastoje taj èovjek doao izlijeèiti vaeg sina. Diane zadrhti. Uspostavljate vezu izmeðu ubojstva i Luciena? to æete traiti? Njegova intervencija je dio enigme... I moe nam pomoæi da bolje utv rdimo osobu. Ne vidim kako. Langlois poprimi mudrijaki ton Imamo lijeènika s reputacijom, struènjaka u svojoj zemlji, koji grubo naputa svoj posao, uri se na berlinski aerodrom da uhvati prvi let za Pariz mogli smo preciz no rekonstruirati svaku etapu njegova putovanja. Stigai u Pariz, iuri u Necker, i
zraðuje si lanu znaèku, krade kljuèeve, daje si truda pozvati bolnièarke na kat doktora Daguerrea da bi se bolje uvukao u jed inicu za reanimaciju... Sjeæala se tihe atmosfere hodnika van Kaen je dakle poduzeo sve mjere opreza. Po ruènik nastavlja Sve to zbog èega? Da primijeni svoju tajnovitu tehniku na Lucienu, s najveæom hi tnosti. To je prièa o spaavanju, Diane. I to spaavanje je bilo potpuno usmjereno n a vaeg malog djeèaka. Ona je sluala u tiini. Langloisova pitanja zamijenjivala su njena vlastita ispitiv anja. Zato se taj Nijemac zanimao za Luciena? Tko ga je obavijestio o njegovom kr itiènom stanju? Da lije bio pomagan iz same bolnice? Poruènik upita, kao da je m entalno slijedio Dianine misli Ne moe biti netko iz vae okoline tko ga je kontaktirao, ne? Ona odmah zanijeèe glavom. Policajac je obuhvati pogledom odobravanja. Ona pretp ostavi da je veæ sam provjerio. On nastavi, otvarajuæi vrata treæeg vrta Ispitujemo osoblje Neckera. Lijeènike, bolnièarke. Netko gaje moda poznavao. Osobno, ili bar po reputaciji. S njihove strane, njemaèki murjaci provjeravaju s ve njegove pozive, sve poruke. Jedno je sigurno bio je obavijeten odmah nakon Luc ienove posljednje krize, kad su francuski lijeènici odustali.. I dalje su hodali pod nemirnom sjenom stabala. Sitno kriputanje kamenèiæa pod nji hovim cipelama skandiralo je njihove korake. Diane upita A o tehnici zloèina, imate novosti? Ne. Prava autopsija je potvrdila podatke naeg virtualnog zarona. Silovitost ubojs tva je zaprepaæujuæa. Reklo bi se èin... rtvovanja, neto takve vrste. Provjerili sm o da li su postojali prethodnici u Francuskoj. Nijedan, naravno. Inaèe, ni indic ije, ni traga, nita. Jedina nova stvar koju je otkrila autopsija jest daje van Ka en bolovao od èudne boljke. Koje? Atrofija eluca, koja gaje prisiljavala da preiva namirnice prije nego to ih potpuno proguta. Tako se objanjavaju tragovi na zidovima, u sali za rashlaðivanje. Kad j e van Kaen bio napadnut, ispljunuo je sve borovnice koje je imao u jednjaku. Diani se èinilo da Langloisove rijeèi prodiru pravo u nju, pod kou, kao sitni kri stali straha. Tajanstvena stvarnost se uvlaèila u njeno biæe, malo po malo popri majuæi oblik èistog komara. Upravo su pristizali do fontane Zvjezdarnice osam kamenih konja propinjali su se pod bijesnim slapovima. Svaki put kad bi dolazila ovdje, dok su se stabla otvar ala vjetru i zrak se punio kapljicama vode, Diane je osjeæala istu tugu i istu p razninu. Ali danas, osjeæaj je imao posebnu snagu. Langlois joj se priblii da nadjaèa buku fontane Diane, imam posljednje pitanje da li bi va usvojeni sin mogao biti vijetnamskog p odrijetla? Ona se polako okrene prema njemu i primijeti ga, kao iz velike daljine, kroz zas tor svojih suza. Jednostavno je otkrivala razlog ove jutarnje etnje. Ne odgovori odmah. Langlois se uèini razdraen tom tiinom i, moda, svojim vlastitim pitanjem. Iz govori, glasnijim tonom Van Kaen je proveo deset godina u Vijetnamu. Ne mogu iskljuèiti tu moguænost! Lu cien moda pripada obitelji koju je poznavao, ne znam. Ona je odsada bila od leda. On ponovi autoritativnim glasom Odgovorite, Diane. Bi li Lucien mogao biti vijetnamskog podrijetla? Ona ponovno pogleda blistave konje. Kapljice su joj bockale lice, sitna kiica lij epila se za naoèale. Ne znam. Sve je moguæe. Policajèev glas se utia Moete li se r aspitati? Pitati ljude u sirotitu? Diane prui dalje svoj pogled. Iznad bulevara PortRoyal, olujno nebo razvijalo je svoje monotone povorke. Uhvati se kako ali za monsunskim oblacima koji u njenom s jeæanju raspaljivali prave vatre od ive. Nazvati æu, reèe konaèno. Potraiti æu. Pomoæi æu vam, Na putu nazad, Diane se prepusti najfantastiènijim pretpostavkama. Bulevar PortR oyal, uvjeri se daje Lucien vijetnamskog podrijetla. Ulica Barbusse, odluèi da n ije nepoznato dijete. Rolf van Kaen je bio poznavao njegovu obitelj. Na tajnovit i naèin, mali djeèak je bio naputen i, na jo tajnovitiji naèin, njemaèki lijeènik
je bio obavijeten o njegovoj prisutnosti u Francuskoj. U ulici SaintJacques, zami sli daje dijete bilo skriveni sin vane osobe, koja je hitno kontaktirala lijeènik a akupunkture. Broj njene zgrade je naglo zaustavi u njenim delirijima. Primiri se u stanu. Poznati osjeæaji, procijeðeni kroz njen mali trosobni stan, umirie je. Uzme vremena za promatranje bijelih zidova, parketa od mahagonija, dug ih posve bijelih zastora koji su u kinim danima izgledali da u pamæenju èuvaju su nce. Ona duboko udahne miris voska i klorna isparavanja koja su ovdje lebdjela o tkad je do temelja sredila kuæu. Dan nakon èudesne noæi, Diane je naime sve oèis tila, briuæi i najmanji trag koji bije bio mogao podsjeæati na tjeskobu i samoæu posljednja dva tjedna. Ovaj miris èistoæe zajamèi i umiri je u njenoj odluci. Provjeri sat i izraèuna vremensku razliku s Tajlandom. Podne u Parizu. Sedamnaes t sati u RaNongu. Izvadi fascikl Posvojenje, zatim se smjesti u svoju sobu, sjed eæi na podu, oslonjena o krevet. Da bi se borila protiv osjeæaja usredotoèi disa nje vrlo nisko u tijelu, nekoliko centimetara iznad pupka klasièna tehnika oputan ja, koritena u wingchunu. Kad se zrak rasprio u njenu krv i uputio prema toj miste rioznoj toèci, kad je mir ispuni na naèin velike smirujuæe praznine, znala je da je spre mna. Podigne slualicu i utipka broj sirotita fondacije BoriaMundi. Nakon nekoliko drhta vih zvonjava, odgovori joj unjkavi glas. Diane zatrai razgovarati s Teresom Maxwe ll. Èekala je dobre dvije minute zati odjekne jedan halo, udarajuæi kao vrata po prstima. Diane upita, glasnije nego to je eljela Gospoda Maxwell? Ja sam. Tko je na telefonu? Veza je bila loa. Glas direktorice jo loiji. Ja sam Diane Thiberge, krene ona. Vidjele smo se ima otprilike jedan mjesec. Dola sam u va centar 4. rujna. Ja sam osoba koja... Zlatna naunica? To je to. to elite? Postoji problem? Diane se sjeæala dobroæudnog, lica i ispitivaèkih oèiju. Lagala je bez oklijevan ja Ne, uopæe. Kako je dijete? Vrlo dobro? Zovete me da mi kaete novosti? Da... Ustvari, ne ba. Htjela sam vam postaviti nekoliko pitanja. Samo su smetnje odzvanjale s druge strane linije. Ona nastavi Kad smo se susrele, rekli ste mi da ne znate odakle je dijete. To je toèno. Ne poznajete njegovu obitelj? Ne. Nikad niste ni vidjeli njegovu majku? Ne. I nemate pojma o njegovom narodu podrijetla? Ili razlogu njegova naputanja? Nakon svakog upita, Teresa Maxwell naæinila bi kratku tiinu, punu neprijateljstva . Zatim upita Zato ova pitanja? Ali... ja sam njegova majka posvojiteljica. Imam pravo to znati, da bolje razumi jem mog sina. Postoji problem. Niste mi sve rekli. Diane ponovno vidje malo biæe u zavojima, oklopljeno mainama, cijevima za infuzij u. Stisnuta grla, nade snage za reæi Nita vam ne krijem! Hoæu samo znati malo vie o mom djeèaèiæu i... Teresa Maxwell uzdahne i nastavi, malo manje agresivno Sve sam vam rekla za naeg prvog susreta. Malci lutaju ulicama RaNonga, bez rodite lja, bez brige. Kad je neki od njih zaista loe, mi ga skupimo, to je sve. LuSian je bio jedan od tih. to mu je bilo? Bio je dehidriran. I neuhranjen. Kad sam dola po njega, koliko je vremena proveo u sirotitu?
Otprilike dva mjeseca. I nita niste otkrili o njemu? Ne vodimo istrage. Nikad nij e primio posjet? Smetnje se vratie. Diane je imala utisak da je trgaju od njene sugovornice, da jo j oduzimaju svaku moguænost da dobije informacije. Ali glas ponovno zakrguta Pazite se, Diane. Ona zadrhti. Glas je odjednom izgledao blii. Ona promuca Èega? Vas samih, proapta direktorica. Èuvajte se te elje da znate vie, tog pokuaja da ispi tujete o LuSianu. Taj malac je odsada vae dijete. Vi ste njegovo jedino podrijetl o. Ne idite preko toga. Ali... zato? To vas nigdje neæe dovesti. To je prava bolest kod roditelja posvojitelja. Uvije k ima trenutak kad elite znati, kad traite, kopate. Kao da elite uhvatiti to tajnov ito vrijeme koje vam nije pripadalo. Ali ta djeca imaju prolost, nita tu ne moete. To je njihov mraèni dio. Diane nije mogla nita nadodati. Grlo joj je bilo presuho. Terese nastavi. Znate li to je palimpsest? E... da...mislim. Teresa ipak objasni To su antièki pergamenti koje su srednjovjekovni redovnici brisali da bi na njih napisali nove tekstove. Ti dokumenti su bili naðeni s novim napisima ali su uvi jek nosili, u dubini, staru poruku. Usvojeno dijete stvara istu situaciju. Vi æe te ga odgojiti, nauèiti hrpu stvari, usaditi mu vau kulturu, vau osobnost... Ali, ispod, uvijek æe biti drugi rukopis. Dijete æe uvijek imati svoje vlastite korij ene. Genetsko nasljeðe njegovih roditelja, njegove zemlje. Nekoliko godina proivl jenih u njegovom izvornom okruenju... Morate nauèiti ivjeti s tom tajnom. Potujte j e. To je jedini naèin da stvarno volite vaeg sina. Teresin opor glas obojao se blagoæu. Diane je zamiljala sirotite. Osjeæala je njego ve mirise, toplinu, atmosferu oporavka. Direktorica je dobro govorila. Ali ona n ije znala pravi kontekst. Diane je trebala dobiti precizne odgovore na svoja pit anja Recite mi samo jedno, zakljuèi. Po vama, Lucien... ukratko, bi li LuSian mogao b iti Vijetnamac? Vijetnamac? Dobri Boe zato Vijetnamac? Pa dobro... Vijetnam nije tako daleko i... Ne. To je nemoguæe. Uostalom, govorim taj jezik. LuSianov dijalekt nema nita s ti m. Diane promrmlja Zahvaljujem vam. Na...nazvati æu vas. Spusti slualicu i pusti da u njoj odzvanjaju, kao u smrznutom brodu, rijeèi direk torice. Tada joj daleko sjeæanje proðe kroz um. Bilo je to u panjolskoj, prilikom jedne misije otkrivanja lokacije, u Asturima. U jednom od svojih izgubljenih trenutaka, Diane je posjetila jedan samostan. Grub a i siva graðevina, koja je jo ivjela u vrijeme meditacija i aputanja kamena. U bib lioteci, otkrila je predmet koji je fascinirao. Iza vitrine, na èeliènim nitima bio je ovjeen pergament. Njegov hrapav i crvenkast izgled odavao je organsko podr ijetlo, gotovo ivuæe. Gotièko pismo je teklo u stisnutim linijama, urednim, ostav ljajuæi ponekad prostor za profinjenu iluminaciju. Ali zanosna èinjenica bijae drugdje. U pravilnim intervalima, neon ultraljubièaste svjetiljke se palio u izboèini, i tako se pojavljivao, pod crnim slovima, drugi rukopis, teèan i boje krvi. Tragov i prijanjeg teksta, potjeèuæi iz antike. Kao peèat ostavljen u samom mesu pergame nta. Diane je sad shvaæala ako je njeno dijete bilo palimpsest, ako je njegova prolost bila vrsta napola izbrisanog teksta, onda je ona imala odlomke. Lu. Sian. I nek oliko drugih rijeèi koje nije prestao izgovarati tijekom tri tjedna koliko je ivi o uz nju, u Parizu. Te rijeèi koje Teresa Maxwell nije razumijevala. Jedan od ureda Nacionalnog instituta za orijentalne jezike i civilizaciju bio je smjeten u ulici Lille, toèno iza muzeja Orsay. Bila je to ogromna zgrada, mraèna
i autoritativna, oznaèena tom velièanstvenoæu koja je karakterizirala, u Dianini m oèima, lijepe zgrade sedmog arondismana. Ona proðe kroz mramorni hol, zatim se uulja meðu labirint stepenita i uèionica. Na prvom katu, uoèi ured jezika JugoIstoène azije. Ukratko objasni jednoj tajnici daje novinarka i da priprema reportau o narodima Zlatnog Trokuta. Da lije bilo mo guæe upoznati Isabelle Condroyer? Pronala je to ime u svesku Plejade posveæenom e tnologiji znanstvenica je izgleda bila najbolji specijalist za narode tih regija . Tajnica joj odgovori osmijehom. Diane je imala sreæe Gða. Condrover upravo je za vravala vano predavanje, upravo ovdje. Trebala je samo èekati u dvorani 138, u pri zemlju obavijestiti æe profesoricu. Diane odmah siðe u uèionicu. Bila je to siæuna prostorija, smjetena u polukatu, èi ji su se podrumski prozori od ljuskastog stakla otvarali na nivou tla na jedno u nutarnje dvorite. Mali stolovi lakat uz lakat, crna ploèa, miris lakiranog drva p odsjetie Diane na vrijeme njenog studiranja. Sjedne u dno dvorane, promijenjena s tarim refleksom usamljenog uèenika, zatim uroni, gotovo protiv svoje volje, u sj eæanja s fakulteta. Kad se podsjeæala tog perioda ivota, nije mislila na sate provedene na nastavi, v eæ radije na misije koje su obiljeile njene posljednje godine doktorata. Nikad ni je bila marljiva uèenica. Ne vie nego to je bila duh zaljubljen u analizu i teorij u. Diane se oduevljavala samo radom na terenu. Funkcionalna morfologija. Autoekol ogija. Topografija i ivotni prostori. Dinamika populacija... Ti termini i te disc ipline za nju su igrali samo ulogu izgovora da bi otila traiti, promatrati, razumj eti divlji ivot. Od njenog prvog putovanja, Diane je vodila jedinstvenu potragu shvatiti okrutnos t lova, silovitost grabeljivaca. ivjela je u opsesiji te enigme, koja se svodila n a pucketanje èeljusti na ivom mesu. Ali moda tu nije bilo nita za razumjeti samo os jetiti. Kad je promatrala veliku divljaè u zasjedi, skrivene u ikari, nepomiène d o toèke stapanja u jedno tijelo s vegetacijom, do toèke da se prodube, da se ume tnu u samu teksturu trenutka, Diane je osjeæala ovo uvjerenje jednog dana, snago m koncentracije, ona æe postati ta divljaè, ta zasjeda, taj trenutak. Vie nije bi lo pitanje razumijevanja ivotinjskog instinkta. Trebalo se uvuæi unutra. Postati taj slijepi instinkt, taj pokret unitenja koji ne poznaje drugu logiku osim same sebe. Vrata se odjednom otvore. Isabelle Condrover nosila je visoke jagodice kao to se nose iljaste potpetice. Pod kratko oianom kestenjastom kosom, oèi joj bijahu lagano zatvorene ali arenice bijahu zelene kao èaj. Pravi bademi, jo svjei, na liæu. Kaplj ica azijskog eliksira se rasprila u krvi ove ene da joj da, ne arm egzotiène lutke, veæ prije èvrstinu planine, hrapavost visine. Diane ustane. Znanstvenica odmah izjavi Moja tajnica mi je rekla da ste novinarka. Za koji èasopis? Diane primijeti da je etnologinja nosila preusku crvenu bluzu. Tkanina se irila n a male indiskretne rupice. Ona se prisili nasmijeiti U stvari... Rekla sam to samo da vas upoznam. Molim? Treba mi obavijest. Vrlo hitna obavijest... alite se? Mislite da nemam to raditi? Kratki trenutak, Diane je imala elju odgovoriti joj istim tonom, ali se predomisl i. Tehnika borbe sastojala se od koritenja suparnikovog poleta protiv njega. Izab ere igrati osjeæajni ton da bi zbacila agresivnost ene. Upravo sam usvojila dijete, objasni. U Tajlandu, u okolici RaNonga. Bez sumnje p oznajete tu regiju. Dijete ima est ili sedam godina. I onda? Izgovara nekoliko ulomaka reèenica. Htjela bih znati koji jezik govori, koji je njegov izvorni dijalekt. Etnologinja stavi mapu na stol koji je bio naspram stoloima razreda. Prekrii ruke . Otvori njene bluze se jasnije poreæaju na bljesak grudnjaka. Diane nastavi, ne pokolebljivo Imali smo prometnu nezgodu. Dijete je skoro umrlo. Jo e nesvjestan ali lijeènici misle da æe se probuditi.
ena
je promatrala Diane s novim izrazom. Izgledala je da se pita da li je naletje la na luðakinju ili, suprotno, bi li se takva prièa mogla izmisliti. La, jasna i precizna, dobijala je oblik u Dianinim mislima Evo to se dogaða. Lijeènici misle da bi bilo dobro, kad dijete doðe svijesti, da mu se govori materinjim jezikom. U Parizu je tek nekoliko tjedana, razumijete? To je zvuèalo tako toèno da se odjednom upita da li je izgovarala istinu, neto èi me bi se stvarno trebalo zaokupiti. Profesoriæin glas se ublai Vaa prièa je.. Ukratko... U kakvom je stanju? Prije nekoliko dana izgledao je osuðen. Ali, danas, lijeènici su optimistièni. N ekoliko znakova pokazuje da æe izaæi iz kome. Ostaje problem posljedica. Isabelle Condrover sjedne. Lice joj je i dalje bilo jednako tvrdo, ali to vie nij e bilo neprijateljstvo. Prije teina. Ona proapta Ali ako ne govori, kako hoæete da ja... Uvijek je ponavljao iste rijeèi. Dva sloga, naroèito. LuSian... Nemate nikakvu drugu informaciju o njegovom etnièkom podrijetlu? Nikakvu. Samo ove slogove. Etnologinja dugo pogleda svoju sugovornicu. Diane je nosila redingot sirove boje stegnut u struku, komade kvarca umjesto ogrlice, srebrnu iglu da joj dri kosu u pundi. Profesorica konaèno reèe, ponovno uèeno i hladno Znate li koliko postoji jezika i dijalekata govorenih u regiji Andamana? Ne toèno. Vie od dvanaest. Govorim vam o vrlo ogranièenoj regiji. Toèci na karti. Sirotite je u RaNongu i... S pokretima roðenim u burmanskim sukobima, ratovima droge, migracijama pridolim i z Zlatnog Trokuta i Indije, to poveæava broj idioma na dvadesetak. Moda èak tride setak. Jo jednom, imam samo ta dva sloga. Ali vi mora da poznajete specijaliste za svaki dijalekt. Ja mogu... Ton znanstvenice se oboji razdraenoæu Nekoliko rijeèi ne moe nam posluiti! Pogotovo ne ponovljene od vas. Samo u tai jez iku, ista rijeè moe imati vie razlièitih znaèenja, ovisno da li je naglasak stavlj en na ovaj ili onaj slog, ovisno da li se sama rijeè nalazi na poèetku ili kraju reèenice... Vani, suton je bio na djelu. Prozor od ljuskastog stakla blistao je estokim crven ilom. Bijes ene izgledao je da je ozraèio staklo. Ona grubo zakljuèi ao mi je. Bez izgovora, vaa potraga je apsurdna. Ne mogu nita napraviti za vas. Diane pokae iroki osmijeh. Bila sam sigurna da æete to reæi. Izvadi iz svoje torbe ivo crveni magnetofon. Karaoke instrument na koji je Lucien snimao svoje vlastite pjesme. Diane je znala da je bilo nemoguæe identificirati dijalekt ne èuvi naglasak i izgovor. Tada se sjetila glasa snimljenog na ovoj ka seti. Diane pritisne na tipku Plav. Odjednom, unjkavi Lucienov glas digne se u dvorani . Njegovi isprekidani slogovi, lagano grleni, izdvojie se kao mjehuriæi djetinjst va u tiini veèeri. Isabelle Condrover izgledala je preneraeno. Diane je pobijedila. Ali nije uivala u pobjedi. I nju je iznenadio djetetov glas. Od nesreæe nije presluavala ovu kasetu. a glasa koja se dizala ovdje, odjednom zauzimajuæi pror, prekrivajuæi ga Lucieno vom prisutnoæu, njegovim liti, njegovim zraènim pokretima, prekinula ju je kao br itva, sekundi, tjeskoba se oslobodi, dostavljajuæi goruæi instinkt ma njenim oèi ma. Spusti glavu, skrije èelo rukom. Nije htjela plakati. Zgrèi dok se glas i dalje podizao, u dvorani okupanoj grimin. Odjednom nastupi tiina. Diane digne oèi. Etnologinja je zaustavila ureðaj, shvaælæi to se odvija. Diane n apola otvori usta ali profesorica je i bila ustala, stavljajuæi joj ruku na rame . Njen glas, tako d, jo tako grub, prije nekoliko sekundi, proapta Ostavite mi kasetu. Vidjeti æu to mogu uèiniti. Priljubljenih ruku. To je bila tehnika wingchuna gdje je Diane bila najvjeti, najbra. Tehnika gdje je blizina suparnika bila takva daje balo ispaliti ili izbjeæi napade ostajuæi stal no u kontaktu s im. Udarci ake. Udarci laktom. Udarci rubom dlana. Kia line se obr
uavala bez da se ikad moe èuvati, ni povuæi stajalo se uvijek spojen s neprijatelje m. Diane je trebala biti prestraena brojnim dodirima, ali raj put se radilo o borbi, i signal njene fobije nije se ukljuèao u takvom kontekstu. Naprotiv kontakt je u njoj izazivao uhi uitak. Kao da je u unutranjosti uivala obrnutost te ste milovan je postaje udarac. Nadalje, Diane je imala tajnu. Ako je briljirala u tom surotstavljanju iz blizin e, to je zato to je bila kratkovidna i jena najbolja ansa za pobjedu bila je ostat i uvijek u vrlo liskom okruenju, tu gdje je razlikovala i najmanji detalj, retvor ila je svoj hendikep u snagu, nauèila se boriti to bliI e, stavljajuæi sve na brzinu, uzimajuæi rizike èija je snaga smuèivala njene prot ivnike. Tu istu veèer, seansa treninga, u dojo MaubertMutualite, predstavljala je idealn i oduak njenim emocijama tog dana. Nakon poziva Teresi, nakon sastanka s etnologi njom, Diane se uputila pravo u bolnicu. Lucien je bio na ispitivanjima i zabrani li su joj da ga vidi. Prvo je pobijesnjela, a zatim shvatila da je doktor Daguer re planirao izvaditi drenove od sutra ujutro. Ipak, vraæajuæi se kuæi, nije se uspijevala potpuno radovati. Van Kaenovo ubojst vo bilo je jaèe od svega ostaloga èak i od ozdravljenja njenog sina. Nije vie pre stajala misliti na tu okrutnost. Na ruku koja je zgrabila njegovu utrobu. Na bor ovnice slijepljene po zidovima. Na titravi ekran koji je ogolio oskvrnutu utrobu akupunktora. Sve se mijealo u njenom umu. Nije vie uspijevala, mentalno, odvojiti ubojstvo od oporavka njenog sina. Nadalje, pedijatrijsku zgradu sad su nadzirali uniformirani policajci. Kad je up itala gdu. Ferrer o toj prisutnosti, ena joj je jednostavno odgovorila zatita. Koj a zatita? Od koje opasnosti? Da lije ubojica nastavljao vrljati hodnicima Neckera? Radije nego da se iscrpi ovim ispitivanjima, ona je nastavila s mirisom znoja i udarcima na dojo. Priljubljenih ruku. Naèin kao i drugi za iznojiti svoje strep nje... Kod kuæe, Diane se otuira u vreloj vodi, zatim poslua sekretaricu. Uvijek isti poz ivi beskrajna lista prijatelja ili roðaka koji su saznali novosti i ponavljali r ijeèi utjehe. Bilo je i poruka njene majke. Ali, svaki put kad bi prepoznala mrs ki glas, Diane je pritiskala tipku Next. Ode u kuhinju. Mokre kose i crvenih obraza, skuha si jedan crni Darjeeling i sta vi na pladanj èajnik, posudu Palmitosa i jogurta hranila se gotovo iskljuèivo ke ksima i mlijeènim proizvodima. Zatim se smjesti u svoju sobu, s knjigama koje je kupila to poslijepodne. Ostao joj je jedan trag za ispitati. Nejasan trag, indirektan, ali koji je dubok o zaokupljao akupunktura. Htjela je pokuati shvatiti kako je van Kaen djelovao na Lucienovo tijelo. Nejasno, pogaðala je daje ta tehnika imala vezu s drugim elem entima sudbonosne noæi. Jedan sat èitanja bio je dovoljan da joj potvrdi nekoliko èinjenica. Najprije, Eric Daguerre je bio u pravu. Fizioloki, akupunktor nije ubadao nikakvu odreðenu toèku. Ni ivce, ni miiæe, èak ni najosjetljivije kone zone u svakom sluèa ju, ne uvijek. Nikad se nije moglo dokazati, na fizièki naèin, postojanje meridi jana u unutranjosti tijela. Prouèavanja su samo pokazala daje igla ponekad osloba ðala endorfine hormone koji posjeduju ublaujuæe efekte. Druga istraivanja su pokaz ala elektrièna svojstva nekih toèaka. Ali nijedna od ovih konstatacija nije mogl a biti uopæena, i predstavljale su samo nuspojave ako ih se usporedi s èudesnim rezultatima koje je postigao van Kaen. Njemaèki lijeènik takoðer je rekao toèno akupunktura, po kineskoj medicini, tica la se misterioznog entiteta, koju su struènjaci zvali vitalna energija i koju je anestezist usporedio s vrstom izvornog elana prvi izvor. Zato ne, nakon svega? U sprkos svom èvrstom racionalizmu, usprkos svom obrazovanju biologa, Diane je bil a u raspoloenju da sve prizna pred Lucienovim razvojem. Bilo je oèito daje akupun ktor utjecao na njegove fizioloke mehanizme na nivou koji lijekovi i instrumenti zapadne medicine nisu znali dosegnuti. Diane nastavi èitanje. Ono to ju je sada interesiralo, bila je geografija misteri oznih snaga. Nijemac je prièao o podvodnim kartama i dao razumjeti daje ta vital na energija posjedovala, u sreditu ljudskog tijela, svoje izvore meridijane koji
su slijedili podzemnu topografiju.Tijekom nekoliko sati Diane je prouèavala ta s loena strujanja i njihove igre podudarnosti. Najèudnije je bilo da ta energija je izgledala smjetena istovremeno unutar i izva n tijela. Nije se samo radilo o zagrijavanju, smirivanju, poticanju tog ili tog meridijana veæ ponajvie u uravnoteivanju tog strujanja sa vanjskim snagama. Najzad , igle su funkcionirale kao mali odailjaèi okrenuti prema svemiru, koji bi sluili da usklade organizam sa hipotetiènom kozmièkom silom. Diane prestane èitati ovi koncepti i vokabular su joj smetali sve je to podsjeæalo na argon spiritualista i razgovore namijenjene duama izgubljenim u boli gurua. Ipak sjeæala se tih igala, zelenih i ivih, koje su protkale kou njenog djeteta. Ona sama, u tom trenutku, po mislila je na mostlæe, odailjaèe okrenute prema tajnovitim i neizrecivim snagama. Diane ugasi svjetlo i razmisli. Ove knjige o kineskoj medicini nisu joj nita doni jele, osim ove ideje moda je dijete, zbog svog kulturnog nasljeða, bilo osjetljiv ije od drugog na akupunkturu. Moda je postojala neka vrsta genetske steèevine koj a je omoguæila njegovom tijelu da bolje reagira na ovu tehniku. Ali stoje ona st varno znala o zakonima atavizama? Nije li to bila bezrazlona pretpostavka? Koja, u svakom sluèaju, nije nosila nikakvu preciznu informaciju o Lucienovom roðenju. Jo jednom u mislima proðe van Kaenovu seansu do najmanjih detalja. Jedna reèenica joj se vrati u sjeæanje. Reèenica kojoj nije pridavala panju u meteu noæi, ali ko ja je veèeras dobivala neobièan odjek. Prije odlaska, lijeènik je bio rekao Ovo dijete mora ivjeti, shvaæate? Ta misao je tada izgledala da samo izraava odluènost akupunktora. Ali mogla je takoðer znaèiti daje Lucien, zbog njoj nepoznatog raz loga, morao preivjeti, to kotalo da kotalo. Nijemac je govorio kao èovjek koji zna tajnu stvarnost koja se tièe djeteta. Moda iznimno podrijetlo, kako se Diani svidjelo zamiljati poslijepodne. Ili fizioloku posebnost. Ili neku misiju, djelo koje bi Lucien trebao ispuniti kad bude starij i... Bolest apsurdnih teorija upravo ju je obuzimala. Istovremeno, jo je sluala, kao je ku, lijeènikovu intonaciju. Osjeæala je iznimnu napetost, prikrivenu tjeskobu, k oja se prisilila sakriti tijekom seanse. Ovaj doktor je neto znao. Lucien nije bio di jete kao drugi. I Langlois, sa svojim raurjaèkim njuhom, je to uoèio. Eto zato se toliko zanimao za Luciena i njegovo podrijetlo. Ludost za ludoæu, Diane zamisli drugu moguænost. Tako nudan razlog za spasiti dijete, mogao je, isto tako, predstavljati razlog da ga se uniti... A ako je van Kaen bio ubijen jer je, jednostavno, probudio malog djeèaka? Ako je prijetnja visila nad Lueienom? Ona se jasno zaustavi. Zadnje uvjerenje prekinulo joj je disanje. A ako se ta prijetnja veæ izvrila? Ako nesreæa na perifernoj autocesti nije to bila? DDASS, Direction departementale des affaires sanitaires et sociales, u Francusko j upanijska uprava za zdravstvene i socijalne poslove, nap.pr. WWF kratica za World Wildlife Fund, nap.pr Na francuskom peripherique autocesta koja poput prstena okruuje Pariz, nap.pr. Dojo, japanska rijeè, sala gdje se treniraju borilaèke vjetine nap.pr. II. BDJELCI Ponedjeljak 11. listopada. Diane je grabila uz obronke brda Valerien, u Suresnesu. Prola je amerièko groblje, izbrazdano bijelim krievima, zatim ispresijecano zelenk astim breuljcima koji su se nadvijali nad Bulonjskom umom. To nije bio njezin put, ali mora da se negdje prevarila, u okolici mosta SaintCloud. U svom iznajmljeno m automobilu, sad je silazila ulicom BasRogers i nastavljala sa sivilom grada. P od kiom, otkrivala je jednoliènu dosadu predgraða, njegove sumorne avenije, hladn e ulièice. Dosada za nositi na leðima èovjeka. Diane se bacila u dubinu istraivanja. Iskoristila je vikend za provoðenje nekolik o istraga, ali sada æe prodrijeti u srce svojih ispitivanja. Proðe ispod granitn og vodovoda, okrui kruno raskræe koje je ponosno objavljivalo ulaz u èetvrt Belvede re zatim uoèi, na desnoj strani, ulicu Gambetta. Nadviena eljeznièkom prugom, glav
na ulica je postrojila red stisnutih paviljona, koji su izgledali da tako stoje godinama. Broj 58 je bila zgrada na dva kata, prljava i oronula, prekrivena ciglom i èuvan a balkonima od crnog eljeza. Diane se parkira bez tekoæa i ude unutra. Otkrije tron i ulaz, zamazane sanduèiæe za pisma, stepenite premazano tminom. Èak se i zadah s meæa uklapao u sliku bila je to vrsta gorèine, zlovoljna i silovita, èuæurena pod stubitem, koje je izgledalo da sadri svu povijest zgrade. Ona pritisne prekidaè i ustanovi da nema svjetla nikad neæe biti. Priblii se plje snivom kartonskom panou, sa listom stanara, i nade pomoæu vanjske svjetlosti ime koje je traila ime koje je uspjela izvuæi Patricku Langloisu, nazvavi ga kuæi juè er naveèer. Pucketave stepenice, ljepljiva ograda oèekivani prizori se nastavie. Diane je nos ila dugu kinu kabanicu, petrolej plavu, koja je cvilila pri svakom koraku. Na ram enima su joj blistale male kine kapi i prisutnost tih tekuæih odsjaja je smirival a. Doðe na drugi kat i pozvoni na lijeva vrata. Nema odgovora. Ponovno pozvoni. Proðe nova minuta. Diane se spremala vratiti kad se zaèuje zvuk vodokotliæa. Konaèno se vrata otvorie. Mladi mukarac je stajao na pragu. Nosio je jaknu od trenirke s kapuljaèom, bez ob lika i boje. U mraku, Diane nije razabirala njegovo lice. Samo je mogla primijet iti da je osoba bila mlada nego u njenom sjeæanju. Tridesetak, najvie. Mravija, ta koðer. Njena panja je ponajvie bila zarobljena mirisom konoplje koji je lebdio u t ragu odkrinutih vrata. Momak je bio u punoj seansi laganog oputanja. Odatle zvuk t oaleta. Ona upita Vi ste Mare Vulovic? Faca od sjene se ne pomakne. Zatim se podigne nazalni glas to je? Diane pipka svoje naoèale. Taj prehlaðeni ton potvrðivao je najgore èovjek se ut apao u kanabisu. Zovem se Diane Thiberge. Mukarèeva tiina. Ona doda Znate tko sam, ne? Ne. Ja sam ona koja je vozila terenac, u noæi nesreæe. Vulovic ne reèe nita. Proðe minuta. Ili samo nekoliko sekundi. U svom stanju nerv oze, Diane nije bila u nita sigurna. On naredi Uðite. Diane prijeðe usko predsoblje, prekriveno CDima i video kasetama, zatim otkrije kuhinju, na desno, presvuèenu linoleumom i umjetnom smolom. Jednim pokretom, èov jek je pozove da ude. Mutan dan se provlaèio kroz sivkaste zastore. Sudoper, kuhalo dvije olovne mrlje zalijepljene pod prljavim posuðem. I miris droge koji je mijeao atmosferu. Diane uoèi stolicu u pravcu poluotvorenog prozora. Brzo sjedne, izazivajuæi novo trep erenje odsjaja na kabanici. Èovjek je oponaa, odabiruæi tabure, s druge strane stola. Imao je dugu i suhu èel just, koja je iskakala iz njegove sputene kapuljaèe kao uækasti gomolj. Plava kosa , oiana na paèji rep i kovrèava bradica, koja je nalikovala nitima kukuruza. Veæ v ie nije nosio zavoje. Samo nekoliko smeðih krasti, na èelu i arkadama. On promrml ja, sputene glave Htio sam doæi u bolnicu, ali... Zaustavi se i podigne lice. Njegove zelene oèi nalikovale su na mala otvorena ok na na ledenom moru. Upita On je... Ukratko, dijete... on je... Diane shvati da mu nitko nije rekao novosti. Ona proapta Bolje mu je. Neoèekivano je, ali je na putu oporavka. Dakle ostavimo ga po stran i, ok? Vulovic lagano klimne glavom, promatrajuæi svoju sugovornicu sa neodluènoæu. Imao je zgrbljeno tijelo, posuvraæena ramena. Narkoman zatoèenik svoje intimne boli. On upita to elite?
Vratiti se s vama na okolnosti nesreæe. Znati to vam se dogodilo za volanom. Vozaè trne. Bljesak nepovjerenja proðe njegovim zjenicama. Diane mu ne ostavi vre mena za govoriti Rekli ste da ste tu veèer dolazili s parkinga u aveniji orte dAuteil. to ste radi li tamo? Odmarali se? Mukarac se nasmijei protiv svoje volje. Pohotan bljesak se ocrta u njegovim arenica ma. Nikad niste tuda proli? Hoæu reæi, naveèer? Diane zamisli nepoznatu aveniju, stisnutu izmeðu bulevara periferije i stadiona RolandGarros, koji je vodio pravo u Bulonjsku umu. Odjednom vizualizira tu istu s liku, noæu, i shvati da su joj njene vlastite napasti skrivale do sad kurve. Taj èovjek je jednostavno iao na kurve. On klimne glavom kao da je bio pogodio Dianine zakljuèke. To je klasièna stvar prije odlaska. Trebao sam iæi u Nizozemsku. Hilversum. Tamo i nazad. Dvadeset èetiri sata na cesti. Diane nastavi U redu. Ali proèitala sam statistike o smanjenoj budnosti. Osamdeset posto nesre æa lepera vezanih uz drijemanje dogaðaju se izmeðu dvadeset tri i jednog sata uju tro. Po istim tim brojkama, ta vrsta nesreæa nikad se ne dogaða na perifernoj au tocesti. Po naravi, blizina glavnog grada budi vozaèe. Ako ste izlazili iz... Vodite istragu? Presjeèe odjednom tip, agresivnim tonom. Jednostavno elim shvatiti. Shvatiti kako ste mogli zaspati, u ponoæ, kad ste upra vo bili posjetili prostitutku i spremali se napasti dvadeset i èetiri sata èeste . Vulovic se previje. Ruke su mu drhtale iznad stola. Diane obuzda svoju vlastitu nervozu i grubo promijeni smjer to uzimate da ostanete budni? Kavu. Imamo termosi ce. Diane zadrhti nosnica nijema aluzija na miris koji je vladao u ovoj gnjiloj kuhi nji. Puite, takoðer, ne? Kao svi. Hoæu reæi travu. Èovjek ne odgovori. Ona nastavi Nikad niste pomislili da bi vas to moglo potpuno skriti? Uspavati vas? Vulovic isprui vrat. Sustav vena udarao je pod njegovom koom. Svi oferi se napuavaju da izdre. Svatko ima svoje planove. Kui? Diane se nagne iznad stola. Ovi naèini prevare nisu je impresionirali. Prijeðe n a tikanje Ne uzima nita drugo? Vozaè se namrti u tiini. Diane inzistira Amfetamine, koku, heroin? On uperi pogled, poprijeko, u njenom pravcu. Dvije eljezne kugle, bljetave kao kov anice franaka, pod zastrtim kapcima. Lagani osmijeh se utisne na njegove usne. Shvatio sam. elite mi stvoriti govnjariju. Otpustili su me. Oduzeli su mi dozvolu . Riskiram æuzu, ali nije vam dovoljno. elite da idem u gajbu, odmah. Godinama. Diane ga zaustavi jednim pokretom. Traim istinu, to je sve. Vulovic drekne Istina, zapisana je crno na bijelo u izvjeæima murjaka! Proao sam alkotest. Napravio sam testove u bolnici. Nita nisu nali. Prokletstvo, bio sam èist. Kunem s e da sam bio èist u trenutku nesreæe! Govorio je istinu. Pokazali su te analize pred njom. Ok, nastavi ona tiim tonom. Zato si onda zaspao tu noæ? Ne znam, nièeg se ne sjeæam. Diane se uspravi. Kako to? Èovjek oklijeva. Znojio se u velikim kapljicama. Promrmlja Kunem vam se. Uzalud si razbijam glavu, od ulaza Auteil nièeg se ne sjeæam... Ne znam èak ni da li sam imao odnos. Mora da sam bio super krepan. Ne znam. Nemam nikakvog sjeæanja do sudara... Diane je gledala kako se podie podzemna istina. Zastraujuæa stvarnost koju je sumn jala i koja je dobijala oblik pod njenim oèima. Ona upita Nitko nije dirao tvoju kavu? Buneate, ili to! Zato to?
Na parkingu, razgovarao si s nekim? On zanijeèe glavom. Kapuljaèa mu je bila natopljena znojem. Okreæemo se u krug, tu. Nièeg se ne sjeæam. Sranje. To je nesreæa. Ne treba vie k opati, caki i ako mislim da je to èudno. Diane povuèe stolicu i priblii se. Usprkos vlanoj kosi, usprkos kii na zatiljku, koa joj je gorjela. Ne shvaæa dakle koliko je to meni teko? Pokuaj se sjetiti. Vulovic otvori ladicu na kuhinjskom stolu. Izvuèe iz nje potrebno za smotati joi nt cigaretu, rizlu, ploèicu trave umotanu u foliju. Izjavi, poèinjuæi hvatati dv a lista za motanje Vrata su iza vas. Nadlanicom, Diane pomete predmete na zemlju. Èovjek ustane skokom, dignute ake. Napravi glupost sebi, koko. Diane ga stisne uz zid. Bila je veæa od njega. I tisuæu puta opasnija. Imala je neku vrstu unutarnjeg osmijeha. U dubini, sviðalo joj se to. Sviðalo joj se stoj e taj frajer bio sposoban oamariti je, udariti je. Sviðalo joj se stoje bio seron ja koji je bio upotrijebljen da ubije njeno dijete Ona izusti Sluaj me dobro, glupane. Tijekom devet dana, mozak mog sina nije prestao naticati , guiti se u svojoj vlastitoj krvi. Devet dana, pratila sam te otkucaje smrti. Da nas jo ne znamo u kakvom æe stanju doæi svijesti. Moda æe biti normalan. Ili moda s poriji od drugih. Ili moda, jednostavno, biljka. Zamisli malo ivot koji æemo imati , on i ja. ofer spusti glavu. Rastapao se medu njenim rukama. Pusti ga da se sru i na tabure. Spusti se, govoreæi i dalje mirnim tonom Dakle ako misli da je bilo ita sumnjivo prije nesreæe, ako ima, u dubini, najmanju sumnju, prokletstvo, trenutak je za govoriti. Pognute glave, sav u znoju i suzama, èovjek proapta Ne znam... ne znam... Imam osjeæaj da su mi neto napravili... Napravili to? Ne znam. Odjednom sam zaspao... Kao da... Kao da to? Kao da je bilo na zapovijed... To je osjeæaj koji sam imao... Diane zadri disanje. Bilo je to ponor tame, i istovremeno svjetlost. Misao izbije u njoj, jasna i rasplinuta na ovaj ili onaj naèin, na ovog tipa se utjecalo. Po misli na hipnozu. Nije znala da li je manipulacija tog razmjera bila moguæa, ali , ako je to bio sluèaj, trebalo je da signal bude isputen programirano. Sluao si radio? Ne. Ima walkman? Ne! Vidio si neto uz cestu? Ma ne! Diane uzmakne za stupanj. Iæi unatrag da bolje vrati snagu. Govorio si o tome murjacima? Ne. U nita nisam siguran. Zato bi mi to napravili? Zato bi netko organizirao tako n eto? Vulovic nije rekao sve. Zametak straha, negdje u njemu, kucao je. Konaèno promrm lja Kad ponovo mislim na sve to, vidim samo jednu stvar. to? Zeleno. Boju? Kaki zeleno. Kao... kao vojno platno. Diane razmisli. Nije znala kako upotrijebiti tu indiciju, ali je osjeæala da stv ara poèetak istine. Èovjek je jecao, ruku stisnutih na sljepooèicama. Dobri Boe... Va mali djeèaèiæ, mislim na to svaku noæ... Molim vas oprost. Proklet stvo, molim vas oprost! Nepomièna, Diane reèe jednostavno Nemam ti to oprostiti. Pravoslavac sam, nastavljao je tip. Molim svetog Savu za njega... Ponavljam ti da ti nemam to oprostiti. Ti bez sumnje tu nema udjela.
Vozaè podigne oèi. Suze su mu mutile pogled. to... to govorite? Diane promrmlja Ne znam to govorim. Ne jo. Usred jutra, parking avenije PortedAuteil nije nudio nita posebno. Zgrade stadion a RolandGarros nalikovale su na pojas zabranjenog grada. to se tièe periferne aut oceste, brujala je ispod bez daje se moglo vidjeti s ograde. Ipak, kad se Diane parkirala na kolnik, na kraju prijepodneva, odmah zaI misli uzburkanu atmosferu koja je obuzimala mjesto kad je padala noæ. Tijela osv ijetljena farovima, automobili u kruenju, kabine parkiranih vozila, u pozadini, m raène i zatvorene nad osloboðenim instinktima. Ona zadrhti. Èinilo joj se da osj eæa te noæne poude, vidi ih kako lebde, isprepleæuæi se du asfalta, kao pogrbljene i prijeteæe ivotinje... Skine sat, uèvrsti ga za volan, ukljuèi funkciju kronometar, zatim krene. Popne se na aveniju i skrene desno. Ila je uzdu trga Pjesnika, zatim uz vrtove staklenik a Auteil prije nego je dola do izlaza Molitor. Vozila je umjerenom brzinom tempo l epera usred noæi. Konaèno ude na perifernu autocestu i krene pravcem Izlaz Maill ot Autoput Rouen. Protekle su dvije minute dvadeset. Diane ubrza, ostajuæi u desnoj traci. Sreæom, bulevar je bio protoèan jednako pr otoèan kao one veèeri. Devedest kilometara na sat. Bio je to prvi put da je opet vozila perifernom autocestom. Ruke joj se slijepe za volan nije htjela popustit i nemiru. Izlaz Passy. Tri minute deset. Opet ubrza. Sto kilometara na sat. Kamion Marca V ulovica nije mogao prijeæi tu brzinu. Èetiri minute dvadeset. Ona ude pod tunel izlaza Muette. Sjeæala se slapova svjetlosti, njenih misli zamagljenih ampanjcem. Ponovno doðe na otvoreni zrak. Sedam stotina metara kasnije, prijeðe novi tunel. Pet minuta deset. Kad Diane vidje kako se pojavljuje zadnji tunel prije izlaza Dauphine, bila je s igurna da je na pragu prelaenja nove stvarnosti. I daje njena vlastita krivnja mod a imala tajnu za priapnuti... Na sto metara od betonske peæine, zatvori oèi i snano okrene skroz u lijevo. Zaèu je kripanje guma, zvukove sirene. Otvori oèi do kraja, da bi koèila du metalnih lij ebova koji su odvajali dva traka periferne autoceste. Jednim pokretom, zaustavi svoj kronometar. Pet minuta trideset sedam sekundi. To je bio prvi dio istine. Ponovno se uvukla u promet i ièekivala je izlaz Maillot da izaðe sa sjeverne peri ferne autoceste, brzo prijeðe trg i vrati se u promet u suprotnom smjeru. Tako s e popne do izlaza Molitor. Ponovno napusti glavnu ulicu i krene bulevarom Suchet . Uspori u blizini 72 adrese njene majke. Oèekivala je novu muèninu, novu navalu sjeæanja. Nita ne doðe. Pokua se prisjetiti gdje se bila parkirala te veèeri. Det alj postane razgovijetan avenija MarechalFranchetdEsperev, uz hipodrom Auteuil. Uputi se prema aveniji, zaustavi se u blizini mjesta kojeg se sjeæala, zatim ukl juèi kronometar. Odmah krene umovi tom glavnom ulicom do skretanja, kilometar dal je, na desno, na trgu PortedePassy. Toèno kao stoje uèinila sudbonosne veèeri. U kljuèi se dakle na perifernu autocestu. Baci pogled na sat dvije minute trideset tri. i Diane namjerno usvoji srednju brzinu Tovote Landeruiser. Stodvadeset kilometara na sat. Izlaz Muette. Èetiri minute. Vidje, iznad potporanja periferne autoceste, povisoke zgrade ambasade Ruske Fede racije. Èetiri minute pedeset. Zgrade fakulteta sveuèilita Pariz IX. Pet minuta deset... Konaèno ulaz fatalnog tunela. Diane se ovaj put zaustavi nadesno, na zaustavnoj traci za hitne sluèajeve, nakon to je ukljuèila svjetla upozorenja. Bez loma ni u dara koènice. Ipak, kad uhvati monitor sata, ruka joj je drhtala pet minuta trid esetpet.
Nije mogla zamisliti èiæu usklaðenost. Bilo to s parkinga avenije PortedAuteil il i s avenije MarechalFranchetdEsperey, trebalo je pet minuta trideset pet da se n ade na toènom mjestu nesreæe. Bilo je dakle dovoljno da Mare Vulovic, programira n na neki naèin, krene u trenutku kad su Diane i njen sin ulazili u svoj auto, da bi se dva vozila srela na ulazu zadnjeg tunela prije izlaza Dauphine. Diane ozbiljno razmotri hipotezu zamke. Zamke na bazi sna, kie i krinje baèene pun om brzinom. Takva klopka pretpostavljala je strau u dnu zgrade bulevara Suchet, v rebajuæi njen odlazak, dok je drugi èovjek, hipnozom ili drugom tehnikom za utvr diti, u isti tren ispaljivao Marca Vulovica. Bilo je dovoljno da su dva èovjeka bila povezana VHF vezom ili jednostavno mobilnim telefonom. Do tu, nita nemoguæe. Zatim je tu bio problem uspavljivanja, koje se trebalo dogoditi toèno u trenutku kad je terenae prolazio pored kamiona. I upravo tada, stupica se èinila zamisli vom. Ako je bila u pravu, ubojice su mogli izraèunati toèku susreta i pripremiti , u toj zoni, signal koji bi izazvao vozaèev san... Diane zatvori oèi. Èula je trube bijesa vozila koji su ili perifernom autocestom. Moda je bila u potpunom bunilu, moda je potpuno gubila vrijeme, ali sada je znala da je u ekstremnim granicama razuma takva zasjeda bila moguæa. Ostajao je detalj bez kojeg nita ne bi bilo moguæe. Detalj koji se od polaska nij e uklapao. Diane ukljuèi migavac i ponovo se ukljuèi u promet. Brzo proðe stupnjeve prijenosa i krene u praveu izlaza. Champeret. Ako elite nekog gnjaviti, gospoðo moja, trebati æe prièekati efa. Kroz staklo ureda, Diane je mogla promatrati mehanièarsku radionicu. Zidovi su b ili tako crni da su izgledali da upijaju svjetlost stropnih svjetiljki. eljezni i nstrumenti klepetali su u daljini. Masne dizalice cvilile su negdje, kao muèena pluæa. Uvijek je osjeæala mraènu averziju prema garaama. Zbog tih strujanja zraka koja su ledila kosti. Tih zadaha masti koji su muèili nosnice. Tih zaprljanih r uku koje su upraotrim i hladnim predmetima. Tako gruba, tako mraèesta, da si vie n isu prali ruke vodom, veæ pijeskom. a kase, veliki tip u plavom ponovi svoj refren dobrenja, to nije moj odjel. Treb a vidjeti efa. Lad se vraæa? tiao na ruèak. Biæe tu za jedan sat. lane odglumi snanu zlovolju. U stvari, paljivo je èekala e da doðe ovdje, u nadi d a æe naletjeti na potrèka vrste kojemu se obraæala. Bila joj je to jedina ansa da se prisvom vlastitom autu, èije vjetaèenje jo nije bilo izvrena uzdahne Sluajte. Moj sin je u bolnici. Teko ozlijeðen. Moram se ezno vratiti vidjeti ga al i, prije toga, moram uzeti tehnièotvrdu iz mog auta! lehanièar je lupkao nogama. Èinilo se da ne zna kako se ii iz situacije. ao mije. Dok ne doðe struènjak, nitko ne smije taknuto. To je problem osiguranja. To je upravo kompanija koja me trai taj dokument! èovjek jo oklijeva. Kamion, koji je nosio unesreæeno voprijeðe uspon, u grmljavin i gasa, nekoliko metara od la. Diane je osjeæala kako se njene muènina poveæava, lak zavri apèuæi mate kljuèeve? 3na zazvoni njima u depu. On promrmlja Broj 58. Drugi pod zemljom. Parking u dnu. Pourite se. mi gazda stigne dok ste tu, to æe se... Ona se uulja medu vozila zatim prijeðe radionu. Ila je u zidova od tamnog betona, i zbjegavala lokve ulja, preladizaæe mostove. U toj polusjeni, svjetlost neonki iz gleda da skriva tajno znaèenje, ezoterièno suta suprotnost vnoj svjetlosti. Side blagim nagibom i doðe na drugi parking. Vozila su kovala hladnim èudovitima, spavajuæi metalnim snom. Diane se sve vie osjeæala neugodno. Masnoæa joj je impregnirala potplate. Miris z apaljenog benzina ulazio joj je u grlo. Vidjela je kako na tlu prolaze poluizbri sani brojevi. Sama misao o suoèenju s unitenom Tovotom stezala joj je trbuh. Ali morala e provj eriti edan detalj. Detalj sigurnosnog pojasa. Dijete je bilo izbaèeno iz stolice jer taj pojas nije bio prièvræen. Ubojice su, ako su postojali, raèunali dakle na maksimalnu uèinkovitost s te strane. Kako su mogli biti sigurni da Diane neæe vezati dijete, neæe napraviti taj pokret zatite ? Tovota Landcruiser se pojavi, na nekoliko metara. Diane je primjeæivala unitenu h
aubu, zgnjeèeno vjetrobransko staklo, lijevi blatobran izboèen u silovitim nabor ima. Morala se osloniti o jedan stup. Savije se napola i pomisli da æe povratiti , ali, postupno, krv se usredotoèi pod njeno nagnuto èelo i dade joj vrstu ravno tee, neoèekivane stabilnosti. Prikupljajuæi svoje snage, ona se priblii automobilu i doðe do zadnjih desnih vrata. Zgrabi iz torbe halogenu svjetiljku, upali je, zatim otvori pregradu. Ponovno ok. Crna i suha krv, na rubovima djeèje stolice. Mali komadiæi stakla rasprostrti p o klupi. Dva suprotna prizora se nadvise u njenom umu. Vidjela je platneni remen i metalnu kopèu da lee pored Lucienove stolice. Pojas k oji oèito nije bio zakopèan. Ali takoðer se vidjela, mentalno, kako uèvræuje taj sustav nakon to je stavila dijete u sjedite. To nije bila novost. Kroz dane, njeno uvjerenje je dobilo na snazi, i jasnoæi, usprkos dokazima suprotnog bila je sig urna daje uèvrstila taj pojas. Sada, naspram kabini, vie nije bilo nikakve sumnje . Kako su ove dvije istine mogle biti u suivotu? Stavi elektriènu lampu medu zube i ude u vozilo. Paljivo pogleda sustav kopèanja. Sad je mislila na sabotau prerezan i remen, prepiljena kopèa... Ali ne sve je bilo nedirnuto. Uvuèe se du zadnjeg sj edita. Na klupi su se gomilali kartoni sadravajuæi fotokopirana istraivanja, plasti ène kutije s kopèama za oznaèavanje, vreæa za spavanje kaki boje prostrta do poda. Svi ovi predmeti bili su prignjeèeni o naslon u trenutku sudara. Ona ih pogleda, podigne, udalji. Ne nade nita. Nastavi kopati. S koljenom na sjeditu, prebaci prsa iznad naslona u pravcu prtljan ika. Snaga sudara ièupala je zadnja vrata. Diane se sjeæala daje primila tu sloenu ploèu u zatiljak. Nagnuta iznad prostora, proeta svoj snop svjetlosti jo fascikal a, stara platnena torba, cipele za hodanje, ogrtaè natopljen benzinom. Nita èudno g, ni sumnjivog. Ipak, polako, jedna misao se stvarala u njenoj svijesti. Nemoguæa hipoteza, ali koju nije uspijevala udaljiti. Ugasi lampu i nasloni se na prednji naslon. Da pr ovjeri tu pretpostavku, trebalo je ispitati jedinog svjedoka scene. Nju samu. Trebala je oivjeti svoja vlastita sjeæanja da bi odluèila da li je, da ili ne, gu bila razum ili je ovaj dogaðaj prelazio granice moguæeg. Dakle, postojala je samo jedna tehnika za poduzeti takvo uranjanje u samu sebe. I samo jedan èovjek da joj pomogne. Iza mramornog predvorja, restoran se otvarao na veliku dvoranu ukraenu bijelim st upovima, obloenu tamnim barunom. Nekoliko stolova se skrivahu u alkovenima u vrhu kruga. Lak glasovira svjetlucao je u polusjeni, sutonski stolovi bacali su mrkoc rvene odsjaje i, kroz duge ostakljene prozorske otvore, vrtovi ChampsElvsees odg ovarali su na rasko mjesta delikatnim kontrapunktom liæa i svijetlih fasada. Danas , olujno nebo irilo je glatku, sedefastu svjetlost, koja se èudesno usklaðivala s a blagoæu dvorane, ispresijecane priguenim bljeskovima. Toj krtosti tonova i svjetl osti se nadodavala kvaliteta specifiène tiine mrmljanje isprekidano cinkanjem kri stala, zveèanjem novca, ukoèenih smijanja. Diane je slijedila efa sale. Osjeti nekoliko kratkih pogleda u prolazu. Veæina go stiju bili su mukarci, istièuæi tamna odijela i bezbojne osmijehe. Nije bila nasa marena iza te blage atmosfere i tih mirnih lica kucalo je tajno srce moæi. Ovaj restoran bio je jedno od prestinih mjesta gdje se odigravala, svako poslijepodne, politièka i ekonomska sudbina zemlje. ef sale se povuèe i ostavi je ispred posljednjeg alkovena, najbli e velikim prozori ma. Charles Helikian je bio tu. Nije èitao novine. Nije razgovarao s drugim posl ovnim èovjekom, koji je sjedio za susjednim stolom. Èekao ju je. To mu je izgled a bilo obilno dovoljno. Diane mu je bila zahvalna na tom implicitnom znaku potova nja. Izlazeæi iz radionice, nazvala je svog oèuha na mobilni telefon desetak osoba u Parizu, najvie, imali su taj broj. Bila gaje pourila da se susretnu stoje prije mo guæe. Charles je odgovorio smijehom, kako se poputa djeèjem kapricu, i predloio ov o mjesto, gdje je trebao ruèati s jednim od klijenata. Diane se nije imala vreme na vratiti kuæi, izbrisati mirise haia i maziva iz kose i pojaviti se ovdje, obavi
jena, kako je trebalo, ravnodunoæu i leernoæu. Charles ustane i smjesti je na zaobljenu klupu. Diane skine kabanicu. Sada je no sila haljinu od crnog stretcha, golih ramena, tako jednostavnu da je izgledala b ez tkanja. Samo ogrlica od sjajnocrvenih perlica se blistala na njenom vratu, od govarajuæi kao kapljice vode na naunice iste vrste. Velika igra, u Dianinoj modi. Ti si... Velièanstvena? Charles se nasmijei. Diane predloi Prekrasna? Osmijeh se poveæa. Njegovi savreni zubi presjekoe tamno lice. Ona jo sugerira Zanosna? Seksi? Oèaravajuæa? Sve to skupa. Ona uzdahne i zaplete svoje duge prste pod bradom. Onda zato sam ja jedina koja se smatram velikom loe spetljanom ragom Charles Helikian izvuèe cigaru iz unutarnjeg depa. U svakom sluèaju, to nije greka tvoje majke. Rekla sam to? On razlomi smeðe listove medu prstima. Prièala mi je o vaem malom... razgovoru. Bila je u krivu. Nemamo tajni jedno pred drugim. Od nesreæe, zove te, ostavlja ti poruke, i... Ne elim prièati s njom. On joj dobaci teak pogled. Tvoj stav je apsurdan. Najprije si odbila svako suosjeæanje s njene strane. Sad kad je Lucien bolje, opet se zabija u svoju utnju i... Pusti me s tim, hoæe? Nisam dola prièati o njoj. Charles podigne otvoreni dlan, kao bijelu zastavu. Zatim pozove konobara i naruè i. Kavu za njega. Èaj za nju. Nastavi oporim glasom Htjela si me vidjeti i izgledal o je hitno. to eli? Diane ga pogleda ukoso. Sjeæanje na poljubac vrati joj se u srce. Osjeti kako je preplavljuje neugoda, crvenilo pali obraze. Koncentrira se na svoj govor da bi potisnula muèninu Jednog dana, u mojoj prisutnosti, govorio si o hipnozi. Prièao si da si ponekad utjecao toj tehnici da bi lijeèio klijente. To je toèno. Za probleme straha, izraavanja. I onda? Rekao si da hipnoza ima gotovo neogranièene moæi za prelistavanje pamæenja. Charles poprimi ironièan ton Ponekad glumim struènjaka. Savreno se toga sjeæam. Objasnio si da se, zahvaljujuæi hipnozi, moe upotrijebiti vlastito sjeæanje kao kamera, okrenuta prema sjeæanjima. Dodao si da, ne znajuæi , pohranjujemo u naoj podsvijesti najmanje detalje scena koje smo proivjeli. Detal je koji nikad ne bi izronili u nau svijest ali ostaju tu uperi kaiprst prema sljep ooèici, upisani u nau glavu. Bio sam u formi. Ne alim se. Po tvome, hipnoza moe omoguæiti oivljavanje prolih scena i zaustavljanje na ovom ili onom trenutku, usredotoèiti se na ovaj ili onaj detalj. Koristiti s voj vlastiti um na naèin magnetoskopa. Uèiniti zaustavljanja, zumirati ovaj ili onaj ugao prizora... Charles se prestane smijeiti i upita to eli postiæi? Diane ignorira pitanje. Takoðer si prièao o psihijatru, reèe ona. Najboljem parikom hipnologu, po tebi. S pecijalistu te vrste seansi. On ponovi, glasnije to eli postiæi? Htjela bih njegove podatke. Konobar odloi teki srebrni pladanj na stol. Crni bljesak kave. Crvenouta blagost Ea rl Greya. Boje su se s finoæom usklaðivale dok su mirisi obavijali delikatni rit ual usluge. Èovjek u bijelom nestane. Charles odmah upita Zato? Diane opali mirnim glasom elim ponovno proivjeti scenu iz nesreæe pod hipnozom.
Luda si. Moja majka utjeèe na tebe. To je njen omiljen izraz o meni. to trai? Ona pomisli na izgubljeni pogled Marca Vulovica i na svoju operaciju kronometrae. Ponovno zamisli svoju hipotezu pokuaj ubojstva preruen u nesreæu, organiziran od n ekoliko ljudi. Ona jednostavno reèe Èinjenice ne odgovaraju, u toj nesreæi. Koje èinjenice? Ona izgovori Sigurnosni pojas. Sigurna sam da sam ga uèvrstila. Charles se uèini gotovo rastereæen. Odgovori umirujuæim glasom Sluaj. Znam da te ta prièa muèi, ali... Ne. Ti slua. Diane stavi laktove na stol i nagne se. Ozbiljno, misli li da sam munjena? Nikad u ivotu. Zna da sam nekoliko puta bila lijeèena zbog te vrste problema. Ti sam si mi pomog ao prikriti boravke u klinici u mom dosjeu zahtjeva za usvojenje. Dakle, elim zna ti to danas misli o meni. Da li sam, po tvom miljenju, potpuno izlijeèena? Da. Ton odgovora odavao je preuæivanje. Ali? Ostala si... originalna. Oèekujem od tebe jasan odgovor. Misli li da sam zadrala posljedice mojih poremeæaja? Ili, naprotiv, da sam zaista pronala ravnoteu? Charles uzme vremena da ispuhne dim cigare. Da, nastavi on konaèno, potpuno si izlijeèena. Savreno uravnoteena. Ti si suprotno od ekscentrika, od lunetika. Ti si prizemljena. Pragmatièna. Èak mahnita, u svom ukusu stvari koje moraju teæi p ravo. Prava znanstvenica. Po prvi put, Diane se nasmijei. Znala je daje govorio u potpunoj iskrenosti. Nado da Dakle, kako onda objanjava da sam zaboravila zakopèati pojas maloga? Puno smo pili, bilo je kasno, mi... Diane udari o stol. Èae zazveckae. Posljednji gosti pogledae u njihovom pravcu. Lucien je odluka mog ivota, vikne ona. Najbolje to sam napravila otkada sam u dobi da donosim odluke. I s nekoliko èaa ampanjca, bila bih zaboravila najosnovniju ge stu opreza? Bila bih ga stavila u stranji dio auta kao obièan ruksak? Charles stegne prste na cigari. U krivu si to pretresa sve to. Mora okrenuti stranicu. Ti... Diane zgrabi svoju kabanicu. Ok. Mislila sam da mogu raèunati na tebe, varala sam se. Naæi æu u imeniku... Zove se Paul Sacher. Charles izvadi veliku kemijsku olovku ukraenu slonovaèom i zapie adresu na poleðin i jedne od svojih vizitkarti. Vrlo je zauzet ali ako ga zove u moje ime, odmah æe te primiti. Èuvaj se zavodnik je. Kad je predavao, uvijek si je prisvajao najljepu djevojku u razredu. Drugi u èenici imali su pravo samo utjeti. Pravi voda èopora. Diane ubaci kartu u dep. Ne zahvali. Ne ispusti ni najmanji osmijeh. Umjesto toga , izjavi Ima jo neto to me moglo omesti tu veèer. to? Èinjenica da si me poljubio, na stepenitu. Obrve se zaokruie u znak neodluènosti. Charles Helikian pomiluje svoj bradati ovra tnik. A, to... promrmlja. Diane nije skidala pogled. Zato si me poljubio? Poslovni èovjek se pomakne u svom luksuznom odijelu. Ne znam. Bilo je... spontano. Charles Helikian, veliki savjetnik u psihologiji. Pokuaj naæi bolje. Izgledao je sve vie i vie uvrijeðen.
Ne, zaista, gesta je pripadala trenutku. Bilo je to zaspalo dijete. Ti, sasvim u spravna u polusjeni, uvijek stoièna. I ta veèer gdje si bila tako drugaèija. Tak o...slobodna. Htio sam ti poeljeti sreæu, to je sve. Diane zgrabi svoju torbu i ustane. Onda si dobro napravio, zakljuèi. Jer osjeæam da æe mi trebati. Okrene pete i napusti perzijskog kralja u njegovom alkof venu. Prijeðe dvoranu u nekoliko koraka. Restoran je sada bio pust. Samo pozlaæeni stolovi i stakla iban a kiom blistali su u polutami. Diane! Veæ je stigla do mramornog hodnika. Okrene se napola. Charles je trèao. Zaboga, to trai? Nisi mi sve rekla. Ona saèeka da bude uz nju da ponovi Jednostavno elim znati. Rijeiti taj problem s pojasom. Ne, uzvrati on. eli oivjeti tu nesreæu jer misli da to nije nesreæa. Diane osjeti iznenadno divljenje za psihologa. Proèitao je kroz nju kao da je bi la nosila haljinu od pauspapira. Èak iznad racionalnog, bio je znao slijediti nj ene misli. Ona potvrdi Toèno. Mislim da taj sudar ima vezu s van Kaenovim ubojstvom. Kako to ne misliti ? To ne moe biti sluèaj. Uvjerena sam daje Lucien u srcu jo nerazumljive afere. Charles proapta Gospode... I ne reci mi da sam luda. Èovjek s kovrèavom kosom je izgubio svoj preplanuli ten. Ta nesreæa bila bi... pokuaj umorstva? Nisam sakupila sve indicije. Koje indicije ? Budi strpljiv. Diane okrene pete. On je uhvati za ruku. Njegove vjede treptahu kao krila leptir a. Sluaj me. Poznajemo se esnaest godina, ti i ja. Nikad se nisam mijeao u tvoje obraz ovanje. Nikad nisam intervenirao u tvoje odnose s majkom. Ali ovaj put, neæu te pustiti da izvodi gluposti. Ne sada. Ona se drsko nasmijei, osmijehom pokvarenog derita. Ako je to sve u mojoj glavi, n ema se èega bojati. Glupaèo mala! Moda se igra vatrom i uopæe to ne shvaæa! Urlao je. Sa lijeve strane, Diane osjeti pogled nepomiènih posluitelja bio je to bez sumnje prvi put da su gledali Charlesa Helikiana u takvom stanju. Nesvjesna si, nastavi on tie. Priznajuæi... kaem ipak priznajuæi da ima pravo, ne m oe se upletati u to. To je stvar policije. On upita, ne ostavljajuæi vremena za odgovor I taj pojas? U èemu bi mogao biti indicija neèeg drugog? Nije bio uèvræen izvjetaj eksperta je kategorièan o tome. Dakle to... Sigurna sam da sam ga uèvrstila. Mraèni val zatamni Charlesovo lice. to onda Lucien je.. Lucien je spavao stisnutih aka. Promatrala sam ga u retrovizoru. to umilja? Da se sam otvorio? Diane se priblii. Charles joj je dosizao tek do ramena. Ona proapta, povjerljivim tonom Zna formulu kad smo iscrpili sve moguænosti, to ostaje? Nemoguæe. Charles je promatrao, blistava èela, crnog pogleda. Koje nemoguæe? Diane se jo nagne. Ponovno vidje unutranjost automobila krv, staklo, mraène zone, zgnjeèena vreæa za spavanje. Glas joj je bio umiljat, èeznutljiv, i istovremeno zakriven strahom Nemoguæe, to je da nisam bila sama s djetetom u autu. Vani, vrtovi ChampsElvsees tkali su kolo od kie i svjetlosti. Pljusak je naglaavao bljeskove sunca koji su probijali tu i tamo. Listovi su pucketali na vjetru, od govarajuæi na zrake kie finim zelenim arabeskama. Diane natakne crne naoèale i ok lijeva na peronu. Bila je uzrujana stoje otkrila svoju hipotezu naglas. Onu o èovjeku koji bi se b io skrivao u njenom autu, bez sumnje pod vreæom za spavanje ili u prtljaniku, i k oji bi otkopèao Lucienov pojas tijekom vonje perifernom autocestom. Vrsta èovjeka samoubojice, spremnog umrijeti u metalnom kripcu samo da bi se osigurao da djeèa k neæe imati nikakvu zatitu.
Naravno, to nije stajalo. Tko bi se izloio takvom riziku? Zato se rtvovati zatvaraj uæi se u srce klopke? Uostalom, nakon nesreæe, nisu nali ni najmanji trag drugog putnika. Ipak, Diane se nije uspijevala odvojiti od tog uvjerenja. Iznajmljivaè automobila se pojavi. Reèe s oklijevanjem Vae vozilo æe odmah stiæi, gospodo. Ton glasa, crte lica izraavali su upravo suprotno. Diane upita to se dogaða? Èovjek u uniformi baci oèajan pogled na parking. Va prijatelj. Rekao je da æe se brinuti o svemu... Koji prijatelj? Visoki gospodin koji vas je èekao. Rekao je da æe voziti dovde ali... bacao je p replaene poglede na sve strane ja... ne vidim... Diane uoèi svoj auto, na trideset metara, pod liæem jedne lipe. Prijeðe ljunèanu t erasu velikim koracima. U valovitim odsjajima vjetrobrana, raspozna siluetu Patr icka Langloisa koji se bacio na kontakntni kljuè. Zakuca na prozor. Murjak posko èi zatim se zbunjeno nasmijei. Otvori vrata. Zaboravio sam da ovi iznajmljeni auti imaju ifru. ao mi je. Htio sam vas iznenadit i... Diane nije bila sigurna da je bijesna. Maknite se, reèe. Div s tekoæom prijeðe na suvozaèevo sjedite. Ona sklizne u unutranjost i upita to radite tu? Slijedite me? Policajac poprimi uvrijeðeni izraz. Poslao sam jednog od mojih deèkiju da vas potrai za ruèak. Kad je doao kod vas, up ravo ste odlazili. Nije odolio. Slijedio vas je dovde i nazvao me. Zato niste uli u restoran? On pokae svoj goli ovratnik. Kravata. Nisam predvidio. Diane se nasmijei sigurno nije bila srdita. Policajac odmah nadoda Znam trebao sam izvaditi iskaznicu. Pokuati prolaz na i. Ona prasne u smijeh. U kontaktu s ovim èovjekom i njerom oèitom bezbrinoæu, osjeæa la se laganijom, èiæom, a opranom od strepnji. Ipak, Langlois upita, pokazujuæi r eran Dobro se slaete s oèuhom? Ton pitanja nije se svidio Diani. to umiljate? Èovjek tucne o staklo vrhom noktiju, bacajuæi rastresen igled prema vrtovima. Nita ne umiljam. Vidim mnogo stvari, to je sve. Oèi u se nasmijee. U mom poslu, hoæ u reæi. Sada Diane usmjeri pogled prema vrtovima. Pljusak je rtjerao prolaznike, majke s djecom, prodavaèe marki. Ostao samo svjetlucavi pejza, oivljen odsjajima. Nepomiè ne loze. Valovi zelenila. Kamene fasade, lakirane kiom. Pomisli a plau na oseci. O djednom osjeti elje za njenoæu, opoivkom, slatkiima i bombonima od mente. Upita Zato ste me htjeli vidjeti? Murjakov fascikl se materijalizira medu njegovim rukaia, Htio sam vam dati novosti. Javiti vam moje hipoteze. Prolista medu stranicama. Langlois je izgledao da pripala toj novoj koli, snobovs koj i pomaknutoj, koja je odbijala noæ tehnologije nad svakodnevnim ivotom. Vrsta tipa koji se nogao baciti u obranu spiralne biljenice ili odbiti posjedovai mobi lni telefon. On poène U ovom sluèaju, sakupljamo nastranosti. Imamo divljavo ubojstva. Oèitu snagu uboj ice. Istovremeno, njegovu prepostavljenu visinu ne vie od metra ezdeset. Ali ostaj e jo edna tajna. Sasvim anatomska. Langlois se zaustavi. Kia je po krovu bubnjala laganu sarabandu. Jednim znakom gl ave, Diane ga ohrabri da nastavi. Ne znamo kako je ubojica mogao naæi aortu, tapkajuæi, usred utrobe. Po naim sudsk im lijeènicima, æak ni iskusni kirurg se tu ne bi snaao... Ponovno udahne, zatim To èini mnogo nemoguænosti. Dakle promijenio sam moje glavno oruje. Upitao sam se da li se radilo o ritualu, tehnici rtvovanja koritenoj, na primjer, u Vijetnamu. to ste otkrili? Najprije, nita opipljivo. U svakom sluèaju u Jugoistoènoj Aziji. Ali jedan etnolo g iz Musee de lHomme me uputio na srednju Aziju Sibir, Mongoliju, Tibet, sjevero zapad Kine... Upoznao sam druge struènjake. Po jednom od njih, jedna tehnika tih zemalja mogla bi se poklapati s metodom ubojstva.
to elite
reæi? Vrsta rtvovanja? Ne. Mnogo prozaiènija metoda. Tako ubijaju stoku. Vri se rez pod prsnom upljinom, uvuèe se ruka u unutranjost ivotinje i zavrne joj se aorta, golim rukama. Dogodi se okinuæe u Dianinom umu. To joj je odjednom izazivalo nejasna sjeæanja. Langlois je nastavljao Prema etnologu, ova tehnika je vrlo uobièajena u Mongoliji. To je najbolji naèin za ubiti ovcu ili soba ne prolijevajuæi ni kap krvi. U tim hladnim zemljama, ted i se i najmanji dio energije ivotinje. Izgleda da ispod toga postoji i strah od k rvi. Tabu. Diane upita skeptiènim tonom Ubojica je iz sredinje Azije? Moda. Ili je moda tamo boravio i zna obièaje. Prema mom sudskom lijeèniku, naa anat omija nije toliko razlièita od ovce. To mi izgleda prilièno nesigurno, proapta ona. Meni isto. Do jednog detalja. Ona se okrene prema murjaku. On joj prui fotokopiju jednog formulara, prevedenog na njemaèki, sa zaglavljem jedne putnièke agencije. Rolf van Kaen se spremao otiæi u Mongoliju. to kaete? BBK nastavlja svoje istraivanje, u Njemaèkoj. Provjerili su sve lijeènikove poziv e. Van Kaen se raspitivao o letovima a Ulan Bator, glavni grad... . Narodne Republike Mongolije. Policajac dobaci iznenaðeni pogled prema Diane. Poznajete Samo po imenu. Akupunktor se takoðer informirao o unutranjim letovina, u pravcu malog grada na k rajnjem sjeveru... proèita u Diljekama TsagaanNuur. Oèito, jedina stvar koju nije odreiio, bio je datum odlaska. Ukratko, ako mislimo na koritenu tehniku, to moe t voriti vezu. Slabu, ali ipak vezu... Langlois se zaustavi, zatim blago upita A vi? Imate li novosti za mene? Ona slegne ramenima, ponovno se smjetajuæi naspram intovima. Kia se obruavala na vj etrobran u maglovitim listiæima. Ne. Telefonirala sam u sirotite. Nita ne znaju. To je sve? Dala sam struènjacima jednu kasetu na kojoj Lucien pjeva na svom materinjem jezi ku. Ima anse da prepoznaju dijalekt. Dobro odigrano. Nita drugo? Diane pomisli na svoju hipotezu zloèinaèke nesreæe, na ideju ubojice kamikaze ko ji bi se bio uvukao u njeno vlastito vozilo. Nita drugo, ne, odgovori ona. Langlois upita Zato ste me traili vozaèeve podatke? Ona zadrhti, ali se prisili da nita ne pokae. Htjela sam s njim prièati, to je sve. Dati mu novosti o Lucienu. Èovjek uzdahne. Kia je prekidala tiinu dugim metalnim umovima. Ljudi uvijek zanemaruju nae iskustvo. Ona se okrene, smetena. Zato to kaete? Reæi æu vam to vjerujem vodite vau osobnu istragu. To ste me pitali, ne? Ne pravite se idiot. Govorim vam o istrazi o ubojstvu van Kaena. Zato bih to radila? Poèinjem vas pomalo poznavati, Diane, i, iskreno, posebno se pitam zato to ne bi napravili... Ona saèuva tiinu. Ton murjaka se oboji teinom Budite paljivi. Ne znamo deset posto ovog sluèaja. Moe nam prsnuti u facu u ovom i li onom trenutku. I na bilo koji naèin. Dakle ne igrajte se Alice detektivke. Ona odobri na naèin krotkog djeteta. Langlois otvori svoja vrata. Rafal kie uleti u kabinu. Zakljuèi Sljedeæi put, vodim vas na ruèak. Iziðe iz automobila i doda
Murjaei znaju najbolje fastfoodove u Parizu. Svi frapei nemaju isti okus, znate? Prava kola nijansi. Diane si namjesti izraz veselja Pokuati æu biti na visini. Langlois se jo nagne, dok su kapljice lupkale na njegovim leðima. I sjetite se bez neopreznosti, bez herojstva male djevojèice. Na najmanju stvar koja smrdi, zovite me. Skuili? Diane potvrdi posljednjim osmijehom ali, kad se vrata zatvore, uèini joj se da o dzvanjaju kao pokrov lijesa. Gledala gaje kao izvor svjetlosti, ali kroz svoje vlastite sje. Zavoj mu je bio promijenjen. Vie stegnut, manje debeo ruivao mu je lubanju kao jednostavna traka g aze. Drenovi i bili izvaðeni, bez sumnje tog jutra. Bio je to odluèan kok Lucien u vie nije prijetilo krvarenje. Ona priblii fotelju i vrhom kaiprsta pomiluje djetetovo lo, strane nosa, kolijevku usana. Sjeæala se njihovih prvih ceri, kad mu je prièala prièe tihim glasom i n jena ruka je u mi doticala crte koje su se oputale, reljef ovog umornog tila, lag ano podignut valovima disanja. Ponovno se osjeæala remna za to putovanje siæunim vrhovima, tajnovitim doliuna... Otkrivala je s uitkom ivot kako otkucava, precizir a potvrðuje kroz to zamotano tijelo. Ali jedna bol mogla je skrivati drugu. Sad kad je smrtna asnost bila udaljena, D iane je vidjela kako se u njoj stvaju nove muke. Na isti naèin kako se patnje bu de u tijelu id se ublai glavna kontuzija, otkrivala je dodatne stupnje svoje boli . Osjeæala je svaku ozljedu, svaki hematom njeg djeteta na svojoj vlastitoj koi, s bijesom i nemoæi. Diane dobivala novo oèajanje bol po punomoæi. Ponajvie, nije se mogla oteti toj sigurnosti uma negdje o njih, visila je prijetn ja. To uvjerenje postajalo je njena sesija. Nikad ne bi mogla zamisliti buduænos t da nije prinosila podizanju tih enigmi. Eto zato se njena odluènost osnaila. Eto zato æe dogovoriti sastanak s hipnologom lulom Sacherom istu veèer, u osamnaest sati. Odjednom primjeti glavnu tablu, ovjeenu o ogradu kreta, koja je pokazivala dodije ljene doze lijekova svaki dan Lucienovu krivulju temperature. Ona istrgne milime tarA papir. Linija olovke pokazivala je tri vrha vruæice izmeðu ethodne veèeri, dvadeset tri sata, i deset sati ovog jutra. Ne lo koji vrhovi sva tri prelazili su èetrdeset stupnjeva. Diane otklopi zidni telefon i otipka broj Erica Daguerrea. rurg je bio u sali. O na nazove gospodu Ferrer. Minutu kasnije, sijede kose ukazae se iza stakala hodni ka. Èak i prije nego stoje mogla otvoriti usta, bolnièarka je upozori Doktor Daguerre mije kazao da vam ne govorim o tome. Mislio je daje bilo nepotre bno uznemiravati vas. Diane je grmjela Zaista? Ti skokovi su trajali samo nekoliko minuta. To je bezopasna reakcija. Ona zamahne dijagramom. Bezopasna? Èetrdeset jedan stupanj? Doktor Daguerre procjenjuje da su ta poveæanja temperature samo protuudari okova djeteta. Indirektan znak da njegov metabolizam poèinje normalno funkcioniranje. U pokretu èiste nervoze, Diane se nagne i potegne prekrivaèe na krevetu. Imate interesa obavijestiti me ako se dogodi i najmanja stvar. Kuite? Naravno. Ali, jo jednom, nije ozbiljno. Diane je ugladivala plahte, namjetala papirnatu koulju. Odjednom prasne u agresivn i smijeh, na rubu suza Nije ozbiljno, ha? Ali pretpostavljam da me doktor Daguerre ipak eli vidjeti? Èim iziðe iz operacijske dvorane. Sve je u redu Diane. Nastojim vam to reæi. Bio je to najgori uvod u stvar koji j e ikad èula. A napadaji vruæice? uzvrati ona. Eric Daguerre pomete aluziju bezbrinom gestom. Stajao je uspravno, u bijeloj koulj i, iza svog stola. Ba nita. Lucienovo stanje ne prestaje se poboljavati. Nema znaka koji nam ne potvrð uje njegov oporavak. Jutros smo izvadili drenove. Uskoro æemo mu promijeniti tre tman. Neto je krivo odzvanjalo u toj vedrini. Diane fiksira zjee koje su blistale u dnu oènih upljina. Anarhisti u Ani irenjinoj, oni koji su bacali bombe na prolaz pri nèeva, moli su imati te oèi. Ona upita, sluèajno
to
mi drugo imate reæi? Lijeènik spusti ruke u depove i napravi nekoliko kora. Danju kao i noæu, njegov u red je bio osvijetljen istom jalom. Htio bih vam predstaviti Didiera Romansa, reèe konaè. On je antropolog. Diane se udostoji okrenuti glavu prema treæoj osobi prinoj u prostoriji, koju je do sada ignorirala. Bio je to muLrac mladi od Daguerrea. Smedokos, sitan, ukoèen kao drna Marija, nosio je crno lakirane naoèale na savreno zaorenom licu. Promat rajuæi ga, èovjek bi mislio na jednadi ili apstraktnu formulu. Doktor nastavi Didier je antropolog u modernom smislu rijeèi. Specijalist ometrije i genetike n aroda. Èovjek hermetièkih crta lica kimne glavom. Srameljivi oijeak pokua se stvoriti na n jegovom licu, ali gotovo Imah se povuèe. Daguerre upita Diane Znate stoje to? Otprilike, da. Daguerre dobaci osmijeh znanstveniku. Rekao sam ti strana je! Veseli ton odzvanjao je sve praznije. On nastavi Prièao sam Didieru o Lucienu. Zatraio sam da izvede skoliko analiza. Diane se ras pali. Analize? Nadam se da... Naravno, ne klinièka ispitivanja. Jednostavno smo uspodili neke fizioloke crte vae g djeteta s drugim kriterijima, cimo, opæenitijim. Ne razumijem. Antropolog upadne Moja specijalnost je polimorfnost, gospodo. Radim na odreðivanju razlièitosti sv jetskih populacija. U svakom narodu, svakom plemenu, neke crte vraæaju se èeæe ne go druge. Èak i ako im èlanovi zajednice ne odgovaraju, uvijek postoje prosjeci, koje nam omoguæavaju da stvorimo opæi portret etnièke obitelji. Lijeènik sjedne i nastavi Uèinilo nam se zanimljivim usporediti Lucienove fizioloke karakteristike s prosje kom populacija koje nastanjuju podruèja odakle on dolazi. Moda bi nas ta metoda m ogla obavijestiti o njegovom podrijetlu... toènom. Dianin bijes naraste za nekoliko stupnjeva, ali bio je to bijes okrenut protiv n je same. Kako nije na to mislila ranije? Kontaktirala je sirotite. Predala je str uènjaku rijeèi koje je izgovarao.Pokuala je to bolje razumjeti tehniku koja ga je spasila. Ali nije pomislila prouèiti drugi oèiti znak njegovo tijelo. To tijelo koje je moda sadravalo fizioloke crte, èak i malene, koje bi mogle odrediti narod i z kojeg je podrijetlom. Okrene se prema Romansu i mirnije upita to ste pronali? Antropolog izvadi sveanj listova iz svog fascikla. Poènimo s visinom, ako hoæete. Kod njegovog hospitaliziranja, precizirali ste da je Lucien star izmeðu est i sedam godina. Ali, ako pogledamo njegovo zubalo, pri mjeæuje se da jo ima sve mlijeène zube. to znaèi da prije moe imati pet godina. Prijeðe na drugi dokument. Diane prepozna prijemni list koji je ispunila u noæi nesreæe. Ovdje ste napisali da Lucien pripada primorskim narodima Andamanskog mora. Ona rairi ruke u nesigurnom pokretu. Ne znam nita o tome. Prema direktorici sirotita, nekoiko rijeèi koje je izgovarao nisu bile ni tai, ni burmanski, ni iijalekt poznat u toj regiji. Romans baci kratki pogled iznad naoèala i proapta Ali vi mislite daje podrijetlom iz tog dijela svijeta, ukljuèujuæi, recimo, izme ðu Burme, Tajlanda, Laosa, Vijetnama i Malezije? Diane oklijeva Ja... naravno, da. Nemam razloga misliti drugaèije. Oèi antropologa se spustie kao sjekira na giljotini. Ako se usredotoèimo na podruèja koja lee uz Andamansko more, i èak ako proirimo nau zonu istraivanja na Tajlandski zaljev i Kinesko more, ovdje nalazimo samo tropsk e i umske narode. Novi pogledokidaè prema Diane. Eric mi je rekao da ste etolog. Dakle znate da prirodno okruenje ima snaan utjecaj
na visinu svojih stanovnika. U umi, ljudi i ivotinje su mnogo manji nego u drugim okruenjima, na primjer u ravnicama. Ona mu uzvrati pogled. Naoèale o naoèale. Romans se koncentrira na svoje biljeke. Visina stanovnika medutropskih uma Jugoistoène Azije stoji u rasponu od sto èetrd eset dva i sto ezdesetpet centimetara. Iz toga moemo zakljuèiti da u dobi od pet g odina, djeca tih obitelji imaju otprilike sedamdeset centimetara. Novi pogled preko okvira. Znate li koliko je visok va sin, gospoðo? Vie od metra, mislim. Toèno metar i dvanaest. Ili èetrdesetdva centimetra iznad prosjeka. Nastavite. Romans zauka novim listom. Prijeðimo na konu pigmentaciju. Obavljena su brojna prouèavanja o boji koe naroda, èak i ako je kriterij teak za odrediti i opasan za koristiti, ne trebam vam crtati. Uopæe, mjerimo tu sjajnost zahvaljujuæi specifiènoj tehnici reflektometriji. Upravimo snop svjetla na epid ermu subjekta i mjerimo fotone reflektirane tom povrinom. to je koa svijetlija, veæ a je kolièina vraæene svjetlosti. Diane se grizla. Poèinjala je shvaæati gdje je Romans htio stiæi. Izvrili srao taj test na Lucienu, nastavi. Dobili smo rezultat koji se kreæe izme ðu sedamdeset i sedamdesetpet posto povratne svjetlosti. Epiderma vaeg djeteta go tovo potpuno vraæa zraku. Njegova koa je blistavo bijela. Vrlo udaljena od tamnih medutropskih tenova. Za ideju, prosjeèna zona Andamanaca je pedesetpet posto. Diane opet vidje iznimnu blijedost djeèaka to prozraèno tijelo pod kojim su viju gale fine ilice kad ga je kupala. Kako ti predmeti oduevljenja mogu sada postati i zvori strepnje? Èovjek je nastavljao, okreæuæi stranice Evo drugo prouèavanje. O Lucienovim fiziolokim mehanizmima. Arterijski tlak. Srèani ritam. Stopa glikemije. Respiratorni kapacitet... Diane ga prekine Imate statistike za svaki od tih kriterija? Antropologu pobjegne osmijeh oholosti. I jo za mnoge druge. Usporedili ste ih sa onima mog sina? On potvrdi U jednom od ovih podruèja Lucien pokazuje iznenaðujuæi rezultat. Usprkos njegovo m stanju oporavka, mogli smo mu izmjeriti respiratorni kapacitet. I moemo reæi da ima pravi sanduk. Ali, vi to bez sumnje znate pluæna amplituda èovjeka je direk tno povezana s visinom njegovog mjesta ivota. Planinske populacije imaju veæi res piratorni volumen, kao i veæu koncentraciju hemoglobina nego na primjer populaci je iz dolina. Te crte saèinjavaju prilagodavanje njihovom izvornom okruenju. Zaboga, prijeðite na stvar. Znanstvenik kinine glavom. U svim ovim podruèjima, Lucien dosie stope koje upuæuju na ivot na velikoj visini. Nikakve veze s obalnim i umskim populacijama. Tiina je bubnjala pod Dianinim sljepooèicama. Zatvorena tiina, koja se nije mogla rijeiti ni rijeèima ni pretpostavkama. Didier Romans nastavljao je svojim jednoli ènim glasom Ako dodamo tri rezultata koja se odnose na njegovu visinu, pigmentaciju i fiziol oke sposobnosti, dobivamo jednadbu koja bi asocirala na ravnice, hladnoæu i visinu ... Diane promrmlja priguenim glasom To je sve? Èovjek podigne sve listove. To se ovako nastavlja na vie od pedeset stranica. Sve smo prouèili krvnu grupu, t kivne grupe, kromosome. Ni jedan rezultat dobro kaem ni jedan rezultat ne odgovar a prosjecima podruèja Andamanskog mora. Diane proapta I pretpostavljam da vai rezultati pokazuju neko drugo podrijetlo... Turkomongolsko, gospoðo. Dijete ima sve dominantne oznake krajnje istoènih sibir skih naroda. Lucien nije dijete tropa on je mali djeèak iz tajge. Bez sumnje je roðen nekoliko tisuæa kilometara od mjesta gdje ste ga usvojili.
Diane je trebalo vie od dvadeset minuta da pronaðe svoj automobil. Prijeðe ulicu Sevres i doðe do ulice GeneralBertrand. Krene ulicom Duroc, upusti se u ulicu Masseran, zatim u aveniju Duquesne. Dah joj je bio kratak, srce je u daralo u trzajima. Pokuavala je razmisliti. Uzalud. Previe pitanja i nijedan odgov or. Kako se turkomongolsko dijete moglo naæi u usijanoj praini RaNonga, na burmanskoj granici? Kako je èovjek poput Rolfa van Kaena mogao biti obavijeten o agoniji ovog djeteta dok se on sam, oèigledno, prip remao otiæi prema tom dijelu svijeta? I kako je mali djeèak star pet godina, tam o odakle dolazi, mogao izazvati takve uloge, zlokobne makinacije na koje je Dian e sumnjala? Konaèno uoèi svoj auto blizu trga Breteuil. Klizne unutra kao u sklonite. Misli s u joj skakutale glavom. Gluhi udari koji nièemu nisu vodili. Ipak, pod tim otkucajima, uoèavala je svjetlost. Odjednom je vidjela naèin da napreduje prema istini. U misli joj se vrati sjeæan je na panjolski samostan snop ultraljubièastih zraka koji je u mahovima otkrivao tajno pismo pergamenta. I ona je posjedovala svoj vlastiti snop za raspoznati Lu cienovo skriveno lice. Zgrabi svoj mobilni telefon i otipka broj Isabelle Condro ver, etnologinje koju je pitala da utvrdi dijalekt njenog sina. Znanstvenica je odmah prepozna Diane? Prerano je za novosti. Kontaktirala sam nekoliko istraivaèa azijskog jugoi stoka. Organizirati æemo sastanak oko kasete i... Imam novosti. Novosti? Bilo bi predugo da vam objanjavam, ali postoje snane moguænosti da Lucien nije pod rijetlom iz tropske zone gdje sam ga usvojila. to prièate? Dijete je bez sumnje iz sredinje Azije. Negdju u Sibiru ili Mongoliji. Etnologinja zagunda To sve mijenja... To uopæe nije moja specijalnost ni mojih suradnika... Mora da poznajete lingviste koji rade na tim podruèjima? Njihov laboratorij je smjeten na fakultetu Nanterre i... Moete li ih kontaktirati? Da. Poznajem jednog od njih, osobito. Uèinite to. Potpuno raèunam na vas. Diane poklopi. Ritam njezinih misli se polako smirivao. Pogleda na sat. Sedamnae st i trideset. Dolo je vrijeme. Vrijeme da uroni unutar same sebe. Da oivi, potpuno i u detalj, nesreæu na perifernoj autocesti. Paul Sacher morao je biti star oko ezdesetak godina. Bio je dugaèak, mrav, i odjev en s pomnom elegancijom, gotovo napadnom. Nosio je sivo sjajno odijelo, svijetle æi kao otrica sjekire. Ispod, primjeæivao se bljesak unatrag crne koulje i blistav ih pruga svilene kravate. Lice je bilo slièno okomite linije, naglaene borama, al i noseæi svu ravnodunost, svu uobraenost rijetke krvi. Pod èetkastim obrvama, oèi bijahu ive, zelene, obrubljene crnim i kao udarene prozirnoæu. Najiznenadujuæi su bili zalisci brade mukarac je nosio du obraza zakovrèane pramenove, potekle direkt no iz XIX. stoljeæa, podignute na sljepooèice pomoæu uvojaka. Taj detalj mu je d avao neto ivotinjsko, umsko, stoje oteavalo neugodu i iznenaðenje izazvano njegovom prisutnoæu. Diane je osjeæala kako se u njoj penje ludi smijeh. Èovjek koji je stajao na pra gu vrata nalikovao je hipnotizeru kakvog zamiljamo u filmovima strave. Nedostajao mu je samo ogrtaè i maè sa zlatnom jabukom. Bilo je nemoguæe da bi takav èovjek bio ozbiljan struènjak, psihijatar kojemu je Charles slao svoje najvanije klijen te. Bila je toliko iznenaðena da nije èula njegovu prvu misao. Molim? Promuca ona. Èovjek se nasmijei. Stabljike njegove brade se podigoe. Samo sam vam predloio da uðete... Da sve okruni, Sacher je upotrebljavao slavenski naglasak. Kotrljao je na naèin starog fijakera, u maglama Valpurgine noæi. Ovaj put, ona se povuèe za korak. Ne, reèe ona. Hvala. Na kraju se ne osjeæam u formi koja... Paul Sacher je zgrabi za ruku. Blagost glasa lagano ublai brutalnost geste. Doðite. Molim vas. Da niste putovali za nita... Putovanje Diane ne bi upotrijebila taj termin za oznaèiti èetristo metara koje j
e pretrèala od kuæe do ureda smjetenog u ulici Pontoise, blizu bulevara SaintGerm ain. Potrudi se da povrati ozbiljnost odjednom se bojala razljutiti tog èovjeka koji ju je prihvatio primiti isti dan kad je nazvala. Ona ude u stan i osjeti blago olakanje. Nema crnih zavjesa. Nema egzotiènih predm eta ni zloslutnih skulpturica. Ni mirisa tamjana ili praine. Strogi zidovi, boje svijetlog duhana, bijele ploèice, strogi i moderni namjetaj. Slijedila je osobu u hodnik, prela èekaonicu i ula u kabinet. Prostorija je bila okupana svjetloæu kraja poslijepodneva. Stakleni stol i savreno uredna biblioteka su tu carevali. Ovaj put, Diane je mogla zamisliti politièare ili predsjednike poduzeæa smjetene ovdje, nestrpljive da rijee svoje probleme sa stresom. Hipnolog sjedne i izbaci drugi osmijeh. Diane se poèinjala navikavati na to sreb reno odijevanje i oèi gurua. Vie se nije imala elju smijati. Sad je èak osjeæala v rh tjeskobe od pomisli na moæi Paula Sachera. Da li joj je stvarno mogao pomoæi da prelista svoje pamæenje? Da li æe mu zaista prepustiti svoj um? Doktor zakotr lja nekoliko slogova Èinilo se da vas zabavljam, gospodo. Diane proguta pljuvaèku. Hoæu reæi... Nisam oèekivala... Nekog ovako slikovitog? Pa dobro... ona zavri osmijehom, zbunjena. ao mije. Danas sam dobila svoje i... Glas joj se sam ugasi. Lijeènik uhvati pritiskivaè za papir od crne smole i poèn e ga pomicati. Moj izgled starog èarobnjaka igra protiv mene. Ipak, ja sam racionalist. I nita n ije racionalnije od tehnike hipnoze. Diani se uèinilo da se grleni akcent malo povlaèio ili se na njega navikavala. ar m osobe djelovao je poput krugova na vodi, u koncentriènim valovima. Sad je uoèa vala uokvirene slike na zidovima grupne fotografije, gdje je Sacher stolovao u u lozi nenadmanog uèitelja. Svaki put, najzanosnija od uèenica nalazila se uz njega , obavijajuæi ga pogledom oboavanja. Charles je bio rekao Pravi voða èopora. Kako Vam mogu pomoæi? upita on sputajuæi lagano pritiskivaè za papir. Charles me upozorio na va poziv. Ona se ukoèi. to vam je rekao? Nita. Osim da ste osoba koja mu je vrlo draga. Osoba za... paziti. Ponavljam moje pitanje to mogu za vas? Htjela bih vam prvo postaviti precizno pitanje o hipnozi. Sluam vas. Da lije moguæe nekoga uvjetovati da izvri èin protiv svoje volje? Psihijatar stavi podlaktice na kromirane rukohvate fotelje. Prsti su mu nosili n ekoliko prstenja tirkiz, ametist, rubin. Ne, odgovori on. Hipnoza nikad nije silovanje svijesti. Sve te prièe o uvjetovan im ubojicama, napadnutim enama, to su bajke. Pacijent se uvijek moe oduprijeti. Nj egova volja je nedirnuta. Ali... nekoga uspavati? Moete nekoga uspavati zahvaljujuæi toj tehnici? Sacher zaokrui usne njegovi uvojci pratie pokret. Uspavljivanje je drugaèiji problem. Radi se o stanju preputanja, vrlo blizu hipno tièkom transu. To da moemo ga izazvati. A na daljinu? Moete nekoga uspavati na daljinu? Kako to na daljinu? Da li biste mogli nekoga programirati tako da zaspe neko vrijeme nakon sugestivn e seanse, èak onda kad vie niste prisutni? Èovjek prizna Da. Moguæe je. Bilo bi dovoljno ponoviti signal dogovoren tijekom seanse. Diane upita Koja vrsta signala? Gospodo, ne razumijem dobro vaa pitanja. Koja vrsta signala? Pa dobro, moe biti rijeè kljuè, na primjer. Tijekom seanse, stavimo tu rijeè u dn o podsvijesti osobe i poveemo je sa stanjem uspavljivanja. Kasnije, dovoljno je i zgovoriti tu rijeè da bi se reaktiviralo uvjetovanje. Sjeæala se Vulovichevih rijeèi Kad mislim na to, vidim samo jedno... Zeleno... K ao vojno platno... Ona upita Bi li signal mogao biti vizualan? Posve. Boja? Apsolutno. Boja, predmet, pokret, bilo to. A zatim, èega bi se osoba sjeæala?
To ovisi o stupnju dubine hipnotièkog rada, tijekom seanse. Mogao bi sve zaboraviti? U sluèaju vrlo duboke hipnoze, da. Ali tu me vodite do ekstremne granice nae djel atnosti. Naa deontologija je stroga i... Diane vie nije sluala. Osjeæala je, u vlaknima svog mesa, da se pribliavala istini. Bilo je moguæe da je neki èovjek hipnotizirao Marca Vulovica na parkingu avenij e PortedAuteil i da je jedan znak izazvao, kasnije, uspavljivanje. Takoðer pomis li na Rolfa van Kaena, gorostasa u snazi godina, koji je dozvolio da mu otvore t rbuh bez pruanja otpora. Zato ne pod hipnozom? Èovjek nastavi. Charles mije rekao da ste se htjeli podvrgnuti seansi... Toèno. elim uæi u stanje sugestije. U kojem kontekstu? Vaa pitanja su prilièno èudna. Obièno, moji pacijenti imaju pr oblem s cigaretom ili alergijom i... elim ponovno proivjeti jednu epizodu iz mog ivota. Sacher se nasmijei. Vraæao se na teren svog znanja. Spusti se u svoju stolicu, na gne glavu u stranu slikar koji promatra model i upita O èemu se radi? Vrlo staro sjeæanje? Ne. Dogaðaj je malo stariji od dva tjedna. Ali mislim da moja podsvijest krije n eke detalje. Charles mi je objasnio da mi moete pomoæi prisjetiti se tih stvari. Nema nikakvog problema. Predstavite mi najprije opæu okolinu i.. Èekajte. Diane shvati da je bila prestravljena idejom otvaranja svog uma ovom èovjeku. On a reèe, da bi odgodila rok Objasnite mi najprije... kako æete uæi u moje pamæenje? Nemajte straha, to æe bi ti timski rad. Timski rad mora poèivati na povjerenju. Recite mi toèno kako æete uæi u moju gla vu. Sacher frkne Bojim se da vam ne mogu objasniti. Zato? to vie znate o koritenoj metodi, vie pokazujete otpor. Dola sam ovdje potpuno dobrovoljno. Govorim o vaoj podsvijesti. O toj podsvijesti koja vam odbija dati neke informaci je. Ako joj date oruja da se brani, vjerujte mi posluiti æe se s njima. Ne mogu... vam tek tako ponuditi moj mozak... Psihijatar zadri tiinu. Izgledao je mjeriti dubinu uloga za Diane. Ponovno uhvati pritiskivaè papira, odloi ga i promrmlja Hipnoza je samo vrlo intenzivni oblik koncentracije. Zajedno æemo izazvati psihi èke osjete vau krvnu cirkulaciju, na primjer koji æe postupno zadobiti vae sposobn osti panje. Sve æete zaboraviti, osim tih osjeta. Imati æete samo daleku percepci ju vae okoline. Taj tip iskljuèivanja ponekad se dogodi u svakodnevnom ivotu. Na p rimjer, intenzivno prouèavate neki spis, sav va um je obuhvaæen tim radom. Ubode vas insekt èak to ni ne osjeæate. Vi ste u stanju hipnoze, transa. To je ono to s e dogaða tijekom religioznih ceremonija gdje se prelaze fizièke kunje. Mozak vie n e prima poruku patnje. Zahvaljujuæi tom stanju moete podignuti zapreke podsvjesti? Da jer nije ona ta koja podie obrane, veæ sama svijest. Dakle, doavi u odreðeni sta dij koncentracije, vie ne prolazimo kavezom razuma. To je privatna stvar izmeðu h ipnologa i podsvjesti pacijenta. Diane pomisli na nesreæu u njenom pubertetu. Posvetila je jedan dio svog postoja nja brisanju tog sjeæanja, pretvaranju, upravo, njenog pamæenja ujaku odaju. Ona upita Dokle se tako moe uæi? Nema granice. Bili bi iznenaðeni brojem pacijenata koji ponovno dobivaju, na ovo j fotelji, svoj identitet bebe. Poènu aati. Pogled im je nesinkroniziran, kao kod dojenèeta nekoo dana nakon roðenja. Moemo doæi èak dotle. Dotle? Do sjeæanja koje èuvamo u nama. Sjeæanja naih prijaLjih ivota. Diane se pokua smijati
ao
mi je. Ne vjerujem u reinkarnaciju. Ne govorim vam o sjeæanjima iz prijanjih postojanja, ovorim vam o tom prirodnom p amæenju kojemu smo stjecie. Na odreðeni naèin, genetika je samo sjeæanje. Naeg ra roja, umetnuto u nae tijelo. To je samo naèin govora. Prièamo o konkretnim sjeæajima... Moe se raditi o vrlo konkretnim sjeæanjima! Uzmite priljer bebaplivaèa. Dojenèad, kad su uronjena u vodu, imaju neposredan rfleks zatvaranja glasnica. O dakle im dolazi taj refleks? Iz njihovog instinkta za preivljavanje. Sa nekoliko dana? Diane trepne kapcima. Hipnolog nastavi Taj refleks im dolazi iz prastarih vremena kad èovjek jo dje bio èovjek, veæ krea tura vodozemac. U dodiru s vodom, lijete se sjeæa tog razdoblja. Toènije njegovo tijelo se sjeæa, i ove strane njegove svijesti. Tko zna ne bi li hipnoza mogla ratiti tu vrstu sjeæanja, jo toènije, do nae svijesti? Diane je osjeæala kako je obuzima nelagoda. Nije vie uoæe bila sigurna da eli osta ti, ovdje izvesti veliki skok. Jedan detalj dovravao je ometati dan je pao i ured se spunio tamom. Dakle, oèi hi pnologa nikad nisu tako intenzivno sjajile. Uèinilo joj se èak da su njegove zje nice isputale aj odsjaj specifièan nekim noænim ivotinjama, kao vukovi, soji imaju srebrenkaste ploèice izmeðu mrenice i bjeloènice, Dmoguæavajuæi im da naglase sv jetlost. Sacher je imao isti taj srebrni pogled... Odluèivala se otiæi kad on pr edloi A sada, da mi prièate o sceni koju elite proivjeti? Diane se urazumi. Ponovno se vidje u bolnièkoj sobi, nekoliko sati prije, donose æi odluku. Stisne se u fotelji i izgovori mirnim glasom U srijedu, 22. rujna, oko ponoæi, imala sam prometnu nezgodu s mojim posvojenim sinom na perifernoj autocesti, prema ulazu Dauphine. Izvukla sam se iz nje neozl ijeðena ali moje dijete je ostalo izmeðu ivota i smrti tijekom petnaest dana. Mis lim da se danas izvukao iz neprilike ali... Diane oklijeva. Htjela bih se prisjetiti nekoliko minuta koje su prethodile nesreæi, nastavi kon aèno. Htjela bih oivjeti svaki pokret, svaki detalj. elim biti sigurna da nisam poèinila nikakvu greku. Greku u vonji? Ne. Nesreæu je izazvao kamion koji je preao trake. Nita nisam kriva. Ali... Bila s am malo popila. I htjela bih biti sigurna da sam dobro zatvorila djetetov sigurn osni pojas. Novo oklijevanje, zatim Moram precizirati da u trenutku sudara pojas vie nije bio uèvræen. Sacher prekrii ruke na blistavoj povrini stola i nagne se prema Diane. Zjenice su mu blistale u simetriènim odsjajima. Ako nije bila zakopèana, vi je niste zatvorili, ne? Znam da sam vezala taj pojas. I elim to provjeriti ovdje, pod hipnozom. Lijeènik je izgledao da razmilja. Bez ikakve sumnje je osjeæao isto iznenaðenje k ao Charles Helikian. Priznajmo da ste poduzeli tu predstronost, reèe on. Kako objasniti da se pojas naa o otvoren tijekom nesreæe? Mislim da su ga otkopèali tijekom vonje. Va mali djeèak? Trebala je to reæi. Trebala je otkriti svoju hipotezu. Izgovori tihim glasom Mislim na jednog èovjeka. Slijepog putnika, u mom vozilu. Mislim daje nesreæa bi la pripremljena, organizirana, izvedena u najmanjim detaljima. alite se? Napravite kao da se alim i hipnotizirajte me. To je apsurdno. Zato bi netko skovao sve to? Hipnotizirajte me. Neki èovjek bi preuzeo rizik biti sa vama, u vozilu, u trenutku nesreæe? Diane shvati da nita neæe postiæi od psihijatra. Uzme svoje stvari i ustane. Èekajte, naredi on.
Paul Sacher napravi uglaðenu gestu u pravcu fotelje. Smijao se ljubazno ali Dian e shvati daje drhtao. Sjednite, reèe on. Poèeti æemo. Prvi je bio osjeæaj vode. Njen umje plutao u tekuæem okruenju. Pomisli na zaboravljeni paketiæ u rasmoèenom sanduku teretnjaka. U kotici voæa u premekanom mesu. Odsada je plovila u unutranj ost svoje vlastite lubanje. Drugi osjeæaj bio je da je ona dvoje. Ili dvostruka. Kao da se njena svijest odvojila na dva razlièita biæa, od kojih je jedno moglo promatrati drugo. Sanjala je i mogla se promatrati kako sanja. Koncentrirala se i mogla se promatrati, s udaljenosti, kako se koncentrira. Diane, èujete me? Èujem vas. Zaron u hipnotièko stanje bio je izravan. Paul Sacher je najprije traio da se kon centrira na crvenu liniju, nacrtanu na zidu, zatim da osjeti teinu svojih udova. Diane je pala u stanje intenzivne svijesti. Osjetila je nepokretnost svojih ruku , nogu. Masa njenih udova koja je izgledala oteavati svaku sekundu, dok je njen u m nasuprot odlijetao, oslobaðao se. Prizvati æemo sjeæanje na nesreæu. Uspravnih leða, ruku stavljenih na rukohvate fotelje, Diane pristane klimajuæi g lavom. Izlazite iz majèine zgrade. Koliko je sati? Oko ponoæi. Gdje ste toèno, Diane? Stojim pod trijemom broja 72, bulevar Suchet. Pucketanja pljuska. Prozirne linije. Tisuæe usjeka na crnoj povrini ceste. Visoke svjetlucave kamene fasade. Plavkaste uliène svjetiljke, daæu maglu kao nestrplji va lica. Kako se osjeæate? Zatvorenih oèiju, nasmijei se bez odgovora. ampanjac u njenim ilama, kao podzemne rijeke koje se smiju vanjskom pljusku. Diane èuje kapi, lagane i guste, kako joj lupkaju po zatiljku. Osjeæa se dobro. Osjeæ a se lagana. Zaboravilaje srdbu veèere. Charlesov poljubac. Samo je zgrèena jedan trenutak. Diane, kako se osjeæate u ovom trenutku? Savreno dobro. Sami ste? Medu njenim rukama, kristalizira se djeèja toplina. Njegov mlaki potiljak, mekoæ a njegova tijela. Spokojstvo njegova sna kojeg kia ne uspijeva omesti. S Lucienom sam, mojim posvojenim sinom. to sada radite? Prelazim bulevar. Kakav je promet? Bulevar je pust. Vae vozilo gdje se nalazi? Uz hipodrom Auteil. Sjeæate li se toène adrese? Avenija MarechalFranchetdEsperev. Dajte mi druge det alje. Koja je marka vaeg vozila? To je terenac. Stari model. Tovota Landcruiser i z osamdesetih godina. Sad je primjeæujete? Da. Na nekoliko metara dalje, vozilo se ukae pod pljuskom. Diane je sada uznemirena p redosjeæajem. Osjeæa grinju, muku. ali to je pila. to je rtvovala taj ritual koji vr Htjela se vratiti, odmah, savrenoj bistrini, potpuno preuzeti svaku sekundu. Sacherov glas odzvoni u prostoriji, istovremeno daleko i blizu. to sada radite? Otvaram vrata. Koja vrata? Stranja desna vrata. Lucienova. Zatim? Èak prije nego to je precizirala misao, tijelo joj da odgo1 vore vrlo jasne osjeæ aje, gotovo preotre. Kia lupa po njenim leðima. Vruæina isparavajuæi iz izrezal njene jakne. Njeno tij elo se savija s Lucienom prema unutra1 njosti vozila. Hipnologov glas se pojaèa to upravo radite, Diane? Stavljam Luciena u djeèju stol
icu... Ovaj trenutak je jako vaan, Diane. Toèno opiite svaki I od vaih pokreta. Medu njenim prstima, zazvoni kratki zvuk. Klik pojasa. Odmah osjeæa tu finu rado st, tajnu, egoistiènu, koja zakljuèuje svaki njen èin, èak i najmanji, kad tei zat ititi njeno dijete. Jo nekoliko sekundi. Dianin glas se konaèno podigne Ja... ja sam uèvrstila sigurnosni pojas. Sigurni ste? Potpuno sigurna. Sacherov teki ton se uvuèe u nju Sad se zaustavite na tom sjeæanju. Paljivo pogledate unutranjost vaeg automobila. Dianin svjesni dio shvati daje njena mentalna kamera se pokretala. Sad je etala p ogled usred upamæene slike. Mraèni prostor kabine. Izlizana sjedita, prekrivena raznim predmetima. Kaki vreæa za spavanje zguvana i baèena na pod. Pregrada prtljanika sa starim èasopisima. Vr ata æumeza, bez presvlake ni tkanine... Mogla je, doslovno, iskockati svoje sjeæanje, mjeriti ga, ispresijecati ga. Mogl a je promatrati detalje koje nije, u trenutku, pogledala ali koje je njeno sjeæa nje zadralo bez njenog znanja. to vidite Diane? Nita. Nita posebno. Tiina Paula Sachera bila je napeta. Zbunjujuæe, Diane je osjeæala daje psihijatar bio na oprezu. Upita Nastavlj amo? Nastavljamo. Ton ponovno dobije neutralnost Sad se vozite perifernim bulevarom? Ona potvrdi znakom glave. Odgovorite na glas, molim vas. Vozim se perifernim bulevarom. to vidite? Svjetla. Nizove svjetala. Budite toèniji. to toèno vidite? Na obje strane njenih sljepooèica, svjetiljke prolaze pod staklenim titnikom. Dia ne moe gotovo zamijetiti zrno Ijuskastih stakala, obgrljenih naranèastom usijanoæu natrija. Neonska svjetla, promrmlja ona. Zasljepljuju me. Gdje ste sada? Prelazim ulaz Muette. Ima li drugih vozila na bulevaru? Vrlo malo. Na kojoj traci vozite? Èetvrtoj, krajnje lijevoj. Kojom brzinom vozite? Ne znam. Stisak glasa se stegne Pogledajte komandnu ploèu. Diane pogleda brzinometar unutar svog sjeæanja. Vozim stodvadeset kilometara na sat. Vrlo dobro. Na cesti, oko vas primjeæujete li neto neobièno? Ne. Nikad ne gledate unazad, u pravcu vaeg sina? Da. Èak sam podesila unutarnji retrovizor u njegovom smjeru. Lucien spava? Mutna i lagana silueta u djeèjoj stolici Jaèina i dubina sna. Crna kosa pomijeana s tamom. Èupava kosa stvara kolijevku spokoja. Duboko spava. Ne mièe se? Ne. Nema nikakvog pokreta pozadi?
Diane pomete vidno polje u retrovizoru. Nikakvog, ne. Vratite se prema cesti. Gdje ste? Dolazim do ulaza. Dauphine. Veæ vidite kamion? Ubod straha pod njenom koom. Da. Ja... to se dogaða? U oluji pljuska, paralele bulevara se udaljuju od osi. Ne. To nisu paralele. To je kamion. Kamion naputa svoj put izgleda da nosi u svom putu cijelu cestu. Bez mi gavca. Nikakvog signala. Prelazi ukoso linije kie i svjetlosti... Diane se podigne u fotelji. Sacherov glas se podigne za stupanj to se dogaða? Kamion... on... on... zanosi se ulijevo. Zatim? Upita hipnolog. Dolazi na èetvrtu traku... to radite? Koèim! to se onda dogaða? Kotaèi mi se blokiraju iznad lokvi. Klizim, ja... Diane krikne. Snaga sjeæanja ju je rastrgavala. Kamion udara lijeb. Okreæe se u pucanju eljeza. Kabina se okreæe, prskajuæi svoj i m farovima Dianin vjetrobran. to vidite? Nita, vie nita ne vidim! Magle vode me okruuju. Ja... ja koèim. Koèim! leper se ljulja na svojim okvirima. Razdraeni uzdasi pare. Cvrèanje koènica. eljezn i komadi svijetle iz nereda... Diane osjeti kako joj jedna ruka stee rame. Sacherov glas, savim blizu A Lucien, Diane? Nemate pogled na njega? Ma da! Njeno sjeæanje se vrati s jasnoæom kristala. Ba prije oka, ba prije udaranja svim s nagama u ine, Diane se bila okrenula u prevcu svog djeteta. Njeno uspavano lice I odjednom vjede koje se otvaraju. Moj Boe. Budi se. Vidjet æe to se dogaða... Recite mi to vidite! On... on... on se budi. Probudio se! Sacher e sada vikao Vidite li pojas. Je li jo prièvræen? Lice uplaenog djeteta... njegove raskolaèene oèi... njegove zjenice rairene straho m... Diane, gledajte pojas! Da li ga Lucien otvara? NE MOGU! Diane vie nije mogla skinuti oèiju s Luciena. Sacherov glas u uzmaku straha Gledajte cestu, Diane! Vratite se na cestu! U refleksnom pogledu, ona se okrene na samu sebe. Vrisak iskoèi iz njenog grla. Krik èija snaga je izbaci iz fotelje NE! Ona se zabije o zavjese prozora. Sacher se nagne nad nju. to vidite Diane? Ona opet vikne NE! TO VIDITE? Diane nije mogla odgovoriti. Psihijatrov glas promijeni ton. Mirniji, ali potpun o zatvoren, on naredi Probudite se. Ona se tresla, drmana trzajima, skvrèena u dnu zavjesa. PROBUDITE SE! NAREÐUJEM VAM! Diane padne u punu svijest. Njene oèi treptae. Rub zavjese morao ju je ozlijediti krv je tekla njenim licem, mjeajuæi se sa suzama u blagim rijekama. Sacher je bi o nagnut nad njom. Smirite se, Diane. Ovdje ste, sada, sa mnom. Sve je u redu.
Ona pokua govoriti, ali njene glasnice su odbijale djelovati. to ste vidjeli? Upita lijeènik. Njene usne zadrhte nikakav zvuk ne iziðe. On nastavi, tonom obojenim blagonaklon oæu. Èovjek je bio u vaem vozilu? Ona zanijeæe, tresuæi svojim repom. Ne u autu, ne. Crte lica psihijatra izraavale su zapanjenost. Diane pokua nastaviti ali rijeèi jo j se slomie u grlu. Onda joj se zadnja vizija vrati muèiti pamæenje. Toèno u trenutku kad se okrenula prema cesti, vidjela ga je na desno, na sto met ara dalje, medu grmovima periferijskog bulevara, jedan èovjek je stajao na kii. O djeven u dugu kabanicu kaki boje, kapuljaèe stegnute na koèatom licu, pruao je kaip rst prema leperu, kao daje okinuo, samo tim pokretom, estinu nesreæe. Sa sigurnoæu, Diane je prepoznala njegov zeleni mantil proturadioaktivnu parku ru ske vojske. Ovako? Informatièar nadoda istaknute jagodice fotorobotu. Diane odobri. Bila je ponoæ. Veæ gotovo dva sata radila je s tehnièarem flzionomom na Quai des Orfevres da bi napravili portret osobe sa periferne autoceste. Nakon seanse hipnoze, usprkos n asrtljivim pitanjima Paula Sachera, Diane gaje napustila i otila pravo u odjel za zloèine. A usta? Na ekranu kompjutera, Diane pogleda kako prolaze razni oblici usana. Mesnati kru govi. Kratki ovali. Præasti kutevi. Ona odabere tanke usne, pravocrtne, s naglaen im borama. A oèi? Novi defile proðe monitorom. Diane odabere rombove sa sputenim kapcima, za koje u zme tamne i plavkaste arenice teke kugle od tinte, kao one koje klepeæu u djeèjim torbama. Bilo je apsurdno odrediti s tolikom preciznoæu lice koje je primjetila n a vie od sto metara udaljenosti. Ipak, mogla bi se zakleti oèi ubojice, kao drugi detalji koje je odabrala, bile su takve. A ui? Diane odgovori Nosio je kapuljaèu. Kakvu vrstu kapuljaèe? Kapuljaèu za nevrijeme. Stegnutu oko lica. Tehnièar ucrta oko lica naboranu sjenu koja je savreno doèaravala omot od platna. Diane se lagano povuèe, nabora oèi lice je dobivalo oblik. Visoko èelo, ogoljen o. Jagodice bjelutaka okruene borama. Crnoplave oèi koje su posjedovale, pod trom oæu kapaka, bljesak ahata. Diane je bila eljela otkriti u tom licu monstruoznost, znak okrutnosti ali morala se pokoriti pred ljepotom tih crta. Pojavi se Patrick Langlois. Baci pogled na ekran, zatim pogleda Diane. Bora uzne mirenosti zaprijeèila mu je èelo. Nalikovao je na ovo? upita. Diane potvrdi. Poruènik je promatrao portret bez uvjerenja. Prihvatio je, u dese t sati naveèer, vratiti se u ured i pozvati fizionoma za stvoriti to lice. Sjedn e na ugao stola, dreæi i dalje priljubljen uz sebe svoj kartonski dosje. I kaete daje bio odjeven u vojnu parku? Da. Sovjetski ogrtaè. Proturadioaktivna tkanina. Kako moete biti sigurni u to? Prije pet godina obavila sam misiju u Kamèatki, na krajnjem istoku Sibira. Bili smo u vojnom kampu i prisustvovala sam, sluèajno, vjebi nuklearne uzbune. Mogla s am izbliza vidjeti te ogrtaèe. Zatvaraju se ukoso a ovratnik se uèvræuje... Poruènik je prekine jednim pokretom. Zatrai od tehnièara da isprinta fotorobot za tim ustane obraæajuæi se Diane Slijedite me. Ili su du hodnika gdje se otvarahu odkrinuta vrata i mraèni krovni prozori. Primjeæ ivala je stolove olovne boje, nie u neredu gdje je jo radilo nekoliko policajaca. Langlois otkljuèa jedna vrata presvuèena barunom. Uðe u unutranjost i upali haloge nu svjetiljku. Ured je podsjeæao na brlog podvornika, pretrpan starim papirima i izlizanim konim krpama. On pokae jednu stolicu zatim sjedne s druge strane stola.
Nekoliko sekundi je lupkao po drvenoj povrini prije nego to je podigao oèi. Morali ste me upozoriti, Diane. Htjela sam biti sigurna. Ipak sam vas upozorio bez Alice detektivke. Vi ste mi naredili da istraim o Lucienu. Jednim pokretom ramena, policajac popravi svoj ogrtaè i izjavi Ponovimo ukratko. Po vama, vaa nesreæa je u stvari bila pokuaj ubojstva, to je to? Da. Vozaè kamiona je bio uspavan naredbom, vanjskom silom ili ne znam èim... Hipnozom. Hipnozom, priznajmo. Kako se bio mogao izazvati sudar ba na tom mjestu, u trenutk u kad ste dolazili lijevom trakom? Izraèunala sam duljinu puta. Kamion je dolazio s parkinga na aveniji PortedAutei l, uz rub Bulonjske ume. Bilo je dovoljno da krene toèno prije nego to sam ja krenula. Imajuæi u vidu nae p rosjeène brzine, bilo je jednostavno izraèunati toèku susreta. Ali uspavljivanje vozaèa kako je bilo izazvano ba u tom trenu? Moguæe je uvjetovati osobu da odjednom zaspe, na pojavu signala. Kojeg signala, u ovom sluèaju? Diane prijeðe rukom preko èela. Vozaè se sjeæa zelene boje. Moda se radi o vojnoj kabanici. Èovjek u ogrtaèu je s tajao na ulazu u tunel. Poruènik je i dalje prikovanih oèiju gledao Diane. Crne oèi blistale su mu pod s ivom rojtom. Prema vama, nastavi on, ubojice su dakle radile u ekipi? Mislim, da. Na naèin vojne operacije? Vojna operacija. Toèno. I cijela ta operacija bila je organizirana samo za eliminaciju vaeg usvojenog sin a? Ona potvrdi, ali uviðala je apsurdnost njene verzije èinjenica. Langlois se nagn e prema njoj i usadi joj oèi u srce. Po vama, zato bi ga htjeli ubiti? Ona pomakne svoje pramenove i promrmlja Ne znam. Langlois se ponovno uvali u stolicu i krene drugim tonom, kao za otvoriti novo p oglavlje I kaete mi da Lucien nije iz Tajlanda? Da bi u stvari bio dijete podrijetlom iz S ibira ili Mongolije? Kako je mogao sletjeti na obalu Andamana? Ne znam. Nakon nekog vremena, Langlois izjavi zbunjenim glasom Diane, kako vam reæi... Ona podigne oèi iznad krivulje naoèala. Mislite da sam luda? Nemate ni najmanji dokaz onoga to izlaete. Ni indicije ni nita. Sve to bi moglo pos tojati samo u vaoj glavi. A vozaè? Ne razumije kako je mogao zaspati i... Kako bi mogao reæi suprotno? A èovjek? Èovjek u zatiæenoj parki nisam ga mogla izmisliti, ne? Policajac je radije krenuo drugim smjerom. Ako uvaim vau prièu, to bi bili isti ljudi koji su bili ubili Rolfa van Kaena? Ona ponovo oklijeva. Mislim da, da, ubojice su u neku ruku kaznile Nijemca to je spasio Luciena. A tko bi bio obavijestio akupunktora o nesreæi? Ne znam. Policajci BBK jo nisu nali ni najmanji trag poziva ili poruke koji se tièu vaeg sin a. Van Kaen je izgleda bio pozvan od Duha Svetoga. to je mogla dodati? Langlois je najprije potovao njenu tiinu, zatim izjavi tiim glas om Raspitao sam se o vama. Kako to? Telefonirao sam vaim kolegama, vaim roditeljima, lijeènicima koji su vas lijeèili. Diane skree Kako ste mogli.. To je moj posao. U ovom sluèaju, vi ste moj glavni svjedok.
Gade. Zato mi niste rekli da ste bili na vie psihoterapija, hospitalizacija, kura sna? Trebala bih nositi natpis? Mogao sam vam postaviti pitanje prije, ali... zato ste usvojili Luciena? To nisu vae stvari. Tako ste mladi... Njegovo lice se nabora u smeteni osmijeh. Bore smanjie izraz zbunjenosti. Ok tako lijepa. To sam htio reæi. Okrene prste u zraku. Kod mene, to je uvijek i malo problema izaæi. Diane zato ste se bacili u taj postupak usvajanja? Zato niste pokuali radije... konaèno, dobro znate naæi mua, zasnovati dom, klasièni put, to? Ona prekrii ruke bez odgovora. Langlois se sagne i sklopi ruke poput molitve, kao prvi put, u bolnici. Po vaoj majci, pokazujete tekoæe za... vezivanjem. Ostavi svoju frazu u zraku, poèeka nekoliko sekundi, zatim nastavi Po njoj, nikad niste imali zaruènika. Ovo je terapija ili to? Vaa majka... Moja majka, boli me briga za nju. Poruènik nasloni leda o zid, pritisne nogom ko i nasmijei se. Mislim da sam to razumio, da... A va otac? to traite? Langlois promijeni poloaj i ponovno se skupi na samog sebe. U pravu ste. To nisu moje stvari. Diane isprièa u jednom dahu Nikad nisam upoznala oca. U sedamdesetim godinama moja majka je ivjela u komuni. Izabrala je nekog frajera u grupi i oplodila se. To je bio dogovor medu njima. N ikad nije traio da me vidi. Ne znam èak ni njegovo ime. Moja majka je sama htjela podizati svoje dijete. Izbjeæi okov braka, maèistièko potèinjavanje... Imala je ideje svog doba. Bila je uvjerena feministica. Ona nadoda Ima cirkuske djece. Ja sam dijete hipija. Osmijeh proðe licem murjaka, taj drhtaj ironije koje je Diane toliko voljela. Nj egov izraz joj iskida srce jer je znala da je promatrala zabranjeni krajolik. Od jednom se osjeti zatvorenicom ledenjaka, zazidana u zatvoru od inja. Poruènik je morao uoèitu tu tugu prui ruku, ali ona je izbjegne. On se ukoèi, pusti da proðe nekoliko sekundi, zatim nastavi sa zakljuèkom Diane, pojam tokamak vam neto govori? Ona nije pokuala skriti iznenaðenje Ne. Stoj e to? Skraæenica. To znaèi magnetska soba na struju. U stvari, to je ruski. Ruski? Zato... mi govorite o tome? Langlois otvori svoj dosje jedan faks je bio jasno istaknut. Diane je primjeæiva la æirilièna slova i mutnu fotografiju za legitimaciju, zamuæenu tintom telefaks a. Moda se sjeæate, postoji neka vrsta crne rupe u povijesti van Kaena... Od 1969. do 1972. da. Murjaci BBKa su danas otvorili sef koji je lijeènik imao u Berlinskoj Banci. Sef je sadravao samo ove komade. On mahne fotokopijom. Sovjetski osobni dokumenti, koji otkrivaju daje Nijemac radio, tijekom tog perio da, u jednom tokamaku. Ali... stoje to? Revolucionarno mjesto istraivanja. Laboratorij nuklearne fuzije. Diane pomisli na proturadioaktivnu parku ubojice. Ona reèe Hoæete reæi nuklearna fisija? Ispravi ona. Poruènik nabaci gestu divljenja. Zaista ste neobièni, Diane. U pravu ste, raspitao sam se tradicionalna aktivnost centrala je utemeljena na fisiji atoma, ali ovdje, upravo, radi se o drugoj teh nici, utemeljenoj na fuziji. Tehnici direktno inspiriranoj djelovanjem sunca, iz miljenoj od sovjeta u ezdesetim godinama. Neumjereni projekt, koji ih je prisiljav ao na izgradnju peæi iduæi do dvjesto milijuna stupnjeva. Nepotrebno vam je reæi da to prelazi moju upuæenost. Diane upita Kakve veze s dananjim dogaðajima? On okrene fotokopiju u njenom pravcu i poprimi izraz oèiglednosti. Tokamak u kojem je van Kaen rintao, TK 17, bio je najvaniji kojeg su Rusi ikad iz gradili. To je bilo potpuno tajno mjesto. I pogodite gdje je bilo smjeteno? Na kr
ajnjem sjeveru Narodne Republike Mongolije, na granici sa Sibirom. U TsagaanNuur u, istom gdje je lijeènik izgleda bio odluèio otputovati. Ona je promatrala zacrnjeni dokument, raspoznavajuæi, na zatamnjenoj fotografiji za dokumente, crte mladog van Kaena, zatvorenog pogleda. Langlois se naglas zap ita Zato bi se htio tamo vratiti? Nemam ni najmanju ideju, ali sve ovo èini cjelinu. Oèito je. Informatièar uðe u ured nakon to je pokucao. Bez rijeèi, odloi nekoliko primjeraka isprintanog fotorobota i nestane. Poruènik pogleda lica i zakljuèi Vidjeti æemo da li nae kartoteke prepoznaju vaeg èovjeka. Ne vjerujem puno u tu mo guænost, ali nikad se ne zna. Paralelno, usmjeriti æemo naa istraivanja na turskomongolske zajednice u Pari zu. Provjeriti ulazne vize i sve to. To je jedina dobra novost, jer mora da ih n ema mnogo. Ustane i pogleda na sat Idite spavati, Diane. Proao je jedan sat ujutro. Pojaèati æemo èuvanje Lucienove sobe ne bojte se. Otprati je do vrata. Oslanjajuæi se na dovratak, nadoda Iskreno, ne znam da li ste munjeni, Diane, ali, u svakom sluèaju, ova prièa je t o mnogo vie od vas. Bijele prostorije. Pastelne slike. Crvena lampica telefonske sekretarice. Diane prijeðe svoj stan na paleæi svjetlo. Ude u svoju sobu i pusti da padne na krevet. Crvenkasta svjetlost sekretarice, pored nje, dobivala je dimenzije svjet ionika iznad mora sjene. Sjeæala se daje ugasila mobilni telefon prije seanse hi pnoze. Moda su je pokuavali naæi cijelu veèer? Pritisne tipku za sluanje i poslua samo zadnju poruku Ja sam Isabelle Condroyer. D vadeset jedan je sat. Diane to je fantastièno. Identificirali smo Lucienov dijal ekt! Nazovite me. Znanstvenica je ostavila kuæni broj i broj mobitela. U tami, Diane upamti prvi b roj i nazove ga. Zazvoni nekoliko puta moralo je biti dva sata ujutro zatim se z aèuje zguvani glas Halo? Dobra veèer. Ja sam, Diane Thiberge. Diane, o da... izgledala je da se izvlaèi iz snova. Pogledali ste na sat? Nije imala ni snage ni elje da se isprièava. Upravo sam se vratila kuæi, reèe jednostavno. Bila sam previe nestrpljiva. Naravno... Glas je dobijao odreðenu jasnoæu. Imamo dijalekt vaeg djeteta. Isabelle se zaustavi da skupi svoje misli, zatim objasni Dijete govori narjeèjem samojedskog porijekla, iskljuèivo govorenim u regiji jez era TsagaanNuur, na krajnjem sjeveru Narodne Republike Mongolije. Lucien je potjecao toèno iz regije nuklearnog laboratorija. to je to znaèilo? Dia ne nije uspijevala spojiti misli. Isabelle Condrover upita Diane, sluate me? Sluam vas, da. Etnologinja nastavi uzbuðenje joj se oèitovalo u glasu To je nevjerovatno. Po struènjaku kojeg sam konzultirala, radi se o vrlo rijetko m dijalektu, kojeg govori iznimno reducirani narod, Tseveni. Diane je bila nijema poput groba. Znanstvenica ponovno upita Sluate me, Diane? Mislila sam da æete biti oduevljeni... Sluam vas. Postoje takoðer ti slogovi, Lu i Sian, koje va mali djeèak ne prestaje ponavljati na kaseti. Moj kolega je kategorièan ta dva fonema tvore vrlo vanu rijeè u Tseve nskoj kulturi. To znaèi Bdjelac. Straar. .Bdjelac? To je sveti pojam. Oznaèava izabrano dijete. Dijete koje igra ulogu posrednika i zmeðu svog naroda i duhova, posebno tijekom sezone lova. Diane ponovi nesigurnim tonom Sezona lova. Da. Tijekom tog perioda dijete postaje vodiè svom narodu. Istovremeno je onaj ko ji privlaèi naklonost duhova i koji deifrira njihove poruke, u umi. Sposoban je na primjer ustanoviti teritorije povoljne za lov ivotinja. Dijete odlazi ispred, a
lovci iz grupe ga slijede na priliènoj udaljenosti. To je izvidnik, duhovni izvi dnik. Diane se opruzi na krevetu. Razabirala je, poredane na zidu, pastelne kvadrate P aula Kleea, vrlo daleko, na strani obiènog ivota i bez opasnosti. Etnologinja je izgledala zaintrigirana njenom utnjom. Nakon nekoliko sekundi reèe Osjeæam da postoji problem. Diane, zatiljka utopljenog u rasputenoj kosi, odgovori Vjerovala sam da sam usvojila dijete podrijetlom iz Tajlanda. Osnovala dom sa ma lim djeèakom koji nije imao sreæe pri roðenju. Naðem se s turskomongolskim amanom koji trai umske duhove. Vidite li vi problem? Isabelle Condrover uzdahne. Èinila se razoèarana. Svi njeni napori bili su svede ni na niticu. Vrati se uèenjaèkom tonu Vae dijete je moralo ostati dovoljno dugo medu svojima da upamti tu ulogu. Ili ba rem ime te uloge. To je izuzetna prièa. Etnolog koji je deifrirao kasetu volio bi vas upoznati. Kad ga moete vidjeti? Ne znam. Nazvati æu vas sutra ujutro. Na va mobitel. Diane brzo pozdravi enu i poklopi. Okrene se prema zidu i zgrèi na boku, prekrieni h nogu. Mraèna halucinacija je èepa. Osjeæala se okruena sjenama. Vizualizirala je siluete odjevene u proturadioaktivne parke koje su je slijedile, promatrale pod kiom. Tko su one bile? Zato su htjele eliminirati Luciena, malog Bdjelca? Kakva j e mogla biti veza izmeðu djeteta amana i nuklearnog postrojenja? Da bi se suprotstavila toj zbunjujuæoj viziji, pokua se sjetiti ljudi koji su bil i njeni saveznici. Pozove sliku Patricka Langloisa, ali nita ne vidje. Pokua se pr isjetiti doktora Erica Daguerrea, ali nikakvo lice se ne pojavi. Izgovori ima Ch arlesa Helikiana, ali nikakva jeka ne odzvoni u njenom duhu. Osjeæala se sama, b eznadno sama. Ipak, u trenutku kad æe utonuti u san, bila je pogoðena tom istino m. Nije mogla biti tako izolirana. Ne u oluji takve dubine. Netko, negdje, morao je dijeliti njen komar. Jednom se bila upisala na kazalini teèaj kako bi pokui slomiti svoju stidljivost i vezati se s drugima. Uzalud. Ali drala je èudnu nostalgiju u pogledu te aktivnos ti. Sjeæala kulisa, koje su vonjale na piljevinu i prainu. Blago uznerujuæe atmos fere dvorane uronjene u tamu, gdje su, na vijetljenoj sceni, nauènici glumci dek lamirali tekstove ifokla ili Feydeauaa, praktièki istim tonom. Sjeæala se porne suæuti drugih uèenika, koji su u tiini pratili pokuaje ojih sudrugova. Bilo je neè eg okultnog, ritualnog u toj diiplini. Kao da su ponavljanja teila prizvati miste riozne sile, spoznate bogove koji su mogli biti dozvani samo tim lanim vorom i po suðenim pokretima. U prizemlju bloka A, zgrade knjievnosti fakulteta Pari Nanterre, Diane se uulja u salu 103 i shvati da je uprai ula ujedan od tih neobièn ih hramova. Bila je to prostoriod dvadeset metara duine, bez prozora, praktièki p razna, im redova sklopljenih stolica, naslonjenih o zid s desna. U iu se uzdizala pozornica tamne boje, uokvirena crnim zaorima, na kojima su se mr vice ukrasa ocrtavale u svjetlosti osutoj èesticama. Jedan stol, stolica, nejasni oblici, skrojeni tamnom polistirolu, podsjeæajuæi na stablo, stijenu, brdo. Bilo je deset sati ujutro. Isabelle Condrover joj je bila dala ovu adresu za susrei Claude Andreasa, etnolo ga struènjaka za turskomongol te dijalekte. Ona upita nekoliko glumaca, koji su razgovarali kod pojrnice. Medu njima je bio èovjek kojeg je traila. Velik i mrv, nosio je demper i duge gaæe crne boje. Diane p omisli nz no zamotan pergament pergament koji bi bio zatitio nej oliko najneprovi dnijih tajni alkemije. Ona se predstavi u nej oliko rijeèi. On se isprièa osmije hom Oprostite na ratnoj odori. Ponavljamo U oèekivanji lodota. Andreas pokae stol na desno Doðite. Pokazati æu vam kartu te regije. Vaa prièa je sasvim jednostavno... nevje rovatna. Ona potvrdi, forme radi. Tog jutra, bila bi pristala na sve. Usprkos njenih neko liko sati sna, jo nije prikupila svoje duboke snage tu mjeavinu agresivnosti i ner
voze koja je saèinjavala njen najsigurniji naèin postojanja. Kavu? Predloi mukarac mauæi termosicom. Diane napravi pokret negacije. Andreas joj prui jednu stolicu, poslui si alicu i sjedne s druge strane stola stavl jenog na dvije nogare. Ona ga je promatrala. Njegovo lice nalikovalo je djeèjem bojenju tirkizne jako razmaknute oèi, jogunasti nos, fina usta, ba nacrtana jedno m crtom sve okrueno èvrstom kosom papra i soli, koja je nalikovala na kacigu lika iz PlayMobila. On odloi kavu i rairi kartu. Sva imena bila su napisana æiriliænim slovima. Pokae k aiprstom jedno podruèje, u vrhu dokumenta, pored graniène linije. Mislim da dijalekt vaeg djeteta pripada ovoj regiji, na krajnjem sjeveru Vanjske Mongolije. Isabelle mije govorila o jednom plemenu, Tsevenima... U stvari, teko je biti tako kategorièan. To su regije vrlo tekog pristupa, koje su ostale pod sovjetskom vlaæu tijekom gotovo jednog stoljeæa. Ali rekao bi da, da, po izgovoru i upotrebi nekih rijeèi, imamo posla s Tsevenskim dijalektom. Narod om samojedskog porijekla. Uzgajivaèa sobova, na putu nestanka. Èak sam iznenaðen da ih je jo ostalo. Gdje ste mogli usvojiti takvo dijete? To je... Prièajte mi o toj prièi o Bdjelcu i o lovu. Andreas se nasmijei naspram grubom tonu. Izgledao je da razumije kako danas neæe on biti taj koji æe postavljati pitanja. Izvede gestu isprike za svoju indiskrec iju. Imao je masnoæu kineske sjene. Jednom u godini, ujesen, Tseveni organiziraju veliki lov. Taj lov potuje stroga p ravila. Mukarci iz grupe moraju sliditi mladog izvidnika. Dijete posti u prethodn oj noæi zatim imo odlazi, od zore, u umu. Tek tada se lovci daju u pokret lijede Bdjelca. U Tsevenskom dijalektu LuuSiAn. Etnologove rijeèi gubile su se u Dianinom umu. Pomno motrila kartu. Zeleno. Pros transtva zelenog, izdubljena, tu tamo, malim plavim toèkama jezera. Bile su to r avnice nidh trava, beskrajne ume jela, ta bistra jezera koja su tela u Lucienovoj krvi. Sjeæala se trenutaka prisnosti kad bi dijete uspavalo u pregibu njenog pa zuha i kako je odzvajala u njenom umu ta magièna rijeè drugdje. Takvo dale0 odbi janje valova, Andreasova objanjenja vratie se ponono u njene usne bubnjiæe. Ako je va posvojeni sin zaista Bdjelac, ako je bio izabran svog naroda, to znaèi da ima moæi vidovitosti. Jedna od posobnosti smjetenih pod engleskim znakom ESP, t o zna1 extrasensonj perception, nadosjetilna percepcija. Èekajte. Diane je fiksirala svog sugovornika ledenim pogledom. Hoæete reæi da ljudi tog p lemena smatraju da takva djea posjeduju paranormalne sposobnosti? Èovjek u zarolanom ovratniku se nasmijei. Napravi geitu strpljenja koja je zasmet a. Ne, promrmlja on. Nisam to htio reæi. Uopæe. Mislim da 3djelci posjeduju, uistin u, te moèi. Prema vrlo ozbiljnim svjeioèenjima, sposobni su uhvatiti fenomene po tpuno nedostujne za pet ljudskih osjetila. To je bila njena sreæa naletjela je na munjaru. Èovjek soji je predugo ostao uz praznovjerne narode. Ona se prisili na mirnoæu Na koje fenomene mislite? LuiiSiAni, na primjer, mogu predvidjeti itinerar migracija sobova. Takoðer predo sjeæaju neke spektakularnije stvari, kao pojavu zvijezda repatica ili kometa. Il i jo dolazak nekih klimatskih promjena. To su vidovnjaci, nema nikakve sumnje. I njihovi darovi se iskazuju od najranije dobi... Diane ga prekine Shvaæate li to upravo govorite? Jednim laktom naslonjenim na stol, drugom rukom sporo mijeajuæi lièicom u alici kav e, znanstvenik jednostavno reèe Postoje dvije vrste etnologa, gospodo. Oni koji analiziraju duhovne pojave nekog naroda sa strogo psihièkog gledita.Za njih, amanske moæi, iskustva posjedovanja o dgovaraju jednostavnim duevnim devijacijama histeriji, izofreniji. Za drugu katego riju etnologa, kojoj ja pripadam, ta iskustva ostaju iskazi snage èije ime one n ose hoæe reæi duhova. Kako se moete prikloniti takvim vjerovanjima? Osmijeh. Krug u kavi.
Kad bi znali to sam mogao vidjeti tijekom moje karijere... Smatrati amanske manife stacije obiènim mentalnim bolestima, to mi izgleda pretjerano umanjeno. Kao muzi kolog koji bi se bavio samo zvuènom jakoæu orkestra, ne brinuæi se o samoj glazbi . Postoji oprema, instrumenti. Zatim postoji magija koja iz tog proizlazi. Odbij am spustiti religiozna vjerovanja jednog naroda na jednostavna praznovjerja. Odb ijam smatrati moæi vraèeva obiènim kolektivnim iluzijama. Diane je uutjela. Sjeæanja su se uzburkala u njenim mislima. I ona je bila prisus tvovala neobiènim ceremonijama, posebno u Africi. Nikad nije produbila svoje vla stite osjeæaje naspram tih èinjenica. Ali stekla je jedno uvjerenje u tim trenut cima, neka sila je bila u igri. Sila koja joj je izgledala da se nalazi istovrem eno unutar i van èovjeka, i pogotovo, èudno, na njegovom rubu. Kao da se radilo o svetom kontaktu, neizrecivom pragu koji je bio prijeðen. Claude Andreas je izgleda primjeæivao njenu zbunjenost. On proapta Uzmimo stvari s drugog gledita, hoæete? Ostavimo religioznu stranu paranormalnih fenomena i preispitajmo se o njihovoj konkretnoj istinitosti, fizièkoj. Sve je to viðeno, odsjeèe Diane. To ne postoji. Etnologov glas se uozbilji Nikad niste imali predosjeæajne snove? Kao svi. Nejasne utiske. Nikad niste primili telefonski poziv od osobe na koju ste upravo mislili? Sluèajnosti ivota. Sluajte ja sam znanstvenica. Ne mogu se dati uljuljati tom vrst om podudarnosti i... Vi ste znanstvenica znate dakle da postoji prag gdje sluèajnosti postaju moguæno sti. I jedan drugi prag gdje te moguænosti postaju oèite istine. Dugo se zanimam za ta pitanja. Danas postoje znanstveni laboratoriji u Europi, Sjedinjenim Drava ma, Japanu, gdje se te granice redovito prelaze, gdje se iskustva telepatije, vi dovitosti, predosjeæaja uspjeno ponavljaju. Siguran sam da ste èuli govoriti o to me. Diane se okristi prilikom Istina. Ipak, èak i ako su protokoli tih testova rigorozni, analiza njihovih rez ultata uvijek ostavlja mjesta diskusiji. To je ono to govori veæina znanstvenika, da. Jer bi upletanje ovih rezultata bilo preveliko. Priznati vrijednost ovih anomalija vratilo bi na osporavanje modernu fiziku i sadanje stanje naih saznanja. Potpuno skreæemo, ovdje... Ne, i vi to znate. Prièamo o tajnim sposobnostima èovjeka. Govorimo o moæima koj e su moda, kod vaeg djeteta, razdraene. Moæima koje prkose obiènim zakonima osjetil nog svijeta. Nije imala potrebu uroniti u nove zanose. Ipak, neka snaga je zadravala. Neko mrm ljanje joj je aputalo da su te sposobnosti moda bile predmet cijelog sluèaja... An dreas nastavi, uvijek svojim istim tonom Uzmimo stvari na jo jedan drugi naèin. Vi ste etolog, zar ne? Radite na naèinima percepcije ivotinja. I onda? Mnoge od tih percepcija su nam se èesto èinile misterioznima, nerazumljivim, jer ne poznajemo njihov morfoloki izvor. Let imia u mraku je bio misterija. Do dana kad smo otkrili nadzvukove, zahvaljujuæi kojima se vode ti noæni letaèi. Svaka od t ih percepcija ima svoje fizièko objanjenje. Nema nièega nadprirodnog. Upravo prièate o mom zanimanju. Ne vidim vezu s tobonjim psiholokim sposobnostima èovjeka i... Tko vam je rekao da smo se proetali naim ureðajima za percepciju? Diane se podrugljivo nasmije Famozno esto èulo... Ustane. ao mi je, gospodine Andreas mislim da oboje gubimo vr ijeme. I etnolog se digne i zaprijeèi joj, vrlo lagano, prolaz. Tko vam kae da djeca o kojoj govorimo ne posjeduju adut koji mi vie nemamo? Koji adut? On se nasmije zarez na njegovom papirnatom licu. Nevinost. Diane pokua prasnuti u smijeh, ali grlo joj se stegne. Claude Andreas nastavi U laboratorijima o kojima sam vam govorio, bilo je dokazano da su najbolji rezul
tati uvijek postignuti na prvim testovima, i ponajvie kod djece. Zbog njihove spo ntanosti. to znaèi? Da nae predrasude predstavljaju glavnu zapreku pojavljivanju psiho sposobnosti. Skepticizam, materijalizam, ravnodunost mogu biti smatrani kao prava zagaðenja, s krama koja ometa um, sprijeèavaju ga da upravlja svojom moæi. Sporta koji ne bi b io uvjeren u svoju snagu otiao bi potuèen. Naa svijest funkcionira upravo na isti naèin. Skeptik ne moe pristupiti svojim vlastitim mentalnim sposobnostima. Ona pogleda dugu siluetu. Obuzimala je probadajuæa sumnja. On upita Nemate djece, zar ne? Imam Luciena. Hoæu reæi nikad niste rodili? Ona okrene glavu da ne bi mogao vidjeti izraz na njenom licu. Gdje elite doæi? Sve majke æe vam to reæi one komuniciraju sa svojim djetetom, tijekom trudnoæe. Fetus æuti osjeæaje ene koja ga nosi. A veæ se radi o dva razlièita biæa. Trudnoæ a je majka telepatije. Diane se osjeæala ugodnije na tom fiziolokom terenu. To je krivo, odgovori ona. Ono to karakterizirate paranormalnim prijenosom poèiva na stvarnim fizièkim podlogama. Ako trudna ena dozna novost koja je uzruja, pose bni hormoni, kao adrenalin, odmah se oslobaðaju u njenoj krvi i embrij ih upija. U tom stadiju, majku i dijete se ne moe smatrati razdvojenima. Suprotno, oni su u stalnom fizièkom kontaktu. Slaem se s vama. Ali nakon poroda? Komunikacija se nastavlja, gospoðo.To je provj erena èinjenica. Majka jo primjeæuje potrebe svog djeteta toèno u trenutku kad ih ono osjeti. Veza nije razbijena. Kako to zovete? Majèinski instinkt? enska intui cija? Naravno. Ali gdje zavrava intuicija? Gdje poèinje vidovitost? Nije li taj o dnos takoðer èista parapsiholoka komunikacija, koja ne poèiva na nijednoj drugoj podlozi osim ljubavi? Diane se mrvila poput peludi. Te aluzije na vezu majkadojenèe su je poraavale. Is tovremeno, te rijeèi su je ispunjavale èudnom ozbiljnoæu. Ona sama je to osjetila kad je bolje komunicirala s Lucienom nego u tim zaèaranim trenucima, okupanim t iinom, kad je dijete spavalo medu njenim rukama? Dobro govorite, gospodine Andreas, ali ne mislim da sam napredovala onoliko koli ko sam eljela o identitetu mog usvojenog sina. Napredovati æete kad Lucien doðe svijesti. Ako je stvarno Bdjelac, znati æe vas uvjeriti u te istinitosti. Diane pozdravi èovjeka i uputi se prema vratima. Osjeæala je zametak tuge kako s e iri u njenom grlu. Etnolog je pozove Prièekajte. Doda iduæi prema njoj Odjednom mislim na nekoga. Èovjeka koji bi vam mogao vie reæi o Luæienovim psihiè kim posebnostima. Imbeeil sam to prije nisam pomislio na to. Putovao je u te kraj eve. Èak je jedini, u stvari. Ja moram priznati da sam nikad nisam tamo iao. Radi o sam samo na trakama snimljenim od politièkih prognanika tog doba, znanstvenika gulaga. Andreas je veæ traio u svom rokovniku podatke rijetkog bisera. Zapie ime i adresu na poleðini malog kockastog lista. Zove se Francois Bruner. Poznaje Tsevene. I zna pitanje parapsihologij e. Ona uzme stranicu i proèita. ivi u muzeju? Upita ona. Konzervator je svoje vlastite zaklade, da, u SaintGermainenLaye. Ima ogromno bog atstvo. Idite ga vidjeti. To je fascinantna liènost. Put æe vam oduzeti nekoliko sati. A ti sati æe moda osvijetliti ostatak vaeg ivota. Sve je ilo jako brzo. Najprije ode u bolnicu da bi otkrila novu Lucienovu sobu, zatim kontaktira èovje ka iz zaklade. Prijem je bio topao Francois Bruner je izgledao zaintrigiran pris utnoæu Bdjelca u Francuskoj. Takoðer je odavao jednako nestrpljiv dojam da izloi svoja sjeæanja i saznanja o regiji koju je kao jedan od rijetkih Europljana prokrstario. Sastan
ak je dogovoren isti dan, u devetnaest sati. Diane je raèunala da æe joj trebati otprilike jedan sat za doæi u SaintGermainen Laye, u predgraðu na zapadu Pariza, i krene, iz predstronosti, od sedamnaest i tr ideset. Nakon to je prela Neullv, zaobiðe èetvrt La Defense krunim bulevarom i uklj uèi se na dravnu 13, beskonaènu ravnu liniju koja je trebala odvesti do njenog od redita. Na putu, vie si nije postavljala pitanja o svom istraivanju. Um joj je bio potpuno zauzet rijeèima Claude Andreasa i opæim shvaæanjima koje su one sadravale. Diane Thiberge, dokazana etologinja, bila je racionalni um. Èak i ako je bila zbunjen a tajnovitom uèinkovitoæu intervencije Rolfa van Kaena, èak i ako su èitanja o ak upunkturi zapalila njenu matu, nikad nije vjerovala, u dubini, u istinu koja bi m ogla potresti njeno vlastito shvaæanje stvarnosti. Kao veæina biologa, Diane je mislila da se svijet, u svojoj krajnjoj sloenosti, s vodio na niz mehanizama, fizièkih i kemijskih, sadravajuæi konkretne i utvrðene e lemente, razvijajuæi se na ljestvici od beskrajno malog do beskrajno velikog. Na ravno, nije negirala postojanje ljudskog uma, ali shvaæala gaje kao odvojenu cje linu, èija je funkcija bila da uoèava i da razumije. Jedna vrsta duhovnog gledat elja, posjednutog u loama univerzuma. Znala je to bila je to smanjena i nadmaena vizija kotaèiæa svemira. Vizija, nasli jeðena od pragmatista XIX stoljeæa, koja je iskljuèivala, preutno, ljudsku svijes t iz logike stvarnog. Ali, sve vie i vie znanstvenici su nagovjetavali da je duh, k oliko nevidljiv i nedodirljiv da je, takoðer pripadao stvarnosti kao molekula il i zvijezda s neutronima. Da se svijest umetala, na jo neobjanjen naèin, u sredite v elikog lanca ivog biæa, jednako kao i bilo koji dodirljivi element. Neki su èak m islili da ta svijest nije bila pasivna bitnost veæ je direktno utjecala, iznad djela koje je mogla izazvati, na objektivni svijet, kao èista sila. Diane se usredotoèi na cestu. Prolazila je Nanterre, gdje su redovi platana igra li ulogu irokog ogrtaèa, skrivajuæi uobièajene starudije predgraða tamna i neprij atna mjeavina starih zgrada, gadnih paviljona, premodernih graðevina, blistavih i smrznutih. U RueilMalamaisonu, krajolik se promijeni. Topole zamijenie platane, dugi treptav i brkovi malih listova koji su izgledali da nose u sebi obeæanja vode i zelenila . Na aveniji Bonaparte, u okolici Malmaisona, digoe se zidovi ograda, kamenja se pokrie mladom vinovom lozom, ulazi se ukrasie profinjenim kroviæima. Visoke nastam be izgledale su da mjere tok vozila, iznad njihovih posjeda, sa izgledom velikih vojvoda, kao da je oholost dvorca Malmaison zarazila sve paviljone i gospodarst va u blizini. Promet je bio protoèan. Diane je vozila bez smetnje. Misli joj se ponovno usmjer ie na njeno istraivanje. Da li je Lucien bio Bdjelac? Da li postoje njegove pretpo stavljene moæi? Dodiruju li nesumnjivu dimenziju stvarnosti? Rolf van Kaen je bi o rekao Ovo dijete mora ivjeti. Nikakve sumnje daje znao istinu o Lucienu i daje ta istina objanjavala njegovu intervenciju. to je oèekivao od njega? Nije imala ni kakav odgovor ali bila je uvjerena da napreduje u pravom smjeru. Morala se konce ntrirati na njegove psihosposobnosti èak i ako u to nije vjerovala, èak ako, za nju, takve prièe bijahu tlapnje. Ono to se raèunalo, u ovom èasu, nisu bila njena uvjerenja, veæ uvjerenja ubojica s periferne autoceste i Rolfa van Kaena. U Bougivalu, vrati se na obale Seine, otkrivajuæi u daljini duge poumljene otoke koji su se ogledali u vodama rijeke. Kameni most nosio je natpis brane Bougivala . Diane uzme vremena da pogleda èamce, lepove, valove uglaèane mirnoæom. Sve je o vdje izgledalo da odie ladanje, doruèke na travi, predahe ukradene parikom meteu. Vozila je jo dvadeset minuta i stigla do Velikog Trga dvorca SaintGermainenLaye. Osamnaest sati èetrdeset pet minuta zvonilo je na satu crkve. Popne se irokim ave nijama, koje su jo izgledale da nose tragove koèija kraljevskih povorki, zatim kr ene, kako joj je Bruner savjetovao, u pravcu ume u uem smislu. Zaðe u uske ulice, obrubljene zidovima ograda s bljeskovima gipsa i guterima na brljanu. Dan se sputao iznad zidiæa, stabla su izgledala da se pokreæu u nestrpljenju, kao oduevljena p ribliavanjem tame. Diane odustane od paljenja svjetala da bi bolje uhvatila svjet lost izvana, koja joj se èinila da postaje intenzivnija, toènija, kako je noæ pa dala.
Konaèno stane ispred ulaza sa visokim crnim reetkama. Izlazeæi iz auta, bila je i znenaðena svjeinom zraka nevidljiva omotnica koja je budila osjete i davala im no vu otrinu. Bilo je devetnaest sati i tama se pribliavala velikim kotaèima mraka. D iane jo jednom pomisli na svog malog djeèaka. Odjednom njeno uvjerenje dobije kon aèni odjek za nekoliko sati, imati æe jedan dio tajne. Pritisne na interfon, nadvien jednom kamerom. Bez odgovora. Ponovno pokua. Uzalud. Bez razmiljanja, gurne ogradu, koja se sporo okrene. Zakopèa svoj kaput od jelen je koe, èiji je ovratnik èinio finu èetku od vune, krene ljunèanom alejom. Tako je hodala nekoliko minuta, uzdu prostranih travnjaka. Sve je bilo pusto. Primjeæiva la je samo male umove automatskih zalijevaèa, nevidljivih u tami. Konaèno, iznad breuljka niske trave, uoèi tamni blok muzeja. Zgrada je morala datirati s poèetka stoljeæa. Bile su samo snane linije i grubi k utovi, i izgledala je utemeljena u najteim materijalima. Zelena patina bronci. Ok er smeðe bakra. Sjenovito crno èelika. Diane se priblii. Dvostruka glavna vrata b ila su zatvorena. Prozori na proèelju, uokvireni metalom, nisu dali nazirati nik akvu svjetlost. Sjeti se da joj je Francois Bruner savjetovao da okrui zgradu da bi dola do stranjih vrata, koja su vodila direktno u njegove privatne prostorije. Park je bio okruen stablima i tamom. Vrhovi, drmani naglim vihorima, proizvodili su zguvanu simfoniju liæa. Stigavi do suprotne fasade, pozvoni na jedna vrata, ali ne dobije nikakav odgovor. Da li ju je profesor zaboravio? Vrati se istim putem, krene pravcem vanjskog ulaza, ali se predomisli. Ponovno se uputi prema glavnom ulazu, popne se uz nekoliko stepenica praga i pokua povuæi teka vrata. Suprotno svakom oèekivanju, ona se otvore. Diane ude u predvorje ovjenèano tamom, zatim otkrije prvu dvoranu. Nikad ne bi p retpostavila da bi takva prostorija pripadala izvana prijeteæem bunkeru. Zidovi, pod i plafon bili su bijeli. Snano su lomili svjetlost mjeseèine, koja je probij ala kroz prozore. Same one, ove gole povrine predstavljele su milovanje za pogled . Ali pogotovo, bilo je slika. Krovni prozori arenih boja, vatrenih, koje su nali kovale otvorima u drugi svijet. Diane se priblii i shvati daje zaklada posvetila jednu izlobu djelu Pieta Mondriana. Nije bila uistinu struènjak za likovnu umjetnost, ali posebno se divila tom nizo zemskom umjetniku èije je posjedovala brojne reprodukcije. Du zidova, odmah prepo zna djela njegovog prvog perioda aavi mlinovi s fantastiènim krilima, koji su se o crtavali na zapaljenom nebu i izgledali navjeæivati skoro izgaranje svijeta. U drugoj dvorani, Diane otkrije druga platna iz istog perioda. Ovaj put stabla z imska stabla, mraèna, obredna, posuta bljeskovima, smjetajuæi u pokotinama njihov e kore najluðe tonove. Bilo je takoðer proljetnih stabala crnih i crvenih, kao u brizganih vatrom, koja su izgledala blizu rastapanju u pastoralnu eksploziju. Di ane je uvijek mislila da ta goreæa bujnost, ta zaarena neba nose u sebi obeæanje. Da veæ sadravaju duboku mutaciju Mondrianove umjetnosti. Znala je da æe se u treæoj dvorani otkriti ta mutacija. Prijeðe prag i nasmijei se promatrajuæi platna zrelosti. Od dvadesetih godina, Mo ndrianova stabla su se istegnula, poravnala, proèistila, njegova neba su se ured ila, zagladila i razvilo se pravo slikarevo proljeæe. Ne u cvijeæu ni u voæu, ve æ u kockama, pravokutnicima, geometrijskim oblicima apsolutne èistoæe. Od tog tr enutka, Mondrian je slikao samo asketske kompozicije, spajajuæi stroge figure i monokromne boje. Imalo se obièaj govoriti o prijelomu u njegovom djelu, ali Dian e se nije slagala. U njenim oèima, bila je to naprotiv prirodna alkemija. Na kra ju raspaljenog lirizma prvih godina, umjetnik je pronaao sutinu svog vlastitog sli karstva. Savrena geometrija pravaca i boja. Zaslijepljena, Diane je nastavljala ne odmjeravajuæi apsurdnost situacije. Nalaz ila se, sama, u privatnom muzeju gdje je navodno trebala susresti struènjaka za jedan turskomongolski narod. Lutala je, bez nadzora, meðu platnima koja su moral a vrijediti svako nekoliko desetaka milijuna franaka. Proðe u novu dvoranu, veæ se pripremajuæi promatrati slavne BoogieWoogie, posljednja umjetnikova djela, st vorena u New Yorku i... Jedan suanj je natjera da okrene glavu. Dvije siluete stajale su u prethodnoj dvorani. Ona pomisli na èuvare ali se odma h predomisli. Dva mukarca, odjevena u crno, nosili su pojaèala svjetlosti i drali
svaki automatsku puku s laserskim pokazivaèem. Jedno uvjerenje joj izbije u glavi suuèesnici s periferne ceste. Slijedili su je dovde i ubiti æe je, u dnu ove iz lobene dvorane. Ona baci pogled iza sebe. Nikakva vrata, nikakav izlaz. Mukarci su sporo napredov ali. Diane se povuèe. Njihovo oruje isputalo je crveni snop. Na apsurdan naèin, bi la je pogoðena ljepotom prizora. Platna koja su reflektirala plavkastu svjetlost mjeseca, dva napadaèa s pogledom skarabeja, zagasito crvena toèka njihovih puaka koja se rasprskivala u tim tminama krede. Nije osjeæala nikakav strah. U mislima joj se veæ stvarala druga misao to suoèav anje, na mraèan naèin, oèekivala ga je tijekom petnaest godina. Bio je to njen èas istine. Èas da pokae kako vie nije mlada ranjiva djevojka iz NongentsurMarne. Ponovno vidje vrbe, zastakljene svjet losti. Osjeti hladnu zemlju pod kukovima. Dvije sjene i dalje su se pribliavale. Bile su na nekoliko metara. Jo jedan korak. Ona vidje jednu od ruku u rukavici kako pritiæe okidaè. Bilo je prekasno. Za njih. Ona poskoèi i udari otricom ruke sao fut shou. Prvi mukarac bio je dodirnut pravo u grlo i onesvijesti se. Drugi uperi puku, ali ona se veæ okretala, odapevi nogu u okrenuti udar stopalom. Ubojica je bio odbaèen unazad. Ona zaèuje plop oruja opr emljenog priguivaèem koji je ièupao kamen iz zida. Odmah nakon, nastupi tiina. Vie s e nita nije micalo. Dræuæi od glave do pete, priblii se dvama nepomiènim tijelima. Jedan metalni udarac je obori. Preplavi je val boli. Pokua se podignuti na koljen o ali novi udar je pogodi u lice. Naoèale joj odletjee. Usta joj se poplave krvlj u. Ona se srui, zakljuèivi s kanjenjem da je postojao treæi èovjek, smjeten u mrtvom kutu sobe. Udarci poènu padati. Stisnute ake, èekiæanja potkovanih èizama, kutev i kundaka. Druga dva mukarca su ustala i pridruila se egzekuciji. Ruku stegnutih n a glavi, Diane je imala samo jednu misao Moja naunica. Ièupati æe mi naunicu. Umjes to odgovora, osjeti mlaki mlaz kako joj klizi niz usne. Zgrèi se i opipa svoj no s, da osjeti rasjeèenu kou i nosnu pregradu na ivo. Sama ova misao ojaèa njene pos ljednje snage. Ona se ponovno presavije, vie èak ne lecnuvi se na udarce koji su j e bombardirali. Nastupi kratki zastoj. Ona pune, prui ruku da se osloni o zid. Nije mogla zavriti p okret. Potkovana cipela je pogodi usred prsa, potpuno joj zaustavljajuæi disanje . Guenje napadne cijelo njeno biæe. Podine se neizvjesnost, èisto nitavilo vremena i prostora. Zatim se Diane srui, osjeæajuæi da povraæa u grèevima. aka u rukavici je zgrabi za kosu i okrene, pritisne joj ramen a na cement. Mukarac izvuèe no iz futrole priljepljene uz nogu. Priblii se zupèasta otrica, svijetleæi u bljesku mjeseèine. Posljednja Dianina misao bila je na Luci ena. Zatrai od njega oprost. Oprost to ga nije znala braniti. to nije shvatila njeg ovu tajnu. to nije znala ostati na ivotu da mu prui svu ljubav koju... Odjekne detonacija. Gluha, zaguujuæa, duboka. Pod pojaèalom svjetlosti, lice ubojice se izmijeni. Njegove crte lica uèinie se da padaju, sleduju se. Ponovno, detonacija razbije tiinu. Ubojica se savije, usana zaokruenih u izrazu zaprepatenja. Diane je trebala jedna sekunda da shvati kako je to ona pucala. Dok je mentalno izricala svoju molitvu, njeno tijelo, jo ogorèeno da ivi, potrailo je drugi put. Nj ene ruke su tapkale, traile, pronale ubojièin automatski pitolj, spremljen u pojasu . Palcem, podignula je kopèu futrole koja je drala oruje. Drugim prstima ièupala je pitolj, usmjerila cijev i pritisnula okidaè. Okine jo jednom. Tijelo teko zadrhti. Onesvijesti se na njoj, dok se ona veæ pomicala, ispruene ruk e, da nacilja druga dva protivnika. Bili su nestali. Imala je samo vremena da pr imijeti crte lasrskih pokazivaèa koji su prolazili u dvorani Kompozicija. Ona od gurne truplo, skupi automatsku puku i prijeðe prostor u dijagonali. Smjesti se u jedan mrtvi kut, puke stisnute o prsa. Usprkos stanju oka, usprkos krvi koja joj j e natapala odjeæu, osjeti kako joj se tijelo odluèuje u jednoj jedinoj reèenici
neæe dobiti njenu kou. Na ovaj ili onaj naèin, ona æe se izvuæi. Baci pogled prema pragu i tada dobije ideju. Slike. Slike æe joj spasiti ivot. Veæ je koristila pojaèala svjetlosti za promatranje noænog ponaanja zvijeri, u af rièkoj ikari. Znala je daje vidno polje tih ureðaja bilo okupano zelenom svjetloæu i nudilo je samo slabu razliku medu bojama. Pomisli na laserske pokazivaèe te c rvene mete koje su ubojice morali usmjeriti za pucati i koji su morali biti manj e precizni u tom zelenkastom prstenu. Ako bi uspjela poremetiti èistoæu tih toèa ka prolazeæi iskljuèivo ispred crvenih platna, postigla bi nekoliko sekundi zast oja, koje bi joj moda bile dovoljne da prijeðe dvoranu. Ne razmiljajuæi vie, ona se zaleti. Odmah vidje dvije zrake kako se usmjeravaju pr ema njoj i prelaze je dva napadaèa bili su èuæureni, kao to je predvidjela, s obje strane prozorskog okvira. Odmah nacilja Kompoziciju br.12, gdje se rasprostirao crveni kvadrat, zatim se baci prema jednoj Kompoziciji sa crvenim, utim i sivim. Gledala je kako se okreæu amotamo dvije grimizne toèke, kao krvoloène muhe. Pon ovo potrèi. Njena tehnika je djelovala. Ubojice nita nisu vidjeli. Ila je uzdu karm ina slijedeæe slike i primjeti prag slijedeæe dvorane. U tom trenutku, klizne. Glava joj pogodi cement. Zvijezde eksplodirae u njenoj gl avi. Boljoj prijeðe gleanj. Odmah se okrene ubojice su bili za njom. Ona se savij e na desni bok, pritisne okidaè automatske puke zaglavljene u pregibu njene ruke. Snaga povrata je odbaci o zid, ali vidje, u plavkastom odbljesku priguivaèa, jed nu sjenu kako drhti u prascima smrti. Drugi napadaè se zaustavi. Ona ponovno okine. Èudo se ne ponovi puka joj se zakoè ila.Ona baci oruje, potegne desnom rukom automatski pitolj koji je stavila u pojas i nacilja mukarca koji je sad bio na jedan metar udaljenosti. Ponovno, uasni klik se zamijeni s oèekivanom detonacijom. Diane je bila preneraena. Sve je bilo goto vo za nju. Ubojica je nacilja. Primjeti njegovu dokoljenicu, sjeti se komandoske otrice, baci se na futrolu. Ièupa no, natjera se jednim skokom i zabije otricu u vrat. Krikne da ne èuje metal koji je kripao na ot vorenom mesu. Jednim pokretom se udalji, ostavljajuæi no u rastrganom grkljanu. Smetena, prekri vena krvlju, ustukne, stavljajuæi lijevu nogu na zemlju i odmah osjetivi otru bol. Poskoèi na mjestu, velika èaplja gacajuæi u smeækastoj lokvi, zatim primijeti v rata, na desno, koja su se stvorila kao èudom. Uputi se u tom pravcu, na jednoj nozi, padne jo jednom, podigne se na koljeno i gurne pregradu. Shvati, u zbrci gr èevitih misli, daje upravo ula u stan Francoisa Brunera. Nije primjeæivala ni najmanju buku, najmanji drhtaj. Vie se nije micala, kième uz drvo, prikovano za njenu trticu. Jesu li ljudi s oèima insekata ubili Francoisa Brunera? Ili je uspio pobjeæi? Diane pokua ustati. Taj jednostavni pokret kotao je stranih patnji. Tijelo joj se h ladilo. Za nekoliko minuta, udarci koje je primila æe se produbiti i stvoriti æe ugruke boli. Od tada, vie neæe moæi izvesti ni najmanji pokret. Trebalo je dakle brzo djelovati, da otkriti izlaz za bijeg. epajuæi, baci se u tamu, dreæi ruku na nosu koji je obilno krvario. Bez naoèala, k retala se u svijetu maglovitih oblika i nejasnih hrpa. Samo su je noæne svjetilj ke, na visini, vodile u njenim tapkanjima. Na kraju hodnika otkrije pravo kutnu prostoriju, izdubljenu plitkim bazenom. Za prijeæi tu prepreku, trebalo je krenu ti eljeznim mostiæem, toèno iznad vode, zatim se popeti nekoliko stepenica do sli jedeæih prostorija. Diane krene na ogled ne zaustavljajuæi se na jedinstvenosti arhitekture. Prijeðe most od metalnih ploèica, primje æujuæi da su uljne posude plutale, prekrivene upaljenim fitiljem. Pravi vatreni lopoèi. Pristupi slijedeæoj prostoriji, savrenom kvadratu. Slijedeæa je bila pravokutnik, bijelih zidova i crnih parketa. Mjeseèeve zrake, koje su prolazile dugim ostakl jenim otvorima, osvijetljavale su poredane skice obrede rtvovanja nacrtane tuem, è iji je papir izgledao daje bio muèen perom. U drugim okolnostima, Diane bi bila zapanjena strogoæu i ljepotom tih mjesta. Ali , u tom trenu, plakala je i prisiljavala se da se ne rasipa previe u crvene kaplj e koje su se razbijale o tlo jednako teko kao vruæi vosak. Poèinjala je oèajavati da æe naæi ikakav izlaz kad primijeti, u dnu jednog hodnika, vrata poluotvorena
na zraku svjetlosti. Odsjaji i pljuskanje je uputie kupaonica. Bilo je to prijel azno rjeenje zaustaviti se isprati lice da bi otila hrabrija. Prostorija je bila zamiljena u znaku nefrita i bronce. Blokovi i ploèe, izraðeni u ovim materijalima, rasprostirali su se kroz prostor. Teka obojena stakla dizala su se du zidova, kao paravani od morske vode. Kada je bila udubljena u poliranom i zelenkastom kamenu. Na crnim reetkama, ruènici su cijedili nijanse tamnih algi . I posvuda, du prozora, du kvadrata, u okomici slivnika i bijelih fajansnih ploèi ca, bronèane ipke, udvostruèene u paralele, umnogostruèavale su se do gubljenja u beskrajnoj igri ogledala. Uoèi umivaonik i otvori slavinu. Mlaz svjeine napravi joj dobro. Krvarenje se smi ri, bolovi se ublae. Tada primjeti da voda, u dnu umivaonika, sadri prozirna vlakn a siæune membrane. Podigne glavu i primjeti da su se na njenoj lijevoj strani, u kadi bez vode, te iste opne kotrljale, uvijale se u prozirne krpe. Pomisli na pl astièni film ali, kad zgrabi jedan od djeliæa shvati daje tekstura bila organska . Koa. Ljudska koa. Ona se okrene i potrai, instinktivno, podrijetlo te nove gadosti. Ono to otkrije iè upa joj krik. U sreditu sobe epurio se stol za masau od crnog mramora. Na bloku je bilo oprueno tijelo, prekriveno zavjesom tua smaragdne boje. Kroz prozirne pregibe , mogla je razluèiti oblik vrlo mravog mukarca. Francois Bruner? Drhtavom rukom po vuèe zavjesu koja padne na tlo. Tijelo se odjednom pojavi, u svoj svojoj nagosti . Mukarac je bio opruen, ruku prekrienih na prsima. Imao je poloaj skulptura vitezova koji poèivaju u kapelama izgraðenim u Srednjem vijeku. Usporedba tu nije prestaj ala ostarjelo tijelo, mravo, èije kosti su strale pod koom, izgledalo je da odrava v ezu, estetski sporazum sa simetriènom dekoracijom kupaonice, kao to isklesani vit ezovi dijele s gotièkom arhitekturom izgled postojanog dostojanstva. Truplo je izgledalo raèupano, doslovno. Vrlo fina koa visjela je tu i tamo s njego vih udova, ili se guvala na njegovom torzu, otkrivajuæi ispod sasvim novu kou crve nkastu. Diane se prisili da ne izgubi nekoliko tragova hladnokrvnosti koje je jo imala i priblii se. Dobije novi udarac. Sada kad je bila na metar od tijela, mogl a je sasvim jasno uoèiti njegov trbuh i fini rez koji je presijecao njegovu kou, toèno ispod prsne kosti. Francois Bruner bio je ubijen na isti naèin kao Rolf van Kaen. to je to znaèilo? Tko se pobrinuo za ovu egzekuciju? Tri gada s automatskim pu kama ? Nije u to vjerovala to nije bio njihov stil. I zato bi potom stavili rtvu na mra morni blok? Povlaèila se kad primijeti ono to je trebala primijetiti od poèetka i to je preras podijelilo sve elemente lice starca. Æelavo èelo. Jagodice od bjelutka. Teke kapk e. Bio je to èovjek u proturadioaktivnoj parki. Èovjek koji ih je pokuao ubiti, nju i njenog sina, prije tri tjedna. Osim kreveta, njena bolnièka soba nije sadravala nikakav namjetaj. Prostorija je b ila uronjena u tamu. Opruena, jedne ruke savijene na licu, Diane Thiberge je mogl a primijetiti, pod pragom osvijetljenih vrata, samo noge murjaka koji je èuvao s trau. Pogleda na sat. Bilo je est sati ujutro. Dakle spavala je cijelu noæ. Ponovno zatvori kapke i sakupi svoje misli. U sali od nefrita i bronce, toèno u trenutku kad je prepoznala èovjeka sa zmijsk om koom, rotirajuæa svjetla su bljesnula u dnu parka. Policija. Na trenutak, Dian e je bila osjetila èudno olakanje bio je to prvi razumni element ove avanture. Po stojao je dakle alarmni sustav u ovom muzeju. Slike su bile zatiæene trebalo je d a budu. Sukob je izazvao uzbunu, poziv komesarijatu SaintGermainenLaye. Tada se sjetila tijela, njenih otisaka na odbaèenom oruju. Tko æe vjerovati da je jedna en a uspjela eliminirati tri ubojice opremljene automatskim pukama? Mogla je izbjeæi priznavanje zloèina. Nakon svega, koristila je samo njihove vlastite automatske puke... Uz napor, vratila se u dvoranu Kompozicija i razmjestila oruje i tijela potujuæi p utanje metaka koje je ispalila. Takoðer je pronala svoje naoèale. Netaknute. To o tkriæe je pridonijelo da joj se razbistre misli. Mukarcima je ièupala rukavice i p ritisnula njihove otiske svakom svoje na svaki od kundaka. Kad su murjaci bili ul
i u muzej, vidjeli su samo jednu opruenu enu, okruenu truplima i Mondrianovim platn ima. Nastavak je bio jo jednostavniji za odigrati. U vozilu, bilo joj je dovoljno prep ustiti se svojoj vlastitoj klonulosti. Ispitivaèi su stvorili onoliko odgovora k oliko i pitanja, sami zakljuèujuæi da su se tri mukarca meðusobno poubijala nakon to su je napali. Èudno, izgledali su uvjereni da ona nije bila predmet sukoba. D iane nije inzistirala, ali osjeæala je da su murjaci veæ identificirali ubojice. U klinici VesinetLe Pecq, deurni lijeènik se pokazao utjenim. Imala je samo hemato me. to se tièe boli u lijevom glenju, radilo se o laganom uganuæu. Jedine prave oz ljede bile su vezane uz njen vlastiti nakit zlatna alka joj je rastrgala desnu n osnicu do hrskavice. to se tièe zakovice usaðene u njen pupak, trebalo je pola sa ta operacije pod lokalnom anestezijom daje dobiju natrag. Nakon to su joj prepisali sedative, smjestili su je u ovu zatvorenu sobu. Odmah j e zaspala, ali sada, utrnula od analgetika, osjeæala se da lebdi u prostoru, ne osjeæajuæi nikakvu bol. Samo jedna snana lucidnost, gotovo nestvarna od silne svj etlosti, je nastanjivala. I omoguæavala joj da uspostavi popis svojih uvjerenja. 22. rujna 1999 Francois Bruner, konzervator zaklade Bruner, veliki putnik, struè njak za Tsevene i parapsihologiju, pokuao je ubiti Luciena, organizirajuæi sa svo jim suuèesnicima nesreæu na parikom perifernom bulevaru. 5. listopada 1999 Rolf van Kaen, glavni anesteziolog slube pedijatrijske kirurgij e bolnice Die Charite, izveo je nedozvoljenu intervenciju na djetetu, nadajuæi s e spasiti ga zahvaljujuæi tehnici akupunkture. Ova dva mukarca znala su o Lueienu istinu koju Diane nije znala moda pravu prirodu njegove moæi koja bi zahtijevala od jednog da ga uniti i koja bi naloila drugom, suprotno, da ga spasi. Koja je bila ta moæ? Diane udalji to pitanje bez odgovora da se usredotoèi na po sljednje uvjerenje.Moda najstranije. Postojao je drugi ubojica u ovom sluèaju. Èovjek koji je zdrobio van Kaenovo srce u kuhinjama bolnice Necker, tijekom noæi 5.listopada 1999. Èovjek koji je izvrio isti postupak, 12. listopada 1999. u unu tranjosti tijela Francoisa Brunera, bez sumnje nekoliko sati prije Dianinog dolas ka u muzej. Odjekne zveket kljuèanice. Dva uniformirana policajca uðoe u sobu, okrueni dnevnom svjetloæu. U njihovoj brazdi, pojavi se visoka silueta. Diane uhvati svoje naoèa le. Prepozna crni demper, kosu od eljeznih opiljaka. Patrick Langlois èinio se jo o porijim nego inaèe. Otkrivajuæi Dianino nateèeno lice, on ispusti zviduk divljenja, zatim zaprijeti Moda bi bilo vrijeme za prestati s glupostima, ne? U autu, Dianin prvi refleks bio je da spusti sjenilo i pogleda svoje lice u ogle dalu. Plavkasti hematom iao je od lijeve slijepoocice i silazio do brade.S iste s trane, obraz se veæ napuhavao, ipak ne uspijevajuæi deformirati njen crte lubanj e. Bjelina lijevog oka, prekrivenog krvlju, davala joj je èudnovati pogled razno bojnih oèiju. to se tièe ozljede nosa, konci i smeðe kraste bili su maskirani zav ojem za zaustavljanje krvarenja. Oèekivala je gore. Bez rijeèi, Langlois krene i ukljuèi se medu tok jutarnjih vozila. Uzeo je vreme na, u hodniku klinike, daje dobro izriba glede njene nepanje i usamljenièkih meto da. Diane se nadala da neæe ponovno zapoèeti njena glavobolja to ne bi izdrala. A li, na prvom crvenom svjetlu, on izvuèe iz svog kartonskog dosjea sveanj listiæa i odloi joj ga na koljena. Proèitajte to. Diane èak ni ne spusti oèi. Nakon nekoliko minuta, zadravajuæi oko na prometu, po ruènik upita Stoje sad? Ona je i dalje buljila u cestu. Ne mogu èitati u autu. To me tjera na riganje. Langlois zagunda. Izgledao je umoren Dianinim hirovima. Ok, uzdahne, objasnit æu vam. Ovo je dosje vaeg fotorobota. Francois Bruner? U stvari se zvao Philippe Thomas. Bruner je bilo posuðeno ime. To je prilièno uè estalo kod pijuna.
pijuni?
On zagrebe grlom, pogleda uperenog na cestu. Kad smo podastrli ovo lice naem trombinoskopu, odmah smo neto dobili, od strane DS T, Uprava nadzora teritorija. Francois Bruner Philippe Thomas bio je registriran od 1968. U to doba, èovjek je bio profesor psihologije na fakultetu Nanterre. Èu do, star jedva trideset godina. Struènjak za Carl Gustav Junga. Trebao sam se sj etiti njegova imena. Ukratko, 1968. Thomas, koji je na poèetku sin ugledne obite lji, postaje jedan od glavnih komunistièkih agitatora na barikadama. Diane je ponovno vidjela èovjeka u zelenoj kabanici, kako die kaiprst. Njegovo lic e ibano kiom, medu zbunjeni perifernog bulevara. Langlois je nastavljao 1969. èovjek je nestao. U stvari, razoèaran neuspjehom revolucije, Thomas je odl uèio prijeæi na Istok. to? Intelektualac je preao eljeznu zavjesu. Smjestio se tamo gdje stvar naroda trijumf ira SSSR. Zamiljam si prilièno dobro lice njegova oca, jednog od najveæih odvjetn ika de Gaulleovske Francuske kad je saznao novost. Zatim? Ne zna se puno stoje tamo radio. Ali sigurno je da putuje u podruèja koja nas za nimaju, pogotovo Narodnu Republiku Mongoliju. Auto se popeo na dravnu cestu 13, na lijevu stranu. Sunce je kupalo vrhove crvenk astih stabala, koja su izgledala da raspruju u zrak grimiznu maglu. Diane je rastreseno gledala ograde parkova, prostrane posjede, svijetle zgrade, utopljene pod liæem. Vie nije pronalazila stvarnost i jasnoæu njenog sinoænjeg put ovanja. Policijski poruènik je nastavljao 1974. je veliki povratak. Thomas kuca na vrata francuske ambasade u Moskvi. Sovjetski sustav gaje unitio. Moli francusku vladu da ga ponovno primi. U to doba , sve je moguæe. Tako, taj prebjeg koji je preao na Istok prije pet godina trai po litièki azil... od svoje vlastite zemlje! Langlois mahne dosjeom, na naèin dokaza, stalno dreæi volan drugom rukom. Kunem vam se daje sve ovo istinito. I... poslije? Sve postaje jo vie mutno. Pronalazimo Thomasa 1977. pogodite gdje? Usred francuske vojske, kao civilnog savjetnika. Na kojem podruèju? Langlois se nasmijei. Radi, u svojstvu psihologa, u vojnom zdravstvenom institutu, specijaliziranom za aeronautièku medicinu. U stvari, taj institut je paravan za primanje i ispitiva nje komunistièkih disidenata koji su zatraili politièki azil od Francuske. Diane je poèinjala shvaæati preokret situacije. Hoæete reæi da sad on ispituje s ovjetske prebjege? Apsolutno. Govori ruski. Poznaje SSSR. Psiholog je. Tko bi drugi nego on mogao b olje procijeniti njihov stupanj iskrenosti i vjerodostojnosti? U stvari, mislim da vie nema izbora. Tako plaæa svoj dug francuskoj vladi. Langlois uuti nekoliko sekundi, dolazeæi do daha, zatim zavri svoje izlaganje Tijekom osamdesetih godina, atmosfera izmeðu Istoka i Zapada se poèinje oputati. To je vrijeme glasnosti, perestrojke. Vojne vlasti otputaju uzicu Thomasu koji pr onalazi svoju slobodu. Jo nema pedeset godina. Upravo je naslijedio ogromno obite ljsko bogatstvo. Ne nastavlja s pouèavanjem. Radije ulae u umjetnièka platna i st vara svoju vlastitu zakladu, koja takoðer prima privremene izlobe, kao ovu Mondri anovu u ovom trenu. Thomas vie ne krije svoju prolost prebjega. Naprotiv, dri konfe rencije o krajevima Sibira koje je posjetio i o ljudima koje kao jedan od rijetk ih europljana poznaje, posebno o Tsevenima, narodu vaeg djeteta. Diane razmisli. Te informacije kovitlale su u njenoj glavi. Imena. Èinjenice. Ul oge. Svaki element se skupljao i pokretao pravu logiku. Zavri pitajuæi to vi mislite o svemu tome? On slegne ramenima. Vraæam se svojoj prvoj teoriji. Prièi koja datira iz hladnog rata. Poravnavanje raèuna. Ili afera znanstvene pijunae. Mislim to utoliko vie sad kad sam se naklonio nuklearnom laboratoriju, tamo... Tokamak? Da. Po onome to sam shvatio, nuklearna fuzija jo nije zavrena tehnologija, ali je v rlo obeæavajuæa stvar. Ta tehnika èak predstavlja buduænost nuklearne energije.
Zato? Jer sadanje centrale troe uran i jer se radi o ogranièenom materijalu na Zemlji. Zauzvrat, kontrolirana fuzija koristi produkte nastale iz... morske vode. Drugaè ije reèeno, neogranièeno gorivo. I onda? Onda upravo prièamo o ogromnim ulozima, svjetskim interesima. U ovoj aferi, sve se okreæe, po mom miljenju, oko tajni tokamaka. Van Kaen je tamo radio. Thomas je morao tuda proæi, sigurno je, kad je putovao u Mongoliju. I upravo sam doznao d aje ef TK 17, Eugen Talikh, takoðer preao na Zapad, 1978. Smjestio se u Francuskoj , s Thomasovim blagoslovom! To postaje malo komplicirano za mene. Postaje komplicirano za svih. Ali jedna stvar je sigurna svi su ovdje. Tko to, svi? Stari èlanovi nuklearne jedinice. U Francuskoj ili u Europi. Napravio sam potrag u za Eugenom Talikhom. Radio je u prvim centima kontrolirane fuzije koji su se i zgradili u Francuskoj, u osamdesetim godinama. Danas je u mirovini. Treba ga to b re pronaæi. Inaæe ne bih bio iznenaðen da negdje otkrijem njegovo truplo, unitenog srca. Ali... zato ubijati te ljude? I zato na taj naèin? Nemam pojma. Samo sam ujedno siguran prolost izbija na povrinu. Prolost koja ne iza ziva samo ta ubojstva veæ takoðer prisiljava nekadanje znanstvenike da se tamo vr ate. Diane pokae iznenaðenje. Langlois digne novu fotokopiranu stranicu. Pronali smo ove biljeke kod Thomasa termine letova u pravcu Moskve i Narodne Repub like Mongolije. I on se spremao otputovati u NRM. Kao van Kaen. Diane je osjeæala kako se efekti analgetika pojaèavaju. Upita, vraæajuæi se svoj im sumnjama A moj posvojeni sin? to on ima sa svim tim? Isti odgovor nemam pojma. Kopao sam, za svaki sluèaj, o fondaciji zahvaljujuæi k ojoj ste usvojili Luciena... Diane zadrhti to ste nali? Nita. Èisti su kao snijeg. Po mom miljenju, sve je bilo organizirano bez njihovog znanja. Mislim da su jednostavno ostavili dijete blizu zgrade kako bi ga ovi sku pili. Langlois odjednom skrene lijevo i krene brzom trakom. Prebaci u veæu brzinu i za puti se, temeljito, pod veliki tunel, isprekidan ovjeenim redovima elisa. Diane v ie nije bila sigurna u svoje pretpostavke. Moda je bila sasvim u krivu. Moda ovaj s luèaj nije imao nita s navodnim Lucienovim moæima veæ se radije usmjeravao prema nuklearnim istraivanjima. Ipak Langlois nadoda, kao da ponovo pokrene parapsiholo govu trasu Postoji jo posljednja èinjenica, kod Philippe Thomasa, koja me muèi... Izgledalo bi daje intelektualac bio nadareni psiho sposobnostima. Diane zadri dah. to znaèi? Upita ona. Prema nekoliko svjedoèenja, bio je sposoban pomicati predmete na udaljenosti, sa vijati metal. Stvari kao Uri Geller. Struènjaci to nazivaju psihokineza. Po mom miljenju, Thomas je bio iznad svega lukav tip, vrsta manipulatora, i... Èekajte. Hoæete reæi da je mogao utjecati na stvari putem misli? Murjak baci zabavljeni pogled na Diane. Radije sam vjerovao da æe vas ta ideja nasmijati.. Kao znanstvenica, vi... Odgovorite na moje pitanje mogao je utjecati na stvari? Tako kae njegov dosje, da. Nekoliko eksperimenata su bili pokuani po vrlo strogom protokolu sa predmetima pod zapeèaæenim pireksom, na primjer, i... Diane primi ok. Taj trenutak je oznaèavao odluèujuæi preokret u njenim vlastitim istraivanjima ili je odbijala paranormalni slijed stvari i naputala istraivanje, il i je uranjala u tu mraènu stvarnost i napravila divovski korak. Naime, ako je priznavala moæ Philippe Thomasa, posljednja tajna njene nesreæe se konaèno objanjavala. Zahvaljujuæi snazi svog uma, èovjek u ogrtaèu je mogao otvo riti, iz daleka, kopèu Lucienovog sigurnosnog pojasa. Metalnu kopèu. Diane je bila poraena. Nije mogla vjerovati u takvo èudo i, istovremeno, priznati
njegovu stvarnost dajuæi novu povezanost dogaðajima. Tako, kako ne pretpostavit i da je èovjek sposoban za takvo èudo bio uvjeren, zauzvrat, u moæi djeteta Bdje lca? Kako ne pretpostaviti, ponovno, daje pobuda pokuaja ubojstva bila povezana s eventualnom Lucienovom psiho sposobnoæu? Diane, sluate me? Ona iziðe iz svojih razmiljanja Sluam vas, da. Murjaci iz SaintGermainea su identificirali trojicu mukaraca koji su se meðusobno poubijali u muzeju. Veæ? Poznaju ih. Na kraju kolovoza, Thomas je doveo iz Ruske Federacije tri stara voj nika elitne postrojbe spetsnaze preobraæene u zanimanje èuvara. Slubeno, zaposlio ih je da pojaèa sigurnost svoje zaklade tijekom Mondrianove izlobe. Ali, obavijet enja kau da su ta tri tipa veæ radili za razne ruske mafije. Prièa ne kae kako ih je Thomas naao ali, po mom miljenju, zadrao je poznanstva u Moskvi. Diane opet vidje nasilje iz prole noæi potkovane èizme koje se bacaju na njeno li ce, siluete koje dræu pod svojim vlastitim metcima. Kako je to mogla preivjeti? La nglois je nastavljao Oèito, Thomas ih je prije odabrao za organizaciju nesreæe na perifernom bulevaru . Ali takoðer mislim da se neèega plaio. Ili nekoga. Kao ubojice koji se uspio uv uæi u muzej juèer poslije podne... Okrene se prema njoj i naglasi ostatak reèenice Na ubojica, Diane. Onaj koji je uklonio Rolfa van Kaena. Od tada, dogaðaji iz prol e noæi su jednostavni za rekonstruirati na kraju dana, tri Rusa su otkrili tijel o i stavili ga u kupaonicu. Zatim su se posvaðali, bez sumnje oko neke prièe s n ovcem mora da su pokuali odnijeti jednu ili dvije slike sa sobom. Povrh toga dola zite vi i to dolijeva jo ulja na vatru. Tada se meðusobno poubijaju sa svojim vla stitim orujem. To je ono to ste rekli murjacima, ne? Apsolutno. Rekao bih da se gotovo slae. Zato gotovo? Ostaje rekonstruirati prizor, provjeriti poloaje tijela, putanje metaka. elim vam da se sve podudara. Langloisov glas bio je nabijen nevjericom, ali Diane se napravi da to ne primjeæ uje. Misli su joj postajale sve vie zbrkane. Na te mraène vode izroni novo sjeæan je truplo Philippe Thomasa, ruièasto i odvratno, zguvano njenim mrtvim koicama. Ona upita to znate o Thomasovoj bolesti? Langlois se iznenadi Vidjeli ste tijelo? Diane je pogrijeila. Bilo je prekasno za povuæi se. Nakon ubojstva, da, reèe. Ula sam u njegov stan i... I zatim ste se vratili u muzej? Da. Rekli ste to murjacima iz SaintGermaina. Ne. Igrate apsurdnu igru, Diane. Thomas je bio prilièno bolestan, ne? Poruènik uzdahne To se zove ljuteæa eritrodermija. Oblik vrlo jakog ekcema, koji izaziva prava ljut enja. Po onome to sam shvatio, Thomas je redovito mijenjao kou. Diane si odjednom reèe da je èovjek moda nosio ogrtaè da zatiti svoje tijelo u jek u mijenjanja kouljice. Ali misli joj pobjegoe. Osjeæala se pobijeðena snom. Primje ti da stiu na ulaz Maillot. Promet je postajao mnogo guæi i Langlois, bez oklijeva nja, zalijepi na krov automobila magnetsku rotirku. Tako doðe na aveniju GrandAr mee, zavijajuæih sirena. Ona se uvali u dno sjedita i prepusti se svojoj vlastito j obamrlosti. Kad se probudi, vozilo je prelazilo trg Pantheon. Ne znajuæi zato, sviðala joj se pomisao daje spavala dok je policajac presijecao glavni grad punom brzinom. Pat rick Langlois se zaustavi na ulazu ulice Valette i izvadi presavijenu novinu iz
depa kaputa. Najljepe za kraj, Diane Le Monde od juèer naveèer. Ona odmah pronaðe èlanak koji joj je pokazivao, na desnoj strani. Novine su navo dile u detalj ubojstvo Rolfa van Kaena, u noæi utorka 5. listopada. Novinar se t akoðer pozivao na Lucienovo èudesno ozdravljenje i nesreæu Diane Thiberge, pokæe rke Charlesa Helikiana, vane liènosti iz svijeta poslova i politike. Langlois kom entira Va oèuh je bijesan. Zvao je upravitelja policije. Diane podigne oèi Odakle je pro curilo? Nemam pojma. Iz bolnice, bez sumnje. Ili pak od nas. Iskreno ba me briga. Ne znam èak ni moe li nam to pomoæi. U svakom sluèaju, izazvati æe reakcije. Langlois posloi svoj dosje. Diane primjeti da je imao konu pernicu, koja je sadrava la Stabilo kemijske i bojice. Muklim glasom, upita Niste previe tehnologija, ne? On podigne obrvu. Ne vjerujte tome. Jednostavno, svakoj tehnici njeno podruèje. Za moja istraivanja vie volim stare metode. Papir, nalivpero, Stabilo. Èuvam raèunalo za ostalo. Ostalo? Svakodnevni ivot, slobodno vrijeme, osjeæaji. Osjeæaji? Onog dana kad vam se budem imao povjeriti, Diane, poslat æu vam to emailom. Ona iziðe iz auta. Patrick Langlois je oponaao. Iznad njih, ogromna kupola Panthe ona nalikovala je monstruoznoj koljci. Policajac se priblii. Diane, ako vam kaem HecklerKoch, MP5, to vas podsjeæa na neto? Ne? A Glock 17, kalibar 45? To su oruja, ne? Ona s kojima su se Rusi meðusobno poubijali, da. U ikari, tijekom vaih studijskih putovanja, nikad niste koristili automatska oruja? Prouèavam divlje zvijeri. Ne radim niane. Pod ivo srebrnim obrubom, lice se osvijetli osmijehom. Ok. Savreno. Htio sam biti siguran. Siguran u to? Da nemate nita s tim masakrom. Idite spavati. Zvati æu vas veèeras. Prvi detalj koji primijeti ulazeæi u svoj stan, bilo je crveno svjetlo sekretari ce, koje je jo treptalo, u njenoj sobi. Nije bila sigurna daje eli presluati. Zadnj i put kad je saznala poruke, to je izazvalo lanèanu reakciju koja ju je pogurala do zaklade Bruner i njenih nasilja. Prijeðe dnevnu sobu, doðe do svoje sobe, zatim sjedne na krevet, toèno kao sinoæ , promatrajuæi crvenu svjetlost koja je pulsirala poput srca. Veæ je oèekivala, u mislima, poruke njene majke, jednako kratke kao udari vatre. Ili pozive svojih sudrugova znanstvenika, koji su sluèajno naletjeli na èlanak u Le Mondeu. Ova p osljednja misao je podsjeti da nije dotaknula svoj posao od... Koliko veæ dugo? Telefon zazvoni. Diane odskoèi na prekrivaèu. Ne razmiljajuæi, podigne slualicu. Gospoðica Thiberge? Zaèuje. Glas joj je bio nepoznat. Tko ste vi? Zovem se Irene Pandove. Zovem vas u vezi èlanka objavljenog juèer naveèer u Le M ondeu, o smrti gosp. Rolf van Kaena. Ka... kako ste dobili moj broj? U imeniku ste. Diane pomisli, prilièno glupo Istina je, u imeniku sam. ena nastavi, ozbiljnim i mirnim tonom Ne èuvate se dovoljno, i u krivu ste. marci joj najee potiljak. to elite? upita nepr ijateljski. Htjela bih vas vidjeti. Imam informacije koje bi vas mogle zanimati. Poznavali ste Rolfa van Kaena? Indirektno, da. Ali ne elim vam o njemu govoriti. Diane saèuva tiinu. Pomisli Moda munjara, koja se eli igrati mojim ivcima. Ili mi je dnostavno izvuæi novac. Upita O èemu onda? elim vam prièati o malom djeèaku kojeg sam usvojila, ima pet tjedana.
Hladnoæa se produbi pod njenom koom. Pomisli na svoje vene ilice ispunjene smrznut im sokom. Gdje... gdje ste ga usvojili? U Vijetnamu. U sirotitu Huai. Preko organizacije Bo riaMundi? Ne. Djeca svijeta. Ali to nije vano. to je vano. Irene Pandove preèuje pitanje i nastavi istim blagim tonom Trebati æete doæi. Ne mogu putovati. Moj sin nije dobro veæ nekoliko dana. U Dianinim arterijama, sok prijeðe na potpunu niticu. to mu je? Imao je nesreæu? upita ona. Vruæica. Bujice vruæice. Pomisli na Luciena. Na skokove temperature koji su se dogodili, na Daguerrea koj i je uvjeravao da pojava ne predstavlja nita ozbiljno. Odjednom se prisjeti svog predosjeæaja, koji je zgrabio dvije noæi prije, dok se uspavljivala netko, negdj e, morao je dijeliti njeu moru... Irene Pandove nastavi Doðite me vidjeti. Stoje prije moguæe. Gdje ste? Koja adresa? ena je ivjela gotovo tisuæu kilometara od Pariza, u zaleðu Nièe, u Daluisu. Diane zapie adresu i njene upute. Veæ je razmiljala. Prvi jutarnji let. Unajmljeni auto. Nema problema. Ona potvrdi Bit æu tu sutra, sredinom dana. Èekati æu vas. Glas je bio ispunjen uznemirujuæom blagoæu. Odjednom Diane osjeti nadahnuæe i upi ta Va mali djeèak, kako ste ga nazvali? Blagost, osmijeh, vie nego ikad prisutni Postavljate mi pitanje? Niste shvatili to se upravo dogaða. Diane promrmlja kroz usne, kao to se pue u votanicu, odrièuæi se svake nade Lucien... Diane sleti u Nièu u osam i trideset. Pola sata kasnije, vozila se u pravcu zeml je u zaleðu, èak ni ne primjetivi Mediteran. Du dravne ceste 202, kapelice, kuæe, t rgovaèki centri, industrijska postrojenja nizali su se uzdu dolina i breuljaka. U okolici SaintMartinduVar, krajolik se promijeni, graðevine se prorijedie, tamno z eleno i stijene osvojie teren i, konaèno, iskrsnue planine. Vozila je dakle u èistom visinskom krajoliku borovi stisnuti uz strme padine, cr ne kupole prikovane za nebo, tamne i duboke dionice rijeka bez vode...Nebo je bi lo prekriveno. Vie nije bilo govora o blagosti, morskom zraku, ni èak o provansal skoj vegetaciji. Kamen i hladnoæa su od tada okupirali mjesta. Diane je stalno p ratila dravnu cestu, iznad korita presuenog Vara. Nakon jednog sata vonje, nakon to je krenula beskrajnim krivudavim putevima, konaè no otkrije krajolik koji je oèekivala jezero u dnu doline, koje je nalikovalo og ledalu reflektirajuæi svjetlost oluje. Povrina mu se kolebala izmeðu sivog i plav og. Valiæi su se na njemu kostrijeili, kao èeliène otrice. Uokolo, bila je smaragd na mreica. Crnogorice, uspravljene poput noeva, izgledale su da ranjavaju oblake. Diane zadrhti. Mogla je osjetiti okrutnost svakog vrha, svakog odraza, svakog de talja, zaotrenog groznièavim suncem koje je probijalo crninu neba. Na zavoju jedne krivine, primijeti èistinu. Zgrade od oblica drveta tu su èinile jedan zaselak na nekoliko metara od obale. Irene Pandove je rekla Ranè u obliku slova U, na obali jezera. Diane krene cestom koja je vijugala prema dolini. Pojavi se plakat s imenom Ceklo zraèni centar, najavljujuæi ljunèani put nanie. Na svakom zavoju, Diane je vidjela kako se jasno ocrtavaju drvene zgrade. Bio je t o ogromni skup graðevina smeðe boje, okruenih ogradom. Na lijevo, rasprostirali s u se panjaci, ugoæujuæi bez sumnje tijekom ljeta konje. Na desno, trijemovi u boji oznaèavali su povrine za igru. Parkira auto pod jelama. Udahne punim pluæima svjeinu zraka, mirise smole, nadima nje pokoene trave. Tiina je vladala. Ni najmanjeg krika ptice, ni zvuka insekta. O luja? Priblii se glavnoj zgradi, prisiljavajuæi se otkloniti svoje bojazni. Proðe kroz vrata od drvenih oblu taka i prijeðe livadicu prekrivenu jelama, obru bljenu na desno malenim vjealicama za odjeæu. Kroz ostakljene otvore, na lijevo, primjeæivala je veliko poploèeno dvorite, uokvireno s dva krila ranca, koje se uz dizalo do breuljka zatvorenog rubom ume. S one strane, nazirali su se glatki valov i jezera. Tiina i praznina izgledali su ozbiljniji, tei, ovdje, u ovim prostorima stvorenima za djeèju graju. Diane otkrije hodnik koji se otvarao na nekoliko prostorija. Uulja se unutra opre znim koracima. Na drvenim zidovima, tkani prekrivaèi, s naivnim crteima, bili su
objeeni kao slike.Takoder je primijeæivala, kroz otvorena vrata, tamtam stolce, r oe ili ljubièaste zidne tapete, lustere od riinog papira. Cjelina je mirisala na s edamdesete godine. Ovo mjesto bi se svidjelo njenoj majci. Ode jo naprijed. Vidi prostorije za igru, zauzete stolovima za pingpong, babyfoot ovima. Druga prostorija gdje je stolovao televizor, prekrivena jastucima. U dnu hodnika, spotakne se o mali kavez, koji je irio svoja zrna i piljevinu po tlu nje gov stanar zamorac ili hrèak takoðer se spakirao na put. Konaèno doðe do prostranog ureda administrativnog srca ranca. Njena bojazan se p retvori u sigurnost. Jo jednom, stizala je prekasno. Prostorija je bila potpuno p revrnuta. Hrastov stol je bio prevrnut, stolice razbacane, ormari rastvoreni, fa scikli istrgnuti, kartoteke razbacane po podu. Diane pomisli na Irene Pandove i ne usudi se otiæi dalje u svojim mislima. U tom trenutku, primjeri, ovjeene o zid, okvire koji su izbjegli oluji. Klieji su uvije k predstavljali dvije iste osobe plavu enu, staru pedesetak godina, i mukarca azij atskog tipa, vrlo malog, naboranog lica i zlobnog osmijeha. Na nekim portretima, mukarac i ena su se grlili. Na drugima, drali su se za ruke. Ove slike irile su èud nu ivotnu radost. I lagani komièni utisak ena je za petnaest centimetara prelazila mukarca koji je nosio, na svakoj slici, parku od astrahana, sa dva podignuta sku ta. Ne mogavi objasniti svoju gestu, Diane uhvati jedan okvir, razbije staklo o r ub stola i stavi u dep jednu od fotografija. Podiuæi oèi, primjeti èlanak stavljen pod staklo. Tekst, objavljen u èasopisu Zna nost, veliki izvjetaj u pogledu znanstvenih pojava, bio je potpisan od Dr. Eugena Talikha. Diane zadrhti bilo je to ime koje je izgovorio Langlois. Ime upravitel ja TK 17 prebjeglog na Zapad 1978. Ona podigne okvir i prelista poprijeko paragr afe prevedene na engleski. Nita nije razumjela govorilo se o nuklearnoj fizici i izotopima vodika ali nije bila iznenaðena kad uoèi portret autora bio je to mali tupan s fotografija. Nalazila se u kuæi fizièara prebjega. To otkriæe upali druge svjeæice u njenom umu. Najprije shvati da Eugen Talikh ni je bio kavkaski Rus, kao to se moglo pretpostaviti, veæ Azijac, bez sumnje sibirs kog podrijetla. Takoðer shvati, bez zakljuèivanja umijeanosti, da je taj èovjek upravo usvojio, sa svojom enom, malog djeèaka pristiglog iz krajeva tokama ka. Zato? Stoje oèekivao od tog djeteta? Diane ponovno razbije stakleni okvir i s tavi èlanak u dep. Jo pretraujuæi, pronaðe fotokopije satnica letova za Ulan Bator, preko tranzita u Moskvi, ali nikakvog traga toène rezervacije. Kao Rolf van Kaen, kao Philippe Th omas, Eugen Talikh se spremao vratiti u Narodnu Republiku Mongoliju ali nije bio odluèan u datumu polaska. U tom trenutku, zaèuje stenjanje. Diane se okrene. Neto se micalo iza prevrnutog stola. Ona se priblii drvenoj ploèi zatim, polako, odvai se na jedan pogled. ena opruena na podu, leala je u ogromnoj c rnoj lokvi, pod kiom papira. Diane se nije sjeæala daje ikad vidjela toliko krvi èak ni u zakladi Bruner. Tijelo je bilo potpuno nepomièno, okrenuto prema pregra di. Diane se sjeti starog idovskog obièaja, koji se sastojao od okretanja lica um iruæeg prema zidu, da ne bi mogao vidjeti lice Smrti. Ona obiðe stol i blago uhvati rame rtve daje okrene prema sebi. Odmah je prepozna bila je to ena sa fotografija. Trbuh joj se otvarao u dva komada mesa. Rana je z apoèinjala na pupku i penjala se do grudi. Odjeæa i meso su se mijeali u gnusnoj klatei. Diane sa svim snagama prizva suæut ali nikakav osjeæaj nije uspijevao pri kriti njen vlastiti strah. Pomisli na ubojicu van Kaena i Thomasa. Ova rana nije odgovarala njegovom stilu. Da li mu nije polo za rukom? Irene, da li se opirala? Ono to otkrije baci je u jo dublji strah. Irene Pandove je drala no nazubljene otrice , crn od krvi, u svojoj desnoj ruci. Odjednom se podigne na lakat i promrmlja Doao je... Nisam trebala... Nisam trebala s njim prièati. Potpuno zabezeknuta, Diane shvati da si je Irene rasporila trbuh pred oèima svog napadaèa. Ubila se da ne progovori, da ne otkrije informacije koje bi joj uljez bez sumnje bio ièupao. Usprkos neredu u njenim mislima, Diane primjeti ljepotu l ica, pod isprevrtanom pundom i pramenovima zalijepljenim krvlju. Irene ponovi Nisam trebala s njim prièati. S kim? Tko je doao ovdje? Oèi...Nisam im mogla odoljeti... Nisam mu trebala reæi... gdje je Eugen...
Oèi koga bi to moglo predstavljati? Oskvrnjivaèa utrobe? Druge plaæenike poslane od Thomasa? Ili opet nekog drugog? Ali postojala je druga hitnost. Diane se nag ne i upita Irene Lucien... Gdje je Lucien? Umiruæa se na silu nasmijei. Usprkos svemu, izgledala je sretna stoje upoznala Di ane, daje èuje izgovarati to nevino ime. Pomakne usne. Usta joj se napune krvlju . Diane je obrie svojim rukavom. Brbotanje se pretvori u jednu jedinu rijeè Poluotok. to? Crni potoèiæi ponovno potekoe. Usne ahuèe Na jezeru. Poluotok. Tamo uvijek ide... Svladavajuæi jecaje, Diane je pokua ohrabriti Bit æe dobro. Nazvati æu bolnicu. Irene zgrabi Dianin ruèni zglob. Ova osjeti kako krv trca izmeðu stisnutih prstij u. Zatvori kapke. Kad ih opet otvori, bilo je gotovo Irenine zjenice su se fiksi rale u vjeènu ukoèenost. Diane okrui desno krilo ranca, prijeðe ogradu i popne se stazom koja je vijugala do breuljka s jelama. Ruknuo je pljusak. Diane je u mahovima primijeæivala blista vu povrinu vode, pod munjama. Side niz obronak breuljka i doðe do obale. Duga ogra da od stabala i trstike stajala je izmeðu zemljanog puta i valova. Nemoguæe prij eæi. Instinktivno, Diane krene desno i poène trèati. Uskoro zemlja izgubi na èvrstoæi. Mirisi biljaka postanu tei i, istovremeno, ivlji , otriji. Valovi jezera izgledali su da su uklizali izmeðu biljaka da pretvore ob alu u dugu moèvaru. Sve trèeæi, Diane se proimala ovom promjenom. Zelenkasta svje tlost ikare, nonalantnost flore, bestidne, vitke, koja je èuvala, sve èeæe, izmeðu dva nabora trave ili liæa, bljeskove prozirnosti. Reèe si daje voda ovdje bila mi ris zemlje. Prst na potiljak humusa, uvuèen pod kosu ludih biljaka... I mentalno zahvali krajoliku za njegovu snagu, stalnu prisutnost sprijeèavao ju je da misl i na bilo to drugo. Njoj na lijevo, izdubi se jedna pukotina medu grmljem puteljak. Diane krene njim , zagnjuri se pod biljni svod. Vie nije osjeæala kiu, veæ je hvatala tisuæe milova nja rogoza, trstika, granèica. Tek tada dosegne obalu i otkrije povrinu jezera. S njenog gledita, to je vie bilo more. Siva i blistava beskrajnost, koja je prskala pod kiom, bez obale ni ruba. Tada uoèi poluotok. Njoj na desno, na nekoliko stotina metara, jezik pjeskovite zemlje se odvajao od obale, zatim klizio na povrini vode do male drhtave ume. Poluotok slatke vode, ne postavljen èak ni na sol, sasvim priljubljen na prozirnost. Da lije bilo moguæe daje dijete skriveno pod ovim stablima? Diane namjesti naoèale i skine cipele. Zavee vezice i prebaci ih oko vrata. Nasta vi svojim putem. Pred njom, sve je bilo mutno, zelenkasto, èudno. Sad je gacala u valovima jezera, pomijeanim s biljkama i zemljom. Uranjala je koljena u hladni ugriz dubina, opreèan mlakosti pljuska. Natapala se, bila je mokra, curila je. O sjeæala se istovremeno usisana jezerom i razbijena kiom. Bila je, doslovno, ena iz meðu dvije vode. Konaèno dosegne grmlje poluotoka. Uroni pod njegove vrbe, probije se kroz biljke , pognuta, zadihana, solidarna sa svakom pukotinom, ortakinja svakom listu. Gdje je bio Lucien? Krene jo naprijed. Usta vode, s njihovim prodrlji4 vini i zelenim usnama, otvarala su se i zadravala je. Uranjala je do kukova, utav noteujuæi ruke od naprijed prema nazad. Oko nje, veæ je primjeæivala prikrivene l juskice riba izgubljenih medu travnatim labirintima. Odjednom osjeti pod nogama kako se zemlja uèvræuje. Stigla je do kraja poluotoka nita ne vidjevi ni... Potpuno se zaustavi. Dijete je bilo tu. Sjedio je, s leda, na dvadeset metara od nje, na rubu zemlje, licem prema nebu. Loe ga je vidjela, ali prva misao joj je bila olakanje. Njegova silueta nije nalik ovala Lucienovoj njenom. Ne priznajuæi si, zamiljala je mraène moguænosti blizans tva, kloniranja, monstruoznog proizvoda tajnih sovjetskih radnji koje bi se bile odvijale u tokamaku. Ali dvoje dijece bijahu potpuno razlièiti. Ovaj je morao biti star barem dvije g
odine vie. Ona doðe do daha i napravi novi korak. Bio je i dalje nepomièan, sjede æi po turski. Diane ga obiðe i primijeti njegove izbeèene oèi, grimizno crveno l ice bio je u transu. Udovi su mu izgledali ukoèeniji od metalnih sipki. Tresao s e, ali to je bilo neprimjetno drhtanje, elektrièno. Kao val zarobljenik njegova tijela. Diane prui ruku prema njegovu èelu i uoèi vruæinu peænice. Nikad ne bi posumnjala da ljudsko biæe moe doseæi takvu temperaturu. Jo se priblii, zatim se zaustavi. Pred djetetom je bilo namjeteno svetite krug bijel og kamenja sa piramidalnom mreom granèica u sreditu, na kojima su bile svezane mal ene marame. Na vrhu grana, mala zaotrena lubanja drala se u ravnotei. Lubanja hrèka ili zamorca, nedavno oguljena. Diane pomisli na prazni kavez na rancu i shvati dijete je rtvovalo ivotinju tijekom amanskog rituala. Ustanovili smo vrlo povienu neuromuskulamu uzbuðenost, koja se ispoljava napadaji ma kontrakcija i miiænih grèeva... Jo jednom, bolnica. Jo jednom, govor lijeènika. U nekoliko minuta, Diane se bila vratila u kuæu Irene Pandove, zamotala dijete u jedan od zidnih prekrivaèa zatim se pokrila starom kabanicom. Potom je pourila p rema Nici i stigla u hitnu pomoæ bolnice SaintRoch. Bilo je tek èetrnaest sati, ali imala je utisak daje ostarjela nekoliko godina. Doktor je nastavljao Takoðer ima iznimnu vruæicu. Dijete je gotovo dostiglo èetrdeset ijedan stupanj. Trenutno, nismo otkrili patogene uzroke ovih pojava. Vanjsko ispitivanje nita nij e otkrilo. Krvna slika ne otkriva nikakvog traga infekcije. Moramo èekati rezult ate drugih analiza. Moemo takoðer smatrati kronièni put. Ali simptomi nisu od epi lepsije i... Je li u opasnosti? Uspravan pored svog stola, èovjek je izgledao daje spavao u koulji, toliko je bil a zguvana. Poprimi izraz sumnje Unaprijed, ne. U njegovoj dobi, rizici grèeva se iskljuèuju. Vruæica veæ pada. to se tièe stanja obamrlosti, i ono izgleda da se povlaèi. Rekao bih daje ovo dije te imalo neku vrstu... krize ali daje najgore prolo. Ostaje nam utvrditi uzrok. Diane je ponovno vidjela krug kamenja, lubanju na mrei od granèica. Da li je to m ogla objasniti lijeèniku? Da li mu je mogla otkriti daje mali djeèak bez sumnje pretrpio amanski trans? Doktor upita Koja je vaa stvarna veza s ovim djeèakom? Veæ sam vam rekla on je posvojeni sin jedne od mojih prijateljica. On pogleda svoj karton Irene Pandove, to je to? Dala je to ime u hitnoj pomoæi. Htjela je da mogu identificirati dijete nakon nj enog odlaska. On nastavi I gdje je ta gda. Pandove? Ne znam. Ali dijete... nali ste ga tako? Bio je sam? Diane ponovi svoju prièu posjet prijateljici, prazna kuæa, otkriæe Luciena u moè varama. Izostavila je govoriti o umrloj. Nije se bojala prièati poluistine za ne koliko minuta biti æe vani. Da li bi se okrenuli kad bi bili leðima prema proval iji? Lijeènik je izgledao skeptièan. S upornoæu je promatrao natopljenu kabanicu svoje sugovornice, tragove na licu, smeði oiljak na nosu izgubila je zavoj. Ona odjedn om reèe Moram telefonirati. Tijekom trka oko jezera, izgubila je svoj mobitel. Èovjek pokae slualicu pred njim Nema problema. Uzmite liniju, ja... Radije bih bila sama. Proðite u ured sa strane. Moja tajnica æe vam nazvati broj. Sama. Molim vas. Doktor zagunða, pokazujuæi vrata neodreðenim pokretom Vani ima kabina, u ulaznom holu. Diane ustane. On doda, namrtenih obrva Èekam vas . Nismo zavrili s ovim, vi i ja. Ona se nasmijei Naravno. Vraæam se. Nije zatvorila vrata kad veæ zaèuje slualicu koja se podizala. Murjaci, pomisli.
Ovaj glupan zove murjake. Klizne u hodnik i ubrza korak. Doðe u ulazni hol bolnice i kupi na kiosku s novinama telefonsku karticu. Skloni se u jednu kabinu i utipka direktni broj Erica Daguerrea. Nova tjeskoba je muæi la. A ako je Lucien, iz nekog razloga kojeg si nije mogla objasniti, takoðer pao u trans? Predosjeæala je neku vrstu simultanosti u dogaðajima. Igra jeke izmeðu to dvoje djece i njihovih simptoma. Diane naiðe na uobièajeno kirurg je operirao. Zbog bezizlaznosti, zatrai govoriti sa gðom. Ferrer. Ova potvrdi njene sumnje Lucien je upravo pretrpio snaan rast v ruæice, sa znakovima miiæne ukoèenosti. Ali sve se veæ vratilo u red vruæica je o padala, miiæi su se oputali. Doktor Daguerre je naredio seriju ispitivanja. Oèekiv ali su rezultate. Gða. Ferrer nadoda, umjesto zakljuèka, daje Didier Romans traio daje vidi, vrlo hitno. Diane upita Gdje je on? Ovdje. U naim uredima. Dajte mi ga. Minutu kasnije, odjekne glas antropologa Gospoðo Thiberge, apsolutno je potrebno da doðete u bolnicu! to se dogaða? Izvanredan fenomen. elite prièati o Lucienovom transu? Bila je neka vrsta transa, da. Ali sada ima neto drugo. TO? Èovjek je izgleda shvatio uznemirujuæe odjeke njegovog govora. Ne bojte se, pouri se reæi. To je bez opasnosti za vae dijete. Diane ponovi naglaavajuæi svaki slog to se dogaða? Bilo bi predugo objanjavati vam telefonski. Trebate to sami vidjeti. Vrlo je... v izualno. Diane odsjeèe Biti æu tamo za tri sata. Poklopi. Odjednom se guila u pregrijanoj atmosferi bolnice. Osjeæala je svoje pra menove slijepljene kiom, ovratnik natopljen znojem. Novi ponor u njenim mislima k ako je ovo dvoje djece moglo trpjeti istu krizu, na osamsto kilometara udaljenos ti? I koji je bio novi fenomen koji je otkrio antropolog? Èetrnaest i trideset. Baci pogled navrata hola. Sad je oèekivala vidjeti pojavlj ivanje odreda andara. Ljudi koji æe je ispitivati o Lucienovom podrijetlu, smrti Irene Pandove, èije tijelo æe uskoro biti otkriveno. Trebalo je da se vrati u Pariz. Trebalo je da vidi svog malog djeèaka. Trebalo j e da susretne Patricka Langloisa samo ju je on mogao pokriti, zatititi od sudskog stroja. Otipka broj poruènikova mobitela. Murjak joj ne dopusti ni da govori. Pobogu, gdje ste sad? upita on. U Nici. to izvodite tamo? Trebalo je da vidim nekoga... Ton se oboji olakanjem. Mislio sam da ste pobjegli zauvijek... Zato bjeati? Nikad se ne zna, s vama. Diane pusti da proðe nekoliko sekundi. Odjednom, u toj tiini, stvori se povjerenj e, bliskost kakvu nikad ni s kim nije osjetila. Reèe naglo da ne brine u jecaje Patrick, u govnima sam. Iznenaðujete me. Ne alim se. Moram vas vidjeti. Da vam objasnim. Za koliko vremena moete biti u Parizu? Tri sata. Èekam vas u mom uredu. I ja imam novosti. to? Èekam vas. Diane je hvatala tjeskobu nove snage u poruènikovu glasu. Ona inzistira to ima? to ste otkrili? Objasniti æu vam uivo. Ali jako se pazite. Zato? Moglo bi biti da ste dublje umijeani u ovu aferu nego to sam mislio. Ka... kako to?
Oèekujem vas u policijskoj upravi. Ona iziðe iz kabine i uputi se prema vratima na automatsko otvaranje. Vani, aven ija je bila ispresijecana crvenim liæem, suhim, zguvanim. Kad Diane uðe u svoj aut o, uèini joj se da joj je sama jesen postavljala zasjedu. Diane Thiberge stigne u bolnicu Neeker oko dvadeset sati. Didier Romans ju je èe kao, u stanju krajnje uznemirenosti. Ona najprije zatrai da vidi Luciena ali antr opolog uzvrati Sve je u redu, uvjeravam vas. Imamo drugi hitni sluèaj. Veæ su ho dali prema zgradi Lavoisier. Ona je gledala s tjeskobom kako se pojavljuje ovaj smjer. Previe sjeæanja, previe grozota. Kad se u unutranjosti uputie prema sali CT SCAN, ona osjeti kako joj tjeskoba rast e. Vidjela je kako prolaze bijeli zidovi, zaslijepljujuæa neonska svjetla i to j e bilo kao nova ravna linija prema nasilju. Znanstvenik je uputi u hodu Za moji prvih istraivanja, veæ sam neto primjetio s te strane, ali nisam vas htio uzrujati. Diane gotovo pukne u smijeh. Izgleda da su se zakleli, kakve god da su okolnosti , daje nikad ne uznemiruju. Bila je to neka vrsta urote spokojstva. Uðoe u kabinu prekrivenu konzolama i monitorima. Romans sjedne naspram glavnog ra èunala, toèno kao sudski lijeènik u noæi ubojstva van Kaena. Reèe pritiæuæi mia Slike æe prièati bolje od velikih govora. Diane se naslanjala na jedan od metalnih ulaza. Oèekivala je da vidi kako se na ekranu poljavljuje oskvrnuta Nijemèeva utroba. Ali, na njeno veliko iznenaðenje, pojavie se opreèni obrisi dviju ruku. Ruke djeteta, njene i bijele, kao lakirane svjetlucanjem raèunala. Bez rijeèi, Romans pritisne tipke i uèini da se pojavi ista slika, sa strane dla nova. Usmjeri kadriranje na krajeve prstiju, otkrivajuæi digitalne otiske. U okviru mog antropolokog istraivanja, veæ sam prouèio Lucienove dermatoglife. Uoè io sam neku vrst oiljaka, koji su mi izgledali prilièno stari, smjeteni pod prvim slojevima epiderme. Kao da... kao daje koa bila ponovno niknula ispod, vidite? Slika brazdi se poveæavala. Diane primijeti siæune linije, okomite ili kose, koje nisu odgovarale uobièajenom prikazu digitalnih kontura. Antropolog doda U trenutcima krize vruæice, Gda. Ferrer je uoèila da te anomalije postaju izraeni je. Geometrijske brazde ostajale su bijele dok su vrhovi prstiju crvenjeli. Daguerre je sam ustanovio fenomen i pozvao me. Tad sam shvatio to se dogaðalo. Otisci su sada zauzimali cijelu povrinu ekrane brazde su se pokazale. Nalikovale su na ureze precrtavanja... Ovi oiljci su u stvari smjeteni pod povrinskim slojevima epiderme. I, ako ostaju bj elkasti, to je zato to se radi, mislim, o oiljcima od opekotina. Mrtva koa, kroz ko ju krv vie ne prolazi. Poveæanje temperature naglaava kontrast izmeðu temperature oblivenog mesa i tih hladnih oiljaka. To je prilièno klasièna pojava neki oiljci s u vidljiviji kad imate vruæicu. Diane je i dalje promatrala fine ureze. Bilo je teko ne misliti na neki rukopis. Istovremeno, slova su izgledala napola izbrisana i iznad svega prevrnuta, kao èi tana u ogledalu. Antropolog izgleda uhvati tok Dianine misli Najprije sam mislio na slova koja bi bila napisana pomoæu goruæe igle, objasni o n. Ali ti motivi su naopaki mislio sam dakle da bi ih trebalo deifrirati otiskivanje m na papir, okrenute tim zahvatom. Pokuao sam impregnirati znakove s jastuèiæem z a tintu... Slika na ekranu se promijeni iskoèie digitalni otisci, natopljeni tintom. Evo rezultata. Kao to vidite, pismo je i dalje naopako. To je nerjeiv problem. Diane stisne ake o metalne strukture. Osjeæala je kako u njoj navire grananje vat re. Romans izvede naredbu na tipkovnici pojavi se novi prikaz. Dvije ruke potpun o crne, na kojima su se siæune linije jasno pojavljivale, u bijelom. Evo infracrvene slike. Mnogo bolje vidimo pismo, zbog razlike temperature izmeðu ivog mesa i oiljaka. Na ovaj naèin sam shvatio o èemu se radilo. to? Ovo nisu slova latinice veæ æirilièna. Krupni plan znakova, napisanih na svakom djetetovom prstu, ispuni cijeli ekran b rojevi, i slogovi slavenskog alfabeta. Priguenog glasa, Diane upita
to
to... to to znaèi? Radi se o datumu napisanom na ruskom. Dao sam ga prevesti. Novi klik. Nova slika 20. LISTOPAD 1999. Antropolog zakljuèi Ovo dijete nosi poruku. Doda, srameljivim glasom u kojem je titrao strah Poruku koja je bila ucrtana vatrom i koja je, izrecimo to, programirana da se po javi u sluèaju vruæice, zahvaljujuæi toplini koju isijava tijelo djeteta. To je potpuno... nevjerovatno. U stvari, jedino sredstvo za otkrivanje tog datuma je L ucienova groznica. Diane vie nije sluala objanjenja. Njeni vlastiti odgovori eksplodirali su joj u svi jesti. Bila je sigurna daje drugi Lucien nosio iste opekotine. LuuSiAni su nosil i, na vrhovima prstiju datum koji se pojavljivao samo u trenutku njihova transa. Bili su glasnici. Ali kome je bio namijenjen taj datum? I to je znaèio? U jednom promiljanju, stvori prvi odgovor bez ikakve sumnje, ovaj datum je bio na mijenjen ljudima kao Rolf van Kaen, Philippe Thomas i Eugen Talikh. Ljudima koji su pripadali ekipi tokamaka i koji su oèekivali tu poruku da se vrate na mjesto svoje prolosti. Druge misli udarale su u njenom umu. Ova djeca su inkognito stigla u Europu, pos redstvom posvojiteljskih organizacija, koje nisu trebale biti bila je uvjerena u to upuæene u tajnu. Fondacije su bile samo instrumenti medu drugim formalnostim a kao stoje ona sama bila usvajajuæi malog Luciena. Nadalje, ako je Irene Pandov e uspjela usvojiti Bdjelca Eugena Talikha, Rolf van Kaen nije uivao tu pogodnost. Diane Thiberge, mlada nepoznata ena, naslijedila je tu odgovornost. Eto zato je n jemaèki akupunktor rekao Ovo dijete mora ivjeti. èekao je, jednostavno, pojavljiv anje poruke koja mu je bila namijenjena, i koja nikad ne bi dola daje Lucien umro prije transa. Druga èinjenica proizlazila je iz izvora izazivajuæi nesreæu na perifernoj cesti , Philippe Thomas, marksistièki pijun, bio je pokuao iskljuèiti Rolfa van Kaena iz susreta, sprijeèavajuæi ga da otkrije datum. To je bilo ludo, apsurdno, zastrauj uæe ali Diane je znala da je dobro vidjela ne samo da su ti ljudi bili povezani njihovom proloæu, veæ su mraèni ulozi natjerali jednog od njih da iskljuèi jednog od svojih alter ega pokuavajuæi unititi njegovog glasnika. Jo dublje, Diane je utvrdila i posljednji dokaz jedan drugi èovjek je pokuavao, ta koðer, sprijeèiti povratak u zemlju èlanova tokamaka. I na najradikalniji moguæi naèin èineæi da im prsne srce. U dnu tih crnih izvora, Diane je ipak promatrala dvije udaljene svjetlosti. Najprije, predosjeæala je da je Lucien, njen Lucien bio izvan opasnosti. Pokuali su ga sprijeèiti da preda svoju poruku, ali taj datum je odsada otkriven. Lucien je dakle bio izvan igre. On je, tako reæi, obavio svoju misiju. Druga svjetlost je bila povezana, paradoksalno, s naèinom osakaæivanja djece nji hove zapaljene ruke. To je bilo uasno, gnusno, revoltirajuæe ali nije bilo èarobn o. Ovdje nije bilo nièega paranormalnog. Bdjelci su bili, jednostavno, mali djeè aci koje su zauvijek obiljeili. Omamljena, nesigurna, Diane pomisli na poruènika Langloisa i njegova otkriæa. Bi la je sigurna da je posjedovao dijelove koji æe se uklopiti u ova bunila i dati im novo znaèenje. Promrmlja prema antropologu Odmah æu se vratiti. Diane ispuni zapisnik posjeta i proðe kroz detektor metala. Bilo je dvadeset dva sata i hodnici policijske uprave bili su pusti. Vie nego ikad ovi uredi irili su miris koe i starih papira. To su bili tako snani mirisi, tako bremeniti, da su vie podsjeæali na ivotinjska isparavanja. Diane je imala osjeæaj da hoda u trbuhu kit a. Crvena koa na vratima je podsjeæala na organske pregrade a popreène sjene kave za na stepeniæu kitove usi te ronate ploèice koje se diu okomito u usta èudovita. Diane doðe do ureda br. 34. Mali karton je nosio ime poruènika Patrick Langlois ali veæ je prepoznala vrata obloena barunom. Zraka, bijele svjetlosti bjeala je iz sobe. Ona pokuca. Njen pokret je bio uguen povrinom tkanine. S dva prsta gurne vra ta. Mislila je da vie ne moe biti iznenaðena strahom, ni èak ikakvim drugim osjeæajem.
Mislila je da je potpuno isplela oko sebe delikatnu i nevidljivu svilu, jednako pouzdanu kao onu od pauka s kojom rade pancirne prsluke. Bila je u krivu. Ponovno, u ovoj sob i okupanoj crnilom, gdje je samo jedna mala halogena svjetiljka osvjetljavala iz bliza povrinu stola od lakiranog drveta, zahvati je panika. Patricku Langloisu glava je bila nagnuta na stranu, na njegov stol. Njegove crne oèi su saèuvale bljesak zlobe ali vie nisu treptale. Kao to se tijelo, savijeno n a stolici, nije micalo. Prvi Dianin refleks bio je ustuknuti. Ali, doavi na prag, ona se predomisli. Baci pogled sjedne i druge strane hodnika nikoga. Vrati se u ured, zatvori vrata i priblii se truplu. Policajèevo lice kupalo se u lokvi krvi, koja se pomalo zgunjavala kao katran. Di ane se prisili polagano disati, na usta. Zgrabi dva lista papira i lagano podign e glavu, bacajuæi kratki pogled na ranu, smjetenu pod bradom. Èovjek je imao prer ezan vrat. Ozljeda se otvarala kao crni kljun na preplete grkljana, ljepljive i tamne. Ne objasnivi si zato, Diane je uspijevala zadrati neku vrstu distance prema tom groznom prizoru i njegovom znaèenju. Samo je brojala sekunde, od kojih je sv aka krunila novo pitanje tko je ubio policajca? Da lije i dalje bila na tragu is tog usamljenog ubojice drobitelja srca? Ili se radilo o ortaku Rusa iz zaklade? Bila je preneraena drskoæu zloèina ubojica se usudio ubiti policijskog poruènika u samom sreditu ureda uprave. Pomisli na dosje ti svenjevi listova od kojih se istraitelj nikad nije odvajao i k oji su skrivali jedan dio istine. Poène pomicati okrvavljene predmete, prebirati medu zaprljanim papirima koji su se vukli po stolu. Nije prestajala mrmljati, k ao mistiènu litaniju Lucien, Lucien, Lucien... Sve stoje radila, radila je za nj ega. To je bila njena snaga, ivi izvor. Otvori ladice, prelista dokumente, pregle da svaki dio. Prelista policajèev blok, dva ormara koja su se uzdizala u tami. N ita. Nita nije nala. Znala je daje traila forme radi, daje ubojica sve odnio. Ubio j e, upravo, da uniti te dokaze i indicije. Okrene se posljednji put prema licu èovjeka srebrne kose koja se odraavala u ogle dalu krvi. Na telefonu, rekao joj je Moglo bi biti da ste dublje uvuèeni u ovu a feru... to je dakle otkrio? Bila je preplaena, izgubljena. Pomisli na Irene Pandove. Na Rolfa van Kaena. Na Philippe Thomasa. Na tri èovjeka koja je ubila. Kako objasniti takvo polje mrtvih? I njenu prisutnost u toj kosturnici? Ona se v izualizira u zlokobnom sreditu koje je unitavalo sve èemu se pribliila. Peckanje je caja navre joj na vjede. Zadri suze i uleti u hodnik, kao sjena. Hodajuæi, pomisli na zapisnik posjeta koji je ispunila nekoliko minuta prije. Bi la je izgubljena ona je bila, crno na bijelom, posljednja osoba koja je susrela r tvu. Trebalo je pobjeæi. Pobjeæi to je noge nose. Diane prijeðe unutarnje dvorite i diskretno pobjegne iz kruga jednim boènim prola zom. Brzim korakom doðe na obalu Orfevres, zatim na obalu MarcheNeuf. Doðe do tr ga katedrale NotreDame, ubrzavajuæi, zaustavi se pred HotelDieu. Bolnica je blis tala svim svjetlima kroz visoke predsvodene prozore, svjetla su obasjavala svije tle fasade i irila èudan duh sveèenosti, istovremeno sveèan i lagan. Pomisao na Luciena je presijeèe poput otrice. Nije ga mogla napustiti, èak i ako je ostala uvjerena da je bio izvan opasnosti. Kad se probudi, tko æe ga primiti u zemlju ivuæih? Tko æe se brinuti o njemu? S kim æe prièati dok se Diane ne vrat i ako se ikad vrati? Pomisli na mladu tajlandsku djevojku iz prvih tjedana. Zatim doðe na drugu ideju. Pronaðe telefonsku govornicu i uleti unutra. Mogla je primijetiti, kroz stakla, platna koja su prekrivala skele Notredame, podignute kao visoki paravani u tami. U njihovom podnoju, svjetla ovjeena na uliène svjetilj ke nalikovala su na figure natrpane svjetloæu. Jedan kratki trenutak, pomisli na akupunkturu i njene glavne toèke, gdje se oslobaðala ivotna energija ljudskog tij ela. U parikoj tipologiji, trg ispred NotreDame mogao je biti jedna od tih toèki. Mjesto slobode i potpune upranjenosti. Otipka broj mobilnog telefona. Tri zvonjave, zatim odjekne poznati glas. Diane j ednostavno proapta Ja sam. Odmah nastupi bujica uvreda i jecanja. Svbille Thiberg e igrala je na svim oducima bijes, srdba, suæut umijeavi i trunak ivnodunosti, da dobro pokae kako je usprkos svemu ona stala vladarica situacije. N adalje, Diane je jasno primjeæivai, u daljini, zvukove veèere. Ona je prekine Ok, mama. Ne zovem te da se svaðamo. Sluaj me paljio. elim da mi neto obeæa.
Obeæam? elim da mi obeæa da æe se brinuti o Lucienu. Lucien? Ali... naravno, to ti... Mora se brinuti o njemu. Biti uz njega do oporavka. titi ga, to god da se dogodi. Ne razumijem nita od toga to prièa. Ti... Obeæaj mi! Svbille je izgledala zbunjena Ja... ja ti to obeæavam. Ali ti, to... Moram otputovati. Kako to, otputovati? Putovanje, nemoguæe odgoditi. Zbog posla? Nita ti ne mogu reæi. Draga moja, Charles mije rekao da vodi... Diane je bila luda to se povjerila oèuhu. Pohitao je sve onoviti svojoj supruzi i morali su se podsjetiti, oboje, puni rige, na Dianin nestalan razum. Ona ih men talno zamisli ao dvije zapletene zmije patetiène. Ne uzevi truda da objasni situaciju, Diane se sjeti druog Luciena. Mali djeèak st ar sedam godina, nedavno usvon, ali koji je upravo izgubio svoju posvojenu majku . Diane diktira imena i adrese i natjera obeæati Svbille da se raspii o drugom s iroèiæu. Trebala je takoðer upozoriti majku o onom to æe moa uslijediti sumnje policije gle de nje, lista mrtvih u njenom agu. Ali vie nije imala vremena. Opet oklijeva. Rij eèi joj poku na usne. Rijeèi isprike, oprosta, zbog njene agresivnosti, zlovolje , neprijateljstva, ali njene èeljusti se odbie otvoriti. Ona zakljuèi Raèunam na tebe. Poklopi. Okus pepela ispunjavao joj je usta. Ostane nepokretna, naslonjena na st aklo kabine, jo jednom si postavljajuæi pitanje koje je proganjalo od adolescenci je da lije imala razloga tako tretirati svoju majku? Da li je ta ena zaista bila odgovorna za njenu slomljenu sudbinu? Umjesto odgovora, Diane je mogla samo prom rmljati nerazumljive uvrede. Dva murjaèka auta proðoe ulicom Cite, zavijajuæih sirena. Ona tu vidje upozorenje . Langloisovo tijelo æe biti otkriveno. Utipka broj telefonskih informacija i up ita Moete li me spojiti direktno sa slubom rezervacija aerodroma RoissyCharlesdeGaulle ? Diane odmah zaèuje novu zvonjavu zatim enski glas. Promatrala je svoju lijevu ruk u. Nokte crne od krvi. Izraene vene. Veæ ruka stare ene. Upita Da li je moguæe znati koji je slijedeæi let, sve kompanije pomijeane, za jednu de stinaciju? Naravno gospodo. Koju destinaciju? Ona opet pogleda svoje prste, svoje dlanove. Ruka stare ene. Ali ruka koja vie nije drhtala. Ona odgovori Moskva. TOKAMAK CHEREMETIEVO 2, sala za dolaske. Meðunarodni Moskovski aerodrom. Dva sata ujutro, petak 15. listopada 1999. Diane je pratila masu putnika i krenula u pravcu prostora za prtljagu, dræuæi u s vojoj parki. Uzela je zadnji let Aeroflota, u dvadeset dva i trideset, i sad se nalazila na ruskoj zemlji. Njen jedini adut je da je poznavala moskovsku metropo lu. U dva navrata veæ je bila ovdje. Prvi put, 1993. zbog sudjelovanja na kongre su o sibirskoj fauni, organiziranom od Akademije znanosti u Moskvi. Drugi, dvije godine kasnije, u prolazu na putu za ekspediciju u Kamèatki. Na povratku, Diane je ostala jedan tjedan u gradu, preputajuæi se èudesnom i zanesenom posjetu. To je bilo malo. Ali barem se sjeæala imena hotela gdje je bila odsjela Ukrajna. Oko tri sata ujutro, stigne prtljaga. Dvorana niskog plafona, loe osvijetljena, i mala je izgled grobnice. Putnici, nagnuti nad hrpom kovèega, psovali su potiho t
raeæi svoje stvari na svjetlosti upaljaèa. Diane brzo nade svoju torbu. U Parizu je uzela vremena za otiæi kuæi uzeti naram ak odjeæe, takoðer uzimajuæi model satelitskog telefona kojeg joj je posudila je dna specijalizirana kompanija. Takoðer je ponijela svoju malu zalihu dolara osam sto novèanica i ispraznila svoj bankovni raèun, putem bankomata sedam tisuæa fra naka. Tada je osjetila jedinstveni osjeæaj osloboðenja. Upravo kao to se mora osj eæati netko tko eli uèiniti samoubojstvo nakon to se odbaci s krova zgrade. Kad iziðe van, shvati daje ula u avion u jeseni ali je sletjela u zimu. Hladnoæa vie nije bila okolnost medu ostalima to je bila otra prisutnost, neumoljiva, koja je stezala lubanju i nagrizala ruke, poput uglaèanih kandi. Nepokretne magle izgledale su da zaroblj avaju asfalt. U daljini, zemlja i nebo sjedinjavali su se u tmini, u dugom spoju leda. Nije bilo taksija ali Diane ih nije traila. Poznavala je pravila. Udalji se od tu rista, zatim, na prvo nepoznato vozilo, zamae rukama poput mlina. Automobil proðe svojim putem. Morala je ponoviti svoj postupak tri puta prije nego stoje stao j edan Jigouli, ugaenih svjetala. Ime hotela i boja dolara nagovorie vozaèa. Diane s e zavali u sjedite od izlizanog skaja, s torbom na koljenima, kapom u razini obrv a, i odmah se udalji u crnu noæ. Automobil krene pustom cestom, istoèkanom sablasnim brezama, zatim, nakon èetvrt i slijepih naselja, doðe na perifernu autocestu. Pare od vruæine to su dolazile i z neobraðenih zemljita i karbonskih plinova kamiona zamijenie maglu sela. Bez faro va, vidljivost vozila nije dosezala pet metara. S vremena na vrijeme zapitao bi z agluujuæi tropot lepera, njegove osovine klepeæuæi na cesti. Diane je osjetila kako se u njoj rada strepnja, izronila iz prolosti sjeæanje na nesreæu. Vozaè, koji n ije otvorio usta od polaska i èije liceje bilo zaklonjeno kukuljicom, izgleda os jeti nervozu svoje putnice. Ukljuèi radio. estoki komad hardrocka se pridrui brazd ama makadama da zatrese Jigouli. Diane je bila blizu da vikne kad se èovjek zapu ti na izlaznu rampu i ude u grad. Diane se sjeæala pravca kojim se ide sa sjevera, trebalo se spustiti bulevarom L eningrad. Pojavie se bezbrojne svjetlosti blistavi izlozi, izlauæi blaga poput dra gocjenih peæina. Logo znakovi i slogani reklama bacali su poziv na potronju. Cije la èetvrt se arenila od neonki i flourescencije. Ovo ludilo struje bilo je kao no æni treptaj oka kapitalizma koji je ovdje svaki dan osvajao teritorij. Neka vrst a obvezne potronje, nametnutog nereda, pokazujuæi da vie nisu bila vremena tednje i restrikcija iako veæina Moskovljana nisu imali od èega jesti. Diane se sada iznenadila kad je vozaè nastavio sjeæi maglu u pravcu juga. Sad je trebao krenuti prema zapadu, u smjeru Minska... Odjenom opet nastupi tama. U ovoj èetvrti, erkve su se umnogost ruèavale do stupnja da su se slijedile jedna do druge na ploèniku, ili su bile n a suprotnim stranama, u ulièicama. Razabirale su se njihove nagrizene fasade, cr ni lukovi, portali utopljeni u tami. Pod platnima skela, skulpture su pruale okrn jene batrljke, namrgoðena lica, teke toge, ukoèene poput mokrog kaputa. Diane se poèinjala zabrinjavati, pitajuæi se da li æe joj njen vozaè postaviti klopku, u zakutku neke mraène ulice. Vozilo tada skrene i izbije na Crveni trg. Diane kao da primi pljusku. Primjeti Kremlj, sa njegovim karmin crvenim bedemima, kupolama posutim zlatom. Vozaè pras ne u smijeh. Ona shvati da joj je htio pokazati dragulj njegova grada. Glave sput ene u parki, brade okruene ovratnikom, trebala se dati uvjeriti bila je sretna to je ovdje. Automobil se uspne uz obale du Moskve. Zatim krene perspektivom Koutouz ovki, prijeðe trg Loubianka Diane se sjeæala imena zatim uklie pod svijetleæa slo va hotela Ukrainia, koja su se ocrtavala u noæi kao divovski uzavreli peèat u sl anoj vodi. Diane pozdravi svog pratioca dok su akordi Stairway To Heaven Led Zeppelina ispu njavali kabinu. I dalje bez rijeèi, i dalje bez lica. Na stolu recepcije ispuni formalnosti upisa, zatim se popne dizalom na osmi kat. U sobi, ne potrudi se upa liti svjetlo. Sjedite Parlamenta, smjeteno toèno preko puta, bilo je osvijetljeno tako jako da je njegova blizina irila do tu bljetavu svjetlost. Soba je nalikovala na njenu uspomenu. Èetiri kvadratna metra. Zastori i prekriva è u istom crvenom muslinu. Mijeani miris zagorjele masti, plijesni, praine. Veliki
ik
po ruski. Jedino je kupaonica pokazivala nove ploèice i lijepe vidljive vodov odne cijevi. Klizne pod vreli tu to je bilo sve to joj je trebalo. Umorena toplom vodom, oslabljena umorom, pobjegne u opore plahte i odmah zaspi. Jedna noæ bez snova i misli. To veæ nije bilo tako loe. Kad Diane otvori oèi, arko sunce obasjavalo je zidove njene sobe. Pogleda na sat deset sati ujutro. Opsuje nekoliko puta, zapne nogama o torbu, zatim se udari o kut stola prije nego to ude u kupaonicu. Ponovno se otuira, brzo se odjene i otvor i prozor. Grad je bio tu. Diane primijeti Moskvu, èije su crne vode svjetlucale na jutarnjoj svjetlosti. T akoðer je razabirala pravoslavne crkve, staljinske nebodere, zgrade u izgradnji, okruene dizalicama koje su izgledale da se ele natjecati visinom i hijerarhijom. Pogotovo, upijala je gundajuæu buku grada. Ova vrsta zamrene praznine, sivila, me tea, pomijeanih kiselih mirisa to karakterizira sve metropole i to je ovdje izgledal a, moda, jo grublje, jo snanije. Spusti oèi prema perspektivi Koutouzovki, gdje su k olale stotine vozila. Zatvori vjeðe i mentalno se sjedini s tim drhteæim talasan jem, sa uitkom koji joj je pokazao da æe uvijek ostati, usprkos svojim putovanjim a, usprkos svojoj strasti za ivotinjskim ivotom, prava graðanka. Kad je hladnoæa proela do kostiju Diane zatvori prozor i usredotoèi se na svoju i stragu. Sad je samo u jedno bila sigurna sve je u tom komaru bilo povezano s toka makom. Povratak njegovih èlanova na mjesto centrale. Jedinstvena uloga Bdjelaca, poslanih od nekog tajnovitog autoriteta da obavijeste te ljude. I èak ubojstva, koja su izgledala da pogaðaju, jednog za drugim, one koji su bili u doticaju s nuklearnim laboratorijem. Zamislila je strategiju za zapoèeti istragu. Vrlo jednostavnu strategiju, ali st varnu. Najprije naruèi doruèak zatim nazove francusku ambasadu. Zatrai razgovarat i s ataeom za znanost sve diplomatske misije imale su, pored tradicionalnih ataea kulture, jednog odgovornog za znanosti. Nakon minute èekanja, odluèan glas odjek ne u slualici. Diane se predstavi. Dade svoje pravo ime zatim objasni daje novina rka. Za koji list? prekine glas. Pa... Ja sam free lance. Freelance za koji èasopis? Freelance za mene. Mukarac zakrguta Vidim koja vrsta. Diane promijeni ton Hoæete l i me uputiti, da ili ne? Sluam vas. U potrazi sam za informacijama o tokamacima. To su nuklearne peæi koje... Savreno znam o èemu se radi. Ok. Onda moda znate gdje mogu naæi arhive ovih laboratorija? Mora postajati nekak va akademija u Moskvi gdje... Institut Kurchatov. Cjelokupni dokumenti koji se odnose na mjesta kontrolirane f uzije se nalaze tamo. Moete mi dati adresu? Govorite ruski? Ne. Znanstveni atae pukne od smijeha. Kakvu vrstu istraivanja se nadate provesti? Diane se prisili ostati mirna. Upita, poniznim tonom Poznajete nekog prevoditelja? Poznajem bolje od toga. Jednog mladog Rusa, struènjaka termonuklearne fuzije. Ka mil Gorochov savreno govori na jezik. Imao je nekoliko putovanja u Heksagon. Mislite da æe mi pristati pomoæi? Imate novca? Malo. Dolara? Dolara, da. Neæe biti nikakvog problema. Odmah æu ga nazvati. Diane dade svoje podatke i zahvali svom sugovorniku. Slijedeæu minutu stigne dor uèak. Sjedeæi po turski, na krevetu, proguta male stare kruhove i polako srkne p revie odstajali èaj. Bio je posluen u èai s izgraviranom srebrenom ruèicom. U njeni m oèima, sam taj detalj vrijedio je sve kroasane ovog svijeta. Osjeæala se èudno vato laganom, smirenom. Kao daje noæni let podignuo izmeðu nje i dogaðaja u Pari zu nepovratnu granicu.
Telefon zazvoni Kamil Gorochov je èekao dolje. Hol Ukrainie jo je nosio znakove staljinske velièine. Po visokim prozorima sunce je pretvaralo zastore u èiste stalaktite bjeline, dok je mramorni pod prelijevao svjetlost u duginim bojama. Diane uoèi jednog mladog tipa koji je èinio stotine koraka pored recepcije, skriven u anorak prevelik za njega. Bacao je s desna na lijevo poglede skitnice u bijegu. Kamil Gorochov? Mukarac se okrene. Imao je maèje oèi i dugu crnu svilenu kosu. Umjesto odgovora, on nervozno pomakne pramen sa èela. Diane se predstavi, na francuskom. Rus je sa slua, u napola opreznom, napola agresivnom poloaju. Ona oklijeva nije vie bila sigu rna da govori pravoj osobi. Ali maèji odjednom upita, na jasnom francuskom Zanimate se za tokamake? Diane precizira Zanimam se za TK 17. Najgori od svih. to hoæete reæi? Najsnaniji. Jedini koji je postigao, tijekom nekoliko tisuæinki sekunde, temperat uru fuzije zvijezda. Pojavi se uznemirujuæi podrugljiv osmijeh pod njegovim kozaèkim brkom, zatim oba vije hol kritièkim pogledom, kao da je uzimao cijelu dvoranu za svjedoka. Njegov a ljepota se izgleda hranila samo crnim mislima. Poznajete mit o Prometeju? upita on odjednom. Rus koji podsjeæa iznenada na grèki mit pokraj neznanke, u holu pranjavog hotela Diane vie nije bilo do toga. Odluèi igrati igru Èovjek koji je pokuao ukrasti vatru bogovima? Novo cerenje, novi pokret da ukloni pramen. Kamil èak nije izgledao da primijeæu je Dianine modrice i zavoje to nije bio njegov svijet. U doba Grka, nastavi on, to je bila legenda. Danas je to stvarnost. Ljudi pokuava ju zaista ukrasti tajne zvijezdama. Arhivi TK 17 se nalaze u jednom aneksu insti tuta Kurchatov, na jugu grada. Platiti æete mi obilato i vozim vas tamo. Diane mu dobaci blistav osmijeh. Veæ je okretao pete, upuæujuæi se prema dobovrat ima, obasjan svjetloæu. Ona sklizne u njegov trag zakopèavajuæi parku. Nije se us pijevala odvojiti od svoje dobre volje. Osjeæala je to ova posjeta Moskvi bit æe plodna. Kamil je vozio izmuèeni Renault 5, kojemu je izgleda mogao izvuæi maksimum.Nakon nekoliko obilaenja, ukljuèi se u aveniju s osam traka. Diane se sjeæala èetvrti crkava i magli koju je prela prolu noæ sad vie o tome nije bilo govora. S jedne i d ruge strane prometnice, blokovi od cigle, kocke sa staklenim fasadama, pravi neb oderi su se redali kao po uzici, u perspektivi bez kraja. Prijedoe rijeku zatim doðu na veliki trg, zvrndav od prometa. Naselja spavaonice uslijedila su kolosalnim zgradama, istièuæi tmurne tonove koji su izgledali da u pijaju sunce da nahrane njihovu jedinu gorèinu. Mimoiðoe kasina, kolodvor s mramo rnom fasadom zatim Dinamov stadion. Krenue onda drugom avenijom na kojoj su se ot varale pjeaèke staze. Diane je promatrala gomilu s divljenjem. Pritoci apki, rijeke kapa, potoci marama , bundi, podignuti ovratnici brojisu sve materijale vunu, filc, kou, krzno... Kro z tamna stala, toèke u boji, kao kristalizirane hladnoæom, dobijale su a precizn osti, na vibraciji. Postojao je klie na tmurnim liima, tunim siluetama stanovnika Moskve. Ovdje nije proalazila nita od toga. Naprotiv, pri pogledu na ovu svjetinu , utjela je okrepljujuæi osjeæaj. Ugriz hladnoæe i radosti, kao to ga daju one m ale blistave èae koje veæ kriju, prije nego to su ispunjene, nadu za pijanstvom. Kamil upita, ne skidajuæi pogleda s ceste to toèno znate o TK 17? Nita, ili gotovo nita, prizna Diane. Radilo se o najveoj termonuklearnoj peæi SSSR a. Tehnologiji izumljenoj od ovjeta u namjeri da zamijene, na kraju, nuklearnu f iziju. nam da je jedinica zatvorila svoja vrata 1972. i da je njom pravljao fizi èar azijskog podrijetla, imenom Eugen Talikh. ovjek koji je preao na Zapad otpril ike osamdesetih godia. Mladi fizièar ukratko pogladi svoje brkove. I zato vas sve to zanima? Diane impro vizira Radim reportau o otkriæima sovjetske znanosti, okamaci predstavljaju malo poznato podruèje i... Zato TK 17? Ona razmisli, zateèena pitanjem. Odjednom joj se u palæenje vrati sjeæanje na ma lenog èovjeka sa fotografije, glave rekrivene otvrdnutom apkom.
Nadasve me zanima Eugen Talikh, reèe ona. Htjela bih apraviti njegov portret, ka o primjer znanstvenika tog doba. Rus se ukljuèi na periferni autoput. Pod suncem, crnkati oblaci plina i zamazane boje automobila izgledali su jo lokobnije sada nego sinoæ. Kamil odgovori njegov a odsulost akcenta je bila iznimna Talikh je prije netipièan u ruskom krajoliku. Sam sebi, redstavljao je osvetu az ijatskog naroda nad Sovjetskim carstvom. U cijeloj prièi o komunizmu, nije bilo drugog primjera tog kalibra. Moda Jougdermidiin Gourragtcha, prvi mongolski astro naut, ali to je bilo 1981. i doba se veæ bilo promijenilo... Kojeg porijekla je Talikh? Ali... on e Tseven. Diane se podigne Hoæete reæi da je roðen upravo u podruèju tokamaka? Vozaè ispusti uzdah na pola puta izmeðu nadraenosti i zabave. Vidim da æe trebati poèeti od poèetka. Dobije nadahnuæe i krene U tridesetim godinama, staljinsko potlaèivanje doseglo je granice Sibira i prost ore Mongolije. Cilj je bio unititi sve to bi moglo zaprijeèiti put vlasti u Kremlj u. Lame, veliki posjednici stoke, nacionalisti, bili su uhiæeni. 1932. Mongoli s u se pobunili. Sovjetska armija je unitila ustanak tenkovima i bojnim kolima. Nom adi su bili na konjima i imali su samo puke i toljage za boriti se. Likvidirano j e gotovo èetrdeset tisuæa ljudi. Ostao je samo narod bez zapovjednika, bez ideja , bez religije. 1942. Sovjeti su nametnuli, dekretom, ruski jezik i æiriliènu ab eeedu. Od tog doba, sva djeca stepa i tajge su bila kolovana. Plan je bio utopiti Mongol e i prateæa plemena usred velikog sovjetskog naroda. Tako je na kraju pedesetih godina, u regiji TsagaanNuur, na krajnjem sjeveru Mongolije, jedan malac medu os talima poslan u Ulan Bator da se opismeni. Ima dvanaest godina i nosi ruski patr onim Eugen Talikh. Odmah pokazuje iznimne sposobnosti. S petnaest godina odlazi u Moskvu. Ulazi u Komsomol komunistièku omladinu i upisuje fakultet znanosti, u klasi matematike. Sa sedamnaest godina, okreæe se prema fizici i astrofizici. Dv ije godine kasnije, zavrava doktorat o termonuklearnoj fuziji tritija. Talikh pos taje najmlaði doktor znanosti SSSRa. Diane je osjeæala polet simpatije za tog potomka ume, koji se takoðer otkrio kao dijete atoma. Kamil je nastavljao 1965. iznimno nadareni je poslan u okolinu Tomska, na mjesto TK 8. U tom trenutk u pokuaji fuzije troe deuterij, jedan drugi izotop vodika, ali poèinju misliti da bi tritij dao bolje rezultate. To je Talikhova specijalnost. Dvije godine kasnij e premjeten je na odluèno mjesto gradilite izgradnje TK 17, najveæe termonukleame peæi ikad napravljene u svijetu. Najprije je uklopljen u glavnu ekipu, koja nadz ire stvaranje i reguliranje maine, zatim, 1968 osobno upravlja prvim pokuajima. Ne zaboravite tada ima samo dvadeset èetiri godine. Rus je vozio autoputem, nemoguæe otkriti u kojem smjeru. Diane je vidjela kako p rolaze table, napisane na æirilici. Ali vjerovala je fizièaru osjeæala je daje b io sretan, pod agresivnom vanjtinom, da podijeli svoju strast. Najnevjerovatnije, nastavi on, je daje taj centar bio upravo usaðen u Talikhov r odni kraj, u TsagaanNuur. Zato tamo? Dodatna opreznost Rusa. S zapadne strane poèeli su uoèavati njihove centre za ta jna istraivanja, te sibirske industrijske i vojne gradove, koje nijedna karta nik ad nije spominjala ali koji su udomljavali milijune stanovnika, kao Novosibirsk. Smjestiti jedan centar u Mongoliju, to je bila garancija da æe zaista biti zakl onjeni od svih pogleda, svakog promatranja. Talikh, mali nomad, se dakle vratio u zemlju u ulozi velikog efa. Odjednom, postao je heroj svog naroda. Sad su napredovali loe asfaltiranim putem, ispucanim udarima leda uzastopnih zima . Crna polja, kao presavijena nad njihovim brazdama, rasprostirala su se daleko u tugu. Ponekad su se pojavljivale ene s estoko obojenim maramama, kao improvizira ni cvijetovi. Odjednom, Kamil usmjeri na zemljani put. Sa zaprepatenoæu Diane otkr ije visoki ulaz izrezbaren zlatom. S druge strane, rasporeðivali su se etnice i t ravnjaci, relativno dobro odravani. U dnu se dizala ogromna palaèa, boje parme, k oja je trebala datirati iz XIX. stoljeæa. Nikad ne bi zamislila da takve graðevi
ne jo mogu postojati u postkomunistièkoj Rusiji. Ne pravite takvu facu, komentira Kamil parkirajuæi se u ljunèanom dvoritu. Sovjeti nisu sustavno sve polupali. To nije zbilja bio dvorac, vie velika ladanjska kuæa za lov, rasprostiruæi prozor e po obodima od bijelog kamena, portike sa stupovima, tukature, uokvirena uskim k ulicama sa zaobljenim krovovima. Napravie nekoliko koraka i doðoe na terasu, prekr ivenu svijetlim tucanikom. Na lijevo, mukarac u uniformi stajao je skriven u straa rnici. Kamile ga neodreðeno pozdravi i otvori jedna od ostakljenih vrata ulaza p osjedovao je svoje vlastite kljuèeve. Veliko predvorje, heksagonalnog oblika, bilo je poploèano mramorom. Kristalni lu ster bljetio je na plafonu. Na lijevo, prostrano polukruno stubite uvijalo se do pr vog kata. Gore, odkrinuta vrata otkrivala su velike crnobijele fotografije, preds tavljajuæi industrijska mjesta. Takoðer su se uoèavale ulatene bakrene turbine, p ostavljene na postolja kao Venere. Diane pogodi da je na tom katu smjeten muzej K ontrolirane fuzije. Bez oklijevanja, Kamil krene desno. Prijedoe nekoliko dvorana sa ispucanim zidovi ma, ali gdje su oplate i statue stalno bili prisutni. Diane je prepoznavala alko vene gdje su mlade grofice nekad zaboravljale svoje maramice, fotelje gdje su pr inèevi preputali svoje crtice leptirima... Kamil je i dalje hodao, potonuo u svoj anorak. Nalikovao je mladoj maèki koja je naputena od gospodara u nastambi koju dobro poznaje. Siðoe uskim stepenitem. Hladn oæa se odjednom pojaèa. Dolje, reetka s lokotom je zatvarala prostor. Iza, nadsvo ðena prostorija se gubila u polusjeni, izbrazdana metalnim strukturama koje su n osile arhive. Kamil promrmlja otvarajuæi reetku Paljivo odravamo mikroklimu neophodnu za oèuvanje papira. Sedamnaest stupnjeva tem perature. Pedeset posto vlanosti. Vrlo vano. Upali prigueno stropno svjetlo. Sivi dosjei su se brojili ia tisuæe. Zalijepljeni na policama. Ugurani u eljezne ormae. Naslagani po podu. Bilo je takoðer èitavih kolekcija knjia, èiji su zlatno izrezbareni hrbati blistali u zakutcima tame. t are novine, uvezane u snopove, penjale su se u napad svoova. I dalje su hodali i doðoe u posljednju dvoranu. Kamil takajuæi potrai prekidaè. Ne stvarni kolobar, ljubièaste boje, tkrije scenu mala prostorija bez prozora, sadra vajuæi poedane stolove, presvuèene umjetnom smolom. Fizièar propta Ne mièite se. Nestane da bi se gotovo odmah pojavio, ruku natrpanih elikom kartonskom kutijom koju stavi na stol. Izvadi iz nje ekoliko pljesnivih dosjea, zatvorenih platneni m trakama, tvori ih i spretno prolista, potpuno ravnoduan na prainu oja je odatle bjeala. Diane je osjeæala mala zrna vremena ako kripe pod njenim zubima. Konaèno on prui crno bijelu fotografsku snimku Diani, ogovarajuæi ponosno Prva zraèna fotografija TK 17, stroja za izjednaèavanje sa vijezdama. To je bio krug. Divovski kameni krug, otprilike sto metara opsega, potavljen u podnoje kamenitih obronaka. Uokolo, manje zgrae su se irile do ruba okolnih uma, stvarajuæi gometrij sko sivo naselje. Takoðer su se primjeæivale, na sjeverozapadu ljesta, visoke tu rbine elektriène centrale, podboèene o bujie koje su padale niz padine planine. Kamil upita Znate kako je to radilo? Rekla sam vam uopæe ne. Fizièar se podrugljivo naceri, zatim kaiprstom pokae na betonski prsten. U unutranjosti ovog prstena, objasni, tekla je prazna prostorija, direktno napaja na od elektriène centale koju vidite ovdje. Zamislite ogroman kratki spoj, elekt rièni kabel koji bi sebi grizao rep, i dobiti æete ideju o tome to je bio ovaj to kamak. Struja je stizala, sa snagom od nekoliko milijuna ampera, prenoena magnets kim lukovima, i zagrijavala, u djeliæu sekunde, krug na vie od deset milijuna stu pnjeva. Istraivaèi su tada ubrizgavali plinovitu mjeavinu atoma tritija. Trenutaèn o, atomi su se uzburkali i jurili u unutranjosti prostorije do toèke sustizanja b rzine svjetlosti. Tada se dogaðalo èudo elektroni su naputali jezgre i dosezali p eto stanje tvari plazmu. Temperatura se jo penjala i, konaèno, dogaðalo se drugo èudo jezgre tritija su se sjedinjavale i pretvarale u druge atome izotope helija . U stvari, rekao sam vam to se zaista dogodilo samo jedan put. Koja je bila korist eksperimenta?
Na kraju, ta atomska preobrazba trebala je iriti gigantsku energiju, prelazeæi on u naih dananjih nuklearnih centrala. I koja bi koristila samo tvari nastale iz mor ske vode. Naalost, centar je zatvoren 1972. i Rusi tada izgleda nisu marili za tu tehniku. Europljani su nastavili ali nitko jo nije dostigao zaista uspjene rezult ate na tom podruèju. Diane pokua progutati pljuvaèku, ali praina joj je isuivala grlo. Upita A... to je bilo opasno? Hoæu reæi radioaktivno? U dvorani, da. Bombardiranja neutrona èinila su radioaktivnim materijale koji su saèinjavali strukturu stroja, kao na primjer kobalt. I ta radioaktivnost mogla je trajati nekoliko godina. Ali, s one strane, nije bilo nikakve opasnosti. Zido vi same dvorane, od olova i kadmija, apsorbirali su neutrone. Diane nije uspijevala zamisliti Rolfa van Kaena, lijeènika akupunktora, i Philip pe Thomasa, psihologa prebjega, u takvom okruenju. Imam imena dviju osoba koje su, mislim, radile na ovom mjestu, reèe ona. Moete pr ovjeriti jesu li pripadali timu u to doba? Nema problema. Diane srièe patronime ljudi i ukratko izloi njihovu specijalnost. Kamil prolista svoje popise. Papiri su se raskutrali medu njegovim prstima kao pergamenti. Nisu ovdje, konaèno reèe. Ovi popisi su potpuni? Da. Ako su radili u samom tokamaku, trebali bi tu biti. to elite reæi? Centar TK 17 je bio ogroman. Pravi grad. Tu su radile tisuæe ljudi. I postojali su sporedni odjeli. Jedno razjanjenje iziðe na vidjelo u Dianinom umu. Kakva vrsta odjela? Da li bi profili van Kaena i Thomasa mogli odgovarati nakoj drugoj specijalnosti centra? Kamil prebire po dosjeima. Svjetlost zlobe blistala je u njegovim bademastim oèi ma. Akupunktor i psiholog mogli su pripadati najtajnijoj jedinici TK 17. Onoj koja s e bavila parapsihologijom. to? Centar je posjedovao laboratorij eksperimentalne psihologije. Jedinicu koja se b avila neobjanjivim fenomenima percepcije i utjecaja. Telepatija, vidovitost, psih okineza... U to doba, postojalo je nekoliko centara te vrste u SSSRu. Bilo je to poput vrata koja Diane nije bila zamislila i koja su se odjednom otva rala na zasljepljujuæu svjetlost. Ona upita Od èega su se sastojali eksperimenti vodeni u tim laboratorijima? Mukarac se neodreðeno kreveljio Ne znam toèno. To nije moje podruèje. Mislim da su psiholozi i fizièari pokuavali izazvati, promijenjena stanja svijesti, pod hipnozom na primjer, pobuditi psiho fenomene, kao telepatske veze ili izlijeèenja magnetizmom. Prouèavali su ih s p siholokog gledita, ali takoðer i magnetskog, elektriènog... Zato bi takav laboratorij postojao blizu tokamaka? Kamil prsne u smijeh. Zbog Talikha! Bio je oduevljen tim sferama. On sam, usporedo sa svojim aktivnosti ma na fuziji, radio je na onom to je nazivao bioastronomija Utjecaj zvijezda na l judsko tijelo, na temperamente. Kao astrologija? Vie u znanstvenoj verziji. Na primjer, zanimao se za pretpostavljeno meðudjelovan je izmeðu mozga i sunèevog magnetizma. Postoji, èini se, statistièki, odnos izme ðu aktivnosti Sunca i poveæanja nezgoda, samoubojstava, srèanih udara... Po onom e to su mi isprièali, sam Talikh je posjedovao prave sposobnosti. Mogao je predvi djeti zvjezdane fenomene, kao eklipse. Ali iskreno tu padamo u mistiènu stranu l iènosti. to se mene tièe, ne vjerujem u te prièe. Prije se imamo èemu smijati. Diane se nije smijala. Naprotiv, poèinjala je shvatati neosumnjièeni aspekt afer e Eugen Talikh, èudo nuklearne fuzije, takoðer je bio Tseven, dijete tajge, koji je odrastao u sreditu amanske kulture, ispresijecane neobjanjivim fenomenima. Post avi fizièar, bez sumnje se uvjerio da bi mogao racionalno prouèavati te fenomene. Tada je pozvao najbolje struènjake u tim domenama, kao Rolf van Kaen, virtuoz a
kupunkture, ili Philippe Thomas, francuski prebjeg zaljubljen u psihokinezu. Diane je bila uvjerena da je tu dodirivala srce istine. Trebalo joj je iskopati i lu, razmotriti kontekst koji je bio dozvolio takav projekt. Ima neto to ne razumijem, nastavi ona. Era marksizma je bila stoljeæe materijalizm a, apsolutnog pragmatizma. Stoljeæe u kojem su zatvorili crkve, gdje se povijest oslonila na najstroi realizam. Kako su sovjetske vlasti mogle ozbiljno shvatiti te prièe o paranormalnom? Kamil namrti obrve da izrazi nepovjerenje. To vas toliko zanima, parapsihologija? Sve to se tièe sovjetske znanosti me zanima. Fizièar se izgleda opustio. Odnosi Rusije i parapsihologije, imalo bi se od èega napisati roman. Preprièajte ml ukratko. On se nasloni o stare kartone i uèini se da se opustio. Lampe su i dalje irile lj ubièaste odsjaje po njegovim otrim crtama lica. U pravu ste. S jedne strane, komunizam je utemeljio najpragmatiènije stoljeæe, n ajracionalnije koje postoji. Istovremeno, Rusi ostaju Rusi. Duboko su proeti duho vnoæu. Ne samo religijom, veæ takoðer starinskim vjerovanjima, praznovjernim stra hovima. Na primjer, uvijek su mislili daje pobjeda kod Staljingrada bila pomognu ta amanskim duhovima, osloboðenim u podruèju Volge. Na isti naèin, uvijek su vjer ovali da je osvajanje svemira bilo podrano nebeskim silama. Mladi èovjek prekrii ruke, glumeæi rezignaciju. Imamo obièaj reæi da je to azijatska strana naeg naroda. Nakon svega, veæina naeg teritorija je prekrivena tajgom, kraljevstvom duhova... Diane upadne Medu narodnim vjerovanjima i istraivaèkim laboratorijima postoji granica, ne? Istina je. Ali takoðer postoji znanstvena tradicija parapsihologije u naoj zemlji . Nikad ne treba zaboraviti da je na nobelovac, Ivan Petroviè Pavlov, æovjek uvjeto vanih refleksa, izumitelj moderne psihologije. Ali, Pavlov je priznavao neka pos ebna stanja svijesti. Dvadesetih godina, njegov institut èak je imao jedan odjel posveæen vidovitosti. Kamil je izgledao da prema toj temi osjeæa mjeavinu ironije i fascinacije. Nastav i U èetrdesetim godinama, staljinske èistke i Drugi Svjetski rat su unitili ta istr aivanja. Ali, nakon Staljinove smrti, val parapsihologije se opet pojavio, kao da nikad nije napustio duboki duh Rusa. Isprièati æu vam jednu anegdotu koja dobro opisuje mentalitete ezdesetih godina. Poznajete li povijest nae zemlje? Ne ba dobro. Ponovno se pojavi njegov izraz nepovjerenja. Nikad niste èuli govoriti o dvadeset drugom kongresu komunistièke partije 1961 Ne. Taj kongres je vrlo slavan. Te godine, po prvi put, Nikita Hruèov je u javnosti p odsjetio na staljinove zloèine. Dao je do znanja da Staljin moda nije bio prosvij etljeni voða kao to se tvrdilo, veæ tiranin koji je poèinio kriminalne greke. Gosp odar je pao sa svog pijedestala. Nakon nekog vremena, njegovo mumificirano tijel o je bilo izvaðeno iz mauzoleja u kojem je poèivao uz Lenjina. Kakve veze s paranormalnim? Tijekom istog kongresa, jedna ena zastupnica se umijeala, Darja Lazurkina. Objasnila je, najozbiljnije na svijetu, da joj se ukazao Lenjin, noæ prije, u sn u, i da joj je rekao da pati biti pored Staljina u mauzoleju. Lazurkinine rijeèi bile su zabiljeene u slubenim minutama kongresa i mogu vam jamèiti da je to svjed oèanstvo jednako igralo u odluci za premjetanjem tijela, kao i Hruèovljev govor. T akvi su Rusi. Ideja da se mrtvi èovjek vrati izraziti kroz san stare ene nikog nije iznenadila i, na neki naèin, Lenjin je tako sudjelovao na kongresu. Diane je veæ vidjela slike tih velikih misa Partije ogromna dvorana, postrojena u klupe koje su zauzimali tisuæe komunistièkih zastupnika, gospodara jedne od na jmoænijih nacija tog doba. Bila je zbunjena na pomisao daje obièan san mogao uze ti mjesto medu brigama izaslanika Partije. Tako je uvijek nejasna svjetlost svje tlucala u dnu svijesti. Pod strahom od ljudske moæi vladao je drugi strah onaj o d svemira, nepoznatog, duhova, koji su izgleda vrebali te Ruse kroz sibirsku taj
gu. Nastavite, proapta ona. Od tog doba, psihologija, zatim u njenom tragu parapsihologija su se vratile u v elikom mnotvu. Laboratoriji su se otvorili posvuda po teritoriju. Najslavniji su bili Lenjingradski neurokirurki Institut, gdje su prouèavali psiho eksperimente k roz snove, Institut psihijatrije i neurologije u Harkovu, gdje su znanstvenici t raili eventualne psiho èestice, koje bi mogle objasniti fenomene telepatije ili p sihokineze. I takoðer odjel br. 8 sibirske Akademije znanosti, u Novosibirsku, g dje su neki znanstvenici iskuali telepatske eksperimente s èasnicima jedne atomsk e podmornice. Iskreno, sve to nije bilo ba ozbiljno. Diane se vrati na predmet svog istraivanja to znate o TK 17 u toj domeni? Nikad nisam nita proèitao ni èuo. Ni rijeèi, ni crte o toj jedinici. Ta tiina, kako je objanjavate? Kamil slegne ramenima. Iskreno reèeno, moe znaèiti sve. Ili da istraivaèi nisu nali apsolutno nita, èak ni o èemu napisati izvjetaj. Ili su, naprotiv, ostvarili vana otkriæa. Otkriæa koja s u zasluivala da ih se zataka. Diane shvati daje imala odgovor na to pitanje. Da neto vano je bilo otkriveno u to m laboratoriju. Neto to se ticalo ne samo prirode psiho sposobnosti, veæ to je omog uæavalo da ih se razvije. Nije zaboravila èuda koja su obiljeila ove posljednje tjedne. Akupunktor koji je spaavao dijete osuðeno od tradicionalne medicine. Psiholog koji je otvarao metaln u kopèu samo snagom svog uma. I sada Eugen Talikh, koji je pokazivao pravu vidov itost u pogledu kozmièkih fenomena. Kako ne misliti da su ti ljudi, izmeðu 1969. i 1972. bili pronali u njihovim laboratorijima tehniku koja im je omoguæavala iz dvojiti i upravljati skrivenim ljudskim sposobnostima? Kako ne zamisliti da su d ijelili, veæ trideset godina, tu jedinstvenu tajnu? Sada se sjeæala Lucienovih prstiju obiljeenih datumom 20. listopada 1999. Osjeti novu sigurnost. Ovi ljudi su imali sastanak u tokamaku. I taj sastanak je imao v ezu s tom novom tajnom neobjanjivom nabavom paranormalnih moæi. Diane pogleda datum na ekranu svog sata 15. listopad. Postojao je samo jedan naè in za otkrivanje prirode tog sastanka. Zaèuje sebe kako pita Ne bi vas smetalo odbaciti me do aerodroma? Iz Moskve, trebalo je prijeæi gotovo osam tisuæa kilometara prema istoku za doæi u Ulan Bator, glavni grad Narodne Republike Mongolije. Let se odvijao noæu, sa jedinim zaustavljanjem u Tomsku, u zapadnom Sibiru. Tijekom putovanja, jedinstve ni krajolik pregibao se na povrini zemlje uma. Smrznuti beskraj jasika, brijestova , breza, borova, tisa, grupiranih naizmjence u upljikave ume ili u nerazmrsive dung le. Diane se sjeæala karte Claudea Andreasa i njene jednobojne neizmjernosti. Ta jga osamljeno mjesto koje je imalo velièinu kontinenta i koje se tek u blizini M ongolije otvaralo u drugi beskraj stepe. Kamil joj nita vie nije mogao reæi o putovanju u unutranjost zemlje nikad nije nogo m kroèio u Mongoliju. Njegova znanja o TK 17 bila su samo teorijska i zato ga je jo vie oduevljavala Dianina odluènost. Predloio joj je da se pobrine za karte, na C heremetievu. Ona je sada odabirala toplu odjeæu, u glavnom butiku aerodroma, u mislima saèinj avajuæi popis onoga to je veæ imala. Isprobavajuæi jednu apku podstavljenu krznom, pred ogledalom, ustanovi da su se njeni hematomi ublaili. Osjeæala se jaka, nerv ozna, okrijepljena. U stvari, bila je opijena svojim vlastitim planom. I to pija nstvo je bilo opasno, jer je sprijeèavalo da ocijeni stvarne opasnosti ekspedici je. Super. U ogledalu se pojavi Kamilov bademasti pogled. Fizièar je izgleda procijenjivao prizor Dianinog lica, okruenog neobiènim uvojcima, zaprijeèenog krznenim titnikom. Nije izgledao da vidi tragove, oiljke, zavoje. Prui snop karata i upozori Ne treba se vuæi. Posljednji let za odredite Tomsk polijeæe za èetrdeset minuta. Kamil se uvuèe s Diane u zonu ukrcaja. Kad ona primjeti svoje sudrugove na letu, osjeti novu zebnju putnici su izgledali umrtvljeni. Stajali su nepomièni, ruku stegnutih na koferima, bacajuæi s vremena na vrijeme rezigniran pogled u pravcu stroja, koji je vani manevrirao. Zato rade ovakve face? upita Diane.
Za njih, Mongolija je vie ili manje sinonim za kraj svijeta. Zato? Kamil ponovno namrti obrve, obrnuti odjek brkova koji su se smijeili. Diane, Mongolija, to èak vie nije ni Sibir. To je jo dalje, i tamo nema ruske vlas ti. U Ulan Batoru, sve to oèekuje ove ljude je samoæa, hladnoæa, svretak i mrnja. Z emlja je ostala sovjetska kolonija tijekom gotovo sto godina. Danas su Mongoli n ezavisni i mrze nas vie nego ita na svijetu. Promatrala je gomilu koja je prolazila pult ukrcaja umorne siluete, lica izbjegl ica. Jedan detalj joj upadne u oèi. Zato nema nijednog Mongola medu putnicima? upita ona. Mongoli imaju svoju vlastitu kompaniju. Prije bi si odsjekli ruku nego putovali Aeroflotom. Mrnja znate li to to znaèi? Ona se umorno nasmijei. To obeæava. Pozdrav, Diane. I sretno. Nije se uspijevala uvjeriti da je u jednoj sekundi taj mladi maèak nestao, da æe ponovno biti sama. Samo najednom stupnju kojeg nije uspijevala zamisliti. Èovje k okrene pete zatim dobaci, preko svoje kine kapuljaèe I sjetite se bogovi ne vole da ih se pokuava imitirati. Stari Tupoljev se drmao poput vlaka. Diane se prepustila èudnoj obamrlosti noæno g leta. Ravnoduna prema neudobnosti stroja, na mrvice biskvita umjesto obroka, na prejaka svjetla koja su se odbijala ugasiti, ili upaliti, ovisno o mjestima, ni je vie osjeæala ni hladnoæu koja je izgledala da prolazi kroz treskavu kabinu. U Tomsku, morali su iziæi iz stroja, zatim ih odvedoe u tamu do jednog skladita, n a kraju piste. Mjesto je nalikovalo lazaretu, gdje bi ih izolirali zbog straha o d zaraze. Smjestie se, bez rijeèi, na klupe naslonjene o zidove. Na svjetlosti go le arulje, Diane je primjeæivala ogromne crno bijele fotografije, ovjeene o zidove . Rudari uhvaæeni u obrednom poloaju, s krampovima u rukama. Doline rudnika s izg ledom kanjona. Elektriène instalacije, zaprijeèene izvoznim tornjevima i kablovi ma. Cijeli san proizvodnje i planiranja, èije je fotografsko sjeme izgledalo i s amo obloeno troskom i ugljenom. Ona pogleda svoj sat deset sati naveèer u Moskvi. Tri sata ujutro u Ulan Batoru. Ali ovdje, u Tomsku, koliko je bilo sati? Okrene se prema svojim susjedima i po stavi im pitanje na engleskom. Nitko nije govorio taj jezik. Upita druge putnike . Rusi nisu ni dizali lice iz ovratnika. Konaèno joj jedan starac odgovori, na p riblinom engleskom AS Koga zanimati sat u Tomsk? Mene, zanima me. Volim znati gdje sam. Èovjek spusti oèi i vie ih ne podigne. Diane primjeti svoju vlastitu sjenu, raste gnutu, tanku, odvajajuæi se na fotografije rudara. Ode sjesti i odjednom osjeti snanu bol u trbuhu, kao kamen koji joj je probio prsa. Slika Patricka Langloisa iskoèila je u njenom pamæenju. Njegove oèi od crnog lak a. Njegova mala ivo srebrna rojta. Njegov miris previe èiste odjeæe. Tjeskoba se o brui na Diane. Osjeæala se sama, izgubljena, udarena, na tom prostoru bez granica . Ali, jo vie, izgubljena unutar same sebe... Imala je elju plakati. Plakati kao to se povraæa. Na pomisao da ju je taj èovjek m ogao voljeti, nju, njegova smrt odjednom joj se uèini dvostruko apsurdna, dvostr uko nepotrebna. Jer daje policajac ivio, brzo bi primijetio daje Diane bila nemog uæa ena. Njegova udvaranja kliznula bi na njoj kao voda na povrini benzina. Nikad ne bi mogla odgovoriti njegovoj elji. Nikad se njena vlastita elja ne bi mogla usm jeriti na jedan objekt. Bilo je to kao bijesna zvijer, podzemna vatra koja je ju rila pod njenom koom i nikad neæe naæi nikakvog izlaza. Diane pogleda kazaljke svog sata, koje su se okretale usred nièega. Ne igrajte s e Alise detektivke, bio joj je rekao poruènik. Osmijeh dosegne tok njenih vlasti tih suza. Vie nije bila Alisa. Èak ni detektivka. Samo jedna mlada ena izgubljena u umi vremenskih cjevèica. Na putu za kontinentèudovite. Probudi je svjetlost. Podigne se u svojoj stolici i priljubi ruku na okno. Koliko je veæ dugo spavala?
Èim je ula u aparat, stropotala se. I sada je bila zaslijepljena svitanjem. Stavi svoje naoèale i baci pogled prema prozoru. Onda primijeti, u estokoj svjetlosti zore, ono to bez sumnje nije postojalo u nijednoj drugoj regiji svijeta, ono to je oinulo srce putnika do k bi probijao posljednje oblake iznad mongolske zemlje stepa. Daje zelena boja mogla plamtjeti, proizvela bi takvu svjetlost. Zelenkasta palje vina, drhteæa. Svjetlost rasprsnula sa zemlje, razbaruena u piriku. eravica koja j e imala obrise horizonta ali je posjedovala, u svojim najmanjim intervalima, int imnost uzdaha. Sunce je moglo stalno tuæi nikad neæe oslabiti takvu svjeinu. Diane potrai svoje crne naoèale da bi bolje raspoznala reljef tih beskraja. Bilo je èudno. Èinilo joj se daje uvijek poznavala tu nerazumnost ludih biljaka. Te b reuljke koji su igrali na preskakivanje jarca u njihovoj zanosnoj samoæi. To divl je veselje ravnica, kao pijanih od samih sebe, koje su ile prema vjeènom susretu s horizontom. Priblii se oknu dodirujuæi ga èelom. Usprkos udaljenosti, usprkos buci motora, nj ena misao mogla se dobaciti do razine tla da uoèi brujanje panjaka, zujanje insek ata, najmanje cvrèanje prirode dok su se rafali vjetra smirivali. Da, to je bila zemlja za sluanje. Kao koljka. Zemlja kojoj se moglo uhvatiti sve istanèanosti, z atim raspoznati, ispod, udaljeni odjek galopa konja kratke grive. I moda, dublje, gluho srce svijeta... Aerodrom Ulan Bator bio je sala od grubog betona, gdje se prtljaga obiljeavala kr edom i gdje su se pultovi odlazaka i dolazaka svodili na jedan drveni stol, na k ojem se epirio jedini kompjuter u zgradi. Kroz stakla, Diane je raspoznavala, med u nekoliko vozila, prve jahaèe na njihovim ivinèadima. Svi su nosili tradicionaln u haljinu, bljetavu od boja i opasanu svilom. Diane nije imala ni najmanju ideju to bi sada trebala napraviti. Da dobije na vre menu, oponaala je druge putnike i opskrbila se listom s informacijama. Baci se na njegovo ispunjavanje, stojeæki, naslonjena o zid. Tada proèita na vrhu dokument a nekoliko linija na engleskom koje je podsjetie na oèiglednost na koju, u nijedn om trenutku, nije bila pomislila. Za njenim leðima jedan glas upita Vi ste Diane Thiberge? Ona poskoèi. Smijao joj se mladi zapadnjak. Nosio je parku engleske marke, lovaè ke barunaste hlaèe i visoke cipele. Diane pomisli Ne moe biti murjak. Ne ovdje. Povuèe se da ga bolje pogleda. Imao je lutkasto lice, kestenjastu kovrèavu kosu, vrlo fine naoèale sa zlatnim okvirom i trodnevnu bradu koja je naglaavala njegov preplanuli ten. Usprkos bradi, iz ovih crta lica, iz ove smeðe koe, iz te bespri jekorne odjeæe, pojavljivala se èistoæa, pravilnost na koju se Diane odmah osjet i ljubomorna stalno je imala utisak daje blijeda i naopako odjevena. Èovjek se predstavi sa laganim naglaskom koji je grgutao pod njegovim jezikom Giovanni Santis. Ja sam atae talijanske ambasade. Imam obièaj doèekati sve europs ke graðane. Uoèio sam vae ime na monitoru dolazaka i... to hoæete? Izgledao je iznenaðen njenom agresivnoæu. Ali... pomoæi vam, savjetovati vas,uput iti vas, odgovori on. Nismo u jednostavnoj zemlji i.. Hvala. Iæi æe dobro. Diane nastavi èitanje svog lista, pritom ga promatrajuæi krajièkom oka. Mladi at ae zauzvrat je promatrao njene ozljede lica. Insistirao je, s blagoæu Sigurni ste da vam nita ne treba? Hvala. Moje putovanje je savreno pripremljeno. Nema problema. Hotel? riskira Talijan. Prevoditelj? Ona se okrene i prekine ga Zaista mi elite p omoæi? Giovanni se nakloni, na naèin venecijanskog plemiæa. Diane neugladeno prui svoj l ist s obavijestima. Onda evo nemam vizu za uæi u ovu zemlju. Talijanove oèi se raskolaèe u izrazu èistog zaprepatenja. Bez vize? ponovi on. Obrve mu se jo iskrive, u dva ovjeena luka. To je bio izraz iznenaðenja takvog int enziteta, ispunjen tolikom nevinoæu, da Diane prasne u smijeh. Shvaæala je da ta grimasa savreno predstavlja prirodu njihovih buduæih odnosa.
Giovanni je ludo vozio ravnom cesti koja je vodila u Ulan Bator. Uspio je rijeiti administrativni problem za manje od jednog sata. Diane je tada shvatila da je i mala posla s èarobnjakom papirologije, i èovjekom koji je govorio mongolski jezi k jednako teèno kao francuski i talijanski. Od sada je bila pod odgovornoæu talij anske ambasade neka vrsta iznenadnog uzvanika i ta nova siuacija joj nije smetal a. Bar ne jo. Otvori prozor i prui lice prema vani. Bijela praina ceste isuivala joj je grlo. Osj eæala je pucanje usana, koa se suila brzinom vjetra. U daljini, razabirao se grad, ravan i siv kao tit, nadvien sa dva ogomna dimnjaka termocentrale. Diane zatvori oèi i udahne, punim pluæima, taj suhi zrak. Vikne, da nadjaèa buku terenskog vozila Zrak, osjeæate? to? Tako je... suh. Giovanni se nasmije u ovratnik svoje parke. Vikne u odgovor Nikad niste putovali u sredinju Aziju? Ne. Prvo more mora biti smjeteno na vie od tri tisuæe kilometara. Nikad vlana struja, n ikad pasat ne dolazi oslabiti ovdje temperaturne razlike. Zime silaze ispod pede set stupnjeva. Ljeta skaèu na vie od èetrdeset. U jednom danu, moe biti èetrdeset stupnjeva razlike. To je hiperkontinentalna klima, Diane. Èista i gruba klima, b ez ikakve nijanse. Njegov smijeh prsne radoæu Dobrodoli u Mongoliju! Ona ponovo zatvori oèi i pusti se uspavati drndanjem ceste. Kad ih ponovno otvor i, ulazili su u grad. Ulan Bator je bilo naselje staljinske arhitekture, ispresi jecano velikim ulicama, ponekad asfaltiranima, èeæe u utrtoj zemlji, naèièkano di vovskim zgradama probijenim prozorima otrim poput otriea britve. U sjeni tih divov a, mala naselja, jednolièna i tuna, dijelila su ostatak terena. Sve je izgledalo zaèeto, nacrtano i izgraðeno odjednom, od arhitekata u urbi da primijene velike p rincipe socijalistièke urbanizacije velièina i snaga za administraciju, simetrij a i ponavljanje za ljudski svijet. Ipak, populacija koja se upuæivala na ulicama opovrgavala je taj globalni projek t. Mnogo stanovnika nosilo je tradicionalni deel, kako gaje nazivao Giovanni pod stavljenu haljinu sa kosim rupicama za dugmad, podranu sa suknenim pojasom. Drugi su ili na konjima, medu vozilima japanske marke i nekoliko crnih Èajki koje su i zgledale da su promaile epohu. Taj kontrast najavljivao je po implicitni duel zem lje Staljin protiv DingisKana. I, usporedivi pukotine zidova s blistanjem odjeæe, nije bilo nikakve sumnje o identitetu pobjednika. Diane primijeti veliki hotel, èiji je parking bio zauzet s nekoliko auta. Upita Ne zaustavljamo se tu? Ne idemo u hotel. Pun. Kongres, ne znam to. Ne brinite se imam zamjensko rjeenje. Smjestiti æemo vas u budistièki samostan Gandan, na ulazu u grad. Redovnici imaj u sobe ureðene za primanje gostiju u prolazu. Nekoliko minuta kasnije, pristignu do prostranog betonskog bloka, okruenog ostarj elim crvenim zidom ograde. Zgrada nije imala nita posebno, osim krova zavrnutog o boda, u najèiæem kineskom stilu. U unutranjosti ograde, zauzvrat, svaki se detalj natjecao sa armom. Kameni zidovi imali su okerastu patinu. Dvorite, obièna cementn a povrina, bilo je pometeno suhim liæem, koje je ukalo kao plamenje u razini tla. Ru bovi prozora, smeði i troni, nalikovali su misterioznim okvirima koji su davali el ju za naginjanjem da se uroni u tajne samostana. U nekoliko sekundi, proavi kroz i mpozantni ulaz od greda, mjesto se pretvaralo u zlatnu kolijevku koja je opèarav ala pogled i ostavljala u srcu svjetlucav i dragocjen prah. Diane uèini nekoliko koraka i primijeti, na desno, pod livadom, mlinove za molit vu. Ogromni okomiti mikseri, okreæuæi se bez prestanka na osi. Veæ ih je gledala , u Kini, na granicama Tibeta. Sama pomisao na ove male papire napisane i ostavl jene od vjernika, pomijeane, prevrnute u na tom tijelu kao djeliæi gorljivosti, o pèinjavala je. Pojavie se redovnici. Nisu nalikovali na obrijane i uljudne bonzoe iz RaNonga, u Tajlandu. Nosili su crvene odjeæu od èohe i kone èizme, sa zadignutim krajem. Smi
jeili su se Giovanniju ali im je izgleda bilo teko pokrenuti se iz njihove prirodn e sumornosti grubost konjanika predugo izoliranih u stepama. Konaèno, Talijan, j ednim migom, pokae Diani daje sve dogovoreno. Smjeste je u jednu malu sobu obloenu drvetom, gdje sa zadovoljstvom pronaðe samoæ u. Giovanni je bio obeæao da æe se pobrinuti za potrebna odobrenja za otputovati na sjever zemlje. Trebala je dati nekoliko objanjenja o svom projektu. Ovaj put je objasnila da priprema knjigu o ostacima sovjetskih znanstvenih centara, du Sib ira i Mongolije. Ideja se svidjela intelektualcu Vidim, odgovorio je suvremena a rheologija. I odmah je predloio da joj se pridrui. Na poèetku je odbijala, a potom je dola pameti. Sama nije imala nikakve anse na vrijeme doæi do tokamaka. Oko esnaest sati, side u dvorite samostana. Htjela je osjetiti mirnoæu esplanade. Bez mirisa, osim parfema spaljenih biljaka koji je dolazio iz okolnih stepa. Bez zvukova, osim nekoliko udaljenih galopa, odzvanjajuæi iza smedeutih zidova. Bez lica, ako ne promatra rijetke redovnike koji su prolazili s vremena na vrijeme, u sjeni verande, umotanih u njihove toge boje cigle. Ovdje je vladala zbunjujuæa oèiglednost i èistoæa. Sunca. Hladnoæe. ume. Kamena. I nita drugo. Velike okomite grane ponekad su zadrhtale, polagano se okreæuæi, i uljuljkivale tu sutinu osjeæaja. Diane se nasmijei. Sve joj je na ovom mjestu bilo strano, a ipak je osjeæala jedinstvenu bliskost s tim tlom prekrivenim tamnocrv enim liæem, suncem koje je produivalo sjene. Vidjela je livadu svoje osnovne kole, mineralne detalje u koje je stavljala svu svoju koncentraciju, pokuavajuæi stupit i u kontakt s tajnom teksturom svijeta. Ovdje je pronalazila onu istu mjeavinu gr ubosti i bliskosti, hladnoæe i blagosti, koja je potpuno obuhvaæala tijekom zaba va njenog djetinjstva. Odjednom golubovi odletjee. Lupanje krila odzvoni u Diani kao papirnati krovni pr ozor kojeg se naglo otvorilo. Trenutak joj se uèini tako bistar, tako intiman, d a joj se uèini daje iskoèio iz njene vlastite slutnje, njene vlastite elje. Koraci, iza nje. Giovanni se pojavi na prilazu, utonuo u svoju parku, gladeæi bradu nadlanicom. B ilo je prave blagosti u promatranju ovog lika. Diane pomisli na malog djeèaka ko jem bi dali previe slatkia. Ili jo na talijanske tratorije, slabo osvijetljene, gdj e su iza stakala svjetlucali preareni kolaèi. Cijelo njegovo biæe je podsjeæalo n a taj blagi nagib, to malo pucketanje prodrljivosti koje vas uhvati kad kucne pet sati... Oèekivala je da æe mladiæ izgovoriti nekoliko èarobnih rijeèi savreno toène rijeè i koje bi se urezale u kamen trenutka. Ali Talijan stavi ruku na trbuh i upita Vi niste malo gladni? Giovanni je odvede pravo u blagavaonicu samostana. Po njemu, redovnici su pripra vljali najbolje booz u gradu rijeè je o mongolskom specijalitetu ravioli punjeni ovèjim mesom. Tijekom poslijepodneva, Talijan je sakupio sva potrebna odobrenja i organizirao njihov odlazak za sutradan ujutro, u ranim satima. Da bi dobili n a vremenu, odluèio je spavati u jednoj od æelija na prvome katu. Zakljuèi svoja objanjenja velikim osmijehom izgledao je odluèan da vie ne ostavi Diane ni na kora k. Nije imala srca tome odgovoriti. Bliskost koja se tkala medu njima je smetala, è ak iritirala. Osjeæala se jo duboko proeta prisutnoæu Patricka Langloisa njegov dub oki glas, neprirodan miris, pokreti obojeni humorom. Talijanov upad pored nje is premetao je te uspomene, oskvrnuo, u neku ruku, njena sjeæanja. U kantini, sjedila je s druge strane velikog stola, naspram Giovanniju, prema la gano pomaknutoj liniji. Nisu mogli istodobno veèerati zajedno i drati se udaljeni jim jedno od drugoga. Diplomat nita ne promisli izgleda daje uzeo svoj dio Dianin ih tajni. Radije uroni ruku u tanjur booza, napadajuæi raviole sa dobrim apetito m. to se nje tièe, uzme samo nekoliko kruhova, odbijajuæi dodirnuti te velike mas ne bombe koje su predstavljale njihovo glavno jelo. Talijan nije prestajao prièati. U stvari je bio etnolog. Napisao je rad, u deved esetim godinama, o progonima komunistièke vlasti prema sibirskim narodima, pogot ovo Tunguzima i Jaku tima. Zatim je pokuavao otputovati u tundru polarnog kruga, ali naredbe za misiju su kasno stigle. Tada se okrenuo prema diplomaciji i zavrio je izmamivi ovo mjesto u Ulan Batoru, koje nitko nije htio. Obuzet entuzijazrnom , bacio se u prouèavanje naroda tog novog podruèja.
Diane je rastreseno sluala njegova objanjenja. Bila je zaokupljena drugim detaljem u pustoj dvorani, loe osvijetljenoj titravim svjetiljkama, veèerala je druga oso ba. Bio je zapadnjaèki tip i nosio je crne naoèale. Izgledao je da ima ezdesetak ali kosa po èeljana unazad bila je nikotinski uta to se nije uklapalo s nikakvom dobi. Giovanni nije izgledao da je primijetio èudnu figuru. Gurne tanjure i izvadi iz svog ruk saka prijenosno raèunalo. Napravio sam na itinerar na raèunalu. Hoæete baciti pogled? Diane proðe oko stola i nagne se prema titravom ekranu. Tu se rasprostirala kart a Narodne Republike Mongolije. Sva su imena bila napisana æiriliènim slovima. Gi ovanni svojim kurzorom pokae crni krug u sreditu prostora. Mi smo ovdje. Zatim prui dugu kosu liniju prema gore, doseuæi plavu toèku koja je bez sumnje predstavljal a jezero, blizu ruske granice. Idemo tu. U TsagaanNuur. Bijelo jezero. Linija je prela gotovo èitavu povrinu dokumenta. To je... tako daleko? upita Diane. Tisuæu kilometara na sjeverozapad, da. Najprije æemo uzeti avion do Morona. Zati m drugi, do naselja TsagaanNuur. Nakon toga, morati æemo kupiti sobove da doðemo do jezera u uem smislu. Sobove? Nema nikakve ceste. Nijedno vozilo ne moe tamo doæi. Ali... zato ne konje? Morati æemo prijeæi prijevoj na vie od tri tisuæe metara. Na toj visini je tundra . Rastu samo mahovina i liajevi. Nijedan konj tu ne moe preivjeti. Diane je poèinjala shvaæati obujam putovanja. Kao da se uvjeri, potrai predmet, p oznatu stvar. Oèi joj se usmjere na termosicu stavljenu na stol. Crveno lakirano tijelo sa otisnutim kineskim slovima. Nalije si novu alicu èaja i pogleda duge s meðe listove koji su plutali na crvenoj tekuæini. Opet upita Koliko vremena æe nam trebati od Ulan Batora do TsagaanNuura? Jedan dan. Ako uspijemo povezati dva aviona. Zatim, koliko vremena za doæi do je zera? Rekao bih jedan dan. A od jezera do tokamaka? Samo nekoliko sati. Laboratorij se nalazi u okolici, iza prve planine lanca Khor idol Saridag. Pomislila je na sudbonosni datum 20. listopad i zbroji. Polazeæi sutra, 17. list opada, mogla je stiæi na vrijeme, i raspolagati èak s jednim danom prednosti. Po pije gutljaj èaja i nastavi Nikad niste bili tamo? Nitko nikad nije bio tamo! Do sredine devedesetih to je jo bila zabranjena zona i ... to znate o tokamaku? upita. Giovanni ispusti izraz neodluènosti. Ne mnogo, odgovori. To je bio centar posveæen nuklearnoj fuziji, mislim. Ali ne mogu vam vie o tome reæi. To zaista nije moje podruèje. Da li ste znali daje TK 17 imao parapsiholoki laboratorij? Ne. Prva novost. I ta domena vas zanima? Sve to se tièe tog mjesta me zanima. Giovanni se odjednom uèini zamiljen. Promrmlja, nakon nekoliko sekundi Smijeno je to mi govorite o tome. Zato? Jer sam veæ imao posla s tim laboratorijima kad sam pisao doktorat. Diane se iznenadi Mislila sam da su se vai radovi odnosili na progon sibirskih naroda. Toèno. Toèno to? Talijan poprimi urotnièki izgled. Baei kratak pogled prema èovjeku s crnim naoèa lama, zatim se isceri Panja na slavenske pijune. Priblii se, laktova oslonjenih na stol. Sluajte, reèe. Jedno poglavlje mog rada bilo je posveæeno vjerskim progonima, izm eðu pedesetih i ezdesetih godina. Imamo obièaj misliti da je razdoblje Hruèova bil o najliberalnije ali, na vjerskom planu, to je kriva misao. Naime, potlaèivanje se posebno okrenulo prema manjinskim vjeroispovijestima baptistima, na primjer, kod kræana, ali takoðer i budistima ili animistima, medu narodima koji su nastanj ivali tajgu i tundru. Hruèov je tada dao zatvoriti sve lame, sve amane, zatim zapa liti hramove i svetita.
Kakve veze s parapsiholokim laboratorijima? Za moj rad, 1992. mogao sam konzultirati arhive slavnog arhipelaga gulaga Norils k, Kolyma, Sakhaline, Tchoukotka... Ukratko, popisao sam sve amane koji su bili z atoèeni u radnim logorima. To je bio dosadan, ali lagan posao podrijetlo svakog zatoèenika bila je napomenuta u registrima, kao i razlog zatvaranja. Tada sam, p ostupno, otkrio nevjerovatnu stvar. to? Od kraja ezdesetih, mnogo tih amana Jakuti, Samojedi su bili prebaèeni. Prebaèeni gdje? Talijan baci novi pogled èovjeku ute kose, potpuno nepomiènom. Tu postaje vruæe, nastavi on. Prati sam njihov trag i otkrio da nisu bili poslan i u druge logore veæ u laboratorije. Laboratorije? Da, kao departman br. 8 sibirske akademije znanosti u Novosibirsku. Parapsiholoke laboratorije. I i1 Talijan je izgledao fasciniran svojom vlastitom istragom. Na povrini njegovih nao èala, bljesak svjetlosti odskakivao je na njegovim zjenicama. Reèe njegov glas j e sad bio samo dah Shvaæate, zar ne? Za obavljanje njihovih eksperimenata, parapsiholozima su treba li psiho predmeti, ljudska biæa smatrana da imaju telepatske sposobnosti, parano rmalne sposobnosti percepcije. Dakle, s tog gledita, gulag je predstavljao pravu konicu, jer je udomljavao brojne azijatske vraèeve. Diane nije mogla prihvatiti ovu novu prièu. Nita ne govori da su amani imali ikakv u moæ! Naravno. I u svakom sluèaju, ne vidim ih kako otkrivaju svoje tajne sovjetskim z nanstvenicima. Ali ti ljudi su bili upoznati s transevima, hipnozom, meditacijom ...sve ono to okupljamo pod imenom promijenjenih stanja svijesti. Predstavljali s u dakle pogodne predmete za parapsiholoke eksperimente. Diane je osjeæala kako joj krv naputa lice. Mislila je na TK 17 i postavi si, pon ovno, ovo pitanje da lije bilo moguæe da su laboratorijski istraivaèi otkrili sre dstvo da odgonetnu i prisvoje si njihove amanske moæi koje su prouèavali u svojoj jedinici? Ona upita to ste otkrili o tim eksperimentima? To je jedan od najtajnijih sektora sovjetske znanosti. Nita od onog to sam mogao p roèitati nije zabiljeilo ni najmanji opipljivi rezultat. Ali tko zna to se dogaðal o u tim laboratorijima? Ne bih volio biti na mjestu tih amana. Rusi mora da su ih tretirali poput obiènih pokusnih kuniæa. Zamiljala je ljude istrgnute iz svoje zemlje, zatoèene u smrznute logore, zatim m anipulirane u okviru okultnih eksperimenata. Muènina joj se penjala u grlo, popu t crne plime. U TK 17, upita ona, morali su koristiti Tsevenske amane, ne? Giovanni izrazi iznenaðenje Kako znate to ime? Raspitala sam se o regiji. Mislite da su upleli Tsevene? Nema opasnosti s te strane. Zato? Jer od ezdesetih Tsevenski narod vie ne postoji. to to prièate? Istinu. To je provjerena èinjenica, koja je nedavno otkrivena od nekoliko mongol skih etnologa. Tseveni nisu preivjeli kolektivizaciju. Dajte mi detalje. KolektMzacija je u Vanjskoj Mongoliji bila stvarna tek na kraju pedesetih. 1960. jedna skuptina je odluèila da vie ne postoji nijedan privatni posjednik u zemlji. Cijeli teritorij je bio iskockan, spojen, organiziran u kolhoze. Nomadi su bili uèinjeni sjedilaèkim. Njihovi atori su bili uniteni i sagradile su se kuæe. Stoka im je bila oduzeta zatim preraspodijeli ena. Tseveni nisu prihvatili ovu situac iju. Radije su ubili stoku svojim vlastitim rukama nego da je prepuste Partiji. Bila je zima veæina je umrla od gladi. Ponavljam vam taj narod vie ne postoji. Da nas je bez sumnje ostalo nekoliko pojedinaca tog podrijetla, ali asimiliranih, i
vjenèanih s Mongolima. Diane je vizualizirala ravnice prekrivene krvavim sobovima. Nareðeni masakr prot iv svojih vlastitih sredstava. Neka vrsta kolektivnog samoubojstva. Zamiljala je Tsevenske ene, djecu, kako se gase u hladnoæi i gladi. Svaki korak koji je èinila pribliavao ju je epicentru Zla. Istodobno, ta èinjenica se nije uklapala s njenim informacijama. Diane je drala d okaz da Tseveni i njihove tradicije jo postoje. Samo postojanje LuuSiAna je to po kazivalo. Bili su Tsevenskog podrijetla. Govorili su Tsevenski jezik. Bili su Bd jelci, koji su bili upuæeni od amana. Giovanni se dakle varao, ali ona odustane o d objanjavanja. To je samo bila nova tajna, za pridodati èeti enigmi i nemoguæih stvari koja je ocrtavala njen put. Talijan je sada traio telefonski prikljuèak da bi provjerio svoju elektronsku potu . Ta etnja u Dianinom umu probudi daleko sjeæanje, pobjeglo, gotovo zaboravljeno ali koje je odjednom sjajilo kao otri dijamant. Kad ju je Patrick Langlois ostavi o kuæi, nakon masakra u SaintGermainenLaye, rekao joj je Onog dana kad vam budem imao neto povjeriti, napraviti æu to emailom. A ako joj je policajac bio napisao elektronsku poruku, sutradan, dok je vjerovao da je definitivno pobjegla? Jednim znakom brade, ona pokae Giovannievo raèunalo i upita Da li bih mogla provjeriti moju potu na vaem laptopu? Smjestie se u jednu od samostanskih dvorana za uèenje. Zidovi su bili presvuèeni jelovim daskama a pod prekriven parketom s velikim letvama. Klupe su donosile dr uge umovite naglaske. Jedna anemièna arulja irila je mrkocrvenu svjetlost po tim sm eðim povrinama. Sve je jo izgledalo nastanjeno strpljenjem i koncentracijom redovn ika, svakog dana nagnutih nad knjige u tih nekoliko kvadratnih metara, kao zvije zde èiste meditacije. Spojie raèunalo na jedini telefonski prikljuèak. Iz pristojnosti, Giovanni pusti Diane da prva pregleda svoju potu. Koristili su iste programe za pretraivanje i ko munikaciju. U nekoliko pokreta, mogla je pristupiti svom centralnom katalogu i o tvoriti svoj sanduèiæ s potom. Poruke su se mnoile u niz poznatih imena i kratica. Bilo joj je dovoljno nekoliko sekundi pretraivanja. Medu emailovima od 14. listop ada, jedan je bio potpisan od Langloisa. Poruka je bila primljena u trinaest sat i trideset i èetiri, ili pola sata prije nego to ga je nazvala telefonom, iz boln ice u Nici. Dobro je vidjela policajac, misleæi da je u bijegu, ostavio joj je n ekoliko elektronskih linija u nadi da æe je obavijestiti o svojim otkriæima. Ona klikne na malu ikonu i vidje kako se otvara poruka. Osjeæala je, doslovno, s rce kako joj tuèe u tijelu. Od Patrick Langlois Za Diane Thiberge 14. listopada 1999. Diane, Gdje ste? Veæ nekoliko sati svi moji ljudi su vam za petama. to vam je opet prolo kroz glavu? Gdje god da jeste, to god da ste odluèili, morate znati posljednje in formacije. Èim budete proèitali ovu poruku, morate me nazvati. Za vas vie nema dr ugog puta osim povjerenja. Diane klikne na mia, da bi razvila tekst. Njemaèki istraitelji su me zvali jutros. Otkrili su da je van Kaen izveo nekoliko prijenosa novca jednom mladom paru iz Potsdama, u okolici Berlina. Raspitavi se, izgleda da je ena, Ruth Finster, operirala jajnike u bolnici Die Charite i daje tamo upoznala van Kaena, 1997. Oèito, èovjek joj je postao ljubavnik. Ali to nije vano. Ta ena koja je postala sterilna nakon operacije, upravo je usvoj ila malog Vijetnamca, prolog rujna, u sirotitu u Hanoiu, uvelike financiranom od s amog van Kaena. Diane je morala stegnuti svaki miiæ lica da ne krikne. Novi klik. Novo defiliranj e teksta Odmah sam se raspitao o Philippe Thomasu, ili Francois Bruneru. Za jedan sat naao sam to sam traio i dalje u 1997. stari pijun je uzeo pod svoje jednu od svojih sur adnica, Martine Vendhoven, trideset pet godina, struènjakinju za slikare foviste . Poseban znak ena, udana, pati od nedostatka plodnosti i ne moe imati djece. Usvo jila je malog Kamboðanca na kraju mjeseca kolovoza, u centru u SiemReapu, blizu hramova Angkora. Usvajanje je bilo organizirano od jedne kambodanske fondacije, kojoj je Philippe Thomas jedan od glavnih donatora.
Diane nije skidala pogleda s linija. Svaka rijeè imala je estinu èavla zabijenog u njeno meso. Naravno, ove sliènosti ne mogu biti obiène podudarnosti. Ti mukarci, stari komuni sti, dijeleæi prolost vezanu za Mongoliju i tokamak, snali su se da dovedu, na ist e datume, azijatsku djecu. Bez ikakve sumnje Bdjelce, podrijetlom iz regije nukl earne centrale. Diane jasno je da ste usvojili, bez vaeg znanja, dijete za nekoga od vaih blinjih. Starijeg èovjeka koji bi mogao imati sovjetsku prolost. Tko to moe biti? Na vama j e da potraite. Na vama da mi kaete. Na vama, pogotovo, da me to bre kontaktirate. Gustav Jung je govorio da nisu autori ti koji odabiru svoje likove, veæ da likov i odabiru autore. Mislim daje ista stvar sa sudbinom. Kad zatvorim oèi, pokuavam vas zamisliti udanu, sretnu, majku nekoliko djece bez prolosti. Ne uzimajte to za zlo, ali ne uspijevam. I to je kompliment. Nazovite me. Grlim vas. Patrick. Jednom naredbom tipkovnice, Diane izbrie dokument. Giovanni koji se iz obzirnosti drao na nekoliko metara odatle, priblii se i upita Dobre novosti? Ona ne uspije dignuti pogled. Jednostavno odgovori Idem spavati. Sve se dogodilo u njegovoj vili u Luberonu, u doba kad se insekti konaèno utiaju. Diane se nadasve sjeæala boja, koje su se pojaèavale kako je noæ padala. Oker k amenoloma, iznad brijestova i borova. Blijedoljubièasta boja neba koje se malo p o malo prelijevalo u duginim bojama u sutonu. I pregrubo plavo, preumjetno, baze na koji je zapljuskivao nekoliko metrara dalje. Mukarac je govorio svojim dubokim glasom, izmeðu dva dima cigare, dok je ona gled ala kolutove dima kako se gube u veèeri. Mislila je na snove o snazi, odjeke moæ i, cijedeæi se medu neodreðenom prirodom. U kolovozu 1997. savjetovao joj je da usvoji dijete. Diane je veæ bila mislila n a to rjeenje, ali ta veèer je zapeèatila njen izbor. Gotovo godinu dana kasnije, u oujku 1998. predloio je da æe osobno intervenirati d a bi ubrzao procedure. Mogao je nazvati direktora DDASSa. Mogao je kontaktirati ministra Socijalne slube. Mogao je sve. Diane je najprije odbila, zatim, kad je s hvatila daje njena kandidatura bila baèena u zaborav, prihvatila je njegovu podrk u pod jednim uvjetom da njena majka ne bude obavijetena o tome. Nekoliko mjeseci kasnije, dobila je odobrenje i mogla razmotriti poduzimanje kor aka za meðunarodno usvojenje. Mukarac ju je tada uputio prema sirotitu potpomagano m od organizacije koju je on sam financirao fondacija BoriaMundi. U rujnu, Diane je odletjela prema RaNongu i skupila Luciena. Jedno sjeæanje, toè no, joj se vraæalo u veèeri nesreæe, kad je odvela djeèaka kod svoje majke, mukar ac joj se pridruio na odmoritu i promatrao dijete. Uèinio se potresen zatim, bez d aje ita naslutilo tu gestu, poljubio je, nju. U trenutku, nije shvatila zato. Nije mogla priznati vulgarni napad zavoðenja s njegove strane, i imala je pravo. Pol jubac je krio drugu istinu. Onu èovjeka skrivenog lica, koji je upravo dobio svo g Bdjelca. Èovjeka sa stranom proloæu koji je èekao, skriven iza njegovog zagonetno g osmijeha, toèan datum za putovanje prema mraènim krajevima njegove mladosti. Charles Helikian, pedeset osam godina. Vlasnik nekoliko ureda za savjetovanje u psihologiji poduzeæa. Osobni svjetnik vie velikih francuskih vlasnika poduzeæa, s trategijski konzultant nekoliko ministara i politièkih liènosti. Èovjek cijenjen i utjecajan, koji se kretao u najviim krugovima vlasti, ali koji nikad nije izgu bio svoj altruizam, svoju humanost. Diane nita nije znala o njegovoj prolosti. Osim jedne iznimke, koja je mogla imati vezu sa sluèajem Charles je bio ljevièar, naginjuæi trockizmu. To je barem izja vljivao, pod sjeæajuæi, blistavih oèiju, na svoju burnu mladost. Ali nije j li bio prije èisti i tvrdi komunist, èlan Partije, dovoljno fanatik da prijeðe eljeznu zavjesu, 1969. kao Philippe Thomas? i t. Helikian je bio dovoljno inteligentan da danas prizna poluistinu i tako raz bije svako istraivanje o njegovoj prolosti. Prilièno dobro gaje zamiljala, mladog i vitkog, kako urla u bijesu na barikadama u svibnju 1968. Takoðer gaje zamiljala kako susreæe Philippe Thomasa, na klupama
fakulteta psihologije, u Nanterreu. Nakon neuspjeha parike pobune, dva èovjeka su morala udruiti svoje groznice u bezumnom projektu smjestiti se usred crvenog kon tinenta. Bez sumnje su takoðer dijelili istu strast prema psiho sposobnostima i nadali se produbiti ta prouèavanja u SSSRu. Slika se poèinjala pojavljivati. Stigavi u Sovjetski savez, dva prebjega su se uk ljuèila u laboratorij parapsihologije u tokamaku. Tada su sudjelovali u eksperim entima TK 17. Pripadali su tom krugu ljudi u potrazi za nemoguæim. Uvukla se, po tpuno odjevena, na dno svoje vreæe za spavanje i sklupèala se, nogu priljubljeni h uz prsa. Veæ vie od tri sata je razmiljala. I njena uvjerenja nisu se prestajala produbljivati. Bila je prevarena, izmanipulirana, upotrijebljena od svog oèuha, koji je u njoj naao idelan plijen. Savrenu majku za njegova Bdjelca. Pokuavala je sada spojiti druge èinjenice, koje su se dogodile od Lucienovog dola ska u Pariz. Zbog nekog njoj nepoznatog razloga, Philippe Thomas i Charles Helik ian su danas bili neprijatelji. Eto zato je konzervator pokuao unititi Helikianovog glasnika htio ga je tako sprijeèiti da dozna dan sastanka i doðe u tokamak. Zato taj pokuaj? Da li je Charles predstavljao opasnost za drugog? Ako je posjedovao, i on, paranormalnu moæ, koja je to bila? Diane je pretpostavljala da je njen oè uh kontaktirao Rolfa van Kaena, drugog sudruga iz kruga, da pokua intervenciju ak upunkturom. Vidjela je kako se pojavljuju veze i neprijateljstva meðu starim èlanovima labor atorija ali u ime èega? Da li je Charles Helikian jo bio iv? Ako je bio, je li se i on uputio prema kamenom krugu? To je bila najjednostavnija èinjenica za provjeriti. Diane sjedne na krevet i po gleda na sat. U tami, flourescentne kazaljke pokazivale su tri sata ujutro. U Pa rizu je dakle bilo dvadeset sati. Ustane i tapkajuæi se priblii zidu. Uzme svoj satelitski telefon. I dalje u mraku , okrene slualicu prema malom noæno plavom kvadratu prozora. Na kvarcnom ekranu, ustanovi da reza ne prolazi. Ne potrudivi se obuæi cipele, Diane iziðe u hodnik. Sve je bilo pusto. Osjeæala je loe otesane daske kako se mièu pod njenim nogama. Malo po malo oèi joj se privikoe na polusjenu. Uoèi, na kraju hodnika, mjeseèev o dbljesak jednog zastakljenog prozorskog okvira upravo ono to joj je trebalo. Doavi do prozora, uhvati kapak i otvori ga. Ledeni vjetar je snano osine, ali zauzv rat joj se uèini da je obnavljala kontakt sa udaljenim svijetom satelita. Prui sl ualicu vani i pogleda ekran ureðaj je hvatao signal. U jednom pokretu, nazove bro j stana na bulevaru Suchet. Bez odgovora. Utipka brojeve majèinog mobilnog telef ona. Nekoliko elektronièkih piskutanja, tri udaljene zvonjave, zatim odjekne poz nati Halo?. Ona zadri tiinu. Svbille odmah upita Diane, ti si? Ja sam, da. Njena majka odmah krene Krvi mu, to se dogaða? Gdje si? Ne mogu ti reæi. Kako je Lucien? Nestane, policija te trai i ti zove tako, bez objanjenja? Kako je Lucien? Prvo mi reci gdje si. Èudo tehnologije je radilo punom parom. Deset tisuæa kilometara udaljenosti i dv ije ene su se svaðale kao u stare dane. Nagnuta na okviru prozora, Diane izgovori glasnije Nikad se neæemo izvuæi iz ove igrice. Ponavljam ti da ti ne mogu nita reæi. Upozo rila sam te to æe se dogoditi. Svbille se èinila zadihana. Nastavi Policajac koji se bavio sluèajem je... Znam. Kau da si umijeana u to i takoðer u smrt jedne ene, ja... Rekla sam ti da mi vjeruje. Majèin glas se slomi Konaèno, shvaæa li to se dogaða? Svbille je poèela pokazivati dirnutost. Diane ponovi Kako je Lucien? Glas jo oslabi dah joj je presijecao svaku rijeè
Vrlo dobro. Sve bolje i bolje. Na usnama mu se pojavljuju osmijesi. Po Daguerreu , njegovo buðenje je sada pitanje dana. Val topline projuri kroz Dianine vene. Vidje male kutove usana koji se dizahu u otponae radosti. Jednog dana, moda, ponovno æe biti zajedno, u miru i sreæi. Ona upita A vruæica? Nestala je. Temperatura je stabilna. A... u bolnici? Nije se dogodilo nita èudno? to hoæe da se dogodi? Nije ti bilo dovoljno? Diane je vidjela kako se potvrðuje svaka od njenih pretpostavki. Vie nije bilo go vora o transu ni o krizi. LiiuSiAni su od sada bili izvan urote, izvan opasnosti . Ulozi su se sada selili prema tokamaku. Njena majka ponovno vikne Kako mi moe to raditi? Luda sam od brige. Diane baci pogled prema mutnom gradu, u tami. Primjeæivala je veliku aveniju koj a je ila uz samostan, farove nekoliko japanskih automobila, bijelih od praine, pro lazeæi mrzlu noæ. S druge strane veze, iza glasa njene majke, razazna buku prome ta. Zamisli blistave karoserije, moderno osvjetljenje parikih ulica. I sada kljuè no pitanje Charles je s tobom? Upravo idem prema njemu. Dvadeset sati.Vrijeme svih veèera. Diane je shvaæala zato joj je majka bila zadih ana bez sumnje se uputila velikim koracima prema nekom mjestu sastanka, veèeri i li nekoj predstavi. Ona upita Charles kako je on? Uznemirenje, kao ja. Nema nita posebno kod njega? to eli reæi? Ne znam ne ide na put? Ali...apsolutno ne. to mi opet trabunja? Njena hipoteza se opet sruila. Njene pretpostavke vodile su u slijepe ulice. Dian e odjednom odmjeri ispraznost svojih pretpostavki. Kako je mogla povezati svog o èuha s kaosom svoje avanture? Uvuæi taj pariki ivot, miran, ozbiljan, u zupèanik s vog vlastitog komara? Buka odjekne iza nje. Baci pogled prema hodniku, koji se otvarao njoj na lijevo. Nikoga. Ali buka se ponovi, preciznije. Promrmlja, prije nego poklopi Nazvati æu te. U isti tren pojavi se sjena, na otprilike dvadeset metara. Èovjek male visine, s leda, noseæi dugi kaput i loe namjestenu apku. U odbljesku, Diane vidje fotografi ju Tsevenskog fizièara, ureenog istom kapom. Promrmlja Talikh... Ila je u stopu za njim. Silueta je lagano posrtala, oslanjajuæi se s vremena na v rijeme o zidove. Jedan detalj je zaintrigira desni rukav mu je bio podignut do l akta. Èovjek doðe do kraja hodnika. Nagne se prema crpki s vodom koja je snabdje vala svaki kat, i èinila neku vrstu zajednièke kupaonice. Diane se jo priblii. Sje na je pokretala mehanizam, lijevom rukom, podiuæi desno rame pod kljun bijelog li ma. Voda jo nije izvirala. Ona se ukoèi. Preobraena intuicijom, okrene glavu prema zidu na desno i otkrije o tisak siæune ruke krvavi otisak. U istoj sekundi, ponovno pogleda savijenu siluet u i razabere crne odsjaje njegove opruene podlaktice.Preneraena, Diane shvati situ aciju ubojica je stajao tu, na nekoliko metara od nje. Upravo je ubio, usred sam ostana. Èovjek u apki se okrene prema njoj. Nosio je crnu kapuljaèu. Kroz vunene otvore, Diane fiksira njegove oèi, ili prije njihov bljesak. Svijetleæi u noæi poput dvi je kaplje laka. Imala je osjeæaj da joj je ubojica proèitao misli da je promatra o, kao u ogledalu, svoj vlastiti identitet ubojice u pogledu ene. Slijedeæu sekun du, nestao je. Ne znajuæi to radi, Diane jurne u sprint. Skrene na prvom zavoju h odnika i otkrije samo prazninu. Hodnik se protezao na vie od pedeset metara. Uboj ica nije mogao prijeæi ovu udaljenost u nekoliko sekundi. Sobe. Skrio se u jednu od æelija na katu... Uspori korak, promatrajuæi vrata na desno i na lijevo. Odjednom osjeti snaniju hl adnoæu i podigne oèi. Krovni prozor je bio odkrinut. Na lijevo, zid, prekriven ne
pravilnim preèkama, nudio je savrene stepenice. U jednom koraku, podigne se kroz prozorski okvir, oslanjajuæi se s obje ruke na drveni okvir. Rasko noæi je preplavi. Indigo nebo, proarano zvijezdama, èrijepovi krova naginjah u se u blagoj kosini. Zavrnuti naglasci oboda, uvijajuæi se prema praznini na na èin pramæa antièkog broda. Uèini joj se daje upravo probila pregradu od riinog papira, da je prela na drugu stranu azijske slike. Okretala se odsada ka o kist s tintom po skici u samoj biti ljupkosti. Nije bilo nikoga. Samo je dimnjak nudio zaklon. Diane se popne prema crti sljeme njaèe. Usprkos strahu, usprkos hladnoæi, èarolija se nije rasprila. Imala je osje æaj da hoda po moru kuhane zemlje, po crvenim valiæima. Doðe do ruba i priblii se dimnjaku. Polako ga okrui. Nikoga. Nikakve buke, nikakvog drhtaja. U tom trenu, primjeti, pravo pred njom, sjenu èovjeka sklupèanog u samog sebe, n a vrhu dimnjaka. Ponovno je Imala utisak daje ubojica èitao njene misli i daje o na sama, zauzvrat, odgonetala njegovu odluku treba je ubiti da je sprijeèi govor iti. Za vrijeme dok je to shvaæala, sredite sjene se poveæa, protegne se u crnu c rtu. Zatim je ogroman teret zgnjeèi. Diane padne, ali jedna ruka je odmah zausta vi. Podigne oèi bio je tu, dreæi je za demper, èuèeæi na sljemenoj gredi poput ivot inje. Prijeklopi njegove apke ocrtavali su se na otrom plavetnilu noæi. Diane nije imala hrabrosti boriti se. Umor i beznaðe su je unitili, jo vie nego str ah. I neto jo nejasnije, jo vie zbunjujuæe, to se produbljivalo osjeæaj da je veæ pro vjela tu scenu. Napola otvori usta, moda za zacviljeti, moda za preklinjati, ali è ovjek je istrgne iz njenog poloaja i podigne je do rha krova. Nade se na leðima. Èudovite se nagne iznad nje i otvori usta neobièno jako. Polako, kao u pokretu vr aæanja, priblii zakrvavljene prste usnama. Diane odjednom vidje to je ruka traila s mjetena pod jezikom, blistala je otrica kutera. Ona naglo ustane. Nije mogla tako umrijeti. Crijepovi se odlijepie pod njenim nogama. Luda nada izbije u njoj siæi du krova, baciti se u prazno. Skupi noge i odbaci ih o torzo ubojice. Otkotrlja s e na desno, stropotavajuæi se du zemljanih ljusaka. Sekunde se pretvorie u potrese. Njena brzina se poveæa. Osjeæala je samo izboèine crijepova, hladnoæu noæi, dub inu ponora koji u je èekao, uvlaèio. Smrt. Mir. Tama. Zaljulja se preko oboda i osjeti kako joj tijelo pada. Ali ne padne. Neto u njoj se uhvati za rub. Ljuske pod njenim prstima, ledeni vje tar koji ju je njihao s desna na lijevo i njene ruke koje su odbijale napustiti i vot. Dianina svijest vie nije mogla nita tijelo je odluèilo za nju. To je bio save z miiæa, ivaca za preivjeti. Odjednom, dvije ruke uhvatie njene ruène zglobove. Ona se zagui diuæi oèi. Iznad nj e, Giovannijevo lice, i taj izraz zaprepatenja kojeg je imao tajnu, ocrta se na n ebu. Ponovno nestane. Ona zaèuje njegovo hroptanje od napora zatim se osjeti pod ignuta u jednom zamahu. Padne na krov poput vreæe, slomljena, unitena. Sve u redu? upita Giovanni. Ona tek uspije promrmljati Hladno mije. On skine demper i pokrije joj ramena. Upita to se dogodilo? Diane se zgrèi bez odgovora. Giovanni klekne. Glas mu je drhtao u noæi Redovnici... Otkrili su... mrtvaca u jednoj od soba... Steuæi koljena u upljine ramena, polagano se njihala, naprijed nazad Hladno mi je. Talijan oklijeva, zatim proapta Trebamo siæi. Doæi æe policija. Ona ga pogleda, gotovo iznenaðena njegovom prisutnoæu. Pogleda te crte razmaenog d jeteta, to iznenaðenje normalnog èovjeka, iveæi usred normalnog svijeta. Konaèno proapta Giovanni... trebati æe nauèiti... Nauèiti? Pogaðala je da su joj suze obasjavale obraze Nauèiti poznavati me. Pospani redovnici sjedili su jedan do drugog u jedva osvijetljenom hodniku. Poli cajci ili vojnici, Diane nije znala. odluèili su se za masovno hapenje, prazneæi samostan od njegovih stanovnika i vodeæi sve u upravnu zgradu, negdje u Ulan Bat
oru. To je bila ogromna cementna kocka, ispresijecana dugim hodnicima i probijen a malim sobama golih zidova i razbijenih prozora, zaèepljenih kartonom. Parketi su bili iskopani pravim jarcima i pregrade su bile tako ispucane da su predstavl jale, u polusjeni, obrise fosiliziranih stabala. Diane i Giovanni su uivali posebni tretman. Èekali su u uredu jednog oficira, por ed beznadno ugaene crne peæi. Cvokotali su u kapuljaèama, ne uspijevajuæi se zagr ijati. Zbog tajnovitog razloga ili zbog petljancije bili su sami u prostoriji sa , kao jedinim drutvom, koferom i odjeæom skupljenom u sobi rtve. Diane se priblii s tvarima. to radite? Giovannijev glas, u smrznutoj tami, imao je nestvarni karakter, gotovo magièan. Ona odgovori, ne gledajuæi ga Dobro vidite, prevræem. Diane uvuèe ruku u depove kaputa od crne vune. Tu pronaðe putovnicu, maslinastoze lene boje. Prepozna zlatni znak i slova gravirana na koricama Èeka Republika. Pro lista stranice i proèita ime JOCHUM HUGO. Prepozna fotografije bez tekoæe to je b io starac s crnim naoèalama koji je veèerao iza njih, prije nekoliko sati, u kan tini samostana. Lice izborano i bakrenasto, na èelu obiljeeno smeðim mrljama. Bez ikakve sumnje jo jedan èlan tokamaka, na putu za kameni prsten. Ona prekopa druge depove ali ne nade nita. Giovanni se bio pribliio. Ludi ste ili to? Diane je sada pomicala kofer. Brave nisu bile zapeèaæene. U nekoliko brzih pokre ta, ona istrai sadraj. Skupo rublje, puloveri od kamira, koulje s markom. Èovjek je izgleda raspolagao sa sredstvima mnogo viima nego veæina Èeha. Jo proèeprka. Dva p aketa cigareta. Omotnica s dvije tisuæe dolara. I, medu tkaninom, knjiga prevede na na njemaèki, potpisana s Hugo Jochum, objavljena od sveuèilinog izdavaèa. Giov anni promuca Bolesni ste, mi æemo... Èitate njemaèki? Ha? Ali... da, ja... Ona mu baci knjigu Prevedite mi to. Poleðinu korica. Predstavljanje autora. Talijan baci pogled prema vratima. Vladala je potpuna tiina iza praga nikad ne bi mogli pogoditi da je tridesetak osoba sjedilo tu, oèekujuæi neizvjesno ispitiva nje. Dræuæi, Giovanni se usredotoèi na èitanje. Diane je nastavljala istraivanje. Nikakvog oruja, èak ni noa, nita. Èovjek se nije b ojao. I poznavao je zemlju njegov kofer nije sadravao nikakav vodiè ni najmanju k artu. Giovanni odjednom reèe To je nevjerovatno. Ona se okrene prema njemu. Suprotno bi je bilo iznenadilo. Jednim znakom, ona ga potakne da objasni Bio je profesor geologije na Institutu politehnike Charles, u Pragu. Stoje nevjerovatno? Bio je takoðer pronalazaè podzemnih izvora. Po ovoj biljeki, bio je sposoban pron aæi izvore duboko u zemlji. Govore o pravoj nadnaravnoj moæi. Kao znanstvenik, J ochum je prouèavao te fenomene na svom vlastitom tijelu. U mislima, Diane dovri listu parapsihologa TK 17 Eugen Talikh i bioastronomija, tolf van Kaen i akupunktura, Philippe Thomas i psihoki. I sada, Hugo Jochum i lj udski magnetizam. Fedna silueta se pojavi na pragu prostorije. Diane je samo a vremena zatvoriti k ofer, nakon to je Giovanni u njepustio knjigu. Dvoje suuèesnika se okrenu, ruku n a lei. vTovopridoli je bio èovjek koji je nadzirao raciju redoa gorostas s crnom kapom, odjeven u koni kaput. ef ije ili neto tako. Drao je u rukama putovnice dvoje pljana kao da pokae tko je bio maèka, a tko mievi. Dbrati se direktno Giovanniju, na mongolskom jeziku, okidanih slogova i grlenih kontrapunktova. Atae amba izloi svoje miljenje sa urbom. Zatim, mièuæi naoèai nosu k ao da se radilo o instrumentu precizne kirurgije, apta u pravcu Diane eli da idemo vidjeti tijelo s njim. Po nije bila mrtvaènica, èak ni bolnica.
Diane pretpostavi da se prije radi o medicinskom fakultei Akademiji znanosti Ula n Batora. Uðoe u snano osvi2ni amfiteatar. Pod je bio od nabijene zemlje. Galerije stonadvienih stolovima nizale su se u polukrugu, do plal. Na lijevo od jednog cr nog stola, veliki obojeni plaka su pokazivali profile Karl Marsa, Friedricha Enge lsa i limira Iljièa Lenjina. LJ sreditu partera, bio je metalni stol, prièvræen za pod. na tom stolu, bilo je t ijelo. Na obje strane, dvije bolnièarke su stajale nepomiène, ile su duge plastiène pre gaèe koje su prekrivale njihovu icionalnu haljinu. Njima sa strane, policajci u podstavljekaputima, na kineski naèin, kape izvezene zlatnim i crni, hodali su sm rznutom zemljom, puuæi u ruke da se iju. ef policije se priblii, praæen Dianom i Giovannijem. Nije shvaæala zato ih je Mongo l doveo ovdje. Nisu mogli biti smatrani sumnjivima u ovom sluèaju, ni èak svjedo cima ona nita nije rekla o svom suèeljavanju s ubojicom. Pretpostavljala je da ih je murjak u koi povezivao sa rtvom, iz jednostavnog razloga to su bili jedini drug i putnici europskog podrijetla u samostanu. Naglim pokretom, èovjek otkrije lice i torzo Huga Jochuma. Diane pogleda mravo lice, izbrazdanih crta, okrueno uækastom kosom. Koa, napeta na k ostima, imala je utu boju fosiliziranog jantara. Ali jedan detalj je zaokupio svu njenu panju truplo je imalo kou osutu smeðim mrljama. Na prsima, ti znakovi staro sti su se umnogostruèavali. Crni, zrnati, ocrtavajuæi neumornu geografiju na koi. Jedan kratki trenutak, pomisli na krzno leoparda. Zatim uoèi maleni rez u osi grudne kosti znak ubojice. Stiæuæi ake u depovima, nagn e se i pogleda ranu. Utroba dr. Jochuma je bila lagano ispupèena, kao podignuta iznutra. Taj torzo je jo nosio otisak ruke koja je bila prola ispod, da dosegne sr ce kroz toplinu organa. Ona digne oèi svi ljudi su je gledali. Proèita na njihovim uasnutim licima novu o èiglednost. U Parizu, tehnika ubojstava nije znaèila nita, osim suludu patologiju ubojice. U Ulan Batoru, bilo je drugaèije. Svatko je poznavao taj oiljak. Svatko je bio upoznat s tom metodom. Ubojica je ubijao, namjerno, svoj plijen kao to bi bio ubio ivotinje. Omalovaavao je, tom ranom, svoje rtve na nivo stoke. Pomisli na Eugena Talikha i na uvjerenje koje ju je uhvatilo u hodniku samostana. Ako je s tvarno on bio krivac, kako objasniti da se bezazleni fizièar pretvorio u divljeg ubojicu? Koja je mogla biti greka tih ljudi da budu ubijeni poput stoke? Policajac napravi korak i stane nasuprot Diane. I dalje je drao dvije putovnice u ruci. Obrati se Giovanniju ne putajuæi je pogledom. Tada joj se priblii Talijan i tiho progovori eli znati da li poznajete tog èovjeka. Diane napravi znak da ne zna. Sad je strahovala da ih ovjek ne zadri ovdje, u ime istrage ili nekakve procedure. nije raspolagala s vie od tri dana da doðe do tok amaka. Ihim glasom, objasni svoje strahove Giovanniju. Diplomat apoene kratki di jalog s divom. Protiv svakog oèekivanja, goostas prasne u smijeh i zakljuèi krat kim odgovorom. Ona ipita to je rekao? Imamo slubena odobrenja. Nema nikakvog razloga da las zadri. to gaje nasmijalo? Misli da, na svaki naèin, ne bismo imali prilike pobjeæi. Zato? Talijan uputi uglaðeni osmijeh u smjeru policajca zatim ogleda Diane, krajièkom oka. Rekao je, doslovno Uvijek moemo pobjeæi iz zatvora. Ji iz slobode? Tupoljev èak vie nije imao ni stolice ni kabinu. To je bio eretnjak sivih stijenk i, dug sto metara, opremljen uzicama a uhvatiti se ili spustiti teret. Stisnuti jedni do drugih, nekoiko stotina Mongola su bili smjeteni sjedeæi na podu, skluiè ani na svojim torbama, kutijama, svenjevima, pokuavajæi obuzdati djecu i ovce. Diane je èuènula medu gomilom. Bila je u groznièavosti oja je bila blizu histeri ji. Nije spavala, ali nije osjeæala nikaav umor. Nije osjeæala èak ni boli nakon suoèenja na krou. Nasilja iz noæi izgleda da su prola kroz nju dio po dio ne sta vljajuæi vidljivog traga, osim snane nervoze, vibracije u mutranjosti njenog tijel a.
Usprkos umorstvu, usprkos tajnama samostana, uspros èinjenici da mu je Diane, oè ito, otkrila malo manje od deet posto istine, Giovanni nije pobjegao htio je vod iti to putovanje do sibirske granice. Za vrijeme potrebno za zavezati torbu, pop iti goruæi èaj, dvoje suuèesnika krenuli su prema aerodromu da bi uhvatili tjedn i let za Moron, palanku smjetenu na petsto kilometara sjeverozapadno od glavnog g rada. Avion je letio veæ vie od jednog sata. Brujanje motora zagluivalo je bubnjiæe, umr tvljivalo udove. Èak se ni ovce vie nisu micale, ukoèene kao skulpture. Samo se D iane nastavljala micati, diuæi se, ponovno se sputajuæi medu torbe i putnike. Pokua vala je pronaæi svoj mir promatrajuæi mukarce i ene koji su je okruivali. Lica veæ nisu vie bila ista kao u Ulan Batoru. Mukarci su imali garavu put, izbraz danu kou, dok su ene i djeca imali prozraènu kou, besprijekornu. Diane je takoðer p romatrala blistave tonove deelova. Bilo je tu prelijevanja plave, zelene, ute, bl jeskova bijele, crvene, drhtanja naranèaste, roe, ljubièaste... Diane pokae na malog djeèaka posjednutog pored nje, na propadnutoj kutiji, i upit a Giovannija Kako se zove? Talijan upita majku, poslua odgovor zatim prevede Khoserdene Dvostruki dragulj. U Mongoliji, svako ime posjeduje znaèenje. A on? u pita ona. Sad je promatrala mlaðeg djeèaka, æuæurenog u naruèju ene u indigo turbanu. Oujsko sunce, prevede atae. A on? eljezni oklop. Diane prestane s igrom pitanja. Sad je promatrala marame ena, koje su ovjenèavale njihovu crnu kosu. Meðu otisnutim motivima, prepoznavala je ivotinje. Sobove s v elikim rogovima, orlove èija su krila zavravala zlatnim rubom, medvjede èije ape s u se granale u smeðe freske. Kad je bolje pogledala, raspoznavala je svaku stvar . Pomoæu odsjaja svile, ogovi, krila, ape, postajali su ruke, siluete, ljudska lica... U tvari, na svakom tkanju, bila su moguæa dva èitanja. To je dla neka vrsta tajne s dva lica, suuè esnik svjetlosti. Diane 2 osjeæala daje taj optièki efekt bio traen i da je imao svou vanost. U tajgi, objasni Giovanni, èovjek i ivotinja se poistovjeuju. Za preivjeti u umi, l ovac se uvijek inspirira faunom. datle crpi svoje vlastite metode prilagodbe. ivo tinja je istolobno plijen i uzor. Neprijatelj i pomagaè. Talijan je govorio na sav glas, da nadjaèa zvrndanje terenjaka To ide jo dalje sa amanima. Prema davnim vjerovanjina, imaju sposobnost pretvoriti se, zaista, u ivotinje. Kad aoraju komunicirati s duhovima, odlaze u umu, naputaju udske obièaje na primjer vie ne jedu kuhano meso zaLm prolaze posljednju promjen u prije nego to doðu u svijet luhova. Atae uuti nekoliko sekundi, da bi doao do daha, zaim se priblii Diane, kao da joj od a tajnu. Sive stijenke kaiine ispunie njegova stakla, pretvarajuæi ih u dvije bro nèaLe posude. Jedna Tsevenska tradicija je vrlo poznata. U doba dok u jo postojali, amani svakog klana morali su doæi na tajna tijesta i suoèiti se, u obliku svoje ivotinje fetia . Te borbe zatraivale su Tsevene i predstavljale za njih kljuèni ulog. Zato? Jer je aman pobjednik dobivao moæi pobijeðenog i odnoio ih u krilo svoga klana. Diane zatvori oèi. Veæ vie od deset godina prouèavala je rabeljivce, analizirajuæi njihovo ponaanje, traeæi njihove eakcije. U dnu tih istraivanja bio je samo jedan cilj shvatiti Lasilnost tih ivotinja i moda, izvuæi iz toga tajni uzrok. Te amanske tradicije nisu bile tako daleko od njenih vlatitih zaokupljenosti. I m isao na dvoboj bez milosti, kojem se daju ljudiivotinje, je oèaravao. Ona sama je pobjegla u duh grabeljivaca, da preivi, pri zdravoj pameti, nakon nesreæe u njenoj adolescenciji. Ponovno otvori oèi i pogleda, kroz zapraenu svjetlost teretnjaka, putnike u arenim deelovima, sjajne marame ena. Na èudan naèin, osjeti da i ona ima sastanak na ru bu tajge. Sastanak sa samom sobom.
Na kraju poslijepodneva, dok su putovali drugim avionom malenim dvokrilcem, njiuæ i se na vjetrovima i oblacima stepa se naglo prekrije golemim umama. Breuljci se p odigoe u crvene i zlatne padine, èistine se produbie tamnim nijansama, zemlja poèn e treperiti od stotina rijeka. Dolazili su na sjevernu granicu zemlje. Na vrata Sibira. Umjesto da osjeti procvat energije naspram tolikoj ljepoti, Diane je osjeæala ka ko umor navaljuje na nju. Giovanni se naprotiv zanosio pogledom na taj krajolik. Regija jezera. Mongolska vicarska! vikne on pribliavajuæi se oknu. Izvadi zemljop isnu kartu, uvali se u dno kabine i komentira naglas, deruæi se i dalje da nadgl asa buku propelera Ovo æe biti nevjerovatno putovanje. Mi smo pioniri, Diane! Osamnaest sati. Slijetanje na ravnicu. TsagaanNuur sadravao je tek tridesetak bar aka izbe obojene pastelnim tonovima. Ako putnici teretnjaka za Moron nisu pokaza li ni najmanji interes za europske putnike, panja starosjedilaca se ovdje naglo p robudi, posebno u pogledu Diane i njenih plavih uvojaka koji su provirivali iz n jene apke. Dok je Giovanni razgovarao s jednim starim uzgajivaèem sobova, Diane se priblii o gradi koja je skrivala jelenove. Mali, istoèkani crnim ili bijelim, nalikovali s u na smanjene modele, kolebajuæi se izmeðu pliane ivotinje i granitne figure. Svak a ivotinja imala je glavu okrunjenu rogovima obuèenim u neku vrstu sivog baruna, k oja je otpadala u ovo doba. Etnolog se vrati objasniti situaciju Diani. Uzgajivaè im je mogao iznajmiti est i li sedam ivinèadi ali pod jednim uvjetom najprije je htio procijeniti njihovu spo sobnost da zajau sobove. Dirnut u ivac, Giovanni odluèi odmah uzjahati jednu od ivo tinja. Kod treæeg pada, izgleda da se umorio od smijeha Mongola, okupljenih u gr upu da prisustvuju predstavi. Kod petog, provjeri svoju opremu zato sedlo nije bi lo uèvræeno? Kod sedmog, naglas razmotri moguænost putovanja pjeice. Konaèno se vl asnik udostoji pruiti nekoliko informacija. Krzno sobova bilo je tako glatko da n ije zaustavljalo nijedan materijal bilo je dakle nemoguæe uèvrstiti ikakav remen . Naprotiv, trebalo je ostaviti slobodnu ormu i prihvatiti dranje ivotinje kliziti na njenoj hrpteniei, kreæuæi se zahvaljujuæi vratu. Pridruujuæi svoja djela rije èima, uzgajivaè zajai jednu od svojih ivotinja i napravi krug oko ograde. Diane i Giovanni zapoèee uèenje. Bilo je novih padova, novog smijeha. Mokri, blat njavi, dvoje putnika prepustie se veseloj atmosferi sela. Diane, kad nije prolazi la kroz stremene, bila je tako velika da je mogla zajahati ivotinju i staviti nog e na tzemlju. Ta nesrazmjernost je izazivala smijeh gledatelja. U toj eksploziji veselja, ortaci su izgleda konaèno uskladili svoje raspoloenje. Ponajvie, nakon svakog pada, nakon svakog smijeha, hvatala ih je tajna melankolij a. Dizali su oèi i otkrivali visoke bedeme lanca Klioridol Saridag koji su zatva rali horizont, u kvarcnoj tiini. Pozlaæeni vjetar sutona, odjednom se ponovno dig ao, ibajuæi njihovo pregrijano lice. Dianin pogled kriao se s Giovannievim i odjed nom su uoèili, dok je trava lijegala u dugim èeznutljivim valovima, ono to im je mrmljao svaki nalet tune pjesme ranjenih srca, o udaljavanju bez povratka. Kad je pala noæ, kad su konaèno znali uzjahati mala siva leda, takoðer su otkrili drug u tajnu uznemirenu nostalgiju tajge. Od zore, zapoène ekspedicija. Diane i Giovannia su konaèno ispratili stoèar i njegov sin. Sedam ivotinja je èin ilo njihov konvoj, od èega su tri nosile zamotane stvari puke, kotlove, platna i kolce sovjetskih vojnih atora, komade ovèetine umotane u platno i hrpu stvari koj e je Diane odustala identificirati. Tempo je bio spor. Sobovi su napredovali mal im koracima, sijeèuæi uzburkane doline, uvlaèeæi se pod crvenkasto liæe, zapinjuæ i za prve kamene obronke, u pucketanjima ljunka. Bilo je mirno, bez opasnosti, i moglo je biti monotono da nije bilo torture hladnoæe. Uvlaèila se kroz najmanju pukotinu odjeæe, prekrivajuæi kou ledenom opnom, ukoèuj uæi udove, zamrzavajuæi prste na rukama i nogama. Svaki sat, trebalo se zaustavi ti, pa hodati, micati, piti èaj pokuati preivjeti. Dok su Mongoli grebali unutranjo st svojih vjeda s noem, Diane i Giovanni su stajali nepomièni, dræuæi, nesposobni reæi rijeè, tapkajuæi po zemlji ukoèenim udarima nogu. Nije bilo govora o skidan ju rukavica najmanja povrina zamrznutog kamena bi im ièupala dlanove. Trebalo je t akoðer izbjeæi pijenje vruæeg napitka, zubna caklina bi puknula pod prevelikom t emperaturnom razlikom. Kad su se konjanici napokon popeli na svoje sobove, tijel
a jedva pokretnog, bilo je to s okusom poraza u srcu, nepobjedive smrti hladnoæa ih nije napustila. Drugim prilikama, naprotiv, sunce se obruavalo arkim zrakama. Svaki putnik se tada trebao zakukuljiti da se zatiti od ognja, kao usred pustinje. Opekotina vjetra p ostajala je tako gruba, tako prodrljiva, daje izgledala prevrtati svoj vlastiti p okret, odlijepiti kou s lica u njenim uarenim koicama. Zatim, odjednom, zasljepljuju æi disk je nestajao i planina bi dobila svoju zlokobnu dubinu. Hladnoæa se vraæa la zatvoriti se oko kostiju, poput ledenog okova. Na poèetku poslijepodneva, doðoe na prijevoj, na tri tisuæe metara visine. Krajol ik se promijeni. Pod oblacima, sve postane crno, kao mjesec, sterilno. Biljke se smeurae u mahovine i liajeve. Stabla se prorijedie, sasuie se, zatim sasvim nestadoe, preputajuæi mjesto patinasto zelenim stijenama, kamenim ponorima, otrim iljcima. Ponekad je prijevoj prelazio monotone moèvare, naèièkane s nekoliko crnogorica. Drugim prilikama, opet, krajolik je d oslovno izgledao da krvari, otkrivajuæi vrtove vrijeska èiji su ljubièasti cvije tovi predstavljali hemoglobin. Tundra, zemlja zaleðene utrobe, nepristupaèna i z aboravljena, omatala ih je poput prokletstva. Na nebu, Diane je promatrala ptice selice, koje su letjele u obrnutom pravcu pre ma toplini. Gledala ih je kako se udaljavaju s priguenim ponosom. Usana bijelih o d zatitnog faktora, naoèala zatvorenih na sljepooèicama, bila je vie nego ikad odl uèna popeti se prema planinama. Prihvaæala je svaki osjeæaj, svaku patnju, crpeæ i odatle neodreðeni uitak. U toj ekspediciji vidjela je neku vrstu opravdanog isk uenja. Trebala se suoèiti s tom zemljom. Trebala je kroèiti tim ljunèanim rubovima , podnositi hladnoæu, zaarenost, tu pusto granita i surovosti. Jer se radilo o Lucienovoj zemlji. Èinilo joj se da ide prema djetetovim korijenima. Bedemi koji su je okruivali, za preke koje su se podizale, pukotine koje su igosale njenu kou predstavljale su pot rebne etape neke vrste dolaska na svijet. Veze koje su je sjedinjavale s njenim posvojenim sinom osnaivale su se u ovom granitnom hodniku. To neumoljivo putovanj e, bez milosti, bio je njen vlastiti poroðaj. Poroðaj od inja i vatre, koji æe s e otvoriti na potpuno sjedinjenje s djetetom ako preivi. Odjednom shvati da se krajolik opet mijenjao. Blagost i apat sada su ublaivali sur ovost okoline. Njene pahulje lebdjele su u zraku i postupno prekrivale tundru. Be sprijekorna bijelina posipala je grane, dosiuæi kutove, modelirala svaki oblik, s vaki obris kao pusteno djelo, intimno. Diane se nasmijei. Stizali su na vrh padin e i sada bili pred svetim prostorom snijega. Konovoj je napredovao usred sve fin ije svjetlosti, sve prozirnije, na samoj granici zemlje, vode i zraka. Neprimjetno, povorka uspori, malaksavi na kraju tihih koraka sobova. Mongolski st oèar poène vikati. Iscrpljene ivotinje zauzvrat riknue, krenue drugim tempom, prela zeæi bijelu granicu i dolazeæi, malo po malo, na drugu stranu planine. Zemlja se poravna, kao da oklijeva, izgubi se u kosini najprije blagoj, zatim strmoj, koj a se spusti preko snijenih zameta i tepiha mahovine. Trava se ponovno pojavi, sta bla se umnogostruèie. Odjednom jahaèi doðoe do padine koja se otvarala, dolje, na posljednju dolinu. Vrhovi tisa rasprostirali su se u zapaljene magle. Liæe breza blistalo je okerom i purpurom ili ponekad, veæ suho, savijalo se u sive rezbarije. Jele su kljuèale crninom i zelenim. Ispod, panjaci su èuvali takve bljeskove, takve svjeine, da su izazivali potpuno novi osjeæaj djeèjeg oduevljenja, obnavljanja krvi.Nadasve, u dnu te ogromne kolijevke, bilo je jezero. TsagaanNuur. Bijelo jezero. Iznad posve bijelih voda, planine lanca Khoridol Saridag uzdizale su se, plave i bijele, dok su se ispod, u uvalama tih potpuno mirnih voda, rasprostirali isti vrhovi, glave prema dolje, kao da se klanjaju pred svojim obrascima i, istovreme no, premaujuæi ih èistoæom i velièanstvenoæu. Bio je to mir. Ljubav. Zapeèaæena u dirljivom zagrljaju, tamo gdje su se prave planine i njihovi korijeni sjedinjava li u tajnovitoj i nejasnoj liniji. Kolona se zaustavi, zapanjena blijeskom. Samo su odjekivali zveket stremena i mu klo disanje sobova. Diane se morala napregnuti da ostane u ravnotei na svojoj ivot inji. Uvuèe palac pod stakla naoèala da obrie kapljice kondenzacije koje su joj m aglile pogled.
Ali ne uspije. Jer to su bile suze koje su tekle njenim zamrznutim vjeðama. Te veèeri, smjestie se na obali jezera. Postavie atore pod pod granje jela, zatim v eèerae vani, usprkos hladnoæi. Nakon molitve duhovima, dva Mongola pripremie tradi cionalno jelo kuhanu ovèetinu i èaj s mirisom ivotinjske masti. Diane ne bi vjero vala daje mogla progutati takva jela. Ipak, te veèeri, kao i sinoæ, lakomo je po jela svoj dio, bez rijeèi, skutrena uz ognjite. Iznad njih, nebo je bilo potpuno èisto. Diane se èesto divila noænom nebu, poseb no u afrièkim pustinjama, ali se nije sjeæala da je promatrala prizor tako snane èistoæe i blizine. Slutila je osjeæaj daje smjetena toèno ispod poèetne eksplozij e. Mlijeèni put rasprostirao je svoje tisuæe zvijezda u sarabandi bez kraja. Pon ekad su skupine zvijezda bile tako snane da su obilovale zasljepljujuæim vatrama. Drugih puta su naprotiv blijedjele u sedefastim maglama. Jo dalje, krajnji rubov i kruga gubili su se u drhtavim blistajima, gotovo kao da isparavaju u unutarzvj ezdanoj beskrajnosti. Sputajuæi oèi, Diane primjeti da njihovi vodièi, sjedeæi nekoliko metara dalje, r azgovaraju sa jednim novopridolicom, nevidljivim u tami. Bez sumnje usamljeni sto èar, koji je primijetio vatru i uuljao se do njih da podijeli njihovu hranu. Ona napne ui. To je bio prvi put da je s panjom sluala mongolski jezik, slijed hrapavih slogova, èudno naglaenih panjolskim hotama i lelujavim samoglasnicima. Novopridoli je pruao ruku prema nebu. Giovanni? Talijan, zbijen u dnu svoje vjetrovke, podigne obod svoje kape. Ona upita Znate tko je to? On vrati ruke u depove. Netko odavde, pretpostavljam. Ima nemoguæi naglasak. Razumijete to kae? Prièa stare legende. Tsevenske prièe. Diane se podigne. Mislite daje Tseven? Tvrdoglavi ste kaem vam i ponavljam da taj narod vie ne postoji! Ali on prièa... To je dio folklora regije. Prelazeæi prijevoj, uli smo na teritorij turskih narod a. Ovdje svi imaju malo Tsevenske krvi. Ili barem svi poznaju te stare prièe. To nit a ne znaèi. Ali moete ga pitati, ne? Talijan uzdahne, sada on ustajuæi. Giovanni se najprije predstavi. Posjetitelj s e zvao Gambokhuu. Bila je to stara obrazina zguvane koe. Njegov izraz lica, na svj etlosti zvijezda, imao je uznemirujuæe sjene. Etnolog je prevodio njegove odgovo re Kae daje Mongol. Daje ribar na Bijelom jezeru. Veæ je bio tu kad je tokamak radio ? Giovanni se obrati ribaru zatim izgovori Roðenje ovdje. Savreno se sjeæa prsten a. Diane je pod koom osjeæala jurnjavu nove groznice po prvi put nalazila se naspram èovjeka koji se pribliio kamenom krugu u radu. Ona nastavi to zna o aktivnostima tokamaka? Diane, zaista, to je ribar. Ne mo e... Pitajte ga! Giovanni izvri. Ledeni vjetar njihao je jele, ireæi u noæi tako snane mirise smole, tako teke da su ulazili u grlo poput dima vatre. Diane se osjeti okruena, natoplj ena teksturom tajge. Stari Mongol nijekao je glavom. Ne eli o tome prièati, objasni Talijan. Prema njemu, mjesto je bilo prokleto. Zato je bilo prokleto? Diane je povisivala ton. Inzistirajte to mi je jako vano! Etnolog je pogleda sumnjièavim pogledom. Diane nastan mirnije Giovanni, molim vas. Talijan nastavi svoj dijalog s ribarom. Jednim pokretom, Sovjek izvadi lulu, nek u vrstu metalnog savijenog kljuèa, koieg strpljivo napuni duhanom. Nakon to je up alio njeno siSuno srce eravicom, pristane govoriti. Giovanni je simultano prevodio Podsjeæa prije svega na laboratorij parapsihologije. Sjeæa se konvoja koji su do lazili eljeznicom, sa sibirske granice. Konvoja amana, koji su bili odvoðeni u jed nu od zgrada krua. Svi su prièali o tim dolascima. U oèima radnika, nije molo bi ti teeg oskvrnuæa. Zatvoriti vraèeve, bilo je poraziti dudove. Pitajte ga da li zna to se toèno dogaðalo u laboratoriju.
Giovanni postavi pitanje ali posjetitelj se vie nije micao. Mjegova zapaljena lul a mirkala je poput udaljenog svjetionika. Ne eli odgovoriti, zakljuèi Talijan. Ponavlja samo da je njesto bilo prokleto. Zato? Zbog eksperimenata? Diane se gotovo derala. Odjednom glas stare strune nastavi govoriti, izmeðu dva treperenja eravice. Tvrdi da je tekla krv, objasni etnolog. Da su znanstvelici bili ludi, da su radi li uasne eksperimente. Ne zna nia drugo. Ponavlja daje tekla krv. I da su se zbog toga duhovi osvetili. Kako su se osvetili? Gambokhuu je sad izgledao odluèan da ide do kraja, govorio je ne èekajuæi Giovan nijev prijevod. Etnolog ukratko Dreprièa njegovu bujicu rijeèi Izazvali su nesreæu. Kakvu nesreæu? Giovannijeve crte lica su se stvrdnjavale u noæi. On proapta U proljeæe 1972. kameni prstenje eksplodirao. Presjekla ga je munja. Diane se uèini daje ta munja trgala i nju samu. I dalje se usredotoèila na labor atorij parapsihologije, misleæi na izvornu dramu koja se dogodila tijekom istraiv anja o graniènim stanjima. Ali posljednja tragedija je u stvari izbila iz paklen og stroja. Ona upita Bilo je rtava? Giovanni upita èovjeka i saslua odgovor, blijed. Govori o sto pedeset mrtvih, barem. Prema njemu, svi su se radnici nalazili u pr stenu kad je stroj eksplodirao. Postupak odravanja, ne razumijem dobro. Plazma je prela dovodnik i ive ih spalila. Gambokhuu sad nije prestajao ponavljati istu rijeè rijeè koju je Diane prepoznav ala. Zato govori o Tsevenima? upita ona. Svi radnici su bili Tseveni. Posljednji u regiji. Diane i Giovanni su dakle oboje bili u pravu. Osamljenièki narod je najprije bio uniten sovjetskim potlaèivanjem, ali neki od njegovih èlanova su preivjeli. Seden tarizirani, nemoæni u kolhozu, postali su potèinjeni radnici, zavjetovani na nuk learnu smrt. Etnolog je nastavljao Kae da su neki preivjeli, drali svoju utrobu u rukama, da su ene odbijale lijeèiti m ueve jer ih nisu prepoznavale. Kae da su umiruæi urlali, usprkos njihovim ozljedam a, da su edni. Kad su umrli, èeljusti su im se razbile poput stakla. Bilo je toli ko muha na umiruæima da vie nisu znali jesu li to opekline ili ivotinje to gmizahu po njihovim tijelima... Diane je mislila na druge preivjele na one koji su mislili da su pobjegli opeklin i. Nije poznavala toène posljedice radioaktivnosti tritija, ali je znala posljedice ozraèivanja uranom. Preivjeli iz Hiroime su shvatili, tijekom tjedana koji su usl ijedili eksploziji, da sam pojam preivljavanja nije pripadao svijetu atoma. Poèel i su gubiti kosu, zatim su podlegli proljevima, povraæanjima, mutarnjim krvarenjima. Onda su se pojavile nepovratne boesti rakovi, leukemije, tumori... Tsevenski radnici su se moali suoèiti s tim istim mukama. Ne raèunajuæ i ene koje su, njesecima nakon eksplozije, raðale èudovita, ili one koje rie nikad nisu zatrudnjele, atomska infekcija im je unitia jajne stanice. Diane pogleda nebo. Opirala se svakoj suæuti. Nije se rebala rastuiti ni saaliti, veæ saèuvati svoje sposobnosti zakljuèivanja da bi ièupala neku svjetlost iz tih novih iinjenica. Sjeæanje na Eugena Talikha izbije u njenom sjeæinju indirektno, fizièar je bacio nesreæu i smrt na svoj vlastiti narod organizirajuæi nuklearne pokuse. Genijalni znanstvenik, veliki Tsevenski heroj, izazvao je nestanak svog vlastitog naroda... Ali zgrabi je druga misao. Priznavajuæi da Eugen Talikh lije bio direktno umijean u kobni pokus, pretpostavljajuæi ia nesreæa nije bila njegovo djelo, nije li tu bio nepopravljiv notiv za osvetu? Diane skuje novu hipotezu. A ako su, iz necog razloga kojeg jo nije znala, istraivaèi iz laboratorija paapsihologije bili odgov orni za zapaljenje? Talikh, mirni prejeg, nije li se mogao pretvoriti u okrutnog ubojicu doznavi la se istraivaèi vraæaju na mjesta zloèina?
Na prve svjetlosti dana, Diane se probudi. Odjene se, naakne gornje hlaèe i obuè e svoju parku, prije nego to se uvuie pod nepromoèivi ponèo. Pripremi svoj rusak halogena svjetiljka, ice, karabiner, rezervne baterije. Nije imala nikacvo oruje è ak ni no. Kratki trenutak, pomisli da ukrade jeInu puku Mongolima koji su spavali pod jednim od susjeInih atora ali odmah odustane prerizièno. Zakopèa svoju orbu i iziðe u zoru. Sve je bilo prekriveno poledicom. Trava je bila bijela, polekad probijena plavka stim lokvama. Kapljice kie blistale su u njihovoj nepomiènosti inja. Du liæa, krhki stalaktiti vjeali su se o njihove grane. Sva ta svjetlucanja izgledala su ivlja, svjetlija zb og magli koje su ih okruivale, mazile, omatale laganom neprozirnoæu. U daljini, pogaðala je prisutnost sobova. Sluala je njihova kopita koja su lomila ledene kore, njihov teki dah kopajuæi zone topline u tom svijetu potpune hladnoæ e. Zamiljala ih je, sive, nevidljive u maglutini, traeæi sol du kamenja, liajeve, kor u stabla. Jo dalje, hvatala je pravilna zapljuskivanja jezera. Diane udahne leden i zrak i pogleda logor. Ni pokreta, ni zvuka svi su spavali. Ona uroni u umarak, prisiljavajuæi se da ne razbije kristalne grmove. Sto metara dalje, morala se za ustaviti da se olaka, vrijeðajuæi se to nije ranije pomislila na to, prije nego to se potpuno obukla. Iza stabala, ispetlja se najbolje to je mogla iz svojih gornjih hlaèa i èuène. U taj èas, sobovi, osjeæajuæi sol sadranu u urinu, pohrlie u njenom pravcu, izazivaj uæi halabuku krda meðu smrznutim granama. Imala je tek vremena da se obuèe i kid ne punom brzinom. Na dobroj udaljenosti, uspori i pukne u smijeh. Nervozni smije h, kiseli, tihi, ali koji je oslobodi. Stisne palce pod naramenice svog rusaka i krene. Stigavi na rub jezera, pogleda, na desno, padinu breuljka iza koje se, pre ma mongolskim vodièima, nalazio tokamak. Bilo je neka dva kilometra. Uvuèe se po d arie i poène svoj uspon. Disanje joj uskoro postane bolno, tijelo se natopi znojem. Kapljice magle blista le su poput dragulja na njenom ponèu. Dah joj je padao u kristalnu kiu. Primjeti tamne upljine medu biljkama. Priblii se. Bile su to noæne postelje kouta ili jelena , jo mlake od njihove prisutnosti. Diane skine rukavicu i pomiluje njihove obrise golim prstima. Zatim joj se pogled zaustavi na smedem korijenju koje je teklo m edu njenim nogama. I njih dotakne, uivajuæi u njihovoj hrapavosti. Nastavi uspon. Tek tada se sjeti Gainbokhuuovih rijeèi. Opisa atomske katastrofe i agonije njenih rtava. Neizravno, njeni sinoænji zakljuèci se produbie. Zbog raz loga koji nije znala, parapsiholozi su dijelili odgovornost u unitenju tokamaka. Na ovaj ili onaj naèin, bili su povezani s tom nesreæn. Odjednom se u njenom pam æenju probudi slijed sjeæaa. Vidje kou Huga Jochuma istoèkanu smeðim mrljama, uièa stu epidermu Philippe Thomasa, èiji je ekcem izazivao ava linjanja. Takoðer se s jeti, detalja skrivenog u njeno paæenje, èudne atrofije eluca Rolfa van Kaena, ko ja gaje priIjavala da preiva crveno voæe... Kako na to nije sinoæ pomislila? I parapsiholozi su takoðer bili ozraèeni. Svaki je od njih nosio otisak atomskog ugriza, kojeg mora i su pretrpjeli na naj veæoj udaljenosti i dakle s najmanjom lagom. Biljei zraèenja mogu se pojaviti nak on desetljeæa, oblikom deformiteta ili bolesti. Bizarnost posljedica kod ti ljud i bez sumnje se objanjavala novoæu eksperimenta, stvari, nitko nikad nije bio izloe n zraèenju tritija. Diane razvije svoju hipotezu a ako je atomska eksplozija, i isti naèin kako je p oremetila metabolizam tih ljudi, prominila neto u njihovom umu? Atom je moda mogao produti pretpostavljenu moæ svijesti razviti paranormalne spobnost? U takvom poslu, bilo je teko vjerovati u sluèaj. Prema me, zato ne zamisliti da su se istraivaèi dobrovoljno poTgli radijacijama? Da su uoèili, paralelno s njihovi m vlastin eksperimentima, znakove kod Tsevenskih radnika koje i dale misliti da je izlaganje tritiju izazivalo mentalne mucije? Tada su parapsiholozi pokrenuli atomsku munju u cviru krajnjeg eksperimenta. Neto je polo krivo, ljudi nad, su umr li, ali nauènici vraèevi su postigli planirani rezult. Njihove sposobnosti su se poveæale pod efektom atoma, ljudi su bili vraèevi. Vraèevi nuklearnog doba. Hodajuæi odluènim korakom kroz umu, grijuæi krv u riiu koraka, Diane se postupno smjetala u srce te istine, dsada se sve slagalo. Nesreæa je bila utemeljena na or
ganiranoj sabotai organiziranoj od aèice znanstvenika. Eto zao ih je Talikh danas proganjao, tretirajuæi ih, na pragu smrkao ivotinje. I eto zato su se, bez sumnje, ti ljudi vraæali u kameni prsten. Da obnove iskustv o izloe se radijaciji i obnove svoje moæi... Diane se zaustavi. Doavi na vrh breuljka, primjeæivala je, kroz maglu, udubinu nove doline. I, u sreditu te èistine, ogromnu krunu tokamaka. Diane pomisli na grad. Uokolo kamenog prstena, labirint zgrada, zaputenih struktu ra, prostirao se na nekoliko hektara, èije visine su se gubile u magli. Na desno , uz planinu, uzdizale su se turbine elektriène centrale koja je napajala termon uklearni krug. Nastavi silazak. Razabirala je, iza zgrada, ukopanih izmeðu kamen ih pregrada, napola izbrisane brazde cesta i eljeznica. Zahvaljujuæi tim infrastr ukturama Sovjeti su bili prevozili ekipe i potrebne materijale za izgradnju zgra da. Diane je uhvatila vrtoglavica koliko inenjera, radnika, rubalja su profuækali u ovom projektu koji se dovrio u ubojitom bljesku? Okrui krunu sa zapadne strane. Pod njenim nogama, cementne ploèe malo po malo su zamijenjivale travnato tlo. Prekoraèi ruevine, komade starog eljeza, zatim ude u p rvu zgradu. U unutranjosti, prostor je bio odvojen upljikavim pregradama èija su s takla bila razbijena. Na kraju jednog hodnika, Diane izbije na dvorite od grubog cementa, ispucanog od hladnoæe, èiji je pod bio posut ruevinama i borovim iglicama. Pri njenom pribliava nju, èigre crvenih kljunova pobjegoe. Udaranje njihovih krila odbije se o betonsk e zidove, rasjekavi crvenom crtom zelenkaste pregrade. Nije osjeæala nikakav stra h. To mjesto je bilo tako divovsko, tako naputeno, da joj je izgledalo nestvarno. Upuæujuæi se na lijevo, ude ujedan blok èiji prozori su proputali svjetlost zore . I dalje je napredovala, iduæi uzdu ispucanih zidova, gdje su rasli vrijesak i b orovnice. Prijeðe nove sale koje su udomljavale naprsnute armaturne mree ogromne sprave, mr aène maine. Jo dalje, uoèi stepenite koje je silazilo prema niem nivou. Ona upali sv oju lampu. U dnu stepenica, Diane bi zaustavljena redom okomitih reetki. Gurne ree tku, koja je bila otvorena. Obuzdavajuæi svoju zebnju, uroni u mraèni prolaz. Èi nilo joj se da njeno vlastito disanje ispunjava èitav prostor. Oèigledno, nalazila se u tamnicama. Snop njene svjetiljke zaustavljao se uz redo ve æelija, rasporeðenih sa svake strane dvorane. Jednostavni odjeljci, odvojeni zidiæima, gdje su lanci jo bili uèvræeni za pod. Diane je mislila na amane uvezene iz zatvora i sibirskih logora. Mislila je na ruske psihijatrijske domove gdje su bile tretirane tisuæe disidenata. to se dogodilo na ovom tajnom mjestu? Zatvor j e jo izgledao odzvanjati krikove, cvokotave drhtaje vraèeva, preplaenih, oèekujuæi u tami da upoznaju svoju sudbinu. U zraci lampe, odjednom primjeti natpis, urezan u pregradu. Priblii se. Bila su t o æirilièna slova koja odmah prepozna jer ih je promatrala u arhivima instituta Kurehatov. Tvorila su ime TALIKH. Sa strane, bila je urezana jedna rijeè, koju n ije razumjela, ali su je slijedile brojke 1972. U Dianinoj glavi odjekne èista b uka, neka vrsta zastraene jeke. Eugen Talikh, veliki upravitelj tokamaka je takoð er bio zatoèen ovdje. Dijelio je patnje drugih amana. Ona pokua zamisliti objanjenje. U biti, ta èinjenica je rjeavala vie problema nego to ih je postavljala. Ako je TK 17 bio prizorite sadistièkih eksperimenata nad vraè evima, Eugen Talikh nije mogao odobriti takve pokuse. Naprotiv, morao se pobunit i, zaprijetiti muèiteljima da æe ih odati nadlenima u Partiji. Sve se dakle preok renulo. Parapsiholozi, bez sumnje udrueni s vojnicima iz centra, zatoèili su fizi èara pod nekakvim izgovorom antipatriotizma. Konaèno, Tseven uvijek ostaje Tseve n. I ruski vojnici morali su se radovati da mogu slomiti oholost tog malog tupan a. Diane prijeðe prstima po natpisu. Èinilo joj se da osjeæa, ukorijenjen u kame nu, bijes istraivaèa. Iako je bila nesposobna deifrirati te èrèkanje, bila je sigurna da je datum bio blizu onom nesreæe, u proljeæe 1972. Takoðer, dobro je bila pogodila u trenutku eksplozije, Talikh vie nije upravljao tokamakom bio je u zatvoru, kao obièni politièki zatvorenik. Diane se popne stepenicama i nastavi svoj sluèajni put, zaprepatena tim otkriæem. Trebalo joj je neko vrijeme da uoèi kako je arhitektura dobijala na velièini. O kviri vrata se podigoe, plafoni su se dizali u pretjerane visine. Diane se priblia
vala tokamaku. Konaèno naiðe na plombirana vrata, okruena èelikom, opskrbljena volanom za otvara nje, kao onim na komori podmornice. Ispod dovratka bio je naslikan crveni znak, napola izbrisan elisa koja navjeæuje, u svim zemljama svijeta, blizinu izvora rad ioaktivnosti. Diane stavi lampu medu zube i stisne svoje ruke u rukavicama na volan. Pomoæu sn age, uspije ga okoèiti. Jo se priljubivi, potpuno ga otkljuèa zatim povuèe prema s ebi, napetih miiæa, trgajuæi vezice liaja du dovratnika. Pregrada se odjednom pomak ne i zatim, klizne boèno du jedne ine. Bila je zaprepatena debljina bloka sastavlje nog pola od betona, pola od olova trebala je prelaziti metar. Preavi prag, èekalo je iznenaðenje hodnik je bio osvijetljen. Flourescentne cijevi irile su snanu bijelu svjetlost. Kako je struja mogla funkcionirati na ovom mjest u? Pomisli na druge èlanove tokamaka. Jesu li ljudi veæ stigli u rotondu? Nije s e vidjela kako sada uzmièe. Ne tako blizu cilja. Oprezno, uðe u kameni krug. Diane se nalazila u krunom hodniku od petnaest metara irine. U sreditu te arterije, tekla je cilindrièna cijev, krug u krugu, potonula pod mjeavinom ica, cijevi, mag neta. Iznad te nakupine, magnetski lukovi su se uzdizali i izgledali nuditi èeli èno pokroviteljstvo tom èudnom cjevovodu. Sve je ovdje izgledalo daje bilo zaèet o pod znakom kruga, krivine, vrtloga... Ona se priblii. Pomijeani kablovi padali su poput lijana. Bakrene cijevi su se pra vilno ljutile du kruga. Blistale su starom ruièastom bojom koja je u usta cijedila okus upotrijebljenog bombona. Ispod, geometrijski oblici od crnog metala nosili su cjelinu. Diane je bila na nekoliko koraka od kruga. Razabirala je, kroz sloeno st opreme, kouljicu od glatkog i crnog èelika, praznu komoru, u kojoj se jednom p lazma pribliila brzini svjetlosti, dosiuæi temperaturu fuzije zvijezda. Nastavi svoj oprezan hod, prisiljavajuæi se da ne izazove nikakvu buku, nikakvo struganje medu ruevinama koje su prekrivale tlo. Nikad se nije osjetila tako siæun om, tako jadnom. Taj stroj je pripadao nekoj drugoj ljestvici, drugoj logici. Di ane je osjeæala nejasnu tjeskobu spram ovoj zgradi potpuno skovanoj ljudskom meg alomanijom tom eljom za silovanjem zemaljskih zakona, za potresanjem materije u n jenim najdubljim strukturama. Kamil je podsjetio na Prometeja, kradljivca munje. Gambokhuu je govorio o duhovima koji su se osvetili ljudskoj drskosti. Kakvi go d da su bili dvoboji koji su se odigrali u toj rotondi, Diane je shvaæala da je tokamak bio prizorite oskvrnuæa, prkosa prema viim silama. Tako je hodala nekoliko minuta, slijedeæi krivulju hodnika, zatim pomisli da se vrati istim putem. U tom krugu nije bilo nièega za nju. Ta tehnoloka mahnitost ni je joj nudila ni najmanju indiciju i... Urlanje se rairi poput metalne vike. Ona stavi ruke na ui. Potom se krik ponovi s jo veæom snagom. Bio je to otri val, n epodnoljivi vrtlog. U stanju oka, Diane tada shvati da piskutanje nije bilo urlanj e veæ signal alarma tokamak se spremao ponovno pokrenuti. Kao zlokobna potvrda, plombirana vrata koja su probijala pregradu, njoj na desno , snano se uglave u zid i zakljuèaju. Diane vidje kako se volan okreæe dok se crv eno svjetlo palilo iznad dovratka. Èinilo joj se daje cijeli prsten oivljavao. Na ime, sva mjesta visokog rizika funkcionirala su na isti naèin u sluèaju uzbune, prva mjera bila je izolirati opasnu zonu, presjeæi sve izlaze spremni da rtvuju l judsku nazoènost. Tako su Tseveni bili ivi spaljeni. Tako æe ona umrijeti. Pomisli na komoru koju je ostavila otvorenu. Okrene pete i kidne stoje noge nose . Trèala je, trèala, trèala, oèiju razderanih rotirajuæim svjetlima, uiju silovan ih alarmom. Proðe kraj nekoliko vrata koja su se, svaki put, zatvarala pri njeno m prolazu. Da lije imala ikakve anse trèati bre od sigurnosnog mehanizma? Odjednom zujanje zadrhti pod njenim nogama krug se pokretao. Misli poludjee u nje noj glavi. Da li je mogao okinuti elektrièni val? Da li je ostalo tritija u praz noj komori? Za koliko æe se vremena atomi pretvoriti u luk od nekoliko milijuna stupnjeva? I dalje je trèala, uarenog srca, du prstena. Tutnjava se produbljivala. Drhtanje je njihalo pregrade, tlo, kablove, pretvarajuæi se u njenom tijelu u v alove uasa. Konaèno primijeti vrata kroz koja je ula jo su bila otvorena. U istom t renutku, pregrada klizne na svoju inu. Diane vidje crne kotaèe kako se okreæu, ark e se boèno pomièu, zatim kako se sloj plombiranog betona sputa u os dovratnika. Izvede nadljudski skok, proðe u odkrinuti dio i osjeti ugao betona kako joj dotiè
e rebra. Spotakne se o èelièni prag, padne, potom se stisne uz pregradu koja se upravo zakljuèavala. Na rubu daha, na rubu misli, vie nije prestajala urlati, lup ajuæi petama, udarajuæi tlo akama. Panika se oslobaðala u njoj panika koja je dol azila izdaleka, iz svih iskuenja s kojima se veæ suprotstavila. Potres kulminira i prekine joj glas. Zid je izgledao trzati se u u svojoj osi, n a naèin membrane zvuène opne. Diane se opet zgrèi, ukoèenih miiæa, stisnutih èelj usti, osjeæajuæi kako se tlo podie u snanom valu. Sve to je trajalo samo trenutak. Zatim se nametne tiina, odgurne zagluujuæu uzburkanost uzbune. Sirena se utia. Tlo ponovno postane stabilno. Diane je stajala nepomièno, sasvim klonula, ukoèenih oèiju. T7T Polako, misli se ponovo stvorie u njenom mozgu. Èinjelica, apat, penjao se, daleko , vrlo daleko, iz dubine njene vijesti sve je bilo gotovo. Vraæanje u rad tokama ka trajalo samo nekoliko sekundi. Mehanizmi sigurnosti, ostaci neke ruge epohe, zaustavili su unitavaèki polet. Diane shvati da promatrala termonuklearni krug na naèin autonomnog iæa ivotinje ili vulkana. Istina je bila drugaèija. Ljudska uka je izazvala novi elektrièni luk. Tko? I zato? Daje ubije, ju?Bila je preumorna d a se vie preispituje. Previe iscrpljeia za nova pitanja. Odupre se i ustane. Tada je primjetila da se njen ponèo, ia lijevoj strani, rast opio. Istrgne ga. Parka je takoðer bila ocrnjela, rastrgana u dugi otvor. Diane uroni ruku unutar ukotine i nade polarnu vunu, niti od poliestera. I one spaene. Jednim pokretom otkrije svoj bok. Od prepone do pauha, njena koa je jo hrskala tr agove vatre. Bila je to crveLa povreda, koja je isprugala njeno meso i podsjeæal a na anaamske ureze oderotina. Diane nije shvaæala. I odsutnost boli ovravala je zastraivanje. Ona se sagne i pogleda plombiranu pregradu na visiii gdje je bila sjedila malene okomite pukotine probijale su laterijal. Led zima, vruæina ljeta zavrili su pokv arivi neropusnost olova. Kroz te pukotine, prolo je atomsko zraèeje i dodirnulo je , nju, do najdubljih sastavnih dijelova. Ona istukne, dotuèena. Mislila je da je pobjegla smrti. Bila je u rivu. Sasvim u krivu. Jer nije bila samo opeèena. Bila je ozraèena. Virtualno mrtva. Sunce se dizalo nad dolinom. Zelene ravnice dizale su e juri na horizont, uokvire ne, na desno, umama na breuljku, i na lijevo, gorskim kosama planine jo zamotanima laglom. Diane primijeti, na sto metara odatle, jednu toèku oja se odvajala. Nab iruæi oèi, prepozna Giovannijevu siluetu, koja je napredovala prema njoj, s pukom preko ramena. Panjaci su mu vodom dosezali do pola nogu, u dugim lascivnim valjc ima. to se dogaða? Osjetio sam vibraciju i... Bijes proguta ostatak njegovih rijeèi. Drhtava, Diane je ila njemu u susret. Nije osjeæala opekotinu ali je s toènoæu uoèavala rafale vjetra koji su joj ibali lice , milovanja trave na njenim nogama, mirise svjeine koji su se u stupovima penjali do njene due. Mogli ste me èekati, zagunda Talijan kad je bio sasvim blizu. to se dogodilo? Tokamak se pokrenuo. Ne znam to... A vi? Raspita se. Èini se daje u redu. Diane se nasmijei da zaustavi jecaje. Imat e smisla za promatranje, reèe ona. Zaplete prste u kosu i izvuèe, bez napora, aku kose. Zraèenje se veæ zahuktalo pu nom parom. Milijarde atoma koji su je saèinjavali upravo su se raspadali, izaziv ajuæi lanèanu reakciju koja vie neæe prestati do njenog potpunog raspada. Koliko je imala vremena? Nekoliko dana Nekoliko tjedana? Promrmlja Bila sam u maini, Giovanni. Ozraèena sam. Ozraèena do kosti. Etnolog konaèno primjeti crni trag koji je rascijepio njenu parku. S dva prsta r azmakne rubove tkanine i otkrije crvenkastu opeklinu koa je poèinjala pucati, ras lojavati se u krpe. On promuca Izlijeèit æemo vas, Diane. Nadasve se ne treba uzrujavati. Nije sluala. Nije eljela utonuti ni u nadu ni u tjeskobu. Zanimao je samo rok koji joj je ostao. Trebalo je da ivi dovoljno dugo da otkrije demone, skine veo s ist ine i osigura konaèni mir svom usvojenom sinu. Izlijeèit æemo vas, tvrdoglavo je ponavljao Talijan. Uutite.
Jamèim vam da æemo vas brzo vratiti kuæi i... Rekla sam vam da uutite. Giovanni se zaustavi. Diane nastavi Ne èujete? to? Zemlja se trese. Da li se tokamak opet ukljuèio? Zamisli dolinu odlazeæi u lamen pod atomskim dah om. Zatim shvati da vibracija nije lolazila iz centra veæ iz suprotne strane dol ine. Prui pogled, ravo pred sebe, izmeðu breuljka i kamene litice. Ogromni blak pr aine, neka vrsta magle od zemlje i vlati trave, uklaljala je horizont. Tada ih vidje. I odmah ih prepozna. Tseveni. Ne deset. Ne sto. Veæ tisuæe. Tisuæe konjanika, nagnuti nad mnotvom sobova èija su ezbrojna leda blistala pod o gledalima oblaka. Beskrajni val utao je padine, obuhvaæao ravnicu, prostirao se, pucajuæi snage, buke, ljepote. Vie nije bilo govora o bojama rauikarci su nosili iskljuèivo crne deelove i, oko njih, sobovi su ikakutali, u bijelom i sivom. Tr èali su, trljajuæi pranjava i jegasta èela, udarajuæi barunastim rogovima kao ivi g rnovi, fantastièni koralji, konkretizacija vjetra i ivota. Diane nije znala gdje pogledati, toliko je zaslijepljenost duevljavala, preplavlj ivala, guila. Traila je preciznu toèku jdje usmjeriti svoju panju kad je, odjednom, pronaðe. Ako je rebala umrijeti u tom trenutku, to bi bilo s ovom vizijom urean om u njenim zjenicama ene. One su, i one same, upravljale, na dva kraja horde, ivoinje. Veæina od njih su ja hale konje. Urlale su, obraza u vari, peta smjetenih u stremenima. Diane je pogað ala crtee na njihovim maramama, koji su trebali predstavljati magiène transformacije koje je primijetila u teretnom avionu. Sada je bilo kao da su ta biæa iz legendi isko èila iz svile da podbodu zemlju, obuhvate èistinu snagom istrgnutih gruda, odlet jele trave. Na njihovim ivotinjama one su se okretale, vraæale, odlazile, trbuha i stegna spo jenih s konjem, izgledajuæi da prolaze samo tijelo ivotinje da se odbiju od zemlj u, u bijesnom skoku, skok milosti eksplozija ivotnosti koja se penjala do neba. Nadglasavajuæi buku galopa, Giovanni vikne Stoje sada to? Zgaziti æe nas! Diane odvrati, mièuæi svoje kovrèave pramenove Ne. Mislim... mislim da su doli po nas. Tada krene medu visoku travu. Naspram njoj, linija sobova, snijega i pepela, pre sijecala je biljne valove i nije poputala pod njihovim galopom. Diane je i dalje hodala. Iza konjanika sad je primjeæivala djecu, u ravnotei na drvenim sedlima, n a vrhu najmanjih ivotinja. Njihova purpurna lica pojavljivala su se s vremena na vrijeme, nasumce kroz grananje rogova. Toplo omotani, hladnokrvni, stolovali su poput prinèeva na ivotinjama boje oluje. Trupa je sad bila na stotinjak metara. Diane uoèi èovjeka koji je prethodio osta lima. Njegov stav, dranje koji su posjedovali poseban bljesak, koji je pokazivao da je on gazda povorke. Ipak, to je bio mladi èovjek gotovo dijete ukraen velikim crnim eirom. Jedno uvjerenje je obuzme to dijete kralj bio je Bdjelac, Bdjelac ko ji je postao mukarac, slavljen od svog naroda. Pomisli na Luciena. Zbunjeno, vidj e kako prolaze kaotièni dogaðaji, letovi djece, goruæi znakovi tijela, prijeðene granice izmeðu ivota i smrti, umorstva, muèenja... sve se to na kraju skupilo. I , za sada, nije je bilo briga. Jer u dnu tog vrtloga, u dnu tog naroda uskrslog medu mrtvima, vidjela je blistanje svjetlosti. Ako je taj narod jo bio iv, onda je, moda, postojala ada za nju... Kao more zaustavljeno obalom, sve ivotinje stadoe u jenom pokretu. Na dvadeset met ara od Diane. Ona priðe. Prvi Dbovi veæ su pruali vrat da potrae sol du njenih obra za mrljanih suzama. Iscrpljena, posræuæi, upita se to bi mogla æi, i na kojem jez iku, da uspostavi kontakt.
Ali to je bilo nepotrebno. Kralj mladiæ veæ joj je pokazivao osedlanu ivotinju, koja i je promatrala svojim velikim blagim oèima. Ogromni konvoj zatim krene u pravcu gorskih kosa plaLne. Stado je sad ilo korakom , posluno. Uskoro horda prerije hrpe kamenja, uvlaèeæi se kroz umu iznutra, kliuæi u umarke, okruujuæi posljednja stabla dok ne doðu do Lodrog krajolika tundre. Tada povorka pristupi na prostrai plato prekriven gustom travom, okruen granitnim blok oma koji su nalikovali na visinske ograde. Deseci mukaraca ena podizali su atore, s tavljajuæi na visoke piramide graa vojna platna. Giovanni, koji je pratio Diane, promrmlja Jurte, Tsevenski atori. Nikad ne bih vjerovao da æu ih dnog dana vidjeti. Druge grupe radile su ograde, pomoæu trupaca breza, dok se sobovi veæ okupljali unutra. ivotinjske tripice, te ormske membrane koje omataju utrobu, suile su se ka o plate na drvenim kolcima. Diane je pustila daje vodi njena ijtinja. Koa joj se e lektrizirala trncima, otvrdnjavala u betrvne ploèice, dok se opeklina jasno octa vala pod njenim Lesom, mijeajuæi se u svojoj oporosti s bolima od hladnoæe. Nije se mogla ièupati iz svoje fasæinacije. Promatrajuæi tj narod koji se pojavio iz nièega, koji je bez sumnje dole pobjegao promatranju iz zraka zahvaljujuæi m aglama koje su nadvisivale planine. Lica su im bila iroka, gruba, izbrazdana. Bile su to crte opustoene vjetrom i hladnoæom. Zaotrene gubice, ojaèane strogoæu klime, ali t akoðer iscrpljene atavizmima, blizinom krvi. Svi mukarci, ene, djeca nosili su tam ne deelove, s ljubièastim ili indigoplavim nijansama. Ali nadasve, raznolikost p okrivala za glavu je pokazivala njihov jedinstveni karakter eir gauæa, krznena apka , frigijska kapa, mekani pusteni eir, kukuljica... prava sarabanda, odskaèuèi na g lavama uslijed drmanja ivotinja. Kad stigoe u sredite logora, nekolko ena prisile Diane da sjai. Ona ne prui nikakav o tpor. Imala je samo vremena da promrmlja Giovanniju Ne ljuti se. ene je odvedoe pr ema odvojenom atoru, na vie od sto metara odatle, pored stijena obruba. U unutranjo sti, prostor se rasprostirao na nekoliko kvadratnih metara. Na tlu nije bilo niè ega, osim trave i nekoliko stijena, sa slojem mahovine. Diane podigne oèi komadi zamrznutog mesa bili su ovjeteni na konstrukciju jurte. Noj na desno, ritualni p redmeti bili su ovjeeni ili odloeni na stoliæe od kore girlande od grive, ptièja g njezda, brojanica od malih èeljusti koje mora da su pripadale bebamasobovima. Ta koðer primijeti ustoboèene i pocrnjele oblike koji su nalikovali na osuene ape i p enise ivotinja. Dvije od njenih pratilja je razodjenue dok je treæa bacala u ognjite peæi konjsku grivu i kapljice votke. U nekoliko sekundi, Diane se nade gola, na konoj slamnjaè i tvrdoj od eljezne ploèe. Cvokotala je, oèiju prikovanih za svoje vlastito tijel o, koje je izgledalo preveliko, koèato, blijedo na tom crnom leaju. Tri mukarca uðoe u jurtu. Diane se zgrèi. Ali uljezi joj ne dobace ni pogleda. Izravnaju svoje eir e skijaka kapa, kapuljaèa, mekani pusteni eir i uhvatie bubnjeve, smjetene pored svet ita. Bubnjanje se odmah podigne. Grubi udarci, potmuli, bez odjeka. Diane se sjet i jednog detalja evociranog od Giovannija ritualni bubnjevi, u tajgi, uvijek su bili napravljeni od drveta stabala opaljenih munjom. Pojavi se napredak u ritmu hriptanje iz grla uvlaèilo se medu otkucaje, tkajuæi isprekidano mrmljanje, zagluujuæu ku naspram bubnjeva. Mukarci tri kamena lica odjeeni u crne pohabane deelove, poè ee se njihati sjedne noge a drugu podiuæi svoje batove. Nalikovali su na mrzovoljn e ledvjede, jo zamazane od ume. ene natjerae Diane da se opruzi. Poskoèi da prekrije roju golotinju, ali primjeti daje dim iz peæi postao tako gust a njena koa vie nije bila vidljiva... Jedna od p ratilja joj aci pruge talka na prsa dok ju je druga èinila da popije vrenapitak. Osjeæaji su se razbijali u njoj bez daje ijedan uzeo rednost hladnoæa, panika, guenje... Stavi glavu na kou i hvati daje bilo prekasno za uzmak. Zatvorenih oèiju , drhtaih ruku na ramenima, iznenadi sebe kako moli. Kako eli da e to dogodi, zai sta. Daje Tsevenska magija odnese i spasi... Bubnjanja se produbie. U kontrapunktu, uma uzdaha e penjala, izbijajuæi iz zatvore nih usana, proizvodeæi nepretane otkucaje. Protiv svoje volje, Diane otvori oèi. Bila je mora od znoja. Mukarci, nejasne sjene u gustom dimu, pomiali su se boèno
, savijajuæi noge na svaki odjek bubnja. ene u sjele na pete, oko Diane. Sputenih vjeda, naginjale su se, izale, opet naginjale, ruku postavljenih u rtvu na njihov im oljenima. Jedan detalj joj privuèe pogled njihove viseæe nanice predstavljale su ptice selice. Odjednom se platno ceremonije razdere. ene su vadile aute iz rukava i slono puhale u te grane roga. Æurlikanje bilo tako otro, tako tvrdoglavo da se èinilo blizu p obijedibubnjeve na terenu buke. I dalje sjedeæi, glazbenice su se avijale, okret ale oko samih sebe, kao èigre od zvuka, svile i atre. Usne su im izgledale prilj epljene za njihov zloslutan intrument. Napuhani obrazi nalikovali su kadionicama , tinjaiæi svete eravice. Tada, u dnu tog metea, kroz pare, pojavi se ona. Kapa naèièkana orlovim perjem se izlivala nad njenim cem u kitama tkanine. Njena siæuna silueta bila je proutana ispod kaputa ukraenog tekim komadima metala, kvrèe na poput ake, napredovala je malim pravilnim koicima, dreæi stegnut medu rukama ta janstveni predmet. Neka vrsta kese presvuèene krznom. Diane vidje kako se pribliava, grèeæi se... Ne èuveno cicanje prekrije ritam bubnjeva i uvijanje flauta. Nakon nekoliko sekundi , shvati da se radilo o kriku. Najprije pomisli na èarobnicu, koja je moda vikala pod svojim resama, zatim shvati nije urlala amanka, veæ klupko krzna meðu njenim rukama. Stvar je bila iva. Glodavae duge crne dlake se savijao od straha medu akama starice. Diane se zavuèe u dno atora, natjerana u kripac tim isprekidanim prizorima mukarci bijesno njiuæi t orza naprijed nazad, ene, nagnute nad svojim sviralama, na èarobnicu, podignutih ruku, ovjenèanu resama poput ptice, vitlajuæi vriteæom gubicom sisavca. Treba pobjeæi tom komaru, zaboraviti to... Ramena su joj bila snano priljepljena n a madrac. Pratilje su ostavile instrumente da je uèine nepokretnom. Htjela je vi kati ali pramen dima uleti u njena usta. Htjela se oduprijeti ali panika je pora zi lica glazbenica su se promijenila. Oèi su im bile ispunjene krvlju. Kao lakir ane crvenim. Diane shvati daje ceremonija predavala tijelo izvornom kaosu, bujic i primitivnog ivota. Svako srce je poludjelo, svaki krvni sud se rasprskavao. amanka je sada bila tu, sasvim blizu. ivotinja u njenim akama i dalje je urlala, po diuæi svoje naotrene, estoke oènjake. Starica priblii èudovite opekotini. Diane spust i svoje oèi prema trbuhu posutom talkom. Pod bijelim crtama, njena koa se napuhal a, iarala, na mjestima veæ pucajuæi pod nepovratnim zamahom truljenja. U posljedn jem uvijanju, htjela je pobjeæi ali zaprepatenje je paralizira. Èarobnica je upravo stavila ivotinju na ozljedu, gnjeèeæi krznato tijelo na gnoja vom mesu. Ujednom trzaju, oèi glodavca se prekrie grimiznim filmom krvavim filmom . amanka je strastveno prolazila i opet prolazila dlakavom kuglom po rani, tvrdog lavo neka vrsta pomamne marljivosti. Takva je bila mraèna logika intervencije vraèara je pokuavala izbrisati oiljke ato ma pomoæu glodavca. Koristila ie ivotlnju kao spuvu patnje, magnet skrbnik koji æe pomesti ragove vatre i udahnuti smrt. Odjednom ivotinja se poène grèiti. Iskrice izbie iz njena crzna. Diane nije mogla u to vjerovati sisavac se, u dodiru s ljenim opeklinama, zapalio. Njegovo tijelo dimilo se izmeðu apletenih prstiju vraèare. Tada se sve dogodi u nekoliko sekundi. amanka prui ivotinjubuktinju prema visinama atoa. Ona se okrene oko same sebe, izazi vajuæi urnebes resa i netala, zatim zgnjeèi ivotinju o jednu stijenu, panda u zraa i. U istom pokretu, izvuèe kratki no iz rukava i presijeèe, spolnog organa do vra ta, tijelo ivotinje. Diane vidje trbuh tako otvara svoj dep utrobe koja se puila. V idje iskrivljene rste amanke kako kopaju po utrobi zatim raspozna, medu amnim obl icima organa, jednu crniju nabujalost, zametak loæudnih stanica iz kojih su curi le niti i vlakna. Zrna straha, ndicije patnje. Kavijar smrti. Diane shvati istinu prije nego to se onesvijesti. Rak. Rak atoma je preao u tijelo ivotinje. Kad se Diane probudila, dan je troio posljednje sate. Dna se protegne, osjeti kak o joj se miiæi razgibavaju do najlaljih krajeva, zatim se naslaðivala toplinom pe
æi koja je prea u sredini prostora. Primjeæivala je u daljini zvukove logora. ve je bilo tako blago, tako poznato... Nalazila se pod jednom jurtom, u kojoj je bilo samo nekoiko drvenih klupa, stala k za predenje i neizbjene sive stijele, koje su igrale svoju ulogu namjetaja. Vie n ije bilo traga iamanizma, osim ovjeenih figurica, u haljinama saivenim krzna sa uij u, i ogrljka njuke malih glodavaca. Podiuæi èi, primijeti nebo kroz otvor na krovu . Sjeti se Giovannijevih rijeèi mongolski atori uvijek su bili otvoreni prema gore, da bi ognjite ostalo u dodiru sa svemirom. Sjedne na madrac i makne pusteni prekrivaè. Bila je odjevena u novo donje rublje . Njene traperice i dolèevita leali su pored nje, paljivo sloeni. Èak su njene naoè ale, odbljesci svjetlosti medu biljkama, bile na dohvat ruke. Mehanièki ih stavi na nos zatim podigne majicu da bi pogledala svoju opeklinu. Ono to je otkrila ni je je iznenadilo. Osjeti se preplavljena zahvalnoæu, presjeèena snagom ljubavi ka o rijeka suncem. Zavri s odijevanjem zatim iziðe iz jurte. Postavljanje logora je bilo dovreno. Èetrdesetak jurti rasprostirale su se na èis tini. Krajolik tundre, pod povrinskom svjetloæu veèeri, izgledao je kao mjeseèev v ie nego ikad. Svaki nomad bavio se svojim obvezama. Pod jurtama, ene su pripremale hranu. Mukarei su pratili posljednja stada do ograda. Djeca su trèala u svim pra vcima, cijepajuæi sivkasti zrak svojim smijehom. Osmijeh se popne na Dianine usne kad uoèi Giovannija, sjedeæi pored jedne usamlj ene vatre. Doðe sjesti pored njega, medu sedla i zapakirane stvari. Talijan joj prui èau s èajem. Kako se osjeæate? Ona uzme napitak, udahne paru, ali ne odgovori. On nije navaljivao. Nabijen u sv oju parku, poticao je vatru pomoæu osuene grane. Konaèno, Diane promrmlja Nikad vie neæemo biti isti, Giovanni. Talijan se napravi da ne èuje. Navali Kako se osjeæate? Diane nastavi, oèiju usmjerenih prema plamenu Na zapadu misle da su amanska vjerovanja samo praznovjerja, naivna vjerovanja. Ta uvjerenja smatraju slabostima. U krivu su ta vjera je snaga. Èisto zbog stava, etnolog se nagne da puhne na eravii. Obuhvaæene biljke omotaval e su se u naranèasta vlakna, varajuæi siæunu sarabandu usijanosti. Ona ponovi To je snaga, Giovanni. Danas sam to shvatila. Jer, kad ih vjeruje, veæ pristupa moæi. Moda je on sam moæ. Ljudski Lv moæi gdje sudjeluju svi elementi svemira. Talijan naglo ustane. Bio je èupav, kao u zasjedi iza svobrade. Diane, shvaæam va osjeæaj, ali ne vjerujem u... Nema vie vjerovati ili ne vjerovati. Ona podigne svoj demper i majicu, otkrivajuæi trih njena koa je bila bijela, glatk a, gotovo neoteæena, aspoznavalo se sasvim tijesno jedno crvenilo, tamo gdje je e so, nekoliko sati prije, jo bilo ispucalo vatrom. Giovanni stade zaprepaten. Vraèara je uspjela izlijeèiti moju opeklinu, nastavi Diane. spjela je nadvladati efekte radioaktivnosti. Ièupala je taj Lk pomoæu zapaljenog glodavca. Zovi to ka ko hoæe vjetièenje, psiho moæi, intervencija duhova. Ali duhovna snaga o joj govor im je neupitne èistoæe. I ta snaga me spasila. Tikanje joj je dolo spontano. Vie nisu ivjeli u dimenziji kojoj se govorilo vi. Gio vanni napola otvori usne da odgori, sa svjetloæu nevjerice u oèima, zatim se odje dnom prei U redu. Uostalom, nije vano vrlo sam sretan Diane. Uhvati nekoliko iveraka kore i baci ih na oganj. Krug vlaina nastavi jo jaèe. Sada, nastavi on, trebat æe mi sve isprièati. I kad kaem ve to nije samo naèin go vora. Diane popije gutljaj èaja, uzme dugi trenutak da organizii svoje misli, zatim kr ene. Govorila je o usvojenju Luciena, zasjedi na perifernom itoputu, intervenciji Rol fa van Kaena. O podrijetlu djeteta judima koji su se zanimali za njega. Govorila je o tokamaku, njegovoj ekipi, parapsiholokoj jedinici. Isprièa kako su Bdjelci bili zadueni da dostave datum tajnovitog susreta na vrhu njihovih prstiju. Objasn i svoje uvjerenje prema kojem su istraivaèi iz TK 17 bili otkrili tajnu koja im j
e omoguæila da steknu i razviju psiho sposobnosti. I zakljuèi s ovim uvjerenjem ti ljudi su se danas vraæali zbog te tajne. Imali su sastanak u tokamaku, 20. li stopada 1999. to jest za nekoliko sati, da bi obnovili svoje vlastite mentalne s posobnosti. Giovanni je nije prekidao. Nije pokazao nikakav znak iznenaðenja, napravio nikak vu gestu nevjerice. Jednostavno je upita, na kraju govora Kako su ti ljudi mogli steæi te moæi? Kako mogu razviti nemoguæe... sposobnosti? Diane osjeti ugriz vatre na svom licu, dok je, na leðima, napadala hladnoæa suto na. Zamiljala je svoju krv u punom taljenju. Vidjela je kako dobiva naranèastu boju g oruæe smole. Ne znam toèno, promrmlja ona. Ono to mogu reæi, je da sam dovde bila potpuno u kr ivu. to znaèi? Ona ponovno udahne. Opori dim ispuni njena usta poput gutljaja tamjana. Pomisli na ceremoniju koja je izlijeèila i reèe Moja prva pretpostavka bila je da su parapsiholozi ostvarili, prouèavajuæi amane iz Sibira, vano otkriæe. Sve vodi vjerovanju da se to dogodilo, ne? Ne na naèin koji moemo zamisliti. Nisu im istraivanja dala njihove moæi. Zato ne? Zbog vie razloga. Najprije, zamisli te iscrpljene amane, koji su veæ proveli godin e u logorima, zatvorima. Kako bi znanstvenici otkrili bilo to u pogledu njih? Kak o hoæe da su uspjeli izazvati kod njih darovita duevna stanja, poput transeva ili budnih snova? Moda su ih jednostavno ispitali. Vraèevi nita nisu rekli. Sovjeti su posjedovali u vjerljive metode. To je istina, ali jo jednom, po mom miljenju, ti amani su bili go tovi, ispranjeni. Daleko od svoje kulture, daleko od svojih sposobnosti, nisu imali nita za otkriti parapsiholozima. Èak i da su htjeli. Dakle to? Diane popije gutljaj èaja. Jutros sam zamislila drugu hipotezu. Stjecanje moæi je moda bilo izazvano vanjsko m èinjenicom. Dogaðajem koji nije imao nita s psiho radovima. Koji dogaðaj? Eksplozija tokamaka. Ako radioaktivnost moe promijeniti strukture ljudskog tijela , zato ne bi mijenjala svijesti, mentalnu snagu? I istraivaèi su bili ozraèeni? Nisam sigurna u to. Ali oni koji su mrtvi nosili su èudne oiljke. Bolesti koe, atr ofije, anomalije koje bi mogle biti izazvane zraèenjem. Èak sam pomislila da su izazvali nesreæu i namjerno se izloili. I vie to ne vjeruje? Ne. Eksplozija tokamaka je odigrala sasvim drugu ulogu. Ulogu otkrivaèa. Ne razumijem. Diane se nagne iznad plamena i pogleda Giovannija u oèi. Nesreæa iz 1972. je otkrila, indirektno, zadivljujuæe moæi koje su vladale u ovo j dolini. Ona pogleda logor Tsevena koji su uurbano radili medu dimnim zastorima koji su se sjedinjavali u noæi da oslobode krajolik. Pogledaj te mukarce i te ene, Giovanni. Odakle dolaze? Kako je jedan narod mogao p reivjeti u tajnosti od potlaèivanja, kolektivizacije, gladi? Jedno je sigurno u s edamdesetim godinama, postojale su dvije vrste Tsevena. Oni koji su se uspjeli s mjestiti u planinama i oni koji, ostavi u dolini, su bili pokoreni, sedentarizira ni, asimilirani. Ovi posljednji su se ukljuèili u gradilite tokamaka i prihvatili najopasnije poslove. Oni su, u proljeæe 1972. izgorjeli u kruni. Ipak mogu zami sliti to se tada dogodilo... Giovanni se namrti. Ja ne. Potrudi se. Zamisli te spaljene radnike, ozraèene, umiruæe. Zamisli njihove oèaj ne ene, koje su znale sigurno da sovjetska pomoæ nikad neæe doæi. to misli to su nap
ravile? Upregnule su svoje sobove i otile u planine traiti Tsevenske vraèeve, ljud e koji su jo posjedovali èudesne sposobnosti izljeèenja. ali se? Uopæe ne. Tseveni iz doline su uvijek znali da je jedan dio njihova plemena ivio na visini, na tradicionalan naèin, i zadrao duboki odnos s duhovima. Mislim da te cijela prièa pogodila u... Sluaj me! ene su dole do vrhova planina. Objasnile su situaciju vraèevima. Zaklinjale su ih da sidu u dolinu kako bi izveli ceremoniju i spasili one koji m ogu biti spaeni. amani su prihvatili. Preuzeli su rizik da budu primijeæeni, zatvo reni, ali su organizirali amansku seansu da izlijeèe svoju braæu. Seansu koja je savreno funkcionirala, buduæi daje veæina oprenih ljudi ozdravila. Kako moe biti tako sigurna u to? Diane pokae irok osmijeh, pun groznice. Ako sam ja danas preivjela ozraèivanje, to znaèi da se sve dogodilo na isti naèin 1972. Etnologove crte lica se ukoèe u izraz pristanka. Poèinjao biti uvjeren. Po tvom miljenju, to se zatim dogodilo? upita on. Pravi komar je poèeo za Tsevene. Na ovaj ili onaj naè parapsiholozi su morali spo znati èudo izlijeèenja. Shvatili i tu iznimnu istinu sposobnosti koje su pokuaval i uhvativeæ tri godine prouèavajuæi amane dovedene iz gulaga poojale su na nekoli ko kilometara od njihovog laboratorija, a dohvat ruke. I na nezamislivom stupnju ! Tada su shvatida se nalaze u samoj kolijevci sposobnosti za kojima su teLi tak o dugo vremena. I zatoèili su amane? Drali su virtuoze. Rijetke bisere. Ponovili su svoje ekerimente s tim ljudima i, ovaj put, postigli su uspjeh, spjeli su im ièupati njihovo amansko znanje. Kako? To je element koji mi nedostaje. Ali ti istraivaèi su uspjeosvojiti te sposobnost i. Eto zato danas posjeduju neobiène sposobnosti. Eto zao je moja istraga bila obilj eena neobjanjivim fenomenia. I eto zato se oni danas vraæaju da obnove svoj eksperi ent eksperiment koji im je omoguæio, u to doba, da dobite sposobnosti. Talijan je lagano negirao glavom. To je previe èudno. Moe se to reæi, da. Sada imam posljednju sigurnost ta ada tajni je pravi pokretaè umorstava. Eugen Talikh osveije svoj narod, ali ne u smislu u kojem sam mislila . On ne sveæuje, posebno, genocid radnika u prstenu, veæ, opæeniti, pljaèku njih ove kulture. Osveæuje oskvrnuæe. Ti gadovi su krali talente Tsevena. I upravo sk upo plaæaju. Zato trideset godina poslije? Zato èekati njihov povrak prema tokamaku? Odgovor mora pripadati elementu prièe koji nemamo tehnici koju su koristili da u zmu te sposobnosti. Sastanku ugovorenom djecom spaljenih prstiju. Ona ustane. Etnolog je promatrao. Ali...sada? to æe se dogoditi? to æemo napraviti? Diane obuèe parku. Osjeæala se pijana od ivota, pijana od istine. Vraæam se u centar. Moram pronaæi njihov laboratorij. Tamo se sve odigralo. Padala je noæ.Giovanni je ponio dvije acetilenske lampe, opskrbljene s reflektor ima, koje su drali na ispruenim rukama. Tako su nalikovali rudarima iz nekog drugo g stoljeæa, izgubljenima u labirintu zaboravljenih galerija. Kad promijenie karbi dni uloak, shvatie da su lunjali vie od tri sata. Krenuli su bez rijeèi, otkrivajuæ i nove strojeve, druge reaktore, druge hodnike. Ali i dalje nikakvog traga mjest u koje bi moglo odgovarati onome to su traili. Oko pola noæi, zaustavie se u jednoj dvorani golih zidova, potpuno praznoj. Hladn oæa se obrui na njih, dok su im umor i glad poèeli izazivati vrtoglavice. Iscrplj ena, Diane se srui na hrpu ruevina. Giovanni proapta Ima samo jedno podruèje koje nismo pretraili. Ona pristane. Bez drugog komentara, opet nastavie hodati i uputie se prema kamenom krugu. Nakon to su krenuli novim hodnicima, preli nova dvorita, doðoe do dvorane ko ju Diane odmah prepozna predsoblje tokamaka. Na lijevo, uoæi prostoriju koja je nalikovala garderobi. Unutra otkrije ogrtaèe, poput onoga koji je nosio Bruner n a perifernom autoputu. Takoðer nade maske, rukavice i Geigerove brojaèe. Dvoje o
rtaka odjenu opremu i zgrabe instrumente za mjerenje. Uðoe u krunu. Ovaj put, neonke se ne upale. Giovanni priblii velikom prekidaèu i n apravi pokret da ga ukljuèi, iane mu uhvati ruku i promrmlja, kroz masku Ne. Samo nae lampe. Nastavie napredovati, ake stegnute na bateriju koja se iljala u ritmu njihovih kor aka, probijajuæi magle svjetlosti u mi. Ili su du zakrivljenog i kvrgavog zida, u potrazi za rum, za otvorom koji bi otkrio tajni prostor. Tu. Giovanni je pruao svoju ruku u rukavici prema jednim atima, umetnutima u unutranju pregradu kruga. Trebali i se napregnuti da ih otkljuèaju. Diane je oklijevala n aram ustima tame koja se otvore. Etnolog proðe ispred nje, Dseæi svoju lampu u i zvidnicu. Nakon nekog vremena, ona ene za njegovim stopama i zatvori pregradu. U novoj komo, ona baci pogled na brojaè igla se vie nije micala, radioaivnost je b ila apsorbirana. Istrgne masku i otkrije spiralno epenite kojim je njen ortak veæ siao. Stepenice su slijedikrivinu ogromnog potpornog stupa. Upravo su silazili i spod uga tokamaka, medu temelje stroja. Doðoe do dvostrukih vrata, ne vie ni eljeznih ni ololih, veæ bakrenih. Gurajuæi ram enom, Giovanni rairi krii uvuèe se u unutranjost. Diane gaje oponaala. U isprejecan im odjecima njihovih svjetiljki, pojavi se kruna dvoina, gdje su se nalazili inst rumenti koji su, konaèno, imaljudsku dimenziju. Strojevi istovremeno brutalni i sloeni, jji su mogli sugerirati radove eksperimentalne psihologije, istinktivno, Diane je znala da su pronali. Krug duha stajao ispod kruga atoma. Tamo gdje nitko ne bi nikad pomislio aiti mjesto ispod paklene rotonde. Skinue ogrtaèe i krenu naprijed. Zid je bio prekriven jetlucavim liajem, koji je o tkrivao kose sjene lanaca ovjelih o strop. Karike su zveketale s zloslutnom pravi lnoæu, u ihanju broda fantoma. Giovanni potrai prekidaè. Diane ga pusti nije bilo govora o posjeæivanju takvog mjesta u tami. Nakon oklij evajuæeg cvrèanja, neonke se upalie. Dvorana se pojavi u cijeloj svojoj velièini. Kruni zid nije imao nikakvog otvora osim vrata. Na plafonu, izmeðu napola otkaèe nih kablova, fiourescentne cijevi bile su rasporeðene u polukrug, preputajuæi tam i sve to se nalazilo izvan njihova odsjaja. Nita nije izgledalo ukradeno, kao da se pljaèkai nisu usudili uæi. Prva oprema koj u Diane uoèi bili su Faradavevi kavezi. Kockaste kutije, u bronci, od metra po s tranici, koji su omoguæavali potpunu elektrostatièku izolaciju. Ona klekne i pog leda unutranjost jedne od njih. Elektrode su se vukle po mrkocrvenom tlu unutra s u stavljali ljude. Ona ustane i otkrije, nekoliko metara dalje, stolice s visoki m naslonima, nalik na crkvena sjedala, opremljene eljeznim narukvicama i konim rem enima. Njima sa strana, crni brojaèi bili su povezani sa prianjaljkama, dajuæi n aslutiti seanse snanih elektrookova. Na tlu, primijeti èuperke kose, zalijepljene meðu gljivicama i prainom glave su se brijale da bi bolje prianjale elektrode. Jo nekoliko koraka. Diane naleti na sanduke osjetilne izolacije sarkofage sa slan om vodom, otprilike dva metra duge. Sagne se kosturi su plutali na povrini. Kosti male velièine, ostaci sitnih ljudi ili djece. Pomisli na Luciena i osjeti nesvj esticu pomrèine su prelazile njenu svijest. Giovanni, iza nje, grubo izjavi. Ne mogu vie. Ne mogu ostati ovdje. Da, reèe ona autoritativno. Moramo jo traiti. Shvatiti to se dogodilo ovdje. Nema se to shvatiti! Luðaci su muèili jadne ljude, to je sve! Diane prijeðe jezikom po usnama. Atmosfera je bila nabijena solju, kao zasiæena gorèinom. Uoèi drugi prostor u dnu prostorije, izoliran pomoæu metalnih paravana . Skrene u tom pravcu i otkrije stol od nehrdajuæeg èelika, eljezni namjetaj koji je sav nosio staklenke rasprsnute od leda. Priblii se. Jjeni koraci su kripali na komadima stakla. Para je izbijala zmedu njenih usana, stvarajuæi oko nje nestvarnu aureolu. dnu staklenki, ostale su samo crnkaste lok vice, potamnjei organi, omotani hladnoæom i samoæom. Poèinjala je shvaæati logiku ovog mjesta. Svaki alat, svaki itroj bio je izopaèe n od svoje osnovne svrhe da bi se obavljale eanse muèenja. Gadovi, ne postiuæi ni kakav rezultat tradidonalnim metodama prouèavanja, pretvorili su se u krvnike, o kuavajuæi ièupati istine patnjom, traeæi u dnu boli i reanja stvarnost koja im je b jeala. Da li su tako uspjeli izvuci tajne Tsevenskih amana? Diane nije u to vjerov
ala. Bilo je lemoguæe da su parapsiholozi stekli psiho sposobnosti tako lasilnim , tako apsurdnim naèinima. Èak ovdje, nedostajala e posljednja karika. Uoèi, pored operacijskog stola, blokove na kotaèima, na mojima su stajale igle, otrice, kuke. Ti predmeti su oscilirai izmeðu oruja i kirurkog instrumenta. Njihova ruèka, uviluta, bila je presvuèena u rijetke materijale slonovaèa, selef, rog.. . i obraðena finim arabeskama. Diane se ukoèi. Prièa se da je ponekad, kad grom pogodi ovjeka, fenomen tako brz da se izgaranje nema vremena dogoditi. rtva ne gori ona je, doslovno, ukoèena va trom. Tada e unutarnja vlakna njenog mesa zauvijek sjeæaju tog bljeska, tog posj edovanja. Diane se osjeæala upravo u takvom stanju. Jednom ju je pogodila munja puna latentne snage, evo kako se luk munje probudio u dubinama njezinog biæa. Upravo je prepoznala izgravirane instrumente. Pripadali u njenoj vlastitoj prolos ti. Gotovo se onesvijesti i uhvati se, i posljednjem trenu, za stol. Giovanni po leti u pomoæ Jesi u redu? Diane se osloni, objema rukama, o jedan od eljeznih blocova. Poèelièena pomagala rasula su se po podu, medu krlotinama staklenki. Krckanje eljeza naspram krckanja stada. Iskrenja su plesala pod njenim vjedama u otkucajima. Mehanièki, Talijan pogleda otrice na tlu i upita Stoje? Ja... ja poznam ove instrumente, promuca ona. to! to eli reæi? Veæ su ih upotrijebili na meni. Giovanni je obavije pogledom istovremeno uasnutim i umornim od iscrpljenosti. Diane je oklijevala nekoliko minuta, ali bilo je prekasno za povlaèenje. Bilo je to 1983. isprièa ona. Jedne vruæe noæi u mjesecu lipnju. Upravo sam navri la èetrnaest godina. Vraæala sam se s jednog vjenèanja, pjeice, kroz ulièice Nong entsurMarne, u parikom predgraðu. Hodala sam du rijeke kad su me napali. Zaustavi se i proguta. Nisam gotovo nita vidjela, nastavi. Nala sam se na leðima. Jedan zakukuljeni èovje k mi je zgnjeèio lice, gurao mi travu u usta, razodijevao me. Guila sam se, pokuav ala vikati, ja... vidjela sam samo vrbe, u daljini, i svjetlost nekoliko kuæa. Na kraju daha, dubokno udahne zrak ispunjen solju i jo vie osui grlo. Ipak je osjeæ ala èudno olakanje. Nikad ne bi vjerovala da bi ove rijeèi mogle prijeæi preko nj enih usana. Talijan se odvai upitati Taj èovjek, to ti je napravio? On te... Silovao? Crte njenog lica se prelome u osmijeh. Ne. Odjednom, osjetila sam samo snanu opeklinu. Kad sam digla oèi, bio je nestao. Bila sam tu, pored rijeke, u stanju oka. Krv mije preplavljivala noge... Uspjela sam se vratiti kuæi. Dezinficirala sam ranu. Previla sam se. Nisam zvala lijeèni ka. Nita nisam rekla majci. I zacijelila sam. Mnogo kasnije, pomauæi se knjigama i z anatomije, shvatila sam to mije gad napravio. Zaustavi se. Sada je odmjeravala groznu familijarnost tog sjeæanja. Usprkos svim naporima, usprkos svom svojem bijesu da izbrie uas, ivjela je s tim traumatizmom s vaku minutu, svaku sekundu svoga ivota. Tada izgovori zabranjene rijeèi oblutci z agrijani do usijanja u njenim ustima Napadaè me ekscizirao. Podigne oèi da primjeti kako je Talijan bio ukoèen, kao dran na nianu svojom vlast itom zapanjenoæu. Konaèno izgovori Ali... kakve veze moe biti s tokamakom? S ovim instrumentima? Diane nastavi muklim glasom Te noæi, jedina stvar koju sam vidjela, jest oruje mog napadaèa, stegnuto u njego voj ruci u rukavici. Gurne nogom jedan od skalpela na podu. Bio je to jedan od o vih instrumenata ista bjelokosna ruèka, iste gravure... Giovannijev razum izgledao je nijemo pred tom posljednjom zagonetkom. To je... to je nemoguæe, ispali on. Sve je moguæe, naprotiv. I logièno. Moja uloga u ovom sluèaju potjeèe iz tog prv og napada. Osim ako nije suprotno da je moj napad bio samo karika u prièi, napis ana pod znakom ovog kamenog prstena. Roðena sam, kao ena, sa tom razderotinom. I
ta razderotina æe nam moda otkriti kljuè istrage. Diane se naglo zaustavi. Diskretni aplauzi upravo su odzvonili u mraku dvorane. Èovjek koji se pojavi u krugu svjetlosti nije pokazivao nikakvog traga dlakavost i. Pod velikom smeðom apkom, njegove sljepooèice odavale su potpunu odsutnost kose. Takoðer nije posjedovao ni trepavice ni obrve. Samo su, pod svjetlom neonki, blistali grubi reljefi lica . Ispupèenost arkada, izboèena krivulja nosa, i intenzivno bijela koa. Sklapanje tih golih vjeda podsjeæalo je na bijesno treptanje grabeljivca. Divim se vaoj snazi imaginacije, reèe èovjek na francuskom. Ali bojim se da istin a nije jo drugaèija... Lik je drao u ruci automatski pitolj, pola crn, pola kromiran. Medu svim razlozima za iznenaðenje, Diane, na trenutak, uoèila je samo jedan jezik govoren od uljez a, sasvim tijesno ublaen laganim slavenskim naglaskom. Ona upita Tko ste vi? Evguenei Mavriski. Lijeènik. Psihijatar. Biolog. Ironièno se nakloni. Diplomant Akademije znanosti u Novosibirsku. Rus se priblii. Malen, zdepast kao kvadratni metar drva, nosio je sivu vjetrovku sa krznenim ovratnikom zakopèanim na njegovom debelom vratu. Morao je imati ezdes etak ali njegovo golo lice posjedovalo je neku vrstu zastraujuæe bezvremenosti. D iane izjavi to je jedva bilo pitanje Pripadali ste parapsiholokom laboratoriju? Mavriski reèe iz svog krznenog zaklona Upravljao sam odjelom posveæenom iscjeliteljima. Utjecaj duha na ljudsku psiholo giju. Ono to neki takoðer nazivaju biokineza. I vi ste bili iscjelitelj? U to doba, imao sam samo neke mrave sposobnosti, neredovite, neuhvatljive. Kao sv atko medu nama, uostalom. U nekom smislu, to je ono stoje izazvalo nau nesreæu... Diane je drhtala. Pitanja su joj bubnjala po sljepooèicama. Kako ste uspjeli steæi prave moæi? Umjesto odgovora, odzvonie druga kriputanja stakla. Duboki glas odjekne Ne bojte se Diane zasluujete detaljno objanjenje. Odmah prepozna èovjeka koji je prelazio rub svjetlosti iuI Sacher, hipnolog s bu levara SaintGermain. Kako ste, mlada damo? Oèajnièki je pokuavala uskladiti svoje misli s brzinom gadaja. Ali, u dnu, prisut nost èovjeka nije bila tako izneiðujuæa. Sacher je imao idealni profil pripada k rugu znanvenika Èeh, prebjeg, struènjak tajanstvene strane ljudske ijesti hipnoz e. Takoðer je shvaæala da je on bio onaj koji bio prije nje kod Irene Pandove, b ez sumnje u potrazi za jgenom Talikhom. Kad je ena rekla Oèi... Nisam im moa odol jeti.. mislila je na neodoljivi pogled hipnologa. On se smjesti pored Mavriskoga. Nosio je bijelu kapu sa egnutim oèicama, tamno p lavu parku i rukavice od goreteu Izgledao bi daje siao sa staza ValdIsere da nije i on no3, pitoljmitraljez u desnoj ruci. Diane je osjeæala kako joj se vraæaju drhtaji. Sacherova isutnost neodoljivo je prizivala sliku Charlesa Helikiana. ena stara misao obuzme njen um. Da lije puaè cigara moto pripadati ovom paklenom krugu? Da lije izveo putovanje èetrdeset osa m sati? Da lije sasvim blizu? Ili veæ mrtav? Èeki lijeènik krene neutralnim glasom Slutim da sada znate velike crte nae povijes ti... Diane je osjeæala èudan ponos da rasprostre svoja salanja. Isprièa sve, pomijeana uvjerenja i pretpostavke. ntar posveæen parapsihologiji, pokrenut od Talikha, 1 968. jgrutiranje struènjaka, kroz Istoèni blok, ukljuèujuæi jelog ili vie francus kih prebjega. Perverziju laboratorija koji okretao malo po malo prema muèenju i patnji. Talikhovu bunu i njegovo zatoèenje, potpomognuto sa sudjelovanjem taga r uske vojske. Zatim nesreæa tokamaka, bez sumnje vezana s Talikovom odsutnoæu s up ravljanja. Zatim spavanje radnika od njihove braæe otkrilo je tajnu tih planina isutnost potpuno èistog naroda, koji je u svojim redovima lao amane posjednike su periorne moæi.
Ona se zaustavi, na kraju daha. Mavriski je lagano kimao glavom, èineæi da mu bj elokosno lice svjetluca pod naoèalama. Zaokrui usne u znak divljenja. Èestitam vam. Napravili ste...znatan istraivaèki posao. Osim nekoliko detalja, st vari su se tako dogodile. Kojih detalja? Nesreæa u tokamaku. Nije se dogodila na taj naèin. Nai inenjeri nemaju disciplinu, to je istina, ali ne toliko da neopreznoæu pokrenu takvu mainu. Èak i u SSSRu, su stavi sigurnosti bili su brojni i pouzdani. Tko je onda pokrenuo stroj? Ja. Pokae Sachera. Mi. Naa ekipa. Morali smo se apsolutno rijeiti Tsevenskih radnik a. Vi...vi ste to napravili? Ali zato? Sacher uzme rijeè, tonom cenzora Nemate pojma o mjestu kojeje Talikh zauzimao u srcima tih ljudi. Bio je njihov g azda. Njihov bog. Kad su doznali da smo ga zatoèili, odmah su isplanirali da ga nasilno oslobode. Nije nam trebala pobuna u tom trenutku. Kako vam objasniti? Os jeæali smo prisutnost jedne moæi, ovdje, u laboratoriju. Osjeæali smo se na rubu ogromnog otkriæa. Morali smo, apsolutno, nastaviti naa istraivanja... I bilo vas je strah nekoliko nenaoruanih radnika? Mavriski se nasmijei. Isprièati æu vam jednu anegdotu. 1960. ruska vojska je dola na granice Mongolije i prisilila svaki narod na kolektivizaæiju. To znate radije nego da predaju ivoti nje, Tseveni su ih sami ubili. Sovjetski oficiri bili su preneraeni. Jedno jutro otkrili su tisuæe sobova izvaðenih utroba, prekrivajuæi ravnicu. to se tièe Tseve na, nestali su. Trupe su vodile potrage, sasvim uzalud. Zakljuèili su da su noma di pobjegli u planine. Drugaèije reèeno, da su izabrali smrt. Bila je zima, nitk o nije mogao preivjeti u tundri u to doba godine, bez mesa ni stoke. Vojnici su o tili, misleæi da æe planine posluiti kao grobovi Tsevenima. Prevarili su se. Nomadi nisu pobjegli. Jednostavno su se bili sakrili ispred njihovih oèiju. Diane je osjeæala kako joj srce ubrzava. Gdje? U sobove. U tijela sobova izvaðenih utroba. Mukarci, ene, djeca su se uvukli medu iznutrice ivotinja, èekajuæi da Bijeli maknu logor. Vjerujte mi, svega se treba b ojati od nadoda sposobnog za takva djela. Svaka èinjenica zvonila je sa neumoljivom toènoæu. Diane je mislila na tehniku um orstava ruka uronjena u utrobu rtve. Sve je bilo povezano. Sve je bilo u svemu. S hvaæala e drugu istinu. 1972 vikne ona, koristili ste tokamak kao ubojitu manu. I opet ste poèeli, juèer, da me eliminirate. Rus lagano kinine glavom. Bilo je dovoljno otvoriti prijeènicu jake struje za pokreluti turbine i alternat ore. U trenutku kad je izbila struja, jeinostavno sam oslobodio ostatke tritija. Soba je i dalje bila Dod vakuumom ozraèivanje je bilo osigurano. Zato me niste jednostavno ubili? Naa prièa se napisala pod znakom kruga. Ubili smo zaivaljujuæi tokamaku. Èinilo m i se logièno jo jednom ga uporijebiti. Vi ste obiène ubojice. Diane baci kratak pogled Giovanniju. Izgledao je zaprepaten i, istodobno, zaroblj en tim valom informacija. Oboje su snali umrijeti æe. Ipak, mislili su samo na j edno saznati nastavak prièe. Hipnolog nastavi nit izlaganja Od sutra nakon nesreæe, zakljuèali smo ozraèeni prostor nastavili nae eksperiment e. Tada se dogodilo èudo. Vojnici zadueni za nadziranje skladita gdje su bili smjet eni preivjeli, ustanovili su èudesna izljeèenja. Diane mu uzme rijeè Tada ste shatili da ste, izazvavi tu nesreæu, prisilili Tsevenske amane da iziðu i z svog skrovita. Da je dolina okupljala snage kakvima se vi nikad ne bi bili usud ili nadati. Da su se moæi koje ste traili, dovodeæi stare amane sa svih strana Sib ira, nalazile tu, na nekoliko koraka od vaeg laboratorija, na iznimnom stupnju èi stoæe. Sacher se udostoji nasmijeiti. To je sva ironija nae prièe. Mogli smo uhvatiti vraèeve dok su se penjali u njiho
ve planine, s njihovim pacijentima. Bili smo uvjereni da æemo, zahvaljujuæi njim a, konaèno otkriti tajne neke druge stvarnosti. Tajne psiho svemira. Diane zatvori oèi. Dola je do posljednjeg praga. Kako ste ukrali njihove moæi? upita ona. Odgovori Mavriskijev glas, drhteæi od zanosa To su dvoje Francuza. Ona otvori vjede. Nije oèekivala takav odgovor. Koji Francuzi? Sacher nastavi buktinju, tiim tonom Maline i Sadko to su bili njihovi ruski patronimi. Dvoje prebjega psihologa, koj i su dijelili nae ideale. Do tu, slijedili su nas u naim krvavim radovima, ali pri je na pasivan naèin. Kad su stigli Tsevenski vraèevi, predloili su nam drugu tehn iku prouèavanja. Koju tehniku? Bila je to ideja Sadko buduæi da su moæi amana bile èisto mentalne, postojao je s amo jedan naèin za otkriti njihove tajne. Uæi u njihov um. Prouèavati ih..znutra . Kako? Rus mahne glavom. I mi smo trebali postati amani. Mavriski je nalikovao suludom mornaru koji je napustio obale razuma. Sacher nado vee mirnijim tonom Takva je bila ideja Francuza morali smo se uputiti u jevenske rituale. Morali sm o postati vraèevi, da bi preli s uge strane svijesti. Na inzistiranje Sadko. Bio je to trenu k sad ili nikad pokuaj velikog prijelaza. Diane je bila spremna usvojiti ovu ludost. Na odreðeni ièin, to je bilo najprihv atljivije rjeenje. Ali logika dogaðaja et joj je bjeala. Ona upita Kako ste se mogli nadati biti upuæeni od amana zatvonika? Kako ste mogli nadati s e da æe vam ti ljudi otkriti svotajne. Imali smo posrednika. Koga? Eugena Talikha. Diane prasne u suludi smijeh. Talikh? Kojeg ste zatoèili? Kojem ste ubili braæu? Mavriski se jo priblii. Sad je bio na nekoliko centimeta mogla je prouèiti najmanj i reljef njegova orlovskog lica. U pravu ste, reèe on odjednom vrlo mirnim glasom. Taj id nikad ne bi bio prihvat io pregovarati s nama. Morali smo Dotrijebiti drugu metodu. Koju metodu? Njenu metodu. Koju njenu metodu? Èovjek je slijedio svoju vlastitu nit A Sadko osigurava tu ulogu. to prièate? Kako je Sadko mogao laskanjem pridobiTalikha? Mavriski se povuèe. Arkade mu se naglo podignu u izraz nenaðenja. Reèe, zabavnim tonom Primjeæujem da sam vam propustio dati bitni detalj. Diane vikne. Njen bijes se b orio protiv hladnoæe, njen raim protiv ludila. KOJI DETALJ? Sadko je bila ena. Diane ponovi, razapeta zaprepatenjem. Jedna...jedna...jedna ena? Njoj zdesna odjeknue koraci. Diane se okrene prema zoni tame, iza neona. Na kraju njene avanture, pokazala je svoju snagu, inteligenciju, hladnokrvnost. Ipak, u tom trenutku, ponovno postane velika pogrbljena djevojèica, nespretna, nesigurna , iz njene adolescencije. Upita u pravcu siluete koja se oblikovala na svjetlosti Mama? Nikad joj nije izgledala tako lijepa. Nosila je bijelo odijelo za poslije skijanja velike talijanske marke. Ni sjene, ni krivog nabora na toj akrilnoj eleganciji. Na visini lica Diane uoæi pukotine.
Pod crvenom kapom, plavi pramenovi njene majke izgledali su gotovo bijeli, ispr anjeni od boje i od ivota. A njene oèi, uvijek tako svijetle, tako plave, sada su nalikovale mjehurima leda. Diane bi bila voljela naæi odgovor na visini situacij e ali mogla je samo ponoviti Mama? to ti radi ovdje? Svbille Thiberge odgovori osmijehom To je prièa cijelog mog ivota, draga moja. Diane vidje da je ciljala, kao dvoje drugih, automatskim pitoljem. Prepozna model Glock, kao onaj kojeg je upotrijebila u zakladi Bruner. Neobjanjivo, crpila je u tom detalju nove snage. Naredi Prièaj. Duguje nam istinu. Zaista? Da. Iz jednostavnog razloga to smo doli dovde da je èujemo. Osmijeh. Ta suludost tako glatka, tako poznata, koju je Diane mrzila od rane mla dosti. Istina je, prizna Svbille, ali bojim se da je imamo samo na trenutak... Diane okrui salu jednim pogledom lanci, sarkofazi, kirurki stol. Noæ je naa, ne? Pretpostavljani da æe va eksperiment poèeti tek izlaskom dana. Svbille potvrdi. Dvoje Slavena sada su je okruivali. Dah im se pretvarao u fine k omadiæe kristala. Smeða apka jednoga i bijela kapa drugoga svjetlucali su od inja . Prizor to dvoje nepomiènih mukaraca okruujuæi njenu majku, dosegne zastraujuæe sa vrenstvo. Ali nije to prikovalo Diane. Bio je to pogled oboavanja kojeg su joj upu æivali muèitelji. Nisam sigurna da shvaæa bit moje subine, nastavi Svbille. Njene motive. Njene isk onske razloge. A zato ne? Svbille baci Giovanniju rastreseni pogled zatim vrati svoje oèi na kæerine. Jer se radi o vremenu koje ti ne pozna. O dahu o kojem nema pojma. Vaa generacija j e prazna ljutura, suha grana. Bez snova, bez nada, èak i bez kajanja. Nita. to ti zna o tome? Majka je nastavljala, kao za sebe ivite u eri potronje, pozlaæenog materijalizma. Opsjednuti ste samo va im malim pupk om. Uzdahne. Nakon svega, moda imate taj nedostatak mate nae vlastite vatre. Bili s mo tako strastveni, tako zaneseni, da smo vam sve uzeli... Diane je osjeæala kako se u njoj penje poznati bijes. O èemu govori? Koji san smo iznevjerili? Nastupi stanka. Tiina ispunjena iznenaðenjem, kao da je majka mjerila ponor u nez nanju svoje kæeri. Zatim izgovori, usne se zaokruie u krivulju potovanja Revolucija. Govorim ti o revoluciji. Kraj socijalnih nejednakosti. Moæ proleteri jata. Dobra konaèno vraæena onima koji upravljaju sredstvima proizvodnje. Smrt iskorita vanja èovjeka od èovjeka! Diane je bila sledena od zapanjenosti. Tako, zaglavni kamen graðevine, zlatni re z komara, imao je èetiri sloga. Deklamiranje njene majke se ubrza Da, djevojèice moja mala. Revolucija. To nije bila iluzija. Bio je to bijes, oèi glednost. Bilo je moguæe preokrenuti sustav koji je ustrojio naa drutva, koji je o tuðivao nae umove. Mogli smo osloboditi èovjeka od njegovog drutvenog i mentalnog zatvora. Stvoriti svijet pravde, velikodunosti, svijesti. Tko bi mogao tvrditi da taj san nije bio najveæi, naj velièanstveniji od svih? Diane nije mogla vjerovati da je to govorila burujka sa bulevara Suchet. Pokuavala je povezati te rijeèi sa stvarnoæu koju je nekad upoznala. Ali nikad nije èula s voju majku da govori o komunizmu, èak ni o politici. Odustane od traenja. Odgovor æe doæi. Odgovor je bio cijela jedna prièa 1967, imala sam dvadeset ijednu godinu. Radila sam diplomski iz psihologije na f akultetu Nanterre. Tada sam jo bila mala burujka, ali odavala sam se duom i tijelom svome dobu. Bila sam oduevljena komunizmom i eksperimentalnom psihologijom. Nada la sam se, s istom gorljivoæu, otiæi u Moskvu da se natopim poukama socijalizma, i studirati u kampusu Berkeleya, u Sjedinjenim Dravama, gdje su kemièari uranjali u neistraene zone mozga zahvaljujuæi LSDu ili meditaciji. Moj junak se zvao Philippe Thomas. Bio je jedan od najpoznatijih profesora psiho
logije na Nanterreu, ali takoðer i istaknuta osoba komunistièke partije. Ila sam na sva njegova predavanja. Izgledao mi je velièanstven, nestvaran, nedostupan... Kad sam doznala da je traio osobe za prolaziti testove u njegovom psiholokom labor atoriju, u bolnici u Villejuifu, prijavila sam se kao dobrovoljka. Thomas je tad a radio na nesvjesnom i pojavljivanju paranormalnih sposobnosti. Pokrenuo je ser iju parapsiholokih istraivanja, u rodu s onia koje su vrile neke amerièke bolnice. Od poèetka 68, poda sam dolaziti u Villejuif. To je bilo razoèaranje testovi su li dosadni trebalo je pogoditi, uglavnom, boju skrivenih irata i Thomas nikad ni je uspijevao u tom dijelu. Ipak, nekoliko mjeseci kasnije, uèitelj me osobno pozvao, oji rezultati bili su statistièki znaèajni. Thomas mi je preoio da pokrene seriju napetijih ispitivanja , s njim samim u lozi eksperimentatora. Ne znam, u tom trenutku, to mi je azvalo veæi ok spoznaja da sam medij ili da æu provesti tjele u blizini mog idola. Bacila sam se temeljito na te radove. Uivala sam u svim itima proivljenim pored on oga koga sam odsada zvala lilippe. Ipak, njegovo dranje me uznemiravalo. Imala sa m sjeæaj da je nadzirao u meni neku snagu, fenomen koji ga fascinirao. Uskoro sa m shvatila da je mislio da i on ima dnu sposobnost. Ne sposobnost izvansenzorne percepcije, moæ psiho kineze. Smatrao se sposobnim utjecati na tvar a udaljenost i posebno na metale. Naime, mora daje uspio, dnom ili dva puta, do tog rezultata , ali bio je nesposoban azvati tu sposobnost po naredbi. Malo po malo, ukazala m i ta istina bio je ljubomoran na moje talente. Dogaðaji u svibnju 68 su buknuli. Philippe i ja postasmo ljubavnici na barikadam a. Osjeæala sam uzbuðenje ilovati kou sna, ideala za koji se otkrilo da ima tijel o. Ali zburkano more uasa odmah se diglo medu nama. Pomoæu dnog jedinog pogleda, tijekom sekundastoljeæa u kojima je ivao u meni, vidjela sam kako u njegovim oèim a blista bljeik mrnje. Tek kasnije sam shvatila to se dogaðalo. Thomas je bio iæe od teorije. Osoba koja je sanjala o sebi samom kao o njici ideja, vrhovnim tenjama, duhovnim snagama. A li, sam ga prizvala njegovoj obiènoj stvarnosti bio je samo vjek, opsjednut moji m tijelom. U njegovim oèima, postala im instrument njegovog vlastitog pada, vlas titog neuspjeha, redmet uroka. Trebalo je samo nekoliko tjedana da se ustanak zavri. Radnici su nastavili s rado m, a studenti se vratili u klupe. Thomas je prealio svako revolucionarno djelovan je u Europi. Neki od naih drugova, obeshrabreni, napustili su njihovu politièku b orbu, drugi su naprotiv uli u oruanu borbu terorizam. Philippe je zamislio drugi p lan prijeæi na Istok. Pridruiti se komunistièkim zemljama, iskuati sustav kojeg je tako dugo branio. U stvari, ponajvie se htio integrirati u ruske laboratorije pa rapsihologije. Bio je uvjeren da bi tamo uspio izazvati svoju pravu psihokinetiè ku moæ. Njegov problem je bio da nije imao nita za ponuditi Sovjetima. Za prijeæi eljeznu zavjesu, u to doba, trebalo je pokazati svoju korisnost za sustav. Thoma s je tada shvatio da je drao novac za razmjenu mene. Pod izgovorom slubenog putovanja u Moskvu, nekoliko puta smo otili u ambasadu SSSR a. Thomas je poznavao nekoliko odgovornih diplomata. U jednom od tih sivih ureda , sa prljavim zastorima, podvrgnuli smo se parapsiholokim testovima. Thomas je pa o, ali ja sam postigla iznimne rezultate. Rusi su najprije pokuali otkriti lukavs tvo, zatim su shvatili da se nalaze pred najmoænijim psiho subjektom kojeg su ik ad susreli. Od tog trenutka, stvari su se pourile. Nije bilo nikakve sumnje da æu slijediti Philippea. Èak i ako njegovo mentalno s tanje nije prestajalo opadati. U jednoj jedinoj godini, morao je dva puta boravi ti na klinici. Nije prestajao oscilirati izmeðu maniènih i depresivnih faza. Bio je opsjednut s boli, nasiljem, krvlju. Usprkos tome moda zbog toga jo sam ga vie v oljela. U sijeènju 69, prisustvovali smo kongresu o kognitivnim znanostima u Sofiji, u B ugarskoj. Ljudi iz KGBa su nas kontaktirali i dali nam sovjetske osobne dokument e, s imenima Maline i Sadko. Bilo je to grubo, mraèno, uznemirujuæe bilo je sve t o smo oèekivali. Èetrdeset osam sati kasnije, bili smo u SSSRu. Od naeg dolaska, razoèaranje je bilo potpuno. Mislili smo biti primljeni kao juna ci tretirali su nas kao pijune. anjali smo o svijetu jednakosti. Tu smo otkrivali samo svijet epravde, prevare, potlaèivanja.
Philippeova kivnost prela je na mene. Postao je naprasit, krutan. elio me vie nego ikad, i ta elja je za njega bila nerestano ponienje. Ujutro, kad sam se budila, ot krivala sam zove na koi. To me sam Pbilippe ozljedivao, dok sam spaala, pomoæu ig ala i otrica koje je koristio za svoje psihokietièke eksperimente. Naoèigled sam slabila. Thomasove torture, hladnoæa, neitiranjenost i psiho testo vi kojima sam se svaki dan morala odvrgavati u prljavim laboratorijima sve je do prinosilo mom nitenju. Gubila sam razum. Gubila sam tijelo. I vie nisam nala èak n i ono stoje do tog dana predstavljalo moj identitet ne vie nisam imala krvarenja. Veæ nekoliko tjedana sam lala da sam trudna. U oujku 69, ljudi iz partije najavili su nam premjetaj laboratorij smjeten osam tis uæa kilometara od Moskve, egdje u Mongoliji. Ta nova perspektiva me skamenila, h ilippe, naprotiv, je opet stekao povjerenje. Kad sam mu otrila da oèekujem dijet e, jedva me sluao. Vidio je samo jenu stvar bili smo prebaèeni u najtajniji insti tut sovjetskog arstva. Konaèno æemo moæi raditi na paranormalnim fenolenima, isk oristiti ruska znanja na tom podruèju. Znala sam da moj poroðaj u Moskvi neæe biti vrhunac tenologije, ali nisam oèekiv ala takav stupanj okrutnosti, nailja. Bila sam previe iscrpljena da normalno rodi m. Nisam spijevala stegnuti miiæe dijafragme, trbuha. irenje grliæa laternice nije se ostvarivalo dovoljno puno. Bolnièarke, izbeumljene, pozvale su deurnog lijeèn ika koji je doao potpu0 pijan. Njegov dah nabijen votkom bio je jaèi od isparavaj a etera koja su lebdjela u dvorani. I taj pijanac, sa svojim rhtavim pokretima, je tada upotrijebio klijeta za poroðaj. Osjeæala sam njegove metalne instrumente koji su me raèepljivali, gulili, ranjav ali do dna utrobe. Urlala sam, otima1 se, a on se opet vraæao u moj trbuh, sa sv ojim eljeznim kukama. Konaèno se odluèio na carski rez. Ali anestezija uopæe nije djelovala na mene. Proizvodi su bili dotrajali. Postojalo je samo jedno rjeenje izvesti operaciju na ivo. Otvorili su mi trbuh dok sam jo bila svjesna. Osjetila sam stranu opeklinu otrice, zatim sam vidjela kako m oja krv prska njihove mantile i zidove, onesvijestila sam se. Kad sam se probudi la, dvanaest sati kasnije, nalazila si se pored mene, u plastiènoj kolijevci. Jo nisam znala da me operacija uèinila sterilnom, ali ta novost bi me bila preplavi la sreæom. U tom trenutku, da nisam bila preslaba za pomaknuti se, bila bih te b acila svim mojim snagama o poploèeni pod. Ti umrtvi Diane. Takav je dakle bio njen dolazak na svijet. Kroz vrata krvi i mrn je. Evo konaèno istine koja je se ticala bila je kæer dvaju èudovita Svbille Thib erge i Philippe Thomasa. Osjeti èudnu toplinu, neku vrstu dobrotvornosti. Kroz t aj nered, vidjela je samo jednu istinu. Izbjegla je njihovom atavizmu. Prela je g enetsku odreðenost kao lagani veo, zastor bez efekta. Neuravnoteena, munjena, èud na, moda ali u nikakvom sluèaju nije nalikovala na ove dvije divlje zvijeri. Njena majka je veæ nastavljala Otili smo za Mongoliju dva mjeseca kasnije, tijekom jeseni 1969. Otkrila sam potp unu hladnoæu. Otkrila sam beskrajnost kontinenta, koji je mogao rasporediti, tij ekom dvadesetièetiri sata, istu umu, bez da se ita ili itko ikad pojavi. Kolodvori ispucani ledom nalikovali su na vojne kampove. Sve je bilo kaki, neprijateljsko , obiljeeno vjetrovkama i kalanjikovima. Sve je izgledalo svezano telegrafskim kab lovima ili bodljikavim icama. Imala sam utisak da tonem u beskrajni gulag. Jo se sjeæam buke vagona koji su se sudarali, neumornog klopotanja traènica. Bilo je kao èelièno disanje, koje je zamijenilo moj vlastiti dah. Ja sama postala sa m metalna ena, napravljena od neumoljive legure. Metal instrumenata koji su preko pali moj trbuh. Metal koji je koristio Philippe da me muèi svaku noæ. Metal koji sam uvijek èuvala, sada, uz sebe, l se obranim od njega i drugih. Osjeæala sam samo neugam elju za osvetom. I znala sam moja psiho intuicija mije ptala na rubu tajge, uspjeti æu ostvariti moju os vetu. Toplina neonki nije bila dovoljna da sprijeèi ugriz leda. ane je osjeæala kako j oj se udovi umrtvljuju, paraliziraju. 3æe li izdrati do kraja prièe? Do zore? Mavriski i Sacher nisu se micali. Sluali su rijeèi Svbille liberge kao pravi govo r o postanku. Lica su im bila obiljeia ozbiljnoæu skulpture. Samo su im oèi bljesk ale pod kreama inja na eirima. Diane je mislila na kamene ivotinje ije èuvaju prag
kineskih hramova. Prokleta majka nastavi Kad smo stigli u tokamak, parapsiholozi su veæ bili izoièili svoje radove. Thoma s je odmah bio zaveden okrutnoi tih manipulacija. Ja sam tu jednostavno vidjela n ovu etai u mom vlastitom prokletstvu. Proivljavala sam sve to s adnom ravnodunoæu. Ipak, kad su zatoèili Tsevenske amane, odluèila sam elovati. U dvije godine, odno s snage se potpuno preokrenuo nedu drugih istraivaèa i mene. Usprkos njihovoj lud osti, sprkos njihovoj okrutnosti, pali su, jedan za drugim, zaljujeni u mene. Ja sam ih nauèila francuski. Ja sam skupljala ihove alkoholizirane ispovijedi. Ope t ja sam im nudila neiliko djeliæa njenosti. Oboavali su me, klanjali mi se, i pod ali me vie od ièega u tom paklu. Diane je zamiljala te slavenske muèitelje. Majka joj se ini poput sulude Gorgone. Uvjerila sam ih da nigdje neæe stiæi sa svojini krvavim etodama, da je jedini na èin za pristupiti moæima bio da se ni iniciramo. Znala sam kako uvjeriti Talikha da nam poogne... Diane je naglo prekine Ne vjerujem u to. Ubijate sibirske vraèeve, stavljate Talikha u samieu, palite s vu njegovu braæu, i bilo bi dovoljno da mu ti doðe i milo ga pogleda u njegovoj æe liji da izvri tvoje naredbe? Tvoja prièa je gluma. Svbilleine crte lica se zgrèie. Podcjenjuje moj arm, draga moja. Ali istina je imala sam krivo. U tom trenutku, Eugen je veæ imao drugi plan. Koji plan? Budi strpljiva. Potuj kronologiju prièe. Paul Sacher uzme rijeè. On je bio precizan èovjek Na kraju mjeseca travnja, oslobodili smo Talikha i Tsevenske amane. Bilo ih je de vet. Okupili smo se ba ovdje, u ovoj dvorani. Opet ih vidim. Omravjela lica, koa gr uba poput kore, njihovi crni i pohabani deelovi. S nama svima, zatvorili smo kru g. Vijeæanje je mogao poèeti. Vijeæanje? Svbille precizira Huk, na Tsevenskom jeziku. Vjerski sabor, kao sastanci biskupa u Vatikanu, osim t o se ovdje radilo o amanima. Najmoænijim amanima Mongolije i Sibira. Bili smo u ka menoj kruni Tseveni su okrstili na susret kao kameno vijeæe. Probudi se etnolog u Giovanniju, koji upita Inicijacija, kako se odvijala? Svbille obuhvati Talijana prezirnim pogledom. Zadobiti tajnu, je prijeæi s druge strane linije. Otkriti je, to je vratiti se i za. amani su nas odveli u umu. Postupno, napustili smo ljudske navike, zaboravili smo govor, hranili smo se sirovim mesom. Tajga je tad prodrla u nas, rastrgala n as, unitila. Iskustvo je bila prava smrt ali, na kraju kunje, vratili smo se u ivot , ruku punih moæi. Diane upita Toèno koje moæi? Inicijacija nam je omoguæila da produbimo dar koji smo eæ imali, do njegovog vrh unca. Ponovno je poèinjala drhtati. Hladnoæa i istina ubrizgavai su joj se u krv. Znal a je da na ovom fizièkom stupnju tijelo ubi jedan stupanj svake tri minute. Da l i æe svi umrijeti od iladnoæe? Opet upita to ste napravili s Tsevenskim amanima? Mavriski se nagne, poprimajuæi izraz lanog kajanja. Ubili smo ih. Naa prièa je bila prièa obeèaæenja. Prièa moæi i ambiciji bez granica . Htjeli smo biti jedini koji posjeuju te tajne. A Talikh? vikne Diane. Sacher odgovori Vie nije bilo vrijeme da se meðusobno borimo. Dolazili u komesari Partije, s novi m trupama, da ispitaju nukleariu nesreæu. Samo Suyan, vraèara koja te spasila na m je pojegla. Diane se obrati majci Ti i Thomas kako ste se vratili u Francusku? Najjednostavnije na svijetu. Nakon to smo pustili da as se neko vrijeme zaboravi u Moskvi, uspjeli smo kontaktiati francusku ambasadu. Bilo nanije dovoljno odglu miti poajane prebjege.
I Rusi su vas pustili da odete? Dvoje francuskih parapsihologa, pristiglih iz laboratorija koji nije dao ni sjen u rezultata. U Brenjevljevom SSSRu ilo je drugih maèaka za hvatanje. Diane naglas zamisli nastavak Onda ste se vratili u vau zemlju, anonimni medu anoniinima, kao van Kaen, Jochum, Mavriski, Sacher... Tijekom vih ovih godina, vae psiho sposobnosti su vam omoguæ ile a pristupite moæi, bogatstvu. Svbille se podsmjehne. Oèi su joj izgledale zastrte vruèiom. Nikad neæe shvatiti to imamo, to krijemo u sebi. Materijalna stvarnost nema nikakve vanosti u naim oèima. Nikad se nismo zanimali za drugo osim naih vlastitih sposobn osti. Ti velièanstveni mehanizmi koji su na djelu u naem umu, koje moemo analizira ti, promatrati, manipulirati prema naoj volji. Sjeti se postoji samo jedan naèin za prouèavanje psiho sposobnosti posjedovati ih. Nikad neæe moæi zamisliti takve horizonte. Diane umorno odgovori U biti, nije vano. Ali postoji posljednja zagonetka. Koja? Ona otvori ruke. Ozebline su joj poèinjale nagrizati vrhove prstiju. Po tom znak u shvati da joj je srce veæ usporavalo otkucaje i vie nije oblijevalo kou i udove. Zato se danas ovdje vraæate? Zbog dvoboja. Dvoboj? ena u crvenoj kapi napravi nekoliko koraka. Izgledala je neosjetljiva na hladnoæu . Krajem rukavice, pogladi jedan od kirurkih instrumenata preostalih na eljeznom sto lu, zatim izjavi Vijeæe nam je predalo moæi. Zauzvrat, moramo slijediti njegova pravila do kraja. Koja pravila? Nita ne razumijem. Od pradavnih vremena, Tsevenski vraèevi se suoèavaju ovdje i stavljaju u igru sv oje moæi. Pobjednik svakog suoèenja odnosi moæ drugoga. Uvijek smo znali da æemo se jednog dana biti prisiljeni boriti, uloiti nae moæi u ovoj dolini. Signal je o djeknuo. Doli smo da se suoèimo. Diane i Giovanni se gledahu. Tijekom putovanja u teretnom avionu, etnolog joj je bio isprièao amani svakog klana morali su doæi na tajna mjesta i suoèiti se, u o bliku njihove ivotinje fetia... Smetenost. Strah. Ovi upuæeni bili su Fausti. Nagodili su se s duhovima i sad su morali platiti cijenu oje inicijacije podvrgn uti se zakonu tajge. Zakonu borbe. Ako se priznao taj postulat, sve se slagalo. Ako su se ovi unani pripremali suoè iti se pod simbolièkim oblikom ivotie, onda je na neki naèin njihov dvoboj predst avljao lov. Sve dakle moralo odvijati kao u starim Tsevenskim lovovima. Trebalo je da taj dvoboj bude najavljen i voden ijeleima. Eto zato su ovi moderni vraèevi uzeli djeeu tajge. Eto zao su èekali da se sudbon osni dan upie na njihovim zapanim prstima, prilikom transa. Takav je bio ritual. Takav je 0 zakon. Bdjelac im je morao predati dan dvoboja, dan poatka. Jedna druga èinjenica savreno je odgovarala ivotinjoj simbolici. Eugen Talikh ubij ao je svoje rtve zdrobivi im ce, iznutra. Koristio je metodu utvrðenu u sredinjoj A ziji ubijanje ivotinja. Odjednom, Dianine misli krenu novim tokom. Mislila je 1 posebnosti ponaanja uvedenih. Patrick Langlois joj je otio da je Rolf van Kaen zavodio ene pjevajuæi operne arije, ik je precizirao daje taj pjev opèinjavao svo ensko osoblje lnice. Diane se sjeæala takoðer ovog komentara Charlesa dikiana gl ede Paula Sachera Èuvaj se to je zavodnik, id je predavao, uvijek si je prisvaja o najljepu djevojku razredu. Drugi su imali pravo samo zautjeti. Pravi voda pora. Stav prema seksu bio je velièanstveni otkrivaè duboke ðhologije èovjeka. Ovi vra èevi nauènici nisu bili iznimka avilu. Diane je upravo usvojila ovo uvjerenje ti ljudi, u njivoj opsjednutosti, usvojili su ponaanje nekih ivotinja.
I ne bilo kojih ivotinja. Kod van Kaena, Diane etolog prepoznavala je specifièno ponaanje porodice jelena. Pomislila je na riku. Jeleni, sobovi, kanadski sob, bili su jedini sisavci koji su mogli izazvati spolno uzbuðenje enke zahvaljujuæi svojoj rici. Jednako halucin antno kao to moe izgledati, ponaao se Nijemac zavodeæi pjevom, kao sob. to se tièe Sachera, Helikian joj je predao kljuè njegova stava voda èopora. Da, è ovjek koji si je prisvajao najljepe stvorenje svojih predavanja i koji je dominir ao nad drugima mogao je biti usporeðen s vukom. S jednim alfa, kako se nazivao d ominantni mujak èopora, koji je oploðivao enku a od drugih èlanova priznavao samo potovanje i podlonost. Diane zatim pomisli na zasjedu Philippe Thomasa. Paljivo pripremljenu zamku, utem eljenoj na hipnozi i pretvaranju, poèivajuæi na beskrajnom strpljenju i munjevit oj intervenciji. Takva tehnika ju je podsjeæala na drugu ivotinjsku vrstu zmije, koje su hvatale svoj plijen, podignute na repu, zahvaljujuæi postojanosti pogled a nepomiènih zjenica. Od njihove inicijacije, otkad su bili mrtvi da bi se rodili u divljem ivotu, zatiæ eni duhom ivotinje fetia, ti ljudi amani su usvojili ponaanje njihovog uèitelja. Bil i su opsjednuti svojim vlastitim totemom. Sob za van Kaena. Vuk za Paul Sachera. Zmija za Philippe Thomasa. Novo otkriæe tada eksplodira u njenom umu. Odjednom se prisjeæala drugih èinjeni ca, drugih detalja. Fizièki znakovi koje je pridala, grekom, simptomima nuklearno g zraèenja, ali koje je sada mogla analizirati sa sasvim drugog gledita. Rolf van Kaen patio je od atrofije eluca koja ga je tjerala da preiva hranu. Polic ajac je predstavio taj fenomen kao hendikep, neobjanjivu anomaliju. Diane je sad pretpostavljala obrnuto van Kaen se bez sumnje prisiljavao, godinama, vraæati na mirnice do trenutka kad se njegova morfologija naviknula na tu bezumnu naviku. D akle njegov eludac se deformirao. Tijelo mu se promijenilo i njegovo tijelo je po èelo nalikovati, u samom sreditu njegove utrobe, njegovom divljem mentoru SOB. Diane je saèuvala takoðer jedno toèno sjeæanje na seansu hipnoze kod Paula Sache ra. U polumraku, otkrila je, u dnu èovjekovih oèiju, neoèekivani odsjaj, u blist avim listiæima kao onaj kojeg izbacuju mrenice vuka, opremljene ploèicama koje pr odubljuju svjetlost. Kako objasniti ovu posebnost? Kontaktne leæe? Prirodna defo rmacija uslijed ispitivanja tame? Sacher je tu u svakom sluèaju drao svoj atribut , svoju toèku sliènosti sa svojim totemom VUK. Philippe Thomas predstavljao je jo oèitiji primjer. Nije zaboravila trono tijelo i njegovu mrtvu kou, u bronèanoj kupaonici.Samo svojom snagom uma, konzervator je uspio izazvati psihosomatsku bolest ekcem koji mu je suio kou do toga da je redovn o obnavljao svoju epidermu, na naèin mijenjanja kouljice. Snagom volje, opsesije, bio je postao ZMIJA. Zapanjena, nastavila je postavljati tu logiku. Sada je vidjela odvratno tijelo H uga Jochuma, istoèkano brojnim smeðim mrljama. Stari geolog morao je izazvati ov u bolest redovno se izlauæi suncu. Njegov cilj postiæi toèkastu kou divlje ivotinje LEOPARD. Koji su bili divlji idoli Mavriskija, Talikha? Èemu su se prisiljavali nalikovat i? Pogled prema Rusu da joj odgovor. Golobrado lice isticalo je njegov kukasti n os, poput kljuna. Njegove vjede bez trepavica naglaavale su okidanje treptanja. P otpuno si brijuæi lice, taj èovjek je laskao svojoj prirodnoj sliènosti s jednim grabeljivcem. Evgueneii Mavriski bio je ORAO. Odjednom odjekne glas njene majke Vidim da moja mala Diane nije vie s nama. Sanja, duo? Diane je drhtala, ali je osjeæala kako joj se krv vraæa u udove. Uspije promucat i Vi... vi mislite da ste ivotinje. Svbille isprui otricu sa sedefastom ruèicom i pusti je da svjetluca na svjetlosti. Uzme ton djeèje brojalice Gori, duo moja, gori. Ali ako sam ja ivotinja, jesi li pogodila koja? Diane opazi da je, protiv svoje volje, iskljuèila majku iz paklenog kruga. Prizv a sjeæanja koja su se ticala Svbilleina intimnog ivota. Nita nije vidjela. Ni jedn
og pokreta, nijedne strasti, ni fizièkog znaka koji bije mogao podsjetiti, bar i z daleka, neke ivotinje. Nita to bi joj pokazivalo identitet idola, osim... Odjednom, zaslijepi je niz indicija. Njena majka liuæi prste umrljane medom. Njena majka slauæi strpljivo svoje pèelarske lonce. Njena majka i njene slavne pilule kraljevske drhtalice. Med. Imala je okus meda u krvi. U tijelu. U srcu. Diane se takoðer sjeæala èudnih poljubaca koje joj je davala kad je bila dijete. Poljupci gdje je uvijek ubadao jezik, grub i hrapav. U stvari, Svbille nikad ni je poljubila svoju kæer ona je lizala, tehnikom vrlo posebnom za jednu ivotinju. Diane ojaèa glas i reèe Ti, ti si MEDVJED. Maske su pale. Troje preivjelih. Tri ivotinje. Tri ratnika. Ona baci pogled na sat èetiri sata ujutro. Za jedan sat, svanuti æe. Za jedan sat, poèeti æe dvoboj. U kojem obliku? Golim rukama? Orujem s bjelokosnim ruèkama? Automatskim pitoljima? Diane je sada mislila na LiiuSiAna. Mogla je zamisliti iko su ovi ljudi oduzeli djecu Tsevenima, koji su ih, odsada, tovali kao svoje vlastite amane. Mogla je nas lutiti kako i paljivo rasprili Bdjelce po sirotitima koja su sami finanrali. Èak je shvaæala kako su se pobrinuli to napraviti na aju mjeseca kolovoza, u trenutku kad centre isprazne rotelji posvojitelji koji su iskoristili kolske praznike da d oðu traiti tiæenika. Ali nedostajao joj je bitan element kako su ti ljudi moi odluèiti, u istom trenu tku, organizirati taj lanac? Kako su ogli znati, barem dvije godine prije, daje bilo vrijeme za polpiti Bdjelce i da æe se datum upisan na njihovim prstima duda rati s jeseni 1999 Sacher odgovori Sve je dolo sa snovima. Snovi? Od 1997. poèeli smo sanjati o kamenom krugu. Tijekom æi, sanje dobivao na toènos ti. Tokamak je ispunjavao na n. Shvatili smo poruku trebalo nam je djelovati. Dvo boj se ibliavao. Kako uvaiti takvo objanjenje? Prihvatiti ideju da je seim ljudi, u istom trenutku, na èetiri strane Europe, imalo i san? Hipnolog je nastavljao Na proljeæe 1999. snovi su postali tako intenzivni da smo ivatili daje dvoboj ne izbjean. Bilo je vrijeme za skupiti izaanu djecu, vrijeme za otkriti toèan datum na njihovim tiima... Zato ih vi sami niste usvojili? Bdjelci su tabu, odgovori Sacher. Ne moemo ih dodirnuJedva ih i pogledati. Moemo samo èekati, diskretno, pojavu znaka, usred ma koji nam je blizak. Pomisli na svoju majku koja je promatrala, gledala lciena, ali ga nikad nije pol jubila ni pomazila. U bolnici, tisom njenih posjeta, jednostavno je èekala pojav ljivanje znal. Diane se priblii Svbille. Za usvojiti tvog Bdjelca, zato si mislila na mene? Svbille Thiberge poskoèi. Pogled joj se ravnoduno zaustavi na kæeri. Ali... jer sam te oduvijek odabrala. Hoæe reæi da si oduvijek znala da æu odigrati tu ulogu? Od trenutka kad sam saznala pravila vijeæa. Kako si znala da bih ja prihvatila usvojiti dijete? Kako si znala da neæu biti u stanju sama imati jedno, da... Diane se zaustavi, poraena. Upravo je shvatila posljednju jasnoæu. Njena majka je napala i osakatila, jedne lipanjske veèeri, na obalama Marne. Njena majka je vi tlala izgraviranim instrumentima iz tokamaka. Padne na koljena medu staklene krh otine. Moj Boe, mama, to si mi napravila? amanka se nagne nad nju. Glas joj postane otar poput otrice Nita vie od onoga to su meni jednom napravili. Nikad nisam zaboravila patnje koje s u me razapinjale kad su te pokuavali ièupati iz mog trbuha. Osvetila sam se i prip remila te za buduænost. Morala sam se osigurati da nikad neæe imati ljubavnike. D a te nitko neæe oploditi. Ekscizija unitava ne samo svaki fizièki uitak, nego pret vara svaki spolni odnos u pravo muèenje, ako je infekcija zatvorila male usne. I zmesarila sam te tako da postignem taj rezultat. Nadala sam se da æe te ta traum
a zauvijek odvratiti od spolnih odnosa. Moram priznati da si reagirala iznad moj ih oèekivanja, lijepa moja. Diane je jecala, bez suza. U tom trenutku, digne se Mavriskijev glas Vrijeme je. Diane podigne oèi, izbezumljena dva mukarca, s orujem u rukama, povlaèili su se pr ema kamenim vratima. Ona zaurla Ne! Èekajte! Vraèevi se pogledae. Njena majka se nije pomakla. Ona vikne elim shvatiti posljednje detalje. Dugujete mi to! Svbille stavi pogled na kæer. to jo hoæe znati? Ona se prisili, posljednji put, da se usredotoèi na kroilogiju èinjenica. To je bio jedini naèin da se ne rasprsne. èe Kad su LuuSiAni stigli u Europu, nita se nije dogodiprema predviðenom. Neèovjeèna majka se naceri To je najmanje to se moe reæi. Thomas te pokuao iskljuèiti iz dvoboja unitavajuæi 3g LtiuSiAna. Thomas je bio kukavica. Samo je kukavièluk mogao jasniti takvo nasilje. Htio je razbiti krug. Nakon nesreæe, kad si shvatila da vie nije bilo nikakve nse za spasiti Luciena, p ozvala si van Kaena. Kontaktirala ga telepatski eto zato se nikad nije pronaao tra g ikakvog iva. To je najmanje to sam mogla uèiniti. Tada je Talikh uao u utrku, nadovee Diane. Odl uèio s je unititi jednog za drugim... Svbillein glas zadrhti od bijesa Talikh je uvijek manipulirao s nama, od prvog dana. lao je da æemo ubiti druge amane. Znao je da je jedina anza spasiti njegovu kultur u, koja je iskljuèivo govorna, bila nas inicira. Tijekom svih ovih godina, postali smo jamci, ecite Tsevenske magije. Talikh je samo trebao èekati dan etog dvoboja, da nas pobijedi i preuzme te moæi. Usredotoèena na samu sebe, Diane osjeti snano zadoljstvo konaèno je drala Talikhov u pobudu, èovjeka koji je 3 elio spasiti svoj narod. Ali jedno zrno pijeska je za ustaalo stroj. Ona izjavi Jedna stvar se ne uklapa. Talikh nije èekao dvoboj, jer je ubio van Kaena i Thom asa u Parizu, i Jochuma u Ulan Batoru. Zato? Nastupi tiina, zatim vraèara proapta Odgovor je jednostavan nije Talikh ubio amane. Tko drugi? Ja. Diane krikne Lae! Nemoguæe je da si ubila Huga Jochuma. Zato? Bila sam tamo, u hodniku samostana. Iznenadila sam ubojicu kad je izlazio iz Joc humove sobe. Pa onda? Pa onda sam upravo razgorala s tobom na telefon, u Parizu! Tko ti kae da sam bila u Parizu? To su mala èuda tehnologije, draga moja. Bila sa m na samo nekoliko metara od tebe, u Jochumovoj sobi. Diane pogodi grom iz vedra neba. Zadihani glas njene majke. Buka prometa, koja s e podudarala s onom u Ulan Batoru sasvim jednostavno ista vozila. Zatim je bio t aj zbunjujuæi utisak, na krovu, daje veæ proivjela tu scenu. I s razlogom ista ene , sa esnaest godina razmaka, je ponovo napala. Ona reèe slomljenim glasom Onda... onda si ti ubila Langloisa? Otkrio je postojanje van Kaenovog i Thomasovog Bdjelca. Èeprkao je po Thomasovoj prolosti i pronaao jednu Svbille Thiberge meðu njegovim starim uèenicima. Odmah m e pozvao. U njegovom uredu, prerezala sam mu vrat i ukrala dosje. Ali... a moæi? Ubijajuæi druge, nisi mogla uzeti njihove... Ba me briga za moæi. Moja vidovitost mi je dovoljna. elim ostati iva i znati da su oni mrtvi. To je sve. Danas nas
samo troje u krugu i tajga æe odluèiti o apsolutnom posdniku. Vrijeme je. Mavriski otvori olovna vrata zraka svjetlosti dolazila je stepenica dan izvana. Diane opet vikne GdjejeTalikh? Talikh je mrtav. Kad? Talikh je imao istu ideju kao Thomas, ali ranije. Meðu im protivnicima iz vijeæa , bojao se samo jednoga mene. io me eliminirati iz kruga, iskljuèiti me iz borbe . Pokuao s napasti na prepad, tijekom kolovoza, u okolici nae kuæe Luberonu. Osjet ila sam njegovu nazoènost èak prije nego se pribliio. Proèitala sam ga, mentalno, kao otvorenu ijigu. I odigrala sam mojim tajnim orujem. Osmijeh joj se isne u li ce. Zna o èemu govorim... Diane je ponovno vidjela otricu uvuèenu pod majèin jec. Mislila je na njene medvj ede poljupce te male laptaje je joj je davala dok je bila dijete i koji su veæ u sebi nosiubojiti naboj. Sve je veæ bilo napisano. Mavriski se odulja ema stepeni cama i okrene se na pragu krguèuæi. Vrijeme je. Ne! Diane je sada preklinjala. Obrati se majci Ima jedna stvar... Najvanija stvar u mojim oèima. uperi nice u finu siluetu s crv enom kapom. Tko je ispekao djeèprste? Tko vam je dao sastanak ovdje? Svbille se uèini iznenaðena Ali... nitko. Ipak ima netko tko je upisao datume na njihovim otiscii, ne? Nitko nije dotaknuo djeèje prste. Oni su sveti. Posljednji ponor se otvarao pod njenim koracima. Ona ivali Tko je odluèio datum dvoboja? Njena majka napravi pokret poricanja Nita nisi razumjela od nae prièe. Nagodili smo se s viim silama. Kojim silama? Duhovima tajge. Silama koje upravljaju naim svemirom. Ne razumijem. To je tajna nae inicijacije. Duh prethodi materiji. Duh nastanjuje svaki atom, sv aku èesticu. Duh je razdioba svemira. Nematerijalna sila koja kuje konkretnu stv arnost. Ne razumijem. Majèin glas postane blai Misli na prste Bdjelaca. Misli na fizièke anomalije van Kaena, Thomasa, Jochuma. .. Misli na rak koji je iskoèio iz tvog trbuha da bi uao u ivotinjski... Diane je vidjela kako joj sve drhti pred oèima. Ponovno je vidjela znakove istrai vaèa, njihova atrofirana tijela za koja je mislila da su gospodareni opsesijom, nezdravom voljom. Njena majka je ponavljala Um kontrolira meso. Takvo je nae prokletstvo. Drimo se iznad materije, i vratili s mo se po posljednju promjenu. enin prasak smijeha odjekne grandioznim prstenom Nisi shvatila zakon vijeæa, dije te moje? Nisi shvatila da je sve istina? Visoke trave izgledale su da miluju sivi vjetar njihovih napetih udova, dok ih j e zora, polagano, grlila na naèin grimizne bujnosti. Troje amana pribliie se na èis tini, alaa, i povukoe se jedni od drugih, ne isputajuæi se vie pogledom, pomièuæi s e samo s drhtavom opreznoæu, predstavljajuæi malo po malo, samo svojim siluetama, tri vrha savrenog trokuta. Diane je ostala s Giovannijem na jednom od cementnih huaka tokamaka. Protivnici su ih tu napustili, ne brinuæi se se osim za svoju vl astitu borbu. Diane je pokuavala raspoznati svaku osobu na povrini vnice, ali vidjela je samo na gnute biljke, zelenkaste stabljikoje su izgledale da ih malo po malo upijaju, ap sorbiraju, stapaju. Kad su bili na vie od sto metara jedno od drugog, istupi nepo miènost, stalnost kamena. Neka vrsta napetoi u tijelu zore. Troje amana se razodjenue. Diane primjeti blijeda tia, koèate udove. Instinktivno, usredotoèi se na majku, dje njena ramena, okrugla i miiæava, koja su se mijeala s Ijnom uzburkanoæu. Vidje njene plave uvojke koji su trerili na vjetru. Zatim shva ti daje cijela ena titrala u pokreèistine. Njena majka se uspavljivala. Uranjala je u to zaagljeno stanje, prijelazno, vano, koje predstavlja duhovni ast s duhovi ma...
Diane je jo odbijala shvatiti istinu kad se dogodi nemoiæe. Okrzne je sjena. Ona podigne oèi. Na deset metara visine, idlijetao je divovski orao. Ogromni pernati kri, kao stavljen i nebo, u savrenom poloaju vrebanja. Sljede æu sekundu, Sjekne rikanje iz utrobe, èiji su duboki tonovi izgledali da diu dubi ne zemlje. Diane usmjeri pogled prema mjestu ihanja koje je iskopala majka uranj ajuæi u san. Golemi medvjed stajao je medu biljnim pleterom. Smeði sdvjed grizli èije tijelo je prelazilo dva metra visine egovo smeðe krzno prelijevalo se u tisuæu odsjaja. Hrbat egovih leda nalikovao je na snani potporanj, a njegova na njuka, tamna, suv erena, probijena s dva jo crnja oka, laje neodgonetljiva. enka, pomisli Diane bez oklijevanja, rotinja se uspravi i zaurla, kao daje i najmanji dio tajge odda mor ao raèunati na njen bijes. Diane nije osjeæala nikakav strah, nikakvu paniku, ilazila se iznad tih osjeæaja . Okrene se prema treæoj strani mo gdje je Paul Sacher nestao medu travom. Vie ni je traila starog kicoa veæ nakostrijeenu kièmu vuka, canis lupus campestris specifi èan za sibirsku tajgu. Ne vidje nita ali osjeti, kako joj se to èesto dogaðalo tijekom ekspadicija, pose bnu kvalitetu zraka. Miris lova, zasiæen glaðu i napetoæu. Izgledao je da ispunja va najmanju èesticu trenutka.um iskoèi njoj na lijevo. Diane istovremeno uoèi sve bijela i crna prsa, lansirana svom brzinom, zaotrena njuka, presijecajuæi travu, i oèi, te oèi obrubljene crnim, blistave od pijanstva, koje su izgledale da veæ imaju prednost u napadu. Diane zgrabi Giovannija za ruku i odvuèe ga u trku. Ili su uzdu èistine, udaljavaj uæi se od zgrada laboratorija. Odjednom se tlo izmakne pod njihovim koracima. Pa doe du strme kosine, ozlijedie se o kamene grebene, zatim se razbie u rastresitu zem lju. Diane odmah opipa zonu koja je okruivala bila je izgubila svoje naoèale. Na nekoliko metara odatle, Giovanni je bio u istom poloaju. Taj jednostavni detalj j e izbezumi dvoje jadnih ljudi, kiljavih, pranjavih, ranjivih, nasuprot nadmoænim iv otinjama. Ipak, kad joj ruke uhvatie okvir, primijeti da je vuk nestao. Lovac je odustao, na trenutak. Giovanni je mucao, namjetajuæi svoje naoèale na nos Ali to se dogaða? to se dogaða? Diane je veæ procjenjivala udaljenost koja ih je razdvajala od podruèja gdje je njena majka prela posljednji prag. A priori, èetiristo metara, sasvim zapadno. Bi lo je rizièno ali nije imala drugog rjeenja. Èekaj me tu, naredi. Upre se du strmi ne, hvatajuæi korijenje da joj pomogne u usponu. Ne dolazi u obzir, odvrati Giov anni prateæi je u stopu. Zajedno se popee i opet uronie u biljne valove. Diane nije imala jako siguran smis ao za orijentaciju ali sjeæanje na medvjeda gorjelo je u njenom pamæenju. Puzali su, meðu travom, do mjesta transformacije. Diane pronaðe majèinu odjeæu. Proèep rka i bez tekoæe otkrije Glock. Kalibar 45. Istrgne punjaè iz ruèice i prebroji p etnaest metaka, plus jedan u zatvaraèu. Pomisli na oruje dvoje drugih suparnika. Da li je ijedilo iæi ga pokupiti? Ne preopasno. Bez uma, bez dotinja, vratie se istim korac ima i ponovno siðoe zemljanom sinom. Diane se prisili analizirati situaciju. Bilo ih je troje. Tri abeljivca vodena èi stim instinktom lovaca. Tri moæne i litavajuæe ivotinje. Intuitivne, osjetilne ivot inje, obdare sveznajuæim detektorima. Savreno razboriti borci, savr10 prilagoðeni okolini. Sama ta misao bila je netoèna nisu 11 prilagoðeni prirodi, bili sa priroda. Dijelili su njene zako snage, ritmove. Sama ta vibracija bila je njihov razlog poojanja. Ona je bila njihovo biæe. Ona se okrene prema svom ortaku. Giovanni, paljivo me sluaj. Jedina ansa da se izvuèeo jest da se vie ne bojimo nae ok oline kao to bi to radilo ldsko biæe, shvaæa? Ne. Ne postoji jedinstvena uma, nastavi ona, veæ toliko ima koliko ivotinjskih vrsta. Svaka ivotinja opaa, kroanalizira prostor u slubi svojih potreba i opaanja. Svaka ot inja stvara svoj vlastiti svijet i ne vidi s druge strane. To ono to u etologiji nazivamo Umivelt. Ako elimo spasiti u, moramo potpuno uzeti u ob zir gledite naih neprijaIja. Umwelt medvjeda, vuka, orla. Jer takva su naa prava jn a polja, a ne ovaj krajolik koji hvatamo s naih pet ljudih èula. Kui?
Ali... ali... ne znamo nita o... Diane nije mogla zadrati ponosni osmijeh. Koliko je veæ emena prouèavala te ustro je? Do kojeg stupnja je pronilula u te sustave opaanja, te strategije suoèavanja? U mr3j opeklini vjetra, uzme si vremena za opisati profil svakog iparnika. ORAO ptica vidi sve. Njeno oko, cijevastog oblika, omolæavalo joj je da izvede è udesna poveæanja. Nadlijeæuæi imu na sto metara visine, bio je sposoban usmjerit i pau na siæunog glodavca toliko daje ovaj potpuno zauzimao povrinu njegove mrenice. U tom trenutku, mogao je izvesti drugo èudo primijeniti s voju vizualnu otrinu u dva razlièita pravca. Koncentrirajuæi se na plijen, smjeten pravo pred njim, mogao je istovremeno odrediti mjesto ispod njega, u osi svojih pandi, da bi pripremio pokret hvatanja. Tada je raspon njegovih krila otprilike tri metra zaigrao punom parom. Orao se o bruavao na plijen brzinom od osamdeset kilometara na sat ali, doavi blizu njega, us poravao je, u nekoliko djeliæa sekunde, na brzinu ljudskog koraka, u najsavrenijo j tiini. rtva nije ni osjeæala da umire. Kljun i kande zabijale su se u njenu kièmu prije nego to je poskoèila. Jedina mana grabeljivca bila je ovisnost o svjetlosti. Iznimna dubina njegovog ok a zatamnjivala je vidno polje i nije mu omoguæavala da vidi, osim na potpunoj sv jetlosti. Grabeljivac je dakle napadao danju. U prvim trenucima sutona, borba Ce za njega biti zavrena. Bila je to slaba utjeha. Jer, dotada, nitko ni nita neCe iz bjeæi otrini njegova pogleda. VUK naprotiv, noæ je predstavljala njegov prostor snage, njegov povlateni teritor ij. Oèi vuka raspolagale su samo monokromnom vidljivoæu, ali imale su drugi adut posebno tkivo na mrenici, tapetum lusidum, koje mu je davalo savrenu vidljivost, è ak i u potpunom mraku. Takoðer je posjedovao izvanredno opaanje pokreta. Sposoban otkriti, na vie od jednog kilometra, pomicanje ruke, mogao je uhvatiti i stupanj nervoze. Najmanji trag napetosti, slabosti, tada je pokretao njegov refleks nap ada. Ne raèunajuæi da mu je u istoj sekundi njuh omoguæavao analizirati olfaktiv ne molekule karakteristiène za znojenje, i, jo dublje, za strah. Da vuk æe èekati noæ da prijeðe u napad. Tako sije Diane ponavljala, da bi si od obrila, u mislima, odreðenu odgodu. U stvari, nije bila sigurna u nita. Jer ivotin ja ih je veæ bila pratila, otkrivajuæi njihovu slabost. Taj prvi blijesak otkriv ao je da je primjerak bio alfa, voda èopora, koji neæe oklijevati ponovno napast i, na najmanji znak straha, umora ili najanju ozljedu. Diane je promatrala Giova nnija, koji je drhtao I glave do pete, i shvaæala da æe ih canis lupus campestri s jediti kroz umu kao trag oèiglednoga. MEDVJED nije vidio nita, ili gotovo, i sluh mu nije 0 izniman. Ali njegovo osjetilo njuha bilo je bez premca. vrina njuke kojom je hva tao mirise bila je sto puta veæa 1 ljudske. Grizli je bio sposoban naæi put na vie od tristo lometara, oslanjajuæi se samo na njuh, ili pak slijediti svojveni miris, noen vjetrom, èak i dok je pl ivao u bujici. Ali najveæa opasnost od medvjeda dolazila je s drugog jesta sasvim jednostavno i z njegove snage. Grizli je bio ajjaèa ivotinja na svijetu. Sposobna razbiti kième ni stup dnim udarom ape, ili slomiti udove kanadskog soba svon èeljustima, medvje d je bio neprijatelj za izbjegavati medu ima. Samotna ivotinja, tako malo naviknu ta na drutvea ponaanja da joj gubica nikad nije odavala stanje uma. oæna ivotinja, okrutna, neumoljiva, naviknuta vladati na om teritoriju, koja se nije bojala nij ednog drugog rivala sim svojih srodnika. enke su neto znale o tome. Svako roljeæe morale su se boriti protiv svog mujaka da ne proere njihove mlade. Giovanni je sluao Dianino izlaganje. Bio je blijed, kao irobljen panikom. Ipak, n a kraju ovih objanjenja, imao je amo jedno pitanje, samo jedno iznenaðenje Kako to sve zna? Diane je imala osueno grlo, nepce prekriveno zemljom. Ja sam etolog. Grabeljivci su moja specijalnost veæ dvataest godina. Talijan je i dalje gledao, ukoèenih oèiju. Nagne se prema ijemu. Dobro me sluaj, Giovanni. Ne postoji deset ljudi na svietu koji bi se mogli izvuæ i iz takvih govana. Dakle nasmijei e jer ti si s jednom od tih deset osoba. Ali... aTseveni, oni... neæe nam pomoæi? Nitko nam neæe pomoæi. A pogotovo ne Tseveni. To je sveta borba, shvaæa? Na ovoj
èistini ima samo dva parazita mi. I ivotinje æe prvenstveno nas pokuati eliminirat i. Za vrijeme naeg unitenja, ostati æe saveznici. Tek potom æe se sukobiti, u oèiæe nom prostoru. Zatvori svoju parku i ustane Moram pronaæi rijeku. Neto provjeriti. Padina se spajala, nie, s novom kosinom ume. Odsklizae se do prvih umaraka zatim se uvukoe medu stabla. Nekoliko minuta kasnije, doðoe do bujice koja se pjenila bijel om pjenom. Diane klekne. U izvorskoj vodi, razabirala je rozosrebrna svjetlucanj a lososa. Talijan upita to trai? Moram otkriti pravac migracije lososa. Zato? Instinktivno, medvjed æe krenuti u tom pravcu. Popeti se tamo gdje se ribe mrije ste. Sigurna si? Ne. Nikad nitko nije mogao predvidjeti reakciju ivotinje. Pogotovo sa ovim zvijerima, pomisli Diane, tako posebne vrste. Koji je bio njiho v udio ivotinjskog instinkta? Njihov udio ljudskog instinkta? Koji je bio odjek am ana u samom srcu ivotinje? Ona promrmlja, okreæuæi se Giovanni, ti... Zaprepatenost joj prekine srce. Èovjek je bio presavijen nad samog sebe, beskrvno g lica, prsiju æurkom cureæi crvenim. Orao ga je obavijao svojim ogromnim krilim a. Pande zabijene u njegova ramena, kljun mu je veæ prodrljivo kljucao potiljak. O na se baci na 45icu. Kad ponovno pogleda, èovjek je teturao uz vodu, udarajuæi r ukama. Ona potrai pravac za hitac, zatim vikne besmisleno Spusti ruke! Giovanni padne s glavom naprijed. ivotinja ga nije ispuala. Odjednom, kljunom ièup a komad mesa. Rana se otvou grimizni mlaz. Diane je vidjela samo leda ptice. Nem oguæe tcati. Uroni u borbu. Uvuèe se pod krilo grabeljivca, smjesti se sðu perje, uspijevajuæi uvuæi ruku blizu treperavog torza itinje. Tada okrene svoju naoruanu aku i opali. Ptica se ipravi. Giovanni krikne. Diane opet pritisne okidaè. Sve se zaustavi. Tiina se izlije. Crno perje polako je leIjelo. Opet opali, dva p uta, osjeæajuæi kako joj se ruka uvlau toplinu rane. Konaèno, orao se srui, povla èeæi u svoj Diane i Giovannija. Tri tijela kotrljala su se do kraja stre obale. Kad zaèuje jedno od krila kako se svom teinom ropotava u rijeku, Diane shvati daje sve gotovo. Okruglo oko grabeljivca je promatralo. Nian mrtvaca u ce cilja. Ali njegove kande i dalje su bile zabijene u talijava leda. Pticu je poèela odvlaèiti struja. Diane uvuèe oruu pojas i potrudi se izvuæi kuke pandi. Giovanni vie nije agirao. Kad je zavrila, otkrije da su ti rezovi manje duboki go stoje mislila. Naprotiv, rana na zatiljku bila je smrtonoa. Krv je tekla u valovima, u sporim otkucajima. Diane se iila od tuge, od gaðenja. Ali ustane i ponovno napne mii. Jedino je borba treba la zauzimati njen um. Brinula je nova hitnost. Miris krvi, najveæa oznaka slaboi, privuæi æe vuka. Tre balo je zaustaviti taj izvor. Na dvadet metara iznad, ona uoèi drvenu povrinu, u raskolu sa refom obale. Namjesti naoèale i uputi se prema tamnoj plobila je to j ama, duga tri metra, prekrivena s pet crnih delih dasaka. Uspije podignuti jednu od greda. Rupa je bila duboka otilike metar. Bila je pres vuèena mreom stisnutih grana, bari s Bijelog jezera morali su tu suiti ribu. Bilo je to saeno sklonite. Diane se vrati do Talijana. Uhvati ga pod izuha i povuèe. Gi ovanni zaurla. Lica prekrivenog znojem, ène izgovarati brze litanije. Jedan krat ki trenutak ona poisli da moli na latinskom. Varala se etnolog je samo jecao na materinjem jeziku. Ona ga je vukla do skrovita prisiljavajuæi se da ne èuje nj egove krikove. Neosjetno, i ona je sebi stvarala Umwelt. Svijet opaanja, refleksa primijenjenih na neposrednu situaciju, potpuno usmjerenih na ovaj jedini cilj p reivjeti. Podigne drugu dasku, ude u jamu zatim povuèe tijelo. Zatvori krov iznad njihovih glava. Obavije ih tama. Samo su vrlo uske pukotine izmeðu greda proputale neto sv jetlosti. To je bilo idealno mjesto za èekati. Èekati to Diane nita o tome nije zn ala. Barem je ovdje mogla zapoèeti novu strategiju. Ona se opruzi pored Giovanni
ja, stavi ruku pod njegov potiljak, zatim ga stisne uz sebe, kao to bi napravila s djetetom. Drugom rukom, pomiluje mu lice, obgrli ga, pomazi bilo je to prvi pu t da je dobrovoljno dodirivala kou nekog èovjeka. I u njenom srcu vie nije bilo mj esta za njene uobièajene napasti. Nije mu prestajala aputati na uho Bit æe dobro, bit æe dobro... Odjednom, lagani koraci odjeknu nad njima, ispresijecani zadihanim dahom. Alfa j e bio tu. Hodao je po drvetu, pritiskajuæi svoj nos du proreza, ispunjavajuæi svo je sluznice isparavanjima krvi. Diane jo blie stegne Giovannija. Nije mu vie prestajala govoriti djeèjim jezikom, p okuavajuæi prekriti korake vuka, sve bre i bre, sve vie mahnite. Sada je gulio koru udarima pandi, na nekoliko centimetara od njihovih lica. Odjednom, primijeti, izmeðu dasaka, njegovu crno bijelu gubicu, napetu, opreznu, prodrljivu. Raspozna bljesak njegovih zelenih zjenica. Giovanni promuca to je to? Diane nastavi mrmljati male blage rijeèi razmiljajuæi pritom na otpornost greda koliko æe vremena proteæi dok si zvijer ne prokrèi prolaz? Stoje to? Drhtaji su potresali talijanovo tijelo. Stisne ga svim snagama, zalijepljena u njegovu krv. S drugom rukom, uhvati svoj Glock. Bilo je nemoguæe gaðati. Drvene letve bile su predebele da bi ih probili metci. Naprotiv, projektili su riskirali da se odbiju i izbue im kou. Odjekne nova buka. Pravilno struganje, i drugom kraju jame. Diane baci pogled. Vuk je grebao zelju, pokuavajuæi se uvuæi u dno jame. Za nekoliko sekun, biti æe tu. Njegovo gipko tijelo uvuæi æe se u r upu i njegovi njaci rastrgati æe njihova tijela. Odjednom, rupa svjetlosti poprska jamu. Pande ivolje iskoèe, frenetièno kopajuæi. Diane, to se dogaða? ovanni pokua podignuti glavu, ali ona ga zadri, rukom i èelu. Poljubac, milovanje, zatim skupi svoje tijelo i otpudo ruba upljine, tamo gdje je vuk i dalje napredovao. Bila na samo pedeset centimetara od protivnika. Razabir ala je egove ape istoèkane bijelim, kande koje su kopale, kopakopale. Udisala je n jegov miris, bremenit, teak, prijeteæi, kad joj se isparavanje nije uèinilo udalj enije od èovjeka, neiznatije njenom vlastitom mirisu. Na trideset centimetara od rupe, oslonjena na laktove, ane sklopi ake oko 45ice i podigne, palèevima, obaraè uja. Dva svijeta æe se suprotstaviti. Umwelt protiv Umvvelta. Vuk je razmicao grumenje, sasvim izloen, ne pokazujuèak ni oprezno povlaèenje. Mi ris krvi ga je izluðivao. Kad ane vidje pomaljanje njuke premazane zemljom, zatvo ri i i pritisne okidaè. Osjeti mlako prskanje. Otvori vjede reksno i raspozna, p rotiv svjetla, ozlijeðenu gubicu. Nacilja o, okrene glavu i opet okine, osjeæaju æi uicu kako odskana njeno lice. Oèekivala je primiti udar pandi, razderotinu oènjacima, ta se ne dogodi. Ponovno, odvai se pogledati. Pare plina se rasprivale. U pravcu svjetlosti, materijalizira se tijelo, iruene zadnje ape, kao u pokretu protezanja. ivotinja je la nepomièna. B ez glave. Diane je odgurne, zatvori rupu, zatim se ponovno povuèe i Giovannijeva lica. Pol jubi ga, apæuæi mu Jesmo ga, je10 ga, jesmo ga... Istovremeno je plakala i smijal a se, izbajuæi arer iz ruèke, da bi prebrojila metke koji su ostali. Stalno je ponavljala Jesmo ga, jesmo ga... i mislila da ih do sada nisu stvarno spasila njena znanja iz etologije. Tada izbije sunce. Sve se pojavi u komadu. Nebo. Svjetlost. Hladnoæa. I kose sjene dasaka koje su, jedna po jedna, bivale ièupane iz svog poloaja. Diane vikne, isputajuæi pitolj i are Ali njeni krici bili su nita naspram rikanjima medvjeda, uspravljenog cijelom vi sinom iznad udubine, metuæi posljednje grede kao da se radilo o ibicama. ivotinja se nagne prema jami, prui crnu njuku i ispusti novo brundanje, nakostrijeivi svoje m rkocrveno smeðe krzno, probijajuæi vjetar svojim bijesom. Diane i Giovanni se stiskahu na drugom kraju rupe. ivotinja se i dalje naginjala, ibajuæi zrak svojim kandama. Leðima prema stijenki, Giovanni se uspije podignuti u luk. Ona mu dobaci zaprepateni pogled. On je uhvati za vrat i reèe joj Povuci s e. Povuci se! Za mene je izgubljeno. Slijedeæi trenutak, teturao je po mrei, u pravcu èudovita. Diane je bila izvan seb
e. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati da se Giovanni, dobroæudni etnolog, mladi mukarac vanjtine eæernog tapiæa, rtvovao za nju. Vidje ga kako posrèe naspram ivotinji dok se ona sama, oslanjajuæi se na obje ruk e, podizala na povrinu. Za vrijeme dok je izvela taj pokret, zaèuje novu riku. Po digne oèi. Na drugom kraju jame, medvjeda apa izbaci èovjeka na dva metra odatle. Skvrèena na rubu jame, Diane nije uspijevala pobjeæi. Novim lukom bijesa, grizl i rastrga torzo svoje rtve. Ona vidje, u grèevitim slikama, mjehur krvi kako izbi ja iz usta njenog prijatelja. I bio je njen red da zaurla NE! Ponovno skoèi u upljinu, uhvati Gloèk, ugura arer u drku. Medvjed je prodirao Talijan ovo lice. Ona prijeðe jarak. Uzme posljednji zalet i osloni se, skupljenih nogu, na drvene daske da odskoèi na razinu ivotinje. Medvjed se podigne dreæi medu oènjacima masku od mesa. Ona se ovjesi o njega, s l ica, rairenih nogu, i uhvase za njegov potiljak lijevom rukom. Desnom, ugura oruu njegovu gubicu, osjeæajuæi goruæi vrtlog nepca izmijean komadima ljudskog lica. P ritisne okidaè. Vidje vrh lubanje tko eksplodira u krvavim komadima. Ponovno opa li. Mozak prska nebo. Ona opali, opali, opali i nastavi pritiskati okiiè dok nje na gesta nije stvarala nita drugo osim kvrcaja iijanih brundanjima èudovita. I uèi ni joj se da je jo okida kad joj mrtvi medvjed istrgne ruku i odvuèe je u svom id u najdublje u rijeku. Epilog Sunce se irilo po sobi kao toplo mlijeko. Drvene obloge stola bacale su odsjaje boje èokolade dok su parketi rasprostirali mrkocrvena svjetlucanja, kao da su bili obojeni èajem. Pravi dekor doruèka, gdj e je jo lebdilo ono jutarnje omekanje, hranjeno snovima i maglovitim emocijama. Ne razumijem, ponovi ena. elite promijeniti sinovo ime, to je to? Diane se zadovolji odobravanjem. Nalazila se u matiènom uredu opæine petog arond ismana. Slubenica nastavi To nije ba uobièajen postupak. Èinovnica nije prestajala gledati previjenu ruku svoje sugovornice, njene oiljke na licu. Promrmlja otvarajuæi jedan spis Ne znam èak nije li to moguæe... Pustite. Molim? Diane se podigne u jednom pokretu. Kaem vam da pustite. Vie nisam sigurna. Nazvati æu vas. Na pragu zgrade, zaustavi se udiuæi ledeni zrak mjeseca prosinca. Pogleda lagane girlande svjetlosti koje su se obrubljivale iznad trga Pantheon. Voljela je tu z astarjelu krhkost boiènih ukrasa naspram velièanstvenosti grobnice. Side ulicom Soufflot i nastavi nit svojih misli. Veæ nekoliko dana ivjela je s ov om opsesijom dati Lucienu imena dvoje mukaraca koji su umrli u sluèaju kamenog vi jeæa. Ipak, naspram slubenici opæine, shvatila je besmislenost svog plana. Lucien nije bio mramorna ploèa na kojoj se graviraju imena palih heroja. I, da b ude iskrena, nisu joj se sviðala ta imena ni Patrick, ni Giovanni. Pogotovo, nis u joj trebala simbolièna djela da se sjeæa prijatelja koje je izgubila u oluji. Ostati æe uvijek prisutni u njenom sjeæanju kao jedine nedune rtve, sa Irene Pando ve, u prièi tokamaka. Po povratku u Pariz, Diane nije imala nikakve muke da opravda za umorstvo Patric ka Langloisa. Naime, nikad je bila osumnjièena za to kriminalno djelo, kao to nij e la sumnjiva za masakr u zakladi Bruner ili samoubojstvu ine Pandove. Samo su b ili iznenaðeni to se otila skloni u Italiju, kao to je tvrdila. Danas je sluèaj bio zatvoren, trani sudac je zatvorio dosje sa zbunjujuæom hipotezom poravnavanju ra èuna medu komunistièkim prebjezima, u izadini nuklearnog istraivanja. Nitko nije uoèio, usprkos njenom nestanku, glavnu ulogu rbille Thiberge u spletk i. Charles Helikian se najprije bio uznemirio zatim je preostavio da je njegova sup ruga pobjegla s ljubavnikom, ane ga je viðala s vremena na vrijeme. Zajedno, pri sjeæali i se majèinog tajnovitog nestanka. Ona je podupirala tezu rivenog ivota. Ove teorije bacale su èovjeka u ponore oèa ali, u Dianinim oèima, to je bilo naj manje zlo poznavaje druge ponore, druge istine koje mu ne bi bila priznala za ta
na svijetu. Prijeðe trg EdmondRostand i ude u vrtove Luxembourg. ene uzdu ograda glavnog baze na zatim doðe do stepenica je vode u prostor teatra Guignol, restorana, ljuljaèk i. Ona imijeti kameni krug, pod golim granama kestena. Pomisli i tokamak, na krun i laboratorij, na sedam amana koji su lopili savez s duhovima i platili im svojom duom. Ali radise samo o pjeèaniku, gdje su se igrala zakukuljena djeca, ijednom, uoèi ga, sa kapom od polarne vune, usredotoèeg na svoje pjeèane graðevine nasip, jarci i tvrðava. Ona se povuèe iza stabla i kroz isparavanje vlastitog dinja, pogleda ga, za svoj uitak. U prvim danima studenog, lcien se probudio. 22. studenog, iziao je iz boln ice Necker. i prva dva tjedna prosinca, nastavio je sa svojim omiljenim rama. 14 . prosinca, izgovorio je, prvi put, dva sloga, istovreeno zastraujuæa i oèekivana mama. Diane je shvatila da konaèno u zaklonu od prolosti. Zarekla se da vie neæe misliti na ludila okrutnosti s kojima se morala suoèiti, n a nezamisliva iskustva koja je otkrila na te arke svemira koje je vidjela skakati , pod njenim vlastitim oèima. Kako su prolazili tjedni, novo uvjerenje se skoval o u njoj. Misao koja joj je donosila osobnu utjehu. Mislila je na Eugena Talikha , èovjeka koji je htio osvojiti moæi svog naroda. Diane je smatrala da je uspost avila neku vrstu duhovnog slijeda s njim. Zauzvrat je uivala jasnoæu, opirno znanj e. Usprkos krvi, usprkos ludilu, iskuenje kruga ju je iniciralo. Zahvaljujuæi tom e, postati æe najbolja od majki za Luciena. Uspostavila je kontakt s obiteljima koje su usvojile druge Bdjelce medu kojima obitelj Irene Pandove, koji su uzeli dijete s jezera. Ona se zaklela da æe ih savjetovati, doæi im u pomoæ ako rast d jece bude obiljeen pojavom èudnih sposobnosti. Iziðe iz zaklona i krene prema pjeèaniku. Luciena je ponovno èuvala mlada tajland anka s instituta FrancuskaAzija. On je primijeti i potrèi pred nju. Ona suzdri kr ik kad se on nasloni svom teinom na njenu zaivenu ruku, ali odmah potrai svjeinu nje govih obraza. Diane je imala samo jedno uvjerenje oporavljala se i nije postojao bolji filter za ozdravljenje od djeèje prisutnosti, sito s rupicama tkanim bezb rinim Lucienovim eljama. Svaki detalj je proèiæavao. Èak velièina njegovih ruku, nj egovih nogu, njegove odjeæe, predstavljala je za nju novu teksturu, posebnu sutin u, prozraènu i laganu. Odjednom, prasne u smijeh i zavrti se sa svojim djetetom, pod vrhovima stabala u parku. Da, danas ima samo jednu misiju prilagoditi se toj èistini nevinosti, to j padini njenosti koja je predstavljala jedini krug njene sudbine. Zatvori oèi i vidje samo èestice svjetlosti.
