Bilo je to ljeto kad je cijena maloga hljeba kruha dosegnula milijun rubalja. Bila je toga ljeta treća slaba žetva zaredom i druga godina hiperinflacije. Bilo je to ljeto kad su u uliči uličicama cama zabačenih provincijskih gradova prvi prvi Rusi počeli po čeli umirati od o d pothranjenosti. pothranjenosti. Toga je ljeta predsjednik klonuo u svojoj svojoj limuzini limuzini prije pri je no što mu je itko mogao moga o pomoći, pomoći , a stari je uredski čistač či stač ukrao jedan dokument. dokument. Bijaše to ljeto 1999. Bilo je vruće, užasno užasno vruće. vruće. Trebalo je nekoliko puta potrubiti automobilskom sirenom prije nego se vratar izvukao izvukao iz i z kućice kako ka ko bi otvorio teška drvena vrata Vladina kompleksa zgrada. Predsjednikov tjelesni čuvar spustio je automobilski prozor kako bi izgrdio čovjeka, dok se dugi crni mercedes 600 ispod luka izvlačio na Staru ploščad. Nesretni vratar izvede prema drugom autu nešto za što se nadao da će proći kao vojnički pozdrav po zdrav.. Bijaše to crna ruska čajka s još četvoricom tjelesnih čuvara. čuvara. Iza Iza nje još jedna limuzina. Zatim Zatim ih i h nestade s vidika. vidi ka. Na stražnj stražnjem em sjedalu mercedesa predsjednik čerkasov sjedio sjedi o je sam, utonuo utonuo u svoje misli. misli . Sprijeda Spri jeda su sjedili vozač, vozač, milicionar, milicio nar, te osobni tjelesni čuvar, dodijeljen mu iz Skupine Alfa. Dok su pokraj njih iščezavala iščezavala posljednja otrcana moskovska predgrađa, ustupajući ustupajući mjesto poljima i drveću u otvorenu krajobrazu, krajobrazu, raspoloženje raspoloženje ruskoga predsjednika bivalo je sve sumornije. I s razlogom. razlogom. Dvije D vije je godine godi ne na tom mjestu, što ga je dobio d obio zamijenivši zamijenivši preminu premi nulog log Borisa Jeljcina. Promatrao je kako mu se zemlja zemlja pred očima oč ima raspada. raspa da. Te dvije godine godi ne najteže najteže su mu u životu životu.. Zimi 1995., kad je bio premijer, što gaje sam Jeljcin imenovao kako bi kao "tehnokratski“ predsjednik vlade nekako skrpio gospodarstvo, ruski je narod imao krenuti krenuti na birališta birali šta izabrati novi parlament — Dumu. Izbori za Dumu bijahu važni, ali ne životno važni. Prethodnih je godina sve više i više vlasti prelazilo od parlamenta na predsjednika republike; taj je proces ponajviše bio djelo samoga Borisa Mjerna. Zimi 1995. krupni je Sibirac — koji je četiri godine prije toga skakao na tenk kad je kolovoza 1991. pokušan državni prevrat — stekao udivljenje ne samo u Rusiji, nego i na Zapadu, gdje su ga također smatrali velikim borcem za demokraciju. Postavši predsjednikom, teško se razbolio. Oporavljajući se od drugoga srčanog udara u tri mjeseca, teško dišući i pod lijekovima, promatrao je parlamentarne izbore iz bolnice na Vrapčjim brežuljcima (prije Lenjinovim brežuljcima), sjeveroistočno od Moskve. Vidio je kako njegovi protežei bivaju potisnuti i gube mjesta. Što to nije tako presudno važno kao u zapadnim demokracijama, uglavnom je stoga što je stvarna vlast uglavnom u predsjednikovim rukama. Kao i SAD, Rusija ima izvršnog predsjednika. No za razliku od Sjedinjenih Država, gdje postoji brižno razrađene mreža međuutjecaja i ograničenja što ih Kongres može nametnuti Bijeloj kući, ovdje tako nečega nema. Jeljcin je mogao djelotvorno vladati putem ukaza, te je to i učinio. U svakom slučaju, parlamentarni su izbori pokazali odakle vjetar puše. Tako su davali naznake kako će biti na puno bitnijim predsjedničkim izborima, i zborima, što su se imali održati u lipnju 1996. Nova snaga snaga što se pojavila na političkom obzoru zime zime 1995. 199 5. bili su — kakve li ironije i ronije - komunisti! komunisti! Nakon sedamdeset godina godi na komunističke tiranije i pet godina Gorbačovljevih reforma, pa još pet godina Jeljcina, Rusi su u prošlost počeli gledati s čežnjom: postali su to "stari dobri dani". Komunisti su, pod vodstvom Genadija Zjuganova, bojili u ružičasto nekadašnje stanje stvari: sigurno zaposlenje, osigurana plaća, hrana po pristupačnim cijenama, poštovanje reda i zakona. Despocija KGBa nije se spominjala. Ni riječi o arhipelagu gulaga, kažnjeničkim logorima, suzbijanju svake slobode kretanja i izražavanja. Ruski su se birači do tada već do kraja razočarali u dvama "spasiteljima": kapitalizmu i demokraciji. Za mnoge je Ruse demokracija bila samo laž; kad bi se osvrnuli oko sebe, vidjeli su samo sveprisutnu korupciju i posvudašnji kriminal. Kad su se prebrojili glasovi za parlament, kriptokomunisti su dobili najviše najviše mandata u Dumi i pravo izbora i zbora njezina njezina predsjednika. Na drugom kraju političke pozornice nalazila se njihova dijametralna suprotnost: neofašistička stranka Vladimira Žirinovskoga, koja je nosila smiješno neprikladno ime Liberalnodemokratske stranke. Na izborima 1991. taj je grubi demagog, čudačkoga ponašanja i sklon
stranački klub u parlamentu. U sredini bijahu bi jahu stranke političkoga centra, c entra, koje koje su se čvrsto držale programa politički h i društvenih društvenih reformi što su ga i uvele. uvele. Centristički C entristički je blok bio treći po veličini. No stvarna je važnost tih izbora bila u pripremi za predsjedničke izbore 1996. Na izbore za Dumu izašle su četrdeset tri različite stranke. Većina vođa glavnih glavnih stranaka brzo je uvidjela kako će svoje programe najlakše ostvariti koaliranjem. ko aliranjem. Pred ljeto su se komunisti udružili sa svojim prirodnim saveznicima: Agrarnom (Seljačkom) strankom, s kojom su stvorili Socijalistički savez — SS; lukava lukava kratica, jer birače je podsjećala na Sovjetski Savez S avez — SSSR. Vođa je ostao Zjuganov. Zjuganov. Na krajnje desnom krilu također je pokrenuto sjedinjenje, no Žirinovski mu se žestoko odupro. Ludi Vlado držao je kako može dobiti predsjedničke izbore bez pomoći ostalih krajnjih desničara. Ruski se predsjednički izbori, poput francuskih, održavaju u dva kruga. U prvom se krugu natječu svi prijavljenu kandidati. Za drugi se krug pak kvalificiraju samo prvi i drugi kandidat po broju osvojenih glasova. Ništa ne znači znači biti b iti treći. Žirinovski je bio bi o treći. Pametnije P ametnije političke glave na na krajnjoj desnici strašno su se srdile na nj. nj. Desetak stranaka s tranaka centra centra (od lijevog do desnog) sklopile sklopi le su nekako nekako Demokratski D emokratski savez sa vez.. Ključno Ključno je pitanje čitava prolj proljeća eća 1996. 199 6. bilo: hoće li Boris Jeljcin biti dovolj d ovoljno no zdrav za natjecanje natjecanje i pobjedu na idućim predsjedničkim p redsjedničkim izborima? i zborima? Njegov će pad povjesničari povjesničari poslije opisati opi sati jednom jedinom riječju: čečenija. čečenija. Pregnavši sama sebe se be preko krajnje krajnje granice prije godinu go dinu dana, Jeljcin je pokrenuo svu snagu ruske ruske kopnen kop nene e vojske i ratnoga zrakoplovstva zrakoplovstva protiv proti v malog, ratobornog ratobornog gorštačkog plemena čiji je samoproglašeni voda inzistirao na potpuno] potpuno] neovisnosti neovisnosti od •* • * Ci i s* $"¦ * f' Moskve. Nevolje s čečenima nisu ništa novo: oni su se bunili još od carskih dana, pa i prije. Nekako su preživjeli pogrome što su ih na njima provodili nekoliki carevi ca revi i najokrutiniji najokrutiniji od svih ruskih ruskih tirana tira na:: Josif Staljin. Nekako su uspjeli preživjeti preživjeti opetovan o petovano o razaranje njihove njihove male domovine, deportacije i genocid. g enocid. Nastavljaju Nastavljaju borbu. Navaliti punom snagom ruske vojske na čečene bijaše nagla odluka. No nije donijela brzu i sjajnu pobjedu, nego strašno razaranje čečenskoga glavnoga grada Groznoga — sve pred kamerama, u blistavom tehnikoloru. Uz to, vreća za vrećom s truplima poginulih ruskih vojnika stizale su u beskrajnom nizu. Glavni im se grad pretvorio u hrpu ruševina, ali su još naoružani do zuba oružjem što su ga uglavnom kupili od korumpiranih ruskih generala. čečenski su se borci povukli u planine što ih tako dobro poznaju i nisu se htjeli predati. Ruska vojska, koja je u bezuspješnim pokušajima da osvoji i zadrži zadrži Afganistan A fganistan već već imala i mala svoj sramni Vijetnam, Vi jetnam, stvorila stvorila je sada novi novi u divl di vljim jim brjegovima podnožj p odnožja a Kavkaz Ka vkaza. a. Boris Jeljcin Je ljcin je počeo čečensku kampanju kampanju kako bi dokazao do kazao da je jak čovjek na tradici tradicionaln onalnii ruski način. No bio je to pogrešan po grešan potez. čitavu čitavu 1995. godinu žudio je za za konačnom konačnom pobjedom, no ona mu je stalno izmicala. Vidjevši Vi djevši svoje sinove kako se s Kavkaza vraćaju vraćaju u crnim vrećama, Rusi su se jako razbješnjeli na čečene. Ali isto toliko su bili ljuti i na čovjeka koji nikako da ih pobijedi. Krajnjim je naporom Jeljcin uspio za dlaku pobijediti pobijedi ti na izborima u drugom krugu. krugu. Ali godinu godi nu dana poslije toga više ga nije bilo. bi lo. Žezlo Žezlo je preuzeo tehnokrat tehnokrat Josif Josi f čerkasov, čerkas ov, voda Ruske Ruske domovinske stranke - tada članice široke i labave koalicije Demokratskoga D emokratskoga saveza. činilo se kako je čerkasov dobro počeo. p očeo. Zadržao je dobrohotnost Zapada Zapada i - što je bitnije bi tnije — zapadne zapadne zajmove koji su omogućivali omogućivali ruskom gospodarstvu da se donekle drži. Slijedeći Sli jedeći zapadne savjete, savjete, on je konačno dogovorio mirovni sporazum sporazum s čečenijom. Makar Maka r su s u osvete osvete žedni Rusi mrzili i pomisao da će čečenska pobuna na koncu ostati neugušena, neugušena, glas javnosti javnosti odobravao o dobravao je povrat po vratak ak ruskih vojnika vojnika kućama. No u posljednih je godinu i pol sve krenulo na zlo. Uzrok je dvojak: prvo, pljačkanje ruske mafije postalo je jednostavno pretežak teret, a da bi g^ rusko gospodarstvo^moglo dalje ngsiti; dru: go, još jedna nepromišljena vojna avantura. Krajem 1997., naime, Sibir — gdje je smješteno 90% ruskoga prirodnog bogatstva — zaprijetio je otcjepljenjem. otcjepljenjem. Sibir Sibi r je najmanj najmanje e razvijena razvijena pokrajina u Rusiji. A ipak: ip ak: pod vječnim vječnim ledom, jedva istražen i stražene, e, a kamoli eksploatirane, kriju se zalihe zalihe nafte i zemnog zemnog plina prema kojima se i Saudijska S audijska Arabija Arab ija čini či ni siromašnom. siromaš nom. Uz to i zlato, dijamanti, boksi t, manganova manganova ruda, tungsten, tungsten, nikal, platina. Krajem devedesetih Sibir Si bir je bio još posljednja granica na Zemlji Zemlji - nedovoljno nedovoljno istražen i iskorišten i skorišten prostor, pogodan pogo dan za pustolovinu i brzu b rzu zaradu. U Moskvu stadoše stizati izvješća o izaslanicima japanskih i još više južnokorejskih jakuza koji kruže Sibirom nagovarajući ljude na otcjepljenje. Predsjednik čerkasov, koga je pogrešno savjetovala svita doušnika i ulizica, a zaboravivši kako je u čečeniji prošao njegov predčasnik, naredio je vojsci pohod na istok. Potez je prouzročio prouzročio dvostruku dvostruku katastrofu. Nakon godinu dana ratovanja bez vojnoga vojnoga ishoda, bio bi o je prisiljen zaklju zaključiti čiti sporazum sporazum po kojemu kojemu je je Sibir dobi o široku auton autonomiju omiju i znat znatan an udio udio u nadzoru nadzoru nad nad svojim svojim rudnim rudnim blagom. Drugo, Drugo, vojna vojna je avantura izazvala hiperinflaciju. Vlada se pokušala izvući tiskanjem novca. U ljeto 1999. dani kad je jedan dolar vrijedio pet tisuća rubalja izgledali su već daleki. Žetva pšenica na černozjomu černozjomu oko Kubana dvaput je je zaredom podbacila podba cila — '97. i '98. — a urod iz Sibira Sibi ra je propao, propao , jer su partizani partizani minirali mi nirali željezničku željezničku prugu. prugu. U gradovima je cijena kruha kruha vrtoglavo porasla, a za njom njom i ostale cijene. ci jene. Predsjednik čerkasov ostao os tao je na duž d užnosti, nosti, no očito više nije držao stvarnu s tvarnu vlast. vlast. Na selu je bilo najgore, iako bi selo moralo moći proizvesti dovoljno hrane bar za vlastitu prehranu. Slabo održavana, bez dovoljno ljudi na radu, prometna prometna i druga infrastruktura infrastruktura jednostavno jednostavno se raspala. raspa la. Poljoprivredna dobra su s u stajala besposlena; bogata je zemlja rađala korovom. Vlakove na vicinalnim postajama opsjedali su seljaci, pretežito stariji. Nudili su pokućstvo, odjeću... na razmjenu kroz vagonski prozor; razmjenu za novac ili, još bolje, hranu. No malo je tko uzimao. U Moskvi, prijestolnici i ponosu nacije, beskućnici spavaju na kejevima uz rijeku Moskvu i u pokrajnjim ulicama. Policija — koju u Rusiji zovu zovu milicija — gotovo se već ostavila borbe protiv p rotiv kriminala. Ipak, Ipak, pokušavali su pohvatati pohvatati prijestu pri jestupnike pnike i potrpati ih i h u vlakove vlakove što vode odakle sujiošli. Ali stizalo st izalo je sve sve više i više ljudi. ljudi. Tražili Tražil i su posao, hranu, hranu, predah. Većina ih je padala na prosjački štap i umirala na moskovskim ulicama. Ranoga proljeća 1999. Zapad je napokon prestao puniti novcem rusku vreću bez dna. Strani su se ulagači uskoro povukli, čak i oni povezani povezani s mafijom. ma fijom. Ruska ekonomija, poput više puta silovan si lovane e ratne izbjeglice, legla je u jarak pokraj puta i umrla od očaja. Takve Takve su teške misli obuzimale obuzimale predsjednika p redsjednika čerkasova čerkaso va dok se vrućega vrućega ljetnog dana vozio prema svom ljetnikovcu. ljetnikovcu. Vozač dobro poznavaše put do đače iza Usova, na obali rijeke Moskve, gdje je zrak svježiji u sjeni drveća. Već prije dosta godina glavešine partijskoga Politbiroa Politbi roa izgradile su si đače đ ače u šumi pokraj toga zavijutka zavijutka rijeke. Puno Puno se toga promijenilo p romijenilo u Rusiji, Rusiji, ali to nije.
Promet bijaše rijedak, zbog skupoće benzina. Kamioni pokraj kojih su prolazili ispuhivali su oblake crna dima. Nakon Arhangelskoga prešli su preko mosta mos ta i stali s tali se voziti duž rijeke što je, ljeskajući se na suncu, suncu, tiho tekla prema gradu grad u što im je ostao za leđima. Pet minuta poslije predsjednik čerkasov če rkasov osjeti kako mu ponestaje ponestaje daha. Premda je klimatizacija radi la punom punom snagom, on pritisnu pri tisnu puce za otvaranje otvaranje prozora kako bi pustio p ustio da mu vanjski vanjski zrak puše u lice. Bio je vruć, vruć, ali ali od njega je disao malo lakše. Iza Iza pregradnoga preg radnoga stakla ni vozač ni tjelesni čuvar ništa nisu primijetili. Pred njima se nade desni zavoj za Pjeredjeljkino. Kad su ga prošli, ruski se predsjednik nagnu nalijevo i sruši se preko stražnjeg stražnjeg sjedala na bok. Prvo što je vozač opazio bila je činjenica da je Predsjednikove glave glave nestalo iz retrovizora. Promrmlja nešto tjelesnom čuvaru, čuvaru, koji se pak p ak okrenu cijelim tijelom kako bi pogledao. Sekun S ekundu du poslije mercedes merced es se već zaustavl zaustavljao jao uz cestu. Iza njih je i čajka učinila isto. Voditelj skupine za sigurnost, bivši pukovnik Specnaza, iskoči s prednjeg sjedala i potrči naprijed. Ostali izađoše iz i z auta, auta, povukavši povukavši pištolje, pi štolje, te su oko njega oblikovali zaštitni krug. Nisu znali znali što se dogodilo. do godilo. Pukovnik dotrči do mercedesa, gdje je tjelesni čuvar otvorio stražnja vrata i nagnuo se prema unutra. Pukovnik ga odgurnu kako bi bolje vidio. Imao je je što vidjeti: Predsjednik je ležao ležao pola na leđima, pola na boku; objema rukama rukama grčevito g rčevito se držao za orsa: zatvorenih zatvorenih očiiu. očii u. disao ie teško i u tolkjjn dahovima. dahovima. Najbliža bolnica s vrhunskom opremom za intenzivnu njegu bila je Državna klinika broj 1, udaljena više kilometara, na Vrapčjim brežuljcima. Pukovnik se spusti na sjedalo pokraj čerkasova, pogođena infarktom, i zapovjedi vozaču neka se polukružno okrene i požuri natrag na moskovsku obilaznicu. obilaznicu. Bijel kao zid, vozač vozač učini kako mu je je rečeno. Pukovnik Pukovnik zatim mobitelom nazove nazove kliniku i naruči naruči da ih kola hitne hitne pomoći presretnu na pola puta. Susreli su se pola sata nakon toga, nasred ceste. Bolničari prenesoše onesviještena čovjeka iz limuzine u ambulantna kola, gdje su mu odmah pružili pružili prvu pomoć dok je kolona od triju vozila jurila jurila prema klinici. čim je stigao u bolnicu, Predsjednik je stavljen na njegu dežurnoga kardiologa i hitno prebačen u jedinicu za intenzivnu kardiološku skrb. Liječnici su se trudili i uporabili sve što su imali: najmoderniju opremu i najbolje lijekove. Ipak, bilo je prekasno. Svjetleća crta na EKGu nije više htjela poskakivati, nego je dugo išla ravno, unedogled; uređaj je proizvodio ravan, visok ton. U 16,10 primarijus se uspravi i odmahnu glavom, a medicinski tehničar s uređajem za umjetno pokretanje rada srca ustuknu. Pukovnik Pukovnik pritisnu p ritisnu nekoliko nekoliko tipaka na mobitelu. Netko se javio nakon trećega poziva. Pukovnik Pukovnik reče: "Dajte "D ajte mi premijerov premi jerov kabinet.“ Šest sati nakon toga, u blizini Zapadnoindijskog otočja, daleko od obale, na uzbibanoj površini oceana, Foxy Lady okrenula se i pošla natrag natrag kući. U potpalubl po tpalublju ju je je mornar Julius Julius povlačio užad, čistio parangale i slagao slaga o mreže. Bio je to cjelodnevni cjelodnevni ribolov, i to dobar. d obar. Dok je Julius Julius spremao udice i slagao sjajne sjajne plastične uzice uzice u uredne uredne krugove, prije nego ih umetne umetne u čvrste, prozirne plastične vrećice, američki je par otvarao konzerve konzerve piva pi va te su zadovovoljn zadovovoljno o sjeli, potegnuli potegnuli iz i z njih njih i počeli gasiti žeđ. U spremištu za lovinu kočile su se dvije velike sabljarke, svaka od po dvadesetak kilograma; također i petšest povećih zlatuša što su do prije nekoliko sati virile ispod morske trave na na dnu desetak milja odatle. Na zapovjednom zapovjednom je je mostu kapetan provjerio provjerio pravac prema otocima. Zadovoljan, Zadovoljan, punim punim pogonom krenu kako bi brodica dosegnula brzinu dovoljnu za hitar povratak. Računao je kako će Kornjačinu Kornjači nu uvalu uvalu uploviti,xa manje od sata, ^ ..„. Foxy Lady kao da je znala kako je njezin posao gotovo završen i da je pred njom put do zaštićene lučice gdje je čeka njezin vez pokraj spremišta Tikija. Utonula Utonula je krmom, podigla pramac te stala duboko sjeći modru vodu. vodu. Julius baci vjedro vjedro u vodu što je žurno žurno promicala pokraj broda te ga tako opere, a zatim se opet ope t spusti u potpalublje. potpalublje. Dok je Žirinovski bio voda Liberalnodemokratske stranke, njezin njezino o se sjedište nalazilo u jadnoj zgradi u Ribljoj Ri bljoj ulici, blizu Sretenke. Posjetitelji nenavikli nenavikli na čudne čudne običaje obi čaje Ludoga Vlade nisu se mogli načuditi načuditi njezin njezinoj oj otrcanosti. Žbuka se gulila sa zidova, preko prozora prilijepljena dva postera s demagogovim likom; tamo nitko s četkom i bojom nije zašao već čitavo desetljeće. U sumornom predvorju kiosk gdje se prodaju p rodaju majice s vođinim portretom; to sprijeda, spri jeda, a straga redovi red ovi crnih kožnih kožnih jakni što ih nose mladi pristaše stranke. Dalje se uspinjalo nezastrtim nezastrtim stubama; zid zid stubišta oličen sumorno smeđom bojom. Već na prvom odmorištu posjetitelj bi naišao na šalter s rešetkama, iza kojih je sjedio surov stražar i pitao dolaznika po što je došao. Tek ako bi odgovor zadovoljio stražara, moglo se poći dalje uza stube, do neukusno starinski namještenih soba u kojima je Žirinovski sudovao dok je bio u gradu. Zgradom je odzvanjao hard rock. Eto, takav je glavni glavni stan volio imati i mati taj ekscentr eksc entrični ični fašist: faši st: ta on je čovjek iz puka, a ne jedan od glavešina. No Žirinovskoga već odavn od avno o nema, a njegova njegova se Liberalnodemokratska Lib eralnodemokratska stranka stopila s ostalim krajnjim desničarima i neofašistima u Savez domoljubn domoljubnih ih snaga — SDS. SDS . Nesporni vođa SDSa SD Sa Igor Komarov bijaše čovjek posve drukčijega kova. Ipak, Ipak, uviđajući uviđajući kako ka ko je presudno važno važno pokazivati se siromasima siromasi ma i razvlaštenima kao jedan od njih (a na njihove je glasove računao), Savez domoljubnih snaga nije se bacio ni u kakvu raskoš ni u velike troškove. Komarov je stoga zadržao zgradu u Ribljoj, no no vlastiti je ured smjestio drugamo. Komarov je bio bi o diplomirani di plomirani inž i nženjer. enjer. Radio je u struci pod po d komunizmom, ali ne za komunizam. komunizam. Tako sve do polovice p olovice Jeljcinove Jeljcinove vladavine, vladavine, kad je odlučio ući u politiku. Izabrao Izabrao je Liberalnodemokratsku Libe ralnodemokratsku stranku, stranku, iako se osobno o sobno gnušao Žirinovskoga zbog njegovih pijanih ispada i stalnih opscenih primjedaba. Tihi rad u pozadini doveo ga je uskoro do politbiroa — maloga vijeća itnn ip održavati ni/ tainih sastanaka s vođama drugih krajnj krajnje e desnih d esnih stranaka te je uspio skupiti savez krajnje krajnje desnih politički po litičkih h snaga u Rusiji - SDS. Stavljen pred gotov čin, Žirinovski je nevoljko prihvatio postojanje Saveza te je pao u pripremljenu klopku: sazvao je plenarni sastanak svih desničarskih vođa i predsjedao pred sjedao tom sastanku. Plenum je donio zaključak kojim se traži njegova ostavka, a zatim ga svrgnuo. Komarov tada nije htio preuzeti vodstvo, ali je osigurao da bude izabran nepoznat nepoznat čovjek čovjek bez karizme i slab organizat orga nizator. or. Godinu dana poslije bijaše bi jaše lako zaploviti zaploviti na valu razočaranja razočaranja u Upravnom Upravnom vijeću Saveza: uklonio uklonio je privremen pri vremenoga, oga, slabog vođu i preuzeo stvar stvar u svoje ruke. ruke. Privl Pri vlačnost ačnost Vladimira Vladimi ra Žirinovskoga i njegova njegova politička politi čka karijera kari jera došli su do kraja. Dvije godine nakon izbora izbora 1996. 199 6. kriptokomunistič kriptokomunisti č k a je crvena crvena zvijezda zvijezda počela poče la blijedjeti. Njihovi Njihovi su pristaše oduvijek oduvijek bili b ili pretežito sredovječni sredovječni i stariji stari ji ljudi. ljudi. Stranka se suočila s pomanjkanjem pomanjkanjem novca. Bez potpore velikih banaka, članstvo više nije bilo dovoljno. dovoljno. S novcem novcem je kopnio i politički utjecaj Socijalističkoga saveza. 1998. je Komarov postao neprijeporni vođa krajnje desnice. Imao je sjajnu prigodu igrati na kartu rastućeg očaja ruskog naroda; očaja je bilo u izobilju i zobilju.. Ipak, usred sveg tog jada i bijede, bi jede, bilo je i blještava blještava bogatstva, od kojega se treptalo u nevjer nevjerici ici.. Tko je imao novac, imao ga g a je na gomile, i
to gomile deviza. de viza. Bogataši su se vozikali vozikali ulicama u dugim limuzinama limuzinama američke ili njemačke njemačke proizv p roizvodnje. odnje. (Zil je je prestao raditi.) često su ih pred njima, za njima njima i sa strane pratili motocikli motociklisti sti koji su im krčili put; katkad bi ih slijedio još jedan jeda n automobil, automobil, s tjelesnim čuvarima. čuvarima. U hodnicima Boljšog teatra, u barovima i gozbenim dvoranama Metropola i Nacionala viđali su ih svake večeri. Pratile su ih skupe bludnice golih vratova omotanih krznenim boama, nakićene zlatom i draguljima, iza kojih je ostajao miris pariških parfema. Bogatuni su bili bogatiji no ikad. U Dumi su zastupnici vikali i mahali poslovnicima i prijedlozima zakona, donosili rezolucije. "Sve me ovo neodoljivo podsjeća na ono što sam čitao o posljednjim danima Vajmarske republike," govorio je jedan engleski strani dopisnik. Jedini čovj čo vjek ek za koga se činilo či nilo da nudi neku nadu nadu bijaše Igor Komarov. U dvije godine otkako je došao na čelo desnice, Komarov Koma rov je dio mnoge promatrače, u Rusiji i izvan nje. Da se zadovo... n ljio time što bi ostao vrstan politički organizator, ne bi bio više od još jednog aparatčika. No on se promijenio. Ili su bar promatrači tako držali. Najvjerojatnije je do tada namjerno skrivao svoj talent. Komarov se odlikovao kao strastven i karizmatičan pučki govornik. Kad bi ga vidjeli i čuli za govornicom, zapanjili bi se ljudi koji su ga privatno privatno znali znali kao tiha, uljudn uljudna, a, nenametljiva nenametljiva čovjeka. Tada Tada kao da bi se sav promijenio. Glas bi mu se pojačao i produbio do gromka baritona. bari tona. Rabio je vješto sve sve one mnogobrojne slikovite izraze izraze ruskog jezika. Spustio bi tako ton gotovo do šapta, te ga je slušateljstvo slušateljstvo čak i uz pomoć mikrofona i razglasa jedva razumj razumjelo. elo. Zatim bi podi gao glas do zvonka zvonka govora što je podizao gomilu gomi lu na na noge, a čak su i prvotni skeptici klicali. Brzo je ovladao svojim područjem: živom publikom. Izbjegavao je televizijska "čavrljanja uz vatricu" i klasične TVintervjue, svjestan kako takve stvari mogu dobro uspjeti na Zapadu, ali za Rusiju nisu pogodne. Rusi rijetko koga zovu u svoj dom — a kamoli čitavu zemlju. Nije se želio ni zamarati izvlačenjem izvlačenjem iz i z zamki neprijateljski postavljenih postavljenih pitanja. Svaki je njegov njegov govor bio bi o umjetan, brižljivo brižljivo izrež i zrežiran; iran; no stvar je radila. Obraćao se jedino masama pristaša vlastite stranke. Kamerama je upravljala također stranačka filmska ekipa, pod vodstvom izvrsna izvrsna mladog mladog redatelja Litvinova. Tek poslije brižne brižne montaže montaže puštao p uštao je snimke na nacionalnoj nacionalnoj televiziji, no morale su se emitirati emi tirati čitave, bez rezanja, u vrijeme kad je to Komarovu odgovaralo. Sve se to moglo postići kupovanjem vremena na TV, umjesto oslanjanja na nepouzdane novinare. Tema mu je bila uvijek ista i uvijek omiljena: Rusija, Rusija i opet Rusija. Obarao se na strance, čije su međunarodne urote dovele Rusiju na koljena. koljena. Glasno je tražio tražio izgon i zgon svih svih "crnaca", kako Rusi zovu zovu Armence, Gruzijce, Gruzijce, Azere i ostale os tale došljake s juga, od kojih ko jih se za mnoge znalo znalo kako su među najbogatijim kriminalnim profiterima. Vikao je tražeći pravdu za siromašne, obespravljene ruske ljude, koji će jednoga dana ustati ustati kako ka ko bi opet uspostavili nekadašnju slavu slavu i pomeli smeće što se nakupilo na ulicama domovine. Obećavao je sve svima. Nezaposleni će pronaći posao; za pošten rad dobivat će se poštena nadnica; na svakom će stolu biti dovoljno hrane, u svakom domu dovoljno dostojanstva. Za one što su im propale životne ušteđevine, novac će opet biti čvrst i vrijedan te će moći prištedjeti za stare dane. Za ljude ljude što nose odoru rodine, stare naše domovine: opet će se moći ponositi; p onositi; sva poniženja poniženja što ih je Moskva nametnula nametnula pod stranim pritiskom pri tiskom nestat će kao spuž sp užvom vom obrisana. čuli su ga dobro. Radio i televizija pronosili su njegov glas širokom stepom. Vojnici nekoć velike Ruske vojske dobro su ga čuli; skvrčeni pod šatorima, šatori ma, izgnani izgnani iz Afganistana, Afganistana, Istočne Istočne Njemačke, češke, Slovačke, Slo vačke, Mađarske, Mađarske, Poljske, Po ljske, Letonije, Litve i Estonije u beskrajnom nizu povlačenja povlačenja s granica carstv ca rstva. a. Seljaci su ga čuli u svojim kolibama i izbama, razbacanim diljem prostrane zemlje. Uništeni pripadnici srednjega sloja čuli su ga među ostacima pokućstv po kućstva a što još nije zamijenjeno zamijenjeno za hranu hranu i ogrjev. čak su ga i i ndustrijalci ndustrijalci čuli, maštajući kako će njihove njihove visoke peći jednom opet zahučati. A kad im je obećao da će anđeo smrti zaci među lupeže i razbojnike što su silovali njihovu ljubljenu Majčicu Rusiju — ljudi su ga zavoljeli. U proljeće 1999. godine, na savjet svoga savjetnika za odnose s javnošću, vrlo oštroumna mladića s diplomom vrhunskog američkog sveučilišta, sveučilišta, Igor Komarov razgovarao razgovarao je s nizom istaknutih istaknutih osoba. Mladi je Boris Bori s Kuznjecov Kuznjecov dobro odabrao od abrao te osobe; pretežn p retežno o su to Mi konzervativ konzervativni ni parlamentarci i novinari novinari iz i z Amerike i Zapadne Europe. Svrha primanja bila je ublažiti njihove njihove strahove. Kampanja je sjajno sjajno uspjela. Većina ih je stigla očekujući da će naći ono što su im kazali da će naći: ultradesnoga ultradesnoga demagoga demagog a divljeg pogleda, čovj čo vjeka eka što ga g a s pravom zovu rasistom i fašistom. Našli su se u razgovoru s promišljenim muškarcem finih manira, u konzervativnu odijelu. Budući da Komarov ne govori engleski, uza nj je sjedio savjetnik za javnost, javnost, koji je vodio razgovor i tumačio. Kad god bi njegov obožavan obožavanii vođa rekao nešto za što je znao da bi se na Zapadu moglo pogrešno protum p rotumačiti, ačiti, Kuznj Kuznjecov ecov bi šefove riječi jednostavno jednostavno preveo u nešto puno puno prihv pri hvatljivije atljivije na engleskom. Nitko ništa nije opazio, op azio, jer su odabrani tako da nitko među njima ne zna zna ruski. Tako je Komarov objasnio kako — kao praktični političari — svi mi imamo izborne kotare te ne možemo unedogled iznevjeravati očekivanja izbornoga tijela ako želimo biti ponovno izabrani. Stoga puno puta moramo reći ono što znamo da od nas žele čuti, čak i kad je dostizanje dostizanje postavl p ostavljena jena cilja znatno znatno teže nego što se pravimo da jest. Senatori su s u kimali s razumijevanjem. razumijevanjem. '¦* *"*r * u Tumačio je dalje kako u starim, zapadnim demokracijama ljudi uglavnom shvaćaju kako društvena stega počinje od svakog pojedinca, tako da izvana nametnuta stega, što je nameće država, može biti blaža. No kad se raspadnu svi oblici samodiscipline, država katkad mora biti čvršća nego što bi bilo prihv p rihvatljivo atljivo na Zapadu. Narodni Narodni su zastupnici zastupnici kimali s razumijevanjem. razumijevanjem. Konzervativnim je novinarima rastumačio kako se ponovna uspostava čvrste valute jednostavno ne može postići bez kratkoročne primjene drastičnih mjera protiv kriminala i korupcije. Novinari zapisaše da je Komarov čovjek dostupan razlogu u gospodarskim i političkim pitanjima, kao što je suradnja suradnja sa Zapadom. Zapadom. Istina, Istina, odveć je je desno da bi bio bi o prihv pri hvatljiv atljiv u europskoj europskoj ili i li američkoj ameri čkoj demokraciji. demok raciji. Njegova je snažna snažna demagogija strašna za zapadne slušatelje. No on bi mogao biti baš pravi čovjek za Rusiju u njezinu sadašnjem stanju. U svakom slučaju, on će gotovo sigurno pobijediti na predsjedničkim izborima u lipnju lipnju 2000. To pokazuju pokazuju ispitivanja javnoga javnoga mišljenja. mišljenja. Stoga će biti mudro i dalekovidno poduprijeti ga. U uredima, veleposlanstvima, ministarstvima i konferencijskim dvoranama diljem Zapada, dim cigara dizao se pod stropove, a glave su kimale. Na sjeveru središta Moskve, unutar unutar ceste što okružuje okružuje grad i na polovici Kiseljn Kise ljnog og bulevara, bulevara, ima jedna pokrajnja ulica. Na sredini zapadne strane ulice ulice smješten je kvadratni kvadratni parkić, parkić , stranice duge dvadesetak metara, s triju strana omeđen zgradama bez prozora, a sprijeda zaštićen tri metra visokom ogradom od zeleno oličenih čeličnih ploča, iznad koje se vide samo vrhovi krošanja drveća. U ogradnom čeličnom zidu su
Parkić je zapravo vrt krasne predrevolucioname gradske kuće, posve obnovljene oko 1985. Premda je unutarnjost kuće moderna i funkcionalna, funkcionalna, klasično je pročelje obojeno pastelnim tonovima, tonovima, a štukatura štukatura oko vrata vrata i prozora je bijela. bi jela. To je zbiljsko zbiljsko sjedište sjedi šte Igora Komarova. Posjetitelj na ulazu posve je u kadru visoko postavljene kamere. Treba se najaviti interfonom. S druge strane interfona je stražar u kućici iza samih vrata, koji mora pi pitati tati sigurn sig urnosni osni ured u zgradi prije nego pusti posjetitelja p osjetitelja u vrt. vrt. Ako se vrata vrata otvore, otvore, auto auto će krenut krenutii naprijed naprijed deseta k metara, metara, prije nego što se zaustav zaustavii ispred reda bodlji bodlji na kolniku. kolniku. čelična će se posmična vrata automatski automatski zatvoriti za njim. njim. Stražar će se zatim pojaviti kako bi pogledao isprave. Ako su s u u redu, stražar stražar će se povući povući u svoju svoju kućicu i pritisnu priti snutiti električnu tipku. Na taj će se znak bodlje povući, a auto će produžiti do pošlju p ošljunčan nčana a dvorišta, gdje ga čeka još straž s tražara. ara. Sa svake strane kuće je žičana ograda, čvrsto povezana s okolnim zidovima. Iza ograde su psi. Dvije su skupine pasa; svaka odgovara samo jednom psetaru. psetaru. Psetari rade u naizmjeničnim naizmjeničnim smjenama. Pošto padne noć, noć, otvaraju otvaraju se vrata u žicanim ogradama, ogradama , tako da psi obilaze cijelu zgradu, zgradu, sprijeda i straga. Stražar Stražar na ulaznim ulaznim vratima otad ostaje u svojoj kućici. Dođe li kasni posjetitelj, po sjetitelj, morat će pozvati pozvati psetara kako bi zatvorio pse. Da ne bi previše službenika izginulo od pasa, postoji podzemni prolaz koji vodi iz stražnjega dijela zgrade. Vodi do uskog prolaza među kućama, koji pak vodi na Kiseljni bulevar. Prolaz ima troja vrata sa šifrom: jedna u kući, druga na ulici, treća na sredini. Prolaz se rabi za dolazak i odlazak ljudi ljudi i opreme. Noću, pošto je otišlo sve političko politič ko osoblje, a psi napučili tlo, dvojica sigurnjaka ostaju na dužnosti dužnosti u kući. Imaju vlastitu vlastitu sobu, s televizorom, televizorom, malim hladnjakom i stolićem za jelo, no nema postelja, jer oni nisu tamo da bi spavali. Na smjenu obilaze sva tri kata dok ih ne oslobodi dnevna dnevna smjena, koja stiže u doba zajutarka. zajutarka. Komarov dolazi do lazi poslije. No kako prašina i paučina ne poštuju ni važne urede, svake večeri osim nedjeljom oni će, kad zazuji zvučni znak iz stražnjeg ulaza, pustiti u zgradu čistača. U Moskvi se tim poslom bave uglavnom žene, ali Komarov oko sebe više voli samo muško osoblje. To vrijedi i za čistače, pa i za bezazlena starog vojnika imenom Leonid Zajcev. To mu znači prezime, ponašanje mu je bezazleno, stari vojnički šinjel nosi zimi i ljeti, a tri prednja zuba zuba su mu načinjena načinjena od nehrđajućega nehrđajućega čelika (stomatologija je nekad u Crven C rvenoj oj armiji bila jednostavna). jednostavna). Zbog svega toga, toga , čuvari su ga zvali Zec. Te večeri, kad je Predsjednik umro, pustili su ga unutr unutra a kao obično. Bilo je jedan u noći noći kad je, s kantom i pahaljkom u rukama, rukama, vukući vukući usisač za sobom, sob om, došao do ureda N. I. Akapova, Akapo va, Komarovljeva Komarovljeva osobnoga tajnika. Zec ga je vidio samo jednom, prije godinu dana, kad je, stigavši, zatekao neke od viših dužnosnika kako rade do vrlo kasnih sati. čovjek se grubo ponio prema p rema nje*r te*. mu: istjerao ga je iz sobe vičući i vrijeđajući vrijeđajući ga. Odonda bi mu se katkad osvetio sjevši u Akapovlj Aka povljevu evu udobnu udobnu kožnu kožnu okretnu stolicu. Znajući kako su čuvari u prizemlju, Zec sjedne u stolac i stade uživati u raskoši kože. Nikad nije imao takav stolac, nikad ni neće. Na radnom stolu našao se neki spis: četrdesetak stranica tipkana teksta, uvezana spiralom te prednjom i stražnjom stranicom od debela crnog papira. Zec se pitao zašto li je to ostavljeno ostavljeno vani. vani. Akapov obično sve zzaključa aključa u zidni sef. Uvijek to čini, jer Zec spis sp is nikad nika d prije pri je nije vidio, vidi o, a cijeli je radni stol uvijek zaključan. On otvori korice i pogleda naslov. Onda nasumce otvori. Nije on dobar či tač, ali zna to. Neke su riječi preduge pred uge i zamršene, ali je ipa ipakk uglavnom uglavnom shvatio shvatio što š to znače. znače. Artritične su mu se ruke tresle dok je okretao stranice. stranice. Zašto Zašto bi Komarov takvo takvo što činio? činio? I to ljudima ljudima poput njegov njegove e pomajke pomajke koju koju voli? voli? Nije posve razum razumio, io, ali se zabrinuo. zabrinuo. A da upita stražare u prizemlju prizemlju? ? Ne, oni bi ga samo udarili po glavi i kazali mu neka nastavi sa svojim poslom. Prošao je tako jedan sat. Do tog su vremena stražari već bili trebali krenuti u ophodnju, ali su se zalijepili za televizor. Na televiziji ih je produžena produžena emisija emisi ja vijesti inform i nformirala irala kako ka ko je, u skladu sk ladu s člankom 59 ruskog ustava, ustava, predsjedničke dužnosti dužnosti privremeno preuzeo preuzeo premijer, premi jer, na propisano tromjesečno razdoblje. razdoblje. Zec je opet i opet čitao istih nekoliko pasusa, sve dok nije shvatio njihovo značenje. Ali nije mogao uhvatiti značenje iza značenja riječi. Komarov je veliki čovjek. On će biti idući predsjednik Rusije, zar ne? Pa zašto bi onda on govorio takve stvari o Zečevoj pomajci i ljudima poput nje (jer ona je već odavno pokojna)? U dva ujutr ujutro o Zec strpa spis sp is pod košulju, košulju, završi završi posao i zatraži da ga puste van. van. čuvari čuvari se nevoljko odvojiše od televizora televizora kako bi mu otvorili vrata vrata te se Zec išulj i šulja a u noć. Završio Završio je malo ranije nego obično, no stražari ništa nisu primijetili. pri mijetili. Zajcev pomisli otići kući, no predomisli se. Prerano je. Autobusi, tramvaji i podzemna željeznica — ništa od toga sad ne radi, kao obično. Uvijek Uvijek mora pješice doma, katkad po ki ši. No treba mu posao. Do kuće je sat hoda. Pode li sad, sad , probudit će kćer i njezino njezino dijete. To joj se ne bi svidjelo. Zato je lutao ulicama ulicama pitajući se što će dalje. Oko tri i pol našao se na Kremljovskom keju, pod južnim zidinama Kremlja. Na keju spavaju skitnice i prosjaci, no Zec pronađe slobodnu klupu, klupu, sjedne i zagleda se preko rijeke. ri jeke. More se smirilo dok su se bližili otoku, kao što se poslijepodne uvijek smiruje, kao da kazuje ribarima i mornarima da je natjecanje za taj dan završen završeno o te ocean sklapa s njima primirje do sutra. sutra. Na desno i lijevo lijevo kapetan kap etan je vidio još nekoliko brodica što su se uputile uputile prema Wheeland Wheeland Cutu C utu,, procijepu proci jepu na sjeverozapadu sjeverozapadu koraljnoga grebena, grebe na, koji daje d aje pristup pri stup na otvoreno otvoreno more iz plitke lagune. lagune. Arthur Arthur Dean proju projuri ri svojom svojom brodicom Silver Silver Deep kraj Foxy Foxy Lady, Lady, osam čvorov čvorova a brže brže od nje. nje. Otočan Otočanii n mahnu mahnu na pozdrav pozdrav i američki mu kapetan odzdravi također rukom. Ugledavši dva ronioca na krmi Silver Deepa, prisjeti se kako su svi istraživali koralje na pučini blizu Sjeverozapadnoga Sjeverozapadnoga rta. Večeras Veče ras će na Deanov D eanovu u stolu biti jastog. Usporio je Foxy Lady kako bi uplovio u uski uski prolaz, gdje je poput britve oštri rub koraljnoga koraljnoga grebena grebe na s obje strane bio samo koji pedalj pod po d površinom vode. Pošto se provukao, provukao, slijedilo slijedi lo je deset des et minuta lagane plovidbe do Kornjačine uvale. uvale. Kapetan je volio svoju brodicu — izvor prihoda i ujedno ljubav. To je deset godina stara desetmetarska "Bertram Moppie", koja je dobila ime po konstruktorovoj supruzi. Makar to nije ni najveći ni najraskošniji najamni ribarski brod u Kornjačinoj uvali, njegov vlasnik i kapetan usuđuje se njime ogledati sa svakim morem i svakom ribom. Brodicu je kupio prije pet godina, kad se preselio na otočje. Kupio ju je rabljenu na južnoj Floridi, preko malog oglasa u Boat Traderu. Zatim je sam na njoj radio dan i noć sve dok je nije pretvorio u najzgodniju curu na cijelom otočju. Nije zažalio zažalio ni za jednim dolarom što š to je na nju potrošio, premda p remda još otplaćuje kredit. Uplovivši Uplovivši u luku, luku, smjesti Moppi e na njezino njezino mjesto, dva dva veza veza od Sakitumija sun s unarodnjaka arodnjaka Amerikanca Amerik anca Boba Bo ba Collinsa, ugasi motor i spusti se upitati putnike je li im se svidio izlet. Itekako — uvjeravali su ga oni, te mu obilno platiše za njega i za Juliusa. Kad su otišli, on namignu
Juliusu, Juliusu, ostavi ostavi mu cijelu napojnicu napojnicu i ribu, ri bu, skine kapu i prstima si prođe kroz plavu kosu. Ostavi zatim nasmiješenog otočanina neka očisti brodicu i slatkom vodom ispere sve koloture i užad, kako bi Foxy Lady sutra bila spremna za noćenje. On će se vratiti sve zatvoriti prije odlaska kući. U međuvremenu osjeti potrebu za daiquirijem s limetom, pa pohita drvenom drvenom rivom prema p rema "Banana " Banana Boatu", pozdrav po zdravljaju ljajući ći usput usput sve prolaznike, baš kako su i oni pozdravljali pozdravljali njega. Nakon dva sata sjedenja sjedenja na klupi klupi pokraj rijeke Leonid Le onid Zajcev još nije riješio problem. Poželi da nije uzeo uzeo taj dokument. Nije zapravo znao znao zašto je to učinio. Ako saznaju, kaznit će ga. A opet... život kao da ga je uvijek kažnjavao. On ne zna zašto. Zec se rodio u siromašnom seocu zapadno od Smolenska 1936. Nije to bilo baš neko mjesto, nego jedno od desetaka tisuća takvih, razasutih razasutih diljem prostrane prostrane zemlje: jedna jedina ulica ulica — ljeti prašnjava, rijeka blata ujesen, ujesen, sleđena, tvrda kao stijena zimi. Neasfaltirana, dakako. Tridesetak kuća, nešto štala i bivši seljaci, tada radnici staljinističkoga sovhoza. Otac mu je bio poljoprivredni radnik. Živjeli su u kućici tik do jedine ulice. Na kraju puta'Stajaše puta'Stajaše trgovinica, iznad nje nje stan; tamo tamo je živio i radi o seoski pekar. Otac mu je rekao neka se ne druži druži s pekarem, pe karem, jer je on Jevrej. Leonid Leonid nije znao što to znači, no očito nije ništa dobro. do bro. Ipak, primijetio je da majka tamo kupuje kupuje kruh, kruh, i da je kruh dobar. Zbunj Zbunjivalo ivalo ga je što ne ne smije razgovarati s pekarom, peka rom, jer je to bio veseljak, veseljak, koji bi b i katkad stajao na vratima svoje pekare i dobacio dobaci o mu buločku, buločku, toplo, ljepljivo ljepljivo pecivo, svježe svježe pečeno. pečeno. Imajući Imajući na na umu što mu je otac rekao, on bi otrčao iza i za staje kako bi pojeo pecivo. Pekar P ekar je živio živio sa ženom i dvije kćeri. Katkad bi ih vidio kako vire iz dućana, no čini se da nikad nisu izlazile igrati se vani. Jednoga dana, krajem srpnja 1941., smrt je došla u selo. Dječačić nije tada znao da je to smrt. čuo je kloparanje, brundanje i lupu pa je istrčao iz štale. Golema čelična čudovišta dolazila su s glavne ceste u selo. Prvo se zaustavilo usred kuća. Leonid je stajao na ulici kako bi imao bolji pregled. Izgledao je nevjerojatno velik, poput kuće, ali se kretao na gusjenicama, a sprijeda je virila duga topovska cijev. Na samom vrhu, iznad topa, stajao je čovjek, komu je gornja gornja polovica tijela ,“ virila. Skinuo je debelo podstavlj po dstavljenu enu kacigu i položio je kkraj raj sebe. Bijaše Bi jaše toga dana da na vrlo vrlo vruće. vruće. Zatim se okrenu o krenu i pogleda p ogleda Leonida. Leo nida. Dijete vidje kako muškarac ima kosu tako svijetlu te je gotovo go tovo bijela, i tako svijetlo plave oči kao da mu ljetno ljetno nebo prosijava kroz lubanju. lubanju. U očima ne bijaše nikakva izraza izraza — ni ljubavi ni ni mržnje; mržnje; samo neka prazna prazna dosada. dosada . Prilično Pri lično polako, polak o, muškarac posegnu poseg nu za za pas i izvadi pištolj p ištolj iz navlake. Nešto je govorilo Leonidu da sve ovo nije dobro. Začuo Začuo je tupe udarce granata, lomljavu lomljavu prozora, krikove. Prestrašen, okrenu se i nagna nagna bježati. Začu se pucanj i nešto mu prozuja kroz kosu. Zamaknuvši iza glavne štale, on počne plakati i nastavi trčati. Iza njega se neprestance čuo neki ćeretav zvuk. zvuk. Njušio Njušio je miris gorućeg drva, kako su s u kuće gorjele. Ugledavši pred sobom s obom šumu, nastavi nastavi trčati prema njoj. U šumi šumi nije znao znao što bi. Još je plakao i zvao zvao mamu i tatu. No oni nisu došli. došli . Više Viš e nikad nisu došli. Ugleda ženu kako nariče za svojim mužem i kćerima; prepozna u njoj pekarevu ženu, gospodu Davidovu. Ona ga čvrsto zagrli i privije na prsa. Nije shvaćao zašto to ona čini, što bi njegov otac mislio: ipak ip ak je ona Jevrejka. Kad je selo prestalo p restalo postojati, SS oklopna postrojba se okrenu i ode. U šumi se nade jo š svega nekoliko preživjelih. preživjelih. Poslije su sreli partizane — tvrde, bradate muškarce s puškama, domaće ljude, iz toga kraja. Partizan je poveo povorku preživjelih na istok. Na istok, samo na istok. Kad se umorio, gospoda go spoda Davidova D avidova ga je nosila. Tako su napokon, napokon, poslije nekoliko tjedana hoda, stigli do Moskve. Mos kve. čini se da je tamo znala znala neke ljude, ljude, jer su im pruž p ružili ili krov nad glavom, nahran nahranili ili ih, oprali i odjenuli. odjenuli. Lijepo su se ophodili ophodi li prema njima. njima. Žene su nalikovale gospodi gosp odi Davidovoj, a muškarci su nosili crne klobuke široka oboda. Makar dječak nije bio Jevrej, ona ga je svakako htjela usvojiti. Poslije se godinama brinula brinula za njega. Nakon rata vlasti vlasti su otkrile kako joj on nije nije pravi sin, si n, pa su ih razdv razdvojili, ojili, poslavši po slavši ga u sirotište. Strašno je plakao kad su ih razdvajali; tako i ona. Nikad je više nije vidio. vidi o. U sirotištu siroti štu je naučio naučio kako Jevrej znači znači "Židov". Sjedeći na klupi, Zec se pitao o dokumentu što mu je pod košuljom. Nije posve razumio sve izraze, poput "potpuno istrebljenje" ili "anihilacija". Riječi Ri ječi su mu bile preduge, pred uge, no po njegovu njegovu mišljenju, mišljenju, to nisu nisu bile dobre d obre riječi. riječi . Na istoku se ocrta prvo rumenilo rumenilo zore. U velikoj, raskošnoj kući na drugoj d rugoj strani strani rijeke, na Sofijskoj, Sofi jskoj, kraljevski kraljevski marinac uzeo uzeo je zastavu zastavu i stao se penjati stubama na krov. Kapetan uze daiquiri, usta od stola i odšeta do drvenih tračnica. Pogleda vodu pod sobom, zatim pogledom zaokruži lukom, na koju se spuštao mrak. "četrdeset devet de vet godina," pomisli pomi sli on. "četrdeset devet d evet godina, a još radi š za Tvrtku Tvrtku.. Jasone Monk, stariš. Shvati to!“ Otpivši gutljaj, gutljaj, osjeti kako mu prijaju limeta limeta i rum. "Ma, k vragu! vragu! Bio B io je to dobar život. Pun događaja.“ Nije tako počelo. Počelo je u skromnoj drvenoj kući kući u gradiću Crozetu C rozetu u juž južnom nom dijelu srednje Virgi nije, osam kilometara ki lometara od glavne glavne ceste što vodi od o d Waynesboroa do charlottevillea. charlottevillea. Kotar Albermarle je ratarski kraj, gusto prošaran spomenicima Građanskoga rata, jer se 80% toga rata vodilo u Virginiji; Virdžinjani to ne zaboravljaju. U osnovnoj školi koju je polazio očevi većine njegovih školskih drugova bili su ratari i uzgajali su duhan, soju ili hmelj; ili sve troje. Otac Jasona Monka je, naprotiv, bio lugar u Nacionalnom parku Shenandoah. Nitko još nije postao milijunaš radeći za Državnu upravu šuma. No dječak je imao lijepo djetinjstvo, čak i kad bi uzmanjkao pokoji dolar. Praznici nisu bili prigoda za izležavanje, nego mogućnost da se nađe kakav poslić, posli ć, zaradi nešto novaca novaca i tako pomogne u kući. Sjeća se kako ga je, dok je bio dijete, di jete, otac vodio vodio u Nacionalni Nacionalni park, pa rk, koji pokriva pok riva planine Blue Blue Ridge. Ridg e. Pokazivao mu je drveće: javor, jasen, hrast, grab, razne vrste bora. Ponekad bi susreli lovočuvare. Razrogačenih bi očiju slušao njihove priče o mrkom medvjedu, jelenu, lovu na divlje purane, šljuke, fazane. Poslije je naučio ciljati iz puške izvanredno točno. Naučio je slijediti tragove, podizati šator, skriti ujutro sve tragove. Kad je dovoljno narastao i ojačao, ljeti bi se zapošljavao zapošljavao kao drvosj d rvosječa. eča. Od pete do d o dvanaeste dvanaeste godine pohađao je osnovnu osnovnu školu. Odmah nakon trinaestog trinaestog rođendana upisao se u Kotarsku K otarsku gimnaziju u čharlottevilleu. Ustajao bi svako jutro prije zore kako bi uhvatio autobus do grada. U gimnaziji mu se dogodilo nešto što će mu izmijeniti čitav život. Još 1944. jedan se američki narednik, narednik, zajedno s tisućama ostalih vojnika, vojnika, iskrcao i skrcao na plaži Omahi i počeo prodor p rodor prema unutrašn unutrašnjosti josti
okrznuo okrznuo nadlakticu. nadlakticu. Dvadesettrogodišnji Amerikanac odvukao se do obližnje obližnje seoske seosk e kuće, gdje su s u mu povili povili ranu i dali zaklon. zaklon. Do k mu mu je šesnaestogodišnja kći kućedomaćina stavljala povoj na ranu, pogledao joj je u oči i odmah je znao: pogodilo ga je nešto jače od bilo kojega njemačkog njemačkog metka. Godinu dana poslije vratio se iz Berlina u Normandiju, zaprosio je i oženio u dvorištu kuće njezina oca. Obred je obavio američki vojni kapelan. Budući da se Francuzi ne vjenčavaju u vrtovima, obred je opetovao katolički svećenik u seoskoj crkvi. Zatim je poveo nevjestu u svoj zavičaj, zavičaj, Virginiju Virgi niju.. Dvadeset godina poslije on je bio zamjenik ravnatelja Kotarske gimnazije u Charlottevilleu. Njegova supruga, budući da su im djeca već ponarasla, predloži predloži da u gimnaziji gimnaziji predaje pred aje francuski. francuski. Francuski je već otprije bio nastavni nastavni predmet u toj školi, no gospođa Brady nije bila samo izvorna izvorna govornica govornica tog jezika, nego i lijepa i privlačna privlačna žena. Njezini Njezini su satovi brzo b rzo postali omiljen omi ljeni.i. U jesen 1965. došao je novi učenik učenik — prilično p rilično sramežljiv sramežljiv mladić s neurednom neurednom krijestom plave kose i zanimljivim zanimljivim osmijehom; ime i me mu bijaše Jason Monk. Nije Nije prošla ni godina dana, da na, a ona ona je čvrsto tvrdila tvrdila kako k ako nikad nije čula stranca tako dobro dob ro govoriti francuski. francuski. Svakako, prirođeni prirođ eni dar; nije ga g a imao od koga naslijediti. No dečko de čko je znao. znao. Nije samo majstorski vladao oblicima obli cima i sintaksom, nego je oponašao izgovor do savršenstva. Kao maturant ju je posjećivao kod kuće. čitali bi Malrauxa, Prousta, Gidea, Sartrea (koji se u to doba smatrao vrlo erotičnim piscem). No oboje su najviše najviše voljeli stare romantične pjesnike: pjesnike: Rimbauda, Rimba uda, Mallarmea, Mallarmea, Verlainea, de Vi gnvja. gnvja. Nisu kanili, ali dogodilo dogodi lo se. Možda valja valja kriviti pjesnike... Bilo kako ka ko bilo, bi lo, unatoč unatoč dobnoj dob noj razlici razlici (koja nije smetala ni jednom ni drugom), imali su kratku ljubav ljubavnu nu priču. Navršivši osamnaest godina, Jason Monk je umio dvije stvari koje momci njegovih godina u južnoj Virginiji nisu znali: znao je govoriti francuski francuski i voditi ljubav, ljubav, oboje vrlo vrlo vješto. S osamnaest osa mnaest je godina godi na ušao u vojsku. vojsku. Godine 1968. vijetnamski je rat bjesnio punom snagom. Mnogi su mladi Amerikanci pokušavali izbjeći vojnu službu. One pak koji bi se prijavili kao trogodišnji dragovoljci, vojska je dočekivala dočeki vala raskriljenih raskriljenih ruku. ruku. Monk je prošao temeljnu obuku. Nakon nje ispunjavao je obrazac s osobnim podacima. U optimističnu rubriku "strani jezici" upisao je "francuski" "francuski".. Odmah su ga pozv po zvali ali u ured pobočnika pob očnika zapovjednika nastavnog nastavnog središta. "Zbilja govoriš francuski?" upitao g a je časnik. Monk mu rastumači. časnik nazove nazove šarlotvilsku šarlotvilsku gimnaziju; gimnaziju; javila mu se tajnica tajnica škole. Obećala je da će mu pronaći gospođu gosp ođu Brady. Ona Ona se poslije p oslije javila telefonom. Provjera Provjera je trajala čitav jedan dan. Monku Monku su kazali kazali neka se opet ope t javi javi istom časniku. časniku. Sada je s njim njim bio i bojnik bojnik iz G2, Vojne Vojne obavješt obavještajn ajne e služ službe. be. Uz vijetnamski, vijetnamski, većina pučanstva pučanstva u toj nekadašnjoj francuskoj francuskoj koloniji govori i francuski, osim male djece. Monka su zrakoplovom zrakoplovom prebacili u Sajgon. Odradio je dva mandata, sa stankom između njih u SAD. Na dan otpusta iz vojske, zapovjednik zapovjednik mu reče neka mu se javi u ured. Bijahu Bi jahu tamo i dvojica civila. ci vila. Pukovnik Pukovnik izađe. "Sjedite, narednice, molim vas," reče stariji i srdačniji od dvojice civila. Igrao se savijenom lulom dok je iskreniji od njih dvojice počinjao izbacivati bujicu francuskih riječi. Monk mu je odgovarao kao navijen. Tako je to trajalo deset minuta. Govoritelj francuskoga zatfm se široko nasmiješi te se okrenu kolegi. "Dobar je, Carev. Vraški dobar!" Zatim ode i on. "Onda, što ti misliš o Vijetn Vi jetnamu?" amu?" upita ga preostali čovjek. Bijaše mu četrdesetak godina; godi na; lice ponešto izborano, puno iskrena isk rena zanimanja. zanimanja. Bila je godina 1971. "To je kuća od karata, gospodine. Pada. Još dvije godine i morat ćemo se povući odavde." Izgledalo je da se Carev slaže. Nekoliko je puta kimnuo glavom. "Imaš pravo, pravo, no nemoj to to govoriti vojnicima. Što ćeš ti sada?" "Još se nisam odlučio, gospodi ne.“ "U redu. Mogao bih ja odlučiti umjesto tebe. Imaš dara, koji meni nedostaje. Moj prijatelj tamo vani Amerikanac je koliko i ti i ja, ali je odrastao i proveo dvadeset godina u Francuskoj. Ako on kaže da si dobar, onda je to za mene dovoljno. dovoljno. Zašto ne bi nastavio?“ "Mislite na studij?“ "Tako je. Zakon o veteranima veteranima rješava veći veći dio d io problema. Držav D ržava a smatra da si to zaslužia zaslužia Zašto ne bi iskoristio iskori stio prigodu?“ pri godu?“ Tijekom službe u vojsci Monk je novac što bi mu preostao ponajviše slao doma mami, kako bi joj pomogao dići na noge njegovu mlađu braću i sestre. "čak i po tom zakonu mora se imati ima ti tisuću dolara u gotovini.“ gotovini.“ Carev slegnu ramenima. ramenima. "Mislim " Mislim da d a se tih ti h tisuću dolara može može skupiti. Ako A ko za glavni glavni predmet pred met studija izabereš ruski jezik.“ "I što onda?“ "Onda me nazovi. nazovi. Ustanova Ustanova za koju radim mogla bbii ti nešto ponuditi." ponuditi." "Gospodine, "Gospodi ne, studij studij traje četiri godine.“ "Ma, mi smo strpljivi." strpljivi." "Kako " Kako ste čuli za mene?“ "U Vijetnamu su neki od naših radili na Programu 'Feniks' te su zapazili tebe i tvoj rad. Imaš Imaš dobre primjedbe i preporuke prep oruke u dosjeu. Dobro je to.“ "Vi ste iz Langleva, gospodine? Je li tako? Radite za CIAu?" "Ma ne baš. Ja sam ti sitna riba.“ Carev Jordan zapravo zapravo baš i nije bio si tna riba. U nastavku nastavku karijere dospjet će do pomoćnika direktora di rektora CIAe C IAe za operativn operati vne e poslove. p oslove. Što će reći, imat će čitavu špijunažu pod sobom. Monk posluša savjet i upiše se na Sveučilište u Virginiji u Charlottevilleu. Opet je pio čaj s gospođom Brady, Brad y, no sad su bili samo prijatelji. p rijatelji. Studirao Studirao je slavistiku s ruskim jezikom kao A studijem. Njegov glavni lektor, pravi Rus, uskoro je nazivao nazivao Jasonov Jasonov ruski ruski "vrhu "vrhunsk nskim". im". Diplomirao Dip lomirao je 1975. 197 5. godine, godi ne, u dobi od 25 godina. god ina. Odmah nakon nakon idućega rođendana rođ endana primljen je je u CI C IAu. Nakon uobičajene temeljne temeljne obuke u Fort Pearvju, mjestu koje u Službi zovu jednostavno "Farma", poslan je prvo u Langlev, zatim u New York, pa opet u Langlev. Pet godina god ina i puno, puno, puno tečajeva poslije toga dobit će prvo mjesto u inoz i nozemstvu emstvu:: u Nairobiju Nairobi ju u Keniji. Desetnik Kraljevskih britanskih marinaca Meadows bio je na dužnosti vedroga jutra 16. srpnja. Pričvrstivši ojačani rub zastave uz uže, podigne je uz jarbol do vrha. Zastava zaleprša na jutarnjem povjetarcu, kazujući cijelom svijetu tko pod njom živi. Britanska je vlada kupila zgodnu malu malu staru palaču palaču na keju Sofijskoj od prijašnjega vlasnika, tvorničara tvorničara šećera. Bilo B ilo je to tik pred revoluciju. revoluciju.
Britanci su kuću pretvorili pretvorili u svoje veleposlanstvo veleposlanstvo i ostali na istom mjestu^sve. mjestu^sve.odonda. odonda. Josif Staljin, posljednji diktator koji je zapravo stanovao u državnim apartmanima u Kremlju, ustao bi svakoga jutra, razgrnuo zastore i ugledao na na drugoj obali rijeke britansku zastavu zastavu kako leprša. Strašno ga je to srdilo. Pritiskali P ritiskali su Britance neka se presele, ali oni nikako nisu htjeli. Zgrada je tijekom godina postala premalena a da bi udomila sve odjele što ih treba imati britansko diplomatsko predstavništvo u Moskvi. Stoga su danas različiti odjeli razbacani po cijelom gradu. Unatoč Unatoč opetovanim ponudama da se svi s vi odjeli Britanskoga veleposlanstva veleposlanstva udome pod istim is tim krovom ili bar unutar unutar istoga dvorišta, London je pristojno odgovarao kako će Britanci B ritanci radije ostati na Sofijskoj. A budući da je zgrada suvereno suvereno britansko područj pod ručje, e, i ostali su. Leonid Zajcev sjedio je na suprotnoj riječnoj obali i promatrao zastavu kako je zalepršala na prvim sunčanim zrakama s istoka. Taj mu prizor prizove u pamet jednu daleku uspomenu. Kad je imao osamnaest godina, Zeca su pozvali u Crvenu armiju. Nakon uobičajene oskudne temeljne obuke upućen je s tenkistima u Istočnu Njemačku. Njemačku. Bijaše običan običa n redov. Instr Instruktori uktori su smatrali kako nije pogodan pogod an materijal čak ni za razvodnika. razvodnika. Jednoga dana godine 1955., na hodnji blizu Potsdama, on se izgubio, odvojivši se od svoje satnije u gustoj šumi. Uplašen, lutao je među drvećem dok nije nabasao na pješčanu stazu. Tamo se zaustavio i ukipio, ukočivši se od strave. Desetak metara od njega zaustavio se otvoreni otvoreni terenac s četvoricom vojnika. vojnika. Očito Oči to su se zaustavili zaustavili radi odmora tijekom ti jekom ophodnje. Dvojica su još sjedila u vozilu, vozilu, dok su druga dvojica stajala pokraj njega, njega, pušeći cigarete. cig arete. Držali su boce piva. Odmah je shvatio shvatio da to nisu Rusi. To su stranci, Zapadnjaci iz Savezničke misije u Potsdamu, koja je uspostavljena po odredbama četvero stranog sporazuma od 1945. (on, dakako, ništa nije znao znao o tomu). Znao Znao je samo (tako su mu rekli) kako ka ko su to neprijatelji koji žele uništiti uništiti socijalizam. I njega će ubiti, samo ako budu mogli. Ugledavši ga, prestali su razgovarati razgovarati i zabuljili zabuljili se u nj. Jedan mu se obrati: "Bok! "B ok! 'Koje to tam'? Rus, siroček. Bok, Ivane!“ Ivane!“ Nije razumio ni riječi. Preko ramena mu je visjela strojnica, no čini se da je se nisu bojali. Upravo obrnuto. Dvojica su nosila crne beretke sa sjajnim sjajnim mjedenim značkama značkama i emblemima emb lemima sa snopom bijelog i crvenog crvenog perja. On to nije znao, no suočio se s dijelom di jelom Pukovnije Pukovnije kraljevskih kraljevskih strijelaca. Jedan od vojnika što su izašli iz automobila odvoji se od vozila i polako pode k njemu. Mislio je da će se pomokriti od straha. čovjek je također bio bi o mlad, crvenokos, pjegava lica. Nasmiješio Nasmi ješio se s e prema Zajcevu, Zajcevu, pružaju pružajući ći mu bocu. " 'Ajde, kompa. Popij si pivu.“ Leonid u ruci osjeti hladnoću stakla. Strani vojnik ohrabrujuće mu je kimao. Otrovano je, dakako. Stavi ipak grlić boce na usne i otpije. Hladna Hladna tekućina dotakne mu grlo. Jako je; jače od ruskoga piva. I dobro je, premda je od njega njega zakašljao. Crvenokosi se nasmija. 'Ajde! Popij pivu," reče on. Zajcevu je to bio samo glas koji proizvodi zvukove. Na njegovo zaprepaštenje, strani vojnik mu okrenu leđa i pode nekoliko koraka prema svom vozilu vozilu.. čovjek ga se uopće ne boji. Naoružan Naoružan je, pripadnik C rvene rvene armije... a stranci se šale i smiju. Stajao je tako pod stablom, pio pivo i razmišljao što li bi na ovo rekao pukovnik Nikolajev. Pukovnik je zapovijedao njegovom postrojbom. Bijaše mu tek tridesetak godina, go dina, no odlikovan odliko van je, jer se u ratu pokazao jun junakom. akom. Kad je jednom stao stao kod Zajceva i upitao ga odakle je, redov mu odgovori: iz sirotišta. Pukovnik ga prijateljski potapša po ramenu i reče mu kako je sad našao obitelj. Zajcev je obožavao pukovnika Nikolajeva. Bio je previše ustrašen, a da bi mu bacio bocu natrag. Osim toga, okus je dobar, ako i jest otrovano. Pa je popio. Pošto prođe deset minuta, dvojica vojnika vratiše se u džip, na stražnja sjedala, te staviše kape na glave. Vozač je upalio motor i oni su se odvezli dalje. Bez žurbe žurbe i bez straha od njega. Crvenokosi se čak okrenu ok renuo o i mahnuo mahnuo mu. Oni Oni su neprijatelji koji ko ji se spremaju napasti Rusiju, pa ipak mu mašu... mašu... Kad su otišli, on odbaci praznu bocu što je mogao dalje, što dublje u šumu, pa je trčao među stabaljem sve dok napokon nije naišao na ruski kamion, koji ga je vratio u vojarnu. Narednik ga je kaznio s tjedan dana prekorednoga čišćenja jer se izgubio, no Zajcev nikad nikome nije rekao za strance i za pivo. pi vo. Prije nego je strano vozilo otišlo, opazio je na prednjem desnom kraju nekakve vojničke oznake, a na stražnjem tanko kopaljce sa zastavicom. Na njoj su bili križevi: jedan uspravan crveni i dva dijagonalna, jedan bijel, drugi crven. Sve to na plavoj podlozi. Smiješna zastava: crvena, crvena, bijela bi jela i plava. četrdeset četiri godine nakon toga — evo je opet! Leprša iznad zgrade na drugoj riječnoj obali. Zec je riješio problem. Znao je da nije trebao ukrasti Akapovljev dokument, no sad ga više ne može vratiti. Možda nitko neće primijetiti da nedostaje. Dat će ga ljudima sa smiješnom zastavom, koji časte pivom. Oni će valjda znati što će s time. Ustane s klupe te se uputi niz obalu prema Kamenom mostu preko rijeke Moskve prema Sofijskoj. NAIROBI, NAIROBI, 1983. Kad je dječači ć dobio dobi o glavobolju i malo povišenu po višenu temperaturu, temperaturu, majka je isprva mislila da je to ljetna ljetna prehlada. No kad je pala noć, petogodišnji je dječak vrištao da ga boli glava te nijedno od roditelja nije moglo usnuti čitavu noć. Ujutro su ih susjedi u stambenoj zgradi za sovjetske sovjetske diplomate di plomate (koji isto i sto tako nisu baš dobro d obro spavali, jer zidovi bi bijahu jahu tanki, a prozori otvoreni zbog vrućine), vrućine), pitali što ne valja. valja. Ujutro majka odvede sina liječniku. Nijedno veleposlanstvo zemalja Varšavskoga pakta nije imalo liječnika samo za sebe, nego su sva dijelila istog. Dr. D r. Svoboda Svoboda pripad pri padao ao je čehoslovačkom čehoslovačkom predstavništvu, predstavništvu, ali a li j'e liječio sve diplomatske obitelji obi telji komunističko komunističkoga ga bloka. Bijaše B ijaše dobar čovjek i savjestan liječnik. Trebalo mu je samo nekoliko trenutaka da otkrije što je i priopći to majci Ruskinji: malarija. Odmah je dao dječaku potrebnu dozu nivikvina/palu nivikvina/paludrina drina (inačica (inačic a koja se u to doba upotrebljavala upotrebljavala u istočnoeuropskoj istočnoeuropskoj medicini). medici ni). Dalju D alju kuru kuru tableta trebalo je svakodnevno uzimati. Bez učinka. Za dva dana stanje se maloga pacijenta pogoršalo. Temperatura se povisila, dečko je drhtao i plakao od glavobolje. Veleposlanik je bez krzmanja dopustio da ga roditelji odmah povedu u Najrobijsku opću bolnicu. Budući da majka nije govorila engleski, s njom je pošao i suprug, drugi tajnik za trgovinu Nikolaj Iljič Turkin. I dr. Winston Moi bio je iskusan liječnik. Tropske je bolesti vjerojatno poznavao bolje nego čeh. Nakon pomna pregleda, uspravio se sa smiješkom. "Plasmodium falciparum," objavi on. Otac se nagnu k njemu, namrštivši se u čudu. On dobro zna engleski, ali što je to? "To je inačica malarije. Nažalost, Nažalost, ta vrsta vrsta je otporna na sve lijekove lijekove što š to se osnivaju na na kininu ki ninu — poput onoga što ga je propisao moj cijenjeni kolega dj, Svoboda," , Dr. Moi je dao malom pacijentu intravenoznu injekciju jaka antibiotika široka spektra. činilo se da pomaže. Isprva. Nakon tjedan
dana prestalo pres talo je je djelovanje djelovanje antibiotika antibio tika i vratilo se prijašnje, loše zdravstveno zdravstveno stanje. Majka je sad već bila b ila histerična. Prezrevši Prezrevši sve oblike strane medicine, odlučno je tražila da nju i si na hitno hitno zrakoplovom vrate vrate u Moskvu. Veleposlanik se složio. Dječaka su primiri u jednu od ekskluzivnih KGBovih klinika. Omogućila je to činjenica da je drugi tajnik za trgovinu Nikolaj Turkin bio zapravo bojnik Turkin iz Prve glavne uprave KGBa. Bila je to dobra bolnica, bolnic a, sa solidnim odjelom za za tropsku medicinu medici nu,, jer KGBovci su na službi po cijelom ci jelom svijetu. svijetu. S obzirom na složenost složenost slučaja, slučaja, dječaka je odmah pregledao pročelnik odjela, prof. dr. Glazun Glazunov. ov. Pročitao je obje povijesti bolesti iz Nairobija Nairobi ja i tražio CT C T i ultrazv ultrazvučn učne e pretrage. Te su pretrage pretrage bila bi la tada posljednja riječ medicinske medici nske tehnike tehnike i nisu se mogle oba obaviti viti gotovo nigdje drugdje u SSSRu. Nalazi su veoma zabrinuli primarijusa. Otkrili su niz unutarnjih ranica u razvoju na više organa. Lice mu je bilo krajnje ozbiljno dok je pozivao gospođu Turkinu u svoj ured. "Sada znam što je, siguran sam. No, nažalost, nema terapije. S jakom kurom antibiotika, vaš dječak moći će poživjeti još mjesec dana. Više od toga nije vjerojatno. vjerojatno. Strašno Strašno mi je žao.“ Uplakanu majku ispratiše van. Suosjećajan Suosjećajan laborant laborant objasnio joj je je nalaze. nalaze. Riječ je o rijetkoj bolesti, melioidozi, melioi dozi, koja je vrlo rijetka i u Africi, a nešto češća u Jugoistočnoj Aziji. Amerikanci Ameri kanci su je izolirali za vrijeme Vijetn Vi jetnamskoga amskoga rata. Kod pilota američkih vojnih helikoptera prvo su uočeni simptomi nove i najčešće smrtonosne bolesti. Istraživanja su pokazala kako su helikopterski propeleri prope leri pri vrtnji vrtnji iznad iznad rižinih polja pokupili fine kapljice vode iz tih polja, a neki su s u ih piloti naknadno udahnu udahnuli. li. Bacil Ba cil - otporan na sve poznate antibiotike — nalazio se u vodi. Rusi su to znali jer su, makar oni u to doba nisu s drugima dijelili gotovo ništa od svojih otkrića, poput spužve upijali znanje sa Zapada. Profesor Glazunov beziznimno je primao svaku zapadnu stručnu publikaciju u svom polju rada. U dugom telefonskom telefonskom razgovoru, razgovoru, isprekidanom ispreki danom gorkim jecajima, jecaji ma, gospoda Turkina Turkina je rekla mužu mužu da ć e im sin si n umrijeti. umrijeti. Od meliodioze. meliodi oze. Bojnik Turkin je zapisao taj naziv. Smjesta se uputio svom nadređenom, KGBovu rezidentu, pukovniku Kulijevu. Imao je sućuti, ali je ostao nepopustljiv. "Da interverniram kod Amerikanaca? Jesi li poludio?“ "Druže pukovniče, pukovniče, ako su Jenkiji to izolirali — a odonda je prošlo već sedam godina god ina — možda bi mogli mog li imati nekakav lijek.“ "Ali ne možemo ih pitati. Riječ Ri ječ je o nacionalnom nacionalnom ponosu!" nije se složio pukovnik. pukovnik. "Riječ "Ri ječ je o životu moga sina!" sina! " poviče bojnik. b ojnik. "Sad je dosta. Razgovor je završen," odreza pukovnik. Riskirajući karijeru, ka rijeru, Turkin Turkin pođe veleposlaniku. Diplomat nije bio okrutan čovjek. čovjek. Ipak, ni on se nije ddao ao ganuti. "Razmjena poruka između našega Ministarstva vanjskih poslova i State Departmenta vrlo je rijetka i ograničena je samo na predmete od interesa za dvije države," države," objasni on o n i doda: doda : "Uzgred, zna zna li pukovnik Kulijev da ste došli k meni?“ "Ne zna, druže veleposlanice.“ "Onda mu ni ja neću kaz kazati ati — za dobro vaše buduće karijere. A nećete mu ni vi reći. reći . Ali odgovor od govor glasi: ne!“ "Da sam član Politbiroa..." počne Turkin. "Ali niste. Vi ste mlad čovjek od trideset dvije godine, koji služi domovini usred Afrike, u Keniji. Vrlo mi je žao vašega dječaka, ali tu se ništa ne može učiniti.“ Spuštajući Spuštajući se Tiiza stube Nikolaj Turkin Turkin gorko je razmatrao razmatrao činjenicu da se prvi sekretar KPSS KPS S Jurij Andropov danomice održava održava na životu životu lijekovima koji stižu zrakoplovom zrakoplovom iz Londona. I ode se napiti. napi ti. Nije bilo lako ući u Britansko veleposlanstvo. Stojeći na pločniku s drage strane keja, Zajcev je vidio veliku žućkastosmeđu kuću, pa i vrh zabata, poduprta stupovljem, stupovljem, što je štitio golema vrata od i zrezbarena zrezbarena drva. Nikako se nije moglo jednostavno jednostavno ući. Uza zid zgrade, na kojoj su prozori još bili pokriveni kapcima, išla je ograda od čeličnih ploča. U njoj dvoja široka kolna ulaza, jedan za ulaz, drugi za izlaz. Također čelična, vrata se otvaraju električno i sada su oboja čvrsto zatvorena. Na desnoj je strani pješački ulaz, ulaz, no taj je prepriječen rešetkama. Na pločniku stražare dva ruska ruska milicionara, mi licionara, provjeravajući provjeravajući svakoga tko bi bi pokušao ući. Zecu nije nije bilo ni na kraj pameti njima se pokaziv poka zivati. ati. Poslije prve rešetke slijedi prolaz, pa opet op et vrata s rešetkama. Između Između prvih i drugih vrata Je kućica sa sigurnjacima samog veleposlanstva, također dvojicom Rusa u britanskoj službi. Njihov je zadatak upitati dolaznika što želi, a zatim provjeriti u veleposlanstvu može li se toga pustiti. Puno ljudi što traže vizu pokušavaju se probiti tim putem. Zajcev je besciljno odlutao prema stražnjem dijelu zgrade, gdje je, u uskoj uličici, ulaz u konzularni odjel. Od sedam ujutro (koliko je sada) vrata se neće otvoriti još tri sata; a ipak se već stvorio stotinu metara dugačak red. Ljudi su, očito, čekali cijele noći. Stati u red značilo bi čekati još gotovo dva dana. Vrati se stoga na čelo reda. Ovoga puta ga milicionari pregledaše dugim, ispitivačkim pogledima. Uplašivši se, Zajcev se odvuče niz kej kako bi pričekao dok se veleposlanstvo veleposlanstvo ne ne otvori na početku uredovnog uredovnog vremena, vremena, te dok se ne pojave diplomati. Koju minutu minutu prije deset počeše se pojavljivati pojavljivati prvi Britanci. Bri tanci. Stizali su automobilima. Vozila Vo zila su se zaustavl zaustavlja ja na ulaznim ulaznim vratima, vratima, ali očito su svako od njih očekivali, pa su se vrata automatski otvarala otvarala da propuste automobil, pa opet za njim zatvarala. zatvarala. Gledajući s keja, Zajcev pomisli kako bi mogao pristupiti autu. autu. Opet... svi imaju zatvoren zatvorene e prozore, a milicionari su udaljeni udaljeni tek koji metar. Ljudi u autu mislili bi kako kani podnijeti nekakvu peticiju petici ju,, pa ne bi htjeli otvoriti prozor. Uhitili Uhitili bi ga. Policija P olicija bi b i vidjela što je učinio i rekla bi b i Akapovu Aka povu.. Leonid Zajcev nije bio naviknut na složene probleme. Bijaše zbunjen, ali i usredotočen na zadatak. Htio je samo dati te papire ljudima sa smiješnom zastavom. zastavom. Tako je cijeloga tog dugog, vrućeg vrućeg jutra motrio i čekao. NAIROBI, 1983. Poput svih sovjetskih sovjetskih diplomata, i Nikolaj Turkin Turkin imao je ograničene izvore strane valut valute, e, uključivši uključivši i kenijsku. Ibis Grill, Gri ll, Alan Bobbe's B obbe's Bistro i Carnivore bili su zato daleko preskupi za njegov džep. Uputio se u Thorn Tree Cafe na otvorenom, u sklopu hotela New Stanley, zaposjeo stol u vrtu, vrtu, nedaleko nedaleko od velikoga starog bagrema, bag rema, naručio naručio pivo "betonirano" "b etonirano" votkom i utonuo utonuo u očaj. Pola sata poslije muškarac negdje njegovih godina, što je za šankom bio već ispio pola boce piva, skliznu s barskoga stolca i priđe mu. Turkin Turkin začuje začuje glas kako ka ko govori go vori na engleskom: "Hej, razvedri razvedri se, prijatelju! Možda nije tako strašno.“ Rus podigne pogled. Jedva je prepoznao Amerikanca. čovjek iz njihova veleposlanstva. Turkin je radio u Upravi K Prve glavne uprave, tj. u protuobavještajn protuobavještajnom om dijelu obavještajne obavještajne službe. službe. Pos a o mu nije nije bio bi o samo paziti pa ziti na sve sovjetske diplomate i štititi KGBove operacije operaci je od stranoga prodora, nego i dobro motriti ne bi li ugledao ranjiva Zapadnjaka, Zapadnjaka, pogodna za vrbovanje. vrbovanje. Zbog toga je je imao i mao slobodu družiti se s
Upravo po toj njegovoj slobodi kretanj k retanja a i kontaktiran ko ntaktiranja ja CIA je slutila tko je stvarno stvarno Turkin; Turkin; imali su s u i tanki dosje dos je o njemu. njemu. No nije bilo poluge kojom bi ga se pokrenulo. pokrenulo. čovjek je bio čvrsto zašiveno zašiveno dijete sovjetskog režima. Sa svoje je je strane Turkin Turkin sumnj sumnjao ao kako je Amerikanac vjerojatno vjerojatno u službi službi CIAe, jer su ga ionako učili da su svi američki diplomati po svoj prilici cijaši. Amerikanac sjedne sjedne i pruži pruži mu ruku, ruku, predstavivši predstavivši se: "Jason Monk. Monk. Vi ste Nik Turkin, Turkin, je li tako? Vidio sam vas na britanskoj britanskoj vrtnoj vrtnoj zabav zabavii prošloga tjedna. Izgledate kao da su vas upravo premjestili na Grenland.“ Turkin se zagleda u Amerikančevo lice. Krijesta kose boje kukuruza padala mu je na čelo; imao je simpatičan osmijeh. Na licu, izgleda, nikakve prijetvornosti. Ma vjerojatno i nije cijaš. čini se kao čovjek s kojim se može razgovarati. Nekoga drugog dana Nikolaj Turkin bi se oslonio na sve sve svoje godine obuke: ostao bi pristojan, ali ali se ne bi upuštao ni ni u kakav dublji razgovor. razgovor. No nije bio taj drugi dan. da n. Morao je je s nekim razgovarati. razgovarati. Počeo je i uskoro istresao sve što mu je bilo na srcu. src u. Amerikanac ga je je slušao pozorn p ozorno o i suosjećajno. suosjećajno. Na podlošku za pivsku čašu zabilježio zabilježio je riječ melioidoza. melioi doza. Rastali su se kad je već odavno pao mrak. Rus Rus se vrati u čuvani čuvani kompleks zgrada gdje je stanovao, a Monk u svoj stan pokraj Harry Thuku Roada. Celia Stone imala je dvadeset šest godina; bijaše vitka, tamnokosa, zgodna. Radila je kao pomoćni tiskovni ataše u Britanskom veleposlanstvu veleposlanstvu u Moskvi. Bilo joj je to prvo mjesto u inozemstvu inozemstvu pošto su je dvije d vije godine prije pri je toga primili pri mili u Foreign Foreig n Office, Office, odmah nakon š to je stekla diplomu di plomu ruskoga jezika i književn književnosti osti na Girton Collegeu u Cambridgeu. C ambridgeu. Uživala je u životu. životu. Toga dana, 16. srpnja, izašla je iz veleposlanstva na glavni, prednji ulaz te pogledala na parkiralište, gdje ju je čekao njezin mali, ali pouzdani rover. Iz veleposlanstv veleposlanstva a je mogla vidjeti što Zajcev nije nije vidio sa svog mjesta; pogled mu je priječila pri ječila puna čelična ograda. Stojeći na najvišoj najvišoj od pet stuba što od zgrade vode do parkirališta, ispresijecana podšišanim livadama, malim drvećem, grmljem i busenjem cvijeća. Preko čelične ograde vidjela je golemi Kremlj kako se uzdiže visoko na drugoj obali rijeke; gledala je boje: svijet ložuta, oker, svijetlosmeđa, bijela. Zlatne lukovičaste kupole crkava blistahu na suncu, visoko iznad ogradnog zida od crvene opeke što okružuje dvor — utvrdu. Veličanstven pogled. Njoj slijeva i zdesna bijahu vozne rampe do kolnog ulaza; tuda je smio voziti samo veleposlanik. Niži smrtnici morali su parkirati dolje, a dalje hodati. Jednom se našao mlad diplomat koji je puno naškodio svojoj karijeri parkiravši svoju bubu pred samim ulazom, popevši se rampom. Kišilo je kao iz kabla. Nekoliko minuta nakon njega stigao je veleposlanik. Našavši da mu je mjesto zauzeto, morao je u podnožju izaći iz rollsroycea i hodati dalje. Kiša je do kože promočila veleposlanika. Nimalo mu se to nije svidjelo. Celia Stone otrči niza stube, kimnuvši vrataru, ude u svijet locrveni rover i krene. Dok je izvukla auto pred kolni izlaz, debeli lim posmičnih vrata već se kotrljao u stranu. Izvezla se na Sofijsku, pa skrenula lijevo, prema Kamenom mostu. Išla je na objed s novinarem Segodnje. Nije primijetila otrcana postarijega čovjeka kako krajnjim naporom trči prema njoj. Nije znala da je njen auto toga dana prvi napustio Britansko veleposlanstvo. Kameni most je najstariji stalni most preko rijeke. ri jeke. Davnih Davnih su dana rabili rabi li pontonske pontonske mostove, što su ih podizali pod izali u proljeće, a zimi rastavljali kad bi led dovoljno dovoljno odebljao odeb ljao da se može njime njime voziti. Zbog veličine, most ne premošćuje samo rijeku, nego i kej Sofijsku. Da bi cestom došao na most s keja, vozač mora opet skrenuti lijevo, voziti stotinjak metara dok ne dođe do mjesta gdje se most vraća na tlo, polukružno okrenuti i tek onda se može početi uspinjati mosnim lukom. lukom. No pješak može ustrčati ustrčati izravno izravno s keja na most iznad njega. Upravo je to Zec učinio. Bio je na pločniku Kamenoga mosta kad je naišao crveni rover. Mahao joj je rukama, no žena u kolima samo ga je zaprepašteno pogledala i nastavila vožnju. Zajcev se beznadno dao u potjeru. Zapamtio je registracijski broj i vidio kako je auto na sjevernoj strani mosta skrenuo skrenuo polulijevo, u prometni "pritok" Trga Borovickoga. Odredište ćelije ćeli je Stone bijaše Rosy O'Grady Pub Pub na Znamenki. Znamenki. Nevjerojatna Nevjerojatna moskovska moskovska gostionica gostio nica zapravo zapravo je irska. i rska. To je omiljen omi ljeno o mjesto irskoga veleposlanika veleposlanika na Staru godinu, kad se uspije izvući izvući s uštogljenih uštogljenih diplomatskih proslava. Poslužuju Poslužuju i toplu hranu. hranu. Celia Stone izabrala je to mjesto za susret s ruskim novinarem. Našla je parkirno mjesto bez problema, jer si sve manje Rusa može priuštiti automobil i benzin. Parkirala je iza ugla u odnosu na gostionicu i pošla pješice k njoj. Kao i uvijek kad netko tko je očito stranac priđe kakvom restoranu, beskućnici i prosjaci pohrle iz veža i s pločnika prema toj osobi, oso bi, prepriječe prepri ječe joj put i traže hranu. hranu. Kao mladu diplomaticu diploma ticu upućivali su je u Ministarstvu Minis tarstvu vanjskih vanjskih poslova pos lova u Londonu prije slanja s lanja ovamo, no stvarnost bi je uvijek iznova iznenadila. Viđala je prosjake u londonskoj podzemnoj željeznici i na njujorškim ulicama — "ljude u vreći", koji su, tko zna kako, skliznuli na društvenoj društvenoj ljestvici ljestvici do samoga dna. No to su uglavnom uglavnom osobe koje su na neki način same to odabrale, a karitativna je pomoć udaljena tek koju ulicu. U Moskvi, prijestolnici zemlje koja je na rubu prave masovne gladi, skitnice što pružaju ruke u potrazi za novcem ili hranom još nedavno su bili seljaci, vojnici vojnici,, službenici službenici ili prodavači. Prizor Pri zor je podsjeti na televizijske televizijske dokumen do kumentarne tarne filmove filmove o Trećem svijetu. svijetu. Vadim, Vadi m, orijaški vratar Rosy O'Gradyja, O'Gradyja, ugle ugl e da je nakon nekoliko metar te joj pohita ususret, grubo odgurn odg urnuv uvši ši ustranu ustranu nekoliko sunarodnjaka, kako bi osigurao siguran prolaz za životno važnu deviznu mušteriju restorana u kojemu radi. Celijine je osjećaje uvrijedio prizor ponižavanja prosjaka, i to od ruke drugoga Rusa, pa je blago prosvjedovala. No Vadim jednostavno protegnu dugu, mišićavu ruku između nje i reda ruku što prose, otvori vrata restorana i uvede je. Kontrast bijaše jak: s jedne strane prašnjava ulica s gladnim ljudima; s druge, živahno čavrljanje njih pedesetero — dovoljno bogatih te si mogu za objed priuštiti meso i ribu. Budući da je dobra srca, uvijek uvijek joj joj je u Moskvi bilo neugodno objedovati objedovati ili i li lifs*. I _ : * *% večerati u restoranu. Stalno je nastojala pomiriti jelo na svom tanjuru s gladnima pred vratima. Dobro raspoložen, ruski joj novinar veselo domahnu sjedeći za stolom u kutu kutu;; on nema takvih takvih problema. Proučavao je popis popi s zakuski kao predjela; pred jela; odluči odluči se s e za arhangelske arhangelske račiće. rači će. Zajcev se za to vrijeme vrijeme nije predavao. Pretražio je čitav Trg Borovickoga Borovickoga ne bi li pronašao crveni crveni rover, no no nije ga g a bilo. Pregledao je i sve ulice oko trga, lijevo i desno. Tražio je crveni auto, ali ga nije našao. Napokon se uputi glavnom avenijom na gornjoj strani trga. Ugodno se iznenadio iznenadio opazivši rover dvjestotinj dvjestotinjak ak metara pred sobom, so bom, na uglu blizu blizu gostionice. Ne razlikujući se od ostalih čekača, čekao je strpljivo kako mogu samo ljudi koje život zaista nije mazio. Zajcev tako zauze mjesto pokraj rovera i stane čekati svoj trenutak. trenutak. NAIROBI, 1983.
Deset je godina prošlo otkako je Jason Monk bio na drugoj godini studija na Sveučilištu u Virginiji. Izgubio je vezu s mnogim tadašnjim kolegama studentima. studentima. Ali Normana Steina još se dobro sjeća. Bilo je to čudno prijateljstvo: ragbijaš sa sela, srednjeg rasta, ali mišićav, te nesportaš, Židov, liječnički sin iz Fredericksburga. Spojio ih je zajednički zajednički smisao za jedak humor. humor. Kako je Monk bio nadaren za jezike, tako se Stein S tein na studiju biologije biologi je pokazao gotovo genijem. Diplomirao Dip lomirao je s odlikom odli kom godinu godi nu dana dana prije Monka Mon ka te je nastavio studirati medicinu medici nu.. Vezu su održavali održavali na uobičajeni način: božičnim čestitkama. Prije dvije godine u Washingtonu je ugledao u restoranu svojeg prijatelja iz studentskih dana kako sam objeduje. Bilo je to baš prije nego su ga poslali u Keniju. Imali su pola sata vremena prije dolaska čovjeka s kime se liječnik imao sastati. Dovoljno da ispripovijedaju jedan drugomu drugomu što se s njima njima događalo događalo u međuvr međuvremen emenu. u. Ipak, Monk Monk je je morao morao lagati lagati i reći reći kako radi radi za za Ministarst Ministarstvo vo vanjskih vanjskih poslova. poslova. Stein je za doktorat odabrao temu iz tropske medicine. Već tada se radovao budućem mjestu u istraživačkom odjelu Vojne bolnice Waltera Reeda. U svom stanu u Nairobiju Jason Monk u adresaru potraži broj i nazove. Mutan glas odgovori tek na deseto zvono. "Da?“ "Bog, Norm. Ovdje Ovdje Jason Monk." Stanka. "Odlično. Gdje si?“ si ?“ "U Nairobiju. Nairobi ju.““ "Izvrsn "Izvrsno. o. U Nairobiju, Nai robiju, naravno. naravno. I koliko je sada tamo sati?" sati? " Monk mu reče: podne. "Ovdje je pet ujutro, 'bem ti! A budilica mi je navijena na sedam. Dijete mi plače, rastu mu zubi. Kasno sam zaspao, vrlo kasno. Baš ti hvala, kompa.“ "Smiri se, Norm. Reci mi nešto: jesi li ikad čuo za nešto što se zove melioidoza?" Stanka. Kad je liječnik progovorio, u glasu mu više nije bilo ni traga pospanosti. "Zašto pitaš?“ Monk mu ispriča ispri ča priču. Ne o ruskom diplomatu. Rekao Rekao je da je riječ o petogodišnjem petogod išnjem sinu njegova njegova znanca. Mali bi mogao umrijeti, a nešto je načuo načuo da u Americi znaj znaju u kako se nositi nositi s ttom om bolešću bolešću." ." "Kaži "Kaži mi svoj svoj broj. broj. Okrenut Okrenut ću nekoliko nekoliko brojev brojeva, a, pa ću ti se javiti," javiti," odgovori odgovori Stein. Stein. U pet poslijepodne zazvonio je Monkov telefon. "Evo, možda nešto imam," reče epidemiolog. epi demiolog. "Slušaj: " Slušaj: stvar stvar je revolucionarn revolucionarna, a, ali još je u povojima, ispituje se. Testirali smo i čini se da ide i de dobro. Za sada. No nismo preparat još ni podnijeli na ispi tavanje tavanje UHLu. A kamoli da bi lijek li jek dobio dobi o dozvolu. dozvolu. Testiranje Testiranje još nije dovršeno.“ U SAD Uprava za za hranu hranu i lijekove (UHL) mora provjeriti svaki novi novi lijek prije pri je njegova njegova izlaska na tržište. tržište. Dr. Stein je opisivao opisi vao vrlo rani cefalosporinski antibiotik, koji tada — 1983. — nije još imao imena. Na tržištu će se krajem osamdesetih prodavati kao ceftazidim, dok se danas zove zove jednostavno jednostavno CZ1. C Z1. Danas je to uobičajeni lijek za melioidozu melioido zu.. "Mogao bi izazivati izazivati nuspojave. nuspojave. To još ne znamo," upozori ga Stein. S tein. "Koliko "Koli ko se dugo razvijaju razvijaju te nuspojave?“ nuspojave?“ "Pojma nemam.“ "Gledaj, ako će mali umrijeti za tri tri tjedna, što ima izgubiti?“ Stein duboko uzdahnu, pa kaza: "Ne znam. Ali to je protiv svih pravila.“ "Kunem se: nikada nitko neće znati. znati. Hajde, Norm, zbog svih onih komada što sam ti ih i h nabavljao... nabavljao...““ Smijeh se zakotrlja niza niza žicu od Chev C hevyy Chasea u Marylandu Marylandu sve sve do Nairobija Nai robija u Keniji. "Ako " Ako samo sa mo kažeš Becky, ubit ću te," doda još liječnik i spusti sp usti slušalicu. Dva dana poslije na Monkovo je ime u Veleposlanstvo stigao omot, poslan preko međunarodnog otpravnika pošiljki. U omotu je bila vakumska vakumska bočica bočic a sa suh s uhim im ledom. Kratka, nepotpisana uputa uputa govorila je da su u ledu dvije ampule. Monk nazove Sovjetsko veleposlanstvo veleposlanstvo i ostavi u trgovinskom trgovinskom odjelu poruku za drugoga tajnika tajnika Turkina. Turkina. "Ne zaboravi zaboravi na dogovor za pivo pi vo danas u šest," reče on. Poruku su prenijeli i puk. Kulijevu Kulijevu.. "Tko je taj Monk?" upita on Turkina. Turkina. "Američki diplomat. Izgleda Izgleda kako ka ko je razočaran američkom politikom u Africi. Africi . Pokušav Po kušavam am ga ga razviti, pridobiti ga kao izvor." Kulijev brzo i zadovoljno zakima glavom. Dobar posao! Takve stvari vole u Jazenjevu, rado će ih pročitati u izvješću. U Thom Tree Cafe'u Monk preda pošiljku. Turkin je oprezno zvjerao po kavani, ako bi ga vidio netko od njegovih. U omotu je mogao biti novac. "Što je to?" upita on. Monk mu objasni. "Možda i neće pomoći , ali odmoći neće sigurno," sigurno," reče na kraju. Rus se sav ukoči, pa upita: "I... što želiš želiš zauzvrat zauzvrat za za ovaj... dar?" Očito, tražit će nešto zauzv zauzvrat. rat. "Jesi li bio bi o iskren i skren u vezi vezi s djetetom? Ili si se pretvarao?" "Nije bilo bi lo pretvaranja pretvaranja ni laži. laži. Ovoga puta ne. Mi se uvijek pretvaramo; pretvaramo; mislim, ljudi poput pop ut tebe i mene. Ali ovoga puta ne." Zapravo je Monk Monk već već provjerio provjerio sve u Općoj bolnici bolnici Nairobi. Dr. VVinston VVinston Moi je potvrdio potvrdio osnovne osnovne činjen činjenice. ice. Gadno... Gadno... ali ali i svijet je ovaj ovaj gadan — mislio mislio je. Ustao Ustao je od stola. stola. U skladu s pravilima, pravilima, trebao bi odmah dobro pritisnuti pritisnuti Rusa da mu nešto nešto kaže, oda neku tajn tajnu. u. No No znao je da priča o sinčiću nije pretvaranje; ovoga puta nije. Ako se mora tako ponašati, radije će biti čistač ulica u Bronxu. "Uzmi, kompa. Nadam se da liječi. Besplatno je." Ode. Na pola puta ga zaustavi zaustavi sada već pozn po znat at glas. "Gospodine "Gosp odine Monk, znate znate li ruski?" Monk kimnu: kimnu: "Ponešto.“ "Tako sam i mislio. Onda ćete razumj razumjeti eti riječ spasiba sp asiba fhvala').“ fhvala').“ Izašla je iz Rosy O'Gradyja odmah nakon dva te se približavala vozačkim vratima svog auta. Rover ima središnje zaključavanje. Stoga su se, čim je otključala vozačka vrata, automatski otključala i ostala. Već je pričvrstila sigurnosni pojas, upalila motor i htjela krenuti, kad se otvoriše suvozačka vrata. Pogleda ga zapanjena. Stajao je na otvorenim vratima u staroj vojničkoj kabanici; na prsima mu četiri zamrljane kolajne, na licu čekinje. Kad je otvorio usta, zablistaše tri čelična prednja zuba. Ubaci joj dosje u krilo. Lako je razumjela što je kazao na ruskom: "Dajte to gospodinu veleposlaniku, molim vas. Za pivo!" Njegov ju je izgled preplašio. Očito je čovjek lud; mogao bi biti shizofrenik. Takvi znaju biti opasni. Bijela u licu, Celia Stone se izveze na ulicu. Otvorena vrata landarala su dok ih nije zatvorio vjetar izazvan kretanjem auta. Bacivši tu smiješnu peticiju — što li je već — na pod po d ispred i spred suvozačkoga suvozačkoga sjedala, odvezla odvezla se natrag u veleposlanstv veleposlanstvo. o. Bilo je nekoliko minuta do podneva tog istog dana, 16. srpnja, kad je Igor Komarov, sjedeći u svom uredu na prvom katu kuće kraj Kiseljnog bulevara, interfonom pozvao svog tajnika. "Jeste li stigli pročitati proči tati dokument koji sam vam jučer jučer dao na uvid?" uvid?" upita on. "Itekako, gospodine predsjedniče. Sjajan je, ako smijem reći," odgovori Akapov. Svi Komarovljevi ljudi oslovljavaju ga s "predsjedniče"; misli se na to što je predsjednik Izvršn Izvršnog og odbora Savez S aveza a domoljubnih domoljubnih snaga. No No oni o ni su uvjereni uvjereni kako neće proći ni godina god ina dana a zvat će ga ga
"Hvala. Onda Onda mi ga, molim vas, vratite.“ vratite.“ Interfon nterfon zamuknu zamuknu.. Akapov Akapo v usta usta i ode do d o zidnoga sefa. Kombinaciju Kombinaci ju je znao znao napamet, pa odabra potrebnih p otrebnih šest znamenaka. znamenaka. Pošto se vrata vrata otvoriše, potraži pogledom svežanj listova uvezan u crnu tanku ljepenku. Nije ga bilo. Sav zbunjen, isprazni sadržaj sefa spis po spis, papir po papir. Strava ga hladnim kliještima uhvati za srce; bio je u panici i nevjerici istodobno. Sabravši se, počne potragu opet iz početka. Klečeći na sagu slagao je oko sebe spise, pregledavajući ih ponovno list po list. Nema crnoga dosjea. Graške hladna hladna znoja znoja izbiše mu na čelu. čelu. Cijelo je jutro jutro spokojno radio radi o u uredu, uvjeren uvjeren kako je sinoć si noć prije odlaska dobro spremio sve tajne dokumente. Uvijek je tako postupao. Bijaše on čovjek navike. Nakon sefa počne pretraživati ladice radnoga stola. Ništa. Pretražio je zatim pod pod stolom, na na koncu čak i vitrinu i ormar za kapute. Koju minutu minutu prije jedan pokuca na vrata Igora Komarova. P Pošto ošto je bio pripušten k njemu, njemu, priznao mu je da ne može pronaći dosje. Predsjednički je kandidat nekoliko sekundi nijemo zurio zurio u njega. čovjek za za kojega većina svijeta drži drži kako će biti novi novi predsjednik Rusije vrlo vrlo je složena složena osoba. o soba. Iza svoje javne javne slike, sli ke, on radije rad ije zadržava zadržava za sebe veći dio svoje stvarne osobe. Ne može se naći osoba suprotnija njegovu prethodniku, zbačenom Žirinovskom, koga Komarov danas otvoreno naziva lakrdijašem. Komarov je čovjek srednjega stasa, uredno podšišane podšiša ne čelično sijede kose, glatko izbrijan. Dvije najočitije osobine o sobine su mu opsjednutost osobnom higijenom i duboka d uboka odbojnost prema tjelesnom dodiru. Za razliku razliku od većine ruskih političara — koji vole prijateljsko udaranje udaranje dlanom d lanom po leđima, dobroćudno grljenje i ispijanje votke nakon zdravica - Komarov u svojoj okolini čvrsto zahtijeva formalno odijevanje i ophođenje. Teško da je ikad i kad odjenuo odoru Crne garde. Obično Obič no nosi sivo odijelo odi jelo sa sakoom sakoo m dvorednoga kopčanja, bijelu košulju košulju i kravatu. kravatu. Godinama se bavi bavi politikom, po litikom, no vrlo je malo ljudi ljudi koji ko ji imaju ima ju osobni odnos s njime, a nitko se i ne pravi d a mu je blizak prijatelj. Nikita Ivanovič vanovič Akapov Akapo v mu je je već deset godina go dina povjerljivi povjerljivi osobni o sobni tajnik, a ipak ip ak je njihov odnos odnos i danas odnos gospodara gospod ara s ropski ropsk i odanim od anim slugom. Za razliku od Mjerna, koji je uzdigao neke među svojim osobljem do drugova Si piću i igranju tenisa, Komarov — koliko se zna - dopušta samo jednom čovjeku, svom šefu sigurnosti, pukovniku Anatoliju Grišinu, da ga zove imenom. No kao i svi uspješni političari, Komarov se kameleonski pretvara kad mora. Pred medijima, u rijetkim prigodama kad se s novinarima osobno susreće, on postaje dubokouman d ubokouman državnik. državnik. Pred skupovima skupovima pristaša preobražava se na način koji neprestance neprestance pobuđu pob uđuje je Akapovljevo Akapovljevo iskreno i duboko divljenje. Za govornicom je govornik, glas naroda, što izgovara sve nade, strahove i žudnje tih ljudi, njihov gnjev i predrasude sve to iznenađujuće točno. Za njih i samo za njih igra lik otvorenoga, pučkoga čovjeka. Ispod obaju likova skriva se treći, koga se Akapov plaši. I sam nagovještaj pojave toga trećega čovjeka bijaše dosta da svi oko njega: suradnici suradnici,, osoblje i stražari stražari — budu u stanju stalne stalne pokornosti, p okornosti, koju je on i zahtijevao. zahtijevao. Samo dvaput u deset godina vidio je Nikita Akapov demonski gnjev kako nekontrolirano suklja iz njega. Još desetak puta bijaše svjedok borbi za nadzor nad nad tim bijesom, bi jesom, koja bi svaki put uspjela. uspjela. Dvaput kad suzdržav suzdržavanje anje nije nije uspjelo, Akapov je vidio čovjeka koji gaje opčinjavao, vladao vladao njime i nadzirao ga, čovief«, i/f i /f - »,* .rš,t;*3 .rš,t;*3 r #,%, ka koga je slijedi o i obožav ob ožavao, ao, kako se pretvara p retvara u vrištećeg, bijesnog demona. čupao je i bacao telefone, vaze i tintarnice na dršćuće sluge što su ga uvrijedili. Jedan je od viših zapovjednika Crne garde tada zajecao pred njim. Psovao je i urlao strasnije strasnije nego je Akapov Akapo v ikad ikoga iko ga čuo, razbijao pokućstvo. pokućstvo. Jednom su ga morali zadržati zadržati da teškim bjelokosnim ravnalom doslovce ne ubije čovjeka. Akapov je znao znao koji su znakovi znakovi koji govore da bijes predsjednika predsjednika SDSa samo što nije izbio na površinu površinu:: Komarovljev Komarovljevo o bi lice postalo postalo mrtvački mrtvački blijedo, ponašanje još formalnije i ljubazn ljubaznije ije nego inače, ali na vrhovima vrhovima jagodica jagodi ca gorjele go rjele su mu dvije dvije crvene mrlje. "Hoćete reći da ste ga izgu i zgubili, bili, Nikita Ni kita Ivanov Ivanoviču?“ iču?“ "Nije izgu i zgubljen, bljen, gospodine predsjedniče. čini či ni se da se zametnuo.“ zametnuo.“ "Taj je dokument tajniji tajniji od ičega i čega što ste prije imali i mali u rukama. Pročitali ste ga, pa možete razumj razumjeti eti zašto je tako.“ "Razumijem itekako, gospodine predsjedniče.“ "Postoje samo tri primjerka, Nikita. Dva su u mojem sefu. Samo najuži krug mojih najbližih suradnika moći će ga vidjeti. Ja sam ga čak sam otipkao. otipka o. Ja, Igor Komarov, otipkao sam sa m ga od prve do posljednje stranice; stranice; nisam se pouzdao ni u jednu tipkačicu. tipkači cu. Toliko Toliko je to povjerljivo.“ povjerljivo.“ "Vrlo mudro, gospodine predsjedniče.“ "Vas ubrajam... ubrajam... to jest, ubrajao ubrajao sam vas u taj najuž najužii krug. Zato sam vam požurio požurio pokazati po kazati spis. I sad mi velite da ste ga izgubili.“ "Zametnuo "Zametnuo se, se , privremeno se zagubio. zagubio. Uvjeravam Uvjeravam vas, gospodine gospodi ne predsjedniče.“ Komarov je buljio u njega hipnotičkim pogledom koji je kadar začarati sumnjičavce i natjerati ih na suradnju ili im utjerati strah u kosti. Na jagodičnim jagodičnim kostima kostima blijedoga blijedoga lica lica gorjele gorjele su crvene crvene mrlje. mrlje. "Kad ste ga posljednji put vidjeli?“ vidjeli?“ "Sinoć, "Si noć, gospodine predsjedniče. Ostao sam dulj d ulje e kako bih bi h ga u miru pročitao. Otišao sam u osam navečer.“ Komarov kimnu. Knjiga dežurstva dežurstva noćnih stražara će to potvrditi ili i li opovrgn op ovrgnuti. uti. "Ponijeli ste ga g a sa sobom. sobo m. Unatoč Unatoč mojoj zapovijedi, zapovijedi, dopustili do pustili ste da dosje izađe i zađe iz zgrade.“ "Ne, gospodine predsjedniče; kunem se. Zaključao sam ga u sef. Nikad ne bih ostavio povjerljiv spis otvoreno ležati, niti bih ga ponio doma.“ "Sada nije u sefu?“ sefu?“ Akapov proguta, proguta, no usta usta mu bijahu bijahu suha, suha, bez pljuv pljuvačke. ačke. "Koliko ste ste puta puta otva otvarali rali sef sef prije prije mojega mojega poziva?“ poziva?“ "Nijednom, gospodine gospodi ne predsjedniče. Poslije vašeg poziva prvi sam put otključao otključao sef." "Bio "Bi o je zaključan?“ zaključan?“ "Da, kao obično.“ obično.“ "Je li netko u nj nj provalio?“ "čini se da ne, gospodine predsjedniče." "Jeste li pretražili sobu?“ "Od vrha do dna i od o d kraja do kraja. Ne razumijem.“ razumijem.“ Komarov porazmisli nekoliko trenutaka. Iza bezizražajna lica osjećao je kako u njemu raste panika. Napokon nazove sigurnosni ured u
prizemlju. "Zatvorite zgradu! Nitko neće ući ni izaći. Pozovite pukovnika Grišina! Recite mu neka dođe u moj ured. Odmah! Gdje god bio, što god radio, neka u roku od jednog sata bude ovdje." Podigavši kažiprst s tipke interfona, pogleda svog problijedjelog osobnog tajnika, koji je drhtao. drhtao. "Vratite " Vratite se u svoj ured! ured! Ni s kim nemojte razgovarati. Tamo čekajte dalje upute.“ Kao inteligentna, neudana i suvremena mlada žena, Celia Stone odavno je odlučila da ima pravo uživati kad god i s kim god joj se svidi. Upravo su joj se sviđali mladi, snažni snažni mišići mi šići Huga Graya, Graya, koji je stigao u Moskvu prije jedva jedva dva mjeseca, šest mjeseci nakon nje. nje. Hugo bijaše pomoćni kulturni ataše, istoga diplomatskog ranga kao i ona, ali dvije godine stariji, također samac. Oboje su imali ima li po malen, ali funkcionalan stan u stambenoj stambe noj zgradi dodijeljenoj dod ijeljenoj osoblju osob lju Britanskoga Britansko ga veleposlanstva velepo slanstva blizu Kutuzovskoga Kutuzovskoga prospekta. Bijaše to četvrtast, šupalj šupalj stambeni blok, s popločanim dvorištem — parkiralištem p arkiralištem u sredini i milicijskom milici jskom stražom na koln ko lnom om ulazu. ulazu. čak i u postkomunističko postkomunističkojj Rusiji posve je normalno normalno da se nadzire tko ulazi ulazi i tko izlazi, no tako bar nitko ne uništava uništava aute. Nakon objeda odvez od vezla la se opet o pet iza i za zaštitnog zaštitnog zaslona Veleposlanstva Veleposlanstva na Sofijskoj Sofi jskoj te napisala bilješku o objedu ob jedu s novinarem. novinarem. Veći dio razgovora odnosio se na jučerašnju smrt predsjednika čerkasova i nagađanja što će se sada dogoditi. Uvjeravala je novinara kako se Britanci i dalje duboko zanimaju za ruske ruske događaje, dog ađaje, nadajući se da joj novinar novinar vjeruje. vjeruje. Pazit će kad će izaći njegov njegov članak. U pet se odvezla odvezla u svoj svoj stan, kako bi se okupala i malko odmorila. U osam je bila bi la dogovorila večeru s Hugom Gravem, a nakon nje nje kanila ka nila je da se oboje vrate vrate u njezin njezin stan. stan. Nije Nije te te noći noći kanila kanila baš puno puno spavati. spavati. U četiri poslijepodne poslijepod ne pukovn pukovnik ik Anatolij Grišin stekao je uvjerenj uvjerenje e kako ka ko traženi dokument nije u zgradi. Priopćio Priopći o je to Igoru Igo ru Komarovu, sjedeći u njegovu uredu. Za četiri su godine dvojica muškaraca postala međuovisna. Grišin je 1994. dao ostavku u Drugoj glavnoj upravi KGBa, u činu pukovnika. Bijaše duboko i potpuno potpuno razočaran. Poslije formalnoga formalnoga kraja komunizma komunizma 1991. bivši bi vši je KGB, K GB, prema njegovu mišljenju, mišljenju, postao obijeljeni grob. Još prije toga — u rujnu 1991. — Mihail Gorbačov razbio je najveći sigurnosni aparat na svijetu na dijelove, stavivši različite dijelove pod posve odijeljena zapovjedništva. Odio za inozemni obavještajni rad, Prva glavna uprava, ostala je u svom starom sjedištu u Jazenjevu, blizu moskovske prstenaste ceste, no odonda se zove Inozemna obavještajna služba SVR. I to je već dovoljno loše. Još je gore što je Grišinov dio službe, Druga glavna uprava, do tada odgovorna za sigurnost u zemlji, pronalaženje stranih špijuna i suzbijanje nezadovoljnika, sada uškopljena, uško pljena, preimenovana prei menovana u FSB - Saveznu sigurnosnu si gurnosnu službu (jer Rusija je savezna država - Ruska Federacija). Federaci ja). Od nje se dalje zatražilo zatražilo neka smanji svoje ovlasti i moć na karikaturu onoga onoga što je nekada bila. bi la. Grišin je sve to motrio s gnušanjem. Rusi su narod kojemu treba stega - čvrsta, katkad i vrlo stroga stega. Druga glavna uprava ju je provodila. Tri godine je podnosio reforme, nadajući se kako će dogurati do generalbojnika, no zatim odusta i da otkaz. Godinu dana nakon toga Igor Komarov ga je zaposlio kao šefa svog osobnog osiguranja; Komarov je tada bio tek član Politbiroa stare Liberalnodemokratske stranke. Dvojica su ljudi ljudi zajedno rasli u istaknutosti istaknutosti i moći; a još ih toliko toga čeka... Te je godine Griši Grišin n iskoristio iskoristi o za stvaranje stvaranje i obuku Komarovljeve Komarovljeve osobne osob ne straže, straže, do kraja odane vođi. Crna garda broji šest tisuća ti suća spremnih mladića, kojima Grišin Gri šin osobno zapovijeda. Gardi pomažu Mladi borci — SDSova organizacija mladeži; njih je 20.000. Svi su odani pravoj ideologiji i fanatično vjerni Komarovu. Zapovijeda im također Grišin. Najskromniji ulični prodavač može se obratiti Komarovu kao sebi ravnu, no to je dio uloge "čovjeka iz naroda", drugarstva kakvo se očekuje od političara u Rusiji. No u svom osobnom krugu Komarov zahtijeva zahtijeva formalno formalno obraćanje o d svih, osim od nekolici ne odabranih. "Siguran si da dosje nije više u zgradi?" pitao je Komarov. "Ne može biti, Igore Viktoroviču. Za dva smo sata praktički okrenuli čitavu zgradu naglavce. Svaki ormar, svaku ladicu, ormarić za spise, sef, sve! Ispitali smo sve prozore i doprozornike, svaki pojedini četvorni četvorni metar poda. p oda. Nije bi lo provale.“ "Stručnjak "Stručnjak iz tvornice tvornice što je proizv proi zvela ela sef upravo je dovršio ispitivanje. i spitivanje. Sef nije nasilno otvaran. otvaran. Ili ga g a je otvorio netko tko zna kombinaciju kombi naciju ili dosjea nikad nije ni bilo u njemu. njemu. Sinoćnje smeće je također takođe r pronađeno i pretraženo. Ništa. "Psi su odvezani odvezani s lanaca u sedam navečer. navečer. Poslije toga nitko nije ušao u zgradu. zgradu. Noćni Noćni su čuvari oslobodili oslobodi li dnevnu dnevnu smjenu u šest i oni su su otišli deset minuta nakon toga. Akapov je ostao u svom uredu do osam. Pozvali smo na ispitivanje psetara koji je sinoć bio u smjeni. On se kune kune kako je sinoć s inoć tri puta vezivao vezivao pse kako bi pustio služben službenike ike koji su dokasna radili da se izv i zvezu ezu autima. autima. Akapov je bi o pos ljednji. ljednji. Tako je zapisano i u knjizi dežurstva.“ "I?" pitao je Komarov. "Ljudska pogreška ili ljudska zlonamjernost zlonamjernost.. Poslao sam s am po dvojicu d vojicu noćnih noćnih čuvara čuvara koji su čuvali čuvali zgradu od Akapovlj Akap ovljeva eva odlaska od laska u osam do jutros jutros u šest, kad je došla jutarn jutarnja ja smjena. smjena. Jut Jutarn arnjiji su čuvar čuvarii bili sami u zgradi zgradi do dolaska uredskog uredskog osoblj osoblja a oko osam. Dva Dva sata. No jutarn jutarnjiji se čuvar čuvar koji je obilazio obi lazio taj dio kune kune da su vrata vrata svih soba'na ovom katu bila bi la zaključana. zaključana. Svi su to potvr po tvrdili, dili, uključivši uključivši i Akapova.“ "Što ti misliš, Anatolij?“ "Ili je Akapov ponio dosje sa sobom — nemarom ili hotimice — ili ga nije zaključao pa ga je odnio netko od noćne smjene. Imaju ključeve svih uredskih prostorija.“ "Znači: Akapov?“ "On je svakako prvi osumnjičeni. Obavili smo premetačinu u njegovu stanu. U njegovoj nazočnosti. Ništa. Mislio sam da ga je ponio sa sobom pa izgubio aktovku. Takva se stvar jednom dogodila u Ministarstvu obrane. Ja sam vodio istragu. Ispostavilo se da nije riječ o špijunaži, nego o krajnjem nemaru. Odgovorna je osoba poslana u logor. No Akapovljeva je torba ista koju uvijek nosi. Tri osobe su je prepoznale.“ "Dakle, "Da kle, namjerno namjerno je to učinio?“ "Moguće. No ima i ma jedna nevolja nevolja u vezi vezi s time. Zašto je jutros došao i čekao čeka o da bude uhvaćen? uhvaćen? Imao je dvanaest dvanaest sati s ati vremena vremena da d a nestane. nestane. Možda bih ga trebao ispitati ispi tati malo... hm... hm... temeljitije. Ili Ili će priznati, priznati, ili i li ćemo znati znati kako on to nije učinio.“ "Dopuštam." "Dopuštam." "A " A poslije?“ Igor Komarov Ko marov okrenu se u svom svom okretnom direktorskom di rektorskom stolcu prema prozoru. Prilično je dugo razmišljao.
"Akapov je bio vrlo dobar osobni tajnik," reče napokon. "No nakon ovoga, morat će ga se zamijeniti. Problem je u ovome: vidio je dokument čiji je sadržaj vrlo tajan. Ako ga zadržim, ali na manjem radnom mjestu ili ga otpustim, mogao bi se osjetiti povrijeđen te poželjeti progovoriti, otkriti što je pročitao. A to bi bila šteta, velika šteta... „ "Razumijem "Razumijem posve," spremno će pukovnik Grišin. Tada su upravo upravo stigla dvojica ustrašenih ustrašenih noćnih čuvara, čuvara, pa se Grišin Griši n spusti kako bi ih ispitao. ispi tao. Do devet navečer navečer završena završena je pretraga vojarne vojarne Crne garde pokraj Moskve. Kako K ako su i pretražitelji pretražitelji i očekivali, nisu otkrili ništa osim očekivanog: higijenski pribor i pornografske časopise. Dvojicu čuvara su razdvojili i ispitavali svakoga u drugoj sobi. Grišin ih je osobno ispitivao. Očito su bili prestravljeni njegovim dolaskom; imali su i zašto. Dobar Dob ar glas daleko se čuj č uje. e. Od vremena vremena do vremena urlao urlao im i m je psovke u uho, uho, no za obojicu prestrašenih ljudi ljudi najgore je bilo kad b i im sjeo blizu bli zu i šaptao šap tao pojedinosti po jedinosti postupka što ih čeka ako ih i h uhv uhvati ati da su mu lagali. Do osam je i mao cjelovitu sliku događaja prošle noći. Znao Znao je da su zgradu ophodili neredovito i površno, te da su puno vremena proveli gledajući televizijski program, kako bi saznali što više o Predsjednikovoj smrti. Tek tada je saznao saznao i za za postojan postojanje je čistača. Pustili su ga u kuću u deset. Kao obično. obi čno. Kroz podzemni podzemni prolaz. Nitko ga nije pratio. Trebala su obojica stražara kako bi otvorila troja vrata, vrata, jer jedan ima šifru za ulična ulična vrata, vrata, drugi drugi za za unu unutarn tarnja, ja, a obojica obojica za za srednja srednja vrata. vrata. čuvari su vidjeli da je stari počeo od najvišega kata. Kao obično. Tada su se odvojili od televizora kako bi otključali urede na srednjem katu, gdje je smješteno najviše najviše vodstvo stranke. stranke. Jedan od njih dvojice dvojice stajao je na vratima Komarovl Ko marovljeva jeva ureda ureda sve dok čišćenje nije bilo završeno, te je tada ponovno zaključao vrata. Obojica su se zatim spustila dok je čistač dovršavao posao na tom katu. Kao i obično. Dakle... čistač je bio bi o sam u Akapovljevoj Akapovljevoj sobi. I otišao je ranije nego obično, obi čno, u sitne sate. U devet su Akapova, smrtno smrtno blijeda, ispratili isprati li iz i z zgrade. Povezli Povezli su se njegovim automobilom, no vozio vozio je jedan crni gardist. ga rdist. Drugi D rugi je sjedio kraj nesretnoga tajnika na stražnjem sjedalu. Nisu se odvezli u Akapovljev stan, nego se automobil uputio izvan grada, u jedno od naselja Mladih boraca. Do devet je pukovnik Grišin pročitao sve što ga je zanimalo iz popisa i osobnih dosjea Personalnog odjela. Pronašao je podatke o izvjesnom izvjesnom Zajcevu, Zajcevu, Leonidu, starom 63 godine, god ine, uredskom čistaču. čis taču. Bijaše nave'dena i adresa a dresa stanovanja, stanovanja, no čovjek je otišao. otiš ao. • Očekivali su ga doma u deset. Nije se pojavio. U ponoć se pukovnik pukovnik Grišin, Griši n, praćen trojicom crnih gardista, uputi u posjet starčevu stanu. stanu. U isto se doba Celia Stone otkotrljala sa svog mladog ljubavnika, sretno se smiješeći, te posegnula za cigaretom. Malo je pušila, no ovo bijaše jedan od tih rijetkih trenutaka. trenutaka. Hugo Gray ležaše ležaše nauznak nauznak na postelji, neprestance neprestance dašćući. dašćući . On je snažan mladić, koji održava održava kondiciju skvošem i plivanjem, no prošla dva sata dobro su ga isci jedila. Ne prvi put, pitao se zašto je Bog tako uredio stvari da žudnja žene pohotnice uvijek nadmašuje muškarčeve mogućnosti. To je strašno nepravedno. U tami Celia C elia Stone povuče povuče dug dim. d im. Uživajući Uživajući u nikotinu, nikotinu, nagnu se nad ljubavn ljubavnika ika i stane mu mrsiti kestenjaste kovrče. "Kako li si samo postao po stao kulturni kulturni ataše?" zezala zezala ga je. "Ne znaš razlikovati razlikovati Turgenjev Turgenjeva a od Ljermontova.“ Ljermontova.“ "I ne moram," progunđa Gray. "Ja sam ovdje da Rusima govorim go vorim o našoi kulturi: kulturi: Shakesoeareu. sestrama Bronte i tako to.“ 53•* ,
Crnim je gardistima trebalo deset dese t minuta minuta da ustanove ustanove kako kak o se nitko n e skriva u stanu. Grišin bijaše uvjeren uvjeren kako je žena žena odviše od više prestravljena prestravljena i priprosta, a da bi lagala. Prije Pri je nego je prošlo pola sata, uljezi uljezi odoše. Grišin zapovijedi vozaču neka neka ne vraća §ajku u središte Moskve, nego u pedeset pedes et kilometara ki lometara udaljeno udaljeno naselje gdje drže Akapova. Akapo va. Ostatak noći osobno je ispitivao nesretnoga tajnika. Prije zore čovjek je, sav u suzama, priznao kako je vjerojatno ostavio dokument na stolu. Nikad prije nije učinio takvo što. Ne zna kako ga je zaboravio spremiti u sef. Preklinjao je za oproštaj. Grišin kimnu s razumijevanjem te ga potapša po leđima. Pred vojarnom vojarnom pozva jednog od najbližih najbližih pomoćnika. "Danas će biti strašno vruće. Naš prijatelj je uzrujan. Dobro će mu doći jedno kupanje u zora." Zatim se odveze natrag u grad. Ako je prevažni prevažni dosje do sje ostao na Akapovljevu Akapovljevu stolu — razmišljaše on — onda je ili i li zabunom bačen, ili ga je uzeo čistač. Prvo objašnjenje objašnjenje nije se činilo uvjerljivim. Otpaci iz središta Stranke uvijek se prvo nekoliko dana čuvaju, a zatim spaljuju pod nadzorom. Papirni otpaci od sinoć brižljivo su prosijani: list po list. Ništa. Dakle: čistač. Zašto bi polupismen starac učinio takvo što? Što li je učinio s time? Grišin se nije mogao domisliti. Samo bi stari to mogao objasniti. I objasnit će. Prije uobičajena vremena za zajutrak poslao je na moskovske ulice dvije tisuće svojih ljudi — sve u civilnoj odjeći. Tražili su starca u pohabanoj vojničkoj vojničkoj kabanici. Nije Ni je imao fotografije, no opis bijaše vrlo točan; čak su se spominjal spomi njala a i tri čelična prednja zuba. zuba. Ipak, nije to bio lagan posao — čak ni s dvije tisuće tragača. Beskućnika je po uličicama, dvorištima i perivojima bilo deset puta više — svih dobi i svakoga stasa, a svi svi jadno odjeveni. odjeveni. Ako Ak o se Zajcev Zajcev sada skriva — kako je Grišin predmnijevao predmnijevao - trebat će ispitati i spitati svakog od tih skitnica. Jedan od njih imat će tri čelična zuba i crno uvezan dosje. Grišin je hitro želio i dosje i njegova trenutačnog posjednika. Zbunjeni, ali odani crni gardisti gardi sti izašli i zašli su na ulice ulice u civilnim hlačama i košulj ko šuljama ama ili majicama kratkih kratki h rukava rukava — jer dan bijaše vruć vruć — te su vršljali vršljali Moskvom. LANGLEY, PROSINCA PROSINCA 1983. Jason Monk usta od radnoga stola, protegnu se i odluči sići u komisionu trgovinu. Vrativši se prije mjesec dana iz Nairobija, doznao je kako su njegova izvješća odande ocijenjena dobrima, neka čak izvrsnima. Na vidiku je promaknuće. Pročelnik Odjela za Afriku se veselio tomu, no no baš zato će mu biti žao kad ga izgu i zgubi. bi. Po povratku u ured, doznao je kako su ga upisali na tečaj španjolskoga jezika koji počinje odmah nakon božičnonovogodišnjih praznika. Španjolski će mu biti treći strani jezik, ali što je najvažn najvažnije: ije: otvorit će mu vrata vrata cijelog Odjela za Latinsku Ameriku. Latinska je Amerika veliko i važno područje; ne samo zato što je u "dvorištu" Sjedinjenih Američkih Država (prema Monroeovoj doktrini), nego i kao jedna od glavnih glavnih meta zemalja zemalja Varšavskoga pakta za pobune, subverziju subverziju i komun ko munističku ističku revoluciju. revoluciju. Zbog toga KGB ima puno ljudi ljudi južn južno o od Rio Rio Grande, Grande, a CIA je odlučil odlučila a obezglav obezglaviti iti te operacije. Dakle, za 33godišnjeg 33godišnjeg je je Monka Monka to bio dobar pomak u karijeri. Miješao je kavu kad osjeti kako netko stoji pred njegovim njegovim stolom. "Dobili ste lijepu boju od sunca," reče glas. Monk podignu pogled i prepozna čovjeka koji mu se smiješio, spustivši pogled na nj. On usta, no dolaznik dolaznik mu pokaza neka neka ostane sjediti — pokretom velikaša ljubazna ljubazna prema J Monk bijaše izn i znenađen. enađen. Znao Znao je da mu se s e obratio jedan od najvažnijih ljudi u Operativnoj upravi. Netko mu je u hodniku već bio pokazao tog novoimenovanog voditelja Protuobavještaj nog odsjeka Odjela za Sovjetski Savez i Istočnu Europu. Monka je začudio njegov neugledan izgled. Bijaše istog rasta kao on — oko 185 centimetara, no drugi je čovjek, makar i devet godina stariji, ipak bio primjetno trom i odebeo. Masna mu je kosa od samoga čela zalizana unatrag, a debeli brci pokrivaju gornju usnu putenih, taštih usta. usta. Primijeti Primi jeti i buljave, buljave, kratkovidne kratkovidne oči iza debelih naočala. "Tri godine godi ne u Keniji," reče Jason, Ja son, objašnjavaju objašnjavajući ći boju b oju puti. puti. "Natrag u vjetroviti Washington, a?" izbaci čovjek. Monkove antene primiše loše vibracije. U očima se caklilo kao neko ruganje. Pametniji sam od tebe; eh, baš sam pametan pa metan — kao da su govorile te oči. "Da, gospodine," odgovori Monk. Prema njemu se pruži ruka požutjela od nikotina. Monk primijeti žute prste i raširene kapilare pri dnu nosnica, nosnica, koje ko je tako često odaju pijanice. Monk usta i zabljesnu zabljesnu osmijehom što se tako sviđao djevojkama u prijepisnom uredu. "A vi ste... ?" 4 "Monk. Jason Monk.“ Monk.“ "Drago mi je, Jasone. Ja sam Aldrich Ames.“ Da je Gravev auto uzmogao uzmogao krenuti krenuti toga jutra, jutra, mnogi mnogi bi ljudi ljudi ostali živi i svijet bi krenuo krenuo drugim putem. No veza elektropokretača i motora uvijek uvijek je priča pri ča za sebe. Nakon poduljeg bezuspješnog bezuspješnog okretanja i stiskanja, Gray odusta odusta i potrči za crvenim roverom koji se bližio brklji; pokuca na prozor. Celia Stone ga je povezla. povezla. Osoblje vVeleposlanstva vVeleposlanstva obično ne radi rad i subotom. Osobito ne na vruće ljetne ljetne subote, kad je najbolje krenuti u šumu. No Predsjednikova P redsjednikova je smrt izazvala potrebu za radom vikendom. Sjedio je kraj nje dok su zaokretali zaokretali na Kutuz Kutuzovski ovski prospekt te prolazili pokraj Hotela "Ukrajina" prema Kremlju. Kremlju. Pod potplatima osjeti nešto te se sagnu i uze to u ruke. "Što je ovo — tvoj projekt preuzimanja preuzimanja Izvj IzvjestijeT estijeT upita on sa smiješkom. Ona baci pogled nadesno te prepozna dosje u njegov njegovim im r ¦m flii w. ¦*M ¦*M m ^ "Ah! Htjela Htjela sam to jučer jučer baciti. baciti . Nek stari luđak luđak mi je je to ubacio u kola. Strašno sam se prepala." "Opet neka petici ja," reče Gray. "Stalno to rade. Obično Obi čno traže traže vize, naravn naravno." o." Otvori ipak ipa k korice, koric e, prelista malo i pogleda naslovnu naslovnu stranicu, stranicu, pa reče: "Ne, " Ne, to je nešto političko.“ političko .“ "Sjajno. Ja sam gospodin gospodi n Smith i imam odličan odli čan plan za za spas svijeta. Dajte ga veleposlaniku." veleposlaniku." "To je rekao? D a to daš veleposlaniku?“ "Aha. I: 'Hvala 'Hvala za pivo.'" "Koje " Koje pivo?“ pi vo?“ "Odakle bih bi h znala? znala? Ma, luđak!“ luđak!“ Gray pročita naslovnicu naslovnicu i još nekoliko stranica. Ušutio se. "Ako hoćeš, uzmi uzmi to," izusti izusti Celia. Iza njih njih su ostali Aleksandrovski vrtovi vrtovi te su zaokrenuli zaokrenuli prema Kamenom mostu. Hugo Gray kanio je prelistati neželjeni poklon, a zatim ga odbaciti u koš za otpatke. No u svom je uredu pročitao deset prvih stranica te odlučio posjetiti šefa postaje, lukava Škota sa smislom smi slom za žestok žestok humor. Šefov ured svakodnevno su pretraživali tražeći prislušne uređaje, no zaista povjerljivi razgovori uvijek su se vodili u Mjehuriću. To je omanja konferencijska dvorana sa svih strana okružena tankom klijetkom ispunjenom zrakom — pri zatvorenim vratima. Budući da se uz to redovito
pregledava u potrazi za prislušnim uređajima iznutra i izvana, Mjehurić se smatra neprobojnim za protivničku službu. Gray se nije osjećao dovoljno dovoljno siguran da bi tražio tražio neka prijeđu tamo. "I " Izvoli, zvoli, momče," reče šef. "Gle, Jock... Ne znam trošim li uludo tvoje vrijeme... Vjerojatno da. Ali jučer se nešto neobično dogodilo. Neki je starac ovo ubacio u auto ćelije Stone. Znaš curu? curu? Ataše za tisak. Možda nije ništa...“ Riječ mu je zastala u grl grlu. u. Šef postaje motrio ga g a je preko naočala za čitanje. "Ubacio u kola?" blago upita stariji stari ji čovjek. "Tako kaže. Otvorio vrata, ubacio to u auto, rekao joj neka to da veleposlaniku i otišao." Šef postaje stavi ruku na crno uvezan dosje s otiscima Hugovih Hugovih stopala. "Kakav "Kaka v čovjek?“ čovjek?“ "Star, jadan, neobrijan. neobrijan. Poput skitnice, Vraški ju je je prepao,"..* prepao," ..* "Peticija?“ "Petici ja?“ "To je i ona mislila. Ionako je stvar kanila baciti, no jutros me povezla na posao. Dio sam pročitao putem. čini se da je stvar politička. Na unutarn unutarnjoj joj je naslovnici naslovnici žig SDSa S DSa.. Piše kao da je to napisao Igor Komarov.“ "Naš budući predsjednik. U redu. Ostavi to kod mene.“ "Hvala, Jock," reče Gray i usta. Intimno obraćanje imenom, čak i kad se mlad službenik obraća visokom časniku, potiče se u britanskoj Tajnoj obavještajnoj službi. Nakana je poticati osjećaj pripadnosti istoj obitelji, pothranjivati psihologiju "mi protiv njih", zajedničku svim službama službama u ovom čudnom zanatu. zanatu. Samo se vrhovn vrhovnoga oga šefa še fa Službe Službe zove "šefe" ili "gospodine". "gospo dine". Gray bijaše već posegnu pose gnuo o za kvakom kad ga šef zaustavi. zaustavi. "I još nešto, momče! Stanovi su u sovjetsko vrijeme nesolidno građeni. Zidovi su im tanki. Takvi su i danas. Naš treći tajnik za trgovinu jutros jutros je došao na na posao crvenih crvenih očiju od neispavan neispavanosti. osti. Sreća Sreća što je njegov njegova a gospođa u Engleskoj. Engleskoj. Možeš Možeš lili reći dražesnoj dražesnoj gospođici Stone neka idući put bude malo tiša?“ Hugo pocrveni do boje kremaljskih zidina te ode bez riječi. Šef postaje stavi na stranu crno uvezani dokument. čekao ga je dan pun poslova; veleposlanik ga je htio vidjeti u jedanaest. Njegova Ekselencija je čovjek s puno posla; ne želi da mu se dosađuje s predmetima što su ih ubacili ubacili u auto auto njegovom osoblju. osoblju. Tek te večeri, radeći dokasna d okasna u uredu, uredu, voditelj špijuna špijuna pročitat će ono što će poslije pos lije postati poznato poznato pod nazivom nazivom Crni C rni manifest. MADRID, KOLOVOZ 1984. Prije selidbe selidb e na novu novu adresu u studenom studenom 1986. godine, god ine, indijsko je veleposlanstvo veleposlanstvo u Madridu Mad ridu bi lo smješteno u ukrašenoj ukrašenoj zgradi s početka po četka stoljeća na Calle Velasquez 93. Na Dan nezavisnosti 1948. indijski je veleposlanik po običaju davao veliko primanje za vodeće španjolske vladine vladine dužnosnike dužnosnike i članove članove diplomatskoga di plomatskoga zbora. Kao i uvijek, bilo je to 15. 1 5. kolovoza. kolovoza. Zbog strašne vrućine vrućine u Madridu toga mjeseca i činjenice da je kolovoz ko lovoz mjesec najčešće odabran za Vladine, Vladi ne, parlamentarne parlamentarne i diplomatske praznike, praznike, mnoge više diplomatske d iplomatske dužnosnike dužnosnike — odsutne odsutne iz grada — predstavljalo je niže niže diplomatsko di plomatsko osoblje. S veleposlanikova gledišta bijaše to za žaljenje, no Indijci te ško mogu iznova napisati povijest te tako izmijeniti nadnevak svoga Dana nezavisnos nezavisnosti. ti. _ „.. ._, ^...,.*.. Amerikance Amerikance je je predstavl predstavljao jao otprav otpravnik nik poslova poslova te uza uza nj dragi tajnik tajnik za trgovinu trgovinu,, neki neki Jason Monk. Monk. Kako nije bilo ni ni šefa CIAine postaje postaje u Madridu, Monk ga je zamjenjivao. Bila je to dobra godina god ina za Monka. Vrlo uspješno uspješno završivši završivši šestomjesečni šes tomjesečni tečaj španjolskoga, promaknut promaknut je s VL12 VL1 2 na VL13. Oznaka Oznaka VL ("Vladina ("Vladi na ljestvica" ljestvica")) malo što govori g ovori ljudima zaposlenim zaposlenim u privatnom privatnom sektoru, no riječ je o ljestvici ljestvici plaća za državne državne službenike. službenike. U CIAi ona ne pokazuje samo plaću, nego i znak ranga, prestiža i uspjeha u karijeri. Što je još važnije, u pomicanju na vrhu CIAine hijerarhije direktor William Wi lliam Casey umjesto Joh Johna na Steina imenovao je novoga novoga čovj čo vjeka eka na mjesto svoga pomoćnika za operativne poslove. Cijela C ijela je grana CIAe za prikupljanje cjelovitih informacija u njegovoj nadležnosti; prema tome, on je vrhovni šef svakom agentu na terenu. Novi je šef bio Carev Jordan — čovjek koji je prvi uočio Monka i doveo ga u CIAu. CIAu. Pošto je napokon završio tečaj španjolskoga, Monka nisu dodijelili Odjelu za za Latinsku Ameriku, Amerik u, nego Odjelu za Zapadnu Europu. Tamo je pak samo jedna zemlja u kojoj se govori španjolski — sama Španjolska. Španjolska i nije neki neprijateljski teritorij; baš obrnuto. No za tridesetčetverogodišnjega cijaša samca sa mca sjajni je glavni glavni grad Španjolske Š panjolske neusporedivo neusporedivo bolji od Tegucigalpe. S obzirom na dobre veze Sjedinjenih Država sa svojim španjolskim saveznicima, veći se dio tamošnjega rada CIAe nije sastojao u špijuniranju Španjolske, nego u suradnji sa španjolskim protuobavještajcima u nadzoru nad mnoštvom Sovjeta i Istočnih Europljana, medu kojima su mnogi bili agenti. U samo dva mjeseca Monk je stvorio dobre veze u domaćoj, španjolskoj službi. službi. Većina viših dužnosnika dužnosnika te službe služili služili su i Francu te zbog toga baš i ne vole komunizam. Bu Budući dući da su s u imali poteškoća poteško ća s izgov i zgovorom orom imena Jason (Džejson), (Džejson), koje ko je su s u izgovarali /Hason/, /Hason/, mladoga su Amerikanca nazvali nazvali El E l Rubio — Plavi. Voljeli su ga. Monk je tako djelov d jelovao ao na ljude. Bijaše to tipično tipi čno diplomatsko primanje: skupine ljudi ljudi polako p olako su kružile, kružile, pijuckajući pijuckajući šampanjac što ga je platila i ndijska vlada, a u ruci bi se ugrijao za deset sekundi. Vodili su pristojne, ali is prazne razgovore. Procijenivši kako je dovoljno učinio za Ujaka Sama te večeri, Monk se već spremao otići — kad ugleda pozna pozna to to lice. .,. .,. . ^...,._..., ^...,._...,._. ._. .,., .,., Provukavši Provukavši se kroz gužv gužvu, u, stane iza čovjeka čovjeka te pričeka malko dok čovjek u tamnosivom odijelu završi razgovor s damom u sanju. Ostali su na tren sami. I dalje mu stojeći za leđima, obrati mu se na ruskom: "Onda, prijatelju, prijatelju, što je bilo bi lo sa sinom?“ si nom?“ Muškarac se ukoči i okrene, pa nasmiješi. "Hvala vam," vam," odgovori Nikolaj Turkin pa nastavi: "Oporavio se . Živ je i zdrav." zdrav." "Drago " Drago mi je čuti. A, koliko vidim, i vaša je karijera preživjela.“ Turkin Turkin kimnu. kimnu. Uzeti Uzeti poklon od neprijatelja neprijatelja ozbiljan ozbiljan je je prijestup. D a su ga prijavili, pri javili, nikad više ne bi mogao mo gao izaći i zaći iz SSSRa. SS SRa. No morao se staviti na milost i nemilost profesora Glazunova. Stari je liječnik i sam imao sina i osobno je držao kako bi njegova zemlja trebala surađivati u medicini s najboljim istraživačkim ustanovama. Stoga nije prijavio mladoga časnika. Skromno je prihvatio pohvale kolega za znatno poboljšanje. "Da. "Da . Srećom. No bilo je za dlaku.“ "Večerajmo zajedno!" predloži Monk. Rus ga pogleda u čudu, pogotovu kad je Monk digao ruke šaljivo se predajući, pa doda: "Neću nabacivati, obećavam.“
Na te se riječi ri ječi *Turkin opusti. opusti. Obojica su znala znala da i onaj drugi drugi zna. činjenica činjenica da Monk tako izv i zvrsno rsno govori ruski kazivala je kako nije moguće da doista doi sta radi u trgovinskom odjelu veleposlanstv veleposlanstva. a. Monk je pak držao kako Turkin mora biti KGBovac, KGB ovac, k o j i vjerojatno vjerojatno radi po protuobavještajn protuobavještajnoj oj liniji; vidi se to po njegovoj njegovoj slobodi komuniciranja komuniciranja s Amerikancima. A merikancima. Spomen nabacivanja, riječi koja dolazi iz baseballa, ali se rabi u špijunskom žargonu, značila je kraj svakoga pretvaranja. To što ju je Amerikanac Amerikanac uporabio šaljivo, šaljivo, značilo značilo je prijedlog kratkoga kratkoga primirja u hladnom hladnom ratu. ratu. Nabaciti odnosno odnosno nabacivanj nabacivanje e rabi se za postupak postupak kad obavještajni obavještajni operativac ope rativac jednostavno jednostavno predloži predloži osobi oso bi s protivn p rotivničke ičke strane s trane da "promijeni momčad". momčad" . Tri večeri poslije primanja njih su dvojica svaki za se stigli u uličicu u staroj četvrti Madrida, po imenu Calle de los Cuchilleros, što znači Nožarska ulica. Na pola uličice, jedva veće od ovećega dvorišta, stoje stara vrata od puna drva koja se otvaraju na kratko stubište što vodi u podrum nadsvoden ciglenim lukovima. Stara je to bivša vinarija, što se za tu svrhu rabila još u srednjem vijeku. Mnogo već ljeta tu se poslužuju tradicionalna španjolska španjolska jela; gostionica se zove zove Sobnnos de Botin. Bo tin. Drevni Drevni lukovi oblikuju odjeljke s po jednim malim stolom u sredini. Monk i njegov uzvanik zauzeše jedan od njih. Jelo bijaše dobro. Monk naruči crno vino Marques de Riscal. Iz pristojnosti nisu razgovarali o poslu, nego o obitelji — ženi i djeci. djeci . Monk prizna prizna da ih još još nema. Mali Jurij sada pohađa školu ško lu,, no trenutačno je s djedom i bakom na ljetnim ljetnim praznicima praznicima.. Vino je teklo, došla je i druga boca. Monk isprva nije primijetio kako ispod Turkinova ugodna i prikladna pročelja ključa strašan gnjev. Ne srdi se on na Amerikance, nego na sustav koji mu je zamalo ubio sina. Druga D ruga je boca vina bila već pri kraju kad Rus najednom najednom upita: "Jesi li ti zadovoljan zadovoljan u CIAi?“ Što je to — nabacivanje — pitao se Monk. Pokušava li me ova budala zavrbovati? "Prilično mi je dobro," mirno će on, točeći vino i gledajući bocu, a ne sugovorn sugovornika. ika. "A " A ako imaš i maš problema — podupiru po dupiru li te tvoji?“ tvoji?“ Monk zadrži pogled na vinu što ga je točio; ruka mu bijaše sigurna. Zatim odgovori: "Svakako. Moji će se potrgati, izložiti opasnosti za jednog jednog od svojih. svojih. Takva Takva su pravila.“ pravila.“ "Mora biti bi ti lijepo raditi za ljude ljude što žive žive u takvoj takvoj slobodi," reče Turkin. Turkin. Napokon Monk odloži odloži bocu i pogleda Rusa u lic lice. e. Obećao je da neće nabacivati, no Rus Rus je nabacio — sama s ama sebe. "Zašto ne? Gledaj, prijatelju, sustav za koji radiš uskoro će se promijeniti. Brzo. No mi možemo pomoći da se izmijeni brže. Jurij će, kad odraste, živjeti kao slobo slobodan dan čovjek.“ Andropov Andropov .bijaše u međuvr međuvremen emenu u umro, umro, unatoč unatoč primanju primanju lijekova lijekova iz Londona. Londona. Naslijedio Naslijedio ga je drugi drugi starac: starac: Konstan Konstantin tin černj černjenko. enko. Taj Taj je bio tako star i slab te su ga morali pridržavati pridržavati pod po d pazusima. No pripovijedalo pri povijedalo se o svježem svježem vjetru vjetru što će zapuhati zapuhati Kremljem Kremljem — mlađem čovjeku, koji se zvao Gorbačov. Uz kavu je Turkin zavrbovan. Ostat će "na mjestu", tj. radit će i dalje u srcu KGBa, no zapravo za CIAu. Monk je imao sreće što mu je nadređeni, nadređeni, šef postaje, bio odsutan od sutan iz Madrida, na godišnjem odmoru. Da je bio na radnom mjestu, mjestu, Monk bi mu bio morao prepustiti Turkina, koga bi onda vodio netko drugi. No ovako je njega zapalo napisati, šifrirati i odaslati vrlo tajnu poruku u Langlev; u njoj je opisao vrbovanje. Naravno Naravno da je u početku poče tku bilo sumnj sumnjičavosti. ičavosti. Protuobav P rotuobavještajn ještajnii bojnik KGBa — to je velika lovina! Izmijenivši zmijenivši s njime njime niz tajnih poruka u Madridu, Monk je do kraja ljeta doznao dosta o sovj so vjetskom etskom kolegi. kolegi . Rođen je u Omsku, Omsku, u zapadnom zapadnom Sibiru, Sib iru, godine 1951. 19 51. Sin Si n inženjera inženjera u vojnoj vojnoj industriji. industriji. Turkin Turkin se s osamnaest godina go dina nije mogao upisati na fakultet koji je želio, nego je pošao u vojsku. Poslali su ga u Pograničnu stražu, koja je formalno pod zapovjedništvom KGBa. Tamo su ga opazili i poslali u Protuobavještajni odjel Visoke škole Deržinjskoga, gdje je naučio engleski. Tamo je zablistao. Sa samo još nekolicinom prebačen je u KGBovo KGBo vo središte za obuku obavještajaca, obavještajaca, prestižni Andropovljev institut. institut. Kao i Monk na drugoj strani strani svijeta, i on bijaše označen označen kao visoki letač. Za polaznike bez prethodnog iskustva u KGBu i bez dobra znanja stranih jezika održavali su se dvogodišnji i trogodišnji obrazovni obrazovni ciklusi. Kako je Turkin imao oboje, upisao se na jednogodi jednogodišnji šnji tečaj. Pošto je završio s odličnim uspjehom, uspjehom, pripustili pri pustili su s u ga u Upravu P Prve glavne uprave, tj. protuobavještajni odjel obavještajne službe. Upravu P vodio je tada najmlađi general u KGBu: Oleg Kalugin. Imajući samo dvadeset sedam godina, Turkin se 1978. oženio i iste godine dobio sina Jurija. Godine 1982. poslan je na prvo mjesto u inozemstvu: inozemstvu: u Nairobi. Glavni Glavni mu je je zadatak bio probiti se u CIAinu postaju u Keniji te zavrbovati zavrbovati agente ili i li odatle o datle ili od drugu d rugud d u Keniji. K eniji. Vratio Vrati o se doma prije pri je kraja mandata, zbog zbog sinov si nove e bolesti. Turkin Turkin je u listopadu isporučio C IAi svoju prvu pošiljku. pošiljku. Monk ju je osobno odnio u Langlev. Langlev. Ispostavilo Ispostavilo se da d a je to "bomba". " bomba". Turkin Turkin je odao gotovo sve KGBovce u Španjolskoj. Kako bi zaštitili svoj izvor, Amerikanci će komadić po komadić odavati Španjolcima što znaju. Tako će prva tura tura uhićenih uhićenih Španjolaca što su radili za Ruse ispasti tek dobra sreća ili i li dobar doba r španjolski istražiteljski rad. Za svaki slučaj, KGBu je preko Turkina Turkina dano do znanja znanja kako se prvi uhićeni uhićeni agent a gent sam izložio glupom i nepotrebnom nepotrebnom pogreškom. pog reškom. Moskva ništa nije posumn p osumnjala, jala, ali je izgu i zgubila bila sve operativce i operacije o peracije na Iberskom poluotoku. Za tri je godine Turkin Turkin napredovao do zamjenika rezidenta, što mu je davalo pristup pri stup praktički svemu. svemu. Godine Godi ne 1987. vraćen je u Moskvu, a godinu dana poslije postao je šef cijele Uprave P unutar golema KGBova aparata u Istočnoj Njemačkoj. Na tom je mjestu ostao sve db pada Berlinskoga zida i ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. Za to je vrijeme poslao i prebacio kroz mrtve poštanske sandučiće stotine poruka i omota obavještajnih obavještajnih podataka. No uvijek je inzistirao inzistirao da d a ga vodi samo jedan jeda n jedini čovjek: njegov njegov prijatelj s druge strane Zida — Jason J ason Monk. Bijaše to sasvim neuobičajen aranžman. Većinom špijuni imaju više rukovatelja ili nadzornika za šestogodišnjeg rada, no kako je Turkin inzistirao, ljudima iz Langlev La ngleva a nije bilo druge nego pristati pri stati na njegov zahtjev. zahtjev. Kad se Monk u jesen 1986. vratio u Langlev, Langlev, pozvaše pozvaše ga g a u ured Careva Ca reva Jordana. "Vidio sam materijal," reče pomoćnik direktora CIAe za operativne poslove. "Dobar je. Mislili smo da je možda dvostruki, no španjolski agenti što ih i h je odao su prvorazredni. prvorazredni. čovjek ti je zbilja na visokoj razini. Dobar posao!“ p osao!“ Monk kimaše zahvalno. Jordan nastavi: "Samo još nešto. čuj, nisam u ovoj igri od prije pet minuta. Tvoje izvješće o vrbovanju je vjerodostojno, no ima tu još nešto, zar ne? ne? Zašto se sam ponudio?“ Monk ispripovjedi pomoćniku direktora što nije zapisao u izvješću: o bolesti Rusova sina u Nairobiju i lijekovima dobavljenim iz Bolnice Waltera Reeda. "Trebao bih te kazniti," reče napokon Jordan, nakon odulje stanke. Ustane i ode do prozora. Brezova šuma i obala rijeke Potomca bliještali su crveno i zlatno; lišće bijaše tek počelo opadati. Pošutjevši opet, reče tiho: "Isuse! Ne znam nikoga drugog u Službi tko bi mu tek tako dao te lijekove, ne tražeći nikakvu protuuslugu. Moglo se dogoditi da ga nikad više ne vidiš. Madrid je bio puka sreća. Znaš li što je Napoleon rekao o generalima?“
"Ne znam.“ "Kazao je: 'Baš me briga jesu li dobri; želim da imaju sreće.' Tako i ti: lud si, ali imaš sreće. Znaš da će tvoj čovjek morati biti premješten na skrb Odjela SSIE?“ Na samom vrhu CIAe je direktor. Pod njim su dvije glavne uprave: Analitička i Operativna. Prvu vodi pomoćnik direktora za analitiku — PDA. PDA . Zadatak joj je uspoređivati i raščlanj rašč lanjivati ivati goleme količine količi ne sirovih obavještajnih obavještajnih podataka i proizvoditi p roizvoditi sažeta sa žeta obavještajna obavještajna izv i zvješća ješća čiji či ji su su korisnici Bijela kuća, Nacionaln Naci onalno o sigurn si gurnosno osno vijeće, State D eparment (Ministarstvo (Ministarstvo vanjskih poslova), poslova), Pentagon i dr. Prikupljanje Prikupljanje informacija na terenu posao je Operativne uprave, uprave, koju vodi vodi pomoćnik direktora di rektora za operativu — P PDO. DO. Operativn Ope rativna a uprava uprava dijeli se na odjele po zemljopisnom zemljopisnom načelu: Odjel Odjel za Latinsku Ameriku, Bliski i stok, Jugoistočnu Aziju Aziju itd. No za svih četrdeset godina hladnoga hladnoga rata — od 1950. do 1990. — kad je pao komunizam — najvažniji je bio Odjel za Sovjetski Savez i Istočnu Europu, poznat pod kraticom Odjel za SSIE. Službenici Službenici ostalih ostali h odjela često su im zav zavidjeli. idjeli. Oni bi tako brižljivo njegovali njegovali i vrbovali vrijedan sovjetski sovjetski izvor u Bogoti ili Džakarti, no poslije p oslije vrbovanja njime je dalje rukovao Odjel za SSIE. To se objašnjavalo činjenicom što će svaki od njih prije ili poslije biti premješten, vjerojatno natrag natrag u SSSR. SS SR. Budući da je Sovjetski Savez bio glavni neprijatelj, Odjel za SSIE postao je "zvijezda" u Operativnoj upravi. Tražila su se mjesta u tom odjelu. Premda je Monk završio studij ruskog jezika na sveučilištu i godinama se obilno služio ruskim knjigama i tiskom, opet su ga na prvi mandat stavili stavili u afrički odjel, a zatim u zapadnoeuropski. zapadnoeuropski. "Razumijem.“ "Želiš li i ti za njim?“ njim?“ Monk poskoči iu i u duhu duhu.. "Da, "Da , gospodine! gospodi ne! Molim vas.“ "U redu. Ti si ga našao i vrbovao — ti ćeš ga i voditi.“ Nije prošao ni tjedan, a Monk je već bio u Odjelu za SSIE. Njegov je zadatak bio voditi bojnika KGBa Nikolaja Iljiča Turkina. Na stalno se više nije vraćao vraćao u Madrid, ali je povremeno povremeno odlazio tamo. S Turkinom se tajno tajno sastajao u visokim visoki m planin p laninama ama Sierra Sie rra de Guadarrame. Tamo su mogli razgovarati o tisuću stvari kad je na vlast došao Gorbačov te su njegove perestrojka i glasnost počele otpuštati stroge stege. Monku je to bilo drago, d rago, jer Turkina Turkina nije smatrao samo izvorom, nego nego i prijateljem. Već 1984. CIA je postajala (neki bi rekli: postala) golem i spor birokratski stroj, koji se više posvećuje papirologiji nego prikupljanju obavještajnih podataka. Monk se gnušao birokracije i prezirao piskaranje po papiru, uvjeren kako se sve što se zapiše može i ukrasti ili kopirati. Jezgra papira Odjela za SSIE — najtajnije od tajnoga — bijaše 301 dosje sa svim pojedinostima o svim sovjetskim agentima što rade za Amerikance. Ameri kance. Te je jeseni Monk "zaborav " zaboravio" io" unijeti unijeti podatke o bojniku Turkinu, Turkinu, kojemu je je nadjenuo nadjenuo tajno ime Lisandar. Jock Macdonald, šef postaje britanskog SISa u Moskvi bio je u noći 17. srpnja na večeri koju nije mogao izbjeći. Vratio se nakratko do svoga ureda ureda da odloži neke zabilješke učinjene učinjene za za vrijeme večere večere — nikad nije bio siguran si guran da mu u stan neće ući njuškala njuškala — i njegov njegov pogled padne na dosje u crnom uvezu. Ne imajući pametnijeg posla, on otvori dosje i počne čitati. Bio je na ruskom, dakako, i tipkan na običnom pisaćem stroju, stroju, no Macdonald je bio bilingvist. Te noći noći nije ni stigao kući. Odmah iza ponoći nazvao je je ženu, ženu, a zatim se vratio vratio na dosje. Sadržav S adržavao ao je četrdesetak stranica, podijeljen podi jeljenih ih u dvadeset tematskih poglavlja. poglavlja. čitao je ulomke koji se odnose na ponovnu uspostavu jednopartijske države i obnovu robovskih logora za disidente i ostale neljubitelje režima. Pažljivo je iščitavao rečenice koje govore o konačnom rješenju židovskog pitanja te osobito postupak s čečenima i drugim rasnim manjinama. Proučavao je stranice koje su opisivale pakt o nenapadanju s Poljskom zbog osiguranja zapadnih granica, te zatim ponovno osvajanje Bjelorusije, Ukrajine, baltičkih država te južnih južnih republika bivšeg bi všeg SSSRa, SSS Ra, Gruzije, Gruzije, Armenije A rmenije i Moldave. Gutao je ulomke s opisima ponovne uspostave pune nuklearne udarne sile i usmjeravanja raketa na naprijateljske ciljeve oko Rusije. Udubljivao se u stranice koje su opisivale sudbinu Ruske pravoslavne crkve i svih drugih vjerskih zajednica. Prema ovom dosjeuman dos jeumanifestu, ifestu, što li već je, osramoćene o sramoćene i ponižene ponižene oružane oružane snage što sad mrzovoljno mrzovoljno čuče pod vojničkim šatorskim ša torskim krilom kri lom bile bi iznova naoružane i opremljene, ali ne kao obrambena već kao osvajačka sila. Pučanstvo ponovno osvojenih zemalja radilo bi kao kmetovskorobovska radna snaga za ruske gospodare. Nadzor nad njima njima preuz p reuzela ela bi ruska manjina manjina tih zemalja, pod pokroviteljst po kroviteljstvom vom središnje sredi šnje vlasti u Moskvi. Disciplinu u državi provodila bi Crna garda, za tu svrhu narasla na 200.000 ljudi. Ona bi provodila i poseban postupak nad nedruštven nedruštvenim im elementima poput liberala, li berala, novinara, svećenika, homoseksualaca i Židova. Dokument je također upućivao upućivao i na rješenje rješenje jedne zagonetke koja je već bila mučila Macdonalda Mac donalda i druge: gotovo nepresušni nepresušni izv i zvor or novca novca za promidžbu Saveza domoljubnih snaga. Potkraj 1990. kriminalno podzemlje Rusije bilo je poput široke zakrpe od nasumce skalupljenih bandi koje su, tih ranih dana, vodile svoje međusobne ratove ratove za prevlast, prevlast, ostavljaju ostavljajući ći po ulicama ulicama krvav k rvave e tragove i svoje mrtve. mrtve. Od 1995. u tijeku je proces objedinjavanja. objedinjavanja. Godine Godi ne 1999. čitava je Rusija od zapadne granice do Urala bila leno četiri velike družbe kriminalaca, među kojima je glavna bila Dolgoruki, sa sjedištem u Moskvi. Ukoliko je dokumen dok umentt pred njim bio istinit, upravo je ta družba družba bila bi la financijer SDSa, SDSa , računajući računajući na buduću nagradu u obliku ob liku odstran ods tranjenj jenja a svih drugih bandi i potpunom potpunom gospodarenju gos podarenju podzemljem. podzemljem. Bilo je pet izjutra kad je, nakon pet iščitavanja, Jock Macdonald zaklopio korice Crnog manifesta. Zavalio se u sjedalo i zapiljio u strop. S pušenjem pušenjem je bio prestao već prije dosta d osta vremena, no no sad je silno želio zapaliti jednu. Nakon nekog vremena je ustao, zaključao spis u svoj sef i izašao iz veleposlanstva. Na pločniku, u polusvjetlu novog dana gledao je preko rijeke u zidove Kremlja. Ljudi čiji je posao rad u tajnim službama nisu baš neki veliki vjernici, no svako pravilo ima izuzetaka. Podrijetlom sa škotske visoravni, Macdonald je bio tradicionaln tradicio nalnii katolik. katoli k. Krenuo Krenuo je u ranu šetnju, šetnju, uz obalu rijeke do Bolšoj mosta, a zatim preko njega prema crkvi svetog Vasilija, prošao je uz nju i nastavio prema Novom trgu. Ovdje su se već počeli oblikovati ranojutarnju redovi gladnih Moskovljana koji su od karitativnih organizacija dobivali obroke juhe. Sada je još srpanj i toplo vrijeme, no kad nadođe ruska zima... Macdonald otrese glavom crne misli i nastavi šetnju
Cilj mu je bio ulica Mala Lubianka gdje se nalazila katolička crkva u koju su navraćali vjernici iz diplomatske zajednice i malobrojni ruski katolici. Dvije D vije stotine metara iza njega i izv i zvan an njegova njegova pogleda zbog masivne ma sivne zgrade zgrade sjedišta sjedi šta KGB, jedna skupina skitnica ski tnica spavala je skutrena skutrena na širokom predvorju goleme trgovine igračaka Detski D etski Mir. Mi r. Dva krupna muškarca muškarca odjevena u jeans i jakne jakne od crne kože ušetala su u predvorje trgovine te započela okretati tijela spavača. Jedan od spavača nosio je olinjali vojnički kaput s kojeg je visjelo nekoliko zamrljanih vojnih odličja. Ljudi u koži poskočiše, nagnuše se nad starim spavačem te ga počeše drmati. "Jesi li ti Zajcev?", Zajcev?", oštro je izgovarao riječi jedan od njih. njih. Sta.„ rj čovjek kimne, Drugi u kožniaku kožniaku izvuče izvuče iz džepa mobilni telefon, otipka brojke i izgovori nekoliko riječi . Pet minuta minuta kasnije jedan moskvič moskvič se zaustavi zaustavi uz rub rub pločnika. Dvojka u koži napola podigne podi gne starog spavača i odvuče ga na stražnje sjedalo automobila. Starac je htio nešto izustiti prije ulaska u vozilo no odsjaj kratke čelične cijevi pojavi se pred njegovim njegovim ustima. Za to vrijeme, Macdonald ulazi ulazi u crkvu crkvu i klekne naspram oltara. Zagleda se u kip raspetoga Krista K rista pred sobom i započne molitvu. molitvu. Molitve muškaraca muškaraca uvijek uvijek su vrlo vrlo privatna privatna stvar, no no ono što je on molio bilo je: "Dragi "D ragi Bože, učini da je to krivotv kri votvorina. orina. Jer ako ak o nije, veliki i crni vrag silazi među nas.“ Jock Macdonald je već bio natrag za svojim radnim stolom prije dolaska ostalog osoblja veleposlanstva. Nije spavao te noći no nitko to neće zamijetiti. Obrijao se i umio u kupaonici u prizemlju veleposlanstva te presvukao u čistu košulju koju je uvijek imao u svome stolu. Njegov zamjenik, Bruce "Gracie" Fields, probuđen je u svome stanu i rečeno mu je da bude u veleposlanstvu u devet. Hugo Gray, tada već u svome svome krevetu, krevetu, primio je sličan poziv. U osam je Macdonald od o d osoblja os oblja iz osiguranja o siguranja zatražio zatražio da d a mu pripreme pri preme "mjehu " mjehur" r" sobu za sastanak sastanak u devet i petnaest. "Od jučer imam jedan dokument", izjavi on odmah na početku sastanka dvojici svojih kolega. "Ne treba vam ispričati njegov sadržaj. Dovoljno Dovoljno je samo reći da ako je krivotvorina krivotvorina ili neslana neslana šala, gubimo vrijeme. Ako je pak pravi, a ja to još sada sa da ne znam, znam, onda je to važan ulov. ulov. Hugo, ispričaj Graciu Graci u što znaš.“ znaš.“ Hugo reče ono što je znao, ono ono što mu je ispričala isp ričala Celia C elia Stone. S tone. "U savršenom svijetu", svijetu", počne Macdonald jednom od svojim omiljenih fraza, fraza, zbog koje dvojica mladića iskriviše iskri više usta u jedva zamijetni cerek, "volio bih saznati tko je bio taj stari čovjek, način kako je došao u posjed nečeg što bi moglo biti silno povjerljiv materijal te zašto je odabrao onaj auto na na onome mjestu da ga g a preda. Je li poznavao poznavao Celiu Stone? S tone? Je lili znao znao da je je vozila auto veleposlanstv veleposlanstva? a? Ako Ak o je, zašto našeg? Usput, ima li kog koga a u veleposlanstvu veleposlanstvu tko zna zna crtati?" "Crtati?" "C rtati?" zapita Fields. "Da, "Da , crtati. Portret, na na primjer.“ "Mislim "Misli m da jedna od žena žena ima likovno obrazovanje", obrazovanje", odgovori Fields. Fi elds. Radila je kao ka o ilustrator dječjih knjiga knjiga u Londonu.“ Londonu.“ "Ispitaj to. Ako zna zna crtati, povezi povezi je s Celiom C eliom Stone. S tone. U međuvremenu međuvremenu,, idem ide m na kratak razgovor s njom. Još dvije stv s tvari. ari. Onaj tip bi se mogao opet op et pojaviti, pokušati stupiti s nama u vezu. vezu. Ako se pojavi, nastojte nastojte ga g a uvući uvući unutra unutra na šalicu čaja. Drugo, mogao bi stupiti u vezu vezu s nekim drugim veleposlanstvom, veleposlanstvom, pa i upasti u oči miliciji mili ciji i biti uhićen. uhićen. Gracie, imaš li nekoga u moskovskoj miliciji. "Inspektora Novikova. Odjel za ubojstva u sjedištu milicije u Petrovki. Povremeno od koristi." "Popričaj s njim. Ali ništa o dokumentu ubačenom u naš auto. Samo reci da jedan stari čudak presreće naše ljudi na ulici i traži sastanak s veleposlanikom. Pokaži mu crtež, ako dobijemo crtež, ali ali nemoj mu ga dati. Kad je vaš prvi prvi susret?“ "Ništa unaprijed dogovoren dogo voreno", o", reče Fields. "Samo " Samo ga g a pozovem iz javne javne govornice.“ govornice.“ "OK, vidi može li nam koristiti. koristiti . Za to vrijeme, ja ću skoknuti skoknuti na nekoliko dana da na u London. London. Gracie, ti hvataš kormilo.“ Celia Stone je pozvana pozvana na sastanak s Macdonaldom ne u njegov njegov ured ured već u sobu za sastanke "A". "A" . Ona nije znala znala da je ta soba osigurana protiv prisluškivanja. prisluškivanja. Macdonald je razgovao sa Celiom Stone puni sat. Bilježio je svaku pojedinost, a ona je prihvatila njegovu priču da je starac dosađivao i drugim ljudima ljudima iz i z veleposlanstv veleposlanstva a sa zahtjev zahtjevom om da se sastane s veleposlanikom. Bi li ona pomogla da se napravi robot portret po rtret starog čudaka: dakako da bi, pomoći će u svemu što može. Pauzu za ručak provela je sa ženom jednog službenika veleposlanstva koja je, uz njezinu pomoć te pomoću olovke i ugljena skicirala čudaka. Srebrnom bojom istaknuta su tri tri njegova čelična zuba. zuba. Kad je portret bio gotovo, Celia je kimnula kimnula i rekla: "To je on.“ Nakon ručka Jock Macdonald se u pratnji narednika Meadowsa odvezao u zračnu luku Šermetjevo. Nije očekivao da će ga vlasnici dokumenta dokumenta presresti, p resresti, ali je za svaki svaki slučaj svoju svoju diplomatsku torbu vezao vezao lancem za zglavak lijeve ruke, a lanac prekrio laganih ljetnim ljetnim kišnim ogrtačem. Kad se jaguar veleposlanstva iskotrljao niz glavna ulazna vrata, zamijetio je samo jednu crnu čajku parkiranu dolje na keju Sofiskaja, no ona nije krenula za jaguarom pa više nije mislio na nju. Zapravo, čajka je čekala da iz veleposlanstva izađe mali crveni rover. WASHINGTON WASHINGTON,, TRAVANJ 1985. Da se arhanđeo Gabrijel objavi u Washingtonu i pita prvog KGBovca u tamošnjem sovjetskom veleposlanstvu kojeg bi od svih časnika CIAe volio vidjeti preobraćenog preobraće nog u izdajnika izdajnika pa p a da radi za Sovj So vjete, ete, pukovnik pukovnik Stanislav S tanislav Androsov Androsov ne bi dugo otezao s odgovorom. Odgovorio bi odmah: o dmah: "Želio bih šefa protuobavještajn protuobavještajne e skupine pri sovjetskom odjelu Opsa." Želje Želje se ponekad ispunjavaju ispunjavaju i u svijetu krute krute stvarnosti obavještajnih službi. Aldrich Hazen Hazen Almis Almis je postavlj postavljen en za za šefa sovjets sovjetske ke protuobavj protuobavještaj eštajne ne skupine skupine SE odjela u srpnju srpnju 1983. Kao takav, imao je puni puni pristup pristup svih pododjelima: odjel SSSR koji je vodio sve sovjetske sovjetske obavještajce koji su radili za SAD, SA D, a nalazili su unu unutar tar SSSRa, te Vanjski odjel koji je vodio operativce operati vce smještene smještene izvan SSSRa. 16. travnja travnja 1985., upavši upavši u novčane novčane poteškoće, Ames Ame s je ušetao u sovjetsko veleposlanstvo veleposlanstvo u vašintonskoj vašintonskoj 16. 1 6. ulici, zapitao za sastanak s pukovnikom pukovnikom Androsovom te se ponudio biti bi ti sovjetskim obavještajcem. Za 50.000 dolara. Dva dana kasnije dobio je traženi novac. Bio je to tek početak. Izdajnik koji je počinio najveću štetu u povijesti američke obavještajne službe službe tek je počeo djelovati. ¦¦¦¦¦¦•¦¦ Leonid Zajcev, Zec, je umirao i ne znajući to. Trpio je jaku bol. Bio je samo toga svjestan. Pukovnik Grišin je vjerovao u bol. Vjerovao
bile da grešnik mora potpun po tpuno o shvatiti značenje značenje boli, prije negoli umre. Ispitivanje je potrajalo potrajalo čitav dan i nije bilo potrebe po trebe za uporabom nasilja, nasilja, jer je Zajcev Zajcev odgovarao na sve što se tražilo od o d njega. Pukovnik Pukovnik je najveći najveći dio vremena vremena bio bi o nasamo s njim, njim, jer nije želio da stražari sazn s aznaju aju kakav je dokument uukraden. kraden. Pukovnik Pukovnik ga je, čak ljubaz ljubazno, no, pitao da ispriča ispri ča sve od početka, i on o n je ispričao. Zahtijevao Zahtijevao je od njega da ispriča priču još & jednom pa opet iznova, iznova, sve dok pukovnik pukovnik nije bio b io siguran si guran da neka pojedinost nije bila ispušten i spuštena. a. A zapravo, i nije se imalo baš mnogo što reći. Pukovnikovo Pukovnikovo lice izražavalo izražavalo je nevjericu samo jednom, onda kad je Zajcev objasnio zašto je to učinio. "Pivo? Englez ti je dao pivo?“ Ako podneva, podneva, pukovn pukovnik ik je bio uvjeren uvjeren da ima sve što mu je potrebno. potrebno. Ima ma izgleda, izgleda, nadao nadao se, da je je mlada Engleskinj Engleskinja, a, nakon susreta susreta s ovim strašilom od čovjeka jednostavno bacila taj dosje, ali nije mogao biti posve siguran. Zato je uputio četvoricu povjerljivih ljudi da čekaju ispred veleposlanstva veleposlanstva mali crveni auto, da ga prate i ustanove ustanove gdje ona živi. Malo poslije tri izdao i zdao je još posljednje posljednje naredbe stražarima kako da dokrajče d okrajče u mukama mukama Zajceva te izašao. Upravo kad je napuštao zgradu, jedan A300 Airbus Airbus s oznakama oznakama British Ainvaisa Ainvaisa na na repnoj peraji peraji zaokren zaokrenuo uo je iznad iznad sjever sjeverne ne Moskve Moskve i uputio uputio se u pravcu pravcu zapada. zapada. Pukovn Pukovnik ik ga nije ni zamijetio. WASHINGTON, LIPANJ 1985. Točno Točno dva mjeseca od dana kad je dobio prvu isplatu od 50.000 dolara, Aldrich Ames je u jedno jedino poslije podne razorio gotovo čitav SE odjel direktorata CIAe. Malo prije ručka, nakon što je poharao strogo povjerljiv dosje 301, potrpao je na svome stolu u dvije obične plastične vrećice tri i pol kilograma tajnih dokumenata dokumenata i fakseva. S tim zlatnim tovarom tovarom je jednostavno jednostavno prošetao kroz labirintne labirintne hodnike do lifta, spustio se do d o prizemlja i otvorio vrata pomoću svoje ID iskaznice. Nitko od stražara ga nije ni upitao što to nosi u vrećicama. Ušavši na parkingu u svoj automobil, krenuo je na dvadesetminutnu vožnju do Georgetowna, elegantnog predgrađa Washingtona poznatog po europskim restoranima. Došao je do Chadwick C hadwick bara i restorana gdje se sastao s vezom poslanom iz sovjetskog sovjetskog veleposlanstva, veleposlanstva, jer je pukovnik pukovnik Androsov A ndrosov znao znao da bi njega vjeroratno vjeroratno pratili FBI agenti. Stoga je na sastanke slao 'običnog' sovj so vjetskog etskog diplomata di plomata koji se s e zvao zvao čuvakin. Ames je je Rusu Rusu uručio uručio to što što je imao. Nikad Nikad nije nije rasprav raspravljao ljao o cijeni. cijeni. A ni ni Rusi Rusi se nisu nisu cjenkali. cjenkali. Znali Znali su da imaju imaju zlatn zlatnii rudnik. rudnik. Vrećice su iz Chadwicka stigle u veleposlanstvo, a odatle odletjele u Jazenovo, stožer Prve glavne uprave KGBa. Njegovi analitičari nisu vjerovali vjerovali svojim očima. oči ma. Uspjeh je Androsova učinio zvijezdom. Pročelnik Prve glavne uprave general Vladimir Krjučkov osnovao je odmah posebnu skupinu čiji članovi su oslobođeni svih drugih zadaća i zaduženi samo za rad s proizvodima iz Amesovih vrećica. Ames je dobio sovjetsko kodno ime Kolokol, što znači znači "zvono". "zvono". Jedan CIAin dužnosnik kasnije je izračunao da je propalo četrdesepet antiKGB operacija, gotovo čitav CIAin rad u ljetu 1985. Nakon proljeća 1986. izgu i zgubljen bljena a je veza sa svim vrhun vrhunskim skim agentima ag entima koji su radili radi li za CIAu, a čija imena i mena su se nalazila u dosjeu 301. 30 1. Bilo Bi lo ih četrnaest. Jedan od njih bio je zapravo dugo vremena agent Britanaca. Amerikanci nisu znali njegovo pravo ime, no kako je London proslijeđivao CIAi njegov njegov rad, Amerikanci su znali znali mnogo o njemu i još su mnogo toga mogli naknadno naknadno zaključiti. On je bio pukovnik pukovnik KGBa zavrbovan zavrbovan od strane Britana Brita naca ca još početkom sedamdesetih u Danskoj. Amesova izdaja ga g a je srećom sreć om zatekla na radnom mjestu rezidenta rezidenta u sovjetskom veleposlanstvu veleposlanstvu u Londonu odakle su ga uspjeli izvući. izvući. Nikad Ni kad se nije ni vratio u Moskvu. Bio je to pukovnik pukovnik Oleg Gordijevski. Jedan od četrnaestorice bio je vrlo lukav ili srećković. Sergej Bokan bio je dužnosnik u sovjetskoj vojnoj obavještajnoj službi, s radnim mjestom u Ateni. Ateni. Dobio Do bio je hitan poziv da odleti u Moskvu Moskvu zbog zbog nekih obiteljskih problema u vezi sa sinom. Dogodilo Do godilo se da d a je saznao saznao da mu je sa sinom sve u redu. Nakon što je namjerno zakasnio na rezervirani let za Moskvu, uspio je stupiti u vezu s CIAinim ljudima u Ateni odakle je u hitnji hitnji prebačen prebače n u SAD. Ostalih dvanaest dvanaest je uhićeno. uhićeno. Dvojica su s u preživjela preživjela godine prisilnog pris ilnog rada u logoru i sad sada a žive u Americi. Desetoro D esetoro njih je mučeno mučeno i strijeljano. strijeljano. Jock Macdonald je stigao na Heathrow Heathrow kasno poslijepodne i prvo što je učinio bilo je da nazove nazove glavni glavni stožer tajne obavještajne obavještajne službe službe — SIS. Premda je bio umoran od neprospavane neprospavane noći odmah se služben službenim im kolima prebacioMUstož prebacio MUstožer, er, s torbom za, ¦t~. ¦t~. t spise još uvijek lancem vezanom za svoju ruku. Prije odlaska na počinak želio je dokument vidjeti u sefu unutar grade SISa na Vauxhall Crossu. Njegovi kolege pozdraviše pozdraviše ga g a toplom dobrodošlicom dobrod ošlicom pomiješanom po miješanom s nešto znatiželje. znatiželje. "Piće?" upita Jeffrev Marchbanks pokazujući rukom prema drvom obloženom dijelu zida za kojeg su obojica znali da skriva maleni koktel bar. "Dobra zamisao. Bio je to dug i naporan dan.“ "Znao sam da dolaziš, dakako, no ne i zašto. Reci mi." Macdonald ispriča čitavu priču od početka do kraja. "Bit "Bi t će da je to neslana šala", reče na kraju Marchbanks. Marchbanks. "Gledana sama za sebe, da", d a", složi se Macdonald. "Ali šala š ala u koju je uložen uloženo o mnogo truda. Najgrublja Najgrublja prokleta šala za koju sam čuo. Ali tko ju je je je zamijesio?“ zamijesio?“ "Recimo, Komarovi politički neprijatelji. No dobro, treba to ipak pročitati. Ti jesi, pretpostavljam." "čitavu noć. Kao politički manifest, vrlo je... je... nedopadljiv nedopadljivo.“ o.“ "Na ruskom je, zar zar ne?" "Da.“ "D a.“ "Hmmm. Moj ruski nije dovolj do voljno no jak za to. Trebat će mi prijevod.“ p rijevod.“ "Želio bih bi h to osobno prevesti", prevesti", reče Macdonald. "Za slučaj slučaj da ipak ip ak nije šala. Shvatit Shvatit ćeš zašto kad proči taš.“ "U redu, Jock. Tvoja Tvoja igra. Što ti treba?“ "Kupka, brijanje, večera i san. Zatim dolazak ovamo u ponoć i rad do početka poč etka tvog radnog vremen vremena. a. Tada se opet op et vidimo.“ Marchbanks Marchbanks kimne. "U redu. Imaš ured. Obavijestit ću osiguranje.“ Kad se Jeffrev Marchbanks Marchbanks vratio vratio u svoj ured malo prije deset sljedećega jutra, jutra, našao je Jocka Macdonalda izdu i zdužen ženog og na sofi. Crni dosje d osje bio je na stolu zajedno zajedno sa svežnj svežnjem em bijelog bi jelog papira papi ra pokraj nj
"Tu je," reče Macdonald ne ustajući. "Na jeziku Shakespearea. Usput, da ne zaboravim, disketa je još uvijek u računalu i trebalo bi je izvaditi izvaditi i pohraniti na sigurno". Marchbanks Marchbanks kimne i poruči p oruči kavu, kavu, očisti svoje naočale naočale i počne čitati. Pristala Pri stala dugonoga dugonoga plavuša donese im kavu, kavu, nasmiješi se i ode. Marchbanks Marchbanks prekine preki ne ubrzo ubrzo s čitanjem. "Dakako, "Daka ko, taj čovjek je lud.“ "Ako je autor Komarov, da. Ili vrlo vrlo zao. Ili jedno i drugo. d rugo. U svakom slučaju, slučaju, potencijalna opasnost. čitaj dalje.“ Kad je završio, Marchbanks protegne noge noge i duboko uzdahne. uzdahne. "To mora biti neslana neslana šala. Nitko tko tako misli mi sli ne bi to stavio na papir.“ papi r.“ "Osim ako nije vrlo povjerljivo i napisano samo za uzak krug njegovih drugova u fanatizmu,“ pripomene Macdonald. "Dakle "Da kle ukradeno?“ "Moguće. Krivotvoreno, Krivotvoreno, možda. No tko je bio bi o onaj skitnica i kako je on o n to nabavio. nabavio. To ne znamo." znamo." Marchbanks je razmišljao. Ukoliko je Crni manifest bio krivotvorina ili šala bit će za njegovu službu velika šteta ako ga uzmu za ozbiljno. Ukoliko je pak istinit, bit će neuporedivo veća šteta ako ga ne uzmu uzmu za za ozbiljno. "Mislim," i zgovori zgovori on o n polako, "mislim "misli m da ću to proslijediti prosli jediti upravitelju, upravitelju, možda čak i šefu.“ Upravitelj za istočnu hemisferu, David Brownlow ih je primio primi o u podne, po dne, a šef SISa sir si r Henry čoombs čoomb s je svu s vu trojicu trojicu pozv po zvao ao na radni ručak na najviši kat zgrade s pogledom na Temzu u jedan i petnaest. Nakon što je pročitao tekst, a čitao je vraški brzo, obratio se prvo Macdonaldu* Macdonaldu* "Znam da d a ti je to dosadno, Jock, no ispričaj i spričaj s ve još još jednom.“ jednom.“ Pažljivo Pažljivo je saslušao, s aslušao, postavio dva kratka pitanja, zatim kimnuo. "Tvoje "Tvoje mišljenje, Jeffrev?" Jeffrev?" Nakon pročelnika odjela za Rusiju, zapitao zapitao je isto Brownolowa, upravitelja upravitelja za Istok. Istok. Obojica izjaviše izjaviše isto. Je li dokument istinit? Moramo Mo ramo saznati. "Ono što me muči," reče Brownolow, "je jednostavno sljedeće: ako je to uistinu Komarova politička agenda, zašto ju je stavio na papir? Svima nam je poznato da i najpovjerljiv najpovjerljiviji iji dokumenti dokumenti mogu mog u biti ukradeni.“ ukradeni.“ Macdonald slegne ramenima. "Zašto netko uopće stavlja na papir svoje najintimnije najintimnije misli mi sli i planove? planove? Zašto ljudi ispovijedaju najdublje najdublje tajne tajne u svojim svojim osobnim dnevnici dnevnicima? ma? Zašto velike tvrtke tvrtke ili službe službe poput p oput naše čuvaju superosjetljive superosjetljive materijale. Možda je taj dosje bio zamišljen kao pro memoria dokument za najuži krug suradnika ili tek kao pisana terapija za autora. Ili je pak samo krivotvorina napravljena da šteti tome čovjeku. Ne znam.“ "Ah, tu smo dakle," reče sir Henry. "Ne znamo. No, pročitavši to, mislim da se svi slažemo da moramo saznati. Mnogo je pitanja. Je li to zaista tekst Igora Komarova? Za koga je napisan? Je li ova zastrašujuća bujica ludila nešto što on doista namjerava sprovesti ako, odnosno kada, dođe na vlast? vlast? Ako je tako, kako je dokument ukraden, ukraden, tko ga je ukrao i zašto ga je bacio baci o nama? Ili je to sve jedna hrpa hrpa laži?“ Srknuo Srknuo je kavu i pogledao u dokument, dokument, ruski ruski origi o riginal nal i Macdonaldov prijevod, s dubokim gađenj gađe njem. em. "Oprosti Jock, ali moramo znati odgovore na ta ta pitanja. Prije toga ne možemo možemo ići dalje s tim. Bar ne još još sada. Gospoda u Foreign Officeu i vladi živome će mi oderati kožu ukoliko se ustanovi da je to tek nečija podvala. Supertajni dosje kojeg neki skitnica ubacuje u automobil mladog dužnosnika dužnosnika našeg veleposlanstva. veleposlanstva. Baš.mi je to trebalo. Natrag u Moskvu, Moskvu, Jock.“ "Letim Već danas poslije podne, šefe.“ "Glupost, Jock. Imaš dvije bijedne noći iza sebe. Idi na neku predstavu, provedi osam sati u krevetu. Uhvati sutra prvi redovni let za zemlju Kozaka." Pogledao je na uru. "A sad gospodo, ako biste me ispričali...“ Njih trojica trojica izađoše. i zađoše. No Macdonald n nije ije te večeri otišao u kazalište niti je proveo osam sati u krevetu. krevetu. U Marchbanksovom Marchbanksovom uredu čekala i h je poruka, poruka, uprav upravo o donesena donesena iz dešifratorsk dešifratorske e sobe. Stan Celie Stone je provalj provaljen en i pretražen. pretražen. Ona Ona su vratila vratila kući kući nakon večere večere i zatekla zatekla ondje ondje dvojicu maskiranih ljudi. ljudi. Dobila D obila je udarac u glavu nogom nogom od stolice, u bolnici je, ali izv i zvan an životne životne opasnosti. U tišini, Marchbanks doda papir papi r Macdonaldu koji ga također pročita. proči ta. "Oh, sranje," sranje," reče. WASHINGTON WASHINGTON,, SRPANJ SRPA NJ 1985. 1985 . Kad je došao, prvi nagovještaj je, kao što to obično biva u svijetu špijunaže, bio posve neizravan, iz treće ruke, a možda i posvemašnji gubitak vremena. vremena. Neki američki dužnosnik iz UNICEFovog programa pomoći omrznutoj marksističkolenjinističkoj Republici Južni Jemen boravio je u New Yorku koristeći svoj dopust i večerao je sa svojim nekadašnjim školskim školski m drugom, sada zaposlenim u FBI. Opisujući Opisujući golemi program p rogram vojne vojne jDomoći što je Moskva nudi nudi Južnome Južnome Jemenu, UNov dužn dužnosnik osnik spomenu sp omenuo o je razgovor razgovor s nekim bojnikom ruske vojske vođen jedne večeri za barom Rock hotela u Adenu. Poput većine većine tamošnjih Rusa, čovjek nije nije znao znao ni riječi arapski, a s Jemencima, građanima građa nima negdašnje britanske kolonije, sporazumijevao sporazumijevao se na engleskome. Amerikanac, svjestan nepopularnosti SAD u Južnom Jemenu, imao je običaj govoriti ljudima da je Švicarac. Isto je to rekao i onome Rusu. Rusu. Rus, sve dublje zagledan u čašicu kako je duže boravio u baru i izvan pogleda svojih zemljaka, krenuo je u oštro olajavanje rukovodstva svoje zemlje. Optuživao ih je za masovnu korupciju, silno trošenje sredstava i nebrigu za svoje ljude u njihovim naporima da pomognu Trećem svijetu. Sve bi ostalo na tom razgovoru u njujorškome restoranu da čovjek iz FBI nije slučaj spomenuo jednom svom prijatelji u ureda CIAe u New Yorku. čovjek CIAe CIAe je, nakon dogovora dogo vora sa svojim šefom, pozvao onog dužnosnika dužnosnika UNa na drugu večeru, večeru, a tijekom nje nije škrtario na količinama količi nama vina. Da bi navukao čovjeka na temu, cijaš je kukao kako Rusi lukavo napreduju velikim koracima cementirajući prijateljstvd sa zemljama Trećega svijeta, naročito na Srednjem istoku. is toku. Progutavši udicu, željan pokazati svoje veliko znanje o tome, UNICEFov namještenik se usprotivio da to nije baš tako, da on iz prve ruke zna neke stvari. Pri kraju večere čovjek čovjek iz CIAe je imao već opis velike skupine ruskih vojnih vojnih savjetnika, savjetnika, ljudi ljudi punih punih frustracija frustracija i beznađa, beznađa, sitih svoga prisustva prisustva u Demokratskoj republici rep ublici Jemen. Imao Imao je i opis jednog časnika: visok, miši ćav, orijentalna orijentalna faca. I ime: Solomin. U CIA stožeru u Langlevu brzo su donijeli odluku. "Moglo bi biti ništa, a moglo bi biti i opasno," rekao je šef tri dana kasnije Jasonu Monku. "Ali mislim da bi trebao otići u Južni Jemen i
popričati s tim bojnikom Solominom.“ Jock Macdonald je je te večeri stigao u Moskvu prilično kasno pa je posjetio bolnicu tek sljedećega jutra, 20 srpnja. Pomoćni ti. Cejia.5ton.e.bila je u povojima, slaba, ali mogla ie_. govoriti. Vratila se te večeri kući kao i obično, nije zamijetila da je itko prati. prati . No nije bila ni izvježbana izvježbana da to zamijeti. Nakon tri sata boravka u stanu, izašla je u grad na večeru s prijateljicom iz kanadskog veleposlanstva. Vratila se oko jedanaest i trideset. Uljezi Uljezi su vjerojatno vjerojatno bili bi li čuli kako otključava otključava vrata, vrata, jer je sve s ve bilo mirno mi rno kad je ulazila. ulazila. Zamijetila je da su vrata od dnevnog dnevnog boravka otvorena i da je soba u mraku. mraku. To To je bilo neobično, neobično, jer je bila ostav ostavila ila upalj upaljeno eno svjetl svjetlo, o, no no pomislila pomislila je je da je je vjeroj vjerojatn atno o pregorjel pregorjela a žaru žaruljlja. a. Kad je došla hodnikom do dnevnog boravka, dvije sjene su se pojavile iz mraka. Jedna je nečim zamahnula i to ju je udarilo sa strane po glavi. Kad je pala, pa la, napola je čula, čula, a napola osjetila kako dvojica ljudi skaču preko nje nje i odlaze prema ulaznim ulaznim vratima. Izgu Izgubila bila je svijest. Kad je došla k sebi seb i - nije znala nakon koliko vremena vremena — dopuz d opuzala ala je do telefona i pozvala pozvala jednog susjeda. Zatim je opet izgubila svijest i probudila se u bolnici. To je sve što je znala reći. Macdonald se uputio u njezin stan. Tamo su još bili ruski istražitelji koji su ljubazno odgovarali na sva pitanja britanskog diplomate. Dva milicajca na brklji dvorišnog parkinga nisu primijetila te noći nikakav ruski auto, znači da su uljezi došli pješice. No milicajci nisu vidjeli ni pješake. Vrata stana nisu razvaljena, što znači da su na djelu bili vrlo vješti profesionalni provalnici, vjerojatno su, prema mišljenju ruskih istražitelja, tražili čvrstu zapadnu valutu u ovim teškim vremenima. Njima je jako žao zbog događaja. Macdonald se složio. Dakako, Crni manifest nije spomenu sp omenuo. o. U sebi, mislio je da su uljezi mogli biti članovi Crne garde ili su pak posao za njih obavili plaćenici iz moskovskog podzemlja. Pretres je obavljen obavljen temeljito i profesionaln profesi onalno, o, no ništa nije ukradeno, čak ni neki nakit iz kupaonice. Macdonald se bojao b ojao najgoreg. Vrativši se u veleposlanstvo, Macdonaldu je pala na um jedna zamisao pa je nazvao nadležnu policijsku postaju i zamolio ih da kažu istražitelju zaduženom za tu provalu da ga posjeti kad može. Glavni inspektor černov je bio u njegovom uredu u tri sata poslije podne. "Možda bih vam mogao pomoći," reče Macdonald. Inspektor podigne podig ne obrve. "Bio bih vam silno zahvalan," zahvalan," reče. "Mlada dama, gospođica Stone, osjeća se bolje, toliko bolje da je mogla dati prilično dobar opis jednog od napadača. Vidjela ga na svjetlu svjetlu predsoblja trenutak trenutak prije nego je dobi la, udarac,"^ "Ali "A li njezina njezina prva izjava je bila da nije vidjela ništa," napomene černov. černov. "Pamćenje se ponekad p onekad vraća u takvim takvim slučajevima. Vi ste s njom razgovarali razgovarali jučer poslije podne, pod ne, ja danas ujutro. ujutro. Uz pomoć opisa što nam ga je dala gospođica gospođi ca Stone te jedne od naših služben službenica ica s darom za crtanje uspjeli uspjeli smo napraviti napraviti robotportret napadača.“ Pružio mu je preko stola portret u ugljenu i olovci staroga skitnice. Inspektor ovo lice se razvedri. "Ovo će biti od velike koristi," reče on. "Potrudit ću se da ga pronađemo." On ustane. ustane. Ustane Ustane i Macdonald. "Bit će mi drago ako bude od koristi," reče. Oni se rukovaše i inspektor ode. Jeffrev Marchbanks Marchbanks je držao kako mora biti načina da pomogne kolegi u Moskvi kako bi utvrdio utvrdio auten a utentičnost tičnost Crnoga manifesta. Jedan od glavnih Macdonaldovih problema bijaše činjenica što nije bilo načini doći do Igora Komarova. Marchbanks je smatrao kako bi osobni razgovor, dubinski intervju s vođom Saveza domoljubnih snaga mogao dati dosta jasan odgovor na pitanje skriva li čovjek, koji i sam za sebe priznaje da je konzervativac, konzervativac, desničar i nacionalist, naci onalist, iza te krinke zapravo pobješnjela nacista. nacista. Pomislio Pomi slio je kako ima i ma pravu osobu koja ko ja bi mogla obaviti intervju. Prošle je zime bio u lovu na tetrijebe. Među sudionicima se našao i novoimenovani glavni urednik vodećega britanskoga konzervativnoga konzervativnoga dnevnika. dnevnika. Marchbanks 21. srpnja nazove nazove urednika, urednika, podsjeti p odsjeti ga g a na zajednički lov na tetrijebe te dogovori dog ovori objed za sutradan u Klubu sv. Jamesa. MOSKVA, SRPANJ 1985. Bijeg Gordijevskoga izaz i zazvao vao je pravu ctluju ctluju u Moskvi. Moskvi. Zbilo se to posljednjega posljednjega dana u mjesecu, na trećem katu KGBova sjedišta na Trgu Deržinskoga, u osobnom uredu predsjednika KGBa. Sumoran je to ured; nekad su u njemu stolovali najgori monstrumi što ih je čovječanstvo vidjelo. U njemu su sjedili Jagoda i Ježpv. .Oni.,SU.revno, ispunjavali .StaljinoviJ naredbu.da se rusko... f govoriti. Vratila se te večeri kući kao k ao i obično, o bično, nije zamijetila da je itko prati. prati . No nije bila ni izvježbana izvježbana da to zamijeti. Nakon tri sata boravka u stanu, izašla je u grad na večeru s prijateljicom iz kanadskog veleposlanstva. Vratila se oko jedanaest i trideset. Uljezi Uljezi su vjerojatno vjerojatno bili bi li čuli kako otključava otključava vrata, vrata, jer je sve s ve bilo mirno mi rno kad je ulazila. ulazila. Zamijetila je da su vrata od dnevnog dnevnog boravka otvorena i da je soba u mraku. mraku. To To je bilo neobično, neobično, jer je bila ostav ostavila ila upalj upaljeno eno svjetl svjetlo, o, no no pomislila pomislila je je da je je vjeroj vjerojatn atno o pregorjel pregorjela a žaru žaruljlja. a. Kad je došla hodnikom do dnevnog boravka, dvije sjene su se pojavile iz mraka. Jedna je nečim zamahnula i to ju je udarilo sa strane po glavi. Kad je pala, pa la, napola je čula, čula, a napola osjetila kako dvojica ljudi skaču preko nje nje i odlaze prema ulaznim ulaznim vratima. Izgu Izgubila bila je svijest. Kad je došla k sebi seb i - nije znala nakon koliko vremena vremena — dopuz d opuzala ala je do telefona i pozvala pozvala jednog susjeda. Zatim je opet izgubila svijest i probudila se u bolnici. To je sve što je znala reći. Macdonald se uputio u njezin stan. Tamo su još bili ruski istražitelji koji su ljubazno odgovarali na sva pitanja britanskog diplomate. Dva milicajca na brklji dvorišnog parkinga nisu primijetila te noći nikakav ruski auto, znači da su uljezi došli pješice. No milicajci nisu vidjeli ni pješake. Vrata stana nisu razvaljena, što znači da su na djelu bili vrlo vješti profesionalni provalnici, vjerojatno su, prema mišljenju ruskih istražitelja, tražili čvrstu zapadnu valutu u ovim teškim vremenima. Njima je jako žao zbog događaja. Macdonald se složio. Dakako, Crni manifest nije spomenu sp omenuo. o. U sebi, mislio je da su uljezi mogli biti članovi Crne garde ili su pak posao za njih obavili plaćenici iz moskovskog podzemlja. Pretres je obavljen obavljen temeljito i profesionaln profesi onalno, o, no ništa nije ukradeno, čak ni neki nakit iz kupaonice. Macdonald se bojao b ojao najgoreg. Vrativši se u veleposlanstvo, Macdonaldu je pala na um jedna zamisao pa je nazvao nadležnu policijsku postaju i zamolio ih da kažu istražitelju zaduženom za tu provalu da ga posjeti kad može. Glavni inspektor černov je bio u njegovom uredu u tri sata poslije podne. "Možda bih vam mogao pomoći," reče Macdonald. Inspektor podigne podig ne obrve. "Bio bih vam silno zahvalan," zahvalan," reče. "Mlada dama, gospođica Stone, osjeća se bolje, toliko bolje da je mogla dati prilično dobar opis jednog od napadača. Vidjela ga na svjetlu svjetlu predsobljajrenutak predsobljajrenutak prije nego je dobila dobi la udarac.“ "Ali njezina njezina prva izjava je bila da nije vidjela ništa," napomene černov
"Pamćenje se ponekad p onekad vraća u takvim takvim slučajevima. Vi ste s njom razgovarali razgovarali jučer poslije podne, pod ne, ja danas ujutro. ujutro. Uz pomoć opisa što nam ga je dala gospođica gospođi ca Stone te jedne od naših služben službenica ica s darom za crtanje uspjeli uspjeli smo napraviti napraviti robotportret napadača.“ Pružio mu je preko stola portret u ugljenu i olovci staroga skitnice. Inspektorovo lice se razvedri. "Ovo će biti od velike koristi," reče on. "Potrudit ću se da ga pronađemo." On ustane. ustane. Ustane Ustane i Macdonald. "Bit će mi drago ako bude od koristi," reče. Oni se rukovaše i inspektor ode. Jeffrev Marchbanks Marchbanks je držao kako mora biti načina da pomogne kolegi u Moskvi kako bi utvrdio utvrdio auten a utentičnost tičnost Crnoga manifesta. Jedan od glavnih Macdonaldovih problema bijaše činjenica što nije bilo načina* doći do Igora Komarova. Marchbanks je smatrao kako bi osobni razgovor, dubinski intervju s vođom Saveza domoljubnih snaga mogao dati dosta jasan odgovor na pitanje skriva li čovjek, koji i sam za sebe priznaje da je konzervativac, konzervativac, desničar i nacionalist, naci onalist, iza te krinke zapravo pobješnjela nacista. nacista. Pomislio Pomi slio je kako ima i ma pravu osobu koja ko ja bi mogla obaviti intervju. Prošle je zime bio u lovu na tetrijebe. Među sudionicima se našao i novoimenovani glavni urednik vodećega britanskoga konzervativnoga konzervativnoga dnevnika. dnevnika. Marchbanks 21. srpnja nazove nazove urednika, urednika, podsjeti p odsjeti ga g a na zajednički lov na tetrijebe te dogovori dog ovori objed za sutradan u Klubu sv. Jamesa. MOSKVA, SRPANJ 1985. Bijeg Gordijevskoga izazvao izazvao je pravu oluju oluju u Moskvi. Moskvi. Zbilo se to posljednj p osljednjega ega dana d ana u mjesecu, na na trećem katu KGBova sjedišta na Trgu Deržinskoga, u osobnom uredu predsjednika KGBa. Sumoran je to ured; nekad su u njemu stolovali najgori monstrumi što ih je čovječanstvo vidjelo. U njemu njemu su sjedili sjedi li Jagoda Jagod a i Je|oy. Qni su revno ispunj isp unjavali avali Staljinovu naredb naredbu. u. 4a,se rusko*. tlo natopi krvlju krvlju milijuna milijuna ljudi. Naslijedio i h je psihopat, pedofil Berija, B erija, pa Sjerov, Semičasni i napokon tek nedavno nedavno umrli Jurij Andropov, A ndropov, koji je na tom položaju položaju ostao dul dulje je od ikoga: petnaes petnaestt godina godina - od 1963. do 1978. Za stolom oblika slova T potpisivale su se zapovijedi zbog kojih su ljudi vrištali na mukama, umirali od pothladenosti u sibirskoj tundri ili klečeći na kamenu zatvorskoga dvorišta, s metkom u zatiljku. General Viktor čebrikov nije ni izdaleka imao više onu moć kojom su raspolagali njegovi prethodnici. Stvari su se promijenile, pa sad svaku zapovijed zapovijed za likvidaciju likvidaci ju morS'odobriti sam s am Predsjednik. No za izdajice i zdajice se takve stvari još odobravaju odob ravaju.. Današnji će sastanak osigurati osi gurati da ih bude još. Sav skutren skutren u obrambenom stavu, stavu, ispred predsjednika KGBa se našao pročelnik Prve glavne glavne uprave, general Vladi mir Krju K rjučkov. čkov. Njegovi su ljudi ljudi tako glupo zabrljali. Napadao ga g a je pročelnik p ročelnik Druge glavne uprave: uprave: niski, snažni, snažni, bikovski zadrigli general Vi talij Bojarov; rigao je vatru. vatru. "Sve je to veliko razjebajstvol" grmio je on. Medu sovjetskim časnicima, čak i generalima, uporaba prostačkoga rječnika posve je u redu. To je dokaz vojničke vojničke čvrstoće i radničkoga podrijetla. "Neće se ponov p onoviti," iti," neuvj neuvjerljivo erljivo se branio Krjučkov. Krjučkov. "Da se nešto razumijemo," razumijemo," presiječe predsjednik KGBa, KGB a, "na teritoriju SSSRa izdajice će uhićivati i ispitivati ispi tivati Druga glavna glavna uprava. Od toga pravila nema odstupanja. odstupanja. Ako se otkrije još iizdajica, zdajica, tako ćemo postupiti. Jasno?“ "Bit "Bi t će ih i h još. Još trinaest," promrmlja Krjučkov sebi u bradu. Tajac Tajac potraja nekoliko sekun se kundi. di. "Htjeli ste nešto reći, Vladimire Aleksandroviču?" tiho ga upita predsjednik. Tada im je Krjučkov otkrio što se s e zbilo kod ko d Chadv C hadvvicka vicka u Washingtonu mjesec mjesec i pol prije toga. Bojarov otegnuto zzvizn viznu. u. "I što ste poduzeli?" poduzeli?" pitao je čebrikov. čeb rikov. "Osnovao sam posebnu poseb nu radnu radnu skupinu za za taj proizvod. proizvod. Jednog po jednog, jednog, oni o ni izdv i zdvajaju ajaju identitete četrn če trnaest aest — zapravo, zapravo, trinaest - naših državljana koji rade za CIAu. Za utvrđivanje identiteta nekih od njih trebat će nešto dulje vrijeme.“ General čebrikov je odlučio: skupina Kolokol Ko lokol ("Zvono") ("Zvono") u Jazenjevu Jazenjevu analizirat analizirat će proizvod. To i jestj>osao obavještajne obavještajne slu. žbe za inozemstvo. No čim se otkrije tko je izdajica, o tome će se izvijestiti zajedničku skupinu Krisolov ("Lovac na štakore"), koja će ga uhititi uhititi i ispitivati. i spitivati. Druga D ruga glavna glavna uprava obavit će uhićenje uhićenje i zatvaranje. zatvaranje. Ljudi Ljudi iz Prve uprave uprave morat će biti nazočni nazočni ispitivanjima i spitivanjima kako bi se znalo što treba pitati i kakvi odgovori trebaju. U svemu ostalom ostalom o držanju držanju zatvoren zatvorenika ika odlučivat će Druga uprav uprava. a. Budu li uhićenici uhićenici odbijali odgovarati na pitanja ili priznati, Druga će se uprava uprava za to pobrinuti na svoj uobiča uobičajeni jeni način. Nije prošao ni jedan tjedan a general čebrikov se, pun dobrih vijesti o uspjesima svoje službe, službe, uputio uputio Mihailu Gorbačovu. Gorbačovu. Njegova ga g a je reakcija reakci ja izn i znenadi enadi la. Umjesto da mu bude drago š to je doznao doznao za jedan od najvećih najvećih uspjeha u dugodesetljetnoj dugodesetljetnoj špiju špi junskoj nskoj borbi protiv Amerikanaca Amerika naca — novi se predsjednik (došao (doša o je na položaj p oložaj prošlog ožujka) ožujka) užasnu užasnuo o zbog dubine i visine američkoga prodora u sovjetsko društvo, a posebno u dvije obavještajne službe: KGB i vojnu službu GRU. Unatoč KGBovim zahtjevima za oprezom i postupnošću, on je je zapovjedio da se svi što ih je odao oda o Aldrich Ames uhite uhite odmah, odma h, odnosno odnosno što je prije moguće. U Jazenjevu Jazenjevu je'iskusni stari general na čelu skupine Kolokol, K olokol, bivši š e f Uprave z a ilegalne špijun špi june e Jurij Drozdov, na temelju toga pretpostavio kako će Aldrich Ames uskoro biti gotov. Uz takav Blitzkrieg uhićenja njihovih suradnika, ljudi će u Langlevu ispravno zaključiti kako imaju i maju krticu; krticu; tražit će i naći će ga. ga . Na njegovo njegovo zaprepaštenje, ništa ništa se nije dogodilo. dogodi lo. U međuvremenu je general Bojarov pripremao lovce na štakore — momčad koja će ispitivati izdajice kad budu prepoznati i uhićeni. Ne može bilo tko voditi takvu momčad. Pred njim ležaše dosje: pukovnik, pukovnik, samo sa mo četrdesetogodišnjak, četrdesetogo dišnjak, ali iskusan; i skusan; istražitelj istražitelj bez neuspjeha. neuspjeha. Okrenu nekoliko stranica. Rođen 1945. u Molotovu Molotovu — prije Permu i sada opet Permu, jer je Staljin Staljinov ov pobočnik Molotov 1957. pao u nemilost. Sin Si n odlikovana ratnika, koji je preživio rat i dobio sina. Mali Tolja rastao je u sivom sjevernom gradu pod utjecajem snažne službene indoktrinacije. Bilješke otkrivaju kako je njegov otac — komunistički komunistički fanatik — mrzio Hruščova Hruščova jer je kritizirao kri tizirao njegova heroja Staljina. Dječak je naslijedio naslijedi o očeva oče va uvjerenj uvjerenja. a. S osamnaest godina — 1963. — unovačen je u tzv. unutarnju vojsku MUPa. Zadaća je uli postrojba čuvanje zatvora, kon. *J <*. ipi centracijskih i radnih logora te borba protiv demonstracija i pobuna. Mladi se milicionar dao na posao, osjećajući se kao riba u vodi. U tim je postrojbama prevladavao duh represije i nadzora nad masom. Momak se tako odlikovao te su ga nagradili rijetkom nagradom: upisom na lenjingradski lenjingradski Vojni institut za za strane jezike. Pod tim se nazivom nazivom skriva obavještajna akademija KGBa. K GBa. U toj je službi zovu zovu Kormuška
odanosti Partiji i državi. Mladić je i tamo zablistao te je i za to bio nagrađen. Ovoga puta se nagrada sastojala u mjestu u ogranku Druge glavne uprave za Moskovsku oblast (grad i županiju). Na tom je poslu proveo četiri godine, došavši na glas kao oštrouman referent i analitičar, temeljit istražitelj i tvrd ispitivač. Štoviše, tako se specijalizirao u ispitivanje da je o toj temi napisao visoko cijenjen rad, koji mu je donio premještaj u glavni glavni stožer s tožer Druge glavne glavne uprave. Odonda nije odlazio iz i z Moskve. Radio je u stožeru uglavnom uglavnom po liniji Amerikanaca, koje je mrzio; vodio je motrenje njihova njihova veleposlanstva veleposlanstva i praćenje diplomatskog oosoblja. soblja. Na godinu dana su ga premjestili u istražiteljski odjel, odakle se opet o pet vratio u Drugu glavnu glavnu upravu. upravu. Nadređeni i instruktori dali su si truda truda zapisati u zabilješke njegovu njegovu strasnu mržnju mržnju na na Angloamerikance, Židove, špijune špijune i izdajice, a također tako đer i neprotumačenu, neprotumačenu, ali prihvatljivu prihvatljivu količinu sadizma u njegovim ispitivačkim i spitivačkim postupcima. General Bojarov zaklopi dosje sa smiješkom. Našao je čovjeka! Kad su potrebni brzi rezultati, bez kilavljenja, onda je pukovnik Anatolij Grišin pravi čovj čo vjek ek za to. Na polovici Ulice sv. Jamesa stoji neupadljiva zgrada s pročeljem od granita, s modrim ulaznim vratima i dvijetri lončanice uz njih. Na vratima nema imena. Oni koji znaju što i gdje je to, naći će je bez poteškoća. Tko pak ne zna, ionako nije pozvan ući, pa će jednostavno produžiti produžiti dalje. Brookov klub se ne oglašava. og lašava. Ipak je to omiljeno mjesto za piće državnih službenika iz nedalekoga Whitehalla, sjedišta britanske Vlade. Jeffrev Marchbanks se 22. srpnja tamo našao na objedu s urednikom Daily Telegrapha. Brianu Worthingu bijaše četrdeset osam godina i imao je već preko dvadeset godina novinarskog iskustva kad mu je prije dvije godine kanadski poduzetnik Conrad Black ponudi prijeći iz 77mesa i popuniti uredničko mjesto u njegovu njegovu sadašnjem sadašnjem listu. "VVorthing je bio ratni izvjestitelj izvjestitelj i dopi snik iz inozemstva. inozemstva. U mladosti je izv i zvješćivao ješćivao iz i z Falklandskoga rata; to mu je bio prvi pravi rat. P Poslije oslije je izv i zvješćivao ješćivao o Zaljevskom ratu 1990/91. Marchbanks je uzeo malen stol u kutu, dovoljno udaljen od ostalih kako ih nitko ne bi mogao čuti. I inače tamo nitko ne bi ni sanjao učiniti takvo što: dečko kod Brooka ne sluša sluša što govore drugi dečki za drugim drugim stolovima. No ipak, teško se odviknuti odviknuti od stare navike. navike. "Mislim "Misli m da sam vam u Spurnalu spomenuo da radim radi m u Foreign Forei gn Officeu," reče Marchbanks, nagnut nagnut nad kuhane kuhane škampe. "Jeste, sjećam se," potvrdi Worthing. Bio se dvoumio bi li prihvatio ovaj poziv na objed. Danas će — kao uvijek — raditi od deset do dobrano poslije mraka. D va sata za ručak... ručak... (tri, ako se računa računa put od Canarv C anarv Wharfa Wharfa do West We st Enda i natrag) — nadajmo se da će ć e vrijediti. "Ja zapravo radim u drugoj zgradi zgradi — niže niz rijeku od Ulice kralja Charlesa, na drugoj drugoj obali." "Ah!'\ izusti izusti sanjg noymaj.JLna, noymaj.JLna, on gdje je VaipdialLC Vaipd ialLCross, ross, , premda tamo nikad nije bio. bi o. Možda će izaći nešto zanimljivo zanimljivo iz ovog objeda. "Bavim se Rusijom.“ "Ne zavidim vam," odvrati Worthing, uništavajući posljednjega škampa uz pomoć komada ražena kruha. Bijaše on krupan čovjek, dobra teka. "Kola "K ola su krenula nizbrdo.“ nizbrdo.“ "Tako nekako. Poslije smrti predsjednika p redsjednika čerkasova, čini se da d a su predsjednički izbori i zbori najvažn najvažnije ije što dolazi.“ Dvojica muškaraca ušutješe dok im je mlada konobarica servirala janjeće odreske s povrćem i bocu kućnog silvanca. Marchbanks je točio. "Izgleda "Izgleda da se pobjednik pob jednik unaprijed zna," zna," reče urednik. urednik. "Tako smo i mi mislili. Potpora komun k omunistima istima je splasnula, splasnula, a reformatori nisu nikad slabije slabi je stajali. Kao Ka o da ništa ne može zaustaviti zaustaviti Igora Komarova na putu do predsjedničkog položaja.“ "Je li to tako loše?" loše? " upita Worthing. Worthing. "Posljednje što sam čuo od njega njega kao da d a je imalo neka ne kakva kva smisla. Učvrstiti valutu, valutu, zaustaviti zaustaviti otklizavanje otklizavanje u kaos, otežati mafiji život. život. Tako je govorio." go vorio." Worthing se ponosio p onosio svojim otv o tvorenim orenim i lakonskim govorom. "Točno: izvrsno zvuči. No on je ipak još zagonetka. Što on doista namjerava? Kako će to izvesti? Kaže, na primjer, kako su mu odurni strani zajmovi zajmovi — a opet: kako će ć e bez njih? Štoviše, hoće li se pokušati po kušati riješiti postojećih dugova tako što će i h otplatiti bezvrijednim bezvrijednim rubljama?“ "Ne bi se usudio," odreza Worthing. Znao je da Telegraph ima stalnog dopisnika iz Moskve, no taj već poduže nije poslao ništa o Komarovu. "Neće?" usprotivi se Marchbanks. "Ne znamo. Neki su mu govori zbilja ekstremistični, ali u užem krugu govori umjerenije, uvjeravajući posjetitelje kako nije baš ba š takvo strašilo. Koje je od tih dvaju lica lica pravo?“ "Mogao bih pitati pi tati našega čovjeka u Moskvi neka zatraži zatraži intervju. intervju.““ "Bojim se da vam ga neće dati. Vjerojatno svi strani dopisnici u Moskvi svako malo traže od njega intervju. No on ih daje samo iznimno rijetko. Navodno mrzi mrzi strani s trani tisak. „ "Gle, pita sa s a sirupom. Uzet ću to," to," obradova o bradova se Worthing. Sredovječni je Britanac rijetko kad manje manje zadovoljan zadovoljan nego nego kad mu ponude ponude jelo kojim su ga hranili u vrtiću. vrtiću. No konobar donese obojici pitu sa sirupom. "Pa, kako ćemo onda doći do njega?" pitao je Worthing. "Ima mladoga savjetnika za odnose s javnošću i čini se da sluša njegove savjete. Zove se Boris Kuznjecov. Vrlo je oštrouman, završio je studije na na jednom od najboljih američkih sveučilišta. Ako nam treba ključ ključ — eto ga! Po svemu sudeći, sudeći, o n svakodnevno svakodnevno čita zapadni tisak. Osobito mu se sviđaju članci članci vašeg novinara novinara Jeffersona.“ Mark Jefferson bijaše član uredništva Telegrapha, koji je na svojoj udarnoj stranici redovito objavljivao njegove priloge. Bavio se unutarnjom i vanjskom politikom; vješt polemičar, zadrt konzervativac. Worthing žvakaše svoju pitu. "Dobra ideja," izusti napokon. Marchbanks je nastavljao, nastojeći navesti vodu na svoj mlin: "Vidite, stranih dopisnika u Moskvi ima k'o pljeve i ne vrijede puno. No ugledni kolumnist, član uredništva važnih novina... koji će napisati portret budućega nacionalnog vođe, čovjeka budućnosti — e, to bi već moglo.“ Worthing Worthing promisli. promis li. "Možda bismo bi smo trebali donijeti do nijeti portrete sve trojice kandidata. kandida ta. Da sačuv sa čuvamo amo ravnotežu ravnotežu.“ .“ "Dobra ideja," složi se naizgled Marchbanks, koji nije tako mislio. "Ali izgleda da je Komarov čovjek koji zanosi ljude, ovako ili onako. Druga su dvojica dvojica samo brojke. Hoćemo li poći gore na kavu?“ kavu?“ "Da, "Da , nije to loša zamisao," suglasi se Worthing dok su sjedili u gornjoj prostoriji, ispod portreta Diletanata. "Di rnut rnut sam, razumije razumije se, vašom
skrbi za našu nakladu, nakladu, no što biste željeli da ga pitam?“ Marchbanks Marchbanks se široko osmjehnu osmjehnu urednikovoj otvorenosti. otvorenosti. "Tako je. Da, ima i ma nekoliko stvari što bismo ih voljeli voljeli saznati i prenijeti našim šefovima. Najbolje bi bilo da to ne bude objavljeno. objavljeno. Mogu i oni pročitati Telegraph, pa to i čine. Što on doista kani? Što će biti bi ti s nacionalnim nacionalnim manjinama? U Rusiji imaju deset des et milijuna milijuna pripadnika p ripadnika manjina, manjina, a Komarov je očiti ruski šovinist. Kako zapravo namjerava namjerava provesti slavni slavni preporod ruskoga narodal Drugim D rugim riječima: riječi ma: taj čovj čo vjek ek nosi krinku. Što se skriva iza krinke? Postoji li tajni plan i kakav je on?“ "Ako postoji — zašto bi ga on otkrio Jeffersonu?" naglas razmišljaše razmišljaše urednik. "Nikad "Nika d se ne zna. čovjeka čovjeka ponese.“ ."Kako se može doći do Kuzniecova?" .....,,.,.,.,.„u„w,^i.,:,.1.>,,,,*. "Vaš čovjek u Moskvi ga vjerojatno vjerojatno poznaje. poznaje. Po svoj će prilici rado primiti primi ti osobno pismo pi smo od Jeffersona.“ "U redu," reče VVorthing dok su se spuštali stubama u glavnu dvoranu. "Već vidim pred sobom duplericu. Nije loše. Naravno, ako čovjek ima nešto reći . Javit ću našem moskovskom dopisništvu dop isništvu.“ .“ "Prođe li sve kako treba, treba , rado bih bi h poslije malo porazgovarao s Jeffersonom." "Ispitali bi ste ga? Uh! Znate, Znate, on je prilično napuhan.“ napuhan.“ "Sav ću biti med i mlijeko," odvrati Marchbanks. Marchbanks. Na pločniku se rastaše. Worthingov vozač opazi šefa te se izvuče s mjesta gdje se bio nepropisno parkirao, nasuprot Suntoryju, pa ga poveze poveze natrag u Canary Wharf u Docklandsu. Voditelj špijuna odluči šetnjom odraditi pitu i vino. WASHINGTON, RUJAN 1985. Prije nego je i počeo špijunirati, Ames se još 1984. prijavio za mjesto šefa sovjetskog odjela velike CIAine postaje u Rimu. Rujna 1985. doznao doznao je kako je dobio d obio to mjesto. Našao se u nedoumici. nedoumici. Nije Ni je tada znao da će ga g a KGB, iako i ako nevoljko, nevoljko, izložiti krajnjoj krajnjoj pogibelji pogi belji uhitivši najednom najednom sve ljude ljude što ih i h je on izdao. Mjesto u Rimu udaljit će ga od Langleva i pristupa 301 dosjeu, te od sovjetskog odjela protuobavještajne skupine Odjela SSIE. S druge strane, Rim se smatrao izvrsnim izvrsnim mjestom za život i za karijeru kari jeru.. Posavjetovao se s Rusima. Pristali su. Prije svega, pred njima stajahu mjeseci istraga, uhićivanja i ispitivanja. Amesova žetva bijaše tako obilna, a Kolokol — iz sigurnosnih razloga — tako malen, da će za potpunu analizu trebati godine. U međuvremenu ih je Ames obdario još mnogo čime. Među podacima što ih je dostavio sovjetskom diplomatu čuvahinu nalazili su se podaci o gotovo svim CIAinim obavještajcima koji su išta vrijedili u Langlevu. Ne samo što ih je opskrbio potpunim životopisima tih ljudi, podacima o njihovim mjestima, postignućima i napredovanju, nego i fotografijama svakoga od njih. Uz sve to, KGB će lako primijetiti svakog cijaša čim se bilo gdje pojavi. Osim toga, Rusi su procijenili kako će Ames u Rimu — jednom od glavnih središta Odjelajza Zapadnu Europu E uropu — imati pristup pri stup svim CIAinim operacijama i linijama suradnje s prijateljskim službama diljem Sredozemlja, od Španjolske do Grčke; a to je područje od životnog interesa za Moskvu. Konačno, u Rimu će im pristup Amesu biti puno lakši no u Washingtonu, gdje uvijek postoji opasnost te će FBI opaziti njihove sastanke. Stoga su ga još i nagovarali nagovarali neka preuzme preuzme to mjesto. Tako je tog rujna rujna Ames Ame s krenuo u školu stranih stranih jezika kako bi naučio naučio talijanski. U Langlevu još nisu bili počeli ni naslućivati silinu katastrofe koja im se približavala. U Rusiji su izgubili vezu s dvojicomtrojicom od svojih najboljih agenata. Loše, ali još ne tako strašno. Među osobnim dosjeima što ih je Ames predao KGBu bili su i podaci o mladiću nedavno prebačenom u Odjel SSIE. On ga je označio označio kao zvijezdu u usponu usponu (fama o njemu širila se poput šumskog požara). Bijaše to Jason Monk. Stari je Genadij godinama skupljao gljive u toj šumi. Nakon umirovljenja koristio se onim što mu je majka priroda besplatno dala kako bi dopunio mirovinicu. Gljive bi prodavao dobrim restoranima u Moskvi, ili ih sušio pa odnosio u neku od nekoliko preostalih trgovina delikatesama. Kod gljiva je stvar u tomu što ih valja brati rano: najbolje je prije zore. One rastu noću, a poslije ih dohvate glodavci i vjeverice, ili — što je još gore gore — drugi drugi berači berači gljiva. gljiva. A Rusi Rusi vvole ole gljive. gljive. Ujutro Ujutro 24. srpn srpnja ja Genadij Genadij se na na biciklu, biciklu, sa psom, uputi uputi iz svoga svoga seoca u šum šumu u što ju je dobro poznavao. Ljetnih su noći tamo gljive gusto i naveliko rasle. Očekivao je kako će prije nego se posve razdani njegova velika košara biti do vrha vrha puna gljiva. glji va. Šuma u koju je je pošao poša o bijaše bi jaše tik autoceste a utoceste prema Minsku, kojom su se prema glavnom glavnom gradu Bjelorusije kotrlj ko trljali ali teški teretnjaci. Odvezavši Odvezavši su u šumu, šumu, ostavi ostavi bicikl bi cikl pokraj pok raj osebujna osebujna stabla, gdje će ć e ga opet o pet pronaći, uze košaru i dade se u potragu. Poslije pola po la sata košaru je već dopola napunio, napunio, a upravo je svitalo. Pas zacvili, naišavši na nešto. Dresirao je psa da nanjuši nanjuši gljive. Očito je pronašao nešto dobro. Približivši se, oćuti mučno mučno slatkast miris. miri s. Poznavao Poznavao ga je. Kao da ga se nije naudisao naudisao!! Bilo je to prije puno, puno, puno puno godina ...dok je kas mlad vojnik vojnik ratovao odVisle odVi sle do.Berlina., ,.„.... ,.„.... Netko je tu sakrio tijelo, ili se čovjek dovukao dovukao ovamo i umro. Mršav postariji čovjek, truplo već mrtvačke mrtvačke boje; oči i usta otvoreni. otvoreni. Zapravo, ptice su već pojele oči. čelični zubi blistahu na ranom suncu. Tijelo bijaše ogoljeno do pasa, ali u blizini je smotana ležala stara vojnička kabanica. Genadij opet o pet onjuši. Vonj mu je kazivao da truplo tu leži leži na vrućini već nekoliko dana. da na. Zamisli se. Pripadao P ripadao je naraštaju koji je još znao znao što je to građanska dužnost. dužnost. No gljive su gljive... gljive... a za jadnika se više ništa ne može učiniti. čuo je kroza šumu kako stotinjak metara odatle oda tle autocestom tutnje tutnje kamioni prema Minsku. Napunivši košaru gljivama, uzjaha bicikl i uputi se u selo. Ostavivši berbu toga dana sušiti se na suncu, on se zaputi u trošnu kućicu selsovjeta selsovjeta — seoske se oske vijećnice i mjesnog ureda. ureda. Nije to bilo Bog B og zna što, ali imali su telefon. telefon. Nazove Nazove 02; javio se dežu d ežurni rni u središnjoj policijskoj polici jskoj službi. službi. "Našao " Našao sam sa m truplo," truplo," reče on. "Ime?" upita glas rutinski. "Otkud bih ja to znao? Ta, mrtav je!" "Ne njegovo, budalo! Tvoje.“ "Hoćeš da poklopim slušalicu?" zareži i Genadij. Uzdah, Uzdah, pa glas reče blago: "Ne, " Ne, nemojte nemojte poklopiti. poklopiti . Molim vas, recite mi vaše ime i gdje se nalazite.“ nalazite.“
Genadij učini kako mu bje rečeno. Policajac pogleda na zemljovid. Mjesto bijaše na samoj granici Moskovske oblasti — na krajnjem zapadu, ali ali još pod upravom Moskve. "Pričekajte u selsovjetu. selsovjetu. Policajac će doći k vama.“ Genadij pričeka. čekao je pola sata. Stigao je mladi uniformirani uniformirani istražitelj i stražitelj.. S njime su bila još dvojica dvojica milicionara. mi licionara. Dovezli Dovezli su se uobičajenim žutomodrim žutomodrim užgorodom, terenskim vozilom. "Vi ste pronašli mrtvo tijelo?" upita poručnik. "Da," kratko će Genadij. "U redu. Idemo Idemo tamo! Gdje je?" "U šumi.“ Genadij se osjeti prilično važno dok se vozio u policijskom autu. Sišli su gdje im je Genadij rekao te se u povorci po jedan uputiše kroza šumu. šumu. Berač gljiva g ljiva lako prepozna prepozna brezu gdje je bio ostavio bicikl, bic ikl, pa pronađe i svoje tragove na tlu. tlu. Uskoro osjetiše vonj. vonj. "Eno ga!" ga! " reče Genadij, pokazavši truplo. truplo. "Dugo "D ugo je već ovdje.“ ovdje.“ Trojica redarstvenika redarstvenika se s e približe prib liže tijelu te ga promotre izbli žega. "Pogledaj "Pogleda j ima li što u džepovima hlača," zapovjedi zapovjedi časnik jednom policajcu, polica jcu, a drugom: drugom: "Ti pregledaj pregleda j kaput!“ Onaj koji je imao manje sreće začepi nos jednom rukom, a slobodnom pročeprka po jednom, pa po drugom džepu hlača. Ništa. Vrhom cipele prevrnu prevrnu mrtvaca. mrtvaca. Crvi C rvi povrvješe. povrvješe. Pregleda i straž s tražnji nji džep, pa se udalji. Zavrije Zavrije glavom. Drugi policajac pretrese kaput. "Ništa? Nema osobne?" upita poručnik. "Ništa. Baš ništa: ni novčića, novčića, ni rupčića, ni ključeva, ključeva, ni papira." "Pregazio "Prega zio i pobjegao?" pob jegao?" nagađaše nagađa še jedan redarstvenik. redarstvenik. Njih trojica trojica osluhnu osluhnuše še huku s autoceste. "Koliko "Koli ko je do ceste?" upita časnik. "Stotinjak "S totinjak metara," odgovori Genadij. "Tko pregazi čovjeka, brzo ga odnese s ceste. Ne nose oni žrtvu stotinu metara daleko. U ovako gustoj šumi i deset metara je dosta." Poručnik reče jednom od svojih ljudi: "Otiđi do ceste! Pogledaj ima li negdje slomljen bicikl ili karamboliran automobil. Možda je bio sudar, pa se čovjek sam odvukao ovamo. Kad završiš, ostani na cesti i pozovi hitnu hitnu pomoć.“ časnik mobitelom pozove istražitelja, fotografa i liječnika patologa. Ono što je vidio nije mogla biti smrt od tzv. prirodnih uzroka. Pozove i hitnu hitnu pomoć, ali im reče da tijelo ne pokazu poka zuje je nikakvih znakov znakova a života. Jedan policajac ode na cestu, cestu, dok su druga dvojica ostal a među drvećem, ali se odmaknuše od trupla. Prvo su stigla trojica redarstvenika redarstvenika u civilu, u užgorodu užgorodu bez policijskih oznaka. Policajac što je tražio olupinu olupi nu mahnuo mahnuo im je da stanu. stanu. Parkirali su se na zaustavnom zaustavnom traku i pješice pješic e došli do mjesta pronalaska p ronalaska tijela. Istražitelj Istražitelj kimnu poručniku poručniku u znak znak pozdrava pozdrava te odmah upita: "Što imamo?“ "Evo ga ovdje. Pozvao Pozvao sam vas jer ovo ne može biti prirodna smrt. Gadno je izudaran i leži sto metara od ceste.“ c este.“ "Tko ga je pronašao?“ "Berač gljiva; evo evo ga ovdje." Istražitelj Istražitelj priđe Genadiju. "Ispričajte "Ispričajte mi sve od početka.“ Fotograf snimi tijelo, a liječnik liječnik navuče navuče masku od gaze te te Jlitrp obavi pregled. Zjitim.se Zjitim.se uspr&vii svuće svuće gumene gumene rukavice. rukavice. , "Kladim se o bocu moskovskaje da je ovo umorstvo. U labosu će se doznati više, no i ovako se vidi da ga je netko prije smrti užasno namlatio. Po svoj prilici negdje drugdje. čestitam, Volođa: upravo si pronašao svoga prvog današnjeg žmurika.“ žmurika.“ Uporabio je izraz i zraz iz zajedničkoga zajedničkoga žargona moskovskoga podzemlja i polici je za mrtvaca. mrtvaca. Dvojica bolničara donesoše kroza šumu nosila iz iz ambulantnih ambulantnih kola. Liječnik im i m kimnu, pa zatvoriše zatvoriše truplo truplo u vreću prije nego su ga stavili na nosila i odnijeli. "Jeste li završili završili sa mnom?" zanimalo zanimalo je Genadija. "Nikako!" odreza inspektor. "Treba mi vaša izjava. U postaji.“ Policajci odvezoše Genadija u policijsku postaju za zapadno područje - pet kilometara cestom prema Moskvi. Truplo je putovalo dalje: u središte grada, u mrtvačnicu Drugoga medicinskog instituta. Tamo ga staviše na policu u hladnjači. Patologa bijaše malo, a posla strašno puno. puno. JEMEN, LISTOPAD 1985. 19 85. Jason Monk ušao je u Južni Jemen sredinom listopada. Makar je mala i siromašna, Narodna Republika posjeduje prvorazrednu zračnu luku, luku, bivšu bazu Britanskoga kraljevskog ratnog zrakoplovstva. zrakoplovstva. Tamo mogu mog u slijetati veliki prekooceanski zrakoplovi, zrakoplovi, pa i slijeću. Monkova španjolska putovnica i prateći dokumenti Ujedinjenih naroda izazvali su veliku pozornost, ali ne i sumnju graničnih službenika. Nakon pola sata čvrsto je stisnuo ručku svoje putne torbe, završivši sve pogranične formalnosti. Iz Rima su doista javili voditelju južnojemenskoga programa FAO - Organizacije za hranu i poljoprivredu UN da on dolazi, no dali su datum tjedan dana nakon stvarnog Monkova dolaska. Jemenski službenici u zračnoj luci nisu to znali. Zato ga nije čekao automobil. Taksijem se odvezao odvezao do novoga novoga francuskog francuskog hotela "Frontela", " Frontela", smještena na uskoj pruzi pruzi pijeska što spaja adensku stijenu s kopnom. Makar su mu isprave bile uredne i nije očeki vao da će naletjeti na ijednog pravog Španjolca, znao znao je kako je njegov zadatak zadatak opasan. opa san. Bijaše to rad na crno — posve crno. Glavninu špijunskoga posla obavljaju službenici u veleposlanstvima, koji se — bar formalno — prave da su diplomati. Pode li štogod po zlu, zlu, štiti ih i h diplomatski status. Neki su od njih "prijavljeni" "prijavljeni" špijun špi juni,i, što znači da se ne prave kako su s u nešto drugo nego što doista jesu; domaći protuobavještajci protuobavještajci to znaju znaju i prihvaćaju, prihvaćaju, iako s e njihov njihov pravi posao ne spominje. No velika će postaja p ostaja na neprijateljskom teritoriju uvijek uznastojati uznastojati držati nekoliko "neprijavljenih" službenika, koji će se uspješno pretvarati kako rade kao diplomati na gospodarskim, kulturnim, konzularnim ili informativnim poslovima. Razlog je jednostavan. Naime, neprijavljeni službenici imaju veću šansu da ih nitko neće pratiti ulicama; tako lakše mogu opsluživati opsluživati mrtve poštanske sandučiće ili i li odlaziti na tajne tajne sastanke. U svakom slučaju — lakše nego njihovi njihovi kolege pod stalnom pratnjom. No špijun koji radi bez diplomatskoga pokrića ne može se okoristiti povlasticama i imunitetima što ih pruža Bečka konvencija o diplomatskim odnosima. od nosima. Otkrije li se da je diplomat zapravo zapravo špijun, bit će proglašeno da je persona pe rsona non non grata, pa će ga protjerati. Njegova će država prosvjedovati što je nedužan stradao i za osvetu protjerati pokojeg diplomata iz zemlje što je protjerala njihova čovjeka. Kad se krug protjerivanja protjerivanja zatvori, zatvori, igra i gra se nastavlja nastavlja po istim pravilima kao i prije. pri je. No špijun koji radi "na crno" radi protuzakonito, pa ga zakon ni ne štiti. Ovtsno o mjestu gdje ga uhvate, otkrivanje i hvatanje može značiti strašno mučenje, mučenje, dugo dugo robijanj robi janje e u radnom logoru ili čak polaganu i mučnu mučnu smrt. čak i ljudi što su ga poslali po slali rijetko mu kad mogu i žele pomoći. pomoći . U demokratskim ga zemljama čekaju pošteno suđenje i human zatvor. Ali u diktaturama nema ljudskih prava. Neki nikad nisu ni čuli za njih.
Južni Jemen bijaše takav; Sjedinjene Države nisu 1985. u toj zemlji imale ni veleposlanstvo. U listopadu je bilo jako vvruće. ruće. Petak je tamo tamo dan odmora, kad se ne radi. Što bi - pitao pi tao se Monk - ruski časnik čas nik u dobroj formi radi o u vrelini takva dana? Pošao bi plivati! Dobra zamisao. Iz sigurnosnih razloga nije obnovljen kontakt s prvotnim izvorom, koji je u New Yorku večerao s FBIevcem, svojim bivšim školskim drugom. On bi možda dao vjerniji opis bojnika Solomina; možda bi dao i puni portret. Možda se čak vratio u Jemen, pa bi mogao i pokazati čovjeka. No procijenilo se da je čovjek brbljavac i hvastavac. hvastavac. Nije problem pronaći Ruse. Bilo i h je posvuda. Očito su im dopuštali prilično slobodno slobo dno druženje druženje sa Zapadnoeuropljanima Zapadnoeuropljanima — nešto nešuven nešuveno\za, o\za,dQffl§će dQffl§će Qj§ke prilike. p rilike. Valjda je tp^zbog tp^zbog vrućine, vrućine, ili i li se jednostavno jednostavno nije moglo danju i noću zatvoriti zatvoriti sovjetske sovjetske vojne vojne savj sa vjetnike etnike u okvire njihovih nastamba. Dva su hotela, "Rock" i "Frontel", raspolagali primamljivim bazenima. Onda je tu i dugački žal na kojemu se pjenušaju valovi — plaža Abijan, Abijan, gdje gdje se stran stranci ci iz svih svih zemalj zemalja a kupaju kupaju nakon posla ili kad imaju imaju slobodan dan. Konačno, Konačno, u gradu je i velika ruska ruska diplomatska diplomatska trgovina, trgovina, gdje je dopušten do pušteno o kupovati i osobama koje nisu sovjetski državl državljani jani - Sovjetima treba čvrsta čvrsta valuta. valuta. Brzo se razjasnilo kako su Rusi gotovo svi vojni časnici. Vrlo ih je malo govorilo arapski, a mnogi nisu znali ni engleski. Oni koji su znali strane jezike zacijelo su prošli posebnu izobrazbu, što znači da su časnici ili budući časnici. Redovi i dočasnici uglavnom ne znaju jezike, pa ne mogu komunicirati komunicirati s Jemencima. Prema tome, vojnici vojnici neprofesionalci sastojat će se gotovo gotovo isklju i sključivo čivo od mehaničara mehaničara i kuhara. kuhara. Vojni će sluznici sluznici biti bi ti domaći ljudi, ljudi, Jemenci. Jeme nci. Rusi Rusi koji k oji nisu časnici ne mogu si priuštiti adenske lokale. časnici pak imaju i maju prihod u čvrstoj čvrstoj valuti. valuti. Postojala je još jedna mogućnost: mogućnost: da je Amerikanac Amerik anac u službi službi UN pronašao Rusa kako sam pi je za šankom šankom "Rocka". "Rocka" . Rusi Rusi rado piju, p iju, ali vole i društvo, a oni oko bazena "Frontela" očito čine neprobojnu skupinu. Zašto bi Solomin pio sam? Došla mu mušica te noći? Ili je samotnjak, koji jednostavno jednostavno voli biti sam? Možda ima odgonetku. Amerikanac je kazao je naš čovjek visok i mišićav, crnokos, ali očiju oblika lješnjaka. Poput istočnjaka, ali ravna nosa. Jezični Jezični stručnjaci stručnjaci u Langlevu smjestili smjesti li su njegovo njegovo ime negdje na sovjetski Daleki istok. Monk je znao kako su Rusi Rusi teški tešk i rasisti, rasi sti, koji otvoreno otvoreno preziru čorne — dakle sve koji nisu čisti Rusi. Možda je Solominu Solomi nu dodijalo zadirkivanje zadirkivanje zbog njegovih azijatskih azijatskih crta lica i tijela. Monk se vrzmao vrzmao trgovinom, a nakon što je pala pa la noć, oko bazena bazena i šankova; Rusi Rusi ovdje svi žive kao neženje neženje ili slamnati udovci. Tek Te k je je trećeg dana, šećući se plažom Abijom u boksački m gaćama i s ručnikom ručnikom oko vrata, spazio spazio muškarca kako i zlazi zlazi iz mora. Bijaše visok oko o ko sto osamdeset osamd eset pet centimetara, vrlo vrlo mišićavih ruku i ramena; ne mladić, mladić, nego četrdesetogodišnjak četrdesetogodi šnjak u izvrsnoj izvrsnoj formi. Kosa crna kao gavranovo krilo, no bez dlaka na tijelu, osim pod pazusima, što se vidjeli kad je podigao ruke kako bi iscijedio vodu iz kose. Istočnjaci gotovo i nemaju tjelesn tjelesnih ih dlaka, dok do k su crnokosi bijelci, naprotiv, obično, obi čno, izrazito izrazito maljavi.. čovjek prošeće žalom, pronađe svoj ručnik ručnik i legne na nj. nj. Stavivši sunčane sunčane naočale, uskoro je odlutao mislima. Monk skine košulju košulju i uputi uputi se k moru kao kupač kupač koji je krenuo krenuo na prvo plivanje. Plaža je bila prilično puna puna pa p a je izgledalo prirodno pri rodno smjestiti se metar od Rusa. Izvadivši lisnicu, omota košulju oko nje, pa na to stavi ručnik. Zbacivši sandale, stavi i njih na hrpu. Zatim se nepovjerljivo ogleda oko ok o sebe. sebe . Konačno zirnu na Rusa. "Molim vas," obrati mu se naizgled nesigurno. Rus Rus ga pogleda. "Ostat " Ostat ćete ovdje još koju ko ju minutu?" minutu?" čovjek kimnu. "Da mi Arapi ne ukradu stvari. Dobro?“ Rus opet kimnu ki mnu te te se zagleda u more. Monk otrči u vodu te je deseta k minuta minuta plivao. Izašavši, Izašavši, obrisa ob risa se ručnikom te se nasmiješi crnokosom. "Hvala." čovjek i treći put p ut kimnu. kimnu. Monk se obrisa obri sa do kraja te legne na ručnik. ručnik. "Dobro " Dobro je more. Lijepa plaža. Šteta zbog ovih ljudi.“ ljudi.“ "Kojih "Koji h ljudi?" ljudi?" upita Rus engleski, engleski, progovorivši progo vorivši prvi put. "Arapa, Jemenaca. Nisam dugo d ugo ovdje, no već ih jedva podnosim. Grozni Grozni su.“ Kroz tamne naočale čovjek ga je gledao, no Monk ne uspije nazrijeti nikakav izraz. Nakon dvije minute šutnje, nastavi. "Hoću reći: učim ih uporabi osnovnih osnovnih ratarskih sprava i traktora kako bi povećali proizv proi zvodnju odnju hrane, hrane, prehranili prehranili sami sebe. seb e. Ali A li ništa od toga. Sve polome ili pokvare. Samo tratim svoje vrijeme i novac Ujedinjenih Ujedinjenih naroda.“ Monk govoraše dobrim eengleskim, ngleskim, ali sa španjolskim š panjolskim prizvukom. prizvukom. "Vi ste Englez?" upita napokon Sovj So vjet. et. Bio je to njegov prvi prinos razgovoru. razgovoru. "Ne, Španjolac. Radim za FAO, Organizaciju za hranu i poljoprivredu UN. A vi? I vi radite za UN?“ Rus zagun zagunđa đa niječan odgovor. odgo vor. "Ja sam iz SSSRa.“ SSS Ra.“ "A, tako. Ovdje vam je sigurno vruće vruće — puno toplije nego doma. A i meni. Jedva čekam povratak doma.“ "I ja. Više volim svježinu svježinu," ," složi se Rus. "Dugo ste ovdje?“ o vdje?“ "Dvije godine. Imam još jednu.“ Monk se nasmija. "Bože dragi! Naš program traje samo jednii godinu, aji nema šanse da Qvdje stan posao. No, moram ići. Nego, recite — vi biste to morali znati znati nakon dvije godine ovdje — ima li kakvo dobro mjesto da čovjek popije piće pi će nakon večere? večere? Kakav Ka kav noćni noćni klub?“ Rus se sarkastično nasmija i reče: "Nema. Nema diskača. d iskača. Šank u 'Rocku' je tih." "Hvala. Usput, Usput, ja sam Esteban, Esteba n, Esteban Martinez Llorca.“ S tim riječima ispruž i spružii ruku. Rus Rus oklijevaše. Zatim prihvati ruku i predstavi pred stavi se: "Pjotr "P jotr Solomin. Ili Ili Petar, kako hoćete.“ Dvije večeri poslije sovjetski bojnik ponovno je navratio u hotel "Rock". Nekadašnje kolonijalno svratiste doslovce je ukopano u stijenu (dijelom), a dijelom izgrađeno izgrađeno na njoj. njoj. S ulice stube stube vode do malog predvorja pred recepcijom rece pcijom te - na vrhu vrhu — bara s panoramskim pogledom po gledom na luku. Zaposjevši stol do prozora, Monk je gledao van. Ugledao je Solominov odraz u staklu, no pričeka dok je čovjek naručio i dobio piće, pa se tek onda okrenu k njemu. "Ah, Petre — opet smo se sreli. Hoćete li mi se pridružiti?“ Pritom pokaza rukom na drugi drugi stolac za svojim stolom. Rus opet malko oklijevaše; zatim zatim sjedne pokraj p okraj njega, podigne vrč piva p iva i izusti: izusti: "Za vaše zdarovjd“ Monk učini isto, poprativši poprati vši pokret riječima: riječi ma: "Pesetas, "Pes etas, faena y amort" Ne razumjevši, razumjevši, Solomin se namršti, a Monk se široko š iroko osmjehn o smjehnu ui
protumači: "Novac, rad i ljubav ljubav — kojim god redom red om želite." Rus se tada prvi put nasmiješi. nasmiješi. Bijaše B ijaše to dobar dob ar osmijeh. Razgovarali Razgovarali su o koječemu. O nemogućnosti nemogućnosti ozbiljna ozbiljna rada s Jemencima, o frustraciji kad čovjek vidi svoje strojeve strojeve uništene, o tomu kako ka ko obojica obavljaju poslove u koje ne vjeruju. I kako ljudi daleko od kuće već govore, razgovarali su o domu. Monk je pripovijedao o Andaluziji, gdje se skija na visokim vrhovima Sierra Nevade i pliva u toploj vodi Sotogrande — oboje istoga dana. Solomin mu je pričao o gustim šumama pod ddubokim ubokim snijegom, kuda još luta sibirski sibi rski tigar, tig ar, gdje su lisice, lisic e, vukovi vukovi i jeleni jeleni lovina vještih lovaca. lovaca. Sastajali su se četiri večeri za redom, uživajući u društvu jedan drugoga. Trećega se dana Monk predstavio Nizozemcu što vodi FAOv program u Jemenu; Jemenu; on ga je poveo na inspekci inspekcijski jski obilazak. CIAina rimska postaja iscrpno ga je poučila o tom programu i on je zapamtio što su mu rekli. rekli. Budući rodom sa sela, nije mu to bilo teško. Dobro Dob ro je ovladao gradivom gradi vom te je na Nizozemca Nizozemca ostavio dobar d obar dojam. Te je večeri do kasno u noć učio o bojniku Pjotru Vasiljeviču Solominu. I svidjelo mu se ono što je naučio. Rođen je 1945. na jezičku sovjetske zemlje položenu između sjeveroistočne Mandžurije i mora, sa sjevernokorejskom granicom na jugu. Područje se zove Primorski kraj, k raj, a njegov rodni rodni grad — Usurijsk. Otac mu je u potrazi za poslom došao sa sela u grad, no sina je odgojio da govori materinski jezik njihova naroda — Adigejaca. Dok je dječak rastao, otac ga je što je mogao češće vodio u šume. Tako je momak odrastao s dubokom naklonošću prema počelima svoje zemlje: šumi, planinama, vodi i životinjama. životinjama. U devetneastom devetneastom stoljeću, prije no no što su Rusi Rusi konačno pokorili Adigejce, Adig ejce, ruski književnik književnik Arsenjev posjetio je njihov kraj te o njima njima napisao knjigu, knjigu, i danas rado či tanu u Rusiji: Rusiji: "Dalekoi " Dalekoistočni stočni tigrovi". Za razliku od niskih Azijata plosnatih lica, kakvi nastavaju područja na zapadu i jugu od njihova, Adigejci su visoki i lica poput jastrebova. Prije puno stoljeća stoljeća neki su među njihov njihovim im precima preci ma odselili na sjever, prešli prešli Beringov tjesnac, tjesnac, došli na Aljasku te se raselili premaistoku i jugu, jugu, diljem današnje Kanade i Sjedinjen S jedinjenih ih Američkih Američki h Država. Država. Od njih su nastali nastali današnji Dakote Dako te (Sijuksi) i čejeni. Gledajući krupnog vojnika Sibirca što je sjedio za stolom nasuprot njemu, Monk predoči lica davno pokojnih lovaca na bizone s rijeka Platte i Powder. Pred mladim je Solominom bio i zbor: tvornica tvornica ili i li vojska. Sjeo je na vlak prema sjeveru te je unovačen u Habarovsku. Habarovsku. Svi mladići dužni dužni su odslužiti trogodišnji vojni rok; nakon prvih dviju, najbolje izabiru za dočasnike. Pokazavši se vrlo vještim na vojnim vježbama, poslali su ga u časničku školu, gdje je nakon dodatne dvije godine školovanja promaknut u poručnika te je u tom činu počeo profesionalnu vojnu službu. Sedam je godina služio kao poručnik, natporučnik, satnik. U čin bojnika promaknut je s trideset tri godine. U međuvremenu se oženio i dobio dvoje d voje djece. djece. Probijao Probi jao se i napredovao bez moćnih moćnih zaštitnika zaštitnika i veza, veza, trpeći rasističke ras ističke uvrede. uvrede. često su ga pogrdno zvali zvali čurka, što znači "panj, daska". Nekoliko je puta šakama dovršio svađu. Raspored Raspo red u Jemen Jeme n 1983. 1983 . bijaše njegovo prvo mjesto u inozemstvu. inozemstvu. Znao Je J e da d a većina veći na njegovirj, kolega ko lega uživahu.J&rngau, t>h Unatoč Unatoč teškim klimatskim klimatski m uvjetima, uvjetima, strašnoj vrućini, vrućini, golom stijenju i pomanjkanju pomanjkanju zabave, zabave, smještaj bijaše prostran i udoban, uglavnom uglavnom u nekadašnjim britanskim vojarnama vojarnama — sasvim drukčiji nego u SSSRu. Hrana obilna i dobra: do bra: često janjetina janjetina i svježa svježa riba s roštilja na plaži. Moglo se svakodnevno kupati u moru i putem kataloga naručivati odjeću, zvučne i videokazete iz Europe. Sve se to sviđalo i Pjotru Solominu, osobito iznenadna izloženost zapadnoj potrošačkoj kulturi. No zbog nečega se grizao, razočaran u režimu kojemu služi. Monk je to njušio, no nije se usuđivao previše navaljivati. Da bi Sovjet uopće došao tamo gdje je on, morao proći najprije kroz komunističku mladež, Komsomol, a zatim ući u Partiju i ostati u njoj. Štoviše, ako je bojnik na službi u inozemstvu, zacijelo je morao ući u vojnu obavještajnu službu GRU. Što onda ne valja? Izašlo je na vidjelo pete večeri zajedničkog pića i razgovora. Bijes je u njemu ključao i polako izlazio na površinu. Godine 1982., godinu dana prije nego su ga poslali u Jemen, dok je Andropov još bio bi o na vlasti, Solomin je prebačen u Upravni Upravni odjel o djel Ministarstva obrane SSSRa u Moskvi. Kako je zapeo za oko zamjeniku ministra obrane, dao mu je povjerljiv zadatak. Novcem iz vojnog proračuna zamjenik ministra je sebi gradio raskošnu daču pokraj rijeke, na rubu Pjeredjeljkina. Suprotno partijskim pravilima, sovjetskim zakonima i elementarnom moralu, doministar je naredio stotini vojnika neka mu grade luksuznu vilu u šumi. Zapovijedao im je Solomin. Vidio je ugradnju najmodernije kuhinje uvezene iz Finske za čvrstu valutu iz vojne blagajne. Svaka bi si časnička supruga dala odsjeći lijevu ruku za takvu kuhinju! Vidio je japanske sustave za reprodukcija zvuka u svakoj sobi, blistave švedske slavine, bar natrpan škotskim viskijima što su godine odležali u hrastovim bačvama. To To ga je iskustvo okrenulo okrenulo protiv Partije i režima. Nije, naravno, naravno, bio prvi odani o dani sovjetski časnik koji k oji se pobunio protiv slijepo bezobzirne bezobzirne korumpiranosti k orumpiranosti sovjetske diktatur di ktature. e. Noću je sam učio učio engleski. Slušao S lušao bi Svjetsku služ službu bu BBCa i Glas Amerike. Obje radiopostaje radi opostaje emitiraju emiti raju i na ruskom, ruskom, no želio ih je slušati u izvorniku. izvorniku. Nasuprot Nasuprot svemu čime su ga godinama kljukali, ubrzo ubrzo je shv s hvatio atio kako Zapad ne želi rat sa Sovjetskim Savezom. Ako ga je išta išta gurn gurnul ulo o preko preko ruba, ruba, bijaše bijaše to to ugrav ugravo o Jemen. Jemen. "Doma se narod tiska u malim stančićima, a načalstvo živi u vilama. Žive kao knezovi na naš račun. Moja žena ne može kupiti sušilo za kosu ni ni cipele ci pele koje se raspadnu raspa dnu za mjesec dana, a ovdje ovdje se milijarde mili jarde rasipaju kako bi smo nekoga impresi onirali... I to koga — ove?!“ o ve?!“ "Stvari idu id u nabolje," nabolje," hrabrio ga je Monk. Ali Sibirac Si birac odmahn o dmahnu u glavom. glavom. Gorbačov bijaše na vlasti od ožujka, ali reforme, što ih je počeo uvoditi s velikim oklijevanjem i najčešće nesvjestan posljedica, nisu se pravo osjetile sve do potkraj 1987. 198 7. Uostalom, Solomin već dvije godine nije bi o u domovini. "Ništa se ne mijenja. mijenja. Ah, ta govna govna na vrhu.. vrhu.... Kažem ti, Estebane, otkako sam došao u Moskvu, Moskvu, vidio sam takvo rasipanje rasip anje i korupciju da ne bi vjerovao!“ "Ali novi čovjek, Gorbačov - on bi mogao stvari izmijeniti nabolje," odvrati Monk. "Ja nisam takav pesimist. Jednoga će dana ruski narod biti slobodan od diktature. di ktature. Imat Imat će izbore, i zbore, prave izbore. Taj Taj dan nije više tako daleko... da leko... „ "Daleko je, jako daleko...“ Monk duboko udahnu. udahnu. Nabacivanje Nabacivanje je opasna stvar. stvar. U zapadnoj demokratskoj demo kratskoj zemlji odan sovj so vjetski etski službenik službenik može mo že se zbog toga požaliti svom veleposlaniku. veleposlaniku. Dogodi Dogod i se diplomatski incident. No u ovakvoj mračnoj mračnoj tiraniji, rezultat rezultat za nabacivača lako može mo že biti spora i mučna mučna smrt. Ipak, bez upozorenja upozorenja Monk prijeđe na ruski — gladak, glada k, bez pogreške. pogreške . "Prijatelju "Pri jatelju,, ti možeš pomoći da d a se to promijeni. promi jeni. Zajedno Zajedno možemo sve sve promijeniti. Da D a sve bude onako kako želiš.“ Solomin je bez riječi zurio zurio u nj dobrih pola minu mi nute. te. Monk ne odvrati odvrati pogled. po gled. Napokon Rus reče ruski: "Tko si ti, k vragu?“
"Mislim "Misli m da vam je je to već poznato, poznato, Pjotre Vasiljeviču. Pitanje je je sad hoćete li me izdati, znajući znajući što će mi sve ovi učiniti prije nego me ubiju. ubiju. A vi vi ćete onda onda dalje dalje živj živjeti eti s tim.“ Solomin je dalje gledao u sugovornika. sugovornika. Zatim će polako: "Ni najgoreg neprijatelja neprijatelja ne bih izdao ovim majmunima. majmunima. No vraški ste hrabri. Ludo L udo je to što što tražit tražite. e. čista čista ludos ludost! t! Trebao Trebao bih reći reći jednostav jednostavno: no: odjebi!“ "Možda bi tako i trebalo. Ja ću onda otići. I to brzo, za vlastito dobro. A vi? Sjedit ćete i vrtjeti palce. Gledati, kiptjeti od bijesa i ne činiti ništa. Zar to ruje isto tako ludo?“ Sovjet usta usta ne popivši pivo. pi vo. "Moram razmisliti," reče. "Sutra navečer," navečer," hitro će i tiho Monk, i dalje na ruskom. ruskom. "Ovdje. Dođeš li sam, razgovarat razgovarat ćemo. Dođeš Dođ eš li sa stražom, ja sam mrtav. Ako ne dođeš, prvim letom odlazim odavde.“ oda vde.“ Bojnik Solomin bez ijedne dalje riječi izađe i zađe iz lokala. Po svim napucima Standardnih pravila, Monk se trebao što prije izgubiti iz Jemena. Nije bio odlučno odbijen, ali nije ni postigao uspjeh. čovjek sa zbrkom u glavi lako može promi jeniti mišljenje. A podrumi jemenske tajne policije polic ije su užasni. užasni. Monk čekaše dvadeset četiri sata. Bojnik se vratio... sam. Trebala su mu još samo dva dana. Skrivenu u higijenskokozmetičkim sredstvima, Monk mu je donio cijelu komunikacijsku opremu: tintu za tajnopis, adrese sigurnih kuća, bezazlene rečenice sa skrivenim značenjima. Iz Jemena Solomin ne može Bog zna što učiniti, no za godinu dana vratit će se u Moskvu. Bude li to još htio, može stupiti u vezu. Pri rastanku su se nekoliko sekundi rukovali. rukovali. "Sretno, "S retno, prijatelju!" prijatelju!" poželi mu iskreno Monk. "Dobar "D obar lov! - tako kažu u nas," otpovrne otpovrne Sibirac. Si birac. Kako ne bi zajedno izišli iz hotela, Monk posjedi još malo. Njegovom će novom izvoru trebati tajno ime. Visoko iznad njega zvijezde su blistale sjajem što se viđa samo u tropima. Među njima Monk prepozna zviježđe nazvano po velikom lovcu. Tako je rođen agent Orion. Drugog je kolovoza Boris Kuznjecov primio osobno pismo od britanskoga novinara Marka Jeffersona. Pisano na papiru sa zaglavljem Daily Telegrapha, faksirano je u moskovsko dopisništvo lista, no zatim ga je teklić donio u sjedište SDS. Jefferson je jasno izrazio svoje osobno divljenje prema čvrstu stajalištu što ga je Igor Komarov zauzeo prema kaosu, korupciji i kriminalu. Iznio je i svoju analizu govora stranačkoga Yođe_ u posljednjih nekoliko mjeseci. Nakon smrti ruskoga predsjednika — nastavljao je on — složeno pitanje budućnosti najveće zemlje na svijetu opet se našlo u žarištu zanimanja svjetske javnosti. On bi osobno želio posjetiti Moskvu u prvoj polovici kolovoza. Iz taktičnosti će, bez sumnje, morati intervjuirati i predsjedničke kandidate ljevice i centra. No to će biti samo formalnost. formalnost. Jasno je da ostali svijet zanima zanima samo sigurni pobjednik predstojećih izbora — Igor Komarov. K omarov. On, On, Jefferson, bit će duboko zahvalan zahvalan Borisu Boris u Kuznjecov Kuznjecovu u ako preporuči gosp. Komarovu K omarovu neka ga primi na razgovor. razgovor. Sa svoje strane o n može obećati dvije središnje stranice Daily Dai ly Telegrapha; Telegrapha; mnoge će novine diljem Europe i Amerike zacijelo prenijeti razgovor. razgovor. Kuznj Kuznjecovljev ecovljev je otac godinama godi nama kao diplomat radi o za Ujedinjene Ujedinjene narode pa je iskoristio i skoristio prigodu za sina, koji je tako završio Cornell. Mladi je Kuznj Kuznjecov ecov zato zato bolje bolje poznav poznavao ao Sjedinjen Sjedinjene e Države Države nego Europu, Europu, no London je svak svakako ako znao. znao. Znao Znao je također za liberalno nagnuće nagnuće američkoga američkog a tiska, koji je uglavnom uglavnom neprijateljski raspoložen prema njegovu poslodavcu; poslodavcu; tako je bilo bi lo prije, kad god bi davao intervju. Posljednji je bio prije godinu dana; pitanja bijahu neprijateljski postavljena. Odonda je Komarov zabranio izlaganje izlaganje američkom ameri čkom tisku. Ali London London je nešto nešto drugo. drugo. Nekoliko Nekoliko glav glavnih nih dnevnika dnevnika i dva dva nacional nacionalna na tjedn tjednika ika čvrsto čvrsto su konzerv konzervativ ativno no usmjer usmjereni. eni. Ipak, nitko nitko od njih ne ne ide toliko desno des no koliko Igor Komarov Ko marov u svojim svojim javnim nastupima. nastupima. "Preporučio bih da se načini iznimka s Markom Jeffersonom, gospodine predsjedniče," reče on oprezno Komarovu na njihovom sutrašnjem tjednom sastanku. "Tko je taj čovj čo vjek?" ek?" upita Komarov, koji nije volio novinare, novinare, pa ni ruske. Postavljaju Postavljaju pitanja na koja on ne vidi razloga razloga odgovarati. o dgovarati. "Pripremio sam vam njegov dosje, gospodine predsjedniče," reče Kuznjecov, pružajući Komarovu tanak dosje. "Kako ćete vidjeti, on podupire podupi re ponovnu uvedbu smrtne kazne za umorstvo u svojoj zemlji. Također se žestoko žesto ko odupire odupi re britanskom bri tanskom članstvu u propadajućoj propada jućoj Europskoj Uniji. čvrst je konzervativac. Kad je vas prošli put spomenuo, bilo je to kako bi ustvrdio da ste vi onakav ruski vođa kakva London treba poduprijeti i s kojim treba surađivati.“ Komarov malo zagunđa, pa prista. Odgovor je u Telegraphovo dopisništvo otišao još istog dana, također po tekliču. Rečeno je da bi gospodin gospodi n Jefferson trebao biti u Moskvi 9. kolovoza, kolovoza, kad bi interv i ntervju juirao irao gospodina go spodina Komarova. Ko marova. b v JEMEN, SIJEčANJ 1986. Ni Solomin ni Monk nisu mogli mogli predvidjeti da će s e sovjetski bojnik bojnik morati vratiti vratiti iz Adena devet mjeseci mjeseci prije pri je kraj a mandata. No 13. siječnja 1986. izbio je krvavi građanski rat između dviju suparnički suparničkih h frakcija unutar unutar jemenskih vladajućih vladajućih krugova. krugova. Borbe su bile tako žestoke da je odlučeno odlučeno evakuirati sve strane državljane, državljane, uklju uključivši čivši i sovjetske. sovjetske. Evakuacija je trajala šest dana, počevši 15. siječnj si ječnja. a. Pjotr Solomin So lomin bijaše bi jaše među bjeguncima bjeguncima koji su evakuirani morski morskim m putem. Zračna Zračna je luka luka bila bi la zatvorena zatvorena zbog pucnjave pucnjave pa se moglo otići iz zemlje zemlje samo morem. Igrom slučaja bri britanska tanska kraljevska jahta Britannia Bri tannia je upravo upravo isplovila iz Crvenog Crvenog mora i pojavila se Adenu s juga. Bila se uputila prema Austral A ustraliji, iji, gdje g dje se imala pripremiti p ripremiti za turneju turneju kraljice Elizabete. Na poziv britanskog veleposlanstva u Adenu uzbunjen je Admiralitet u Londonu, koji je stupio u vezi s Kraljičinim osobnim tajnikom. On je pak pitao vladaricu za dopuštenje i kraljica Elizabeta zapovjedila je neka posada Britanniae učini sve što je u njezinoj moći kako bi pomogla pri evakuaciji. Dva dana nakon toga bojnik Solomin je sa skupinom sovjetskih časnika otrčao iz zaklona do morske obale na plaži Abiji, tik koje su već bile gumene barke s Britanniae. Britanski su mornari izvlačili Ruse u čamce iz vode do pasa. Nije prošao ni puni sat, a zbunjeni su sovjetski državljan državljanii širili ši rili vreće za spavanje, što su ih dobili od o d mornara, po podu Kraljičina Kraljiči na brodskog salona. sa lona. U prvom je naletu Britannia primila 431 bjegunca, a sve ukupno je — zajedno s idućim plovidbama — izvukla iz Južnog Jemena 1068 osoba iz pedeset pet zemalja. Između dvaju pristajanja u Adenu, svoj je ljudski teret iskrcavala na Rogu Afrike, u luci Džibutiju. Solomina i ostale Ruse prevezli prevezli su u Moskvu zrakoplovom, zrakoplovom, preko D amaska.
Ako je Solomin Solomin još imalo dvojio dvojio glede svojih svojih buduć budućih ih postupaka, postupaka, vaga vaga je sigurno sigurno pretegnul pretegnula a kad je vidio golemu razl razliku iku između između opušten opuštena a druženja Britanaca, Francuza i Talijana s mornarima Britanske kraljevske ratne mornarice s jedne, te mračna ispitivanja koje ga je čekalo u Moskvi. No to nitko nije znao. znao. Jedino što je CIA znala bilo je da je čovjek za koga su držali kako ga je jedan od njenih zavrbovao prije tri mjeseca ponovno iščezao u mračnim raljama SSSRa, koje sve s ve gutaju. gutaju. IliIli će se javiti, ili neće. Te je zime operativni dio Odjela za SSIE doslovce nestao, raspao se. Jedan po jedan sovjetski su "izvori" što su radili za CIAu u inozemstvu pozivani bez be z buke buke doma, dom a, svaki iz svojeg razloga, uvijek uvijek uvjerljiva : majka ti je bolesna; bo lesna; sinu si nu ti loše ide id e na fakultetu, fak ultetu, pa mu je potreban očev savjet; pozvan si za člana komisije za promaknuća. Jedan po jedan padali su na te smicalice i vraćali se u SSSR. Odmah po povratku bi ih uhitili i odveli u novu bazu pukovnika Grišina — čitavo krilo sumornoga zatvora Lefortova odvojen posebno za tu svrhu. U Langlevu nisu ništa znali o uhićenjima, samo su primijetili da ljudi nestaju i više se ne javljaju. Svi pak oni koji su bili na službi u zemlji, jednostavno su prestali davati rutinske "znakove života". U SSSRu nema ni govora da čovjeka jednostav jednostavno no nazov nazoveš eš u ured ured i kažeš: kažeš: idemo se naći naći na kavi. kavi. Svi se telefoni telefoni prislušku prisluškuju ju,, svi svi se strani strani diplomati diplomati tajno tajno prate. Stranci Stranci se prepoznaju na kilometar — već i po samoj svojoj odjeći. Stoga kontakti moraju biti brižljivo pripremljeni i obično su rijetki. Najčešće se rabe tzv. tzv. mrtvi mrtvi poštanski sandučići ili "rupe". " rupe". Vrlo jednostavan jednostavan trik; zvuči zvuči primitivn primi tivno, o, ali radi. Aldrich Ames Ame s služio se rupama tlo samoga kraja. Rupa je skrivena skrivena šupljina šupljina na nekom nekom mjestu mjestu:: praz prazna na kanalizacijs kanalizacijska ka cijev, cijev, žlijeb žlijeb uz ulicu, ulicu, duplja duplja u stablu. stablu. Agent u mrtv mrtvii poštanski sandučić sandučić stavlj stavlja a pismenu poruku poruku ili mikrofilm, mikrofilm, a zatim zatim dojavlju dojavljuje je poslodavcu poslodavcu da ima poruku poruku za za nj crtan crtanjem jem oznak oznake e kredom na zidu ili kandelabru. Oblik i položaj oznake kredom govore: imam poruku za tebe u rupi toj i toj. Diplomat može opaziti znak vozeći se pokraj određenog zida ili rasvjetnoga stupa, čak i kad ga slijedi domaća protuobavještajna služba. Neprijavljeni će obavještajac poslije pokušati otresti rep tajne pratnje i preuzeti pošiljku, ako je tako dogovoreno i ostaviti na istom mjestu novac. Zatim će on negdje drugdje ostaviti znak kredom. "Izvor" će se provesti pokraj toga mjesta i znat će da je poruka pošiljka preuzeta te da njega očekuje druga pošiljka. Pokupit će je usred noći. Na ovaj način špijun može ostati u dodiru dodi ru sa svojim nadzornikom nadzornikom mjesecima, pa i godinama, go dinama, a da se ne sretnu licem licem u lice. Ako je je špijun špijun daleko od glavnoga glavnoga grada, gdje diplomati diplomati ne ne mogu ići, ili čak kad je u istom gradu, gradu, ali nema nema poruk poruke, e, pravilo pravilo je da u pravilnim pravilnim razmacima daje "znakove "znakove života". života". U prijestolnici, gdje se di plomat može može voziti voziti automobilom, može također biti riječ o znakovima kredom. Oni će pak svojim smještajem i oblikom obli kom govoriti: "D obro sam, ali nemam ništa za tebe." Ili: "Zabrinut "Zabrinut sam, jer mislim da me sslijede.“ lijede.“ Kad je pak udaljenost prevelika za ostavljanje ovakvih poruka—a tako je s provincijom Sovjetskoga Saveza, kamo je oduvijek bilo zabranjeno ići američkim diplomatima - mali oglasi u visokonakladnim novinama omiljen su znak života. "Prodajem krasno štene labradora. Telefon taj i taj, Boris." Bori s." Takav će se oglas nedužno nedužno i neprimjetno pojaviti među ostalima. Nadzornik u veleposlanstv veleposlanstvu u pregledava male oglase i kad spazi onaj koji traži, traži, zna zna što to znači. znači. Izbor riječi riječi prenosi p renosi cijelo značenje. značenje. Tako Tako labrador može značiti "Dobro " Dobro sam", dok će španijel š panijel značiti: značiti: "U nevolji sam. "Krasno" može značiti: "Idućeg ću tjedna biti u Moskvi i opslužiti mrtvi poštanski sandučić". "Umiljato štene" može značiti: "Neću moći u Moskvu još najmanje jedan mjesec." Najvažnije je da se znakovi života redovito pojavljuju. Kad ih nema, to je znak da nešto nije u redu. Srčani udar, prometna nesreća - izvor je možda u bolnici. A kad ih dugo nema, to je velika nevolja. Upravo se to dogodilo u zimu 1985/86. Svi su znakovi života prestali. Jedino su Gordijevskog Britanci izvukli nakon njegova očajničkog poziva upomoć. Također je bojnik Bohan u Ateni nanju nanjušio šio frku i sklonio se u Sjedinjene Američke Države. Ostalih Ostalih dvanaest je nestalo. Svaki je pojedini nadzornik u Langlevu ili u inozemstvu primijetio nestanak svojeg izvora i javio to. Samo su Carev Jordan i pročelnik Odjela za SSIE imali puni puni pregled. p regled. Znali Znali su s u da je nešto pošlo po šlo ozbiljno po zlu. zlu. Ironično, baš je neobičnost KGBova postupka postupka spasila spasi la Amesa. CIA je ovako zaključivala: zaključivala: nitko ne ne bi ni pomislio tako naglo pohapsiti sve te agente ako je izdajica još u srcu Langleva. Tako su uspjeli uvjeriti sami sebe u ono što su ionako željeli vjerovati: oni — elita među elitom — jednostav jednostavno no ne n e mogu imati izdajicu u svojim svojim redovima. redovima. Ipak, grozničav grozničavo o se tragalo tragalo za izdajicama, izdajicama, ali - drugdje. drugdje. Prv P rvii je osumn osumnjičen jičenik ik bio Edward Lee Howard, uzročnik jednoga prijašnjeg debakla, u to doba već sklonjen na sigurno — u Moskvu. Howard je radio, za CIAu, i to u sovjetskom odjelu; pripremali su ga za mjesto u Veleposlanstvu u Moskvi. Rekli su mu čak i pojedinosti o operacijama kao dio priprema. Tik pred odlazak u Moskvu otkrilo se da je do grla u dugovima i da uzima drogu. Zaboravivši Zaboravivši zlatno zlatno Machiavellijevo Machiavellijevo pravilo, CIA mu je dala d ala otkaz, ali ga je pustila slobodno šetati dvije puno godine, ne rekavši nikomu ništa. Sve je to vrijeme Howard sjedio po klupama u parkovima, razmišljajući kako bi otišao Rusima. Napokon je CIA priznala FBIju što je učinila. FBI se tada naljutio i inzistirao da će oni pratiti Howarda. Tada su FBIevci FBIevci zabrljali. zabrljali . IIzgubili zgubili su ga iz vida, ali on je njih dobro vidio vid io.. Sutradan je Howard (bilo je to u rujnu rujnu 1985.) bio b io u sovjetskom veleposlanstvu veleposlanstvu u Ciudad Mexicu. Odatle su ga zrakoplovom, zrakoplovom, preko Havane, Havane, prebacili preb acili u Moskvu. Moskvu. Provjera je otkrila kako je Howard mogao izdati trojicu nestalih agenata, možda i šest njih. Zapravo Zapravo je odao o dao jedinu jedi nu trojicu trojicu što ih je znao, znao, no njih je već prošloga lipnja li pnja izdao Ames. Tako su bili dvaput dvaput izdani. Drugi su trag dali sami Rusi. Očajnički nastojeći zaštititi svoj izvor, KGB je izveo veliku dezinformacijsku kampanju: činili su sve kako bi naveli" CIAu na pogrešan trag. I uspjeli su. Naizgled pravo curenje informacija u Istočnom Berlinu otkrilo je kako su uhvatili neke tajne poruke i uspjeli ih dešifrirati. Te su se šifre rabile za kodiranje poruka što ih je emitirao jedan od glavnih tajnih CIAinih odašiljača, smješten u Warrentonu u Virginiji. čitavu godinu se pročešljavao pročešljavao čitav Warrenton, Warrenton, sa svim svojim osobljem. osob ljem. Ništa. Ni traga. Da su šifre zaista provaljene, KGB bi još ponešto saznao. saznao. No kako ka ko nije slijedila sli jedila tomu odgovaraju odgo varajuća ća akcija, akci ja, zaključilo zaključilo se napokon kako kak o šifre ši fre nisu zapravo zapravo probijene. probi jene. Treće zlo zlo sjeme što ga je KGB posijao bijaše glasina g lasina da su KGBovci KGBo vci u posljednje posljednje vrijeme obavili izv i zvanredan anredan detektivski rad. U Langlevu Langlevu su tu laž primili začuđujuće dobro. Tako se u jednom izvješću govorilo kako "svaka operacija skriva u sebi sjeme vlastite propasti." Drugim riječima, sva četrnaestorica agenata najednom najednom su se odlučili ponašati poput pop ut idiota. Neki se u Langlevu na to ljepilo nisu uhvatili. Jedan među njima bijaše Carev Jordan, a drugi Gus Hathaway. Na nižoj razini je i Jason Monk saznao saznao za isti problem putem internoga internoga govorkan go vorkanja; ja; smatrao je isto što i oni. o ni. Obavljena je provjera 301 dosjea, u kojima su pohranjeni svi podaci. Nalazi bijahu zastrašujući: ukupno 198 osoba imalo je pristup tim dosjeima. Doista užasan broj. Tko, naime, u SSSRu stavlja život na kocku najmanje bi želio da 198 njemu posve stranih ljudi ima pristup njegovom dosjeu. Profesor Kuzmin Kuzmin prao je ruke ruke u prostoriji za obdukcije mrtvačnice mrtvačnice ispod Drugoga medici med icinskog nskog instituta. Pred njim je, nažalost, danas već treća obdukcija.
"Pojedinosti?“ "Bijelac "Bi jelac kasne srednje sred nje dobi. Uzrok Uzrok smrti nepoznat; nepoznat; identitet id entitet nepoznat.“ nepoznat.“ Kuzmin zastenja. Zašto se uopće gnjavim? — pitao se. Još jedna skitnica, pijanica... opet neki bijednik čiji će ostaci, kad on završi svoj posao, vjerojatno vjerojatno biti bi ti pomagalo pomag alo studentima studentima medicine. medi cine. Na njegovu će tijelu učiti što dugotrajna zloraba zloraba čini ljudskim ljudskim organima; o rganima; kostur će možda čak završiti na satovima anatomije. a natomije. Moskva — poput bilo kojega drugog velegrada — ima svoju noćnu, tjednu i mjesečnu normu proizvodnje mrtvaca. Srećom, samo na manjini manjini njih treba načiniti načiniti autopsiju; a utopsiju; inače se profesor i njegovi njegovi kolege ne bi više s time mogli nositi. Većina ljudi u gradu umire od "prirodnih uzroka": svi koji umiru kod kuće ili u bolnici od starosti ili od jednog od stotinu smrtonosnih, ali predvidljivih uzroka. uzroka. Bolnice i tamošnji doktori potpisuju smrtovnice. smrtovnice. Zatim dolaze "nepredvidljivi prirodni uzroci", obično srčani udar. I u tom slučaju bolnica u koju je nesretnik dovezen obavlja nužne (obično vrlo vrlo površne) površne) administrativne formalnosti. Poslije su tu nesreće: u kući, kući, na radu i prometne. U Moskvi Moskvi postoje p ostoje još dvije kategorije, kategori je, koje su posljednj po sljednjih ih godina godi na znatno znatno nabujale: nabujale: smrt od smrzavanja (zimi), te samoubojstva. Broje se tisućama. Tijela izvučena iz rijeke dijele se u tri skupine. Potpuno odjeveni, ali bez alkohola u krvotoku krvotoku — samoubojstv samo ubojstva; a; odjeven, pijan k'o letva — nesretan slučaj; slučaj; kupaće gaće — utopio se prilikom pri likom plivan pli vanja. ja. Napokon, tu su i umorstva. Truplo najprije pregleda policija, koja ga onda šalje profesoru Kuzminu. No i ti su slučajevi najčešće puka formalnost. Kao u svim gradovima, velika većina potpada pod tzv. "kućno nasilje". 80% ubojstava zbiva se između četiri kućna zida ili je počinitelj član obitelji. Redarstvu obično ne treba više od nekoliko sati dok pronađe počinitelja. Autopsija tada samo potvrđuje što se zna već otprije: Ivan je zaklao svoju ženu; no to pomaže sudu da brzo presudi. Na koncu konca: konca: svađe u krčmi i gangsterski obračuni. Kod ovog drugog policija polic ija uhvati uhvati tek bijednih b ijednih 3% ubojica. No nije teško utvrditi utvrditi uzrok uzrok smrti: metak u glavi glavi je uvijek metak u glavi. glavi. Hoće li istražitelj i stražiteljii ikada i kada pronaći tko je pucao (vjerojatno (vjerojatno neće) neće) — to već nije profesorov problem. U svim tisućama i tisućama nabrojenih slučajeva, koji se ponavljaju iz godine u godinu, jedno je jasno: vlasti znaju tko je žrtva. S vremena na vrijeme naiđe pokoji "Ivan Ivanovič", nepoznat čovjek. Truplo broj 158 bijaše takvo, bezimeno. Profesor Kuzmin navuče masku od gaze, protegnu prste u gumenim rukavicama te se približi obdukcijskom stolu s tračkom zanimanja, dok je pomoćnik po moćnik odgrtao plaht p lahtu. u. Ah! čudno! čudno! — pomisli on. on. čak zaniml zanimljiv jivo. o. Smrad Smrad od kojega kojega bi laik smjesta smjesta počeo povraćati povraćati njega njega je ostavio ostavio ravnodušn ravnodušna. a. Naviknu Naviknuo o se on. Sa skalpelom ska lpelom u ruci kružio kružio je oko dugačka stola, buljeći u oštećeno truplo. Vrlo čudno. Glava izgleda netaknuto, izuzmemo li prazne očne duplje; no to su očito učinile ptice. čovjek je ležao nepronađen u šumi pokraj Minske autoceste nekih šest dana. Ispod zdjelice noge djeluju izblijedjelo, no to je od godina. No između ošita i genitalija jedva da je bilo dijela kože koji nije poplavio, pop lavio, gotovo pocrnio, od mnogih i žestokih udaraca. Spustivši skalpel, okrenu truplo. Isto i na leđima. Prevrne zatim truplo opet na leđa, uze skalpel i počne rezati. Istodobno je opisivao što radi i vidi, što je snimao kazetofon. Vrpca će mu poslije olakšati posao pisanja izvješća murjacima Odjela za umorstva u Petrovki. Počeo je s nadnevkom: 2. kolovoza 1999. WASHINGTON WASHINGTON,, VELJAčA VELJA čA 1986. 1986 . Sredinom mjeseca, na veselje Jasona Monka i nemalo iznenađenje iznenađenje njegovih njegovih pretpostavljenika pretpostavljenika u Odjelu za za SSIE, S SIE, bojnik Pjotr Solomin So lomin se javio. javio. Poslao Poslao je pismo. Mudro je postupio: nije ni pokušao stupiti u dodir s nekim Zapadnjakom u Moskvi, a da i ne govorimo o američkom veleposlanstvu. Umjesto toga je napisao pismo i poslao po slao ga na adresu adres u u Istočnom Istočnom Berlinu što mu jju u je dao Monk. I davanje davanje adrese bilo je rizik, no uračunat uračunat i proračunat. Bude li Solomin So lomin izdao KGBu K GBu sigurnu kuću, kuću, morat će odgovarati na neka nemoguća pitanja. Ispitivači Ispitivači će ć e znati znati kako nikad ne bi dobio do bio takvu adresu da nije već već pristao raditi za CIAu. CIAu. Pitat će ga zašto nije odmah prijavio američko nabacivanje svom zapovjedniku, pukovniku GRU u Adenu. Zašto je dopustio da Amerikanac Amerikanac koji koji je s njime njime kont kontaktirao aktirao umakn umakne? e? Na takva takva se pitanj pitanja a ne ne da odgovor odgovoriti. iti. Tako Solominu ne ostaje drugo nego nego da ili šuti o cijeloj stvari, ili da d a "uđe u ekipu". eki pu". Pismo je ukazivalo ukazivalo na ovo drugo. U SSSRu se otvara i čita sva pošta koja ide u inozemstvo ili iz njega dolazi. Doslovce sve, uključivši i telefonske razgovore, brzojave i poruke poslane teleprinterom i telefaksom. No unutarnj unutarnja a sovjetska pošta se ne dira — već zbog zbog same sa me svoje množine množine — osim osi m ako su poši ljatelj ili primatelj pod sumnjom. sumnjom. Isto Isto vrijedi i za poštu po štu unutar unutar Sovjetskog Sovjetskog bloka. b loka. Naslov u Istočnom Berlinu pripada vozaču podzemne željeznice koji služi kao poštar za CIAu, koja mu to dobro plaća. Pisma koja stižu u njegov stan u poluraspadnutoj stambenoj zgradi u četvrti Friedrichshainu uvijek bijahu naslovljena na Franza Webera. Weber se doista zvao zvao prethodni stanar toga stana; što je još zgodnije, čovjek čovjek je mrtav. Bude Bude li se vozač podzemne ikad našao u nevolji, nevolji, on on uvjerljiv uvjerljivo o može objasniti kako su već bila dva pisma. On ne ne razumije razumije ni riječi ri ječi ruskoga. Pisma Pi sma su bila naslovljen naslovljena a na Webera. Weber We ber je ionako mrtav, mrtav, pa je ta pisma pi sma bacio. baci o. Nedužan Nedužan čovjek. Na pismima nikad nije bilo adrese ni prezimena pošiljatelja. Tekst je bio banalan i dosadan: nadam se da si dobro; ovdje je sve u redu; kako napreduje tvoj studij studij ruskog? Nadam se da ćemo jednom imati prilike obnoviti naše poznanstvo. poznanstvo. Sve najbolje, najbolje, tvoj dopisni prijatelj pri jatelj Ivan Ivan.. čak bi i STASI — istočnonjemačka istočnonjemačka tajna policija polici ja - mogao zaključiti zaključiti jedino to da je Weber upoznao upoznao nekog Rusa prigodom prig odom nekakve kulturn kulturne e razmjene razmjene te su postali dopisni do pisni prijatelji. Takve se stvari ionako i onako potiču. Ako bi STASI čak i pročitao poruku poruku nevidljiv nevidljivom om tintom, tintom, između između redaka, redaka, to bi samo pokazalo pokazalo da je Weber Weber bio izdajica, izdajica, ali je je svoju svoju tajnu tajnu odnio sa sobom u grob. U Moskvi je pak pošiljatelja bilo nemoguće naći kad se pismo pi smo jednom našlo u poštanskom poštanskom sandučiću. Primivši pismo iz Rusije, vozač podzemne željeznice Heinrich slao bi ga preko Zida na Zapad. Ludo zvuči kako je to činio, no u podijeljenom gradu Berlinu događale doga đale su se za hladnoga hladnoga rata i puno čudnije čudnije stvari. Zapravo je način bio bi o tako jednostavan jednostavan da ga nikad nisu ulovili. Pošto je hladni rat završio, a Njemačka se ponovno ujedinila, Heinrich se povukao u mirovinu s vrlo lijepom ušteđevinom.
Prije nego je grad podijeljen Berlinskim zidom 1961., kako bi se njime spriječilo Istočne Nijemce da bježe na Zapad, u Berlinu je postojao jedinstv jedinstven en sustav sustav podzemne podzemne željez željeznice. nice. Poslije izgradnje izgradnje Zida i podzemn podzemna a je željez željeznica nica podijeljena. podijeljena. Zapriječeni Zapriječeni su i zatrpan zatrpanii mnogi mnogi tunel tunelii između Istoka i Zapada. Ipak, ostao je jedan mali komad gdje je istočnoberlinska podzemna željeznica izlazila na površinu i postajala površinska željezn željeznica, ica, i to iznad dijela Zapadnoga Berlina. Zbog toga prelaska s Istoka preko komadi ća Zapada opet op et na Istok, Istok, sva su vrata vrata i prozori p rozori na vagonima vagonima bili bi li zapečaćeni. Istočnon Istočnonjemački jemački su putnici mogli sjediti i gledati djelić Zapadnog Berlina, no nisu mogli tamo dospjeti. Sam u vozačkoj vozačkoj kabini, Heinrich bi na određenoj točki spustio svoj prozor prozor te malim katapultom katapultom izbacio i zbacio projektil p rojektil nalik loptici za golf u krater od bombe iz rata. Znajući Heinrichov radni raspored, sredovječni bi muškarac upravo tada i tuda šetao sa svojim psom. Kad bi vlak protutnjao, čovjek bi pokupio lopticu i odnio je kolegama u sjedište goleme CIAine postaje u Zapadnom Berlinu. Odvijanjem bi se gornja polovica loptice odvojila od donje i u njoj njoj bi se našlo pismo, i spisano na čvrsto zamotanu zamotanu tankom tankom papiru. papi ru. Solomin je javljao javljao same dobre vijesti. Po povratku u zemlju zemlju intenzivno intenzivno su ga i spitali, a onda mu dali tjedan dana odmora. odmo ra. Nakon toga tog a javio se u Ministarstvo^ obrane radi novog rasporeda. Na hodniku hodniku ga je spazio pomoćnik po moćnik ministra obrane za koga je gradio gradi o daću prije tri godine. god ine. Zapravo, Zapravo, nije više više bio b io pomoćnik, po moćnik, nego zamjenik zamjenik ministra - napredavao je. Makar je nosio odoru generalpukovnika i na njoj toliko odličja te bi od toga potonula topovnjača, čovjek zapravo bijaše aparatčik koji se uspeo po političkoj politi čkoj ljestvic ljestvici.i. Godilo mu je imati u svojoj blizini pravu, pravu, grubu vojničinu vojničinu iz Sibira. Sibi ra. Ladanjska mu se kuća osobi to sviđala; sviđa la; bila je završena na vrijeme, a pobočnik mu je upravo otišao u prijevremenu mirovinu iz zdravstvenih razloga (previše votke). Promaknuvši Solomina u potpukovnika, potpukovnika, dao mu je to mjesto. Napokon je Solomin, riskirajući puno, dao svoju privatnu adresu u Moskvi i zatražio upute. Da je KGB uhvatio i dešifrirao pismo, dobio bi svoje. No kako on nije mogao pristupiti američkom veleposlanstvu, Langlevu je trebalo reći kako će mu pristupiti. Trebao je prije napuštanja Jemena dobiti znatno znatno usavršenija usavršenija komunikaci komunikacijska jska sredstva, no izbio je građanski građa nski rat i spriječio to. Nakon deset dana dobio je od prometne policije "posljednju opomenu". Omotnica je imala utisnut znak Moskovske prometne milicije. Pismo je poslano iz Moskve. Nitko ga nije otvarao. otvarao. Opomena i omotnica bi jahu tako dobro krivotvoreni krivotvoreni te je zamalo nazvao nazvao prometnu p rometnu policiju kako bi se pobunio da nikad nije prošao kroz crveno svjetlo. No onda vidje kako iz omotnice curi sitan pijesak. Poljubio je ženu na izlasku; vodila je djecu u školu. Ostavši sam, premaze opomenu sredstvom iz bočice što ju je iz Adena prokrijumčario u priboru za brijanje. Poruka bijaše jednostavna: jednostavna: iduća nedjelja, nedjelja, sredinom sredi nom jutra, jutra, kavan ka vana a na Lenjinskom prospektu. Pio je drugu kavu kad je pokraj njega prošao nepoznat čovjek, koji je hitro oblačio kaput, odupirući se ledenom vjetru što je navirao kroz otvorena vrata. Iz praznog je rukava ispao paketić ruskih cigareta na Solominov stol. On ga pokrije novinama. čovjek u kaputu izađe iz kavane, a da se nije osvrnuo. Na prvi je pogled izgledalo i zgledalo kako je paketić paketi ć pun cigareta, no dvadeset filtera bi jahu zapravo zapravo u jednom komadu, zalijepljeni zalijepljeni zajedno; štoviše, ispod njih nije bilo ničega za pušenje. U šupljini je bio skriven minijaturni fotoaparat i deset filmova te list tanka rižina papira s opisom triju mrtvih poštanskih sandučića i načina kako do njih doći te šest različitih oznaka kredom s njihovim lokacvjama] oznake su govorile je li pojedina rupa prazna prazna ili u njoj njoj nešto nešto ima. Uza sve to priloženo priloženo je i prijateljsko p rijateljsko osobno pismo od Jasona Monka. Počinjalo je ovako: ovako: "Dakle, "Da kle, moj prijatelju iz lova, lova, nas ćemo dvojica promijeniti svijet!“ Nakon mjesec dana Orion je je poslao svoju prvu pošiljku i pokupio dodatnu količinu filmova. Njegove Njegove su informacije dolazile iz i z samoga srca sovjetskoga sovjetskoga vojnoindustrijskoga vojnoindustrijskoga kompleksa te su bile bi le neprocjenjive. neprocjenjive. Profesor Kuzmin pregleda prijepis prijepi s svojih bilježaka o truplu broj 158 te načini nekoliko vlastoručn vlastoručnih ih zabilježbi. zabilježbi. Neće čak ni tražiti od svoje svoje preopterećene tajnice tajnice da d a to pretipkava: neka se oni glavonje glavonje u policiji sami pomuče. Nije bilo sumnje kako će taj dosje završiti u Odjelu za umorstva. Uvijek se trudio biti milosrdan prema detektivima: kad je god bilo ikakve sumnje, sumnje, napisao napisao bi kao uzrok uzrok smrti "prirodne uzroke" ili " nesretan slučaj". Rodbina je nakon toga slobodna poduzeti što želi i što nalazi najrazumnijim. Ako je pak riječ o neidentificiranu truplu, ostalo bi u mrtvačnici onoliko dugo koliko propisuje zakon. Uzbunit će tragače za nestalim osobama. Ne budu li se mogli javiti bliski rođaci sa žrtvinom osobnom iskaznicom, tijelo će na koncu otići u sirotinjsku grobnicu (ljubazn (ljubaznost ost moskovskoga mosko vskoga gradonačelnika); ili i li će na kraju netko na njemu učiti učiti anatomiju. anatomiju. Ali 158 je umorst umorstvvo; to se ne da sakriti. Osim pješaka pješaka što ga je pregazio pregazio kamion u punoj punoj vožn vožnji, ji, rijetko rijetko da d a je je ikad i kad tko imao takve takve ozljede. ozljede. No jedan jedini jedini udarac (čak i kami onski) nije to uopće uopće mogao učiniti. Pretpostavl Pretpos tavlja ja kako bi isti i sti učinak bio da ga je pregazilo krdo bizona. No u Moskvi baš i nema puno puno bizona; oni bi, osim toga, toga , stali i na noge i na glavu. glavu. Broj 158 udaren je pun puno o puta tupim predmetom u predjelu između i zmeđu vrata i kukova; tukli su ga s obje strane. Završivši bilješke, on ih je na dnu stranice potpisao i datirao: 3. kolovoza. Zatim ih stavi u "kadicu" za izlaznu poštu. "Umorstvo?" upita jasno jasno tajnica. tajnica. "Umorstvo, identitet nepoznat," nepoznat," potvrdi on. o n. Ona Ona otipka oti pka naslov na debeloj omotnici, ubaci dosje dos je u nju i stavi cijelu pošiljku iza sebe. sebe . Na izlazu izlazu s posla dat će to vrataru koji živi u jazbini u prizemlju. On će pak to poslije predati vozaču kombija koji raznosi dosjee na različita odredišta u Moskvi. Međutim leš broj 158 ležaše u ledenoj tami; osim osi m očiju i većeg dijela izn i znutr utrica. ica. LANGLEY LA NGLEY,, OŽUJKA 1986. Carev Jordan stajaše pokraj prozora, promatrajući promatrajući svoj najdraži najdraži krajolik. Bijaše Bi jaše potkraj mjeseca i prvo se blijedo zelenilo već hvatalo šume između glavne CIAine zgrade i rijeke Potomca. Uskoro će nestati s vidika blještaj vode, zimi uvijek vidljiv kroz bezlisno granje. On voli Washington: Washington: taj grad ima više šuma, drveća, drveća, perivoja i vrtova nego bilo koji k oji drugi grad što ga g a on poznaje poznaje u Sjedinjen S jedinjenim im Državama. A proljeće p roljeće mu je omiljeno omiljeno godišnje godi šnje doba. Zapravo — bilo je. Proljeće 1986. pokazalo se kao noćna mora. Sergej Bohan, časnik GRUa što ga je CIA vodila u Ateni, objasnio je za mnogih zamornih zamornih ispitivanja u Americi kako k ako vje ruje ruje da bi b i ga bili strijeljali da se vratio u Moskvu. Moskvu. Dakako, Daka ko, nije to mogao dokazati, no razlog koji su mu rekli: da mu sin ima slabe ocjene u vojnoj akademiji — to jednostavno nije bila istina. Pre ma tome je izdan. Sam nije počinio nikakve pogreške; dakle: iz dan je. * Budući da je Bohan bio medu prvom trojicom što su iskusila takve probleme, CIA je ostala skeptična. Danas (nakon svega) takva izvješća i nisu više tako nevjerojatna. Pet drugih sovjetskih "diplomata" tajanstveno su opozvana usred mandata te su nestala bez traga. To je ukupno šest ljudi. S britanskim agentom Gordijevskim — sedam. Još ih je pet što su živjeli u SSSRu, također su nestali. Nije više
ostao nijedan jedini važan izvor. A svaki je zahtijevao godine marljiva rada, strpljenja i lukavštine i puno dolara što su ih uplatili porezni obveznici. Harry Gaunt, pročelnik proče lnik Odjela za za SSIE, tada glavna glavna (ako ne i jedina) jed ina) žrtva virusa, virusa, sjedi sje dio o je obuzet mislima. mis lima. Gaunt Ga unt bijaše bi jaše vršnjak PDOu. PD Ou. Godinama su se zajedno uspinjali uspinjali hijerarhijskom hijerarhijskom ljestvicom. ljestvicom. Puno su godina godi na proveli na inoz i nozemnim emnim postajama; vrbovali vrbovali su s u izvore, igrali Veliku igru protiv neprijatelja: KGBa; napokon, vjerovali vjerovali su jedan drugome kao braća. U tome i jest problem: u Odjelu za SSIE svi vjeruju jedan drugome. Moraju. Oni su čvrsta jezgra, najekskluzivniji klub, elita i prethodnica tajnoga tajnoga rata. A opet... opet... svaki je čovjek gajio u sei* sei * JI % bi strašnu s trašnu sumnju sumnju u druge. druge. Howard, dešifriranje deši friranje kodova, vrsno vrsno istražiteljstvo istražiteljstvo KGBovih protuobavještajaca protuobavještajaca — sve to zajedno zajedno moglo bi razotkriti pet, šest, čak i sedam tajnih agenata. Ali četrnaest?!? četrnaest?!? To je prokleto proklet o mnogo! A opet... ne može biti izdajice. Ne smije biti. Ne u Odjelu za Sovjetski Savez i Istočnu Europu. Kucanje na vratima. Raspoloženje se popravlja. Posljednji preostali izv i zvor or čeka primanje. PDO progovori: p rogovori: "Sjedi, "Sjedi , Jasone! Harry i ja smo te upravo htjeli htjeli pohvaliti. pohvaliti. Tvoj Orion stvarno stvarno se isplati. isp lati. Dečki u Analitici su oduševljeni. oduševljeni. Stoga S toga smo zaključili zaključili kako čovj čo vjek ek koji ga je pribavio zaslužu zaslužuje je 15. platn p latnii razred.“ Promaknuće iz 14. u 15. platn p latnii razred (viši broj znači znači višu plaću). plaću). Zahvalio Zahvalio je pretpostavljenima. pretpostavljenima. "Kako " Kako je tvoj Lisandar u Madridu?“ "Dobro, "Do bro, gospodine. gospo dine. Redovito se javlja. javlja. Ništa fantastično, ali je uporabljivo. uporabljivo. Mandat mu je pri kraju. Uskoro će se vratiti u Moskvu.“ Moskvu.“ "Ne povlače ga prije roka?" "Ne, gospodine. Zašto bi?" "Nema razloga, Jasone.“ "Mogu li nešto reći? Otvoreno govoreći." govoreći." "Ispali!“ "Priča "Pri ča se u Odjelu da nam u zadnjih zadnjih šest mjeseci loše iide." de." "Zbilja?" " Zbilja?" tobože se čudio č udio Gaunt. Gaunt. "Ljudi svašta pričaju.“ Do toga trenutka trenutka znanje znanje o golemoj težini katastrofe bilo je ograničeno na deset dese t ljudi ljudi na vrhu Službe. Službe. Operativa broji čak šest tisuća ljudi, ljudi, od čega je tisuću u Odjelu za SSIE. Makar ih je samo stotinu na Monkovoj razini, opet je to čitavo selo. A u selu se priča. Monk duboko udahnu i nastavi: nastavi: "Priča "P riča se da d a gubimo agente. čuo sam - čak deset.“ "Znaš pravilo, Jasone: znaj znaj ono ono što trebaš znati." znati." "Da, " Da, gospodine.“ go spodine.“ "Dobro, može se reći da imamo malih problema. Događa se to u svim službama. Katkad imamo više sreće, katkad pak manje. Što hoćeš reći?“ "Ako je broj blizu deset, onda ima samo jedno mjesto na na kojemu su sakupljen sakupljenii svi ti podaci: p odaci: dosjei d osjei 301.“ 301 .“ "Vojnice, znamo kako je ustrojena Služba," zagunđa Gaunt. "Kako to onda da su Lisandar i Orion još na slobodi?" upita Monk. PDO mu strpljivo odgovori: "Gle, Jasone... jednom sam ti već rekao kako si čudan. Htio sam reći: nekonvencionalan; radiš katkad mimo pravila. No rekoh i da imaš sreće. s reće. U redu: imali smo gubitaka. No ne zaboravi da su i tvoja dva dva izvora također u dosjeima 301.“ "Ne. Nisu.“ Da je tko sa strane slušao, slušao, mogao je čuti kikirik ki kirikijevo ijevo zrno zrno kako pada na debeli debe li sag. Harry Gaunt prestao se poigravati svojom lulom, koju nikad nije pušio u zatvorenu prostoru, nego se njome služio kao glumačkim rekvizitom. "Jednostavno, "Jednostavno, nikad nisam dao te podatke u Središnji Sredi šnji registar. Moj previd. Oprostite.“ "Gdje su izvornici izvornici izvješća? izvješća? Tvoja izvješća, izvješća, u kojima koji ma su podaci o načinu vrbovanja, vrbovanja, mjestima i vremenima vremenima sastanaka?" upita Gaunt nakon duge stanke. "U mojem sefu. Iz njega nikad nisu ni izašla.“ "A što je s opisima opisi ma operativnih postupaka postupaka u uporabi?" "U mojoj glavi.“ Slijedila je jošdulja jošdulja stanka. "Hvala, Jasonef' izusti izusti konačn ko načno o PDO. PD O. "Bit "Bi t ćemo u kontaktu.“ kontaktu.“ Dva tjedna poslije u srcu Operativne uprave CIAe odvijala se velika strateška kampanja. Carev Jordan je, radeći sa samo još dvojicom analitičara, sveo prvotni popis od 198 ljudi koji su teoretski mogli imati pristup dosjeima 301 na četrdeset jedno ime. Aldrich Ames, koji je tada još učio talijanski, bio je na kraćem popisu. Jordan, Gaunt, Gus Hathaway i još dvojica zauzimali su se da — za svaki slučaj — tu četrdeset jednu osobu valja podvrgnuti ozbiljnom ispitivanj ispi tivanju u — koliko god g od to bilo bi lo neugodno. neugodno. To bi značilo "neprijateljski" test detektorom laži i istraživanje istraživanje privatnih računa. računa. Detektor laži (poligraf) američki je izum i Amerika se uvelike oslanjala na nj. Tek su istraživanja kasnih 80ih i ranih 90ih pokazala koliko može biti nepouzdan. Prije Pri je svega, vješt vješt ga lažac može može zavarati zavarati.. A špijun špi junaža aža se i zasniva na zavaravanju; zavaravanju; trebalo bi, samozavaravanju s amozavaravanju protivnika. Drugo, ispitivač mora biti vrhunski pripremljen da bi znao postavljati prava pitanja. Ne može ga se tako pripremiti dok predmet riije^ temeljita istJMen. _&&& bj oi&rjli lašea, ispitivači, FV>i ; ¦ r< trebaju izazvati da se krivac uplaši i pomisli: "O, moj Bože: znaju! Znaju!" Onda lašcu srce zakuca ludom brzinom. Ako lažac iz pitanja nasluti da ispitivači ništa ne znaju, može se smiriti i ostati miran. U tomu i jest razlika između prijateljskog prijateljskog i neprijateljskog testa detektorom laži. laži. Prijateljska Pri jateljska je inačica besmi besmislen slen utrošak utrošak papira, papi ra, ako je ispitanik isp itanik vješt i pripremljen. Glavni dio istrage koju je htio PDO bijaše provjera osobnih financija. Da su samo znali! Samo godinu dana nakon gadne rastave braka i ponovne ženidbe, Aldrich Ames je plivao u novcu. Sve je to stiglo na njegov račun nakon travnja 1985. Ken Mulgrew je vodio skupinu koja se suprotstavila pomoćniku direktora za operacije. Podsjetio je na zastrašujuću štetu što ju je James Angleton Angleton nanio nanio stalnim stalnim provjerav provjeravanj anjem em lojal lojalnih nih služben službenika. ika. Podsjetio Podsjetio je je kako je prov provjera jera privatn privatnih ih račun računa a grubo grubo naru narušav šavanj anje e privatn privatnosti osti i nasrtaj nasrtaj na građanska prava. Gaunt se usprotivio: nikad u Angletonovo vrijeme nismo u samo pola godine izgubili desetak agenata. Njegove su se istrage temeljile na paranoji, a Slu S lužba žba je 1986. suočena s čvrstim dokazima da d a su stvari ozbiljno pošle po zlu. zlu. Jastrebovi su izgubili bitku. Građanska su prava slavila pobjedu. Tvrda je provjera zabranjena. Inspektor Pavel Volski uzdahnu: još jedan debeli dosje s trijeskom je pao na njegov radni stol. Prije godinu dana bio je savršeno zadovoljan kao viši narednik u Odjelu za organizirani
zaplijenjena zaplijenjena luksuzn luksuzna a roba rob a pretrpi malo smanjivanje smanjivanje količine količi ne prije predaje držav d ržavi.i. Ali ne! ne! Njegova Njegova je žena žena htjel htjela a biti inspektorova inspektorova supru supruga. ga. Tako Tako je iskoristio prigodu i prijavio prijavio se na inspektors inspektorski ki tečaj. Zatim Zatim je promaknu promaknutt u inspektora i prebačen u Odjel za umorstva. umorstva. Nije mogao znati znati da će mu dodijeliti referadu za za neidentificirane neidentifici rane žrtv žrtve. e. Gledajući gomilu dosjea tipa "tko zna zna i koga briga" b riga",, često bi b i poželio p oželio vratiti vratiti se opet ope t u Šabolovku, na na staro radno mjesto. Za većinu većinu neidentifici neidentificiranih ranih postojao je ipak jasan motiv. Pljačka, dakako. S nestalom lisnicom žrtva izgubi sa v svoj novac, kreditne ka kartice, rtice, obiteljske fotografije j prevažni paspqrt — ruskjL tzv. unutarnju putovnicu, koja sadrži sve osnovne podatke o čovjeku. I da: izgubi i život; inače se ne bi našao na polici mrtvačnice. mrtvačnice. Kad je riječ o ispravnu građaninu čija je novčarka vrijedna uzimanja, obično će takav imati obitelj. Obitelj će se obratiti policijskom Odjelu za nestale osobe, koji mu tjedno podastire galeriju obiteljskih fotografija. često prepozna osobu na njima. Onda se ucviljenoj obitelji može kazati gdje će doći identificirati i pokupiti svog nestaloga člana. Ako pak motiv umorst umorstva va nije nije bila pljačka, truplo truplo najčešće najčešće uza uza se u nekom nekom džepu ima pasport, no no takvi takvi slučajev slučajevii ne dolaze dolaze Voljskom. Voljskom. Ne dolaze ni ni slučajevi svih svih onih propalica koji su bacili baci li svoje osobne iskaznice, jer su otkrivale otkrivale odakle su došli, došli , a oni nisu željeli da i h milicija tamo vrati. Takvi umiru od hladnoće i alkohola na ulicama. Voljski se bavi samo određenim umorstvima nepoznatih osoba, što ih je počinio nepoznati počinitelj. Ekskluzivna zadaća, no poprilično uzaludna — razmišljao je on. Slučaj čiji je dosje pred njega stavljen stavljen 4. kolovoza kolovoza razlikovao se od ostalih. Pljačka teško da je mogla biti b iti motiv. moti v. Bacivši pogled na izvješće o mjestu pronalaska, pronalaska, što ga je načinio Zapadni odjel, saznao saznao je kako je tijelo ti jelo pronašao berač gljiva u šumi šumi pokraj autoceste prema Minsku Mi nsku — na samom zapadnom ru rubu bu gradskoga područja. p odručja. Sto metara od ceste ces te — to je previše p reviše i za profesionalno profesionalno umorstvo. umorstvo. Popis osobnih stvari bijaše sumoran. Žrtva je nosila (odozdo prema gore): cipele — plastične, jeftine, slomljene, potrošenih potpetica; čarape — jeftine, iz trgovine, vrlo prljave; gaće, isto takve; hlače — tanke, crne, masne; pojas — plastični, iznošen. To je sve. Bez majice, košulje, košulje, kravate, sakoa ili jakne. Samo je blizu b lizu njega njega pronađen kaput, opisan opisa n kao vojnički, vrlo iznošen, iznošen, starina iz pedesetih pede setih godina. godi na. Na dnu stranice stajaše još jedan kratak pasus. Sadržaj džepova: ništa; ponavljam: ništa. Nema sata, prstena, bilo kakvoga osobnog predmeta. Voljski zimu na snimku načinjenu na mjestu zločina. Netko milosrdan zatvorio je žrtvi oči. Mršavo, neobrijano lice; čovjek vjerojatno oko 65 godina, no izgleda deset godina godi na starije. Izgladn Izgladnio io — takav je bio i prije p rije smrti. Jadan stari — pomisli Voljski. Kladim se da te nitko nitko nije nije ubio ubio _,. zbog tvog tvog računa računa u švicarskoj švicarskoj banci. Preusmieri nn/ornnst nn/ornnst na na izvješće izvješće o uzroku uzroku smrti. Pročitavši nekoliko pasusa, on bijesno ugasi cigaretu ci garetu i opsova. "Zašto ti pametnjakovići ne pišu normalnim ruskim, da ih čovjek razumije?" pitao se on; ne prvi put. Govorilo se o laceracijama i kontuzijama. Ako su mislili na rane i ubode, zašto tako ne napisu? Probio se nekako kroz medicinski žargon, no nešto ga je zbunjivalo. Pogledavši na službeni žig Drugog medicinskog i nazove taj broj. Imao je sreće: profesor Kuzmin još je radio za stolom. "Profesor Kuzmin?" upita on. "Ja sam. Tko govori?“ "Inspektor "Inspektor Voljski; Umorstva. Preda mnom je vaše izvješće." "Blago vama!“ "Možemo li iskreno razgovarati, profesore?“ "U naše dane i u mojim godinama... godi nama... bit će mi to povlastica.“ "Jedan dio di o me zbunju zbunjuje. je. Spomenuli ste ozbiljne ozljede ozljede na objema ob jema nadlakticama. Možete li mi reći čime su uzrokovan uzrokovane?“ e?“ "Kao patolog — ne; ne mogu reći. No među međ u nama: ti su tragovi otis otisci ci ljudskih prstiju. "Znači, netko ga je uhvatio uhvatio za ruku?“ ruku?“ "Znači da su ga čvrsto čvrsto držali uspravno, uspravno, dragi moj inspektore. Dvojica snažnih muškaraca muškaraca su ga podupirali dok d ok ga je treći tukao.“ "Dakle, "Da kle, sve je to ljudsko ljudsko djelo? Bez ikakvih strojeva?“ "Da su mu glava glava i noge u istom stanju, stanju, rekao bih bi h da su ga iz i z helikoptera helikoptera ispustili i spustili na beton. I to to s nemale visine. No bi bilo lo kakav udarac o tlo ili nalet kamiona ozlijedio bi također glavu i noge. Ne, nego je puno puta udaren tvrdim tupim predmetom između vrata i kukova, sprijeda i straga." "Uzrok smrti - asfiksija?“ "Tako je, inspektore.“ "Oprostite, kako to: mlatili su ga dok se nije pretvorio pretvorio u paštetu, a uzrok uzrok smrti — asfiksija?" asfiksi ja?" Kuzmin Kuzmin uzdahnu uzdahnu.. "Sva "S va su mu rebra slomljena, slomljena, osim jednog. Neka i na više mjesta. Dva rebra su mu utjerali u pluća. Pulmonarna krv je od toga ušla u traheju, što je uzrokovalo asfiksaciju.“ "Hoćete reći: reći : ugušio ugušio se od krvi u grlu?" grlu?" "Upravo " Upravo sam vam vam to rekao.“ "Oprostite, novi sam ovdje.“ "A ja sam ovdje gladan. Znate, Znate, vrijeme je ručku. Do viđenja, inspektore.“ Voljski ponovno pročita izvješće. Znači, staroga su premlatili. Sve miriše na gangstere. No gangsteri su obično mlađi. Očito se doista zamjerio zamjerio nekom mafijašu. mafi jašu. Da nije umro od gušenja, takve takve udarce ionako io nako ne bi preživio. Ali što su zaprav zapravo o htjeli htjeli ubojice? ubojice? Zacijelo Zacijelo bi b i im dao što su tražil tražilii i bez takv takva a postupka. postupka. Kazna? Kazna? Primjer? Primjer? Sadizam? Vjerojatn Vjerojatno o pomalo od svega. Ali, zaboga, što bi jedan starac, koji izgleda kao skitnica, mogao imati da bi šef gangstera to toliko želio? Što mu je to tako strašno mogao učiniti da d a mu se mafija tako užasno užasno osvetila? Voljski primijeti primi jeti nešto u rubrici rubrici "osobni znakovi". znakovi". Profesor Profeso r je napisao napisao:: na tijelu tijelu ništa, ništa, ali u ustima ustima dva sjekutića sjekutića i jedan očnjak — umjetni, umjetni, od nehrđajućega nehrđajućega čelika. čini č ini se, naslijeđe grubog vojničkog vojničkog zubarskog zubarskog rada. Dakle, D akle, tri prednja p rednja zuba zuba su čelična. Posljednje što je rekao patolog podsjetilo je Voljskoga na nešto. Zbilja je vrijeme ručku; uostalom, dogovorio se sastati s kolegom iz istog odjćla. Stoga usta, zaključa zaključa svoj jadni jadni ured i ode. LANGLEY, SRPANJ 1986. 1986 . Pismo pukovnika Solomina izazvalo izazvalo je je priličan problem. Isporučio Isporučio je tri pošiljke po šiljke putem rupa rupa u Moskvi, no sad se želi opet sastati sa svojim s vojim nadzornikom, nadzornikom, Jasonom Monkom. A budući da on ne može napustiti napustiti SSSR, sastanak će se morati održati na sovjetskom sovjetskom teritoriju teritori ju.. Prva reakcija bilo bi lo koje obavještajne službe službe koja primi takav prijedlog bit bi t će sumnja sumnja da je njihov njihov čovjek čovjek uhićen te piše pod po d pritiskom. priti skom.
trebao na svaki način izbjeći; drugu je pak riječ valjalo svakako uključiti u pismo, bude li pisano pod takvim okolnostima. čak i pod najžešćim pritiskom, vjerojatno bi uspio ispuniti bar jedan od tih dvaju uvjeta. Njegovo je pismo iz Moskve sadržavalo riječ koja znači da je na slobodi i nije sadržavala sadržavala riječ koja ko ja znači znači da d a nije. Prema tome, izgleda i zgleda da je pismo pi smo pravo. Harry Gaun Gauntt se već unaprijed unaprijed složio s ložio s Monkom da je Moskva Mosk va preopasna — preplavljena preplavljena KGBovim KGBo vim agentima i doušnicima. I za kratkoročno diplomatsko mjesto sovjetsko Ministarstvo vanjskih poslova tražilo bi sve podatke o osobi, koje bi proslijedilo Drugoj glavnoj upravi. Makar prikriven, Monk bi bio pod stalnom tajnom pratnjom cijelo vrijeme svojega boravka. Sastati se potajno i sigurno s pobočnikom zamjenika ministra obrane bilo bi gotovo g otovo nemoguće. nemoguće. Uostalom, ni Solomin to nije predložio. Napisao je da u rujnu ide na godišnji odmor; dali su mu nagradu: apartman u crnomorskom ljetovalištu Gurzufu. Monk pogleda podatke o tome. Seoce na obali oba li poluotoka Krima, Kri ma, poznato poznato vojno vojno odmaralište s vojnom bolnicom, bolnicom, gdje se na sredozemnom suncu oporavljaju ranjeni i bolesni časnici. Posavjetovali su se s dvojicom nekadašnjih sovjetskih časnika koji žive u Sjedinjenim Državama. Nijedan od njih nije bio tamo, no čuli su za Gurzuf: lijepo nekadašnje ribarsko selo gdje je čehov živio i umro u svojoj vili pokraj mora. Iz Jalte se uz obalu stiže za pedeset minuta minuta autobusom, ili za dvadeset pet taksijem. taksi jem. Monk stane stane pretraživati pretraživati podatke o Jalti. Ja lti. SSSR je još i tada bio b io gotovo posve zatvorena zatvorena zemlja. Odletjeti Odletjeti ravno ravno na cilj — nemoguće. Zračni Zračni bi put vodio najprije do Moskve, zatim do Kijeva, pa u Odesu, pa u Jaltu. Nema načina da strani turist tako leti, a nema ni uvjerljiva razloga zašto bi strani turist išao u Jaltu. To jest sovjetsko ljetovalište, no usamljeni stranac strši kao upaljen nožni palac. Potraga za morskim putem dala je bolji rezultat. Uvijek gladne strane tvrde valute, sovjetske vlasti su dopustile Crnomorskom brodarskom poduzeću organiziranje krstarenja Sredozemljem. Premda je cijela posada bila b ila sovjetska, s pokojim KGBovcem KGBo vcem (ne (ne treba ni govoriti), putnici putnici su većinom većinom stizali sa Zapada. Zbog jeftinoće takvih krstarenja krstarenja za Zapadnjake, putnici putnici su uglavnom uglavnom bili bi li studenti, studenti, sveu s veučilišni čilišni nastavnici nastavnici i umirovljenici. umirovljenici. U ljeto 1986. 198 6. tri su broda obavlj ob avljala ala takva krstarenja: Litva, Latvija i Armenija. A rmenija. U rujnu rujnu je je išla i šla Armenija. Londonski agent Crnomorskog brodarskog poduzeća informirao ga je kako će brod isploviti iz Odese prema grčkoj luci Pireju, uglavnom bez putnika. putnika. Iz Grčke Grčke će zaploviti zaploviti na zapad, prema Barceloni u Španjolskoj, a zatim se vraćati redom: Marseilles, Napul Nap ulj,j, Malta, Istanbul stanbul - prije nego uplovi opet u Crno more, gdje mu je prva luka bugarska Varna. Iz Varne ide u Jaltu, te napokon natrag u Odesu. Većina zapadnih putnika ukrcat će se u Barceloni, Marseillesu ili Napulju. Napulju. Krajem srpnja, uz suradnju britanske Sigurnosne službe, obavljena je vrlo vješta provala u ured londonske agencije Crnomorskog brodarskog poduz p oduzeća. eća. Nije ostalo ni traga od o d ulaza ulaza ni od izlaza. Samo se fotografiralo popis po pis londonskih londonskih rezervacija za krstarenje Armenijom. Proučavanje je otkrilo zajedničku rezervaciju za šest članova Društva američkosovjetskog prijateljstva. U Americi provjeriše tko su ti ljudi. Ispostavilo se da su svi srednjih godina, pošteni, naivni i posvećeni popravljanju američkosovjetskih odnosa. Također, svi su živjeli na sjeveroistoku Sjedinjenih Sjedinjenih Američkih Američk ih Država ili bar blizu toga područja. po dručja. Početkom kolovoza prof. Norman Kelson iz San Antonija u Texasu pridružio se Društvu i zatražio od njega literaturu. Iz nje je "saznao" za putovanje Armenijom s ukrcajem u Marseillesu, te se prijavio za put kao sedmi član skupine. Sovjetska turistička agencija Inturist nije imala ništa protiv, pa je rezervirano rezervirano još jedno mjesto. Pravi je Norman Kelson bio bivši CIAin arhivist koji se povukao u mirovinu mirovinu u San Antonio. Antonio. Bio je prilično pri lično nalik Jasonu Monku, Monku, samo petnaest godina stariji. No to će se riješiti pomoću sijede boje bo je za kosu i zatamnjen zatamnjenih ih naočala. Sredinom kolovoza kolovoza Monk je javio Solominu da će ga prijatelj čekati na ulazu ulazu u jaltski botanički vrt. vrt. Vrt je poznata znamenitost znamenitost Jalte. Nije u samom gradu, nego jednu trećinu puta uz obalu prema Gurzufu. Prijatelj će ga tamo čekati u podne 27. i 28. rujna. Inspektor Voljski je kasnio ka snio na objed, pa se hitrim korakom ko rakom uputi uputi dugim d ugim hodnicima sive si ve zgradurine zgradurine na Petrovki, Petrovki, u kojoj je smješteno sjedište moskovske milicije. Prijatelj mu nije bio u svojoj sobi, pa ga potraži u zajedničkoj prostoriji osoblja. Nađe ga kako razgovara s ovećom skupinom kolega. "Oprosti što kasnim," ispriča se on. "Nema veze. veze. Idemo!“ Nema ni govora da bi b i ljudi na državnoj državnoj plaći išli jesti izvan izvan kuće, no milicija milic ija drži jeftinu kantinu s bonovima za ručak; hrana hrana odgovara ci jeni. Obojica se okrenuše okrenuše prema vratima. Odmah iza njih je oglasna ploča. Voljski baci bac i pogled po gled na nju i ukoči se. "Hajde! Neće biti slobodnih slobo dnih stolova," stolova," požuri ga prijatelj. Kad su sjeli — pred svakim po tanjur tanjur gulaša i pola litre piva pi va — Voljski reče: "Kaži... "K aži... u sobi za osoblje...“ "Što s njom?“ "Oglasna ploča iza i za vrata. vrata. Na njoj je slika. Nekakva preslika crteža pastelom. Starac sa smiješnim zubima. zubima. Tko je taj?“ "Ah, taj!" dosjeti se inspektor Novikov. "To je naš zagonetni čovjek. Izgleda da je neka žena u britanskom veleposlanstvu imala provalu. Dvojica su bila. bi la. Ništa nisu ukrali, ali su joj ispremetali stan. Izn Iznenadila enadila ih i h je, pa su je udarili. udarili . No vidjela je jednoga.“ "Kad je to bilo?“ "Prije "Pri je dva tjedna; tjedna; možda i tri. Dakle, Veleposlanstv V eleposlanstvo o se požalilo p ožalilo Ministarstvu Ministarstvu vanjskih vanjskih poslova. poslova. Oni su zavrištali i požalili se s e MUPu. Ti su tek poludjeli poludjeli i zapovjedili zapovjedili Odjelu za provale provale neka nađe čovjeka. Netko g a je nacrtao. Znaš Znaš černova? černova? Ne? Dakle, o n ti je veliki inspektor u Provalama. Sav se ustrčao, jer mu se radi o glavi. g lavi. No ništa nije našao. čak je i došao k nama i dao d ao nam tu presliku - toliko mu je stalo.“ "Ima li tragova?" pitao je dalje Voljski. "Nema. černov ne zna zna ni tko je taj ni gdje gd je je. Nego, u ovom gulašu svaki put ima sve manje mesa, i to sve goreg.“ "Ne znam ni ja tko je, ali znam gdje je," reče Voljski. Vo ljski. Novikov zaustavi zaustavi ruku s čašom piva pi va na pola puta do usta. '"Bemti! Gdje?“ Gdje?“ "Na polici, polici , u hladnj hladnjači ači mrtvačnice Drugog medicinskog. medic inskog. Jutros mi je stiglo izvješće o njemu. njemu. Neide Neidentificirani. ntificirani. Našli su ga u šumi na zapadu, prije tjedan dana. Umlaćen. Nema osobne." " Odlično. Idi Idi černovu! černovu! On će ti biti zahvalan zahvalan.“ .“ Dok je ubacivao u se ostatak gulaša, inspektor Novikov se duboko zamislio. RIM RIM KOLOVOZ 1986. Aldrich Ames stigao je sa suprugom suprugom u Vječni Vječni grad 22. srpnja, srpnja, kako bi preuzeo preuzeo novu novu dužn dužnost. ost. I nakon nakon osam mjeseci intenz intenzivn ivna a učenja učenja u jezičnoj jezičnoj školi, njegov njegov je talijan talijanski ski bio razum razumljljiv iv i podnošlj podnošljiv, iv, ali ne ne još dobar. Za razliku razliku od Monka, Monka, on nije imao sluh sluha a za za strane strane jezike. jezike.
Njegovo mu je novostečeno bogatstvo omogućivalo način života daleko viši nego ikad prije. Međutim, nitko u rimskoj postaji to nije primijetio, primijetio , jednostavno jednostavno zato zato što nitko nije vidio vidi o kako je Ames živio prije pri je travnja travnja lanjske lanjske godine. god ine. Šef postaje Alan Wolfe, CIAin veteran koji je služio u Pakistanu, Jordanu, Iraku, Afganistanu i Londonu, uskoro je otkrio (baš kao i drugi prije njega) da je Ames A mes uzaludan uzaludan utrošak utrošak vremena i prostora. Da je vidio radne rad ne ocjene šefova postaja u Turskoj Turskoj i Meksiku prije pri je no što ih je Ken Mulgrew Mulgrew "sanirao", "sanirao" , bio bi se s e bunio protiv imenovanja imenovanja toga čovjeka za njegova njegova novog voditelja voditelja Sovj So vjetskog etskog odjela; bunio bi se sve do PDOa. P DOa. Nije prošlo dugo dok je postalo očito da je Ames pijanica i slab radnik. Ruse to nije zabrinjavalo. Ubrzo su imenovali posrednika, nižeg službenika Hrenkova, s kojim se Ames mogao sastajati a da ne pobudi sumnju. Ames je jednostavno rekao kolegama kako nastoji razviti Hrenkova, koga bi se vjerojatno dalo zavrbovati. Time je pravdao niz iznimno dugačkih i iznimno mokrih objeda, nakon kojih bi Amerikanac jedva jedva uspijev uspijevao ao naći naći svoj svoj ured. ured. Kao i u Langlevu, Ames počne trpati gomile povjerljivih dokumenata sa svog "stola u plastične vrećice. S njima bi jednostavno išetao iz veleposlanstva i odnio ih Hrenkovu. U kolovozu kolovozu je iz Moskve doletio njegov pravi pravi nadzornik, nadzornik, kako bi b i se s e sastao s njime. Novi KGBovac, KGBo vac, za za razliku od Androsov A ndrosova a u Washingtonu, Washingtonu, nije živio živio u gradu, nego bi doletio kad ka d se trebalo sastati s izvorom. U Rimu Rimu bijaše znatno znatno manje manje poteškoća poteškoć a nego u Sjedinjenim Državama. Ames jednos jednostav tavno no izađe iz zgrade zgrade i pođe na objed. Nije skrivao skrivao da objeduje objeduje s Hrenkov Hrenkovom om u restoranu restoranu.. Ne Ne tako otvor otvoreno eno ušao je u limuzin limuzinu u zatamnjenih zatamnjenih prozora. prozora. Hrenkov ih je odvezao u Vilu Bamelek, rezidenciju sovjetskoga veleposlanika. Očekuje g a njegov njegov nadzornik "Vlad". " Vlad". Tamo mogu u miru razgovarati razgovarati satima. "Vladovo" " Vladovo" pravo ime i me bijaše pukovnik pukovnik Vladimir Vladimi r Mečulajev iz Uprave P Prve glavne glavne uprave KGBa. Na prvom je sastanku sastanku Ames htio prosvjedov prosvjedovati ati zbog neumjesne neumjesne brzine brzine kojom je KGB pohapsio p ohapsio ljude sto ih je on izdao; i zdao; KGB je time doveo i njega u pogibelj. No Vlad ga preduhitri, ispričavajući se na toj nezgodi. Objasni kako je osobno Mihail Gorbačov tako odlučio, unatoč njihovim njihovim stručnim stručnim savjetima i prosvj p rosvjedima. edima. Zatim prijeđe p rijeđe na stvar zbog koje je došao u Rim. "Imamo problem, dragi moj Rick. Grada ko koju ju si nam donio donio je izv i zvanredn anredno o velika i neprocjenjivo vrijedna. vrijedna. Osobito visoko cijenimo cijenimo opise i fotografije glavnih nadzornika nadzornika špijun šp ijuna a koje k oje vode unutar unutar SSSRa.“ Ames bijaše bijaše zbun zbunjen jen;; nastoj nastojao ao je je kroz alkoholn alkoholnu u paru shvatiti shvatiti što što se od od njega njega traž traži.i. Upita: Upita: "Da. Nešto Nešto nije nije u redu?“ redu?“ "Ne, sve je u redu; samo ima jedna mala zagonetka," reče Mečulajev i pokaza pok aza mu fotografiju, fotografiju, položivši je na čajni stolić. s tolić. "Ovo je izvjesni izvjesni Jason Monk. Je li tako?" tako ?" "Aha. " Aha. To je on.“ "U svojim si ga izv i zvješćima ješćima opisao opi sao da u Odjelu za SSIE ima glas 'zvijezde 'zvijezde u usponu'. usponu'. To bi moglo značiti da d a nadzire nadzire jedan, možda i dva izvora u SSSRu.“ "Tako se smatra, s matra, ili se bar držalo kad sam posljednji put obratio pozornost na na to. No vi ih i h zacijelo zacijelo imate.“ i mate.“ "Eh, dragi moj Rick: Rick : u tome i jest problem. Sve izdajice koje si nam ti tako ljubazn ljubazno o razotkrio mi smo već identificirali, i dentificirali, uhitili i... razgovarali razgovarali s njima. I svaki je od njih bio... kako bih to kazao..." Rus se prisjeti smrvljena čovjeka što ga je vidio u prostoriji za ispitivanje pošto je Grišin upoznao zatvorenike sa svojim osebujnim savjetom da surađuju. "Svi su bili bi li vrlo iskreni, otvoreni; potpuno potpuno su surađivali. surađivali. Svaki od njih nam je je kazao tko je njegov njegov nadzornik; nadzornik; u nekim ih i h je slučajevima bilo i više. Ali nije bilo Jasona Monka. Nijedan Nijedan ga nije spomenuo. spomenuo. Naravno, Naravno, mogu se upotrebljavati upotrebljavati lažna lažna imena; to se obično o bično i čini. Ali A li slika, sli ka, Rick... Ric k... Nitko ga nije prepoznao na slici. Vidiš li sada u čemu je moj problem? Koga Monk vodi? I gdje?" "Ne znam. Ne razumijem. To bi sve moralo biti u dosjeima 301.“ "Dragi "Drag i moj Rick, ni mi ne razumijemo. razumijemo. Ali tih podataka tamo nema.“ Prije kraja sastanka Amesu su dali golemu količinu novca i popis zadataka. Ostao je u Rimu tri godine i za to vrijeme izdao sve što je mogao - nevjerojatnu hrpu tajnih i vrlo tajnih dokumenata. Odao je i još četiri agenta, no nijedan od njih nije bio Rus, nego bijahu državljani istočnoeuropskih zemalja. zemalja. Ipak, Ipak, njegov je prvotni prvotni zadatak ostao isti, jasan i jednostavan: po povratku u Washington Washington (ili, ako je moguće, prije) pri je) pronaći koga Monk vodi u SSSRu. Dok su inspektori Novikov i Voljski Vo ljski bili za svojim svojim radnim ručkom u kantini milicijskoga milici jskoga sjedišta, sjedi šta, Duma je zasjedala u punom punom sastavu. Treba vremena vremena dok se ruski parlament okupi nakon ljetne ljetne stanke, jer je područje po dručje zemlje zemlje tako golemo da mnogi zastupnici zastupnici moraju putovati putovati tisućama kilometara dok do k stignu na ustavn ustavnu u raspravu. raspravu. Ipak, Ipak, smatralo se da će rasprava biti iznimno iznimno važna, važna, jer je na dnevnom dnevnom redu bio b io prijedlog promjene Ustava. Nakon nepredviđene smrti predsjednika čerkasova, premijer je prema članku 59. Ustava preuzeo dužnost kao privremeni predsjednik. Vrijeme međuvlašća ograničeno je na tri mjeseca. Premijer Ivan Markov doista je preuzeo dužnost kao privremeni predsjednik. No nakon savjetovanja s mnogobrojnim stručnjacima, prihvatio prihvatio je njihov savjet. savjet. Naime, kako su se predsjednički izbori u Rusiji ionako imali održati u srpnju 2000. godine, go dine, raniji datum — u listopadu 1999. — izaz i zazvao vao bi ozbiljne poremećaje, čak i kaos. kao s. Pred visokim .je domom stoga bio prijedlog ustavnog amandmana jednokratna*učinka, kojim bi se razdoblje međuvlasti privremenoga predsjednika produžilo zza a još tri mjeseca i predstojeći predsjednički pred sjednički izbori i zbori pomaknuli pomaknuli sa srpnj s rpnja a 1999. na siječanj 2000. Riječ Duma dolazi od ruske riječi dumat', što znači "misliti, razmatrati". No mnogi promatrači drže kako je Duma više mjesto vike i svađe, nego zrela razmatranja. Toga je vrućeg ljetnog dana Duma svakako opravdala to mišljenje. Rasprava trajaše čitav dan. Od vremena do vremena strasti bi se toliko usijale da je predsjednik parlamenta puno vremena trošio na utjerivanj utjerivanje e reda (također vikom), a jednom je čak zaprijetio da će raspustiti dom do daljega. Dvojica zastupnika tako su se nasilnički ponašali da je predsjednik Dume zapovjedio da ih nasilno izbace iz sabornice na ulicu (sve to pred televizijskim kamerama). Tamo su obojica, iako i dalje u žestoku sukobu mišljenja, održali improviziranu konferenciju za novinstvo. No i ona se izrodila u uličnu borbu, borbu, koja je trajala dok nije stigla sti gla policija polici ja i razdvojila ih. U dvorani dvorani je klimatizacija kli matizacija klonula klonula pod tolikim teretom. Znojni Znojni sabornici sa bornici treće po mnogobrojnosti mnogobrojnosti demokracije de mokracije (navodno) (navodno) na svijetu s vijetu vikali su su i psovali jedan drugoga. C rta razdvajanja razdvajanja jasno se vidjela. Fašistički Savez domoljubnih snaga, slijedeći zapovijed svoga vode Igora Komarova, uporno je tražio da se predsjednički izbori održe u listopadu, tri tri mjeseca nakon čerkasovljeve čerkasovljeve smrti, u skladu s člankom 59. Ustava. Prozirna Prozirna taktika. taktika . Naime, SD S D S je je toliko odmaknuo svojim svojim suparnici suparnicima ma u anketama da nije vidio razloga razloga čekati čeka ti dolazak na vlast tako dugo.
Neokomunisti i reformisti iz Demokratskoga saveza jednom su se složili. Jedni i drugi slabo stajahu u anketama te im je trebalo što je moguće vremena vremena kako bi popravili svoj položaj. položaj. Drugim riječima, riječi ma, nijedna od tih političkih snaga nije bila spremna tako brzo izaći na izbore. Rasprava, ili točnije, nadmetanje u dernjavi, bješnjela je do sumraka, kad je iscrpljeni i promukli predsjednik Dume objavio da je rasprava završena te se može pristupiti glasovanju o prijedlogu. Ljevica i centar glasovali su zajedno kako bi porazili ultradesnicu. Prijedlog je prihvaćen. prihvaćen. Datum predsjedničkih izbora prebačen preba čen je sa srpnja 1999. na 16. siječnj si ječnja a 2000. 2000 . Za manje od sata ishod glasovanja u parlamentu parlamentu objavljen objavljen je kao glavna vijest u emisiji Vremja, središnjoj informativnoj informativnoj emisiji emis iji glavne glavne ruske TV postaje. Veleposlanst Velepo slanstva va su radila do u noć. Žarulj Žarulje e su gorjele dok do k su šifrirane ši frirane poruke putovale putovale od veleposlanika veleposlanika do njihovih prijestolnica. prijestolnica. Iz istog razloga — jer je osoblje Britanskog veleposlanstva još bilo na svojim mjestima — za svojim se stolom nalazio i "Gracie" Fields. Tamo ga je zatekao i telefonski poziv inspektora Novikova. JALTA, RUJAN 1986. Dan bijaše vruć, vruć, a taksi što je tandrkao cestom uz morsku morsku obalu sjeveroistočno sjeveroistočno od o d Jalte Ja lte nije imao i mao klimatizacije. kli matizacije. Amerikanac Ameri kanac spusti prozor kako bi pustio da ga rashlađuje svježiji svježiji crnomorski zrak. Nagnuvši Nagnuvši se na stranu, stranu, vidio je sliku u retrovizoru iznad iznad taksistove taksis tove glave. Izgleda Izgleda da ih ne slijedi nijedan auto iz mjesne mjesne "čeke". "čeke" . Duga plovidba iz Marseillesa preko Napulja, Malte i Istanbula bila je zamorna, ali podnošljiva. Monk je igrao svoju ulogu na način koji nije pobuđivao nikakvu sumnju. sumnju. Sjedokos, sa zatamnjenim zatamnjenim dioptrijskim dio ptrijskim naočalima i profinjeno profinjeno ljubazan, ljubazan, bijaše bi jaše tipiča ti piča n umirovljen umirovljenii profesor koji ko ji ide i de na ljetno krstarenje. Njegovi zemljaci zemljaci Amerikanci Ameri kanci na brodu prihvaćali su činjenicu činjenicu da i on dijeli njihovo njihovo uvjerenje uvjerenje kako je jedina nada za svjetski mir da se narodi Sjedinjenih Američkih Država i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika bolje međusobno upoznaju. Jednu od njih, učiteljicu usidjelicu iz Connecticuta, Connecticuta, vrlo vrlo je ugodno diralo što je beskrajno pristojni Teksašanin svaki svaki put pri sjedanju pridržavao njezin njezin stolac i doticao obod svojega stetsona svaki svaki put kad bi se susreli na palubi. U bugarskoj se Varni V arni nije iskrcavao, isk rcavao, izgovorivši izgovorivši se s e na laganu sunčanicu. sunčanicu. No u svim je ostalim lukama izlazio izlazio na obalu, zajedno zajedno s turistima i z pet zapadnih zemalja, te je zajedno s njima posjećivao ruševine, ruševine i još ruševina. U Jalti je prvi put u životu stupio na rusko tlo. Iscrpno pripremljen i obaviješten kako je već bio, uočio je odmah da će ići lakše nego je mislio. Prije svega, iako je Armenija jedini turistički brod usidren u luci, na vezu se našlo još desetak stranih teretnih brodova. Njihove su posade bez be z poteškoća vršljale vršljale gradom. Turisti s broda za krstarenja, stalno na brodu još od Varne, sjuriše se brodskirfi mostićem poput jata ptica. Dvojica ruskih pograničnih milicionara milici onara ovlaš im pregledaše p regledaše putovnice putovnice i pustiše p ustiše ih dalje. Prof. Kelson K elson privukao privukao je nekoliko znatiželjn znatiželjnih ih pogleda zbog načina svog odijevanja. odijevanja. No bili su to prijateljski pogledi. Radije nego da pokušava ostati neprimjetan (što ionako ne bi išlo), Monk je odabrao suprotan put: skrivanje kad si najvidljiviji. Nosio je košulju košulju boje pijeska s kravatomuzicom kravatomuzicom oko ok o vrata, stegnutom stegnutom srebrnom kopčom; svijetlosmeđe lagano odi jelo i stetson te, naravno, naravno, kaubojske ka ubojske čizme. "Oh, profesore, kako ste elegantni!" cvrkutala cvrkutala je učiteljica. "Hoćete " Hoćete li s nama žičarom na vrh planine.“ planine.“ "Ne bih, bi h, gospođo. Radije ću malo prošetati lukom, svratiti svratiti negdje na kavu.“ kavu.“ Inturistovi nturistovi vodiči odvedoše skupine u raznim raznim smjerovima, smjerovima, ostaviv os tavivši ši ga g a sama. Umjesto u luku, luku, on prođe pokraj zgrade lučke kapetanije, pa se uputi uputi u grad. Nekoliko se ljudi ljudi zagledalo u nj, no no većinom su se ljubazn ljubazno o smješkali. Jedan dječačić zasta te rukama potegnu zamišljene zamišljene koltove na njega. Monk mu promrsi kosu. Saznao Saznao je da je zabava zabava na Krimu poprilično poprili čno jednolična. jednolična. Televizijski Televizijski je prograrn zjni|mh zjni|mhiv iv k§o i program perilice perili ce rublja pa je_ kino glavna glavna stvar. stvar. Nadaleko su najomiljeniji najomiljeniji kaubojski filmovi, koje vlasti dopuštaju. dopuštaju. A eto pravoga kauboja! čak se i od sunca dremljivi milicionar mi licionar zagledao u nj. No i on se, kad je Monk prstima dodirnuo obod stetsona, nasmiješio i vojnički ga pozdravio. Sat vremena sjedenja na terasi kavane i pijuckanja kave uvjerilo ga je da ga nitko ne slijedi. Stoga sjedne u taksi na početku reda te naruči vožnju do botaničkoga vrta. S vodičem, planom i lošim ruskim bijaše tako očito turist što je doplovio brodom da mu je vozač samo kimnuo i krenuo. Osim toga, tisuće ljudi svakodnevno posjećuju znameniti Botanički vrt u Jalti. Monk se iskrca pred glavnim ulazom i plati vožnju. Platio je u rubljama, no doda i pet dolara napojnice, uz namigivanje. Taksist se široko osmjehnu, kininu i odveze dalje. Ispred "vrtuljka" na ulazu stvorila se prilična gužva. Uglavnom ruska djeca na obrazovnom izletu, praćena učiteljicama. čekajući u redu, Monk je je pazio neće li ugledati ljude ljude u blještavim blještavim odijelima. odi jelima. Nije ih bilo. Plativši ulaz, ulaz, prođe kroz barijeru te primijeti kiosk za prodaju sladoleda. Kupivši veliki kornet sladoleda od vanilije, vanilije, pronađe skrovitu klupu, klupu, sjedne i stane lizati. Nekoliko trenutaka poslije jedan muškarac sjedne na drugi kraj klupe, proučavajući plan golemoga botaničkog vrta. Nitko nije mogao vidjeti kako mu se usne pomiču iza i za plana. Monkove Monkove su se pak usne micale jer je lizao li zao sladoled. "Pa... kako si, si , prijatelju?" prijatelju?" upita Pjotr Solomin. Solomi n. "Bolje, čim te vidim, vidi m, stari druže," druže," promrmlja Monk. "Nego reci: prate li nas?" "Ne. Ovdje sam već već čitav sat. Nisu te pratili. Ni mene.“ "Moji su vrlo zadovoljni tobom, Petre. Podaci koje si nam dao pomoći će da se skrati hladni rat." "Želim srušiti te gadove," odvrati Sibirac. "Sladoled ti se topi. Baci Ba ci ga! g a! Donijet ću dva nova." nova." Monk ubaci polurastopljeni polurastopljeni ostatak sladoleda u obližnju kantu kantu za otpatke. Solomin So lomin je za to vrijeme odšetao do kioska ki oska i kupio dva korneta. Po povratku mu je je to omogućilo da sjedne s jedne bliže. "Imam nešto za tebe. Film. U koricama ko ricama plana. Ostavit Ostavit ću ga na klupi.“ "Hvala. Zašto Zašto to nisi prenio u Moskvi? Moji su s u bili malčice sumn s umnjičavi," jičavi," reče Monk. "Zato što ima još, no to se mora i spričati.“ On poče opisivati što se događalo ljeta 1986. u Pglitbirou Pglitbi rou i ^. Ministarstvu obrane u Moskvi. Monk zadrži zadrži miran izraz lica, kako bi se spriječio spri ječio da ispusti dug zvižduk. zvižduk. Solomin je govorio nekih pola sata. "Je li to istina, Petre? Događa D ogađa li se to stvarno, stvarno, napokon?“ "Istina isto kao i što ja sad ovdje sjedim. čuo sam kako je to osobno potvrdio ministar obrane." "To će puno toga promijeniti. Hvala ti, stari lovce. No No moram ići.“ ići .“ Poput neznanaca što su se sreli na klupi u parku i razgovarali, Monk ispruži ruku na rukovanje. Solomin je zadivljeno gledao. "Što je to?“
Bijaše prsten. Monk obično ne nosi prstenje, no no taj je išao uz Teksašanina. Navaho Navaho prsten od tirkiza i sirova srebra, kakav se nosio i nosi diljem Texasa i Novoga Meksika. Dobro je pretpostavio da će se Adigejcu iz Primorskoga kraja takav prsten osobito svidjeti. U rukovanju ga Monk iz svoje svoje ruke prebaci u Sibirčevu Sibi rčevu.. "Za mene?" pitao je Solomin. Nikada nije tražio novac novac i Monk mu ga nije nudio, nudio, čvrsto uvjeren uvjeren kako bi ga* g a* time samo uvrijedio. Izraz Sibirčeva lica li ca uvjeri ga da je dobro pogodio pogodi o poklon, njemu njemu puno puno vredniji vredniji od stotinu dolara, koliko koliko je tržišna vrijednost vrijednost toga prstena od tirkiza i srebra iz i z brda Novoga Meksika, Meksik a, što su ga izdjeljali srebrari plemena Ute ili i li Navaho. Svjestan da je zagrljaj u javnosti javnosti nemoguć, Monk Monk se okrenu i pođe. No baci ba ci pogled unatrag. unatrag. Pjotr Solomin je prebacio p rebacio prsten na mali prst lijeve ruke ruke te mu se divio. Bijaše Bi jaše to posljednji put što je vidi vidio o lovca s istoka. Armenija Armenija je otplovil otplovila a u Odesu te tamo iskrca is krcala la svo j ljudski juds ki teret. Carinici su pregledava pregledavalili svaki svaki komad prtljage, prtljage, ali tražili tražili su samo antisovjetske antisovjetske tiskane tiska ne materijale. Monku su kazali kako na granici nikad ne obavljaju neugodni neugodni tjelesni pregled. To se čini č ini samo kad zapovijeda KGB, a i tada samo s vrlo određenim razlogom. Monk je između dva sloja ljepljive vrpce zalijepljene za nje gov lijevi guz nosio niz sićušnih komadića filmske vrpce. Zajed no s drugim Amerikancem, Amerikancem, Monk Monk zatv zatvori ori kovčeg. kovčeg. "Int "Intur uristov istov““ im je vodič pomogao pomog ao završiti formalnosti te ukrcati se na vlak za .Moskvu.,, ._.... , : _...,._ Sutradan je u glavnom gradu grad u Monk u veleposlanstvu veleposlanstvu isporučio svoj teret, odakle ga mogu poslati u Langlev u diplomatskoj pošti. On pak uhvati uhvati prvi let za Ameriku. čeka če ka ga pisanje vrlo duga izvještaja. 7 "Dobra "D obra večer, ovdje Britansko veleposlanstvo," veleposlanstvo," reče telefonistica na Sofijskom Sofi jskom keju. "Što?" upita začuđeni začuđeni glas s druge strane žice. žice. "Dobrij "Do brij večer. Anglijskoje posoljstvo," posoljstvo," ponov po novii telefonistica na ruskom. ruskom. "Dajte "D ajte mi blagajn blaga jnu u Boljšog teatra," kazao je glas. "Bojim "Boji m se da ste nazvali nazvali pogrešan pogreš an broj, gospodine," odvrati telefonistica i prekine p rekine vezu. vezu. Slušatelji Slušatelji u FAPSIju F APSIju,, ruskoj službi službi za elektroničko prisluškivan pri sluškivanje, je, čuli su i zabiljež zabi lježili ili poziv, ali nakon toga više nisu mislili na njega. Pogrešnih poziva ima puno. U Veleposlanstvu telefonistica zanemari treptava svjetla dvaju novih poziva te, nakon pogleda u notes, nazove jedan kućni broj. "Gospodin Fields?" "Da.“ "Ovdje centrala. Netko je upravo nazvao i tražio blagajnu Boljšog teatra." "U redu, hvala.“ 'Gracie' Fields zatim nazove Jocka Macdonalda. Kućne su linije redovito pregledavali ljudi iz Sigurnosne službe, te su se zato smatrale sigurnima. "Nazvao "Nazvao me prijatelj p rijatelj iz Najbolje Najbolje moskovske. Uporabio Uporabi o je šifru ši fru za za hitnost. Treba Treba mu se javiti." " Obavješćuj Obavješćuj me i dalje," odgovori šef še f postaje. Fields pogleda na sat. Sat vremena razmaka medu pozivima, a pet minuta je već prošlo. U telefonskoj govornici u predvorju banke, dvije ulice od milicijske zgrade, inspektor Novikov tako đer pogleda na sat te odluči poći na kavu, kako bi lakše proveo pedeset minuta čekanja pred sobom. Zatim će otići do druge druge te lefonske govornice, govornice , još jednu ujicu dalje; tamo će. čekati. , Deset minut minuta a poslije Fields je izašao iz Veleposlanstva Veleposlanstva i odvez o dvezao ao se polako p olako do hotela "Kozmos" na Prospektu Prosp ektu mira. Sagrađen 1979. godine, god ine, bijaše moderan mode ran prema moskovskim mjerilima; u predvorju, blizu ulaza, na jednom zidu stoji niz telefonskih govornica. Sat vremena vremena pošto je u vVeleposlanstvo vVeleposlanstvo stigao poziv, p oziv, on iz sakoa izvadi notes, pa izabra taj broj na aparatu. Pozivi iz jedne jed ne telefonske telefonske govornice govornice u drugu noćna noćna su mora protuobavještajaca. protuobavještajaca. Gotovo ih je nemoguće nemoguće otkriti, o tkriti, već i zbog samog njihova njihova broja. "Boris?" "Bori s?" Novikov se ne zove zove Boris, Bori s, već Jevgenij. Jevgenij. Dali su mu ime 'Boris', 'Bori s', kako bi svaki put kad ga čuje znao znao da je Fields Fie lds na vezi. vezi. "Da. U vezi s crtežom što si mi ga dao: nešto je izašlo iz toga. Mislim da bismo se trebali sastati." "U redu. Vidimo se na večeri u 'Rosiji'". Nijedan od njih dvojice nije imao namjeru poći u golemi hotel "Rosija". Riječ je zapravo bila o bifeu "Karusel" na sredini Tverske ulice. Tamo je bilo dovolj do voljno no svježe svježe i tamno da bude b ude diskretno. Vremenski razmak opet je bio b io jedan sat. Poput Pop ut mnogih velikih velikih britanskih veleposlanstava, veleposlanstava, moskovska diplomatska di plomatska misija među svojim osobljem ima člana bri tanske Sigurn Si gurnosne osne službe, poznate kao MI5. Ta je služba sestrinska agencija obavještajne Tajne obavještajne službe, koju u narodu (pogrešno) nazivaju MI6. Zadaća MI5 nije prikupljati informacije o zemlji zemlji primateljici, p rimateljici, nego jamčiti sigurnost veleposlanstv veleposlanstva, a, njegovih izdvojenih izdvojenih odjela i osoblja. Osoblje se ne drži zatočenicima. U Moskvi za ljetnih ljetnih mjeseci posjećuju p osjećuju zgodno zgodno kupalište izvan izvan grada, na zavoju rijeke Moskve, Mo skve, gdje postoji mala prirodna pješčana plaža. Za diplomate je to omiljeno mjesto za izlete izlete i kupanje. kupanje. Prije nego je promaknut u inspektora i premješten u Odjel za umorstva, Jevgenij Novikov je bio redarstvenik zadužen za područje koje uključuje izletište Sjerebranij bor. Tamo se upoznao upoznao sa službenikom službenikom britanske bri tanske Sigurnosne Sigurnosne službe, službe, koji ga je pak upoznao upoznao s novopristiglim Graciejem Gracie jem Fieldsom. Fields je njegovao vezu s mladim policajcem. Na kraju mu je savjetovao da uzme omanji mjesečni iznos u tvrdoj valuti, što može olakšati život život čovjeku na fiksnoj plaći u teškim inflacijskim vremenima. vremenima. Novikov je tako postao izv i zvor; or; nizak, doduše, no katkad k atkad koristan. Toga će tjedna detektiv iz Odjela za umorstva isplatiti sve što je u njega uloženo. "Imamo mrtvaca," obavijesti on Engleza dok su u hladovini "Karusela" pijuckali hladno hladno pivo. "Prilično "P rilično sam siguran da je to čovjek s crteža crteža što si mi ga dao. Star, čelični zubi, zubi, znaš... znaš... " Ispripovjedi kako je doznao za to od svoga kolege Voljskoga. "Gotovo tri tjedna. Dugo je to vrijeme vrijeme za mrtvaca na na ovoj vrućini. vrućini. Lice mora i zgledati strašno. Možda Možda to i nije taj čovjek," čovjek," bio bi o je skeptičan Fields. "U šumi je proveo samo jedan tjedan. Onda devet dana u hladnjaku. Može se prepoznati." "Trebat će mi fotografija, Boris. Možeš li mi je pribaviti?“ "Ne znam. Sve je kod Voljskoga. Znaš li istraž i stražitelja itelja černova?“ "Znam. Dolazio je k nama u veleposlanstvo. Dao sam i njemu jedan crtež.“ "Znam," "Znam," odvrati od vrati brzo Novikov. Novikov. "Ima ih sada posvu pos vuda. da. Kako bilo da bilo, vratit ću se. Voljski mu je dosad već kazao. Imat Imat će pravu fotografiju mrtvačeva lica.“
"Ali pokušaj, p okušaj, Boris! Ti si s i u Umorstvima, Umorstvima, zar ne? Reci da želiš pokazati snimku jednom svom doušniku doušniku u podzemlju. podzemlju. Smisli nešto! Sad radiš na umorstvima. umorstvima. Vi to radite, je li tako? Mislim, Mi slim, rješavate umorstva. umorstva.““ "Trebali bismo," nevoljko prizna Novikov. S nelagodom se pitao zna li Englez kako zapravo otkriju samo 3% počinitelja gangsterskih umorstava. "Bit "Bi t će nešto dodatno za tebe. Kod napada na naše, nismo nismo škrti." "U redu. Pokušat ću to to pribaviti," priba viti," složi se napokon policajac. Dogodilo Dogod ilo se da se nije morao truditi. truditi. Dosje Dos je zagonetn zagonetnoga oga čovjeka stigao je sam od sebe u Umorstva. Umorstva. Dva dana da na nakon toga tog a uspio je iz iz snopa fotografija izdvojiti jednu, koja je prikazivala lice čovjeka nađena u šumi šumi pokraj pok raj ceste prema Minsku Mi nsku.. LANGLEY, STUDENI 1986. Carev Jordan bijaše izvanredno dobre volje. Takva su raspoloženja 1986. kratko trajala, zbog afere Irankontraši. Taj je skandal upravo bjesnio Washingtonom, a Jordan je bolje od o d drugih znao koliko je duboko CIA umiješana u njega. No upravo su ga pozvali k direktoru CIAe Williamu Caseyu, koji ga je najsrdačnije pohvalio. Razlog takvoj neuobičajenoj dobrohotnosti staroga direktora bio b io je način kako su najviši najviši vladini vladini krugovi primili vijesti što ih je iz Jalte donio Jason Monk. Ranih osamdesetih, dok je predsjednik SSSRa bio Jurij Andropov, bivši šef KGBa je osobno uveo niz agresivnih poteza protiv Zapada. Bio je to posljednji pokušaj umirućeg Andropova da zastrašivanjem zastrašivanjem slomi volju volju NATO saveza. saveza. Glavna akcija u sklopu nove, agresivne politike bilo je razmještanje raketa srednjeg dometa u sovjetskim satelitima, zemljama Istočne Europe. Svaka Svaka raketa SS20 SS2 0 imala je tri zasebno usmjerene usmjerene atomske bombe. Tako su s u Sovjeti na meti imali i mali sve veće zapadnoeuropske gradove, od sjevera Norveške Norveške do Sicilije. Sici lije. U to je doba dob a u Bijeloj Bi jeloj kući kući stolovao Ronald Ronald Reagan, a u Downin D owning g Streetu S treetu je stanovala stanovala Margaret Thatcher. Thatcher. Dvoje zapadnih voda odlučili su ne dati se slomiti slomi ti prijetnjama, nego nego na svaku raketu usmjerenu usmjerenu na na Zapad odgovoriti drugom, naciljanom naciljanom na Istok. Rakete Pershing II i Cruise raspoređene su u Britaniji i Zapadnoj Europi, usprkos stalnim bučnim demonstracijama što ih je organizirala europska ljevica. ljevica. Reagan i gospoda g ospoda Thatcher nisu nisu se dali pokolebati. p okolebati. Američki program program "Rat zvijez zvijezda" da" nagnao nagnao je SSSR da pokuša pokuša razvit razvitii vlast vlastiti iti proturaketn proturaketnii sustav sustav.. Andropov Andropov je umro, umro, černjen černjenko ko je je došao i otišao, Gorbačov se uspeo uspeo na na vlast vlast,, no no rat volje volje i industrij industrijske ske snage snage se nastavio. nastavio. Mihail Gorbačov postao je generalni generalni sekretar sek retar KPSSa KPSS a u ožujku ožujku 1985. Bijaše predani komunist; u takv takvoj oj je obitelji obi telji rođen, tako je odgojen. No za razliku razliku od svojih prethodnika, prethodnika, on je bio pragmatik prag matik te je odbijao odbi jao progutati sve one laž lažii što su ih oni olako gutali. Inzistirao Inzistirao je da bude upoznat upoznat sa stvarnim stvarnim podacima poda cima i brojkama o sovjetskoj industriji industriji i uopće gospodarstvu. Teško Teško ga se dojmilo kad ih i h je doznao. doznao. Ipak se nadao kako se škripave tačke komunističke ekonomije mogu pretvoriti u trkaći automobil sa samo malo finog ugađanja. Tako su nastale perestrojka i prestrukturiranje. prestrukturiranje. U ljeto 1986. u srcu Kremlja i Ministarstva obrane postalo je jasno da to neće biti moguće. Vojnoindustrijski Vojnoindustrijski kompleks i nabava oružja oružja gutali su tada 60% bruto domaćeg proizv p roizvoda oda u Sovjet S ovjetskom skom Savez S avezu u — nepodnošljiva brojka. Narod se već bunio bunio zbog odricanj odrica nja. a. Toga ljeta se naveliko istraživalo koliko još dugo Sovjetski Savez može držati korak. Slika u izvještaju nije mogla biti crnja. Na industrijskom je planu kapitalistički Zapad nadmašio ruskog dinosaura na svim razinama. Upravo je taj izvještaj Solomin donio u obliku mikrofilma na klupu u Botaničkom vrtu pokraj Jalte. Ono što je pisalo u izvješću, izvješću, i što je Solomin usmeno usmeno potvr p otvrdio, dio, bijaše sljedeće: izdrž i zdržii li Zapad još samo dvije godine godi ne utrku u naoruž naoružavan avanju ju,, sovjetsko sovjetsko će se gospodarstvo gosp odarstvo posve raspasti, a Kremlj će biti natjeran na velike velike ustupke, pa i na raspad sustava. Kao u igri i gri pokera, Sibi S ibirac rac je Zapadu pokazao sve karte što ih Kremlj drži u rukama. Vijest je otišla ravno u Bijelu kuću te gospođi Thatcher na drugoj strani Atlantika. Oboje su isprva duboko posumnjali, a zatim su primili izvješće izvješće vrlo vrlo ozbiljno. ozbiljno. Bili Casey C asey primio je čestitke iz Ovalnog Ovalnog ureda (ured (ured predsjednika p redsjednika Sjedinjen S jedinjenih ih Država); on je pak čestitke prehio Carevu C arevu Jordanu. Jordanu. Ovaj je pak pozv po zvao ao Jasona Monka kako bi podijelio čestitke s njim. Na koncu razgovora razgovora Jordan uvede temu koju je već prije spominjao. "Zbilja imam problema s tim tvojim prokletim dosjeima, Jasone. Ne možeš ih tek tako ostaviti ležati u tvom sefu. Ako ti se nešto dogodi, nećemo znati znati odakle odak le i kako bismo počeli po čeli voditi tvoje izvore: Lisandra i Oriona. Moraš njihove njihove podatke pohraniti zajedno zajedno s ostalima.“ Događalo Događ alo se to godinu godi nu dana dana nakon prve izdaje Aldricha Aldricha Amesa i šest še st mjeseci nakon no no što je katastrofa nestajanja nestajanja agenata age nata izbila na vidjelo. Krivac je još boravio u Rimu. Formalno je lov na krticu još trajao, ali bez hitnosti hitnosti i žustrine. "Ne popravljaj što nije pokvareno," zauze se Monk. "Ti ljudi stavljaju život na kocku. Oni znaju mene, ja znam njih. Mi vjerujemo jedan drugome. Pusti Pusti kako jest!“ Jordan je i otprije znao za neobičnu vezu koja se katkad razvije između izvora i njegova nadzornika. Služba se službeno mrštila na takve veze veze iz dvaju razloga. razloga. Voditelj Vodi telj agenata može može biti bi ti premješten p remješten;; može biti umirovljen; umirovljen; može može umrijeti. Previše osoban odnos o dnos može značiti da izvor smješten duboko u Rusiji ne želi sur radivati ni s kim drugim, da neće prihvatiti novog nadzornika. Drugo, dogodi li se nešto izvoru, čovjek iz Službe može se rastužiti toliko da više neće biti koristan. U dugoj karijeri izvor obično ima nekoliko nadzornika. Monkov odnos "jedan na jednog" jednog" s dvojicom dvojicom izvora izvora zabrinj zabrinjavao avao je Jordan Jordana. a. To To je... je... neprav nepravilno. ilno. S druge strane, Monk je i sam uvijek bio osebujan. Da je Jordan samo znao... (a nije): Monk se uvijek skrbio da svaki izvor u Moskvi dobiva uz popis zadataka i njegova njegova duga osobna osob na pisma. (Turpin je, je, naime, povučen iz Madrida i vratio se kući; proizv proi zvodio odio je izv i zvanredn anrednu u gradu iz samoga srca Uprave P Prve glavne glavne uprave.) uprave.) Napokon se Jordan zadovoljio zadovoljio kompromisom: kompromis om: dosjei s podaci ma o toj dvojici ljudi, ljudi, gdje i kako su zavrbovani, kako se njima rukuje, gdje su sve služili — ukratko, sve o njima osim imena (a toliko podataka sasvim je dovoljno da ih se prepozna prepozna i bez b ez imena) - sve sve će Monk pohraniti u osobni sef PDOa. Bude B ude li ih itko htio vidjeti, morat će poći samom PDOu PD Ou i objasniti za što mu trebaju. trebaju. Monk se s time ti me složio i održao je dogovor. Inspektor Novikov u jednoj je stvari imao pravo: istražitelj černov doista se ponovno pojavio u veleposlanstvu. Došao je idućeg jutra, 5. kolovoza. kolovoza. Jock Macdonald zatraži zatraži neka ga preprate prep rate u njegov ured, ured, gdje se s e pretvarao kako je konzularni konzularni ataše. "Mislimo "Misli mo da smo pronašli čovjeka koji je provalio u stan vaše vaše kolegice," kolegi ce," reče černov če rnov.. "čestitam, istražitelj i stražitelju!“ u!“ "Nažalost, on je je mrtav." "Ah! Ali A li imate i mate fotografiju?“ "Imam snimku trupla. trupla. Osim toga..." počne i tucnu tucnu prstom po velikoj platn p latnenoj enoj vreći vreći uz bok. "Imam "Imam i kaput koji je nosio.“
Stavi blistavu fotografiju na Macdonaldov stol. Prilično strašno, ali zbilja nalikuje crtežu pastelom. "Pozvao bih gospođicu gospođi cu Stone da vidimo može li prepoznati toga nesretnika.“ nesretnika.“ ćeliju Stone Stone dopratio je Fields, Fi elds, koji je ostao u sobi. Macdonald Macdo nald je je upozori upozori da ono što će upravo vidjeti vidjeti neće bi ti lijepo, no da i m je potreban njezin njezin savjet. savjet. Bacivši pogled na fotografiju, ona stavi stavi ruku na na usta. černov izvadi iz vreće otrcani šinjel ši njel te ga je kratko držao. Celia C elia je panično gledala Macdonalda. Zatim ki mnu. mnu. "To je on! To je čovjek koji je... „ "... koji je upao u vaš stan, a vi ste ga zatekli. Dakako! D akako! Ha, tako je to, istražitelju: istražitelju: lupeži lupeži dolijaju. d olijaju. Tako Tako je, vjerujem, vjerujem, posvuda.“ ćeliju Stone ispratiše ispratiš e van. "Dopustite "Do pustite da vam u ime Britanske vlade kažem, istražitelju, istražitelju, obavili obavili ste izv i zvanredan anredan posao. Možda nikada nećemo dozn do znati ati njegovo njegovo ime, no to nije nije bitno. Nesretnik je mrtav. mrtav. Budite uvj uvjereni ereni kako ćemo i mi sa svoje strane izv i zvijestiti ijestiti zapovjednika zapovjednika moskovske milicije milici je o vašem uspjehu," uspjehu," govorio je Macdonald ruskom policajcu, koji je sav sa v sjao. Izlazeći iz veleposlanstva i ulazeći u kola, černov je i dalje blistao od sreće. Istog trena kad se vratio u Petrovku prebacio je cijeli dosje iz Provala u Umorstva. Umorstva. Jest, navodno navodno je postojao i drugi provalnik, no to je beznačajno. beznačajno. Bez opisa, bez svjedočenja pokojnikova — to je potraga za iglom u plastu sijena. Pošto je Rus otišao, Fields Fi elds se vrati u Macdonaldov ured. Šef postaje upravo upravo si je točio toči o kavu. "Što ti misliš?" misliš? " upita on. "Moj izv i zvor or kaže kako je čovjek pretučen do smrti. Ima prijatelja u odjelu za za neidentifici rane žrtve, žrtve, koji je opazio opa zio crtež na zidu i usporedio ga*. Obdukcijom je utvrđeno utvrđeno kako je stari bio nekih tjedan dana dana u šumi prije nego su ga pronašli.“ "I kad je to bilo?“ Fields pregleda p regleda bilješke bi lješke što ih je zapisao neposredno nakon razgovora razgovora u baru "Karusel". "24. "2 4. srpnja.“ "Znači da je ubijen... 17. ili 18. Dan pošto je ubacio dosje u auto ćelije Stone. Toga sam dana ja odletio u London. Ti dečki zbilja ne gube vrijeme.“ "Koji dečki?“ "Kladim "Kladi m se milijun mi lijun prema jedan o vrč tamna piva da su to razbojnici kojima zapovijeda ono govno govno Grišin.“ Griši n.“ "Komarovljev šef sigurnosti?“ "Može se i tako reći," složi se Macdonald. "Nego, jesi li vidio njegov dosje?" "Ne.“ "Trebao bi, jednog dana. "Bivši "Bi vši ispitivač i spitivač iz Druge glavne glavne uprave. Iznimno Iznimno zao.“ "Ako je mlaćenje do smrti bilo kazna, što je stari skrivio? Tko je on?" pitao je Fields. Macdonald nije znao odgovoriti na njegovo pitanje. Samo se zagledao kroz prozor; preko rijeke se pruž p ružao ao pogled na Kremlj. "Vjerojatno "Vjerojatno je on sam ukrao dokument." "Kako je jedna stara skitnica poput njega njega došla do toga?" "Mogu samo pretpostaviti da je na neki neki mračan način bio Komarovlj K omarovljev ev zaposlenik. zaposlenik. Onda je imao puno puno sreće i na kraju još više nesreće. Znaš, tvoj tvoj prijatelj u policiji polici ji zbilja će zaraditi debelu de belu stimulaciju.“ stimulaciju.“ BUENOS AlRES, SRPANJ 1987. Oštroumni mladi cijaš u argentinskoj metropoli prvi je pretpostavio kako bi Valerij Jurjevič Krugljov iz Sovjetskoga veleposlanstva mogao biti čovjek s mrljom. Američki šef še f postaje posavjetovao se s ljudima u Langlevu. Langlevu. Odjel za za Latinsku Ameriku već je imao dosje d osje o njemu , iz sredine sredi ne sedamdesetih sedamdeseti h godina, kad ka d je Krugljov bio na svom prethodnom dipiomatskom dipi omatskom mandatu u inozemstvu inozemstvu,, u Ciudad Mexicu. Znali Znali su da je ruski stručnjak stručnjak za Latinsku L atinsku Ameriku, da je imao t r i mandata u inozemstvu inozemstvu u dvadesetogod dvadesetogodišnjoj išnjoj diplomatskoj karijeri u sovjetskoj sovjetskoj službi službi vanjskih poslova. Budući da se ponašao p onašao prijateljski pri jateljski i otvoreno, otvoreno, dosje je čak sadrža sadržavao vao i podatke o njegov njegovoj oj karijeri. karijeri. Rođen 1944., Valerij Krugljov bijaše sin si n diplomata, također stručnjaka stručnjaka za Latinsku Ameriku. Otac Otac ga je preko veze veze uspio ubaciti u prestižni Institut za međunarodne odnose, gdje je uz međunarodnu politiku i ekonomiju naučio španjolski i engleski jezik. U Institutu je boravio od 1961. do 1966. Nakon toga došla su dva diplomatska mandata u inozemstvu. U Kolumbiji je služio kao mladić, zatim u Meksiku desetljeće nakon toga, prije nego se opet pojavio u inozemstvu inozemstvu u Buenos Airesu, ovoga puta kao prvi tajnik. CIA je čvrsto držala kako nije riječ o pripadniku KGBa, nego o pravom diplomatu. U dosjeu stajaše procjena da je on prilično liberalan, vjerojatno čak i prozapadni Rus, a ne uobičajeni tvrdolinijski Homo sovieticus. Razlog za uzbunu u ljeto 1987. bio je njegov razgovor sa službenikom argentinske vlade (koji je to prenio Amerikancima). Krugljov je u tom razgovoru otkrio kako će se uskoro morati vratiti u Moskvu te više nikad neće moći putovati u inozemstvo; životni će mu standard znatno pasti. Kako se s e radilo radi lo o Rusu, uzbu uzbuna na je vrijedila i za Odjel za za SSIE. Harry Gaunt Gaunt predložio pred ložio je da se pred Krugl K rugljova jova stavi novo lice. S obzirom da govori španjolski i ruski, predložio je Jasona Monka. Jordan se složio. Jednostavan zadatak. Krugljov Krugljov imaše još samo mjesec dana do odlaska. o dlaska. Drugim riječima: riječi ma: sad ili nikad. Pet godina nakon Faklandskoga rata demokracija se već odavno bijaše vratila u Argentinu. Buenos Aires je tad već bio opušten glavni grad, u kojemu se američki "poslovni čovjek", kao pratitelj djevojke iz Američkog veleposlanstva, lako mogao upoznati s Krugljovom na primanju. primanju. Monk se potrudio bi ti simpatičan si mpatičan te mu je predložio da se nađu na večeri. večeri. Rus je kao prvi tajnik imao prilično veliku slobodu i od veleposlanika i od KGBa. Svidio mu se poziv na večeru s čovjekom izvan diplomatskih krugova. Za večere je Monk posudio stvarnu stvarnu životnu životnu priču od svoje nastav nastavnice nice francuskoga, gđe Brady. Ispripovjedio Ispripovjedio je kako mu je majka bila tum tumač ač u Crvenoj Crvenoj armiji; nakon oslobođenja oslobođenja Berlin Berlina a srela srela je mlada američkoga časnika časnika te se zaljubil zaljubila a u njega. njega. Protiv svih pravila, pravila, oni su pobjegli zajedno zajedno i vjenčali se na Zapadu. Tako je u roditeljskom domu Monk odgojen odgo jen bilingvalno: bilingvalno: engleski i ruski govori jednako dobro. Nakon toga je prešao preš ao na ruski, na Krugl K rugljovl jovljevo jevo olakšanje. Dok je, naime, španjolski izvrsno izvrsno govorio, engleski mu je zadavao jade. Poslije dva tjedna isplivao je na vidjelo stvarni Krugljov problem. S četrdeset tri godine, rastavljen i s dvije kćeri šiparice, stanovao je u Moskvi opet kod roditelja. Da mu je samo nekih dvadesetak tisuća dolara, čak i manje... mogao bi kupiti kakav stančić u Moskvi. Kao bogati igrač pola, p ola, koji je došao do šao u Argentinu kako bi pogledao nove konje, Monk Monk će mu rado posuditi tu svotu. svotu. Šef postaje predloži pred loži da fotografiraju primopredaju novca.
"Ucjena neće pomoći. Ili će surađivati dobrovolj do brovoljno no ili uopće neće.“ Makar je Monk bio niži po rangu, šef postaje se složio. Napokon, to je ipak i pak njegova igra. Melodija što ju je Monk zasvirao bijaše b ijaše "prosvijetljeni "prosvijetljeni protiv ratnih huškača". huškača". Istaknuo Istaknuo je kako je Mihail Mi hail Gorbačov izn i znimno imno popularan u Sjedinjenim Sjedinjenim Američkim A meričkim Državama. Krugljov je to već znao znao i rado slušao. Bijaše Bi jaše vatreni Gorbačovljev Gorbačovljev pristaša. Monk je nastavio kako Gorbi iskreno pokušava rastaviti ratni stroj i donijeti mir i povjerenje među dva naroda. Nevolja je u ušančenim hladnim hladnim ratnicima na objema stranama. stranama. Ima Ima ih i u sovjetskom sovjetskom Ministarstv Mi nistarstvu u vanjskih vanjskih poslova. poslova. Oni će pokušati p okušati sabotirati sab otirati mirovni mirovni proces. Bilo B ilo bi bi krasno kad bi Krugljov mogao obavj oba vješćivati ešćivati svoga novog prijatelja što se doista doi sta događa u Ministarstvu Ministarstvu vanjskih vanjskih poslova u Moskvi. Do D o toga je trenutka Krugljovu već zacijelo postalo jasno s kime zapravo razgovara, no nije pokazao nikakvo zaprepaštenje. Za Monka — koji se već tada počeo baviti dubokomorskim ri bolovom — bijaše to kao izvlačenje izvlačenje tune tune što je zagrizla zagrizla udicu i već se pomirila po mirila sa svojom neizbježnom sudbinom. Krugljov je dobio svoje dolare te opremu i upute za održavanje veze. Podatke o personalnim odnosima i promjenama, glasine i unutarnje vijesti slat će nevidljivim crnilom u pismu tzv. živom poštanskom sandučiću na adresi u Istočnom Berlinu. "Tvrde" "Tvrde" obavještajne obavještajne podatke (tj. dokumente) dokumente) treba snimiti i poslati filmov fi lmove e CI C IAi u Moskvi putem dviju dviju rupa u gradu. Na rastanku se zagrliše na ruski način. Monk se oprosti ovako: "Ne zaboravi, zaboravi, Valerij: mi... mi, dobri dečki, pobjeđujemo. Uskoro će cijela ova o va glupost završiti završiti i mi ćemo biti b iti sretni što smo pomogli da što prije završi. Ako me ikad i kad budeš trebao, samo nazovi i ja ću doći.“ Krugljov odleti doma u Moskvu, a Monk se vrati u Langlev. "Savez domoljubnih domoljubnih snaga." snaga." "Kojega vraga oni imaju s time?“ "Ne znam. Samo sam pomislio. p omislio. Možda su ga oni već prije vidjeli." "Zašto " Zašto bi?“ "Ne znam, Boris. Možda jesu. Samo sam pomislio." "Pod kojom ću izlikom doći?“ "Ti si istražitelj umorstava. umorstava. Istražu Istražuješ ješ slučaj. Slijediš trag. Mogli su ga vidjeti kako ka ko se mota mo ta oko sjedišta sjediš ta stranke. Možda Možda je kanio provaliti. Je li ga tko od stražara vidi vidio o kako ih i h promatra s ulice? ulice? Takve stvari.“ "U redu. Ali to su s u važn važnii ljudi. Ako dobijem d obijem po p o glavi, ti si kriv.“ "Zašto bi dobio po glavi? Ti si samo skromni policajac koji radi svoj posao. Toga su tipa vidjeli u blizini Komarovljeve kuće na Kiseljnom bulevaru. Tvoja je dužnost da ih na to upozoriš, čak i ako je mrtav. Možda je bio član bande. Možda je nešto planirao zajedno s drugima. Ti si siguran. Samo ti to učini i tisuću funti funti je tvoje.“ Inspektor Nevikov Nevikov je još malo zanovijetao, zatim zatim poklopi slušalicu. slušalicu. Ah, ti Angličani su zbilja ludi. Stara budala je, napokon, samo provalila u stan jedne od njihovih. Ipak, tisuću funti je tisuću funti. "Boris "Bori s ovdje. Imam." Imam." "Imaš što?“ "Fotografiju. Sliku što si je tražio. Dosje se vratio u Umorstva. Onaj govnar černov ga je slikao. Uzeo sam jednu od najboljih snimaka. Oči su zatvorene pa ne djeluje tako strašno.“ "Dobro je, Boris. Slušaj, u unutarnjem džepu sakoa mi je omotnica s pet stotina funti. No ima još nešto što bih želio da obaviš. Onda će omotnica biti bi ti još deblja: u njoj će se naći tisuću britanskih funti.“ funti.“ U telefonskoj telefonskoj govornici govornici inspektor Novikov duboko udahnu. udahnu. Nije Nij e mogao ni izraču i zračunati nati koliko je tisuću funti funti stotina milijuna rubalja. U svakom slučaju slučaju — više od njegov godišnje plaće. "Reci! " Reci!““ "Želim da odeš o deš u sjedište stranke SDS, šefu še fu svega svega njihovog osoblja, i pokažeš poka žeš mu to.“ to.“ "Što je to?“ MOSKVA, LISTOPAD 1987. Pukovnik Pukovnik Anatol A natolijij Grišin Griši n bio je frustriran poput čovjeka čovjeka koji je puno puno postigao, posti gao, ali sad je to gotovo i više ništa novo nema očekivati. Posljednja su ispitivanja agenata što ih je izdao Ames već odavno gotova, posljednja kap sjećanja i informacija odavno je iscijeđena iz dršćućih muškaraca. Dvanaest ih je bilo u vlažnim podrumima Lefortova. Na zahtjev su ih dovodili pred ispitivače iz Prve ili Druge glavne uprave. uprave. U slučaju tvrdoglavosti tvrdoglavosti ili slaboga pamćenja, vodili su ih u Grišinov Griši novu u posebnu prostoriju, gdje ih je on sam ispitivao. ispi tivao. Unatoč Grišinovoj molbi, dvojica su osuđena samo na dugo žatočenje u radnom logoru, umjesto na smrt. Razlog je bio to što su za CIAu radili vrlo kratko ili su zbog svojeg niskog položaja malo što imali otkriti. otkriti . Ostali su osuđeni osuđeni na smrt. Devetorica su već i pogubljen p ogubljena. a. Odveli bi ih u pošljunčan pošljunčano o dvorište izdvojena izdvojena zatvorskoga zatvorskoga krila, kri la, natjerali natjerali ih i h da kleknu i čekaju metak u zatiljak. Grišin je kao najviši najviši nazočni nazočni časnik č asnik pribivao p ribivao svim pogubljenjima. pogubljenjima. Na Grišinovo Gri šinovo uporno uporno traženje, traženje, jedan je od na smrt osuđenih još živ — najstariji medu njima. General Dmitrij Poljakov radio radi o je za Ameriku dvadeset dvadeset godina godina prije no no što je izdan izdan.. Zaprav Zapravo o je bio u mirovini mirovini otkako otkako se 1980. poslj posljednj ednjii put vratio vratio u Moskvu. Moskvu. Nikad nije uzimao novac. činio je što je činio, jer mu se zgadio sovjetski režim i njegova zlodjela. To im je i kazao. Sjedeći uspravno na stolcu, stolcu, u lice lice im i m je rekao što misli mi sli o njima i što je radio dvadeset godina. god ina. Pokazao je više dostojanstva dostojanstva i hrabrosti nego svi ostali zajedno. zajedno. Nije molio za milost. Zbog Zbog starosti, ništa od o d onoga što je rekao rek ao ionako i onako nije moglo mogl o imati nikakvu nikak vu praktičnu važn važnost. ost. Nije znao znao ni za jednu tekuću tekuću CIAinu operaciju. Jedina imena što ih je znao bila su imena ime na njegovih njegovih nadzornika, nadzornika, koji su i sami sada sa da u mirovini. Kad je Poljakov Po ljakov završio završio s davanjem davanjem iskaza, Grišin ga je toliko zamrzio zamrzio da ga je ostavio živim radi "posebnog "pose bnog tretmana". Umirovljenik jenik stoga sada leži u vlastitom izmetu na golom betonskom podu i jeca. Od vremena do vremena Grišin bi kroz rupicu pogledao. Tek 15. ožujka 1988. su ga dokrajčili, dokrajči li, na inzistiranje generala Bojarova. "Stvar je u tome, dragi kolega, da se više nema što raditi. Skupina za hvatanje štakora mora se raspustiti," reče Bojarov Grišinu toga mjeseca. "Svakako još postoji onaj drugi čovjek, o komu govore u Prvog glavnoj upravi. Onaj koji upravlja izdajicama ovdje, ali još nije uhvaćen.“ "Ah — onaj kojeg ne mogu naći. Uvijek indicije, indici je, a nitko od izdajica nikad nije čuo za nj.." nj.." "A što ako uhvatimo uhvatimo njegove ljude?" ljude?" upita Grišin. "Onda ćemo uhvatiti i njega pa će nam platiti za sve. Ako se to dogodi, ako nam ih ljudi iz Jazenjeva u Washingtonu budu dali, možete ponovno ponovno okupiti svoje ljude ljude i početi. Možete si čak i promijeniti ime. i me. Možete se prozvati prozvati Odbor Odbo r 'Monah'.“ 'Monah'.“ Grišin nije shvatio u čemu je stvar, ali Bojarov jest, te se grohotom nasmija. Monah, Monah, naime, na ruskom znači znači "redovnik" (engleski: mo monk). nk). Ako je Pavel Pavel Voljski Voljski mislio da je je u mrtvač mrtvačnici nici čuo sve sve što je je imao čuti od patologa, prevario prevario se. Njegov je telefon telefon zazvon zazvonio io istodobn i stodobno o dok
mu je prijatelj Novikov potajno potajno razgovarao s britanskim bri tanskim obavještajcem. Bilo je to 7. kolovoz ko lovoza. a. "Ovdje Kuzmin," Kuzmin," predstavi se glas. Voljski se zbuni. zbuni. "Profesor Kuz K uzmin min iz Drugog medicinskog medici nskog instituta. instituta. Razgovarali Razgovarali smo prije pri je nekoliko dana o mojoj obdukciji neidentificirane neide ntificirane osobe.“ "Ah, da! Izvolite, zvolite, profesore: čime či me vam mogu pomoći?" "Mislim "Misli m da je obrnuto. obrnuto. Imam Imam nešto za vas.“ vas.“ "Pa, hvala. Što je to?“ "Prošlog je tjedna tijelo izvučeno izvučeno iz Moskve kod Litkarina." "Svakako. To je njihov njihov posao, ne naš.“ "Bilo "Bi lo bi tako, Voljski. No neki je pametnjaković pametnjaković proklju prok ljuvio vio da je truplo bilo u vodi neka dva tjedna (to je zapravo zapravo točno) te je vjerojatno vjerojatno doplutalo doplutalo niza struju iz grada Moskve. Pa su mi ga lijepo poslali natrag ovamo. Upravo sam završio s njim.“ Voljski razmisli. Dva D va tjedna tjedna u vodi usred ljeta. Profesor doista doi sta mora imati i mati želudac poput mješalice za beton. "Ubijen?“ "Naprotiv. Odjeven samo u kupaće gaće. Gotovo sigurno se išao kupati po vrućini pa se utopio." "Onda je to nesretni slučaj, koji se prijavljuj prijavljuje e građanskim g rađanskim vlastima. Ja sam u Odjelu za umorstv umorstva," a," bunio bunio se Voljski. V oljski. "Slušajte, mladiću, slušajte! Obično nema identifikacije. No budale u Litkarinu su nešto previdjele. Prsti su bili tako zgrčeni da se nije vidjelo, skriveno mesom. Dakle, vjenčani prsten. Od čistoga zlata. Skinuo sam ga. Zapravo, morao sam odrezati prst. Unutra piše: 'Nikiti Akapovu Akapovu — od Lidije'. Lidije'. Zgodno, Zgodno, je 1' tako?“ "Vrlo dobro, do bro, profesore, ali a li ako to nije umorstvo... umorstvo... " "čujt " čujte, e, zar vi ne surađujete surađujete s Odjelom za nestale osobe?“ "Naravno "Naravno da surađujem. surađujem. Svaki tjedan mi šalju niz niz fotografija ne bih bi h li koga prepoznao.“ "Dakle, muškarac s velikim zlatnim vjenčanim prstenom vjerojatno ima obitelj. Ako ga nema tri tjedna, vjerojatno su prijavili njegov nestanak. Mislio sam da biste se mogli okoristiti plodovima moga detektivskoga genija tako što ćete besplatno zaraditi nekoliko bodova kod svojih kolega iz Odjela za nestale osobe. Kako u tom odjelu nikoga ne znam, nazvao sam vas.“ Voljski se razveseli. razveseli. Uvijek traži traži usluge usluge od kolega ko lega iz Nestalih osoba. Sad im može pomoći riješiti riješi ti slučaj; možda će štogod i zaraditi. Stoga S toga zabilježi zabilježi pojedinosti, p ojedinosti, zahvali zahvali profesoru profeso ru još jednom, sada srdačnije, te poklopi slušalicu. slušalicu. Za deset minuta na telefonskoj je vezi bila njegova uobičajena osoba za vezu u Odjelu za nestale osobe. "Imate li nestalu osobu po imenu i menu Nikita Akapov?" Njegov sugovornik sugovornik ode od e pogledati pogleda ti papire, papi re, zatim se vrati na vezu. vezu. "Imamo. Zašto?“ "Reci mi pojedinosti!“ pojedinosti!“ "Nestanak prijavljen 17. srpnja. Nije se vratio s posla po sla dan prije, niti je odonda viđen. Prijavila gospođa Akapova, najbliži rod.“ "Gospođa Lidija Akapova?“ Akapova?“ "K vragu, kako znaš!? znaš!? Već je četiri četi ri puta dolazila ovamo pitati. Gdje je on?“ "Na polici; u hladnjaku mrtvačnice Drugog medicinskog. Pošao na plivanje pa se utopio. Izvukli su ga iz rijeke prošlog tjedna, kod Litkarina.“ "Sjajno. Dami će biti drago. Hoću reći - što je zagonetka riješena. Znaš Znaš li tko je on? Točnije Točnije — tko je bio?“ bi o?“ "Pojma nemam," prizna Voljski. "Osobni tajnik Igora Komarova." "Onoga političa ra?“ "Našega budućeg budućeg predsjednika, pred sjednika, i to uskoro. Hvala, Hvala, Pavel. Dugujem Dugujem ti piće pi će za ovo." Itekako dugu duguješ ješ — pomisli pomi sli Voljski Vo ljski i vrati vrati se svom poslu. OMAN, STUDENI 1987. Toga je mjeseca Carev Jordan prisiljen dati ostavku. Nije se radilo o bijegu bi jegu Edwarda Leeja Hovvarda Hovvarda ni o slu s lučaju čaju nestalih agenata. Bila B ila je afera Irankontraši. Prije više godina sa samoga je vrha stigao nalog da se pomogne nikaragvanskim kontrašima u njihovim pokušajima svrgavanja marksističkoga sandinističkog režima. Direktor CIAe Bili Casey se pokorio zapovijedi. Kongres je rekao "ne" i odbio je dati novac za tu operaciju. Bijesan zbog odbijanja, Casey je, zajedno s drugim vrhovnim obavještajcima, pokušao prikupiti novac nedopuštenom prodajom oružja Teheranu. Kad je sve izišlo na vidjelo, Casey je pretrpio moždani udar u svom uredu u Langlevu u prosincu 1986. Neugodno, ali dolično. Nikad se više nije vratio vratio na posao i umro je u svibnju svibnju 1987. Predsjednik Reagan imenovao je politički podobnog p odobnog Williama Webstera, direktora di rektora FBI FB Ija, na mjesto direktora CI C IAe. Carey Ca rey Jordan je je izvršavao izvršavao zapovijedi zapovijedi svog Predsjednika i direktora. Jedan Jeda n je sad "zaboravio", a drugi je mrtav. mrtav. Webster je za novog PDO (pomoćnika direktora za operacije) imenovao CIAina veterana Richarda Stoltza, koji je tada već šest godina bio u mirovini. Kao takav, taka v, bijaše čist či st od bilo bi lo čega u vezi vezi s aferom Irankontraši. Irankontraši. Također, nije nije znao znao ništa ni o strah s trahovitom ovitom udarcu što ga g a je prije dvije d vije godine pretrpio pretrpi o Odjel za SSIE. SS IE. Dok se on još pokušavao snaći na novom mjestu, mjestu, birokrati birok rati su uzeli uzeli stvar u svoje svoje ruke. Tri dosjea su uklonjena uklonjena iz iz sefa smijenjenog PDO i pohranjena s dosjeima 301, odnosno onim što je od njih ostalo. U njima su bili podaci o agentima s tajnim imenima Lisandar, Orion i (novi) Delfi. Jason Monk o tome nije znao znao ništa. ništa. Bio je na godišnjem odmoru u Omanu. Omanu. Kako je uvijek uvijek u časopisima časopi sima za športske ribolovce tražio nova, "vruća" "vruća" mjesta za ribolov, tako je pročitao da će velika jata žutoperajnoga žutoperajnoga tunja tunja proći tik obale oba le Omana, baš uz glavni glavni grad g rad Muskat, u studenom i prosincu prosi ncu.. Iz ljubaznosti ke javio CIAinoj postaji u Muskatu, koja se sastojala od jednoga čovjeka u američkom veleposlanstvu u staroj jezgri Muskata, blizu bli zu sultanov sultanove e palače. Nije očekivao da će toga koleg k olegu u iz CIAe ikad više vidjeti nakon prijateljskoga pića što su ga tada zajedno popili. popi li. Trećega dana svojega boravka, budući da ga je previše opalilo sunce na pučini, odluči ostati na kopnu i poći malo u kupovinu. Hodao je sa zanosnom zanosnom plavušom plavušom iz State Departmenta, D epartmenta, pa odluči krenuti krenuti taksijem taksi jem d o suka na Mina Kabuzu ne ne bi li među svim tim tezgama punim miomirisa, miomiri sa, začina, tkanina, srebrnine srebrnine i starina, pronašao nešto za nju. nju. Odluči Odluči se za ukrašeni ukrašeni srebreni lonac za kavu s dugim drškom, što ga g a je prije p rije puno ljeta skovao neki kujundžija kujundžija visoko u D žebelu. žebelu. Staretinar S taretinar mu zamota zamota robu i papir i stavi u plastičnu vrećicu. vrećicu. Posve se izgubivši u labirintu uličica i dvorišta, Monk konačno izađe iz suka ne na obalnoj strani, nego u nekoj sporednoj stambenoj ulici. Kad je izašao iz prolaza ne šireg nego su mu ramena, nađe se na dvorištu s uskim ulazom na jednom kraju i isto tako uskim izlazom na
Iza njega njega dvojica d vojica Arapa. čim su se našli u dvorištu, obojica iiza za pasa trgnuše jatagane. Protrčaše pokraj Monka prema svojoj žrtv žrtvi.i. Monk je reagirao bez razmišljanja. Zamahnu vrećicom punom snagom, pogodivši jednog napadača u glavu sa strane. Sudar dvatri kilograma kovine u brzu gibanju s njegovom glavom prouzročio je napadačev pad na tlo. Drugi napadač se s e zaustavi, zaustavi, našavši se između i zmeđu dvije vatre; vatre; zatim se odluči za Monka. On vidje sječivo kako blista visoko podignu podig nuto, to, sagnu se, blokira udarac te udari čovjeka svom šakom u pleksus. No bijaše to tvrd borac. Zagunđa, ne ispusti jatagan iz ruke, ali se ipak odluči za bijeg. Drug mu nekako usta i pobježe za njim, ostavivši čak bodež na tlu. Europljanin se bijaše okrenuo i bez riječi promatrao prizor. Očito je znao da bi bio ubijen da ga nije spasio plavokosi muškarac udaljen deset metara. Monk ugleda vitka mladića maslinaste puti i tamnih očiju, koji ipak očito nije bio domaći čovjek, Arapin; nosio je bijelu košulju i tamno odijelo. Upravo mu se htio obratiti ob ratiti kad k ad mu mladić kratko kininu ki ninu u znak znak zahvalnosti zahvalnosti i ode. Monk zastane zastane kako bi pokupio bodež. bod ež. Nije to to bila bi la omanska kandža; kandža; i uopće: nikad se nije čul č ulo o da bi Omanci noževima noževima napadali strance. Jatagan bijaše jemenska gambija, ga mbija, puno puno jednostavnijeg jednostavnijeg i ravnijeg ravnijeg sječiva s ječiva od omanskoga hladnog oružja. oružja. Tako je Amerikanac A merikanac znao podrijetlo napadača. Pripadnici plemena Audali Audali ili Aulaki A ulaki iz unu unutrašnj trašnjosti osti Jemena. Kojega vraga — mislio je on — rade ti tipovi na omanskoj obali? I zašto toliko mrze mladoga Zapadnjaka? Zapadnjaka? Najednom se odluči vratiti u Američko veleposlanstvo veleposlanstvo i potražiti tamošnjega cijaša. "Imate li, kojim slučajem, galeriju naših kolega u Sovjet S ovjetskom skom veleposlanstvu?" veleposlanstvu?" upita kolegu. Opće je poznato da se SSSR pošto je u siječnju 1986. u Jemenu izbio strašan građanski rat, posve povukao iz te zemlje, ostavivši prosovjetsku jemensku vladu osiromašenu i uvrijeđenu. Užasno gnjevni zbog takva poniženja (tako su to oni vidjeli), vlastodršci u Adenu bijahu prisiljeni zatražiti zatražiti od Zapada zajmove zajmove kako bi b i nekako održali gospodarstvo. gospo darstvo. Odonda Odonda je Rusima koji bi se nekako zatekli u Jemenu život život visio o koncu. Samo Nebo zna da nema divljije mržnje od bivše ljubavi... Krajem 1987. Sovjetski je Savez otvorio puno veleposlanstvo u izrazito antikomunističkom Omanu te su Sovjeti počeli oblijetati ne bi li preokrenuli preokrenuli probritanski probri tanski usmjerenoga usmjerenoga sultana. "Ja nemam, ali Britanci Bri tanci zacijelo imaju," odgovori kolega cijaš. Samo nekoliko koraka od zbrke uskih i vlažnih hodnika što čine Američko veleposlanstvo nalazilo se znatno reprezentativnije britansko zdanje. Uđoše kroz golema kasetirana drvena vrata, kimnuše vrataru te se uputiše preko dvorišta. Cijeli je kompleks nekad bio dom bogata trgovca; svaki svaki kamen k amen odiše poviješću. U jedan od dvorišnih dvorišnih zidova zidova ugrađena je je pločica ploči ca što ju je ostavila rimska legija koja je odmarširala odmarši rala u pustinju pustinju i nikad je više nitko nije vidio. vidi o. U središtu prostora britanski stijeg; nekad davno robu je bila darovana sloboda ako bi uspio dotaknuti koplje. Krenuše lijevo, prema zgradi veleposlanstva; veleposlanstva; tamo ih je čekao viši časnik čas nik SISa. Rukovaše Rukovaše se. "U čem je frka, kompa?" upita Englez. Englez. "Frka je u tome što sam u suku uupravo pravo vidio čovjeka koji je vjerojatno vjerojatno Rus," Rus," glasio glasi o je Amerikančev Ameri kančev odgovor. Detalj, ali muškarac u suku nosio nosio je košulju otkopčanu otkopčanu na vratu, vratu, s ovratnikom ovratnikom preko revera sakoa. sako a. Rusi se vole tako nositi, ali Zapadnjaci to izbjegavaju. "Dobro, "Do bro, pogledat ćemo u knjigu razbojnika," razbojnika," reče Britanac. Bri tanac. Povede ih kroz čelična vrata, filigranski urešena, kroz ugodno svježe predvorje s polustupovima, pa uza stube. SISova je postaja na gornjem katu. Iz Iz sefa SISovac izvadi album a lbum fotografija, pa su ga zajedno zajedno prelistali. preli stali. Bile su tu snimke snimke svih novopristiglih novopristiglih sovjetskih službenika, službenika, snimljene u zračnoj zračnoj luci, luci, pri p ri dolasku, do lasku, ili pri prelasku ulice, ulice, katkad na terasi kafića. Tamnooki Tamnooki mladić bijaše bi jaše posljednji, fotografiran dok je pri dolasku uzimao uzimao prtljagu p rtljagu.. "Domaći dečki nam podosta pomažu. Rusi moraju unaprijed notificirati Ministarstvu vanjskih poslova svoj dolazak. Omanci nam daju podatke, pa znamo kad ih valja valja očekivati očeki vati te ih lako snimimo teleobjektivom. Je li to taj?“ "Jest. Imate li što o njemu?" njemu?" SISovac pregleda kartoteku. "Evo nas. Ako to sve skupa nisu laži, on je treći tajnik. Star dvadeset osa osam m godina. godi na. Zove Zove se Umar Gunajev. Gunajev. Zvu Zvuči či tatarski.“ "Ne, nego čečen. Musliman," Musliman," zamišljeno zamišljeno će Monk. .,. "Mislite "Misli te da ie KGBovac2!' upita Britanac,. "O, da! Svakako je špijun.“ "Hvala na na obavijesti. Želite li da učinimo nešto na tome? Da ga prijavimo omanskoj vladi?“ "Ne. Svi moramo zaraditi kruh svagdašnji. svagdašnji. Bolje ovako, o vako, kad znamo tko je. Ionako Ionako bi b i samo s amo poslali zamjenu zamjenu.“ .“ Dok su se polaganim hodom vraćali, domaći cijaš upita Monka: "Kako ste znali?" "Samo sam pogađao.“ Nije bilo baš tako. Gunajev je pijuckao sok od naranče za šankom "Frontela" u Adenu prije godinu dana. Nije ga toga dana prepoznao samo Monk. Dvojica pripadnika jemenskoga plemena također su ga prepoznali prepoznali i odlučili se osvetiti za uvredu uvredu nanesenu nanesenu njihov njihovoj oj zemlji. Mark Jefferson stigao je u Zračnu luku luku Šeremetjevo Šeremetjevo u Moskvi poslijepodnevnim poslijepodnevnim letom 8. kolovoz ko lovoza. a. Dočekao Doče kao ga je voditelj dopi sništva sništva Daily Dai ly Telegrapha. Poznati Poznati politički politi čki komentator bijaše nizak, elegantan elegantan gospodin prorijetke riđe kose ko se i kratke bradice bradi ce iste takve boje. Osim toga, bio bi o je čovjek oštar i prgav. Bez odgađanja je je otklonio kolegin poziv po ziv na na večeru s njim njim i njegovom njegovom suprugom. Zatražio je samo da ga se odveze odveze do prestižnoga hotela "Nacional" na Trgu Manjež. Stigavši na odredište, reče kolegi kako bi gospodina Komarova radije intervjuirao sam, bez njegove pratnje. Bude li mu trebao prijevoz, zatražit će od hotela limuzinu s vozačem. Neljubazno odbijen, dopisnik se odveze kući. Jefferson se prijavi u hotelu. Podatke mu je uzeo sam ravnatelj hotela, visok i vrlo ljubazan Šveđanin. Putovnicu su mu zadržali na recepciji, kako bi se mogli uzeti odgovarajući podaci i proslijediti Ministarstvu turizma. Prije odlaska iz Londona Jefferson je dao uputu svojoj tajnici neka obavijesti hotel "Nacional" tko je on i koliko koli ko je važan. važan. Stigavši u sobu, nazove broj što mu ga je dao Boris Kuznjecov u telefaksporuci. "Dobro došli u Moskvu, gospodine Jefferson," reče
Kuznjecov Kuznjecov besprijekornim engleskim, s lagano laga no američkim američki m izgovorom. "Gospodi n Komarov vrlo vrlo se veseli susretu s vama.“ _ _ To To nije nije bila istina, no Jeffes Jeffeson on ie ioak oovierovao. oovierovao. Dosovor ie pao za sedam naveč navečer er idućeg dana, jer će ruski ruski političar biti izvan grada cijelog ci jelog tog dana. Pred "Nacional" će poslati kola s vozačem. vozačem. Zadovoljan, Zadovoljan, Jefferson je večerao sam pa pošao na spavanje. Sutra ujutro, ujutro, doručkovavši doručkovavši slaninu i jaja, Mark Jefferson odluči učiniti ono što je držao d ržao neotuđivim neotuđivim pravom Englez E ngleza a ma gdje se našao u svijetu: svijetu: poći u šetnju. šetnju. "Šetnju?" "Šetnju?" čudio se i mrštio mršti o Šveđanin. "Kuda želite želite šetati?“ "Bilo "Bi lo kuda. Da udahnem sv svježega ježega zraka. Protegnem noge. noge. Po svoj ću prilici krenuti prijeko, do Kremlja, pa malo pogledati pogleda ti uokolo.“ "Možemo vam dati hotelsku limuzinu. To je puno udobnije. A i sigurnije.“ Jefferson to nije htio. Želio je prošetati i on će svakako u šetnju. Ravnatelj ga uvjeri neka bar ostavi u hotelu ručni sat i devize, ali da uzme snop novčanica novčanica od milijun rubalja rubalja za prosjake. Dovolj D ovoljno no da zadovolji nasrtljivce, nasrtljivce, ali nedovoljn nedovoljno o da bi provociralo pljačkaše. Uz malo sreće. Sredovječni britanski novinar, koji je usprkos dobru glasu kao komentator, cijelu karijeru proveo u Londonu, a nikad nije pokrivao neuralgična neuralgična mjesta na karti svijeta kao dopisnik dopis nik iz inozemstva, inozemstva, vratio se poslije pos lije dva sata. Nešto ga je, čini se, malko uzdrmalo. uzdrmalo. Već je dvaput prije bio u Moskvi: jednom pod komunizmom, a drugi put prije osam godina, kad je Jeljcin tek bio došao na vlast. Oba je puta njegovo iskustvo bilo ograničeno na taksi od zračne luke, vrhunski hotel i britanske diplomatske krugove. Uvijek je smatrao Moskvu za prljav i grub grad, no iskustv i skustvo o toga jutra jutra nikako nije očekivao. očeki vao. Izgled mu je toliko očito odavao stranca da su ga čak i duž riječnih kejeva i Aleksandrovskih vrtova opkoljavali skitnice koji kao da su bili posvuda. Dvaput je pomislio da ga prate bande mladića. čini se da su jedini automobili bili vojni, policijski ili limuzine povlaštenih bogataša. Eto — imat će nekoliko snažnih snažnih naglasaka za večerašnji intervju intervju s gospodinom gospo dinom Komarovom. Dok je piju pi juckao ckao aperitiv ape ritiv prije objeda (u hotelu, hotelu, gdje je odlučio o dlučio ostati dok ga Kuznjecov Kuznjecov ne ne pozove) našao se sam u hotelskom aperitivbaru aperi tivbaru,, izuzevši samo još jednoga gosta, kanadskoga poslovnog čovjeka koji je očito puno putovao svijetom. Počeše razgovarati, onako kako već počinju razgovor dvojica neznanaca u inValn '4). "Jeste li dugo u ovom ovom gradu?" upita ga čovj čo vjek ek iz Toronta. Toronta. "Sinoć "Si noć sam stigao," odgovori Jefferson. "Hoćete li dugo ostati?" ostati ?" "Sutra " Sutra se vraćam vraćam u London.“ London.“ "Ha! Imate Imate sreće! Ovdje Ovdje sam već tri tjedna. Pokušavam Pokušavam sklopiti neke poslove. I mogu vam reći: gadno je ovdje.“ "Niste imali uspjeha?“ "Ma jesam! Sklopio sam ugovore. Imam Imam ovdje i ured. Imam Imam i partnere. Znate Znate li što se dogodilo?" do godilo?" Kanađanin sjedne sjedne za Jeffersonov stol, pa objasni: "Stigao sam ovamo sa svim preporukama i jamstvima što su mi potrebne u drvnoj industriji. Odnosno, koje sam mislio da su mi potrebne. Unajmim ured u novom poslovnom tornju. Poslije dva dana netko kuca na moja vrata. Fin čovjek; uredan, odijelo, kravata. Kaže: 'Dobar dan, gospodine Wyatt. Ja sam vaš novi partner.“ "Vi ga znate?" znate?" upita Jefferson. Je fferson. "Ni u ludilu! On je predstavnik moskovske mafije. Tako se radi: on i njegovi uzimaju od svega 50%. U zamjenu će mi kupiti ili krivotvoriti svaku dozvolu, dozvolu, lokaciju, koncesiju ili bilo kakav kaka v papir koji će mi bilo b ilo kada i gdje u ovoj zemlji zemlji zatrebati. Jednim će telefonskim telefonskim pozivom otkloniti bilo kakvu birokratsku zavrzl zavrzlamu, amu, osigurati dostavu nna a vrijeme i spriječiti štrajkove. štrajkove. I sve sve to za 50%." "Rekli ste s te mu neka se nosi?" pitao je dalje Jefferson. "Ma kakvi! Ja brzo učim. Ovdje to zovu 'krov'; znači: znači: zaštita. Bez krova krova se brzo propadne. Uglavnom Uglavnom zato što onaj tko ih odbije od bije ostane bez nogu. Oni ih odbiju eksplozivom.“ Jefferson se u nevjerici nevjerici zabulji zabulji u sugovornika, sugovornika, pa promuca: "Bože "B ože dragi! čuo sam da je ovdje kriminal jak, ali nisam znao da je tako.“ "Kažem vam: ne možete ni zamisliti.“ Jedan od fenomena što su zaprepastili zapadne promatrače u Rusiji nakon pada komunizma bijaše naizgled munjeviti uspon ruskoga kriminalnoga podzemlja, podzemlja, nazvan nazvana a u nedostatku bolje riječi ruskom mafijom. čak su je i Rusi počeli tako zvati. Neki stranci drže kako je to nova pojava, stvorena nakom pada komunizma. Glupost. Golemo kriminalno podzemlje podzemlje opstoji u Rusiji Rusiji već stoljećima. Za razliku od sicili s icilijanske janske mafije, ono o no nema jedinstvenu jedinstvenu hijerarhiju hijerarhiju i nikad nije izvozilo svoju djelatnost u inozemstvo. k>ak. veliko podzemno podzemno bratstvo postoji, s regionalnim regionalnim harambašama i šefovima bandi. članovi bandi odani od ani su im d o smrti i obično nose odgovarajuće tetovaže. Staljin je pokušao uništiti podzemlje, poslavši tisuće njegovih pripadnika u koncentracijske logore u Sibiru. Jedini rezultat bio je što su na kraju zeki praktički zavladali gulazima, uz prešutnu suglasnost stražara, koji su više voljeli miran život, nego da im netko progoni obitelji i osvećuje im se krvavo. "Zakoniti lupeži", ruski parnjaci mafijaških kumova, često vode svoje poslove u gradovima iz brvnara u logorskom krugu. Jedna od ironija hladnoga rata bila je i ta što š to bi komunizam vjerojatn vjerojatno o propao deset d eset godina godi na prije no što jest da nije bilo bi lo podzemlj po dzemlja. a. čak ča k su su i partijski sekretari sek retari na koncu morali s mafijom sklopiti sklopi ti tajni sporazum. sporazum. Razlog je jednostavan: mafija je bila jedina organizacija u SSSRu koja je radila tako djelotvorno. Direktoru tvornice koja proizvodi važne proizvode može se dogoditi da mu glavni alatni stroj bespomoćno stane, jer se slomio jedan jedini ventil. Bude li išao birokratskim putem, čekat će od šest do dvanaest mjeseci dok stigne odgovarajući ventil. ventil. Za Za to će vrijeme cijela proizvodnja proizvodnja stajati. Ili pak p ak može porazgov po razgovarati arati sa šurjakom, šurjakom, koji zna zna čovjeka koji ima veze. veze. Ventil će stići za nekoliko dana. Poslije će direktor zažmiriti na nestanak pošiljke čeličnih ploča, koje će već naći put do druge tvornice, u koju nisu stigle nužne joj čelične ploče. Na koncu će obojica direktora "frizirati" poslovne knjige kako bi pokazali da su im i m tvornice tvornice "ispun "isp unile ile normu". U svakom društvu društvu gdje je mješavina mješavina sklerotične birokracije i sirove nesposobnosti zaustavila zaustavila sve zupčanike zupčanike i kotačiće, jedino jedi no što ih i h može podmazati i pokrenuti jest crna burza. Sovjetsko se gospodarstvo podmazivalo tim mazivom od samoga početka, a u svojih je posljednjih deset godi na posve ovisilo o njemu. Mafija je cijelo vrijeme nadzirala crno tržište. Godine 1991. jednostavno je izašla iz sjene kako bi se proširila i napredovala. Proširila se
sve što uopće uopće postoji. pos toji. Dojmljiva je ipak brzina i nemilosrdnost kojom je izvedeno gotovo potpuno preuzimanje ruskoga gospodarstva. Tomu su pojnogla tri čimbenika. Prvo: sposobnost ruske mafije da odmah i žestoko reagira nasiljem ako itko ičim poremeti njezine planove. Nasilje kakvo ona provodi daleko je žešće i okrutnije od nasilja američke Cosa nostre. Tko god se — Rus ili stranac — bunio protiv uplitanja mafije u njegovo poduzeće, biva upozoren samo jedanput (obično je to premlaćivanje ili podmetnuti požar). Nakon toga slijedi smrt. Odnosi se i na direktore velikih banaka. Drugi je čimbenik či mbenik bespomoćnost policije. Bez dovoljno dovoljno novca novca i ljudi, ljudi, bez ikakva ika kva iskustva potrebna za nošenje s olujnom olujnom navalom navalom zločina i nasilja što će ga preplaviti poslije pada komunizma, rusko se redarstvo jednostavno nije moglo snaći. Treći je pak čimbenik sveprisutna i tradicionalna ruska korupcija. Pomogla joj je i hiperinflacija, koja je počela 1991., 1 991., a 1995. 199 5. je donekle zaustavlj zaustavljena. ena. Pod komunizmom je tečaj bio dva američka dolara za rublju — umjetan i smiješan tečaj s obzirom na stvarnu vrijednost i kupovnu moć. No u Rusiji je bilo tako, a tamo problem nije bila nestašica novca, nego nestašica robe. Inflacija je poslije pomela ušteđevine i srozala državne službenike na siromaštvo. Kad pozornikova tjedna plaća vrijedi manje nego čarape na njemu, teško ga je uvjeriti da ne uzme novčanicu u očito krivotvorenoj vozačkoj dozvoli. No to je mala stvar. Ruska Ruska mafija mafi ja vlada čitavim poretkom, po retkom, sve do najviših državnih državnih služben službenika. ika. Potkupili su i pridobili pridobi li na svoju stranu stranu gotovo cijelu državnu upravu. A državna uprava upravlja svime u Rusiji. Dozvole, Dozvole, svjedodžbe, potvrde potvrde o vlasništvu vlasništvu nekretnina, nekretnina, koncesije, franšize franšize — sve se to b r zo može kupiti od nadležnoga nadležnoga državnog državnog službenika. službenika. Mafija tako stječe astronomske a stronomske zarade. Promatrače se duboko dojmljuje dojmljuje još jedna jedna sposobnost ruske mafije: hitrina hitrina s kojom su se prebacili prebaci li (točnije, proširili, proširili , jer je mafija i to čvrsto zadržala u rukama) s klasičnog iznuđivanja novca na zakonite poslove. Američkoj Cosa nostri trebao je čitav naraštaj dok su shvatili da zakoniti poslovi, kupljeni novcem od reketa, služe dvostrukoj svrsi: za povećavanje profita i za pranje novca. Rusi su to obavili u manje od pet godina te su 1995. imali u vlasništv vlasništvu u ili nadzirali 40% 40 % nacionalnoga gospodarstva. Tada se ruska mafija već bila bi la internacionalizirala, prednjačeći u cijeloj Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi u svojim trima specijalnostima: trgovini oružjem, drogama i pronevjerama. Sve to potkrijepljeno hitrim hitrim i radikalnim nasiljem. No do 1998. su pretjerali. Iz čiste su gramzivosti prepilili granu na kojoj su sjedili - rusko gospodarstvo. Do 1996. je ukradeno pedeset milijardi američkih dolara ruskog nacionalnog blaga — ponajviše zlata, dijamanata, plemenitih kovina, nafte, plina i drva; sve se to ilegalno izvozilo. Roba se nabavljala za bezvrijedne rublje — pa i to po niskim cijenama — od birokrata koji upravljaju ruskim državnim tijelima. Zatim se roba prodaje za američke dolare. Jedan di o dolara opet se pretvara u čitavu mećavu mećavu rubalja, čime se finan fi nanciraju ciraju nova podmićivan podmići vanja ja i novi novi prijestupi. Ostatak (veći dio) pohranjuje se u inozemstvu. Završavaju Završavajući ći pivo, pi vo, Wyatt Wyatt sumorno zaključi: zaključi: "Problem "P roblem je što je Rusija iskrvarila. isk rvarila. Korumpirani politi političari, čari, još korumpiraniji državni državni službenici službenici i gangsteri zaklali su zlatn zlatnu u koku od koje su svi živjeli. živjeli. Jeste li kad čitali o Trećem Reichu Rei chuT T "Jesam, davn d avno. o. Zašto?“ "Sjećate li se opisa posljednjih dana Vajmarske republike? Redovi nezaposlenih, ulični kriminal, pučke kuhinje, svadljivci koji urlaju u Reichstagu dok zemlja zemlja tone tone u propast. Eto, to se danas ovdje događa. Sve iz početka. poče tka. K vragu! Moram ići. ić i. Imam u gradu dogovor za ručak s nekim ljudima. Ugodno je bilo bi lo razgovarati s vama, gospodinć...“ gospod inć...“ "Jefferson.“ Ime mu nije bio poznato. Gospodin Wyatt očito ne čita londonski Daily Telegraph. Zanimljivo — pomisli londonski novinar pošto je Kanađanin otišao. Sve što je pročitao u novinskim izrescima ukazuje kako je čovjek što bi ga večeras trebao intervjuirati onaj koji je pozvan spasiti Rusiju. Rusiju. Duga crna čajka čekala je gospodina gospod ina Jeffersona u pola sedam; on je čekao na ulazu ulazu hotela. On je uvijek uvijek točan te očekuje oč ekuje da i drugi budu takvi. Bijaše odjeven u tamnosive hlače, modri blejzer, blještavo bijelu pamučnu košulju i kravatu Kluba "Garrick". Izgledao je uredno, fino, dotjerano i vrlo, vrlo, vrlo engleski. čajka se probijala kroz večernji promet sjeverno od Kiseljnog bulevara. Netom prije skretanja u Vrtnu obilaznicu, skrene u pokrajnju ulicu. Približivši se zelenim čeličnim kolnim vratima, vozač vozač aktivira vokitoki što ga je izvadio iz džepa sakoa. Kamere na zidu zabilježile zabilježile su približavanje približavanje auta. Stražar na na monitoru provjeri i zgled auta i registarski broj. Pločica Ploči ca je odgovarala onoj koju je oqekivaQje oqekivaQje s^viataptkot s^viataptkotrrj rrjaše aše u„ u„ stran stranučim učim se automobil automobil uvez uvezao, ao, vrata vrata se se opet zatv zatvore ore za za njim, njim, a straža stražarr priđe vozačev vozačevu u prozoru prozoru.. Provjeriv Provjerivši ši njegovu osobnu iskaznicu, zirnu i prema stražnjem sjedalu, kimnu i uvuče čelične šiljke na kolniku. Kad mu je vratar vratar javio, na ulaz ulaz stiže stiže Boris Kuznj Kuznjecov, ecov, kako bi dočekao gosta. Povede britanskoga bri tanskoga novinara novinara u lijepo uređenu uređenu primaću sobu na prvom katu, katu, tik Komarovljeva Komarovljeva ureda i ureda na drugoj strani, što je nekad pripadao p ripadao pokojnom N. I. Akapovu. Akapovu. Igor Komarov u svojoj nazočnosti ne dopušta ni pušenje ni piće - nešto što Jefferson nije znao, a nije ni tada doznao, jer nije spomenuto. Rus koji ne pije rijetkost je u zemlji gdje se pijenje alkohola drži gotovo znakom muškosti. Jefferson je pregledao mnoštvo videosnimaka Komarova u stilu čovjeka iz naroda, s neizbježnom čašom u ruci. Ispijao je bezbrojne zdravice jednu za drugom, na pravi ruski način. Nije znao da Komarov umjesto votke uvijek ima čistu, svježu običnu vodu. Ponuđen samo kavom, Jefferson i to odbije. Nakon pet minuta uđe Igor Komarov, impozantan pedesetogodišnjak od nekih 185 centimetara visine. Smeđe oči oštro su gledale pogledom što mu pristaše pridaju atribut "hipnotičkoga". Kuznjecov skoči na noge; Jefferson ga je nešto sporije slijedio. Predstavnik za javnos javnostiti ih predstavi predstavi jednog jednog drugome drugome te se novoupoz novoupoznat natii rukova rukovaše. še. Komarov sjede prvi. prvi. Njegov Njegov je kožni kožni naslonj naslonjač ač engleskoga engleskoga stila, s pucetima, bio malčice viši od ostalih. Iz unutarnjeg unutarnjeg džepa Jefferson izvadi izvadi mali kazetofon ka zetofon za za snimanje te upita upi ta hoće li smetati s metati bude li snimao snim ao razgovor. Komaro K omarovv nagnu nagnu glavu kako bi pokazao da razumije nesposobnost većine zapadnih novinara da se služe stenografijom. Kuznjecov ohrabrujuće kimnu Jeffersonu neka počne. "Gospodine "Gospodi ne predsjedniče, trenutačno trenutačno je najvažn najvažniji iji politički događaj nedavna nedavna odluka Dume o produžet produžet k u mandata privremenoga predsjednika za tri mjeseca i pomicanju vremena vremena održavanja održavanja izbora na siječanj iduće godine. Kako Ka ko vi komentirate ko mentirate tu odluku?“ odluku?“ Kuznj Kuznjecov ecov hitro prevede te je slušao dok Komarov K omarov odgovaraše dubokim glasom na ruskom. čim je dovršio, tumač se okrenu Jeffersonu. Jeffersonu. "Jasno da smo ja i Savez domoljubnih snaga razočarani tom odlukom, no kao demokrati mi je prihvaćamo. Za vas nije tajna, gospodine
Jefferson, da stvari u ovoj zemlji — koju strasno ljubim — ne idu dobro. Predugo već nesposobna vlast dopušta bujanje gospodarskog rasipanja, korupcije i kriminala. krimi nala. Naš Naš narod pati. Što dulje bude tako, stanje stanje će se pogoršavati. p ogoršavati. Stoga valja žžaliti aliti zbog ove odgode. Vjerujem da bismo pobijedi po bijedilili u listopadu. No ako to mora biti u siječnju, siječnju, pobijedit ćemo u siječnju.“ siječnju.“ Mark Jefferson bijaše odveć iskusan novinar a da ne bi primijetio kako je odgovor previše uglađen, previše uvježban — kao da odgovara političar koga su isto pitali već puno puta, pa sad samo odmata unaprijed snimljenu vrpcu. U Britaniji i Americi uobičajeno je da političari znatno znatno opuštenije opuštenije razgovaraju s novinarima; novinarima; s mnogima od njih se tikaju. Jefferson se ponosio sposobnošću opi sivanja sivanja intervju intervjuiranoga, iranoga, rabeći i njegove i svoje riječi kako bi načinio portret te osobe, pravi novinski članak, a ne litaniju političkih klišea. Ali ovaj je čovjek poput vergla. Izvjestitelj je već znao i to da su istočnoeuropski političari svikli na puno pokornije poštovanje nego Britanci i Amerikanci, ali ovo je nešto drugo. Rus je krut i ukočen kao krojačka lutka. Pri trećem pitanju Jefferson Jefferson shvati: shvati: Komarov mrzi javna javna glasila i proces proce s intervjuiranj intervjuiranja. a. Londonac pokuša po kuša malko opustiti atmosferu, no Rusa to nije zabavilo. Političar koji sebe uzima ozbiljno i visoko cijeni *— ništa novo; no ovaj je pravi fanatik. Odgovori su i dalje izlazili iz njegovih usta kao na tekućoj vrpci. U čudu pogleda Kuznjecova. Mladi je predstavnik za javnost i tumač očevidno bilingvalan, naobražen u Americi, kulturan, svjetski čovjek — a opet se prema Igoru Komarovu Komarovu ophodi sa psećom ps ećom odanošću. Jefferson ipak ne odusta, nego se i dalje trudio. trudio. "Vama je poznato, poznato, gospodi ne, da je u Rusiji zbiljska vlast sva u rukama rukama predsjednika, znatno znatno više nego u rukama predsjednika Sjedinjenih Država ili premijera Velike Britanije. Pretpostavimo da ste postali predsjednik, koje bi promjene objektivan promatrač opazio u prvih šest mjeseci vaše vlasti? Drugim riječima: koji su vaši prioriteti?“ I opet je slijedio demagoški politički traktat. Rutinski je ni zao: treba uništiti organizirani kriminal, reformirati nedjelotvor nu i korumpiranu državnu upravu, povećati poljoprivrednu proiz vodnju, provesti monetarnu reformu. Na potpitanja o tome kako to zapravo kani provesti, Rus je opet odgovarao besmislenim ste reotipima. Na Zapadu se nijedan političar ne bi izvukao s takvim odgovorima, no Kuznjecov je, po svemu sudeći, očekivao od Jeffersona da se time posve zadovolji. zadovolji. _,„ _ ,„..,. ,„..,. .,.,., .,.,., ..„,._ ..„,._ ...... ...... Prisjetivši se pripremnog p ripremnog razgovora razgovora s urednikom, Jefferson upita upita Komarova Ko marova kako misli provesti p rovesti preporod u slavi ruskog ruskog naroda. Prvi put je dobio reakciju. Nešto što je rekao pogodilo je Komarova poput elektrošoka. Rus je sjedio i netremice zurio u nj onim svojim svijetlosmeđim očima; buljio je sve dok Jefferson nije nije više mogao izdržat izdržati,i, pa je skrenuo skrenuo svoj svoj pogled na kazetofon kazetofon.. Ni on ni Kuz K uznj njecov ecov nisu primijetili primijetili da je predsjednik predsjednik SDSa SDS a smrtno problijedio, a da mu visoko visoko na jagodicama gore go re dvije crvene crvene mrlje. Ne rekavši rekavši ni riječi, Komarov K omarov iznenada iznenada usta, ode u svoj ured i zatvori vrata za sobom. Jefferson upitno upitno podiže obrvu ob rvu,, gledajući Kuznjecova. Kuznjecova. Mlađi je muškarac očito također bio zbunjen zbunjen,, no prevlada njegova neusiljena uglađenost. "Siguran sam da predsjednik neće dugo. Svakako se upravo sjetio nečega žurnog, što se mora obaviti bez odgode. Vratit će se čim završi.“ Jefferson se sagnu k stolu i isključi kazetofon. Poslije tri minute i kratka telefonskog razgovora Komarov se vrati, sjede i odmjerenim glasom odgovori odgo vori na postavljeno postavljeno pitanj pi tanje. e. čim je počeo, Jefferson opet uključi uključi spravicu. Poslije Posli je jedan sat Komarov Koma rov je dao do znanja znanja kako je intervju završen. Usta, kruto kimnu Jeffersonu i povuče se u svoj ured. Stojeći Stojeć i na vratima, pozva Kuznjecova neka pođe za njim. Glasnogovornik Glasnogovornik se pojavi za dvije minute; očito mu bijaše bi jaše neugodno. "Bojim se da imamo problema s prijevozom," reče on dok je pratio Jeffersona niza stube. "Automobil kojim ste se dovezli poslan je na žuran žuran zadatak, zadatak, a sva ostala vozila pripadaju pripad aju našim našim djelatnicima koji rade prekovremeno. Ne Ne biste bi ste li se mogli taksijem taksi jem vratiti u 'Nacional'?“ "Pa dobro... da, mogao bih," reče Jefferson, žaleći što se nije sam pobrinuo za prijevoz: naručio hotelski automobil i naložio vozaču neka ga čeka dok d ok ne završi završi razgovor. "Biste li mi vi pozvali pozvali taksi?“ taksi ?“ "Bojim "Boji m se da više ne primaju telefonske telefonske pozive, ali pokazat pok azat ću vam vam gdje i kako ćete naći taksi," odgovori Kuznjecov. Kuznjecov. Povede zatim zaprepaštanoga kolumnista od glavn g lavnog og ulaza do čeličnih če ličnih vrata kolnog kolnog ulaza, koja se otkotrljaše u stranu stranu kako bi ih propustila van. U pokrajnjoj ulici Kuznjecov pokaza Kiselini bulevar, udaljen stotinjak metara. "Evo, tamo, na glavnoj glavnoj ulici trebat će vam samo nekoliko sekun se kundi di dok zaustavite zaustavite taksi u prolazu. prolazu. U ovo doba do ba noći, za petnaest minuta ste u hotelu. hotelu. Nadam se da d a razumijete. Bilo mi je doista doi sta veliko zadovoljstvo zadovoljstvo upoznati upoznati se s vama, gospodine.“ S tim riječima on ode. Krajnje uvrijeđen, Mark Jefferson uputi se uskom uličicom prema glavnoj ulici. U hodu se poigravao kazetofonom. Naposljetku, Naposljetku, stigavši na Kiseljni bulevar, bulevar, spremi strojčić opet u prsni džep blejzera. Gledao je u oba smjera ne bi li ugledao taksi. Naravno Naravno — nijednog! Ljut kao pas, okrenu se nalijevo i pođe pješi ce prema središtu sredi štu Moskve, Moskve, često se osvrćući ne bi li ipak i pak ugledao i uhvatio uhvatio taksi. U pobočnoj ulici ugledaše ga dvojica muškaraca u crnim kožnim jaknama. Jedan od njih otvori stražnja vrata automobila u kojem su bili sjedili, pa izađoše. Kad im se Englez približio na deset metara, obojica segnuše pod jaknu i svaki izvuče automatski pištolj s prigušivačem. Nitko ne progovori ni riječ. ri ječ. Ispališe Ispališe samo dva metka. Oba su s u pogodila novinara u prsa. Meci zaustaviše čovjeka u hodu te on sjede kako su ga noge izdale. Trup se već rušio, ali ga ubojice pridržaše. Jedan ga je držao uspravna uspravna dok'je drugi zavlačio zavlačio ruku pod sako. s ako. Hitro izvuče izvuče kazetofon iz jednog, jednog, a lisnicu iz drugoga džepa. Automobil Automobil ih je čekao s upaljen upaljenim im motorom. motorom. Pošto su odjurili, odjurili, naiđe prolaznica. prolaznica. Na prvi je pogled mislila kako je opet neki neki pijanac; pijanac; no vrisnu vrisnu vidjevši vidjevši krv. Nitko nije opazio registarski reg istarski broj auta. A ionako je bio b io lažan. 8 Netko je u obližnjem restoranu, u istoj ulici, čuo ženin vrisak, virnuo van i s vlasnikova telefona nazvao 03 — hitnu pomoć. Osoblje hitne hitne pomoći držalao je kako je riječ o srčanom napadu, napadu, dok nisu vidjeli rupe od metaka na dvorednom modrom sakou i puno puno krvi pod njim. Dok su hitali u najbližu bolnicu, nazvaše policiju. Sat vremena vremena poslije inspektor i nspektor Vasilij Lopatin L opatin iz i z Odjela za za umorstva umors tva mrzovoljn mrzovoljno o je motri motri o mrtvo mrtvo tijelo na kolicima Traumatološkog Traumatološkog odjela o djela Botkinove bolnice, dok je kirurg na noćnom dežurstvu gulio s ruku gumene kirurške rukavice. "Ni slučajno," slučajno," reče kirurg. "Jedan "Jeda n metak ravno ravno u srce. Izbliza. Izbliza. Još je unutr unutra. a. Pronaći će ga za vas pri obdukciji.“ ob dukciji.“ Lopatin kimnu. Velika stvar! U Moskvi ima pištolja dovolj d ovoljno no za ponovno ponovno naoružavanje naoružavanje čitave vojske. Šansa Ša nsa da pronađe oružje oružje iz i z kojega je ispaljen metak — a da ne govorimo o tome čija je ruka koja je povukla povukla obarač oba rač — negdje su oko ništice. I on o n to zna. zna. Na Kiseljn Ki seljnom om bulevaru je
Riđa brada b rada na kolicima koli cima gnjevno gnjevno strši izn i znad ad blijeda, bli jeda, pjegava tijela. Na licu izraz blaga iznenađenja. iznenađenja. Bolničar potegnu poteg nu zelenu zelenu najlon najlonsku sku plahtu preko trupla, preko očiju što ionako io nako više ne vide. Tijelo je sada golo. Na pokrajnjem stoliću položena je odjeća i u čeličnom "bubregu" nekoliko osobnih predmeta. Detektiv priđe stoliću i pogleda sako, tražeći oznaku proizvođača s unutarnje strane ovratnika. Srce mu potone u pete. Strane proizvodnje. "Možete li mi ovo pročitati?" zamoli on kirurga. Doktor se zagleda u izv i zvezen ezenu u oznaku. oznaku. "LANDAU," sricao je polako; zatim pročita sitniji natpis ispod toga: "Bond Street". "A ovo?" upita Lopatin, pokazujući pokazujući na košulju. košulju. "Marks & Spencer," S pencer," pročita kirurg. ki rurg. "To "To je u Londonu. Londonu. Mislim da je i Bond B ond Street". Na ruskom jeziku ima više od dvadeset riječi za ljudski izmet, muške i ženske spolne organe. U sebi ih Lopatin sve izgovori. Britanski turist! Dragi Bože! Ulični prepad kod kojega su malo pretjerali. I to baš mora biti britanski turist! Vrati se osobnim stvarima. Malo ih je. Nema novčića, dakako; dakako ; ruske kovanice kovanice već su odavno izgubile svaku vrijednost. vrijednost. Pomno složen bijeli bi jeli džepni džepni rupčić, mala najlonska najlonska torbica, prsten pečatnj peča tnjak, ak, ručni ručni sat. Pretpostavio Pre tpostavio je kako je ženin vrisak spriječio pljačkaše da uzmu uzmu uru s lijevoga zglavka zglavka i skinu prsten s prsta. No ni na jednom predmetu nikakve oznake koja bi pomogla pri identifikaciji. Što je najgore: nema lisnice. Vrati se odjeći. U cipelama, jednostav jednostavnim, nim, crnim, crnim, na na vezan vezanje, je, natpis natpis "Church "Church". ". Na tamn tamnosivim osivim čarapama ništa. ništa. Na Na gaćama ponovn ponovno o natpis natpis "Marks "Marks & Spencer". Doktor mu reče da je kravata s nekog mjesta koje se zove zove "Turnbull "Turnbull & Asser", Jermvn Street. London, London, nema dvojbe. Više iz i z očaja nego u nadi, Lopatin se vrati pretrazi sakoa. Bolničaru je neštd promaknulo. Nešto tvrdo u gornjem, vanjskom džepu, gdje neki ljudi drže naočale. Izvuče karticu od tvrde plastike, tvornički izbušenu. Ključ hotelske sobe, ali ne klasičan, starinski, nego računalni. Iz sigurnosnih razloga nema na njemu broja sobe — da ga ne vide lupeži. Ali piše: Hotel "Nacional". "Gdje je telefon?" upita policajac. Da nije bio kolovoz, Benny Svenson, ravnatelj "Nacionala", već bi bio doma. No gostiju je puno, a dvoje ljudi mu je na bolovanju zbog ljetne viroze. viroze. Radio je prekovremeno kad ga preki nu glas hotelske telefonistice.“ "Za vas, gospodine gospodi ne Svenson. Svenson. Policija." Pritisnu tipku "veza" i začuje Lopatinov glas. "Molim?“ "Ravnatelj hotela?“ "Da. "Da . Svenson ovdje. ovdje. Tko je to?“ "Inspektor "Inspektor Lopatin Lop atin iz Odjela za umorstv umorstva a Moskovske milicije." milici je." Svensonu srce siđe si đe u pete. Nije Ni je li spomenu sp omenuo o umorstvo? umorstvo? "Imate li u hotelu hotelu britanskih turista?" turista?" , ,. "Dakako! "Da kako! Nekoliko niih. nii h. Zanrav Zanravn n naimanip, naimanip, desetak de setak 7aetr>?“ "Molim vas, prepoznajete prepoznajete li čovjeka koji odgovara ovom ovom opisu: visina metar i sedamdeset, kratka k ratka riđa kosa, riđa ri đa brada, brad a, tamnomodri dvoredni dvoredni sako, kravata s užasnim užasnim prugama?“ Svenson Svenson zatvori zatvori oči i proguta prog uta slinu. slinu. Oh, ne! ne! To može biti bi ti samo gospodin gospodi n Jefferson. Jefferson. Prošao je pokraj njega večeras, čekajući prijevoz. "Zašto pitate?“ "Opljačkan je. U Botkinu Botki nu je. je. Znate, Znate, tamo gore, g ore, kod Hipodroma." "Da, "D a, naravno. naravno. Ali spomenuli spomenuli ste s te umorstvo.“ umorstvo.“ "Nažalost, mrtav je. je. Ukradena mu je lisnica i sve s ve isprave, ali su s u ostavili plastični sobni s obni ključ s nazivom nazivom vašega hotela.“ "Ostanite gdje ste, inspektore. i nspektore. Odmah dolaz dolazim.“ im.“ Nekoliko je trenutaka trenutaka Benny Svenson ostao užasnu užasnutt sjediti za svojim stolom. Za dvadeset godina god ina u hotelijerstvu hotelijerstvu nijednom mu gost nije ubijen. Jedina mu je pasija pasi ja izvan posla igranje i granje bridža, pa se sjetio kako jedan od o d njegovih njegovih stalnih stalni h suigrača radi u Britanskom veleposlanstvu. veleposlanstvu. Pogledavši u svoj privatni adresar, pronađe diplomatov broj kod kuće, te ga nazove. Bilo je deset minuta do ponoći. čovjek je bio spavao, no vijest ga je vrlo brzo razbudila. "Bože dragi, dragi , Benny — onaj novinar?! novinar?! Piše P iše za Telegrapti! Telegrapti! Nisam ni znao da je u gradu. No hvala hvala ti.“ Bit će puno puno strke oko ovoga — pomi sli diplomat spuštajući spuštajući slušalicu. slušalicu. Britanski državljan državljanii u nevolji, nevolji, živi ili mrtvi mrtvi — briga su Konzularn Konzularnog og odjela. Ipak Ipak osjeti potrebu još prije jutra još nekoga obavijestiti. Jocka Jo cka Macdonalda. MOSKVA, SRPNJA 1988. Prošlo je deset mjeseci otkako se Valerij Krugljov vratio kući. S izvorom zavrbovanim u inozemstvu uvijek postoji rizik da će promijeniti mišljenje mišljenje vrativši se kući. Da se neće javiti, javiti, nego će uništiti šifre, ši fre, posebno crnilo i papi papirr što ih je dobio. dobio . Služba Služba tada ne može učiniti ništa, osim odati ga domaćim domaći m vlastima vlastima — što š to bi bila bi la besmislena okrutnost, okrutnost, od koje nema nikakve nikak ve koristi. koristi . V Valja alja imati čvrste živce za rad protiv tiranije s njezina vlastitog područja; neki ljudi to jednostavno nemaju. Poput ostale posade Langleva, ni Monk nikad nije izjednačavao sovietske državliane knii rade nrntiv mnsVnvsVno rpitma i američke izdajice. Amerikanac izdaje čitav američki narod i demokratski izabranu vladu. Uhvate li ga, čeka ga human postupak, pošteno suđenje i najbolji najbolji odvj od vjetnik etnik do kojega može doći. Rus pak radi protiv brutalne despocije koja ne predstavlja više od 10% pučanstva, ostalih 90% drži u podložnosti. Uhvate li ga, bit će premlaćen i ustrijeljen ustrijeljen bez suđenja, ili poslan u koncentracijski koncentracijski logor. No Krugljov je održao riječ. Triput se javio putem rupa. Poslao je zanimljive dokumente s visoke razine u sovjetskom Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon brižljiva redigiranja kako bi se sakrio izvor, podaci su predani State Departmentu, koji je tako znao sovjetsko pregovaračko stajalište prije no što su uopće sjeli za stol. Tijekom 1987. i 1988. dotadašnji sovjetski istočnoeuropski sateliti došli su do otvorene pobune: Poljska već bijaše izgublj izgubljena ena za za SSSR, SS SR, a u Rumunjskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i čehoslovačkoj čehoslovačkoj je vrelo. vrelo. Bilo Bi lo je presudno važno važno znati znati kako će se Moskva tomu pokušati oduprijeti. Životno Životno bitno bi tno bijaše doznati koliko se s e u Moskvi osjećaju slabo i demoralizirano. Krugljov Krugljov je to otkrio. U svibnju je agent Delfi zatražio osobni susret. Ima nešto važno i želi to osobno priopćiti svom prijatelju Jasonu. Harrvju Gauntu to se nimalo nije svidjelo. "Zar nije Jalta bila dovoljna? dovoljna? Tad se baš ba š nismo naspavali svi skupa. Izv Izvukao ukao si se. A mogla je biti klopka. Tako i ovo. Dobro, šifre pokazu p okazuju ju
da je u redu. Ali možda je uhvaćen. Možda je propjevao. A ti puno znaš.“ "Harry, druga druga su vremena. Danas stotine tisuća tis uća američkih američki h turista turista posjećuju po sjećuju Moskvu. Moskvu. KGB ih ne može sve slijediti. slijediti . Bude li pokriće savršeno, savršeno, bit ću jedan među stotinu stotinu tisuća. tisuća. Morali bi me uhvatiti uhvatiti na djelu. djelu. Zar bi oni mučili muči li američkog američko g držav d ržavljan ljanina? ina? Danas? D anas? Pokriće Po kriće će biti b iti savršeno. savršeno. Ja sam oprezan. oprezan. Govorim ruski, ruski, ali ću se pretvarati da ga ne znam. znam. Ja sam samo bezopasni američki bedak s turističkim vodičem. Ne izlazim izlazim iz uloge uloge dok do k nisam siguran si guran da nema pratnje. pratnje. Vjeruj mi!“ U Americi postoji golema mreža zaklada za proučavanje i podupiranje svih vrsta umjetnosti. Jedna od njih pripremala je studijsku grupu koja će posjetiti po sjetiti Moskvu kako bi proučavala proučavala razne razne muzeje. muzeje. Središnj Središ nja a točka studijskoga boravka imao je biti posjet slavnom slavnom Muzeju Muzeju istočnjačke umjetnosti u ulici Obuhi. Monk se prijavio za put. /Nfi samn štn cn životna životna nrirn nrirn i knravp knravp Hr PViiimci PVii imci Pptprca Ki_ Ki _ li savršeni, nego su bili pravi. Kad je zrakoplov sa studijskom studijskom grupom dotaknuo pistu moskovske zračne luke sredinom lipnja, Krugljov je već znao tko mu i kad dolazi. Dočekao ih je obvezni "Inturistov" vodič. Odsjeli su u odvratnom hotelu "Rosija", velikom kao zatvor Alcatraz, no bez njegove udobnosti. Trećeg dana boravka posjetili su Muzej istočnjačke umjetnosti. Monk je u Americi pažljivo proučio plan muzeja. Između vitrina s izlošcima veliki su otvoreni otvoreni prostori, u kojima lako može spaziti pripadnike pri padnike domaće doma će službe, službe, budu li slijedili Krugljova. Krugljova. Nakon dvadeset minuta ugleda svoga čovjeka. Savjesno je slijedio vodiča, a Krugljov je išao za njima. Nema repa; u to je bio uvjeren u vrijeme kad je pošao prema kafeteriji. Zgodilo se da Muzej istočnjačke istočnjačke umjetnosti umjetnosti ima i ma kafić, a kafići imaju zahode. zahode. Odvojeno Odvojeno su pili pi li kavu, ali Monk uhvati uhvati Krugljovlj Krugljovljev ev pogled. Da ga je KGB K GB uhvatio uhvatio i mučio dok ne pristane na suradnju, suradnju, nešto bi mu se vidjelo u očima: oči ma: strah, očaj, upozorenje... upozorenje... Ali Krugljovljev Krugljovljeve e oči oč i blistahu od zadovoljstv zadovoljstva. a. Ili Ili je on o n najveći najveći dvostruki dvostruki agent što ga je ikad i kad vidio, ili je čist. Monk ustane ustane i krene u muški nužn nužnik. ik. Krugljov za za njim. čekali če kali su dok i posljednji posljednji perač ruku nije izašao; tek tada se zagrliše. "Kako si, prijatelju moj?“ "Dobro sam. Sada imam svoj stan. Divno je imati svoj mir. Djeca me mogu posjećivati i prespavati kod mene.“ "Nitko ništa nije posumnjao? Mislim, za novac?“ "Ne. Dugo me nije bilo. Svatko danas uzima. Svi viši di plomati donijeli su puno toga iz inozemstva. inozemstva. Bio sam naivan.“ naivan.“ "Stvari se zaista mijenjaju i mi im pomažemo da se promijene," reče Monk. "Uskoro će diktatura pasti i ti ćeš živjeti slobodno. Nema još dugo.“ Uđoše neki dječaci. Bučno su piškili, pa otišli. Za to su vrijeme njih dvojica prali ruke. Monk ostavi vodu teći. Stari trik, no osim ako je mikrofon vrlo vrlo blizu ili govornik naglo povisi glas, to obično obi čno radi. Razgovarali su još deset minuta, a tada mu Krugljov preda paket što gaje donio. Donio je prave dokumente na papiru, uzete iz ureda ministra vanjskih vanjskih poslova poslova Eduarda Ševarn Še varnadzea. adzea. Na rastanku se opet zagrliše. Otišli su odvojen od vojeno. o. Monk se vratio vratio svojoj skupini te je s njome dva dana poslije odletio natrag natrag u Ameriku. Priie odlaska uručio uručio ie oaket ciiašima u Veleooslanstvu. Veleooslanstvu. „.... Dokumenti su otkrili kako se SSSR SS SR povlači iz i z gotovo svih programa pomoći inozemstvu inozemstvu u zemljama zemljama Trećega Trećeg a svijeta, svijeta, uključivši uključivši i Kubu. Treći svijet neće više biti sredstvo za ucjenjivan ucjenjivanje je Zapada. U State Departmen Depa rtmentu tu bijahu oduševljen oduševljeni.i. Bio je to drugi Monkov posjet SSSRu "na crno". Po povratku doma saznao je da je opet promaknut. Također i Nikolaj Turkin — agent Lisandar. Premješten je u Istočni Berlin za voditelja svih tamošnjih poslova Uprave P KGBa. Bilo je to vrhunsko mjesto — jedino koje pruža pristup svakom sovjetskom agentu u Zapadnoj Njemačkoj. Ravnatelj hotela i britanski šef postaje stigli su u "Botkin" gotovo istodobno. Pokazaše im put do sobice u kojoj ih je na kolicima čekalo mrtvo mrtvo tijelo ti jelo pokriveno plahtom i živi inspektor Lopatin. Lo patin. Predstaviše se. Macdonald jednostavno jednostavno reče: reče : "Iz Veleposlanstva.“ Veleposlanstva.“ Lopatinu je prva briga bi bila la pouzdana pouzdana identifikacija. id entifikacija. To nije bio bi o problem. Svenson je donio pokojnikovu putovn putovnicu; icu; slika se savršeno savršeno slagala. Svenson Svenson dovrši formalnosti tek jednim pogledom na mrtvačevolice. mrtvačevolice. "Uzrok smrti?" pitao je Macdonald. "Jedan jedini metak u srce," reče Lopatin. Macdonald pregleda sako i blago primijeti: "Ali ovdje su dvije rupe.“ Svi zatim ponovno ponovno pregledaše sako. Dvije D vije rupe rupe od metka. Ali A li samo jedna na košulji. košulji. Lopatin Lopati n drugi put pogleda truplo. Samo jedna rupa na prsima. "Drugi je metak zacijelo pogodio lisnicu i u njoj se zaustavio," reče Lopatin, pa doda sa sumornim osmijehom: "Gadovi bar neće moći uporabiti sve te kreditne kartice.“ "Moram se vratiti u hotel," hotel," kaza Svenson, Svenson, očito duboko potresen. Da je bar uzeo uzeo hotelsku limuzinu limuzinu!! Macdonald Macd onald isprati hotelijera do izlaza izlaza iz bolnice. "Ovo je zacijelo zacijelo užasno užasno za vas," reče on sućutno, sućutno, a Šveđanin kimnu. kimnu. "Dajte "Da jte da onda sredimo stvari što je prije moguće. Pretpostavljam da pokojnik ima suprugu u Londonu. Onda, osobne stvari. Vjerujem da će vaši ljudi moći pokupiti stvari iz njegove sobe, spakirati mu kovčeg. Ujutro ću poslati auto po to. Puno vam hvala.“ Vrativši se u bolničku bolničku sobu, Macdonald se obrati Lopatinu. "Suočeni smo s problemom, prijatelju. Loše je ovo. čovjek je na neki način bio poznat. Novinar. Bit će puno publiciteta. Njegove novine imaju dopisništvo u Moskvi. Moskvi. Raspisat Raspis at će se o tome. Tako i ostali strani tisak. Zašto to ne bi sredilo sredi lo veleposlanstvo? veleposlanstvo? činjenice činjenice su jasne, zar ne? Ulična pljačka koja je tragično završila. Gotovo je sigurno da su mu se napadači obratili na ruskom, a on ih nije razumio. Mislili su da im se odupire pa su pucali. Doista tragično. No to je zacijelo bilo baš tako. Je li tako?“ Lopatin se složi: "Dakako. Tako i ja smatram.“ "Vi ćete, dakle, tražiti ubojice. Iako, medu nama, kao profesionalcima, znamo da imate vrlo težak zadatak. Ostavite našem Konzularnom odjelu zadatak zadatak povrat po vratka ka tijela u domovinu. Ost Ostavite avite nam i da sredimo britanski tisak. tisa k. Dogovoren Dogo voreno?“ o?“ "Da, zvuči razumno.“ "Trebao bih samo njegove osobne stvari. Ionako više nisu važne za slučaj. Lisnica je ključ, ako se ikad pronađe. I kreditne kartice, ako ih netko pokuša uporabiti, uporabiti , što sumnjam.“ sumnjam.“
Lopatin je gledao prema skromnom sadržaju bubrežaste posude. "Morat ćete mi potpisati da ste to primili," reče naposljetku. "Naravno! Samo pripremite obrazac.“ Bolničko osoblje pripremi veliku omotnicu, u koju su stavili jedan prsten pečatnjak, jedan zlatni ručni sat s remenčićem od krokodilske kože, jedan složeni složeni džepni rupčić i najlonsku najlonsku torbicu sa sadržajem. Macdonald potpisa što je primio pri mio te odnese stvari u Veleposlanst Velepos lanstvo. vo. Nijedan od njih dvojice nije znao da su ubojice izvršili što im je zapovjeđeno, ali su pritom učinili dvije nepopravljive pogreške. Rekli su im da uzmu lisnicu, zajedno sa svim ispravama, te neka se pod svaku cijenu domognu kazetofona. Nisu znali da Britanci unutar Britanije ne moraju sa sobom nositi osobne iskaznice, a u inozemstvu se služe putovnicom, koju često ostavljaju u hotelu. hotelu. Uz to im je promaknuo pro maknuo plastični plasti čni ključ hotelske sobe so be u gornjem džepu. To dvoje bijaše bijaš e dovoljno za potpunu i sigurnu si gurnu identifikaciju identifikaci ju trupla trupla prije no što su prošla dva sata od umorstva. umorstva. Za drugi ih se propust ne može kriviti. Drugi se metak uopće nije zaustavio u lisnici, nego se zario u kazetofon, što je visio u sakou na prsima. Metakje uništio uništio osjetljivi osjetljivi mehanizam i rastrgao usku vrpcu vrpcu na komadiće. komadić e. Nitko više nikad neće slušati tu vrpcu. vrpcu. Inspektor Novikov Novikov dogovorio je razgovor razgovor sa šefom osoblja o soblja stožera stožera SDSa S DSa za sutra ujutro ujutro u 10 sati, 10. 1 0. kolovoza. Bijaše ponešto nervozan. nervozan. Očekivao je da će s druge strane naići na zaprepaštenje i biti nestrpljivo saslušan. Gospodin Žilin je nosio tamnosivo odijelo s prslukom i lijepo se ponašao, što su potcrtavali četkasti brkovi i naočale bez okvira. Djelovao je kao birokrat bi rokrat iz prošloga vremena, što zapravo zapravo i jest. "Nemam puno vremena, vremena, inspektore. Stoga recite reci te o čemu je riječ.“ "Svakako, gospodi ne. Istražu Istražujem jem smrt čovjeka čovjeka za koga mislimo da je bio kriminala c. Provalnik. Provalnik. Naša svjedokinja tvrdi kako k ako je vidjela nekoga čovjeka kako viri preko plota. Naravno, Naravno, zabrinut zabrinut sam da d a je možda pokušavao ući u vašu rezidenciju. rezidenciju. Žilin se neprirodno nasmije te reče: "Sumn "S umnjam. jam. Teška su vremena, vremena, inspektore. Stoga S toga moramo imati vrlo vrlo čvrsto osiguran osig uranje je ove zgrade.“ "Drago mi je*čuti. Jeste li kad vidjeli ovoga čovjeka?“ Žilin je manje1 manje1 od sekunde gledao fotografiju, pa izusti: "Bože dragi! dragi ! Zajcev." "Tko?“ "Zajcev, naš naš stari čistač. Provalnik, kažete? Nemoguće!" " Pričajte mi malo o Zajcevu, Zajcevu, molim vas.“ "Nema se što reći. Zaposlili smo ga prije otprilike godinu dana. Došao je iz vojske. činio se pouzdan. Dolazio je svake večeri, od ponedjeljka do petka, kako bi očistio urede.“ "Ali u posljednje posljednje vrijeme nije dolazio?“ "Ne, nije se pojavio dvije noći zaredom, pa sam morao angažirati drugu d rugu osobu. osobu. Ratnu udovicu. udovicu. Vrlo je temeljita.“ "Kada se to dogodilo — kad je prestao dolaziti?“ Žilin iz uredskog uredskog ormara izvuče izvuče dosje. čini či ni se da ima za sve po jedna dosje. "Evo nas: radni listovi. Uvečer 15. srpnja došao je kao i obično. čistio kao i obično. Otišao kao i obično, prije zore. Taj vaš svjedok valjda ga je vidio vidi o odlaziti u sitne si tne sate. I to je obično. obi čno. Nije on provaljivao, provaljivao, nego čistio.“ čisti o.“ "To sve objašnj ob jašnjava," ava," reče Novikov. „ _"$e JbašJ" Jba šJ" odsiječe,J^j:R odsi ječe,J^j:ReM,ste eM,ste da je Mo provalnik.". provalnik.". ^ "Dvije noći noći pošto poš to je otišao od vas izgleda i zgleda da je sudjelovao sudjelovao u provali provali u stan na na Kutuzov Kutuzovskom skom prospektu. p rospektu. Pazikuća ga je prepoznao. Tjedan dana poslije našli su ga mrtva.“ mrtva.“ "Strašno. Val zločina stalno raste. Vi biste, ljudi, zbilja morali nešto poduz p oduzeti.“ eti.“ Sliježući Sliježući ramenima, Novikov odgovori: "Tru " Trudimo dimo se. s e. Ali njih je mnogo, a nas malo. Želimo obaviti posao, ali odozgo nas ne podupiru.“ "To će se promijeniti, inspektore, to će se sigurno promijeniti." U Žilinovim očima zasja mesijanski žar: "Za šest mjeseci Igor Komarov bit će naš predsjednik. Tada ćete vidjeti promjene. Jeste li čitali njegove govore? Oštro udariti po kriminalu — to on stalno govori. Veliki čovjek. Nadam se da možemo računati računati na vaš glas.“ "Razumije "Razumije se. Ovaj, Ovaj, imate li možda privatn pri vatnu u adresu toga čistača?" či stača?" Žilin je nažvrlja nažvrlja na komadiću papi ra i uruči uruči inspektoru. Kći bijaše u suzama, no no rezignirana. Samo je pogledala pog ledala fotografiju i kimnu ki mnula. la. Zatim zirnu zirnu na na usku sofu uza uza zid dnevne dnevne sobe. Sad će bar biti mrvicu mrvicu više prostora. Novikov Novikov ode. Kazat će Voljskome, no ovdje ovdje očito nema novca novca za pogreb. pogreb . Neka se pobrine Grad Moskva. Mosk va. Kao i u stanu, stanu, u mrtvačnici je nevolja u nedostatku prostora. Voljski će napokon moći zaključiti taj slučaj. Što se tiče Odjela za umorstva, slučaj ubijenog Zajceva dodat će se gomili od onih 97%. LANGLEY, RUJAN RUJAN 1988. 1988 . Američko Ministarstvo Ministarstvo vanjskih vanjskih poslova poslova rutinsk rutinskii prosljeđu prosljeđuje je CIAi popise imena članov članova a sovjets sovjetskih kih diplomatskih iza i zaslan slanstav stava. a. Pri prvom prvom prijedlogu za održavanje održavanje konferencije o teoretskoj fizici u Silicijskoj Silici jskoj dolini predloženo predloženo je neka na njoj sudjeluj sudjeluju u i sovj so vjetski etski stručnjaci, stručnjaci, no bilo bi lo je malo nade da će SSSR to prihvatiti. No krajem 1987. Gorbačovljeve su se reforme počele ukorjenjivati te se očito primjećivalo veliko opuštanje u ponašanju moskovskih dužnosn dužnosnika. ika. Na izn i znenađenj enađenje e organizator orga nizatora a seminara, se minara, Moskva je pristala poslati p oslati malu skupinu sudionika. Imena i podaci poslani su Uredu za useljavanje, koji ih je pak poslao State Depaitmentu na provjeru. Do tada je SSSJl bio tako tajnovit glede svoje znanosti da su na Zapadu bila poznata imena i znanstveni prilozi tek nekolicine sovjetskih znanstvenika. Kad je popis stigao u Langlev, dali su ga u Odjel za SSIE, Jasonu Monku. Zatekao se tamo. Njegova dvojica agenata u Moskvi slali su lijepe priloge pri loge putem rupa, dok je pukovnik pukovnik Turkin Turkin u Istočnom Istočnom Berlinu otkrio sve aktivnosti KGBa u Zapadnoj Njemačkoj. Njemačkoj. Monk pregleda popis osam sovjetskih znanstvenika što su u studenom imali sudjelovati na konferenciji u Kaliforniji. Uobičajene provjere nisu dale nikakav rezult rezultat. at. Ni za koga na popisu po pisu CIA nikad nije čula, a da ne govorimo da bi nekome pristupila ili ga čak zavrbovala. zavrbovala. Stavljen Stavljen pred problem, on bi rovao poput terijera. Stoga pokuša još jednom. Makar su odnosi između CIAe i FBI FB Ija, njegove njegove domaće d omaće službe službe parnjakinje, parnjakinje, uvijek uvijek bili bi li zategnuti, zategnuti, a katkad i ledeni (od afere Howard više ovo drugo), on se ipak oodluči dluči obratiti FBIju. FBIju. Mala je to bila nada, no znao je da FBI ima puno potpuniji popis sovjetskih državljana koji su tražili i dobili azil u Sjedinjenim Državama, nego što ga ima CIA. Nije tako mala bila vjerojatnost da će FBI htjeti pomoći, nego da bi SSSR pustio u Ameriku znanstvenika koji tamo ima rodbine. Vjerojatno ne bi, jer se rodbi na u Americi tradicionalno tradi cionalno u KGBu smatra velikim velikim sigurnosnim sigurnosnim rizikom. ri zikom. Od osam imena na popisu, dva su se pojavila i u FBIjevu registru tražitelja azila. Provjerom je utvrđeno kako je jedno ime puka slučajna
podudarnost: obitelj u Baltimoreu nije imala nikakve nika kve veze veze s ruskim znanstv znanstvenikom enikom što je imao stići. Drugo je ime bilo čudno. Ruska Židovka koja je zatražila azil u Američkom veleposlanistvu u Beču dok je boravila u tranzitnom logoru u Austriji; Austriji; azil azil je je dobila, rodila dijete u Americi, ali ali ga je je u matične matične knjige knjige unij unijela ela pod drugim drugim prezimenom prezimenom.. Jevgenija Rozina, sada s prebivalištem u New Yorku, upisala je svoga sina pod imenom Ivan Ivanovič Blinov. Monk je znao da Ivanovič znači "Ivanov sin". Dječak je očito začet i rođen u izvanbračnoj vezi. Plod veze u Sjedinjenim Državama, u tranzit nom logoru u Austriji, ili od prije? Na popisu imena sovjetskih znanstvenika bio je i dr. Ivan Je. Blinov. Neobično prezime; Monk ga nikad prije nije vidio. Pođe vlakom u New York vidjeti gospođu Rozinu. ¦¦"¦¦•¦¦ Inspektor Novikov namislio je otkriti dobru vijest kolegi Voljskome uz pivo nakon posla. Opet u kantini; pivo je tamo jeftino. "Pogodi gdje sam bio jutros!“ jutros!“ "U postelji s balerinom baleri nom nimfomankom." nimfomankom." "Bi lo bi to lijepo. Ali A li ne: u sjedištu sjedištu SDSa." SDS a." "Što, "Š to, u onoj onoj podrtini u Ribljoj ulici?“ ulici?“ "Ne, to je samo za pokazivanje. Komarov drži svoj pravi stožer u vrlo zgodnoj vili blizu prstena. Usput, ti plaćaš pivo. Riješio sam ti slučaj." "Koji?“ "Starca što su ga pronašli p ronašli u šumi pokraj autoceste autoceste prema Minsku. Bio je uredski čistač u sjedištu SDSa, ali je počeo po čeo provaljivati provaljivati da d a zaradi još koju paricu. paricu. Evo, Evo, ovdje ovdje su su ti pojedinost pojedinosti." i." Voljski Voljski preleti preleti pogledom pogledom jedan jedan jedini jedini list papira što što mu ga je je dao Novikov Novikov.. "Ovih dana baš nemaju sreće u SDSu," primijeti pri mijeti on. "Kako to?“ "Komarovljev osobni osobni tajnik utopio se prošlog mjeseca." mjeseca ." "Samoubojstv "S amoubojstvo?“ o?“ "Ne, ništa takva. Pošao je plivati i više nije isplivao. Zapravo i jest: prošlog su ga tjedna izvukli nizvodno. Imamo dobra patologa. Otkrio je na njemu vjenčani prsten s ugraviranim imenom." "I što taj dobar patolog kaže - kad je čovjek ušao u vodu?“ "Negdje sredi nom srpnja.“ srpnja.“ Novikov razmisli. razmisli. Stvar S tvarno no bi on trebao platiti pivo. pi vo. Naposljetku, Naposljetku, on će pokupiti onih tisuću funti funti od Engleza. Mogao bi malo častiti. NEW YORK, YORK, RUJAN 1988. 19 88. Bijaše joj četrdesetak godina; crnomanjasta, živahna, zgodna. čekao ju je na hodniku njezine stambene zgrade kad je stigla doma, doprativši sina iz škole. ško le. Živahan dječak o d svojih osam godina. godi na. Osmijeh joj iščezne iščezne s lica čim se predstavio p redstavio kao službenik službenik Ureda za useljavanje. Svaki se useljenik u Sjedinjene Američke Države zabrine, ako ne i uplaši, čim čuje riječ "useljavanje". Nije joj bilo druge nego pustiti ga u stan. Dok joj se sin zadubio u rješavanje domaće zadaće za kuhinjskim stolom malog, ali vrlo čistog stana, oni su razgovarali u dnevnoj sobi. Bijaše oprezna i na distanci. No Monk nije nije nalikovao strogim i namrgođenim služben službenici icima ma s kojima se susretala tijekom svoje svoje borbe za primitak u Sjedinjene Američke Američ ke Države Države prije pri je osam godina. Imao je šarmantan, razoruž razoružavaju avajući ći osmijeh pa se počela poče la opuštati. "Znate kakvi smo mi državni službenici, gđo Rozina. Papiri, papiri, uvijek samo papiri. Ako su svi na broju, šef je zadovoljan. I što onda? Ništa. Skupljaju prašinu u kakvom arhivu. arhivu. No kad nisu potpuni, potpuni, šef še f se rasrdi. rasrdi . Onda pošalju neku sitn sitnu u ribu, kao što sam ja, da prikupi podatke.“ "Što vas zanima? Moji su papiri u redu. redu. Radim kao ekonomistica e konomistica i prevoditeljica. Plaćam svoje račune račune i poreze. Ništa ne stojim Sjedinjene Države.“ "Znamo mi to, gospođo. g ospođo. Nije Ni je riječ o nekoj nepravilnosti nepravilnosti u vašim dokumentima. Vi ste primljen pri mljenii u američko ameri čko državljanstv državljanstvo. o. Sve je u redu. Ipak, upisali ste malog Ivana Ivana pod drugim d rugim prezimenom. Zašto?“ "Dala "Da la sam mu očevo prezime.“ prezime.“ "Dakako. čujte, sad je 1988. godina i mi ne pravimo probleme zbog toga što je dijete izvanbračno. Ali papirologija mora biti ispravna. Molim vas, možete možete li mi reći očevo ime?“ "Ivan Jevdokimovič Blinov.“ Pun pogodak! Ime s popisa! po pisa! Vjerojatno nema nema drugoga takvog u čitavoj Rusiji. "Vrlo ste ga g a voljeli, voljeli, zar ne?“ Zagledala se u daljinu, u davna davna sjećanja. "Da," "D a," prošapće. proša pće. "Pričajte " Pričajte mi o Ivanu Ivanu.“ .“ Među nekoliko nekoliko darova d arova Jasona Monka jest i osobita sposobnost spo sobnost da navede ljude ljude razgovarati razgovarati s njim. Za dva sata, dok se dječak nije pojavio p ojavio sa savršeno izrađenom matematičkom zadaćom, ispripovjedila isprip ovjedila mu je sve važno važno o ocu njezina njezina sina. si na. Rođen je 1938. u Lenjingradu. Otac mu je bio sveučilišni profesor fizike, a majka je u školi predavala matematiku. Nekim je čudom otac preživio predratne staljinističke čistke, ali je umro za njemačke opsade grada 1942. Majka se izvukla, s petogodišnjim Vanjom na rukama. Pobjegla je iz opkoljena grada što je skapavao od gladi konvojem konvojem kamiona preko zaleđenog jezera Lado_ge u zimu 1942/43. Nastanili su se u jednom gradiću na Uralu, gdje je dječak odrastao. Majka mu se uvijek zanosila mišlju da će i sin biti jednog dana isto tako sjajan um kao otac. S osamnaest je godina pošao u Moskvu kako bi se upisao na najprestižniji fakultet tehničkih znanosti u SSSRu, Fizikalnotehnološki institut. Iznenadio se kad su ga primili. Unatoč skromnim okolnostima u kojima je rastao, pomogli su mu: očevo ime, majčina predanost, možda geni, a svakako njegov vlastiti trud. Usprkos neuglednu imenu, Institut bijaše leglo konstruktora najusavršenijeg nuklearnog oružja. Šest godina godi na poslije Blinovu je — još mladiću — ponuđen posao u znanstv znanstvenom enom gradu tako tajnom tajnom da su na Zapadu prošle godine g odine prije no što je itko i tko čuo za njega. Za nadarena je mladog stru s tručnjaka čnjaka Arzamas16 postao ujedno ujedno udoban dom i zatvor. zatvor. Prema sovjetskim mjerilima, uvjeti bijahu raskošni. Imao je malen stan, ali samo svoj; trgovine bolje opskrbljene nego bilo gdje u zemlji; plaća znatno veća; uvjeti i mogućnosti za znanstveno istraživanje — savršeni. Jedino nije imao pravo otići. Jednom godišnje mogao je ići na odmor u unaprijed određeno odmaralište, za djelić pune cijene. Zatim se vraćao u svijet ograđen bodljikavom žicom, gdje se s e pošta otvara, telefoni telefoni prislušku p risluškuju ju i prijateljstva motre. Prije tridesete upoznao je i oženio Valju, mladu knjižničarku i nastavnicu engleskog. Naučila ga je taj jezik, kako bi mogao čitati gomile tehničkih izdanja što su sa Zapada dolazila u izvorniku. Isprva bijahu sretni, no polako se brak strovalio u ponor, uglavnom iz jednoga razloga: oboje su očajno željeli željeli dijete, ali nisu ga mogli i mati.
U jesen 1977. Ivan Blinov boravio je u toplicama Kislovodsku na sjeveru Kavkaza. Tamo je upoznao Ženju Rozinu. Kako je često slučaj u zlatnoj krletki, žena mu je morala uzeti godišnji odmor u različito vrijeme. Ženji je bilo dvadeset devet godina - deset godina manje nego njemu. Rodom iz Minska, rastavljena, također bez djece, živahna, kritički raspoložena, stalna slušateljica glasova (Glasa Amerike i BBCa), čitateljica hrabrih časopisa poput Poljske, što izlazi u Varšavi i puno je slobodoumnija slobodoumnija i raznovrsn raznovrsnija ija od o d dosadnoga do sadnoga i dogmatičnog sovjetskog tiska. Jednostavno Jednostavno je začarala nesigurna nesigurna znanstven znanstvenika. ika. Dogovorili su se da će pisati jedno drugom. No kako je Blinov znao da mu otvaraju poštu (zna mnoge tajne), zamolio ju je neka piše na adresu njegova prijatelja u Arzamasu16, za koga je pretpostavljao da njegovu poštu ne otvaraju. Sastali su s u se opet 1978., 1 978., ovoga puta u ljetovalištu ljetovalištu Sočiju na Crnome Crnome moru. Blinovljev Blinovljev brak je bio završen, završen, p o svemu osim p o imenu. Prijateljstvo se prometnulo u plamenu ljubavnu aferu. Treći i posljednji put vidjeli su se u Jalti 1979. Shvatili su da se još vole, ali da za njihovu ljubav nema nade. Držao je kako se ne može rastaviti od supruge. Kad bi i ona nekoga imala, bilo bi to drugačije. Ali nema. Nije lijepa. No bila bi la mu je je petnaest godina vjerna žena. Ako je ljubav umrla, što se tu može. Ipak su još prijatelji. Neće je osramotiti rastavom, ne u tako maloj sredini kakva je njihova. Ženja Ženja se nije protivila, ali iz drugog razloga. Rekla Rekl a mu je je nešto što prije nije. Da se vjenčaju vjenčaju,, pokvarila bi mu karijeru. Dosta Dos ta je što je Židovka. Osim toga već se prijavila Odjelu za vize i dozvole s molbom da joj se dopusti iseljenje u Izrael. Pod Brežnjevom su puštali više Židova nego prije. Ljubili su se, vodili ljubav. ljubav. Zatim Zatim se rastali. I nikad nikad se više nisu vidjeli. "Ostalo znate.“ "Mislite: "Misli te: tranzitni tranzitni logor u Austriji, pristup našem veleposlanstvu veleposlanstvu?" ?" "Da.“ "Da .“ "A Ivan Ivan Ivanovič?“ Ivanovič?“ "Mjesec dana nakon godišnjeg u Jalti shvatila sam da nosim dijete. Ivan se rodio ovdje, kao američki državljanin. Bar će on odrasti slobodan.“ "Jeste li mu ikad pisali? Zna li?“ "čemu?" upita jetko. "Oženjen "Oženjen je. Živi u zatvoru; zatvoru; zatočenik zatočenik je i sto kao i bilo b ilo koji ko ji zek u konclogoru. Zašto bih? Da ga podsjetim na sve? Neka čezne čezne za onim što ne može može imati?!" imati ?!" "Jeste li kazali sinu tko mu je otac?“ "Jesam. Rekla sam mu d da a mu je je otac veliki čovjek. Dobar čovjek. A li živi živi daleko od nas." "Stvari " Stvari se mijenj mi jenjaju, aju,"" reče Monk Mo nk blago, pa nastavi: nastavi: "Danas " Danas već može stići do Moskve. Mos kve. Imam Imam prijatelja, poslovnoga poslovnoga čovjeka čovjeka koji često putu p utuje je u Moskvu Mosk vu.. Možete i pisati čovjeku u Arzamasu Arzamasu16 16 čija se pošta pošta ne ne otvara. otvara. Zovite Zovite oca neka dođe u Moskvu. Moskvu.““ "Zašto? Što bih bi h mu rekla?“ "Trebao bi znati da ima sina. Neka mu dječak napiše napiše pismo. pi smo. Ja ću se pobrinuti da g a njegov otac dobije/' Prije odlaska o dlaska u' postelju po stelju,, dječačić je dobrim do brim ruskim, no dirljivo punim punim pravopisnih pogrešaka napisao pismo pi smo na dvije stranice: stranice: "Dragi " Dragi tata...“ Gracie Fields Fi elds vratio vratio se u Veleposlanstvo Veleposlanstvo nekoliko minuta minuta prije podneva 11. u mjesecu. Pokucao Pokucao je na Macdonaldov Macd onaldova a vrata i zatekao šefa postaje u sumornim sumornim mislima. mi slima. "Mjehurić?" "Mjehurić?" upita stariji. Fields Fi elds kimnu. Pošto su se smjestili u Konferencijskoj dvorani A, Fields baci na stol fotografiju mrtvoga starčeva lica. Bijaše to jedna od snimaka načinjenih u šumi, nalik slici što ju je u Veleposlanstvo donio inspektor černjov. "Vidio si čovjeka?" upita Macdonald. "Aha. Podosta grozno. Radio je kao čistač u sjedištu SDSa." "čistač?“ "Tako je. Uredski čistač. Poput Chestertonova Nevidljiva čovjeka. Bio je tamo svake večeri, ali nitko ga nije primjećivao. Svake bi večeri, od ponedjeljka do petka, dolazio oko deset navečer, očistio urede od jednoga do drugoga kraja, pa otišao prije zore. Eto, zato je bio jadan starac. Živio je u getu. Zarađivao slabo. Ima još.“ Fields ponovno prepriča priču o N. I. Akapovu, osobnom tajniku Igora Komarova, koji je krenuo na nepromišljeno te — pokazalo se — smrtonosno smrtonosno plivanje u rijeci sredinom srpnja. Macdonald ustane ustane i počne koračati sobom. "U našem poslu trebali bismo se oslanjati na činjenice, činjenice i samo činjenice," poče on. "No idemo malo nagađati. Akapov je ostavio taj prokleti dokument na svom radnom stolu. Stari ga je čistač našao, prelistao i nije mu se svidjelo što je pročitao. Zato ga je ukrao. Ima li smisla?“ "Bez greške. Sutradan se otkrilo kako dokument dokument nedostaje. Akapov je otpušten, otpušten, no no budući budući da je vidio to što š to je vidio, vidi o, nije ga se više moglo ostaviti na životu. životu. Stoga je pošao na plivanje plivanje dok su mu dva jaka momka držal d ržala a glavu pod vodom.“ Macdonald nastavi: "Po svoj su ga prilici utopili u kakvoj bačvi, a poslije mrtvo tijelo bacili u rijeku. Onda se čistač nije pojavio i sve se razjasnilo. razjasnilo. Počeo je lov na njega. njega. No on je već ubacio dosje u auto ćelije Stone.“ "Zašto? Zašto ona, Jock?“ "Nikad nećemo doznati. doznati. Svakako je znao znao da ona radi za Veleposlanstvo. Veleposlanstvo. Nešto je spominjao neka to da d a gospodinu gospodi nu veleposlaniku veleposlaniku za pi vo. Kakvo vražje pivo?“ "Kako bilo b ilo da bilo bi lo — pronašli su ga. Nakon Nakon dobre obrade, rekao je sve. Zatim Zatim su ga dokrajčili i riješili ri ješili se tijela. Kako su pronašli gdje Celia C elia stanuje?“ "Vjerojatno su slijedili automobil. Odavde. Ona to zasigurno ne bi primijetila. Kad su doznali gdje stanuje, podmitili su stražara na ulazu i pogledali je li dosje u njezinu autu. Ne našavši ga, upali su u stan. Onda je ona naišla.“ "Komarov, dakle, zna da je nestao njegov dragocjeni dosje," zaključi Fields. "Zna tko ga je uzeo i kamo ga je odnio. No ne zna je li itko obratio pozornost na to. Celia bi to bila bacila. Sve ruske skitnice šalju predstavke moćnicima. Ima ih kao opala lišća ujesen. Možda i ne zna stoje sve proizašlo iz toga.“
Iz džepa džepa izv i zvadi adi mali kazetofon, što ga je posudio od jedne od tajnica, tajnica, koja k oja je na njemu obično puštala glazbene glazbene snimke. Zatim uze uze kazeticu i ubaci je u napravu. napravu. "Što je to?" upita Fields. "To ti je, prijatelju, snimka cijelog intervjua s Igorom Komarovim. Po jedan sat na svakoj strani." "Ali... mislio sam da su ubojice uzeli kazetofon.“ "I jesu. Propucali su ga metkom. Pronašao sam komadiće plastike i kovine na dnu desnog unutarnjeg džepa Jeffersonova sakoa. Nisu pogodili pogodi li lisnicu, nego kazetofon kazetofon.. Tako se vrpca više ne bi mogla preslušati.“ "Ali...“ "Ali uredni je čovjek zastao na na ulici, izvadio kazeticu ka zeticu s dragocjenim intervjuom intervjuom i nadomjestio je u kazetofonu kazetofonu drugom. Ovu su pak kazeticu pronašli u najlonskoj najlonskoj torbici u džepu hlača. hlača. Mislim Misli m da se na njoj čuje razlog razlog zbog kojega je ubijen. Slušaj!“ Uključi stroj. Glas mrtvoga novinara ispuni sobu. "Gospodine "Gospodi ne predsjedniče, predsjedniče, u vanjskim vanjskim poslovima, osobito u odnosima s drugim bivšim sovj so vjetskim etskim republikama, kako mislite osigurati os igurati preporod u slavi ruskoga naroda?“ Nakon kratke stanke, čuo se Kuznjecovljev prijevod. Po završetku je slijedila dulja stanka, a zatim zvuk koraka po sagu. Onda škljocaj isključivanja kazetofona. "Netko je usta^ i izašao iz prostorije," mče. MaedonakL Nakon ponovnog uključivanja stroja, čuli su kako Komarovljev glas odgovara iia pitanje. Koliko je dugo d ugo Jefferson držao držao napravu isključenu isključenu — to nisu mogli znati. znati. No netom prije škljocaja isklju is ključivanj čivanja a čul č ulii su kako Kuznjecov Kuznjecov počinje govoriti: "Si guran sam da gospodin gos podin predsjednik neće...“ "Ne razumijem," prizna prizna Fields. Fi elds. "Nevjerojatno je jednostavno, Gracie. Ja sam osobno preveo Crni manifest. Noću, tamo u Vauxhall Crossu. Ja sam preveo izraz vozrožden vozroždenije ije vo slavu ruskago ruskago naroda kao 'prep 'preporod orod u slavi slavi ruskoga naroda'. Jer to to znači. znači. Marchban Ma rchbanks ks je to pročitao. p ročitao. Zacijelo je spomenuo izraz uredniku, a on pak Jeffersonu. Jefferson je volio slikovite izraze pa ga je sinoć izrekao Komarovu. Gad se našao suočen s vlastitim riječima. Naime, Nai me, nikad prije pri je nisam čuo taj izraz.“ izraz.“ Fields posegnu za kazetofonom, vrati vrpcu, pa je opet presluša. Jeffersonove riječi je Kuznjecov preveo na ruski. "Preporod u slavi" je preveo na ruski kao vozroždenije vo slavu. "Isuse Kriste!" tiho će Fields. "Komarov je zacijelo mislio da je Jefferson pročitao cijeli dokument na ruskom. Onda je svakako zaključio kako je Jefferson jedan od nas, koji ga je došao ispitati. Što misliš — je li to obavila Crna garda?“ "Ne bih rekao. Vjerojatnije je Grišin pozvao nekog od svojih veza u podzemlju. Vrlo hitro obavljen posao. Da su imali više vremena, bili bi ga pokupili s ulice i negdje ga u miru ispi tali. Ovako im je rečeno neka ga ušutkaju ušutkaju i domognu se vrpce.“ "Onda, Jock, što ćeš sad?“ "Idem u London. London. Skinute su bijele rukavice. rukavice. Mi znamo znamo i Komarov K omarov zna zna da znamo. znamo. Šef kaže da želi dokaz kako ka ko to nije krivotvorina. Do sada su trojica ljudi ubijena zbog toga sotonskog so tonskog dokumenta. Ne znam znam koliko koli ko još vražjih vražjih dokaza hoće.“ SAN JOSE, STUDENI 1988. Silicijska Silici jska dolina je zbilja dolina. Izduž Izdužena ena je između planine planine Santa Cruza na zapadu i gorja Hamiltona na istoku. i stoku. Proteže se od Santa Clare C lare do Menlo Parka. Tamo su joj bile granice godine 1988. Do danas se proširila. Nadimak je dobila zbog nevjerojatne koncentracije (između tisuću i dvije tisuće) poduzeća i znanstvenoistraživačkih ustanova — sve se one bave najvišom visokom tehnologijom. tehnologijom. Međunarodna znanstvena znanstvena konferencija konferenci ja u studenom 1988. održana je u najvažnijem najvažnijem gradu Doline — San Sa n Joseu. Nekoć Neko ć španjolski špa njolski misionarski gradić, danas je to moderan velegrad blještavih poslovnih tornjeva. Osam članova sovjetskog izaslanstva smjestilo se u hotelu "San Jose Fairmont". Jason Monk već je bio u predvorju predvorju hotela hotela kad su se oni upisivali na recepci ji. Jezgrenu Jezgrenu osmoricu pratila je znatno znatno mnogogobrojnija falanga pazitelja. Nekoliko i h je stiglo iz Sovjet S ovjetskog skog veleposlanstva veleposlanstva u Washingtonu, Washingtonu, jedan iz Konzu Konzulat lata a u San Franciscu Franciscu te četvor četvorica ica iz Moskve. Monk Monk je sjedio sjedio uza uza čašu ledenoga čaja, odjev odjeven en u sako od tvida, tvida, s primjerkom primjerkom New Scientista. Igrao je igru "spazi "spa zi uhodu". uhodu". Nabrojio ih i h je ukupno ukupno pet — sve sami "zaštitnici" iz KGBa. Prije dolaska Monk je dugo posjedio s vrhunskim nuklearnim fizičarem iz Laboratorija Lavvrencea Livermorea. čovjek se oduševio što će imati prigodu napokon upoznati upoznati znamenitoga znamenitoga sovjetskog fizičara dr. Blinova. B linova. "Morate shvatiti, taj čovjek čovjek je zagonetka. zagonetka. U posljednjih posljednjih se deset godina doista proslavio," uzbuđeno uzbuđeno je govorio g ovorio znanstven znanstvenik ik iz 'Livermorea'. 'Li vermorea'. "U znanstvenim se krugovima već desetak godina pronose glasovi o njemu. Najprije je postao zvijezda unutar SSSRa, ali špijuni nisu dopuštali da išta objavi o bjavi u inozemstvu. inozemstvu. Znamo Znamo da je dobio dobi o Lenjinovu nagradu, nagradu, zajedno zajedno s nekoliko ostalih. Vjerojatno su ga puno puta pozivali da da predaje u inozemstvu — eto, samo smo ga mi pozvali dvaput. No za to treba pisati Predsjedništvu Akademije znanosti SSSRa. A oni su to dosad uvijek uvijek odbijali. odbi jali. Postigao je velike stvari. stvari. Držim d a je hti o međunarodno međunarodno priznanje priznanje (svi ( svi sm o mi ljudi) — pa je vjerojatno vjerojatno Akademija Akademi ja odbijala te pozive, mimo njegove njegove volje. I evo ga sada — dolazi. Predavat će o napretku u fizici čestica čes tica i ja ću ga slušati.“ I ja ja ću — pomisli pomi sli Monk. čekao je do kraja znanstv znanstvenikova enikova izlaganja. izlaganja. Pobrao Pob rao je velik pljesak. Monk je slušao izlaganja, a u stankama pijuckao kavu i kretao k retao se među fizičarima. Mogli su isto tako govoriti i marsovski — ništa ih manje ne bi razumio. razumio. U auli hotela su se navikli na nj, u sakou od tvida, s naočalama na uzici oko vrata i nekoliko krajnje stručnih časopisa. čak i četvorica KGBovaca i jedan iz GRUa prestali su ga proučavati. Posljednje večeri prije no što se sovjetsko izaslanstvo imalo vratiti kući, Monk pričeka dok se dr. Blinov Bli nov povukao u svoju so bu. bu. Tada zakuca zakuca na na vrata njegove hotelske sob§, : .. i "Da," odgovori glas na engleskom. "Posluga u sobi," šlaga Monk. Vrata se otvoriše koliko je to dopuštao sigurnosni lanac. Dr. Blinov proviri van. Ugleda čovjeka u odijelu kako prema njemu pruža veliku zdjelu svježeg voća, povezanu ružičastom vrpcom. "Ništa nisam naručio naručio u sobu.“ "Niste, gospodi g ospodine. ne. Ja sam noćni upravitelj. Ovo Ovo je znak pažnje pažnje od mene.“
I poslije pet dana na Zapadu dr. Blinova još je jednako zbunjivalo to čudno društvo neogranične materijalne potrošnje. Jedino što je poznavao bili su znanstveni razgovori i strogo osiguranje. No besplatna zdjela voća — to je nešto novo. Ne želeći biti neljubazan, on skine lanac. (KGB mu je rekao neka to nipošto ne čini.) Oni znaju ponešto o ljudima što kasno navečer kucaju na vrata hotelskih soba. Monk uđe, stavi voće na stol, pa se okrenu i zatvori vrata za sobom. U znanstvenikovim očima ugleda paniku. "Znam tko ste vi. Odlazite odmah ili i li ću pozvati moje!" vrisnu vrisnu on. Monk se nasmiješi nasmiješi i odgovori na ruskom: "Svakako, doktore. do ktore. Kad god go d želite. Ali prvo imam nešto za vas. vas . Prvo ovo pročitajte, onda ih zovite.“ Zbunj Zbunjen, en, znan znanstven stvenik ik uze uze dječakovo pismo i preleti p releti pogledom prvi redak. red ak. "Kakva " Kakva je ovo glupost?!" bunio bunio se on žestoko. "Upali ste k meni i... „ "Dajte "Da jte da razgovaramo samo pet minuta. Onda Onda ću otići. oti ći. Vrlo V rlo tiho. Bez gužve. gužve. Ali prvo, molim vas, slušajte.“ slušajte.“ "Nemate vi meni me ni što reći. reći . Ništa ne želim čuti! Upozorili su me na takve kao vi." "Ženja je u New Yorku," Yorku," jednostavno jednostavno će Monk. Doktor zasta usred rečenice; usta mu ostaše otvorena. Sa svojih pedeset godina bijaše posve sijed i izgledao je starije od svoje dobi. Zatetura. Zatetura. Posegnu za naočalima naočalima te ih stavi na nos kako bi čitao. Oprezno Oprezno je virkao na Monka preko naočala, sjevši na rub postelje. "Ženja "Ženja je ovdje? o vdje? U Americi?“ Americi ?“ "Nakon vašega zadnjeg zajedničkog ljetovanja u Jalti, njoj su odobrili iseljenje u Izrael. U tranzitnom logoru u Austriji stupila je u vezu s našim veleposlanstvom, veleposlanstvom, koje joj je dalo useljeničku useljeničku vizu. vizu. Tako je umjesto tamo, stigla ovamo. U logoru je shvatila kako nosi vaše dijete. di jete. A sada pročitajte pismo, molim moli m vas.“ Zaprepašten, znanstvenik čitaše sporo. Završivši, zadrži dva lista papira breskvine boje u ruci te se zagleda u zid sebi nasuprot. Skine naočale i protrlja oči. Polako P olako mu se dvije suze skotrljaše skotrljaše niz obraze. "Imam sina. Bože dragi, imam sina," šaptao je. Monk izvadi izvadi fotografiju iz džepa džepa i pruži pruži mu je. Dječak je nosio visoko podi gnutu gnutu bezbolsku kapu i široko se smiješio. smiješio . Na obrazima pjegice; p jegice; manjkao mu je jedan mliječni zub. "Ivan Ivanovič Blinov. Nikad vas nije vidio, osim na izblijedjeloj snimci iz Sočija. Ali vas voli." "Imam sina," ponavljao je čovjek kadar konstruirati konstruirati vodikovu bombu. "Imate i ženu," promrmlja Monk. Blinov odmahnu glavom, rekavši: "Valja je lani umrla od raka.“ Monku srce srce siđe si đe u pete. On je, dakle, slobodan. Poželjet će ostati u Americi, Americ i, a to nije u skladu s planom. Blinov ga preduhitri pitanj pi tanjem: em: "Što " Što hoćete?“ "Da dvije godine nakon ovog našeg susreta prihvatite poziv da održite predavanje na Zapadu i onda ostanete ovdje. Mi ćemo vas prebaciti u Sjedinjene Američke Države, ma gdje se zatekli. Život će vam biti vrlo dobar. Dobit ćete mjesto pročelnika katedre na uglednu sveučilištu, veliku kuću u šumi, dva auta. Ženja i Ivan živjet će s vama. Zauvijek. Oboje vas puno vole, a mislim da i vi volite njih.“ "Dvije godine?“ "Da, "Da , još dvije godine godi ne trebate ostati u Arzamasu16. Ali mi moramo sve znati. znati. Razumijete?" Razumijete?" Blinov krmnu. krmnu. Do zore ga je Monk naučio adresu u Istočnom Istočnom Berlinu i dao mu bočicu brijaće pjene u kojoj je, je, u sredini sredi ni raspršivača, rasprši vača, bila sakriven sakri vena a ampula nevidljive nevidljive tintez ti nteza a jedno jedino pi smo. Nema ni govora o prodoru u Arzamas16. Bit će samo jedan sastanak i predaja pošiljke, a godinu dana poslije će pobjeći sa svime do čega može doći. Izašavši na hodnik, Jasona Monka kopkao je unutarnji glas i govorio mu: ti si prvorazredni gad. Trebao si ga pustiti neka odmah ostane ovdje. Drugi mu je glas govorio: Nisi ti humanitarna humanitarna udruga udruga za spajanje obitelji. Ti si špijun, 'bem ti! To je tvoj jx>sao, jx>sao, tvoj jedini posao. po sao. Pravi se Jason Monk zakleo da će jednoga dana Ivan Ivan Jevdokimovič Blinov živjeti živjeti u Sjedinj Sjedi njenim enim Državama sa ženom i sinom i Uncle Uncle Sam S am ć e mu te dvije godine isplatiti i splatiti do d o zadnje zadnje minute. Sastanak se zbio dva dana poslije u uredu sir Henrvja Coomba na posljednjem katu Vauxhall Crossa, koji u šali zovu Palačom svjetla i kulture. Naziv je smislio jedan stari hladni ratnik (odavno mrtav), Ronnie Bloom. Kao orijentalist, jednom je u Pekingu nabasao na zgradu takva imena. čini se da je u njoj bilo malo svjetla i ne više kulture, što ga je podsjetilo na staro sjedište Službe, Stoljetnu kuću. Ime se zadržalo i prenijelo i na novo sjedište. Nazočna su bila i dvojica nadzornika, za istočnu i zapadnu hemisferu, pročelnik ruskog odjela Marchbanks i Macdonald. Macdonald je usmeno usmeno izv i zvješćivao ješćivao gotovo puni sat, a pretpostavljeni pretpostavljeni su mu tek tu i tamo postavljali pokoje pitanje. "Dakle, gospodo?" upita šef na koncu. Svaki je iznosio svoje dojmove. Svi su se slagali. Došli su do zaključka da je Crni manifest zaista ukraden i da je to stvarni Komarovljev plan što namjerava činiti kad dođe na vlast: stvoriti jednostranačku tiraniju koja će izvana provoditi agresiju, a iznutra iznutra genocid. "Jock, sve što si nam rekao trebalo bi staviti na papir. papi r. Do večeras, molim te. Onda ću to morati odnijeti gore. Osim toga, držim da bi smo to trebali reći i našim kolegama u Langlevu. Langlevu. Seane, to ćeš ti.“ Nadzornik zapadne hemisfere kimnu. Šef ustane. "Vražji posao! posao ! To treba zaustaviti, zaustaviti, dakako. Političari P olitičari nam moraju dati zeleno zeleno svjetlo svjetlo da zaustavimo zaustavimo toga čovjeka.“ Ali to se nije nije dogodilo. Dogodilo se da je pred pred sam kraj mjeseca mjeseca kolovoz kolovoza a sir Henry Henry Coomb pozvan pozvan u ured ured visoka državn državnog og dužnos dužnosnika nika u Ministarstvu vanjskih poslova u Ulici kralja Charlesa. Kao stalni podtajnik (otprilike naš zamjenik ministra — op. prev.) sir Reginald Parfitt nije bio samo kolega šefu SISa, nego jedan od tzv. petorice mudraca (uz njega, njega, to su njegovi njegovi parnjaci, tj. zamjenici zamjenici ministara financija, obrane, unutarnj unutarnjih ih poslova pos lova i Ministarstva pri premijeru) koji premijeru predlažu kandidata za novoga šefa SISa kad se mjesto isprazni. Njih dvojica znali se odavno, bili u prijateljskim odnosima, ali su isto tako znali da upravljali vrlo različitim vladinim ustanovama. "Onaj prokleti dokument što su ga tvoji tvoji momci prošloga mjeseca donijeli i z Rusije... Rusije... " poče Parfitt. "Crni manifest.“
"Da. "Da . Dobar naslov. To To si ti smislio, smislio , Henry?“ Henry?“ "Ne. Moj šef postaje u Moskvi. čini se prikladnim.“ prik ladnim.“ "Svakako. Dakle, upoznali upoznali smo s time Amerikance, ali nikoga više. Stvar je išla najviše najviše š t o je moguće. Moj gospodar" (mislio (mislio je na britanskog ministra vanjskih poslova) "pročitao je stvar prije nego se otputio uživati u godišnjem u Toskani. Isto i američki državni tajnik. Ne treba ni reći: svi s vi su se jednako zgrozili.“ zgrozili.“ "Hoćemo li nešto poduzeti, Reggie?“ "Poduzeti? Ah, da... Hm... tu je jedan problemčić. Vlade službeno službeno reagiraju reagi raju na postupke drugih vlada, a ne oporbenih oporbe nih političara. Službeno Službeno ovaj dokument" (pritom kucnu prstom po svom primjerku, što je stajao na stolu pred njim) "uopće ne postoji, iako mi dobro znamo da postoji. Službeno Službeno g a mi nemamo, je r je nesumnj nesumnjivo ivo da je ukraden. Prema tome, poruka glasi da ni naša ni američka vlada vlada sada ne mogu ništa poduzeti.“ "To je službeno," reče Henry Coomb. "Ali naša vlada - u svojoj neizmjernoj mudrosti — zapošljava moju službu baš zato da bi, ustreba li, mogla reagirati reagi rati i neslužben neslužbeno.“ o.“ "Svakako, Henry, svakako. svakako. A ti, nema sumnje, sumnje, govoriš o nekakvoj tajnoj tajnoj akciji.“ akci ji.“ Posljednje je dvije riječi izgovorio namršten kao da je neka budala otvorila prozor i pustila unutr unutra a vonj plinare. "I prije se destabiliziralo zle manijake, Reggie. Mi to radimo.“ "Ali rijetko ri jetko uspijevate, Henry Henry.. U tome je problem. Svi naši politički gospodar, na obje strane Atlantika, Atlantika, ukočeni su činjenicom činjenicom da, koliko god nešto izgledalo tajno u jednom trenutku, u drugom sve procuri u javnost. Na njihovu golemu nelagodu. Naši američki prijatelji imaju beskonačan niz gateova: "VVatergate, Irangate, Contragate. Kod nas se pak sjećaju svih tih curenja informacija. Kad procuri, utemelji se parlamentarno istražno istražno povjerenstvo, povjerenstvo, koje podnosi po dnosi svoja proklet a izvješća... izvješća... Onda se buni buni oporba... Stoje s oružjem oružjem za Irak, itd, itd. i td. Slijediš Slijedi š me, Henry?" Henry?" "Hoćeš reći: reći : usrali usrali su se.“ "Grubo, ali točno — kao ka o uvijek. Uvijek Uvijek si bio nadaren za za pronalaženje pronalaženje suptUnjjLizraz suptUnjjLizraza. a. Mislim Mis lim 4a ni naša ni američka vlada ni u snu neće neće tćm tipu dati zajam, niti poticati potic ati trgovinu s Rusijom Rusijom kad — ili ako — on dođe na vlast. I to je sve. A što se tiče aktivn akti vnih ih mjera, odgovor je: ne.“ Stalni podtajnik isprati še šefa fa SISa do vrata. Pogled njegovih njegovih treptavih treptavih plavih očiju usmjeri usmjeri se na vratima vratima u oči o či glavnoga glavnoga britanskoga špijuna; špijuna; doda, smrtno ozbiljno: "Još i ovo, Henry: ne zaista znači NE.“ Dok ga je službena limuzina s vozačem odnosila natrag prema Vauxhall Crossu, sir Henry Coomb nije imao druge nego pomiriti se sa stvarnošću stvarnošću odluke dviju dviju vlada. Nekoć je bio b io dovoljan stisak stisak ruke. Diskreci ja se podrazumijevala podrazumijevala i održavala. održavala. No u posljednjih posljednjih desetak godina curenje državnih tajni i ostalih službenih informacija razvilo se u jednu od rijetkih rastućih industrija. Otad trebaju potpisi. Oni pak imaju nezgodnu naviku vraćati se i progoniti potpisnike. Stoga nitko u Londonu ni u Washingtonu nije pripravan staviti svoj p*otpis pod odluku o primjeni aktivne mjere kojom će se prepriječiti put daljem napredovanju napredovanju Igora Viktoroviča Vi ktoroviča Komarova. VLADI VLAD IMIR, MIR, SRPNJA 1989. 1989 . Američki profesor profesor dr. Philip Peters već je jednom jednom posjetio posjetio SSSR, naizgled naizgled zato zato da bi dao oduška oduška svojoj svojoj bezopasnoj bezopasnoj pasiji za proučav proučavanj anje e istočnjačke umjetnosti umjetnosti i ruskih starina. Ništa Ništa se nije dogodilo. dogodi lo. Nitko nije ni obrvu u čudu čudu podigao. podiga o. Dvanaest mjeseci poslije još se više turista slijevalo u Moskvu; nadzor se još ublažio. Pred Monka se postavilo pitanje: treba li opet uporabiti Petersa? Odlučio je: da. Pismo što ga je primio od dr. Blinova bilo je podosta jasno. Ima bogatu žetvu: odgovore na sva znanstvena pitanja što su zanimala Sjedinjene Američke Države. Popis je pripremljen pri premljen nakon nakon intenzivnih intenzivnih rasprava u najviši najvišim m američkim ameri čkim znanstv znanstvenim enim krugovima, čak i prije no što se Monk suočio suočio s Blinov B linovim im u njegovoj njegovoj hotelskoj hotelskoj sobi u San Joseu. Blinov je popis popi s ponio sa sobom. sobo m. Sad je pripravio odgovore. Problem je što je njemu njemu teško stići do Moskv Moskve. e. Budi Budi sumn sumnju ju.. Gorki je drugi grad načičkan znan znanstven stvenim im ustanovama ustanovama i samo sat i pol vožnje vožnje vlakom udaljen od Arzamasa16. Tamo može. Pošto je više puta prosvjedovao, KGB ga pristane osloboditi "repa", koji je inače uvijek imao, kad god je Mazio i^zpne nuk.L learnih istraživanja. Napokon, bio je u Kaliforniji — zašto ne bi smio ići u Gorki? Politkomesar ga je podupro. Bez pratnje moći će presjesti na vlak prema stolnom gradu Vladimiru. Vladimi ru. I to je sve. Morat će se do mraka vratiti kući. Odredio je vrijeme i mjesto susreta: 19. srpnja srpnja u podne, pod ne, iza zapadne galerije g alerije katedrale Uznesenja Marijina. Monk je dva tjedna proučavao proučavao grad Vladimir. Vladimi r. Srednjovjekovn Srednjovjekovnii grad znameni znameni ti h je sa svojih dviju dviju drevnih drevnih crkava. Ve ć a je posvećena Uznesenju Marijinu; bogato ju je oslikao petnaestostoljetni ruski majstor Andrej Rubljov. Manja se crkva zove sv. Dimitrij. Istraživački odjel u Langlevu nije uspio pronaći nijednu turističku grupu koja bi išla makar blizu Vladimira toga dana. A rizično je poći kao turist turist pojedinac; pojedi nac; grupa štiti. Konačno su iznašli iznašli skupinu zalju zaljubljen bljenika ika u staro rusko crkveno crkveno graditeljstv grad iteljstvo, o, koja će ć e sredinom srpnja biti u Moskvi te će 19. srpnja krenuti krenuti na izl i zlet et autobusom u Zagorsk, kako bi posjetila znameniti znameniti samostan Presvetog Trojstva Trojstva i sv. Jurja. Jurja. Guste Guste kovrčave kovrčave sijede kose, kose , s turistički turističkim m vodičem pred nosom, dr. Peters je je tri dana obilazio obi lazio predivn predi vne e kremaljske krema ljske crkve. Na kraju trećega dana njihova "Inturistova" voditeljica rekla im je neka se sutra u 7,30 nađu u predvorju hotela kako bi se ukrcali na autobus prema Zagorsku. U 7 i 15 dr. Peters je poslao cedulju u kojoj je pisalo kako ima teške probavne smetnje, pa će ostati u hotelu da bi se izliječio. U osam se iskrao iz hotela "Metropol" pa je pješice otišao do Kazanjskoga kolodvora, gdje se ukrcao na vlak do Vladimira. Koju minutu do jedanaest iskrcao se u drevnom katedralnom gradu. Kako je i očekivao s obzirom na prijašnje obavijesti, u gradu je zatekao već mnoge turističke skupine. Budući da u Vladimiru nema nikakvih državnih tajni, gotovo i nema protuobavještajnog nadzora turista. Kupio je vodič te je lutao crkvom sv. Dimitrija, diveći se 1300 duboreza zvijeri, ptica, cvijeća, grifona, svetaca i proroka. U deset do dvanaest otputio se 300 metara dalje, do katedrale Uznesenja Marijina te neometan ni od koga stigao do Rubljovljevih fresaka iza zapadne galerije. Njemu iza leđa, malo zdesna, netko se nakašlje. Ako su me slijedili, gotov sam — pomisli. "Zdravo, doktore. Kako ste?" upita on, ne skidajući pogled p ogled s blistavih zidnih slika. sam,,jamo sam nervozan," nervozan," priznaJizjcar. "Svi smo." - "Imam nešto za vas.“ "Imam i ja za vas: dugo pismo od Ženje. I još jedno od malog Ivana, s crtežima što ih je izradio u školi. Uzgred: očito je naslijedio vašu pamet. Učiteljica kaže kako je ispred svoje dobi u matematici.“
Koliko god bio bi o ustrašen (hladan (hladan znoj znoj vlažio vlažio mu je čelo), znanstv znanstvenik enik je zablistao od zadovoljstva. zadovoljstva. Monk ga uputi: uputi: "Slijedite "Sli jedite me polako, stalno stalno gledajući slike.“ s like.“ Pomaknuo se, ali tako kao da želi pregledati cijeli oslikani luk. Skupina francuskih turista je otišla, pa su ostali nasamo. Dao je doktoru pisma što ih i h je donio donio iz i z Amerike, zajedno zajedno s novim popisom pitanja p itanja što su ih priredili američki ameri čki nuklearni nuklearni fizičari. fizičari . Blinov ih spusti u unutarn unutarnjiji džep sakoa. On je za za Monka imao nešto puno veće: veće: tri prsta debeo de beo snop preslika preslik a dokumenata iz Arzamasa16. Arzamasa16. Monku se taj oblik nije svidio, svidi o, ali što se moglo: sakrio je je snop snop u njedra košulje i potisnuo potisnuo ga na leđa. Rukovaše Rukovaše se sa smi ješkom. ' "Hrabro, Ivane vane Jevdokimoviču. Jevdokimoviču. Ne treba treba još dugo: dugo: još još samo jednu jednu godinu.“ godinu.“ S tim se riječima rastaše. Blinov se vrati u Gorki i odatle u svoju zlatnu krletku, a Monk uhvati vlak za Moskvu. Pošiljku je predao u Američkom veleposl veleposlanst anstvu vu i vratio se u krevet krevet prije prije nego nego se autobus autobus s njegovim njegovim suputn suputnicima icima vratio vratio iz Zagorska. Zagorska. Svi su bili puni puni suosjećan suosjećanja ja prema njemu i uvjeravali ga kako je propustio nešto najbolje u životu. 20. srpnja skupina se zrakoplovom iz Moskve vratila u New York preko Sjevernoga pola. Iste je noći na Zračnu luku J. F. Kennedvja sletio i zrakoplov iz Rima. Njime se nakon tri godine u Vječnom gradu u Ameriku vratio Aldrich Ames, kako bi i opet špijunirao za KGB iz Langleva. Dotad se već obogatio za dva milijuna dolara. Prije odlaska iz Rima zapamtio je i spalio devet stranica dug popis zadataka poslan iz Moskve. Pri vrhu popisa bijaše otkrivanje ima li u SSSRu još CIAinih agenata, s naglaskom na pripadnike KGBa, GRUa, državne dužnosnike i istaknute znanstvenike. Bio je i post scriptum: usredotoči se na čovjeka po imenu Jason Monk. Monk. Kolovoz nije dobar mjesec za klubove za gospodu, poput St. Jamesa, Piccadillyja i Pali Malla. Vrijeme je godišnjih odmora. Većina osoblja je odsutn od sutna, a, na odmoru s obiteljima; polovin po lovina a članstva članstva također takođe r se odmara o dmara na svojim ladanjskim posjedima p osjedima ili negdje u inozemstvu inozemstvu.. Mnogi su klubovi klubovi tada zatvoreni zatvoreni te se njihovi njihovi članov č lanovii koji k oji su iz i z bilo kojega razloga ostali u gradu moraju snalaziti snalaziti na čudnim čudnim mjestima. Mreža bilateralnih ugovora među klubovima omogućuje članovima zatvorenih klubova iće i piće u onih nekoliko što ostaju otvoreni. No posljednjeg dana u mjesecu White's White's je otvor o tvoren, en, pa je sir Henry Coombs tamo pozvao na objed muškarca petnaest godina god ina starijeg od sebe, ujedno ujedno jednog od njegovih prethodnika na mjestu šefa Tajne obavještajne službe. Sa sedamdeset pet godina sir Nigel Irvine bio je već petnaest godina izvan obavještajne igre. Prvih deset proveo je "negdje u Cityju", što znači znači daje da je — kao i drugi prije pri je njega njega - unovčio unovčio svoje svjetsko iskustvo, is kustvo, poznanstva poznanstva s ljudi ljudima ma na vlasti i oko nje nje te svoju prirodnu pri rodnu prodornost, prodo rnost, pretvorivši sve to u niz direktorskih službi koje su mu omogućile da stavi nešto na stranu za stare dane. četiri godine go dine prije tog objeda o bjeda konačno se povukao u mirovinu u kuću blizu blizu Svvanagea Svvanagea na otoku Purbecku u Dorsetu. Tamo Tamo je pisao, čitao i šetao duž divlje divlje obale što se nadnosi nadnosi nad Engleski kanal (La Manche). Manche). Katkad bi vlakom vlakom pošao u London vidjeti vidjeti stare prijatelje. p rijatelje. Ti isti prijatelji - i neki puno puno mlađi - sjetili su se da je on još u snazi i akti aktivan van te da njegove blage plave oči skrivaju um um oštar poput britve. Oni koji ga najbolje poznaju znaju da starinska ljubaznost što je pokazuje prema svima skriva čeličnu volju, katkada krutu do nemilosrdnosti. Henry Henry Coomb ga je, usprkos razlici razlici u godinama, prilično dobro dobr o Doznavao.. Doznavao.. .... ^ Obojica dolaze, iz tradicije stručnjaka stručnjaka za Rusiju. Rusiju. Nakon Irvineova umirovljenja s mjesta šefa SISa, to je mjesto dopalo prvo jednom, pa drugom orijentalistu, zatim arabistu. Dolazak Henryja Coombsa znači povratak onih što su brusili i lomili zube u borbi protiv Sovjetskoga Saveza. Pod Irvineovim šefovanjem Coombs se dokazao kao sjajan operativac u Berlinu. Berlinu. Svoju je lukavštinu lukavštinu odmjeravao odmjeravao s istočnon i stočnonjemačkom jemačkom mrežom KGBa K GBa i istočnonjemačkim domaći m voditeljem špijuna špijuna — Marcusom Wolfom. Irvine je rado zadržao razgovor na razini lagana ćaskanja dok su se zadržavali u krcatom baru u prizemlju, no ne bi bio čovjek kad se ne bi pitao zašto je njegov njegov nekadašnji nekadašnji miljenik tražio tražio od o d njega da putuje putuje vlakom vlakom od Dorseta D orseta do Londona samo da bi objedovao s njime. njime. Tek kad ka d su se smjestili za stolom na katu, kraj prozora što gleda na Ulicu sv. Jakova, Jakova, Coombs C oombs je spomenuo razlog razlog poziv po ziva. a. "Nešto se zbiva u Rusiji," Rusiji," reče jednostavno. jednostavno. "Puno toga. I to sve loše — bar tako piše u novinama," odvrati Irvine. Coombs se nasmiješi. Znao je da stari šef ima puno bolje izvore od jutarn jutarnjih jih novina. novina. "Neću ići u dubinu. dubinu. Ne sad i ovdje. o vdje. Samo u glavnim glavnim crtama." "Naravno," "Naravno," složi se Irvine. Irvine. Coombs mu ugrubo ugrubo opiše događaje što su se u prošlih mjesec i pol zbili u Moskvi i Londonu. Londonu. Više Viš e u Londonu. Londonu. "Oni ne kane ništa poduzeti i čvrsto stoje kod toga. Događaji moraju ići svojim tokom, koliko god to bilo za žaljenje. Tako mora biti. Tako mi je to pred p red koji dan objasnio naš cijenjeni zamjenik zamjenik ministra vanjskih poslova.“ poslova.“ "Bojim se da si me precijenio ako smatraš da sam kadar ikako ubrzati ritam mandarina u Ulici kralja Charlesa," reče sir Nigel. "Star sam i umirovljen umirovljen.. Kako pjesnik p jesnik kaže: sve sam trke istrčao, sve strasti i strošio.“ Coombs nastavi: "Imam dva dokumenta za koje bih volio da ih pogledaš. Jedan je iscrpno izvješće o svim tim događajima — koliko mi znamo znamo o njima; njima; od trenutka trenutka kad je hrabar, ali glup postariji po stariji čovjek č ovjek ukrao dosje od Komarovljeva Komarovljeva osobnog oso bnog tajnika. Sam ćeš vidjeti možeš li se složiti s našom procjenom p rocjenom da je C rni manifest autentičan.“ autentičan.“ "A drugi spis?" "Sam Manifest.“ Manifest.“ . "Hvala na ooviereniu. I što ću ia s time?" time?",,,,. ,,,,.,.,,. ,.,,. .„„^.^ ,„,„< ^ "Odnijeti "Odnijeti oba kući, kući, pročitati ih i prosuditi.“ Dok je konobar odnosio prazne zdjelice u kojima je bio rižin puding s džemom, sir Henry Coombs naruči dvije kave i dvije čaše klupskog arhivskoga arhivskoga porta, po rta, osobito fine fonsece. "Dobro, recimo da se ja i složim s tobom: da je Manifest pravi i zaista tako strašan — što onda?" "Nigel, mislio sam... oni ljudi s kojima mislim da ćeš se sastati u Americi idućega tjedna... " "Zaboga, Henry! Pa to čak ni ti ne bi smio znati!“ Coombs slegnu ramenima ramenima uz lažno lažno skroman smiješak. Bilo mu je drago što je tijekom objeda ob jeda uspio što je htio. Vijeće će se, se , dakle, doista sastati i Irvine rvine će biti među njima. njima. "Kako kaže stara uzrečica: moje su uhode posvuda.“ "Lakše mi je pri srcu kad vidim kako se stvari ipak nisu toliko izmijenile od mojih dana," komentirao je Irvine. "U redu: recimo da ću se sastati u Americi s nekim ljudima. Što s tim?“ "To ostavljam tebi. Tvojoj prosudbi. Ako držiš da te dokumente treba baciti, molim te da ih spališ i usitniš pepeo. Misliš li da trebaju prijeći Atlantski Atlantski ocean, ocean, neka neka bude bude tako. tako. Izbor zbor je tvoj.“ tvoj.“
"Kako je to zanimljivo!“ zanimljivo!“ Coombs izvadi iz aktovke zapečaćen omot papira te ga preda sugovorniku. Irvine ga stavi u svoju torbu, zajedno s uzorcima za goblene što ih je prije objeda kupio kod Johna Lewisa za Lady Lad y Irvin Irvine, e, koja voli vesti pokrove za jastučiće za dugih zimskih večeri. U predvorju kluba se rastaše. Sir Si r Nigel Irvine Irvine pozove taksi, koji ga je odvezao na kolodvor. Tamo Tamo se ukrcao na vlak, koji ga odveze natrag njegovu domu u Dorsetu. LANGLEY, RUJAN RUJAN 1989. 1989 . Kad se Aldrich Ames vratio u Washington, imao je za sobom već devet godina špijunskoga staža za KGB, ali pred njim je stajalo još nevjerojatn nevjerojatnih ih četiri i pol p ol godine na istom i stom poslu. Plivajući u novcu, počeo je novi život kupnjom velike kuće za pola milijuna dolara u gotovini. Na parkiralište Tvrtke dolazio je posve novim jaguarom. jaguarom. Sve to s plaćom od 50.000 50.000 dolara dolara godišnje. godišnje. Nitko se nije čudio. Budući da je u Rimu vodio sovjetske poslove, Ames je sam — unatoč činjenici što Rim potpada pod Zapadnu Europu — ostao u važnom Odjelu za za SSIE. S KGBova K GBova je gledišta bilo b ilo važno važno da ostane o stane na mjestu gdje bi jednom mogao ponovno ponovno imati i mati pristupa pris tupa dosjeima 301. 301 . Na tom je putu stajala velika prepreka. Milton Bearden se također upravo vratio u Langlev, nakon što je vodio tajni špijunski rat protiv Sovjeta u Afganistanu. Prvo što je poduzeo kao novi pročelnik Odjela za SSIE bilo je da se pokuša riješiti Amesa. Kao i drugi prije njega, nije uspio, što ga je frustriralo. Tipični birokrat Ken Mulgrew probio se kroz neoperativnu neoperativnu stranu stranu CIAine hijerarhije hijerarhije do mjesta šefa kadrovske službe. službe. Na tom vrlo vrlo utjecajnom utjecajnom mjestu vodio je glavnu riječ pri rasporedima i premještajima osoblja. On i Ames brzo su opet postali vinska braća. Ames si je sada mogao priuštiti samo najbolje. Mulgrew je spriječio Beardenovu namjeru i ostavio Amesa u Odjelu za za SSI SS IE. U međuvremenu je CIA kompjutorizirala najveći dio svojih tajnih dosjea, povjerivši tako svoje najpovjerljivije tajne najnesigurnijem oruđu što ga je ljudski ljudski um ikad ika d smislio. smislio . U Rimu se Ames potrudio i stekao računalnu računalnu pismenost. Trebale Trebale su mu samo ulazne ulazne lozinke lozinke kako bi se probio prob io u dosjee 301, a da i ne odlazi odlazi od svoga stola. Nikad više neće trebati iznositi plastične vrećice pune pune papira. papi ra. Niti će više itko i kad od njega tražiti da potpisuje potpi suje razne razne obrasce kako bi došao do d o najtajnijih najtajnijih dokumenata. Prvo mjesto što je Mulgrew uspio osigurati za svoga prijatelja bilo je mjesto šefa vanjskih operacija u Europi Odjela za SSIE. No taj odjel vodi samo sovjetske izvore koji su izvan Sovjetskog Saveza i Istočnog bloka. Među njima nije bilo Lisandra, spartanskoga ratnika što u Istočnom Berlinu Berlinu vodi vodi operacije ope racije Uprave P KGBa; K GBa; niti Oriona lovca, smještena u sovjetskom sovjetskom Ministarstv Mi nistarstvu u obrane u Moskvi. Vrač Delfi bio je u najvišim redovima Ministarstva vanjskih poslova, a četvrti (onaj što je želio preletjeti Atlantik), tajnim imenom Pegaz, živio je u zatvorenom nuklearnom istraživačkom središtu smještenu između Moskve i Urala. Ames nije nije gubio gubio vrijeme vrijeme kako bi se poslužio poslužio novostečen novostečenim im položajem položajem da vidi vidi podatke Jasona Monka, Monka, koji ga je sada nadvisivao nadvisivao rangom, rangom, jer je je sada bio u 15. platnom razr razredu, edu, dok je Ames ostao u četrnaestom. četrnaestom. Ništa. No i to što u vanjskoj vanjskoj operativn operativnoj oj sekciji nije nije bilo ničega o Monku govorilo je nešto: da su svi Monkovi agenti u SSSRu. Govorkanja i Mulgrew rekli su mu ostatak. Po uredima je kružila kružila fama da d a je Jason Monk najbolji - posljednja prava nada nada Odjela. Pripovijedalo Pri povijedalo se i da je samotnj samo tnjak, ak, kršitelj pravila, koji ko ji bi odavn od avno o bio bi o potjeran da nije donosio rezultate rezultate u organizaciji organizaciji u kojoj ih je svakim danom bivalo sve manje. Poput pravoga papirologa, i Mulgrew je mrzio Monka. Mrzio je njegovu samostalnost, njegovo odbijanje da ispunjava obrasce u tri primjerka te iznad svega njegovu njegovu prividnu imunost imunost na prigovore prig ovore ljudi ljudi kao što je on sam, Ken Ke n Mulgrew. Mulgrew. Ames je igrao upravo upravo na na kartu te nesnošl nesnošljiv jivosti. osti. Od njih njih je je dvojice dvojice Ames bio "dublje "dublje baždaren". baždaren". On je i dalje uspijev uspijevao ao razmišlj razmišljati, ati, unatoč unatoč alkoholnim alkoholnim parama, dok bi se Mulgrewu jezik jezik razvezao razvezao pa bi se počeo hvaliti. hvaliti. Tako se zbilo daje kasno noću, negdje u rujnu 1989., kad se opet počelo govoriti o usamljenom Virdžinjaninu, Mulgrew izlanuo kako je čuo da Monk vodi agenta age nta koji je "nekakva krupna zvj zvjerka; erka; upecao ga je prije koju godinu godi nu u Argentini". Bez tajnog tajnog imena. i mena. No KGB će i sam doznati doznati ostalo. "Krupn " Krupna a zvjerka" zvjerka" mogla bi značiti rang od drugoga tajnika naviše. naviše. "Prije " Prije koju godinu godi nu"" bi moglo biti od osamnaest mjeseci do tri godine. Provjera kod Ministarstva vanjskih poslova tko je u to doba služio u Buenos Airesu skratila je popis na sedamnaest mogućih imena. Amesov podatak da osoba nije više bila raspoređena raspo ređena u inozemstvo inozemstvo svela svela ga je na dvanaest dvanaest ljudi. Za razliku razliku od CIAe, KGBov protuobavještajn protuobavještajnii dio di o nije se dao smesti nekakvim ljudskim ljudskim pravima. Dali D ali s u se u potragu za iznanadnom iznanadnom velikom potrošnjom novca, najednom višim životnim stilom. čak su provjeravali provjeravali i odakle je netko mogao kupiti stančić u Moskvi... Bio je lijep li jep dan toga prvog rujna. rujna. Povjetarac Povjetarac je puhao nad nad Kanalom; od engleskih klisura do daleke normandijske obale ničega osim bijelih krijesta valova što ih vjetar goni. Sir Nigel je hodao stazom na vrhu stijene između Durlston Heada i St. Alban's Heada, upijajući morski zrak. Bijaše to njegov omiljeni šetački put već godinama — tonik nakon zadimljenih zadimljenih prostorija i noći proučavanja proučavanja tajnih dokumenata. dokumenata. Šetnja mu pročišćava misli, usredotočuje um, odagnava ne važno i namjerno zbunjujuće te dovodi u mentalno žarište bit, jezgru problema. proble ma. _ .. ..... ,.,^...._ Cijelu Ci jelu je noć proveo nagnut nad dvama dokumentima dokumentim a što mu ih je da Henry Coombs; Co ombs; osupnulo ga je što je pročitao. Svidjelo mu se kako je provedeno detektivsko istraživanje otkad je gospođica Stone vidjela skitnicu kako joj ubacuje nešto u auto. Tako Tako bi to i on obavio. Nejasno se prisjećao Jocka Macdonalda kao mladića što obavlja sitne posliće u Stoljetnoj Stoljetnoj kući. To To je očito oči to bilo davno. davno. Došao je do čvrsta čvrsta zaključka: zaključka: Crni manifest ma nifest nije ni krivotv k rivotvorina orina ni šala. Tako je došao do samoga Manifesta. Kani li ruski demagog doista provesti takav program, to će ga odvesti do duboko skrivenih sjećanja iz mladosti. Bilo mu je osamnaest godina kad je 1943. napokon primljen u Britansku vojsku i poslan u Italiju. Poslije ranjavanja u velikoj navali na Monte Cassino, poslan je natrag u Britaniju na oporavak kao ratni vojni invalid. Nakon toga su ga - unatoč njegovim molbama za povratak u bojnu postrojbu — poslali u vojnu obavještajnu službu.
Bio je poručnik, tek prevalio dvadesetu godinu, kad je s Osmom armijom prešao Rajnu i vidio nešto što nitko njegove dobi (ili uopće bilo koje dobi) ne bi trebao biti prisiljen gledati. Šokirani bojnik pješaštva pozvao ga je pogledati što je pješaštvo pronašlo na putu. Pogled na koncentracijski koncentracijski logor BergenBelsen ostavio je i mnogim starijim muškarcima noćne noćne more kojih se više nikad nisu otresli. Okrenu se prema kopnu, k St. Alban's Headu, slijedeći utabanu stazu do seoca Actona, gdje će opet skrenuti i slijediti putić do Langton Matraversa. Što učiniti? I kolika je mogućnost da će biti koristi od toga? Da to sad spalimo, zaboravimo i gotovo? Kušnja je to velika. Ili bi ih ponio u Ameriku i možda riskirao da ga ismiju patrijarsi s kojima će provesti čitav tjedan? Nezgodno. Otvorivši ljesu, prođe kroz mali dio vrta gdje Penny ljeti uzgaja voće i povrće. Na maloj lomači gorjele su grančice, lišće. Na rubu se vatra već gasila, ali u sredini se žarila. Tako bi lako bilo baciti bac iti dokumen do kumente te u vatru vatru i riješiti se toga. Znao je da Henry Coombs više nikad ne bi ništa pitao, ne bi tražio izvještaj, ne bi ni spomenuo tu temu. Štoviše, nitko nikad ne bi znao odakle dokumenti, jer nijedan od njih neće govoriti. Takva su pravila. Supruga ga zazove s kuhinjskoga prozora. "Ah, tu si! čaj č aj je u dnevnoj dnevnoj sobi. Iz sela sam donijela do nijela kolačiće i džem.“ "Izvrsn "Izvrsno! o! Volim V olim kolačiće." kolači će." "Dosad "D osad sam to već naučila.“ Pet godina mlađa od njega, Penelope Irvine nekoć bijaše rasna ljepotica, kojoj se udvaralo desetak bogatijih muškaraca. Iz nekih njoj znanih znanih razloga razloga odabrala o dabrala je neimućna neimućna mladog vojnog vojnog obavještaj o bavještajca ca koji joj nih je čitao pjesme i iza krinke stidljivosti sti dljivosti krio sjajan um. um. Imali su sina — samo jednoga, njihovo jedino dijete. Davno je on već pao — na Falklandima 1982. Pokušavali su ne misliti previše na njega, njega, osim osi m na njegov rođendan i smrtni dan. U trideset godina njegova rada u Tajnoj službi ona je strpljivo čekala muža dok je vodio izvore duboko u SSSRu ili čekao na ljutoj zimi, u sjeni Berlinskoga zida, da se preko nadzorne nadzorne točke neki hrabar, ali ustrašen ustrašen čovjek čovjek dovuče dovuče na Zapad. Kad bi došao kući, uvijek bi ga zatekla vatra u kaminu i kolačići uz čaj. Za nj je ona još lijepa i on je voli. Sjede; jeo je svoj poslijepodnevni poslijepodnevni zalogaj zureći zureći u oganj. "Opet ideš," i deš," reče žena tiho. "Morao bih.“ "Na koliko dago?“ "Ah, nekoliko dana da na za pripremu u Londonu, Londonu, zatim jedan tjedan u Americi. A poslije po slije — ne znam. znam. Vjerojatno neću opet.“ "Ja ću se snaći. Ima puno puno posla u vrtu. vrtu. Nazvat Nazvat ćeš me kad budeš mogao?" mog ao?" "Naravno." "Naravno." Pošutj Po šutje, e, pa doda: do da: "Znaš, to se ne smije ponov p onoviti.“ iti.“ "Naravno "Naravno da ne. Popij čaj." LANGLEY, L ANGLEY, OŽUJAK OŽUJAK 1990. U CIAinoj postaji u Moskvi prvo je zazvonilo zazvonilo na uzbun uzbunu. u. Agent Delfi se s e prestao javljati. javljati. Od prošloga proš loga prosinca prosi nca Jason Monk sjedi nad stolom i proučava proučava tajne brzojave brzojave što su mu ih deši frirali i donijeli. Isprva Isprva je bio zabrinut, zabrinut, zatim grozničav. Ako je je Kruglj Krugljov ov još još dobro, onda krši krši sva sva pravila. pravila. Zašto? Zašto? Dvaput Dvaput je odgovorn odgovornii moskovski moskovski cijaš načinio načinio na odgovaraju odgovarajućim ćim mjestima mjestima znakov znakove e kredom kako bi označio da u rupi ima nešto za Delfija, koji bi trebao opslužiti tajna mjesta. Dvaput je Delfi ignorirao te znakove. Je li izvan grada, iznenada poslan u inozemstvo? Ako je je tako, trebao je dati bar uobičajeni uobičajeni znak znak života, života, koji .zn .znači ači "Dobro sam". Stalno Stalno su. su. tenov tenova a prelistav prelistavali ali dogovoren dogovorene, e, ča.sopise, traž tražeći eći znak" znak" "Dobro " Dobro sam" sa m" ili i li bar znak "U nevolji nevolji sam". Ali ništa. U ožujku ožujku se već činilo či nilo da je Delfi posve onesposobljen srčanim udarom, nekom drugom teškom bolešću ili ozbiljnom ozbiljnom prometnom nesrećom. Ili je mrtav. Ili "preokrenut". Za Monka, koji bijaše sumnjičav, bilo je to neodgovoreno pitanje. Bude li Krugljov uhićen i preslušavan, progovorit će. Otpor bi bio uzaludan; uzaludan; samo produžuje patnju. Tada bi odao mjesta rupa i šifrirane oznake kredom koje su upozoravale upozoravale CIAu na potrebu preuzimanj preuzimanja a paketa informacija. Zašto se KGB nije poslužio tim oznakama kredom kako bi uhvatio američkog diplomata na djelu? To je očit izbor. Trijumf za Moskvu u trenu trenu kad joj je zaista potreban, jer sve ostalo ide američkim američki m putom. Sovjetsko se carstvo u Istočnoj Istočnoj Europi upravo raspadalo. Rumun Rumunjiji su strijeljali svoga diktatora d iktatora Ceaucescua. C eaucescua. Poljska je otišla. čehoslovačka čehoslovačka i Mađarska otvoreno se bune. Berlinski zid srušen je prošloga studenog. Uhvatiti Amerikanca na djelu u špijunaži u Moskvi — to bi moglo zaustaviti zaustaviti niz poniženja poniženja kroz koje je tada prolazio KGB. A opet ništa. Za Monka je to značilo dvoje. Ili Ili je Krugljovlj Krugljovljev ev potpuni potpuni nestanak slučajan, slučajan, ili će se poslije objasniti o bjasniti kako KGB štiti š titi svoj izv i zvor. or. Sjedinjene Američke Države su zemlja bogata puno čime. Tako ima puno i nevladinih organizacija. Na tisuće. Od zaklada za istraživanje nepreglednoga broja tema, od kojih su neke doista opskurne. Postoje središta za proučavanje politike. Postoje i "trustovi mozgova", skupine za promicanje toga i toga, vijeća za razvoj razvoj bilo čega č ega i zaklade gotovo neizbrojive. neizbrojive. Neka su posvećena istraživanjima, druga humanitarnom radu; neka raspravama; ima ih koja se posvećuju promidžbi na jednu jedinu temu, lobiranju, lobiranju, stjecanju publiciteta, publiciteta, upoznav upoznavanju anju javn javnosti osti s tim i tim pitanj pi tanjem, em, ili potrebom ukidanj ukida nja a neke prakse. Tisuću dvjesta nevladinih organizacija ima sjedište u samom Washingtonu; u New Yorku i tisuću više. Sve one imaju fondove. Neke se, makar djelomice, financiraju iz državnoga proračuna, od poreza; druge pak od zaklada davno pokojnih ljudi; neke financiraju privatna industrijska industrijska i trgovačka poduzeća; imi ih što im i m troškove pokrivaju pokri vaju milijunaši: milijunaši: zagonetni, dobrotvori ili jednostavno jednostavno luđaci. Na tom plodnom plodnom tlu dobro uspijevaju profesori, političari, politič ari, bivši bi vši veleposlanici, dobroči dobročinitelji, nitelji, ljudi ljudi željni željni rada — i tu i tamo pokoji p okoji manijak. No sve te mnogobrojne udru udruge ge imaju i maju dvije dvije zajedničke osobine. o sobine. Sve prizn pri znaju aju svoje svoje postojanje i negdje imaju sjedište. Sve S ve osim jedne. Možda zbog svo j e malobrojnosti i zatvorenosti, zatvorenosti, kakvoće članstva i potpune potpune nevidljivosti, "Lincoln "Li ncolnovo ovo vijeće" je u ljeto 1999. bilo najutjecajnija udruga. U demokraciji, moć je utjecaj. Samo u diktaturi je sirova moć zakonita: moć uhićivanja, zatvaranja, oduzimanja imovine, tajnog optuživanja, osuđivanja i kažnjavanja. Moć koja ne ovisi o izborima i zborima stoga u demokraciji počiva poči va na sposobnosti utjecanja utjecanja na na izabranike. Moguće ju je postići mobiliziranjem javnog javnoga a mnijen mnijenja, ja, medijskim kampanjama, kampanjama, stalnim stalnim lobiranjem ili jednostav jednostavno no financijskim financijskim doprinosima. No u svom svom najčistijem obliku takav utjecaj je tek potiho izrečen savjet izabranim dužnosnicima; savjet koji dolazi od čovjeka u čije se iskustvo, čestitost i mudrost ne sumnja. To zovu zovu "tiha riječ". ri ječ".
Nevidljivo Nevidljivo "Lincolnov " Lincolnovo o vijeće", vijeće" , koje poriče vlastito postojanje, jest samodostatna skupina posvećena po svećena razmatranj razmatranju u aktualnih aktualnih pitanja, pi tanja, procjeni, raspravi i konačnom dogovaranju dogovaranju zaklju zaključaka. čaka. S obzirom na vrsnoću vrsnoću svojih članova članova i njihov njihov pristup samoj jezgri izabranih vlasti, Vijeće Vi jeće po p o svoj prilici ima više stvarnog stvarnog utjecaja od bilo bi lo koje druge nevladine nevladine organizacije ili i li čak povezanog povezanog niza takvih takvih udruga. udruga. Vijeće je po svojoj naravi naravi angloameričko. K orijeni mu sežu duboko u partnerstvo partnerstvo i savez s avezništv ništvo o još iz vremena vremena Prvoga P rvoga svjetskog svjetskog rata, iako je sama udruga nastala tek početkom osamdesetih, kao rezultat jedne večere u ekskluzivnom vošintonskom klubu netom nakon Falklandskoga rata. članom se postaje samo po pozivu, kad dotadašnji članovi zaključe kako budući član posjeduje izvjesne odlike. Među njima su dugo iskustvo, iskustvo, neokrnjena neokrnjena čestitost, čes titost, dalekovidnost, potpuna diskrecija diskreci ja i dokazano rodoljublje. rodoljublje. Osim toga, držav d ržavni ni dužnosn dužnosnici ici moraju već već biti bi ti u mirovini, kako ne bi b i bilo bi lo pitanja oko promicanja pojedinačnih interesa. Za razliku od njih, njih, ljudi ljudi iz privatnoga privatnoga sektora se ktora mogu ostati na čelu poduzeća. Nisu svi svi članovLbogati, ni po skromnim mjerilima, ali ,3*“ najmanje najmanje dvojica 4 koji ko ji dolaze iz privatnoga sektora — i maju svaki svaki po p o milijardu mili jardu dolara. Privatni sektor donosi iskustvo iskustvo u trgovini, industriji, bankarstvu, bankarstvu, financijama financijama i znanosti, znanosti, dok javni javni sektor se ktor daje držav d ržavničke ničke vještine, diplomaciju di plomaciju i javnu upravu. U ljeto 1999. bijaše šest britanskih članova, od kojih jedna žena, žena, te trideset četvero Amerikanaca, Amerika naca, od kojih pet žena. Po naravi svjetskog iskustva što su ga imali pridonijeti kolegijalnim raspravama, bijahu to uglavnom sredovječni i stariji ljudi. Malo tko od njih njih ima za sobom manje od šest desetljeća životnog iskustva, a najstariji je vrlo vitalan osamdesetjednogodišnjak. Vijeće nije dobilo ime po istoimenom britanskom gradu, već po velikom američkom predsjedniku. Etika Vijeća nalazi se u njegovim riječima da "vlada naroda, od naroda i za narod ne smije nikada nestati s lica Zemlje". Društvo Društvo se sastaje jednom godišnje; sastanak se dogovara bezaz be zazlenim lenim telefonskim telefonskim pozivom i događa se na vrlo mirnu i izdvojenu izdvojenu mjestu. Svaki je put domaćin jedan od bogatijih članova; nitko nikad nije odbio tu čast. članovi sami plaćaju put do dogovorene točke susreta; odatle dalje domaćinovi su gosti. U sjeverozapadnom kutu države Wyominga je dolina znana pod jednostavnim imenom Jackson Hole, nazvana po prvom traperu dovoljno hrabru da tamo prezimi. Na zapadu graniči s visokim planinama Tetona, na istoku je rubi Groš Ventre Range. Dolinu na sjeveru zatvara Nacionalni park Yellowstone. Na jugu se planine spajaju i Snake River huči među njima uskom sutjeskom, sva zapjenjena. Sjeverno od maloga skijališnoga grada Jacksona, cesta broj 191 vodi ravno do Moranova raskrižja, pokraj zračne luke, pa do Yellowstonea. ellowstonea. Odmah iza zračne luke je selo Moose, Moose , odakle se manja cestica odvaja i vodi posjetitelje do jezera Jenny. Jenny. Na zapadu od glavne gla vne ceste, u samom podnožju Tetona, Tetona, nalaze se dva jezera: Bradlev, u koji utječe bujica bujic a iz sutjeske Garneta, Ga rneta, te jezero jezero Taggart, u koji se ulijeva voda iž\sutjeske Avalanche. Osim za iskusne planinare, jezera su nedostupna. Na zemlji među dvama jezerima, s okomitim zidom Južnoga Južnoga Tetona Tetona za leđima, leđi ma, financijer iz Washington Wa shingtona a Saul S aul Nathanson Nathanson izgradio je stotinu hektara hektara velik ranč za odmor. Smještaj jamči potpuni mir vlasniku i gostima. Posjed P osjed se proteže p roteže od jedripga jezera do drugog, a iza njega gola, surova plani. plani. na. S prednje strane, javna javna planinarska staza vodi i spod razine ranca, koji je na visoravni. visoravni. Prema dogovoru, 7. rujna stigoše prvi gosti u Denver u Coloradu, gdje ih je čekao Nathansonov privatni zrakoplov grumman, kojim preletješe preko planine do Zračne luke Jackson. Daleko od javnoga terminala, ukrcali su se u helikopter koji ih je za pet minuta dovezao do ranca. Britanski su gosti prošli ulazne formalnosti na Istočnoj obali, pa ni oni u Denveru nisu morali prići ni blizu terminalu, nego su presjeli daleko od radoznalih radoznalih očiju. Na rancu je dvadeset kućica; u svakom dvije spavaće sobe i jedna zajednička dnevna. Budući da je vrijeme bilo sunčano i toplo (tek poslije sumraka bi osvježilo), mnogi mnogi su gosti rado sjedili na verandama verandama pred kućicama. Hrana — i to izvrsna — posluživala se u jedinoj većoj brvnari u žarištu cijeloga kompleksa. Nakon obroka stolove bi očistili i drugačije rasporedili, rasporedili , kako bi se mogli održavati održavati sastanci sas tanci u punom punom sastavu. Posluga bijaše Nathansonov Nathansonova a domaća, domać a, vrlo diskretna, dovedena posebno za tu prigodu. Radi još veće sigurn si gurnosti, osti, privatn pri vatnii straž s tražari ari koji su su se pretvarali da su kamperi dežurali dežurali su na donjim obroncima, ob roncima, kako bi odvratili moguće znatiželjn znatiželjne e planinare. Sastanak Lincolnova Lincolnova vijeća 1999. 1999 . trajao je pet dana. Kad je završen, završen, nitko nitko nije znao da su gosti došli, boravili i otišli. oti šli. Prvog poslijepodneva po dolasku sir Nigel Irvine Irvine se raspaki rao, obrijao, presvukao u lagane hlače hlače i košulju s uzorkom riblje kosti kos ti te je sjeo na drvenu drvenu terasu terasu kućice što će je dijeliti s bivšim američki a meričkim m ministrom vanjskih vanjskih poslova. Sa svoje je promatračnice vidio kako neki drugi gosti protežu noge. Ugodna bijaše šetnja među bukvama, brezama i borovima, a do svakog je jezera vodila po staza. Opazi bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova te bivšega tajnika NATO pakta, lorda Carringtona, mršava, pticolika čovje ka, kako šeće s bankarom Charlesom Pri Priceom, ceom, jednim od najomi ljenijih i najuspješnijih najuspješnijih američkih američki h veleposlanika veleposlanika na dvoru sv. Ja kova (u Britaniji). Irvine Irvine bijaše šef Tajne obavještajn obavještajne e službe službe u do ba ministrovanja ministrovanja lorda Carringtona; on o n mu je, je, prema tome, bio bi o nadređeni. Gotovo dva metra visok, Amerikana c je nadvisivao nadvisivao britanskoga britanskoga kolegu. kolegu. Malo dalje, dalje, njihov njihov domaćin Saul Nathanso Nathanson n sjedio je na osunčanoj osunčanoj klupi klupi s američkim investici investicijskim jskim banka rom] bivšJm_dr|aATiim.odvjetri}korn bivšJm_dr|aATiim.odvjetri}korn Emotojn R]cliard§o.riQm, Na drugoj strafti je lord Armstrong, bivši bi vši britanski ministar unutarnjih poslova,' kucao na vrata kućice u kojoj se lady Thatcher još raspakirala. Drugi helikopter zaklepeće do maloga helidroma, noseći bivšeg predsjednika Georgea Busha, koga je dočekao bivši državni tajnik Henry Kissinger. Za jedan od stolova blizu središnje kuće konobarica u "propuhu" donijela je čajnik još jednom bivšem veleposlaniku, Britancu sir Nicholasu Hendersonu Hendersonu,, koji je dijelio d ijelio stol s tol i čaj s londonskim londonskim finan fi nancijerom cijerom i bankarom sir Evelv E velvnom nom de Rotschildom. Nigel Irvine baci pogled na raspored petodnevne konferencije. Večeras ništa. Idućeg dana članstvo će se, kao i obično, podijeliti na tri odbora: geopolitički, strateški i gospodarski. Dva dana će odbori odvojeno zasjedati. Treći će dan biti posvećen slušanju rezultata njihova rada i raspravi o njima. četvrti dan je plenarna plenarna sjednica. Pri kraju toga dana njemu je, na na vlastiti zahtjev zahtjev,, dodijeljen dod ijeljen sat vremena. vremena. Posljednj P osljednjii dan određen je za temu: buduće buduće akcije i preporuke. U gustoj šumi na padinama Tetona usamljeni sob je, osjetivši da mu dolazi vrijeme parenja, rikao, tražeći partnericu. Jastreb ribar, crnih vrhova krila, kružio je nad Zmijskom rijekom, bjesneći što mu je američki orao upao u polje ribarenja. Idilična slika — mišljaše stari voditelj špijuna; špijuna; kvari je samo crnoća dokumen do kumenta ta što ga je donio sa sobom. sob om. Iz Rusije. Rusije. BEč, LIPANJ 1990.
Prošlog je prosinca završen Amesov posao s vanjskim operacijama Odjela za SSIE. Opet se našao u nebranu grožđu i dalje od dosjea 301 nego ikad. Onda su Amesu dali treći posao po sao od povratka iz Rima: šefa ogranka za operacije operac ije u čehoslovačkoj. No to mu nije dopuštalo računalnu pristupnu lozinku za jezgru dosjea 301: dio što sadrži opise CIAinih izvora koji rade unutar Sovjetskoga bloka. Ames je prosv prosvjedov jedovao ao kod Mulgrew Mulgrewa. a. Nema smisla, smisla, bunio bunio se on. Nekoć je vodio vodio cijelu protu protuobavj obavještaj eštajnu nu djelatn djelatnost ost baš za taj taj dio svijeta. svijeta. Osim toga, trebat će mu kako bi provjerio CIAine izvore Ruse, koji su bili na radu u čehoslovačkoj. Mulgrew mu je obećao pomoći, bude li moguće. U svibnju je Mulgrew dao^rjjate^uj>nsm|>nuJpziiikii._O^i.. onda je Ames, sa svog stola u čehoslovačkom čehoslovačkom odjelu, mogao pregledavati pregleda vati dosjee sve dok nije naišao na oznaku "Monk — izv i zvori" ori".. Lipnja 1990. Ames je odletio u Beč kako bi se još jednom sastao s "Vladom", "V ladom", tj. pukovnikom pukovnikom Vladimirom V ladimirom Mečulajevim. Mečulajevim. O d njegova njegova povratka u Washington držalo se odveć nesigurnom da bi se sastajao sa sovjetskim diplomatima; bojali su se FBIeve pratnje. Tako je izbor pao na Beč. Na sastanku se toliko napio da je, pošto je idući sastanak dogovoren za listopad, također u Beču, on uspio pobrkati gradove i sletjeti u Zurich. No u lipnju je ostao trijezan dovoljno dovoljno dugo da primi golem blok novčanica i da oduševi Mečulajeva. Mečulajeva. Donio mu je, naime, opise trojice ljudi. Jedan je pukovnik u vojsci, vjerojatno u GRU; sada u Ministarstvu obrane u Moskvi, ali vjerojatno zavrbovan na Bliskom istoku u drugoj polovici 1985. Drugi je znanstvenik; živi u zatvorenom gradu vrhunske sigurnosti, ali regrutiran je u Kaliforniji. Treći je pukovnik KGBa, vrbovan negdje izvan izvan SSSRa; radi za CIAu već već šest godina; go dina; sada je negdje u Sovjetskom Sovjetskom bloku, ali ne u samom SSSRu; SS SRu; govori govori španjol šp anjolski. ski. Nisu prošla ni tri dana, a u sjedištu Prve glavne uprave u Jazenjevu počeo je lov na krtice. "Ne čujete li glas u noćnom vjetru, braćo i sestre? Zar ne čujete kako vas zove? Zar vi, njezina djeca, ne čujete glas naše ljubljene Majčice Rusije? Ali ja je čujem, prijatelji prijatelji moji. čujem kako uzdiše uzdiše u šumama, šumama, kako jeca na snijegu. Zašto mi to radite? radi te? — pita ona. Zar nisam dovolj d ovoljno no izdana? Nisam li dovoljno dovoljno krvarila za vas? Nisam li dovolj d ovoljno no patila, pa mi zato ovo ovo činite? či nite? Zašto me kao kurvu prodajete u ruke stranaca stranaca i tuđinaca, da oštrim iglama i glama bodu moje izmučeno tijelo? „ Platno na jednom kraju vvelike elike zajedničke zajedničke kuće — konferencijskoga centr ce ntra a — bijaše najveće najveće na rancu. Na drugom je kraju bio projektor. četrdeset je pari očiju pratilo sliku čovjeka što se obraća masovnom skupu u Tuh Tuhovu ovu početkom toga istog ljeta; slušali su zvučn zvučnii ruski glas kako se penje i pada; tumačev glas bijaše tek blijeda slika..._ _.. '_ .,.., ._.. ,_.,,,.._ ,_.,,,.._ . ; ._ "Da, "D a, braćo! Da, sestre: mi je čujemo. Moskovljani u bundama, s droljama — oni je .ne čuju. Stranci i kriminalno smeće što se naslađuje njezinim tijelom - oni je ne čuju. No mi čujemo svoju majku kako nas zove sred boli, jer smo narod Velike V elike zemlje.“ zemlje.“ Mladi filmaš Litvinov L itvinov izvrsn izvrsno o je obavio oba vio svoj posao. U film je montirao kratke kadrove dirljiva patosa: mlada, lijepa plavuša, plavuša, majka s djetetom na prsima, gleda g leda s divljenjem divljenjem prema govorničkom govorničkom podiju; strašno zgodnu vvojniku ojniku suze suze se kotrljaju kotrljaju niz obraze; umorni umorni poljski radnik s kosom preko ramena - u lice mu urezane urezane godine god ine teška života. života. Nitko neće znati da su ti kadrovi posebno snimljeni, s glumcima. Niti da je gomila lažna: snimka s visoka otkrila je deset tisuća sudionika, red za redom; uz rub rub uniformirani poticatelji gomile go mile - Mladi borci. Igor Komarov spusti glas od o d grmljavine grmljavine do nešto iznad iznad šapta, no mikrofoni mi krofoni i to uhvatiše uhvatiše i prenesoše p renesoše nad stadion. "Zar nitko neće doći? Zar nitko neće istupiti i reći: 'Dosta! To se ne smije događati.' Strpljenja, braćo moja ruska! čekajte još malo, kćeri rodind“ Glas se opet uzdizao, krećući se od mrmora do vike: "Evo, " Evo, ja dolazim, draga mati. D a, ja, Igor, sin tvoj, tvoj, dolazi.“ Posljednja riječ gotovo se izgubila dok je čitav skup ustao ustao i počeo p očeo jednoglasno vikati: "KOMAROV, KOMAROV!“ KOMAROV! “ Projektor se isključi i slike s like nesta. Slijedila je stanka, pa kolektivni izdah olakšanja. olakšanja. Dok su se svjetla palila, Nigel Irvine Irvine probijao probi jao se duž duga duga četvrtasta blagovaoničkog stola od vajominške borovine. "Mislim "Misli m da znate znate što ste vidjeli. To je Igor Viktorovič Vi ktorovič Komarov, predsjednik Savez S aveza a domoljubnih snaga. snaga. On će vjerojatno vjerojatno u siječnj si ječnju u pobijediti pobijedi ti na predsjedničkim izborima. Kao što ste vidjeli, posrijedi je govornik rijetke snage i strasti te očito goleme karizme. Kako također znate, u Rusiji je 80% vlasti već u rukama predsjednika. Od Jeljcinova vremena uklonjene su prepreke i provjere te vlasti, kakve postoje u našim našim zemljama. Ruski Ruski predsjednik pred sjednik danas d anas može vladati vladati manj ma nje e ili više po svojoj volji, volji, donoseći putem ukaza ukaza propise kakvi mu se sviđaju. Tako može i ponovno uvesti jednostranačke.“ "Kad vidimo kako danas tamo stoje stvari, bi li to bilo doista tako loše?" upita bivša, američka veleposlanica pri UN. "Možda i nije, gospođo," odgovori Irvine. "No nisam zamolio održati ovo predavanje kako bismo raspravljali moguće događaje nakon izbora Igora Komarova za predsjednika, nego kako bih upoznao Vijeće s nečim za što vjerujem da je čvrst dokaz njegova smjera i naravi događaja koji slijede. Dokumente sam donio sa sobom iz Engleske. Ovdje u Wyomingu sam ih umnožio, napravivši od svakoga dokumenta trideset devet kopija.“ "Baš sam se pitao što će mi toliko papira," reče domaćin Nathanson sa smiješkom. "Žao mi je ako sam ti istrošio i strošio fotokopi rni stroj, Saule. Saule. Ipak, nisam nisam želio preko p reko Atlantika nositi četrdeset č etrdeset primjeraka tih tih dokumenata. Ne tražim od vas da ih sada čitate, nego ih ponesite i pročitajte u miru. Molim vas, pročitajte izvješće pod nazivom 'Potvrda' prvo, a onda sam Crni manifest. Konačno, reći ću vam i to da su dosad već tri čovjeka ubijena zbog onoga što ćete vi večeras pročitati. Oba su dokumenta toliko tajna da vas moram zamoliti da mi svatko sutra vrati svoj primjerak. Svi će primjerci biti bačeni na lomaču i posve spaljeni prije nego što odem odavde.“ Sva lakoća misli iščezne iz članova članova Lincoln Li ncolnova ova vijeća dok je svaki od njih uzimao uzimao svoje primjerke i povlačio se u kućicu. Na zaprepaštenje zaprepaštenje posluge, nitko se ne pojavi po javi na večeri. Jelo je čeno i posluženo posluženo u kućicama.
LANGLEY, KOLOVOZA KOLOVOZA 1990. 199 0. Novost iz CIAine postaje u Sovjetskom bloku bijaše loša. U srpnju je već postalo jasno da se s e nešto dogodilo dogo dilo Orionu Ori onu,, lovcu. lovcu. Prošloga se tjedna nije pojavio na rutinskom "usputnom susretu", što se nikad prije nije dogodilo. "Usputni susret" je jednostavan postupak, koji obično obi čno nikoga ne kompromitira. kompromiti ra. U dogovorenu trenu trenutku tku jedan od dvojice koji se imaju susresti hoda ulicom. Možda Možda ga slijede, a možda i ne. Odjednom uđe u kavanu ili restoran. Poslužit će bilo koje dobro posjećeno mjesto. Netom prije njegova ulaska, drugi će čovjek platiti račun, ustati i poći k vratima. Ne pogledavši se, se , očešat će se s e na ulazu ulazu jedan o drugoga. Jedna će ruka u pobočni džep drugoga ubaciti paketić ne veći od kutije žigica. Obojica nastavljaju dalje: jedan unutra, drugi van. Ako ima "repa", dok pratitelji prođu kroz vrata, neće više imati što vidjeti. 1 i Osim toga, toga , pukovnik pukovnik Solomin nije opslužio dvije rupe unatoč jasnim oznakama oznakama kredom kred om da unutr unutra a ima i ma nešto za njega. Moglo se pretpostaviti jedino da se Orion isključio ili ga je netko isključio. No nije bilo ni znaka života u slučaju nevolje. Što god da mu se dogodilo, dogodi lo, bilo je to iznenada, iznenada, bez predznaka: srčani napad, prometna nesreća nesreća ili i li uhićenje. uhićenje. Iz Zapadnog Berlina stigla je vijest kako nije primljeno uobičajeno Pegazovo mjesečno pismo u istočnonjemačku sigurnu kuću. Niti se pojavio oglas u ruskom časopisu časopi su uzgajivača uzgajivača pasa. Kako se povećala mogućnost putovanja unutar Rusije za dr. Blinova, Monk je predložio neka jednom mjesečno šalje posve bezopasno pismo na sigurnu adresu u Istočnom Istočnom Berlinu. Berlinu. Za to ne ne treba čak ča k ni nevidljiva nevidljiva tinta; dovoljn dovoljno o je pismo pi smo potpisati s "Jurij" " Jurij" i odaslati ga bilo odakle osim iz i z Arzamasa16. čak i ako ga otvore, neće neće posumn pos umnjati jati na njega. Nakon rušenja Berlinskoga zida nije više potreban ni stari trik za prijenos pisma na Zapad. Za svaku sigurnost, Blinovu savjetovaše neka kupi par španijela. To je vrlo lijepo primljeno u Arzamasu16, jer što je prirodnije nego da znanstvenik udovac uzgaja španijele? Savršeno opravdano tako je mogao svakog mjeseca poslati mali oglas u list uzgajivača pasa u Moskvi, u kojemu nudi na prodaju štenad — novookoćenu, stariju ili tek na putu. Uobičajeni mjesečni oglas nije izašao. Monk bijaše na izmaku živaca. Požalio se na najvišoj razini da nešto nije u redu, ali su mu rekli kako nije čekao dovoljno dugo prije no što počne paničiti. Treba biti strpljiv; veza će se bez sumnje ponovno uspostaviti. No on nije mogao biti strpljiv. Naprotiv, počeo je spaljivati memorandume, kao da je vjerovao kako informacije "cure" iz samoga srca Langleva. Langleva. Dvojica koja su ga uzimala ozbiljno, Carev Jordan i Gus Hathaway, bijahu umirovljeni. Novi voditelji, uglavnom dovedeni nakon zime 1985., samo su se uzrujali. U drugom se dijelu strukture nastavljao službeni lov na krticu, počet još 1986. "Teško mi je to vjerovati," vjerovati," reče bivši američki ame rički državni državni odvjetnik odvjetnik odmah od mah na početku plenarne plenarne sjednice, poslije doručka. "Moja je nevolja nevolja u tome što mi je teško u to ne vjerovati," vjerovati," kazao je bivši bi vši državni državni tajnik James Baker. "To " To je otišlo oti šlo objema našim vladama... Nigel?" "Da.“ "I oni ništa neće poduz po duzeti?“ eti?“ Ostalih trideset trideset devetero članova, članova, okupljenih okupljenih oko konferencijskoga konferencijskoga stola, zagledali su s u se u nekadašnjeg voditelja špiju špi juna na kao da od o d njega očekuju kako će ih i h uvjeriti uvjeriti da d a je sve s ve to samo noćna noćna mora, duh d uh u tmini, tmini, koji će nekako iščeznuti. iščeznuti. Irvine rvine odgovori: "Rečeno " Rečeno mi je da se službeno službeno ništa ne može učiniti. učiniti. Polovica onoga u Crnom manifestu manifestu danas b i imalo potporu dobrog dijela ruskoga naroda. naroda. Zapad uopće ne bi b i smi o imati taj dokument. Komarov bi ga se odrekao odreka o kao krivotvorine. Učinak može biti čak i povoljan povoljan za njega." njega." Sumorna Sumorna tišina tiš ina oko stola. "Mogu li ja nešto reći?" upadne iznenada Saul Nathanson. "Ne kao domaćin, već kao običan član. Prije osam godina imao sam sina. Poginuo je u Zaljevskom ratu.“ Nekoliko glava sućutno zakimaše. Dvanaest nazočnih igrali su ključne uloge u stvaranju međunarodne koalicije koja se borila u Zaljevskom ratu. S drugog se kraja stola general Colin Powell intenzivno zagledao u bankara. Zbog očeva ugleda, on je osobno primio vijest da je zrakoplovni poručnik Tim Nathanson oboren u zadnjim satima bitke. "Ako za oca može biti ikakve utjehe zbog gubitka sina, onda je ona u tome što znam da se Tim borio protiv nečega doista zlog." Zasta, tražeći tražeći riječi, ri ječi, pa nastavi: "Dovolj "Do voljno no sam star da vjerujem vjerujem u pojam zla. zla. Drži se i da se zlo katkad utjelovl utjelovlju juje je u jednoj jednoj osobi. Bio sam premlad da da bih se borio u Drugome svjetskom ratu — imao sam osam godina na kraju rata. Znam da su neki od vas u njemu sudjelovali. No naravno, poslije sam naučio. naučio. Vjeru V jerujem, jem, dakle, da je Adolf A dolf Hitler bio zlo; zlo zlo je bilo i ono što je činio.“ Vladaše tajac. Državnici, Državnici, političari, političa ri, industrijalci, bankari, financijeri, diplomati, dip lomati, upravitelji upravitelji - svi su oni navikli baviti se praktičnim prakti čnim životom. Shvatili su da slušaju duboko osobnu izjavu. Saul Nathanson nagne se naprijed i kucne po svom primjerku Crnoga manifesta. "Ovaj dokument dokument je zlo; zlo; zlo zlo je i čovjek koji ga je napisao. Ne smijemo dopustiti do pustiti da se to ponovi." Nitko ne poremeti po remeti muk. No svi su znali što je "to": nov novii ho lokaust, lokaust, genocid genocid poput poput nacističkoga nacističkoga u Drugom svjetsk svjetskom om ratu ratu.. Ne bi stradali samo ruski Židovi, nego i druge druge nacionalne nacionalne manji ne. Progovori tek tek bivša britanska Dremiierka: Dremii erka: ., ...,. .. I "Slažem se. Ne;možemo sad biti mekušci.“ Troje nazočnih rukom prekriše usta. Posljednji je put izgovorila tu rečenicu u Aspenu u Coloradu, dan pošto je Sadam Husein napao i zaposjeo Kuvajt. Kuvajt. Tamo Tamo su bili George Bush, James Baker Bake r i Colin C olin Powell. U dobi od se sedamdeset damdeset tri godine god ine još govori vrlo jasno jasno i autoritativ a utoritativno. no. Ralph Brooke, predsjednik International Telecommunications Corporation, znane na svim burzama svijeta kao InTelCor, nagne se naprijed. "Dobro. Što možemo učiniti?“ "Diplomatski, "Di plomatski, možemo upozoriti vlade zemalja zemalja članica NATOa, koje će prosvjedovati prosvjedovati kod Rusa," reče jedan diplomat. "Komarov će onda poreći autentičnost Manifesta i puno će mu Rusa povjerovati. Znate već kakvo je stajalište prema strancima u Rusiji," usprotivi usprotivi se njegov kolega. James Baker B aker okrenu se prema Nigelu Irvin Irvineu: eu: "Vi ste donijeli ovaj zastrašuju zastrašujući ći dokumen d okument.t. Što vi predlažete?“ "Ne zauzimam se ni za što," poče oprezno Irvine, "ali ako bi Vijeće pristalo poduprijeti... ne poduzeti nego poduprijeti jednu... inicijativu... To bi moralo biti nešto tajno, tajno, nešto što se nikako ne bi moglo mog lo povezati povezati s nama koji sjedimo sjedi mo oko ovoga stola.“ Trideset devet članova Vijeća točno su znali o čemu on to govori. Svaki od njih je sudjelovao ili bio svjedokom neke vladine akcije koja je trebala biti i ostati os tati tajna, ali nije uspjela, a onda su se stvari otkrile sve do samog sa mog vrha. vrha.
"Može li Nigel obaviti oba viti toliko tajnu operaciju?“ Dva glasa uglas rekoše: "Da!" Dok je bio šef britanske obavještajne službe, služio je i Margaret Thatcher i njenom ministru vanjskih poslova, lordu Carringtonu. Lincolnovo Lincolnovo vijeće nikad ne donosi formalne, formalne, pisane odluke. Kad se postigne po stigne dogovor, svaki svaki od članova članova na osnovi osnovi toga dogovora d ogovora rabi svoj utjecaj utjecaj u vlasti vlasti svoje zemlje kako bi se postigli posti gli dogovoren dog ovorenii ciljev ci ljevi.i. Što se tiče Crnoga manifesta, dogovor se sastojao samo u tome da se predmet prepusti užem odboru članova, s jedinom uputom da razmotri što je najbolje. Puni sastav Vijeća složio se da neće ni odobravati ni odbacivati zaključke odbora; neće s nji ma čak biti ni unoznat. ,_ ^ :._.,.^„.^,, :._.,.^„.^,,„_.^ „_.^ «»^ MOSKVA, RUJAN 1990. Pukovnik Anatolij Grišin sjedio je za stolom u svom uredu u zatvoru Lefortovu, pregledavajući tri dokumenta što ih upravo bijaše primio. U njemu njemu su tutnj tutnjali ali i borili se suprotni osjećaji. Uspjeh je potpun. Tijekom ljeta protuobavještajci iz Prve i Druge glavne uprave doveli su mu u kratkom razmaku, jednoga za drugim, trojicu izdajica. Prvi je došao diplomat, d iplomat, Krugljov. Krugljov. Odalo ga je to što je bio prvi tajnik tajnik u veleposlanstvu veleposlanstvu u Buenos Buenos Airesu i što je poslije posli je kupio stan za 20.000 dolara u rubljama nedugo po povratku. Bez oklijevanja oklijevanja je sve priznao, blebećući nizu časnika časnika što su sjedili za dugim stolom i u kolutove magnetofona magnetofona što su se sporo okretali. Nakon mjesec i pol nije više imao što ispričati, pa je zatvoren u duboku ćeliju gdje temperatura i ljeti rijetko prelazi jedan stupanj. Tamo je sjedio i drhtao, iščekujući svoju sudbinu. Sudbinu mu određuje jedan od triju listova na pukovnikovu stolu. U srpnju srpnju je nuklearni nuklearni fizičar završio završio u ćeliji. Malo je je sovj so vjetskih etskih znanstven znanstvenika ika njegove njegove slave s lave koji su ikad predavali u Kaliforniji. K aliforniji. Popis Pop is se brzo b rzo sve na samo četi č eti ri imena. Iznen Iznenadna adna premetačina Blinov B linovljev ljeva a stana u Arzamasu16 otkri la je je ampulicu nevidljiva nevidljiva crnila, slabo skrivenu u smotane čarape u ormaru. I on je priznao sve, i to brzo. Sam pogled na Grišina i njegove kolege, opskrbljene alatima svoga zanata, bijaše dovoljan da se znanstveniku razveže jezik. čak je otkrio i adresu u Istočnom Berlinu na koju je pisao tajna pisma. Prepad na taj stan povjeren povjeren je pukovniku pukovniku Uprave Uprave P u Istočnom Berlinu, no stanar je nekako uspio pobjeći, jednostavno jednostavno iskoristivši isk oristivši novonastalu novonastalu otvoren otvorenost ost grada i prešavši p rešavši u Zapadni Berlin Be rlin sat prije premetačine. Krajem srpnja došao je red i na vojnika Sibirca. Odao ga je njegov čin u GRU, namještenje u Ministarstvu obrane i rok službe u Adenu. Tijekom intenzivna motrenja njegova stana tajno se upalo u njega. Otkrilo se da je jedno njegovo dijete, tražeći skrivene novogodišnje poklone, otkrilo tatin mali fotoaparat. Pjotr Solomin pokazao se drugačijim od ostalih. Odupirao se bolima bo lima i mučenju do agonije. Grišin ga je na koncu ipak slomio; uvijek mu to uspije. Zaprijetio je da će mu ženu ženu i djecu poslati u najstroži najstroži radni logor. Svaki od trojice opisao je kako mu je pristupio nasmiješeni Amerikanac, koji je jtakoradci slušao o njihovim problemima j davao tako razborite prijedloge. Od toga u Grišinu nasta posve drukčiji osjećaj: strašan gnjev na toga zavodnika duša, za koga sada zna da se zove Jason Monk. čak tri puta taj se drski gad jednostavno ušetao u SSSR, razgovarao sa svojim špijunima i opet otišao. Pod nosom KGBu. Što je više doznavao o tom čovjeku, to ga je više mrzio. Dakako, provedene su provjere. Popis putnika Armenije na tom putovanju pozorno je pročešljan, ali ne pojavi se nijedan ¦pseudonim. Posada se mutno sjećala Amerikanca iz Texasa koji je nosio teksašku odjeću poput one što ju je Solomin opisao da je Monk imao na sebi kad su se sastali. sa stali. Vjerojatno je, dakle, da je Monk bio Norman Kelson, no no to se nije moglo dokazati. U Moskvi su istražitelji imali više sreće. Svaki pojedini američki turist što se toga dana zatekao u glavnom gradu provjeren je prema podacima molbe za vizu i o putnicima u "Inturistovim" turističkim skupinama. Konačno su se zaustavili na hotelu "Metropol" i čovjeku koji je imao tako zgodne boli u želucu tako da je odgodio zajednički posjet manastiru u Zagorsku. Toga se istog dana Monk sastao s dr. Blinovim u stolnoj stolnoj crkvi u Vladimiru. Dr. Philip Peters — i me što će ga Grišin zapamtiti. Kad su trojica i zdajica priznali istražiteljima što ih je sve Amerikanac Ameri kanac nagovorio neka mu predaju, svi svi istražitelj i stražiteljii problijedješe. prob lijedješe. Grišin skupi sva tri lista papira te nazove nazove jedan kućni telefonski broj. Uvijek je cijenio ci jenio konačnu kaznu kaznu.. General Vladimir Krjučkov upravo je bio promaknut od voditelja Prve glavne uprave na predsjednika čitava KGBa. On je stavio tri smrtne presude na stol Mihaila Gorbačova toga jutra u predsjedničkom uredu na na najvišem najvišem katu zgrade CK na Novoj ploščadi. A kad su potpisane, potpi sane, on ih je poslao natrag u zatvor Lefortovo, s oznakom "žurno". Pukovnik Pukovnik dade d ade osuđenicima trideset minu mi nuta ta u stražnjem stražnjem dvorištu, kako bi do kraja shvatili shvatili što će im se dogoditi. dogodi ti. Iznen Iznenada, ada, bez b ez vremena vremena za predviđanje; tako je govorio u svojim predavanjima. predavanjima. Kad je sišao, si šao, trojica su već klečala na pošlju po šljunčan nčanu u dvorištu ograđenu ograđenu visoki visokim m zidom, gdje gd je sunce nikad ne sja. Diplomat Dip lomat bijaše prvi na redu. činio se krajnje krajnje potresen; mrmljao mrmljao je: njet, njet njet dok d ok mu je stožerni stožerni narednik narednik stavljao stavljao cijev c ijev makarova 9 mm na zatiljak. Pošto je Grišin kimnuo, narednik povuče obarač. Bljesak, štrcaj krvi i smrvljene kosti - i Valerij Krugljov pade naprijed, na ono što je ostalo od njegova lica. Znanstvenik se molio, iako je odgojen u čvrstu ateizmu; molio je Svemogućega neka uzme i zaštiti njegovu grješnu dušu. Jedva je opazio što se dogodilo samo dva metra od njega. Zatim se sruši ničice kao i diplomat prije njega. Posljednji je ostao pukovnik pukovnik Pjotr P jotr Solomin. Zurio Zurio je u nebo. Pred očima su mu vjerojatn vjerojatno o posljednj po sljednjii put promicale šume i vode njegova njegova zavičaja, zavičaja, tako bogate divljači d ivljači i ribom. Oćutjevši Oćutjevši hladan hladan čelik na zatiljku, zatiljku, on diže lijevu ruku ruku i ukoči srednji prst prema Grišinu. "Pucaj!" dreknu Grišin. I sve sve se svrši. Pokop je zapovjedio zapovjedio u neobilježenim neobilježenim grobovima u jednoj šumi šumi blizu b lizu Moskve. Moskve. Ni u smrti za takve nema milosti. Obitelji im nikad neće imati mjesto gdje bi im odnosile cvijeće. Pukovnik Grišin ode do tijela vojnika Sibirca. Stajaše nagnut nad njim nekoliko sekundi, zatim ode. Vrativši se u ured kako bi napisao službenu bilješku, ugleda crvenu žaruljicu na telefonu. Zvao ga je kolega iz istražiteljske skupine Druge glavne uprave. "Mislim da smo blizu da ulovimo četvrtoga," pohvali se on. "Samo su još dvojica ostala. Obojica pukovnici, obojica protuobavještajci, obojica u Istočnom Istočnom Berlinu. Pratimo ih. Prije ili poslije p oslije — slomit će se. Želiš li znati, znati, kad dođemo do đemo do toga? toga ? Želiš li pribivati prib ivati uhićenju?“ uhićenju?“
Grišin odgovori: "Daj "D aj mi samo dvan d vanaest aest sati, molim te. Samo Sa mo dvanaest sati i bit bi t ću tamo. Njega Njega želim; s njime je osobno.“ I istražitelj i ispitivač ispiti vač znaju znaju kako je najteže uhvatiti uhvatiti iskusn i skusna a protuobav p rotuobavještajca. ještajca. Nakon toliko godina u Upravi P, znat znat će kako primijetiti tajnu pratnju pratnju i kako je se otresti. On neće nevidljivo nevidljivo crnilo sakrivati u čarapama, čarapa ma, niti će naglo kupiti stan. U stara vremena bilo je to lako. Osumnjičenika bi se lijepo uhitilo i ispitivalo dok ne bi priznao, ili dok se ne bi mogla dokazati pogreška. No 1990. su vlasti vlasti tražile dokaz doka z krivice, ili u najmanju najmanju ruku ozbiljne ozbiljne naznake naznake da bi se primijenio p rimijenio "treći stupanj". stupanj". Lisandar zacijelo neće ostavljati ostavljati tragove. Morat će ga se uhvatiti uhvatiti na djelu. A za to treba i suptilnosti suptilnosti i vremena. vremena. Što je još gore, Berlin je otvoren grad. Istok Istok je pravno pravno još dio Sovjetskoga sektora, no Zid je srušen. srušen. Bude li uočen, krivac može lako i brzo pobjeći na Zapad: brza ulična ulična vožnja vožnja do svjetala svjetala i sigurnosti Zapada. A tada će biti bi ti kasno. .'¦.¦ .'¦.¦'.wJ.»*'."' '.wJ.»*'."' ¦¦'¦¦' 10 Odbor projekta brojio broji o je samo pet članova: članova: predsjedatelje geopolitičke geopolitičk e skupine, strateškog strateškog odbora i gospodarskog gospodarsko g tijela. ti jela. Uz njih još Saul Nathanson te - na vlastiti zahtjev — Nigel Irvine. On je pretežito vodio glavnu riječ, dok su ostali ispitivali. "Hajde da odmah od mah na na početku razjasnimo razjasnimo jednu stvar!" stvar!" poče Ralph Brooke, voditelj gospodarskog gospoda rskog odbora. "Razmat " Razmatrate rate li vi atentat na toga Komarova?“ "Ne." "Zašto ne?“ "Zato što atentati rijetko uspijevaju. U ovom pak slučaju, čak i ako uspije, to ne bi riješilo problem." Irvine se bolje od bilo koga drugog u brvnari sjećao različitih CIAinih pokušaja (sa svim njezinim novcem i tehnologijom) da "okonča" Fidela Castra. Eksplozivne cigare nije htio pušiti; ronilačko odijelo namočeno u otrov nije htio odjenuti; pasta za čizme od čijih mu je para trebala otpasti brada... Sve je to već postalo smiješno. CIA je na koncu unajmila unajmila Mafiju, Mafiju, no njezin njezina a su nastojanja ispala još komičnija. ko mičnija. čovjek što ga je Cosa C osa nostra odredila odredi la za egzekutora, egzekutora, John Roselli, završio je u betonskom ronilačkom ronilačkom odijelu odi jelu na dnu Floridskoga Floridskog a zaljeva. zaljeva. A Castro je i dalje držao sedmosatne se dmosatne govore, što š to je već i samo po sebi dostatan razlog da ga se ubije. Charles de Gaulle preživio je šest atentata što ih je na nj izvršio izvršio OAS, sastavljen od najboljih francuskih francuskih bojovnika. bojovnika. Jordanski kralj Husein preživio je još više pokušaja umorstva, umorstva, a na život život Sadama Sad ama Huseina napadali su toliko puta da je to neizbrojivo. "Zašto se to ne može učiniti, učiniti, Nigele?“ Nige le?“ "Nisam rekao da ne može. Samo je iznimno teško. čovjek je izvanredno dobro čuvan. Zapovjednik njegove osobne tjelesne straže nije bedak.“ "No ako uspije - neće uspjeti; je li tako?“ "Tako je. Napravili bismo od njega heroja, mučenika. Drugi bi ga naslijedio i zavladao zemljom. Po svoj bi prilici proveo isti program — baštinu poginulog poginulog vođe." "Što ćemo ć emo onda?“ "Nema toga političara politič ara koji se ne bi dao destabilizirati. destabili zirati. To je američka uzrečica i ja u nju nju vjerujem. vjerujem."" Okružiše ga saža s ažalni lni osmjesi. Svojedobno su State De Department partment i CI C IA pokušav po kušavali ali destabilizirati de stabilizirati niz ljevičarskih ljevičarskih vođa stranih zemalja. zemalja. "Što bi trebalo?" "Novac.“ "To nije problem. Samo reci koliko!" koliko! " reagirao reagi rao je odmah domaćin, Saul Nathanson. Nathanson. "Hvala, "Hvala, Saule. Poslije.“ "Što još?“ "Tehnička "Tehnička potpora. po tpora. Većinom se može kupiti. I trebamo čovjeka." čovjeka." "Kakvoga " Kakvoga čovjeka?“ "čovjeka koji će poći u Rusiju obaviti izvjesne izvjesne poslove. poslove. Vrsna Vrsna čovjeka." čovjeka." * "To je tvoje tvoje polje. A što ako — predlažem ovo kao savjet — što ako bi se toga Komarova moglo diskreditirati, tako da ga narod više ne podupire toliko. Ha? Što kažeš na to, Nigele?“ Irvine odgovori: "Zapravo, u tome i jest osnovni problem. Komarov nije običan šarlatan. On je vješt, strastan i karizmatičan voda. Razumije nagone ruskoga naroda i odgovara na njih. On je za njih ikona.“ "Što?“ "Ikona. Ne religiozna slika, nego simbol. On nešto predstavlja, znači. Svaki narod treba nešto ili nekoga na što se može osloniti, što će masama raznolikih ljudi dati neki osjećaj zajedništva i time jedinstva. Bez objedinjavajućega simbola narod bi se raspao u unutarnjim sukobima. Rusija je golema zemlja, zemlja, s mnogim mnogim etničkim skupinama. Komunizam Komunizam je bio brutalan, brutalan, no osigurav osig uravao ao je jedinstv jedi nstvo. o. Nasilno Nasi lno jedinstvo. jedinstvo. Tako je bilo i u Jugoslaviji. Vidjeli smo što se poslije dogodilo. Kako bi se ostvarilo dragovoljno jedinstvo, potreban je simbol. Vi imate svoju Staru slavu (američku zastavu — op. prev.), mi našu Krunu. Trenutačno je Igor Komarov ruska ikona. Samo mi znamo koliko je uprljan "I što je nakanio?“ "Poput svih demagoga, on će igrati na kartu njihovih nada, želja, ljubavi — ali više od svega na kartu njihovih strahova. Tako će pridobiti srce naroda. Onda su i glasovi na izborima njegovi. A s glasovima, doći će i vlast. Nju će pak uporabiti kako bi ostvario ciljeve zapisane u Crnom manifestu.“ "Ali što ako on bude uništen? uništen? Natrag u kaos, čak u građanski rat.“ "Vjerojatno. Osim ako u jednadžbu uključimo novu varijablu: drugu, bolju ikonu. Vrijednu poštovanja i vjernosti ruskoga naroda.“ "Nema takva čovjeka. Nikad ga nije ni bilo.“ "O, da! Bilo je!" je! " usprotivi se sir Nigel. Ni gel. "Ali bijaše to davno, davno, davno. čovjeka čovjeka su zvali zvali carem svih s vih Rusa.“ Rusa.“ Mjesto bijaše očito: terasa Operne kavane kavane u Istočnom Istočnom Berlinu Be rlinu.. 3. listopad listopa d a imalo se obaviti konačn ko načno o ujedinjenje ujedinjenje grada Berlina i čitave Njemačke. Time će završiti završiti sovjetska vladavina vladavina u Istočnoj Istočnoj Njemačkoj. Doći će zapadnoberlinska policija te preuzeti preuzeti održavanje održavanje reda i mira. KGB će morati znatno znatno ograničiti ograniči ti opseg op seg svojih aktivnosti i osoblja, povukavši povukavši se u sjedište sjedi šte u Sovjetskom Sovjetskom veleposlanstvu veleposlanstvu na na Unter den Linden. Neke od golemih operacija operaci ja morat će se povući povući u Moskvu. Turkin Turkin će vjerojatno vjerojatno poći s njima. Ako želi pobjeći, pob jeći, sad je pravo vrijeme, no no on ima ženu ženu i sina u Moskvi. Upravo je počela nastava nastava u sinov si novljev ljevoj oj školi. On želi želi nešto priopćiti, priop ćiti, i to želi osobno reći prijatelju. prijatelju. Hitno. Za razliku razliku od Turkina, Turkina, Monk je znao znao za nestanak nestanak Delfija, Oriona i Pegaza. Kako K ako su dani odmicali, odmi cali, bivao bi vao je sve zabrinutiji; zabrinutiji; do mučnine mučnine zabrinut. zabrinut. LANGLEY, RUJAN RUJAN 1990. 1990 . Pukovnik Pukovnik Turkin, agent Lisandar, poslao je žurnu žurnu osobnu poruku Jasonu Monku. Monku. Poruka bijaše bi jaše ispisana i spisana na razglednici razglednici sa slikom sli kom Ope
kavane kavane u Istočnom Istočnom Berlinu. Berlinu. Poruka bijaše jednostavna jednostavna i nedužna: nedužna: "Nadam se da d a ćemo se opet ope t vidjeti. Sve najbolje, JoseMaria." Poslana je na CIAinu sigurnu sigurnu adresu u Bonnu. Bonnu. Žig otkriva kako je razglednica poslana i z Zapadnog Berlina. Berlinski cijaši nisu znali znali tko je to poslao, samo da je pošta za Jasona Monka u Langlevu. Langlevu. Proslijediše je. To što je razglednica razglednica poslana iz Zapadnog Berlina ne znači znači ništa. Turkin Turkin ju je jednostavno jednostavno ugurao kroz otvoren prozor prozor automobila sa zapadnoberlinskom registracijom, koji se vraćao na Zapad. Zapad. Samo je rekao: Bitte Bi tte začuđenu začuđenu vozaču vozaču i nastavio hod. Dok je njegov "rep" zaokrenuo iza ugla, ugla, nije se više imalo što š to vidjeti. Ljubazni Ljubazni Zapadnoberlinac je poslao razglednicu. razglednicu. Ne preporučuje preporučuje se takva metoda pokušaja i pogreške, pog reške, no događale su se i čudnije čudnije stvari. Datum na poruci bio je čudan. Pogrešan. Razglednica je poslana 8. rujna. Nijemac ili Španjolac napisao bi to ovako: 8/9/90: prvo dan, zatim mjesec, pa godi na. No datum na na razglednici naizgled bijaše ispisan ispi san na američki način: 9/23/90. Za Jasona Monka to je značilo: značilo: moramo se sastati u 9 navečer 23. ovog mjeseca. Treba čitati odostraga. Potpis Potpi s španjolskim imenom je, prema prijašnjem p rijašnjem dogovoruvzn dogovoruvznačio: ačio: ozbiljno ozbiljno i žurno. Pošto odoše svi posjetitelji osim jednoga, svi su primjerci dokumen do kumenata ata spaljeni, osim sir si r Nigelovih. Sve Sve je izgorjelo pod nadzorom, sve sve dok nije ostao samo sa mo pepeo, pepe o, pa je i on smrvljen smrvljen i rasut na vjetru. vjetru. Irvine je ostao uz domaćina. Zahvalan mu bijaše što ga je svojim grummanom prevezao do zračne luke u Washingtonu. Sa sigurnog mobitela u zrakoplovu nazv nazvao ao je Washington i dogovorio objed sa starim prijateljem. pri jateljem. Zatim se opusti u dubokom kožnom naslonjaču, nasuprot domaćinu. "Znam da ne bih smio više ništa pitati," pi tati," ispričavao i spričavao se Nathanson, Nathanson, točeći gostu vrlo fini chardonnay chardonnay,, "ali mogu li te pitati pi tati nešto osobno?“ "Naravno, "Naravno, stari druže. Ali ne mogu obećati da ću ti odgovoriti.“ od govoriti.“ "Ipak ću pitati. Došao si u Wyoming s nadom da će Vijeće odobriti neku vrst akcije, je li tako?" "Tako nekako. No eto, ti si sve rekao. Izrazio zrazio si se bolje nego bih ja.“ "Svi smo ostali os tali zapanjeni. zapanjeni. Doista. Dois ta. No oko stola je bilo sedam sed am Židova. Zašto baš ti?“ Nigel Irvine Irvine zagleda se u oblake što promicahu p romicahu s druge strane prozjMi, prozjMi, ispod ispo d njih. Negdje duboko pod njima prostiru se golema žitna žitna polja, što ih još i sad žanju. žanju. Toliko hrane! hrane! Pred P red očima oči ma mu se pojavi jedno drugo drugo mjesto, daleko u prostoru i vremenu: vremenu: Male britanske strojnice blistaju na suncu; suncu; vozači vozači buldožera imaju lica pokrivena krinkama ili rupcima; svojim strojevima strojevima guraju gomile leševa u goleme jame. Živi kosturi jedva podižu ruke, izlazeći iz smrdljivih rupa; ljudske se čeljusti otvaraju, nijemo proseći hranu. "Ne znam stvarno. Sve sam to prošao. Ne bih to htio opet vidjeti. Valjda sam staromodan." Nathanson se nasmija. "Da staromodan! Dobro. Popijmo u to ime! Hoćeš li osobno poći u Rusiju?" "čini mi se da se to ne da izbjeći.“ "čuvaj se, prijatelju pri jatelju!“ !“ "Saule, ima u mojoj struci jedna uzrečica: uzrečica: ima i ma starih agenata i hrabrih agenata. No hrabri hrabri agenti ag enti nisu stari. Dakle, čuvat ću se.“ Budući da je odsjeo ods jeo u Georgetownu, Georgetownu, prijatelj mu predloži predloži da večeraju u ugodnom ugodnom francuskom francuskom restorančiću "La "L a Chaumiere", jedva stotinjak metara od "četiriju godišnjih doba". Irvine rvine stiže prvi. Nade mjesto na klupi klupi i počne čekati: srebrenokosi starac oko kojega su se pleli mladi koturaljkaši. Šef SISa odavno je znatno izravniji poslovoditelj od direktora CIAe. Kad dolazi u Langlev, sastaje se obično s kolegama, pomoćnicima direktora CI C IAe za operativu i analitiku. S njima se bolje osjeća i na istoj je valnoj valnoj duljini, duljini, što se ne može može uvijek kazati za političke politič ke imenov i menovanike anike Bijele kuće. Taksi doveze sjedokosa Amerikanca slične dobi. Irvine prijeđe preko ulice i potapša ga po ramenu, govoreći: "Dugo se nismo vidjeli. Kako si, Carev?“ Carev Jordan široko se osmjehne. osmjehne. "Nigele, "Nige le, kojega vraga ti ovdje radiš? I zašto zašto ručak?" "Ne odgovara o dgovara ti?“ "Ne, naprotiv. Drago mi je što te vidim." "Onda ću ti reći unutr unutra.“ a.“ Bijaše prilično rano, pa još nije bi lo puno puno ljudi. Konobar ih upita žele li stol za pušače ili za nepušače. nepušače. Za pušače, reče Jordan. Jorda n. Irvin Irvine e podiže obrvu. Ni on ni Jordan ne puše. No Jordan je znao što radi. U politički podobnu Georgetownu malo je pušača. Stoga su im dali zgodan odjeljak; nigdje uokolo nikoga, pa mogu na miru razgovarati. Konobar im donese jelovnike i vinsku listu. Obojica odabraše predjelo i meso. Irvine pregleda popis bordoa i opazi izvrstan Bevchevelle. Konobar zasja: vino nije jeftino i već je prilično dugo u kući. Prođe samo nekoliko minuta prije no što se konobar vratio, pokazao naljepnicu, dobio potvrdu kimanjem, otčepio bocu i natočio. Pošto su ostali sami, Carev Jordan upita: "Pa? Što te nosi ovamo? Nostalgija?" "Ne baš. Problem, rekao bih.“ "Nešto u vezi vezi s glavešinama s kojima si pričao pri čao u Wyomingu?" Wyomingu?" "Ah, " Ah, Carev, dragi Carev! Nikad Ni kad te nisu smjeli otpustiti.“ "To znam. Nego, u čemu je problem?“ "Nešto ozbiljno i podosta loše zbiva se u Rusiji." "Što "Š to još ima novo?“ "To je. Gore je no obično. Službe u obje zemlje službeno su upozorene neka se toga okane." "Zašto?“ "Dužnosnici "Dužnosnici se boje, rekao bih.“ bi h.“ Jordan frknu frknu i reče: "Kao " Kao što već rekoh: što ima novo?“ "Pa... ovaj... prošloga smo se tjedna složili kako bi po svoj prilici trebalo da netko ode tamo malo pogledati što se događa.“ "Pogledati? Unatoč zapovijedi?" "Tako nekako.“ "Zašto dolaziš k meni? Ja sam izv i zvan an igre. Već dvanaest dvanaest godina." godi na." "Razgovaraš li još s ljudima iz Langleva?“ "S njima više nitko ne razgovara.“ "Eto! Zato ti, Carev. Zapravo, treba treba mi čovjek. čovjek čovjek koji može poći u Rusiju. Rusiju. A da ne pobudi pob udi pozornost.“ pozornost.“ "Na crno?“
"Bojim se da je tako." tako." "Protiv " Protiv FSBa?“ Gorbačov je, neposredno prije svoga pada s vlasti, razbio KGB. Prva glavna uprava postala je samostalna služba pod imenom SVR, zadržavši staro sjedište u Jazenjevu. Druga glavna uprava, protuobavještajna, nazvana je FSB. "Vjerojatno i gore od toga.“ Carev Jordan neko je vrijeme šutke žvakao ribu i razmišljao. Zatim odmahne glavom, govoreći: "Ne. On neće ići. Više ne." Oj molim te? Tko neće ići?". .«~ ...„,...,.....*,. ¦&_ "Dečko na kdga sam pomislio. Isto je vani, kao i ja. Bio je dobar. Hladnokrvan, oštrouman, prirodni dar. Izbacili su ga prije pet godina.“ "Je li još živ?“ živ?“ "Koliko "Koli ko mi je poznato, poznato, jest. Nego, čuj: dobro je ovo vino. U posljednje posljednje vrijeme rijetko pijem tako dobro.“ Irvine rvine mu napuni napuni čašu do vrha te upita: "Kako se zove taj dečko koji neće ići?“ ići? “ "Monk. Jason Monk. Monk. Govori Govori ruski kao Rus. Najbolji Najbolji voditelj agenata koga sam ikad imao." imao ." "U redu. čak i ako neće poći, poć i, pričaj priča j mi o Jasonu Monku.“ Bivši PDO to i učini. ISTOčNI BERLIN, RUJAN 1990. Bijaše vrlo topla jesenska jesenska večer; terasa kavane krcata. Pukovnik Turkin, Turkin, u lakom ljetnom ljetnom odijelu odi jelu od njemačke tkanine i njemačkoga kroja, nije privukao ničiju pozornost pozornost dok je zauzimao zauzimao mjesto za stolićem blizu bli zu pločnika pločnika što ga je tren prije napustio tinejdžerski zaljublj zaljubljeni eni par. Pošto je konobar uklonio uklonio čaše, naruči kavu, otvori otvori njemačke novine i počne čitati. čitati . Upravo stoga što je proveo karijeru u protuobavještajnoj službi, u čijoj je srži tajna pratnja, postao je stručnjak za otkrivanje tajne pratnje. Promatrači iz KGBa zato su motrili s daljine. No bili su nazočni: muškarac i žena na drugoj strani Opernoga trga; mladi, sjedili su na klupi naizgled naizgled bezbrižn be zbrižni,i, oboje ob oje sa slušalicama walkmana na ušima. Oboje su mogli održavati radiovezu s dvama automobilima iza ugla, prenoseći im svoja zapažanja i dobivajući od njih upute. U autima je čekala jurišna momčad; nalog za uhićenje uhićenje bio bi o je, naime, konačn ko načno o izdan i zdan.. Dvije posljednje informacije prelile su već punu Turkinovu čašu. U svom je opisu Ames naveo da je Lisandar zavrbovan izvan SSSRa i da govori španjolski. Po jeziku je Istraživ Istraživački ački odjel ograničio svoju potragu potragu na službenike službenike koji ko ji su službovali službovali u Latinskoj Ameri ci i Španjolskoj. Drugi mogući kandidat, dokazalo doka zalo se, stigao je na svoje svoje prvo južnoameričko južnoameričko mjesto u Ekvadoru prije pet godina. go dina. No Ames im je kazao kazao kako je Lisandar zavrbovan zavrbovan prije šest godina. . Drugi i odlučni dokaz proizašao je iz oštroumne zamisli da se pozorno preslušaju sve snimke razgovora KGBa u Istočnom Berlinu iz noći kad je načinjen neuspjeli neuspjeli pohod na CIAin sigurni stanpoštanski stanpoštanski sandu sa ndučić. čić. Te je noći, naime, stanar pobjegao pobjega o sat prije pri je pohoda. Snimke su otkrile telefonski poziv iz javne govornice u predvorju zgrade na isti broj koji je imao taj stan. Drugi je osumnjičenik te večeri boravio u Potsdamu, P otsdamu, a neuspjeli je p pohod ohod vodio pukovnik pukovnik Turkin. Formalno uhićenj uhićenje e već bi se bilo obavilo, da nisu iz Moskve očekivali vrlo vrlo visoka protuobavještajn protuobavještajnog og dužnosn dužnosnika. ika. On je inzistirao da bude b ude nazočan uhićenju te da uhićenika osobno prati na povratku u SSSR. Najednom je osumnjičenik otišao, i to pješice. Promatrači su ga mogli jedino jedino slijediti. slijediti. Španjolskomarokanski Španjolskomarok anski čistač cipela ci pela vukao vukao se pločnikom duž d už terase kavane, gestama pitajući goste u prednjem redu žele žele li čišćenje i laštenje cipela. Glave su odmahivale jedna za drugom. Istočni Berlinci ne bijahu navikli na putujuće ulične čistače cipela, a njihovi su zapadni sugrađani uglavnom uglavnom držali kako previše p reviše došljaka i z Trećega svijeta prlja njihov bogati grad. Napokon jedna glava kimnu čistaču te on izvuče stoličicu, skvrči se ispred mušterije te brzo namaze njegove crne cipele na vezanje debelim slojem paste. Pristupi konobar kako bi ga otjerao. "Pustite neka završi kad je već počeo," poče o," reče gost na njemačkom, ali sa stranim prizv pri zvukom. ukom. Konobar slegne ramenima i udalji se. "Dugo se nismo vidjeli, Kolja. Kako si?" si? " šapnu laštilac španjolski. Rus Rus se nagne naprijed kako bi pokazao gdje želi još laštila. "Ne baš dobro. Imam problema." "Reci!“ "Prije "Pri je dva mjeseca radili smo pohod p ohod na jedan stan stan provaljen provaljen kao CIAin poštanski sandučić. sandučić. Uspio sam nazvati nazvati čovjeka, čovjeka, pa je pobjegao. pob jegao. Ali A li kako su doznali? doznali? Jesu li koga uhvatili, uhvatili, pa je progovorio?" "Moguće. Zašto to misliš?“ "Ima još, i to gore. Prije dva tjedna, baš prije moje razglednice, došao je časnik iz Moskve. Znam da radi u Analitici. Žena mu ie Istočna Njemica, posjećuju se,. Bio je tulumi Qn se napio. _ Hvalio se kako je \i Moskvi bilo uhićenja. Jedan u Ministarstvu obrane, drugi u Vanjskim poslovima.“ Za Monka je vijest bila poput udarca u lice cipelom ci pelom što ju je upravo upravo laštio do visokoga sjaja. "Netko za stolom mu je rekao nešto kao: 'Sigurno imate izvrstan izvor na suprotnoj strani? čovjek je samo potapšao jednu nosnicu i namignuo.“ "Moraš izaći, i zaći, Kolja. Odmah; noćas. Prijeđi!" Prijeđi! " "Ne " Ne mogu ostaviti Ljudmilu i Jurija u Moskvi.“ "Dovedi "Do vedi ih ovamo, ovamo, prijatelju. prijatelju. Smisli bilo bi lo kakvu izliku. Ovo Ovo je još samo deset dana d ana sovjetsko područje. Zatim postaje zapadnonjemačko. zapadnonjemačko. Nakon toga više neće moći putovati.“ putovati.“ "Imaš pravo. pravo. Za deset dana ćemo prijeći svi zajedno, zajedno, kao obitelj. obi telj. Ti Ti ćeš se s e pobrinu pobri nutiti za nas?" "Osobno ću to srediti. Nemoj oklijevat okli jevati!i!““ Rus uruči uruči Marokancu pregršt istočnonjemačkih maraka, maraka, koje s u se mogle na deset d eset d a na spremiti, a onda o nda zamijeniti za vrijedne zapadnonjemačke zapadnonjemačke marke. Laštilac usta, zahvali zahvali kimanjem ki manjem i odvuče se dalje. d alje. Par na suprotnoj suprotnoj strani trga začuje začuje glas u ušima: "Gotovi " Gotovi smo. Hapsi se. s e. Hajde!“ Dvije sive tatre češke proizvodnje zaokrenuše na Operni trg, pa hitro do rubnika uz terasu kavane. Iz prvog auta trojica ljudi iskočiše na pločnik, odgurnuše dvojicu pješaka s puta te pograbiše jednog gosta kavane iz prvoga reda. Iz drugog vozila izletješe još dvojica, koja su držala stražnja vrata svog auta otvorena, stražareći.
Iz gomile kavanskih gostiju začuše se različiti krici dok su gospodina u ljetnom odijelu doslovce podigli, odnijeli i ubacili u stražnji dio drugog automobila. Vrata se zalupiše te vozilo odjuri škripeći gumama. Muškarci iz prvog auta žurno se vrate u nj, pa krenuše za kolegama isto tako brzo. Sve zajedno zajedno trajalo je svega sedam sekundi. Na kraju bloka, sto metara od mjesta napada, stajaše Jason Monk, bespomoćno promatrajući što se zbiva. "Što je bilo poslije Berlina?" upitao je sir Nigel Irvine. Neki su restoranski gosti vadili kreditne kartice, plaćali i vrajczJi.se na posao ilizabavu, kako tko. Englez chevellea, primijeti kako u njoj nema više ničega, pa pozove konobara i zatraži još jednu bocu. "Želiš li ti to mene napiti, Nigele?" upita Jordan s kiselim osmijehom. "Ma daj! Mislim da smo obojica dovoljno dovoljno stari i ružni ružni da možemo piti kao gospoda." go spoda." "A, valjda. Uostalom, ne nude nude mi baš ba š često Beychevelle.“ Konobar ponudi novu novu bocu; pošto mu je sir Nigel kimnu k imnuo, o, otčepi je i natoči. "Onda, čemu ćemo nazdraviti? nazdraviti? Velikoj Veliko j igri? Ili Velikoj Velik oj zbrci?" upita Jordan s trpkim humorom. humorom. "Ne, nego za stare dobre dane. I za jasnoću! jasnoću! To mi zapravo najviše nedostaje; nemaju to ovi današnji mladići. Nemaju potpune moralne jasnoće.“ "Pijmo "Pi jmo u to ime!" ime! " Pošto ispiše i spiše po pola čaše, Jordan nastavi: nastavi: "Dakle, "D akle, Berlin. Eto, Monk se razbjesnio razbjesnio jače od planinskoga lava kad mu potpališ pod guzicom. Ja nisam bio tamo, ali sam još bio u dodiru s nekim dečkima, kao što je Milt Bearden. Puno smo toga prošli skupa. Tako sam dobio predodžbu kako je to bilo. Monk je iša$ po zgradi i pripovijedao svakome tko ga je htio slušati da u sovjetskom sovjetskom odjelu djeluje djeluje krtica, i to na visoku visok u položaju. položaju. Naravno, Naravno, oni to nisu htjeli čuti. Napiši — to su mu rekli. I on je napisao. Bio je to poprilično užasan dokument. U njemu je gotovo sve optužio za groznu nesposobnost. Milt Bearden napokon se uspio riješiti Amesa iz Odjela za SSIE. No taj je bio poput jegulje. U međuvremenu je direktor utemeljio novo protuobavještajn protuobavještajno o središte. U njemu njemu je je bila bi la Analitička Analitička skupina, koja je opet imala ogranak og ranak za SSSR. Tom je ogranku trebao bivši bi vši operativac. operati vac. Mulgrew Mulgrew je predložio Amesa, i bogme ga je dobio. Pogodi P ogodi komu je onda onda Monk morao podnijeti svoje prigovore: prigo vore: Aldrichu Amesu glavom!“ "To je morao biti gadan šok," tiho će Irvine. Irvine. "Kažu da vrag uvijek o zlu misli. I tako je, moj Nigele, s Amesova gledišta najbolje bilo da se sam pobrine za Monka. Mogao je taj njegov memorandum memorandum jednostavno jednostavno baciti u koš, pa je to i učinio. No pošao je i dalje. da lje. Optužio Optužio je Monka za lov na umišljene umišljene vještice. vješti ce. Gdje Gdje su mu dokazi? — pitao je on. Tako je na koncu pokrenuta unutarnja istraga. Ali ne o postojanju krtice, nego — o Monku!" "Svojevrsni ratni sud?“ Carev Jordan kfrnnu, sav žalostan, te nastavi: "Tako nekako. Bio bih se zauzeo za Jasona, no ja baš nisam tada bio na cijeni. No da: istragu je vodio Ken Ke n Mulgrew. Mulgrew. Ishod Ishod je bio taj da su zaključili zaključili kako je Monk umjetno umjetno namjestio berlinski susret kako bi razvio razvio svoju karijeru, koja je bila u krizi." krizi." "No — lijepo od njih. njih.““ "Vrlo lijepo od o d njih. U to to je doba dob a Operativna uprava uprava već bila od zida do zida popunjena popunjena birokratima, birokrati ma, izuzevši izuzevši stare ratnike što su gulili g ulili svoje mandate na terenu. terenu. Nakon četrdeset godina god ina napokon smo pobijedili pob ijedili u hladnom hladnom ratu i sovjetsko se carstvo urušavalo. urušavalo. Trebalo je to biti b iti vrijeme osvete, no no umjesto toga je postalo vrijeme vrijeme prepirki prepi rki i birokratizma.“ "A Monk — što se zbilo s njim?“ "Samo što ga nisu otpustili. Umjesto toga su ga degradirali. Dali su mu nekakvo bezvezno mjesto u arhivi, tako nešto. Da ne ide na put. Trebao je dati otkaz, uzeti mirovinu i izgubiti se. No uvijek je bio tvrdoglav tip. Ostao je, uvjeren kako će se jednoga dana uvidjeti da je bio u pravu. Trunuo je na tom poslu tri duge godine. I na kraju je bilo tako.“ "Kako: dokazalo se da je bio u pravu?" "Svakako. Ali bilo je prekasno." MOSKVA, SIJEčANJ 1991. Pukovnik Pukovnik Anatol A natolijij Grišin Griši n izašao je iz prostorije za ispiti i spitivan vanje je i uputio se u svoju sobu sav izvan izvan sebe od bijesa. bi jesa. Skupina časnika ispitivača bijahu sretni što su ih sve pohvatali. Neće više biti sjednica odbora "Monah". Sve je snimljeno: cijela priča sve tamo od dječaka dječak a što se bio razbolio u Nairobiju 1983. pa do hvatanja hvatanja u Opernoj kavani kavani prošloga rujna. Ljudi iz Prve glavne glavne uprave uprave nekako su saznali saznali da je Monk pao u nemilost među svojima: svojima: degradiran, degradi ran, gotov je. To je moglo značiti značiti samo da nema više agenata. Ukupno ih je imao četvoricu. Ali kakvu četv četvoricu! oricu! Jedan Je dan je još na životu, ali ne još zadugo, bio je siguran sig uran Grišin. Grišin. Tako je odbor "Monah" završio završio svoj posao te je raspušten. Valjalo je slaviti. slaviti. No Grišinov je bijes izvirao iz nečega što je izašlo na vidjelo za posljednje posljednje seanse sea nse ispitivanj ispi tivanja. a. Stotinu metara. Samo bijednih sto metara... Izvješće promatrača nije ostavljalo mjesta sumnji. Svogaj)qsljednjeg dana života na slobodi Turkin nije kontaktirao s neprijateljskim agentima. Cijeli je dan proveo u zgradi sjedišta službe, večerao je u kantini, a onda neočekivano krenuo u šetnju, uz tajnu pratnju, do velike kavane, gdje je popio kavu i dao da mu čiste cipele. Turkin mu je omogućio bijeg. Dvoje promatrača na drugoj strani trga vidjeli su kako je čistač cipela obavio svoj posao i otišao. Nekoliko trenutaka trenutaka poslije, iza i za ugla su došla dva d va KGBova KGBova auta, s Griši nom na suvozačkom suvozačkom sjedalu prvoga. U tom je trenutku trenutku bio samo sto metara udaljen od Jasona Monka, na području još pod sovjetskim nadzorom. U prostoriji za ispitivanje činilo mu se kako su svi pogledi uprti u njega. On je vodio lov i izmaknula mu je najveća lovina — kao da su govorili svi ti pogledi. Bit će boli, dakako. Ne boli za uvjeravanje, nego boli za kaznu. To se zakleo. No zabranili su. General Bojarov, osobno mu je kazao kako predsjednik KGBa želi brzo pogubljenje. pogubljenje. Predsjednik se bojao bo jao kako bi b i u trenutačnim trenutačnim okolnostima, koje se brzo mijenjaju, mijenjaju, i ta odluka mogla biti izmijenjena. izmijenjena. Presudu je je toga dana nosio na potpis Predsjedniku, kako bi se idućeg id ućeg dana izvršila. izvršila. Vremena s u se doista doi sta mijenjala nevjerojatnom brzinom. Šljam iz novooslobođena tiska sa svih je strana optuživao njegovu službu; zna on kako bi trebalo s tim šljamom. No nije znao znao da će njegov šef, predsjednik preds jednik KGBa general Krjučkov, Krjučkov, u kolovoz ko lovozu u pokušati državni državni prevrat protiv Gorbačova, i da neće uspjeti. Za osvetu osvetu je Gorbačov rastavio rastavio KGB K GB na nekoliko dijelov di jelova. a. U prosincu prosi ncu se napokon raspao i Sovjet S ovjetski ski Savez S avez.. Dok je Grišin toga siječanjskoga dana sjedio u uredu, obuzet sumornim mislima, general Krjučkov upravo je polagao smrtnu presudu za bivšeg pukovnika pukovnika KGBa Turkina na Predsjednikov stol. Gorbačov podiže pero, zasta i spusti ga g a opet. Prošlog je kolovoza Sadam Husein okupirao Kuvajt, a američki bojni zrakoplovi sada razaraju Irak. Pred vratima je i napad kopnene vojske. Nekoliko državnika nastoje posredovati, predlažući same sebe kao međunarodne mirovne posrednike. Jedan od njih bijaše i Mihail
Gorbačov. "Shvaćam "Shvaćam što je taj čovj čo vjek ek učinio i da bi zaslužio zaslužio smrt," reče Predsjednik. P redsjednik. "Takav je zakon," ravnim će glasom Krjučkov. "Da, "Da , ali u sadašnjem trenutku. trenutku..... držim da to ne bi bilo mudU Odlučio Odlučio se i vratiosmrtnu vratiosmrtnu presudu presudu nepotpisanu. "Imam pravo pravo na pomilovanje, pomilovanje, pa to i činim. Neka bude sedam godina go dina prisilnog prisi lnog rada.“ General Krjučkov ode sav gnjevan. Takva degeneracija se ne smije više dopustiti! Prije ili poslije, on će morati žestoko udariti, zajedno s istomišljenicima. Za Grišina je to bio posljednj po sljednjii udarac u ionako gadnu danu. danu. Mogao je tek osigurati osi gurati da logor robovskoga rada u koji će ć e poslati Turkina Turkina bude takav da ga on nikako neće moći preživjeti. Ranih osamdesetih logori za političke zatvorenike preseljeni su iz odveć lako pristupne Moldavije u okolicu Perma, gdje je rođen Grišin. Desetak ih je rasuto oko gradića Vsesvjatskoga. Najpoznatije Najpoznatije paklene jazbine bile su Perm35, Perm36 i i Perm37. Perm37 . No za izdajice je rezerviran jedan poseban logor. Na sam spomen Njižnog Njižnog Tagilja protrnuli protrnuli bi i sami KGBovci. Koliko god stražari bili oštri, oni ipak žive izvan logora. Njihova je brutalnost, po naravi stvari, tek sporadična i institucionalna: smanjenje porcija, pojačavanje rada. Kako bi s e osiguralo da "obrazovani" "obrazovani" zločinci zločinci stalno stalno imaju i maju na umu životn životnu u stvarnost, stvarnost, u Njižnom Njižnom Tagilju su ih ih pomiješali s najgorim i najnasilnijim najnasilnijim zekima medu svim robijašima. robijaši ma. Grišin se pobrinuo po brinuo da Turkina Turkina pošalju u Njižni Njižni Tagilj. U rubriku rubriku "postupak" u obrascu za za slanje zatočenika zatočenika upisao je: "osobito "osobi to strog". "Uostalom, držim da se i sam sa m možeš domisliti kako je završila ova tužna tužna priča," protisnu p rotisnu s uzdahom uzdahom Carev Jordan. "Manjeviše. "Manjeviše. Ipak, podsjeti me," reče on, o n, pa podiže ruku spaziv spazivši ši konobara, ko nobara, te naruči naruči za kraj: "Dva "D va espresa, molim.“ "Dakle, tijekom te, 1993. godine, FBI je konačno preuzeo osam godina staru potragu za krticom. Poslije su se hvalili kako su sami obavili cijeli posao posa o za godinu i pol, no pun puno o eliminacijskog elimi nacijskog posla učinjeno učinjeno je već prije, iako presporo. Valja im ipak i pak priznati kako su obavili što smo mi trebali napraviti. Zanemarili Zanemarili su ljudska prava prava i dobili d obili tajni tajni sudski nalog za provjeru financija nekoliko preostalih sumnjiv sumnjivaca. aca. Prisilili Prisi lili su banke da im daju podatke. I upalilo je. Otkrilo se kako kak o je Aldrich Ames dolarski milijunaš milijunaš — i to bez računa u Švicarskoj, koji su oosliie Dronadeni. Nieeov izeovor da mu žena ima znatno boeatstvo u Kolumbiji pokazao se lažnim. Stavljen je pod danonoćnu tajnu pratnju pratnju.. Uzimali su njegovo kućno smeće, ulazili mu u kuću dok ga nije bilo doma i otvarali mu osobno računalo. Sve je bilo tamo; ili, u najmanju ruku, ruku, dovoljno dovoljno da ga otkrije. Pisma P isma KGBu K GBu i od KGBa, potvrde o golemim g olemim primljenim svotama novca, novca, podaci o rupama u Washingtonu Washingtonu i okolici. okolici . "21. veljače 1994. — Isuse, Nigele, još se dandanas sjećam toga datuma! Dakle, tada su ga uhitili tek koju ulicu dalje od njegove kuće u Arlington Arlingtonu. u. Poslije toga je je sve sve izašlo izašlo na vidjelo. vidjelo.““ "Jesi li znao znao unaprijed?“ "Nisam. FBI je vjerojatno bio dovoljno pametan da mi ne kaže. Da sam znao, otišao bih tamo prije njih i zadavio ga golim rukama. Sretan bih otišao na električnu stolicu.“ stolicu.“ Stari se PDO zagledao u zid zid restorana res torana nasuprot nasuprot sebi; no zapravo je gledao u prošlost, u dugi popis popi s imena i lica što ih i h odavno odavno više nema. "Uništio je četrdeset i pet operacija, operaci ja, izdao dvadeset dva čovjeka, čovjeka, od toga osamnaest Sovjeta, Sovjeta, a četiri iz satelitskih zemalja. četrnaest ih je pegubljeno. pegubljeno. I sve zato zato što je taj bijedni bi jedni crv, gori od serijskog ubojice, htio veliku kuću i jaguara.“ Nigel Irvine Irvine nije želio vrijeđati osjećaje svoga starog s tarog prijatelja, no ipak promrmlja: "Trebali "Trebali ste s te to obaviti sami; u kući.“ "Znam, znam. Svi to znamo. Trebali smo se pozabaviti financijama — k vragu i ljudska prava! Još u proljeće 1986. Ames je primio preko četvrt milijuna dolara i uložio ih u američku banku. Trebali smo onih četrdeset pet ljudi s pristupom dosjeima 301 podvrgnuti 'neprijateljskom' testiranju detektorom laži. Neugodno za nedužne, nedužne, ali uhvatili uhvatili bismo bi smo Amesa.“ A mesa.“ "A Monk?" zapita Englez. Carev Jordan kratko se nasmija. Konobar pak, hoteći srediti posljednji stol u praznu restoranu, dođe k njima s računom. računom. Irvine Irvine mu pokaza pokaza neka ga stavi preda p reda nj. Mladić Mladić je čekao dok mu se u ruci nije našla kredi tna kartica. Tek tada se udalji prema šanku. "E, da: da : Monk. Ni on nije znao. znao. Toga je dana bio bi o Predsjednikov blagdan, savezni savezni državni državni blagdan. b lagdan. Zato Zato je bio kod kuće, valjda. valjda. Na vijestima se ništa nije pojavilo do sutra ujut ujutro. ro. A onda je stiglo sti glo ono prokleto pismo.“ pi smo.“ WASHINGTON, WASHINGTON, VELJAčA VELJA čA J 994. 994 . Pismo je stiglo '22., '22 ., dan nakon Predsjednikova Predsjednikova blagdana, prvom poštom poslije posli je praznične praznične stanke. Blještavo bijela omotnica; po p o žigu Monk vidje da je iz središnje pisarnice Langleva, ali poslano na njegovu privatnu adresu, a ne u ured. Unutra je bila druga omotnica, s oznakom američkog veleposlanstva. Na prednjoj strani stajaše otipkano: gospodin Jason Monk — kod: Središnja obavještajna služba, Glavna pisarnica, Langlev, Virginia, Sjedinjene Američke Države. Netko je još dopisao: Uručiti! Na poleđini je ista ruka ispisala: isp isala: "Osobno " Osobno doneseno u naše naše veleposlanstvo veleposlanstvo u Vilniusu u Litvi. Litvi. Vi valjda valjda poznajete naslovn naslovnika?" ika?" Budući da na omotnici nije bilo poštanske marke, jasno da je stigla diplomatskom poštom. p oštom. Unutra je bila opet treća omotnica, no ta vidljivo slabije kakvoće — vidjeli su se komadići drva. Adresa ispisana ponešto čudnim engleskim: "Molim (tri puta potcrtano) proslijediti gospodinu gospodi nu Jasonu Jasonu Monku, Monku, CIA. Prijatelj.“ Stvarno se pismo napokon našlo u toj omotnici. Bijaše ispisano na papiru tako tanku da su se listovi gotovo raspadali pri dodiru. Toaletni papir? Listovi L istovi ispali isp ali iz neke stare, jeftine džepne džepne knjige? Možda. Pismo bijaše na ruskom, pisano drhtavom rukom, crnom, slabo vidljivom tintom. Na vrhu nadnevak: "Nižnji Tagilj, rujna 1994.“ Zatim: "Dragi "Drag i prijatelju Jasone, ako ikad primiš primi š ovo pismo, ja ću tada već biti mrtav. Trbušni Trbušni tifus, znaš. znaš. Dolazi D olazi od muha muha i ušiju. ušiju. Upravo zatvaraju zatvaraju logor, razaraju razaraju ga, kako bi ga izbrisali s lica li ca Zemlje, kao da nikad nije ni postojao — kao što i nije trebao. Desetak političkih je amnestirano; u Moskvi je sad neki Jeljcin. Jedan od njih je moj prijatelj Litavac, pisac i intelektualac. Mislim da mu mogu vjerovati. Obećao mi je da će ovo sakriti i poslati kad stigne kući.
Morat ću opet u stočni vagon, pa na put do novog logora. No ja to neću živ živ dočekati. dočeka ti. Zato ti šaljem svoj oproštajni pozdrav i neke vijesti.“ Pismo je dalje opisivalo opi sivalo što se događalo d ogađalo nakon njegova njegova uhićenja uhićenja u Istočnom Istočnom Berlinu prije tri i pol godine. godi ne. Nikolaj Turkin Turkin pisao je kako su ga tukli u ćeliji ispod Lefortova te kako nije vidio smisla ne kazati sve što je znao. Opisao je smrdljivu, izmetom prekrivenu ćeliju vlažnih zidova i strašno hladnu, oštra svjetla, kako su vikali na njega kod ispitivanja, stavljali mu povez na oči i razbijali zube kad ne bi odgovarao dovoljno brzo. Ispričao je i o pukovniku pukovniku Anatoliju Anatoli ju Grišinu. Kako je pukov p ukovnik nik bio bi o uvjeren uvjeren da će Turkin uskoro umrijeti, rado se hvalio hvalio svojim prijašnj pri jašnjim im uspjesima. Turkin Turkin je čuo sve pojedinosti o ljudima ljudima čija su mu i sama imena dotad bila b ila nepoznata: nepoznata: Krugljov, Krugljov, Blinov, Solomin. Grišin mu je kazao i kako je sibirskoga vojnika natjerao progovoriti. "Kad se to završilo, završilo, molio sam se s e za smrt, kao puno puno puta prije. U logoru ima mnogo samoubojstava, no ja sam se nekako uvijek uvijek nadao da ću - ako izdržim izdržim — jednog dana možda biti slobodan. Ne bi me prepoznao; prepoznao; ni Ljudmila, ni ni moj sin si n Jurij. Nemam više više kose ni zubiju; zubiju; ni od tijela nije baš pun p uno o ostalo, nakon tolikih rana i groznica.“ groznica.“ Pripovijedao je dalje o dugom putovanju stočnim vagonom od Moskve do logora, zatvoren sa zločincima, koji su ga tukli do besvijesti i pljuvali pljuvali mu u lice kako bi ga g a zarazili zarazili tuberkulozom. tuberkulozom. Opisao je i sam sa m logor, u kojemu je on imao još manje porcije po rcije hrane i morao još teže raditi od ostalih. Nakon šest mjeseci slomio je ključnu ključnu kost tegleći balvane. balvane. Ne samo što nije dobi dobio o liječničku pomoć, nego su stražari, videći što mu se dogodilo, inzistirali da ubuduće nosi drva baš na slomljenu ramenu. Na kraju je napisao: "Ne žalim što sam učinio, jer bio je to loš režim. Možda će sada moj narod biti slobodan. Negdje živi moja žena i nadam se da je sretna. I moj sin Jurij, koji tebi duguje život. Hvala ti za to. Zbogom, prijatelju moj. Nikolaj Iljič.“ Jason Monk presavije pismo, stavi ga na čajni stolić, zagnjuri glavu među ruke i zaplače kao dijete. Toga dana nije išao na posao. Nije ni nazvao radi isprike. Nije dizao telefonsku slušalicu. U šest navečer (bilo se već smrklo) pogledao je u telefonski imenik, ušao u automobil i odvezao se u Arlington. Pokuca prilično pristojno na vrata kuće koju je tražio. Ženi što je otvorila uljudno kimnu, pozdravivši je: "Dobra večer, gđo Mulgrew," pa prođe pokraj nje, ostavivši je bez riječi na vratima. Ken Mulgrew bio je u dnevnoj sobi, bez sakoa, s velikom čašom viskija u ruci. Okrenu se, ugleda uljeza uljeza i poče: "Hej, koji je je vrag? vrag? Upadaš ovamo..,"^_ ovamo..,"^_ i Bijaše to posljetinje što što je u iduća dva mjeseca mjeseca kazao jasno, jasno, bez neugodna neugodna cviljenja. Monk ga je udario u čeljust, i to vrlo jako. Mulgrew je bio krupniji, ali izvan forme i još pod utjecajem vrlo dobro zalivena objeda. Monk ga je udario ukupno četiri puta — po jednom za svakoga svakoga svojeg izgubljen izgubljenog og agenta. age nta. Ne samo što mu je iščaši o čeljust: ostavio ostavio mu je masnice na oba oka i slomio slomi o mu nos. Onda Onda je otišao. oti šao. "Zvuči "Zvuči nešto kao aktivn ak tivna a mjera," reče veselo Nigel Nig el Irvine. Irvine. "Najaktivnija moguća," složi se Jordan. "I što je dalje bilo?“ "Eto, gospođa Mulgrew, srećom, nije pozvala policiju, nego Službu. Poslali su nekoliko momaka, koji su stigli upravo na vrijeme da vide kako Mulgrewa ubacuju u ambulantna kola, koja su ga odvezla na intenzivnu njegu. Dečki su smirili ženu, koja je prepoznala Monka. Zatim su se momci odvezli k njemu njemu kući. kući. Našli su ga kod kuće k uće i pitali koji je to k...ac napravio. On im je pokazao poka zao pismo na stolu. Naravno, Naravno, nisu ga znali znali pročitati, ali su ga ponijeli sa sobom.“ "A Monk? Sredi li su ga?" zanimalo je Engleza. Engleza. "Tako je. Ovoga su ga puta sredili do kraja. Naravno, bilo je puno suosjećanja za njega kad je na saslušanju pročitan prijevod pisma. čak su me pustili pustili i svjedoči svjedočititi za njega, njega, iako iak o od toga nije bilo bi lo neke koristi. No ishod i shod se unaprijed znao. znao. čak i nakon Amesova Amesova uhićenja uhićenja nije se moglo pustiti da razbješnjeli špijuni prave hamburger od viših dužnosnika Službe. Stoga su ga smjesta otpustili." Konobar se vratio, nestrpljiva izgleda. Obojica ustaše i krenuše krenuše prema i zlazu zlazu.. Konobaru je uvelike uvelike laknulo, pa im je ki kimnu mnuo o i nasmiješio se. se . "A Mulgrew - što se zbilo s njim?“ "Ironija "Ironija sudbine: nečasno je otpušten iz služ službe be godinu god inu dana poslije, kad se do kraja shvatilo do čega je sve bio doveo d oveo slučaj Ames.“ "I što je na kraju bilo s Monkom?“ "Otišao je iz Wašhingtona. U to je doba živio s djevojkom, no ona je bila odsutna, na nekom seminaru kad se to dogodilo. Rastali su se pošto se vratila. vratila. čuo sam kako je Monk uzeo uzeo mirojvinu odjednom, odjednom, ali ipak i pak je napustio grad.“ "Imaš li pojma gdje je?“ "čuo sam da je negdje na tvom tvom području." području." "U " U Londonu? Londonu? U Britaniji?“ Bri taniji?“ "Ne baš. ba š. U jednoj od kolonija k olonija Njezina Njezina Veličanstv Veli čanstva.“ a.“ "Zavisna područja — tako se sad zovu; ne zovu se više kolonije. U kojoj?“ "Otočje Turks Turks i Caicos. C aicos. Znaš da je volio dubokomorski ribolov? ri bolov? Posljednje Posljednje što sam čuo je da tamo ima i ma brod i da ga izn i znajmlju ajmljuje.“ je.“ Bijaše lijep, sunčan ranojesenji dan; Georgetown je krasno izgledao dok su stajali na pločniku ispred "La Chaumiere", čekajući taksi za Careva Jordana. "Zbilja želiš da on opet ope t pođe u Rusiju, Nigele?" "Uglav " Uglavnom nom je tako.“ "On neće ići. Prisegnuo je da neće. Ugodno je bilo ručati s tobom, uživao sam i u vinu. Ali gubio si vrijeme. Hvala ti u svakom slučaju, ali znaj znaj da on neće poći. poći . Ni za novac, ni ni pod po d prijetnjom. Nipošto i ni za što.“ Dođe taksi. Rukovaše se te Jordan uđe u taksi i odveze se. Sir Nigel Nig el Irvine Irvine prijeđe ulicu i uđe u hotel "Four Seasons". Trebao je još nazvati nazvati nekoliko ljudi. 11 "Foxy lady" je bila privezana i spremna za noć. Jason Monk odmahnu na pozdrav trojici talijanskih klijenata koji su, makar baš nisu puno ulovili, uživali u izletu gotovo isto koliko i u vinu što ga bijahu ponijeli sa sobom. Julius je stajao na molu za stolom za rezanje ribe te rezao glave i peraje s dvaju zlaćuna skromne veličine. U stražnjem džepu hlača kočila mu se nadnica nadnica i njegov dio napojnice što su s u je ostavili Talijani. Talijani. Monk prođe pokraj Tiki Huta prema Banana Boatu, čija je otvorena drvena terasa za jelo i piće bila već krcata ranim pilcima. Ode do šanka i kimnu Rockvju. "Kao obično?" upita barmen smiješeći se. "Zašto ne? Rob sam navika.“
Redoviti posjetitelj već godinama, sporazumio se s Banana Boatom da preuzimaju telefonske pozive za njega. Štoviše, na svoj je promidžbeni letak, što ga je podijelio podi jelio po svim hotelima otoka Providencialesa, P rovidencialesa, stavio telefonski telefonski broj te krčme. Zazva ga Rockvjeva supruga Mabel. "Zvali su iz Grace Bay duba.“ "Aha. Ima Ima li kakva poruka?" "Ne, " Ne, samo im se javi.“ Gurnu Gurnu prema njemu njemu telefon što su ga držali iza i za šanka. Nazove Nazove i dobije telefonisticu telefonisticu na recepciji. recep ciji. Prepozn P repoznala ala mu je glas. "Bog, Jasone! Kako je prošao dan?“ "Nije loše, Lucy. Bilo je i gorih. gori h. Ti Ti si me zvala?" zvala?" "Aha. " Aha. Što radiš sutra?“ "Zločestoćo, što ti je na umu?“ umu?“ Na drugom kraju žice, pet kilometara ki lometara dalje duž žala, žala, krupna, vesela vesela dama podvrisnu od smijeha na recepciji recepci ji hotela. Stalni stanovnici stanovnici otoka Prova nisu neka golema skupina. U zajednici u kojoj su turizam i ugostiteljstvo ugostiteljstvo jedini jedi ni izv i zvor or deviznih prihoda svatko poznaje svakoga, bio on otočanin ili pridošlica, a dobrodušno zafrkavanje pomaže da vrijeme brže prolazi. Turks i Caicos još su ona stara, dobra Zapadna Indija: Indija: prijateljski p rijateljski raspoložen raspo ložena, a, opuštena i bez žurbe. žurbe. "Ne počinji, poči nji, Jasone Monk! Monk! Jesi Je si li sutr s utra a slobodan za klijenta?“ klijenta?“ Razmišljao je. Kanio je sutrašnji dan provesti radeći na održavanju broda - poslu bez kraja za vlasnike plovila. Ipak, svaki izlet donosi prihod, a štednokreditna zadruga iz Miamija još je vlasnica vlasnica polovice Foxy Lady i nikad se ne umori primati čekove. č ekove. "A jesam, valjda. Pola dana ili cijeli ci jeli dan?" "Pola "P ola dana. Ujutro. Ujutro. Što kažeš na devet?“ devet?“ "U redu. Reci im neka se spreme. sp reme. Ja ću ih čekati.“ "Nije skupina, Jasone. Samo jedan čovjek, čovjek, gospodin gospod in Irvine. Irvine. Reći ću mu. mu. Bok!“ Bok! “ Jason spusti slušalicu. Rijetki su izletnici pojedinci. Obično dolaze po dvoje ili u većoj skupini. Vjerojatno muž čijoj se ženi nije išlo; i to je normalno. Dovrši daiquiri, pa se vrati do broda reći Juliusu da će se morati sastati ujutro u sedam kako bi napunili brod gorivom i nabavili još mamaca. Izletnik zletnik se pojavi u petnaest do devet. Stariji od uobičajenih uobič ajenih ribolovaca; zaprav zapravo o starac, odjeven u žutosmede žutosmede tanke hlače, pamučnu majicu i bijeli bi jeli panama šešir. Stojeći na molu, molu, pozove pozove ga: "Kapetane "K apetane Monk!“ Jason se spusti sp usti sa zapovjednog mosta kako bi pozdravio gosta. Izgovor Izgovor odmah oda Engleza. Engleza. Julius mu pomogne uspeti se na palubu. palubu. "Jeste li ovo već već radili, radili , gospodine gospodi ne Irvine?" Irvine?" upita Jason. "Pa i nisam. Ovo mi je prvi prvi put. Novak Novak sam.“ "Ne brinite se, gospodine. Vodit ćemo računa o vama. More je prilično mirno, ali samo recite ako i kad vam bude dosta.“ Nikad ga nije prestalo iznenađivati iznenađivati koliko koli ko puno turista turista izlaz i zlazii na otvoreno more pretpostavljajući pretpostavljajući kako će ocean biti isto tako miran kao more unutar koraljnoga grebena. Turističke brošure nikad ne prikazuju bijele, zapjenjene krijeste valova oko zapadnoindijskih otoka, no pučina je oko njih katkad doista uzburkan uzburkana. a. Isplovi s Foxy Lady iz Zal Zaljeva jeva kornjača kornjača i okrene se poludesn p oludesno o prema Sellar's Cutu. Oko Sjeverozapadnog Sjeverozapadnog rta more će vjerojatno vjerojatno biti odviše uzburkan uzburkano o za starca, no znao je mjesto pokraj Pine Keya, K eya, na drugoj strani, strani, gdje gd je je more mirnije i rečeno je da ie viđeno iato zlaćun zlaćuna. a. Plovio je četrdeset minuta minuta punom brzinom. brzinom. Onda ugleda veliki veliki plutajući plutajući "sag" isprepletne morske trave. Zlaćuni Zlaćuni rado leže u sjeni pod samom površinom na takvim mjestima. Julius Julius spusti u vodu četiri konopa s jakim udicama te zaokru žiše žiše oko o ko morske trave. U trećem krugu riba zagrize. Jedno uže naglo stane uranjati u vodu, dok je cvilio kolotur marke Penn Senator. Englez se izvuče ispod tende te mlako zauze mjesto za borbu s ribom. rib om. Julius mu da ribički ribi čki štap, utaknuv utaknuvši ši kraj k raj u utor između klijentovih klijentovih bedara, pa poče izv i zvlačiti lačiti ostala tri užeta. užeta. Jason Monk okrenu pramac broda od morske trave, smanji rad motora na tek malo iznad praznoga hoda, pa se vrati na palubu. Riba je prestala povlačiti uzicu, no no štap bijaše b ijaše u pravilnu položaju. položaju. "Samo "Sa mo počnite lagano vući," blago će Monk. "Vucite k sebi s ebi dok štap ne bude stajao uspravno, uspravno, zatim otpustite prema naprijed pa motajte.“ Englez pokuša. pokuša. Nakon deset minu mi nuta ta izjavi: "Mislim da d a je ovo malo previše za mene. Jake su s u te ribe.“ "Dobro, "Do bro, ja ću je povu p ovući, ći, ako ak o želite." "Bio " Bio bih vam vrlo zahvalan zahvalan.“ .“ čim je klijent kli jent ustao, ustao, Monk sjedne u ribarski stolac, a Englez se opet povuče u sjenu sjenu tende. tende. Bilo je deset d eset i pol i vrlo vrlo vruće. Sunce Sunce je dolazilo s pramčane strane te je voda blistala poput oštrice. Deset minu mi nuta ta snažna snažna povlačenja povlačenja trebalo je dok se riba približila rubu palube. palube. Vidjevši Vid jevši trup trup broda, riba rib a se opet o pet pokuša osloboditi o sloboditi,, potrošivši još trideset metara metara užet užeta. a. "Što je to?“ "Velika bikovska pliskavica," odgovori Monk. "O, joj! Ja baš volim pliskavice.“ "To nije morski sisavac. Isto ime, različito biće. Ovu ribu zovu zovu i zlaćun. zlaćun. To je riba rib a mesojed, vrlo vrlo dobra dob ra za jelo.“ Julius Julius je već bio priredio priredi o osti, pa stručno stručno udari njima zlaćuna zlaćuna i stavi dvadeset kilograma tešku ribu na palubu. palubu. Monk ustane sa stolca, izvadi udicu iz zlaćunovih usta i od voji čelično uže od najlonskog. Julius, koji se spremao pohraniti lovinu u pramčano spremište, iznen iznenadi adi se vidjevši vidjevši to. Kad je zla ćun ćun na palubi, palubi, obično obi čno se opet bacaju sve sve četiri udice, a ne izvlači izvlači ih se. , - "Idi gore go re i preuzmi preuzmi kormilo!" kormi lo!" naredi blago Monk. "Kreni kući uobičajenom brzinom.“ Julius poslušno kimnu, ne razumjevši. Njegova se vitka crna figura uspe uz ljestve do zapovjednog mosta. Monk ode do hladnjaka, izvadi dvije konzerve piva, otvori obje i ponudi jednu klijentu. Zatim sjedne na hladnjak, gledajući postarijeg Engleza u sjeni. "Niste zapravo došli ribariti. ribariti . Zar ne, gospodine Irvine?" Irvine?" reče Monk više kao tvrdnju tvrdnju no kao pitanje. "Zaista, nije moja omiljen omi ljena a zabava.“ "Nije. I niste gospodin Irvine, je li tako? Nešto me bockalo cijelo vrijeme. Visoki posjet u Langlevu; dolazio je — davno je to bilo — jedan visoki glavešina britanske obavještajne obavještajne službe." službe." "Izvrsn "Izvrsno o pamćenje, p amćenje, gospodine gospodi ne Monk.“ "Sjećam se sir Nigela. Dakle, sir Nigel Irvine, možemo li se prestati pretvarati? O čemu je riječ?" "Oprostite zbog pretvaranja. Samo sam vas htio htio vidjeti. I porazgovarati porazgovarati s vama. Na miru. A malo gdje gd je ima više mira nego na pučini.“
"Pa... evo, razgovaramo. razgovaramo. O čemu?" "Bojim " Bojim se, se , o Rusiji.“ "Aha. Velika zemlja. zemlja. Nije mi baš b aš omiljen omi ljena. a. Tko vas šalje?“ "Nitko me nije poslao. Carev Jordan mi je pričao o vama. Ručali smo zajedno u Georgetovrau prije nekoliko dana. Dao vas je lijepo pozdraviti.“ "Lijepo od njega. Zahvalite mu ako ga opet vidite. No vi ste sigurno zamijetili kako je i on odavno izvan toga. Znate na što mislim? Izvan igre. I ja sam vani. vani. Odakle Odak le god da ste došli, gospodine, go spodine, bilo bi lo je to uzaludn uzaludno o putovanje.“ putovanje.“ "Ah, da: to mi je i Carev C arev kazao. Ne trudi trudi se — rekao je. No ipak i pak sam se potrudio. p otrudio. Dug je ovo put. Neće smetati ako vam nabaciml Tako vi ovdje zovete prijedlog, zar ne?“ "Da, "Da , tako se kaže. Dakle, ovdje u raju je sunčan sunčan i vruć dan. Imate Imate još dva sata od četverosatnog četverosatnog izl i zleta. eta. Govorite, ako želite, ali odgovor je i dalje: ne.“ "Jeste li ikada čuli za za Igora Komarova?“ "I ovdje dobivamo novine. Stare, istina, nekoliko dana, ali ipak dolaze. Slušamo i radio. Ja osobno nemam satelitsku ante nu, pa ne gledam televiziju. televiziju. Ali da: da : čuo sam za njega. čovj čovjek ek ko ji dolari, je li.taML“ "Tako kažu. Što ste čuli o njemu?“ "Vođa desnice. Nacionalist, puno se poziva poziva na domoljublje. domoljublje. Tako to. Privlači Privlači mase." mase ." "Što "Š to mislite, koliko je daleko udesno?“ Monk slegne ramenima, ramenima, pa odvrati: "Ne znam. Poprilično, pretpostavljam. pretpostavljam. Vjerojatno Vjerojatno otprilike otprilik e toliko koliko i neki od onih ultrakonz ultrakonzervativ ervativnih nih senatora s dubokog Juga u mojoj zemlji." zemlji." ""Bojim Bojim se, malo više od toga. tog a. Tako je krajnje desno da toga više nema na spektru.“ spektru.“ "Da, sir Nigele. To je doista tragično. No meni je danas glavna briga hoće li sutra netko unajmiti moj brod i ima li ribe dvadeset kilometara na pučini od Sjeverozapadnog rta. Politikom toga nesretnog nesretnog gospodina gosp odina Komarova Ko marova ne razbijam razbijam si glavu.“ glavu.“ "Brinu "Bri nutt će vas, čini mi se. Jednog Jed nog dana. Ja... mi... mi... neki moji prijatelji i kolege držimo da ga doista treba zaustaviti. zaustaviti. Treba nam čovjek koji će poći u Rusiju. Carev je kazao kako ste nekoć bili bi li dobri... dobri ... da ste nekoć bili najbolji.“ "Da. "Da . To je bilo nekoć," odreže Monk, pa se nekoliko sekundi bez riječi zagleda u sir Nigela. "Znači, to čak nije ni službeno. To nije politika ni moje ni vaše vlade." "Upravo tako. Naše dvije vlade drže kako se ništa ne može učiniti. Službeno.“ "I vi zbilja mislite da ću ja dići sidro, prijeći pola svijeta i otići u Rusiju nositi se s tim luđakom na zahtjev skupine don Quijotea, koji čak nemaju ni potporu svojih vlada?“ Ustane, šakom zgnječi praznu konzervu piva i baci je u kantu za smeće. "Žalim, sir Nigele. Zbilja ste uzalud potrošili novac na avionsku kartu. Idemo natrag u luku! Kuća časti.“ Vrati se na zapovjedni most, preuze kormilo i usmjeri brod prema Cutu. Deset minuta pošto su ušli u lagunu, Foxy Lady je opet bila na svom vezu. "Varate se glede puta," reče Englez E nglez.. "Ja sam došao doša o u lošoj vjeri, no vi ste p preuz reuzeli eli narudžbu narudžbu u dobroj vjeri. Koliko stoji poludnevni poludnevni izlet?“ "Trista pedeset dolara.“ "Evo i za vašega mladog prijatelja," kaza sir Nigel i odbroji četiri stodolarske novčanice. novčanice. "Uzgred reče no , imate li dogovorenu i poslijepodnevnu poslijepodnevnu plovidbu?“ "Nemam." "Nema m." . - . . ... .„.,, ,. "Znači, idete kući?" "Točno.“ "I ja. No u mojoj dobi na ovoj vrućini vrućini valja valja malko odrijemati nakon ručka. ručka. A dok se budete odmarali odmara li sjedeći u sjeni, čekajući d a umine dnevni dnevni žar... biste li nešto mogli učiniti?“ učiniti? “ "Ne bih bi h opet u ribolov," opomenu ga Monk. "Oh, ne! ne! Gospode Bože!" B ože!" složi se stari čovjek, pa iz i z športske torbe što ju je nosio preko ramena izvuče izvuče veliku smeđu omotn omotnicu. icu. "Unutra je dosje. Nije šala. Samo ga pročitajte. Neka ga nitko drugi ne vidi; ne puštajte ga iz vida. Ovo je puno tajnije od bilo čega što su vam donijeli donijeli Lisandar, Li sandar, Orion, Delfi ili Pe Pegaz.“ gaz.“ Učinak bijaše kao da je snažno udario Jasona Monka u želudac. Dok je nekadašnji šef obavještajne službe hodao molom prema unajmljenom buggyju, Monk ostade otvorenih usta. Konačno odmahnu glavom, stavi omotnicu ispod košulje, pa se uputi u Tiki Hut na hamburger. hamburger. Na sjevernoj sjevernoj strani lanca lanca šest otoka koji tvore otočje Caicos: Ca icos: Zapadni, Provo, Srednji, Sjeverni, Sjeverni, Istočni Istočni i Južni Južni — koraljni koraljni je greben greb en blizu obale,5* što omogućuje brz pristup otvorenu moru. Na jugu je greben kilometre i kilometre udaljen od otoka, stvarajući tako golemu, tisuću i pol po l četvornih četvornih kilometara ki lometara veliku pličinu zvanu zvanu Caicos Bank. Došavši na otočje, Monk je imao malo novca. Na sjevernoj su pak strani cijene visoke — gdje turisti odsjedaju i gdje su izgrađeni hoteli. Monk je rastegnuo rastegnuo svoj svoj proračun. No s lučkim pristojbama, gorivom, troškovima održavanja održavanja broda, dozvolama dozvolama za poslovanje poslovanje i za ribarenje — nije mu baš puno ostalo. Uspio je unajmiti drvenu prizemnu kućicu u manje pomodnom Sapodilla Bayu, južno od zračne luke, okrenutu prema blistavoj ploči Caicos Banka, kuda mogu ploviti samo barke i plitke skele. Ta kućica i stari, otučeni chevrolet činili su sve njegove svjetovne posjede. Sjedio je na daščanoj da ščanoj verandi verandi i promatrao suton sebi zdesna zdesna kad začu kako se na pješčanoj stazi stazi iza kuće zaustavl zaustavlja ja automobilski motor. Iza ugla ugla odmah dođe vitki lik postarijeg p ostarijeg Engleza. Uz panama panama šešir šeši r sad je nosio i tropsku jaknu boje bjelokosti. "Rekoše da ću vas vas ovdje pronaći," reče veselo. "Tko je rekao?“ Mabel bijaše dpbrano zašla u četrdesete godine. Irvine se uspne stubama te pokaza na praznu stolicu za ljuljanje: "Mogu li?“ Monk se široko osmjehne: "Samo izvolite! Pivo?" Pi vo?" "Ne bih bi h sada, hvala.“ hvala.“ "Pravim i jak daiquiri. daiq uiri. Nema u njemu voća osim svježe limete." "Ah, "A h, to bih puno puno radije.“ radi je.“ Monk pripravi dva čista daiquirija s limetom i donese. S užitkom su ih srkali. "Jeste li uspjeli pročitati?“
"Bolesno. Po svoj prilici krivotv kri votvorina.“ orina.“ Irvine kimne s razumijevanjem. Sunce se spuštalo iza niskih humova Zapadnih Caicosa. Plitka je voda crveno blistala. "I mi smo to mi slili. Očit zaključak. No vvaljalo aljalo ga je provjeriti. To su i učinili naši ljudi ljudi u Moskvi: brzu provjeru.“ Sir Nigel Nig el nije pokazao, nego nego prepričao prepri čao potvrdno izvješće, izvješće, dio po p o dio. dio . I nehotice nehotice se Monk zainteresirao. zainteresirao. "Znači, sva trojica su mrtvi?" upita na koncu. koncu. "Izgleda. "Izgleda. Izgleda Izgleda i da gospodin gos podin Komarov Ko marov zbilja zbilja želi opet dobiti dobi ti taj dosje. Vjerojatno ne ne zato što je krivotvoren. krivotvoren. Ne bi b i ni znao za nj nj kad bi bio pisan drugom rukom.“ "I vi mislite da bi ga se moglo dokončati? S osobitim oprezom? Ugasiti?“ "Ne, rekao sam 'zaustaviti'. 'zaustaviti'. To nije isto. Dokončati D okončati ga - da uporabim vaš grozni grozni cijaški ci jaški izraz i zraz — to ne bi išlo.“ i šlo.“ Objasni mu zašto. "Ali držite kako ga se može zaustaviti, diskreditirati, svršiti s njime kao ozbiljnim čimbenikom?" "Da, upravo tako mislim.“ Irvine rvine ga je sa zanimanjem zanimanjem motrio i spod oka. ok a. "Niste to potpuno potpuno izgubili, zar ne? Naime, lovačku žudn žudnju. ju. Držali Držali ste da d a će s godinama godi nama nestati; nestati; ali nije: samo se bi la skrila.“ Monk se bijaše zanio u sanjariju. Misli su ga odvele puno godina i puno kilometara daleko. Strese se, otresavši tako i te misli, ustane i napuni napuni im čaše iz i z vrča. vrča. "Dobar pokušaj, sir Nigele. Možda ste vi u pravu. Možda ga se može zaustaviti. Ali to neću učiniti ja. Morat ćete si naći dru goga dečka." . : "Moji su poslodavci ljudi široke ruke. Platit ćemo vam. Radnik je vrijedan svoje nadnice i tako to. Pola milijuna dolara. Američkih, dakako. Lijepa svotica, s votica, čak i u današnje današnje vrijeme.“ Monk u sebi razmotri tu svoticu. Otplatio bi dug za Foxy Lady, kupio kuću u kojoj stanuje, nabavio dobar poluteretni auto. I još bi ostalo pola. Ako bi b i to pametno p ametno uložio, uložio, odbacivalo odbaci valo bi 10% na godinu. No odmahne odmahne glavom. "Jednom sam se izvukao izvukao iz te proklete zemlje, i to za dlaku. Prisegnuo sam da neću više nikad i ći. Primamljivo Pri mamljivo je, ali — ne!“ "Ah... hm... hm... oprostite zbog ovoga, ali to ne može čekati. Našao sam ih danas u svom poštanskom sandučiću u hotelu.“ hotelu.“ Posegnuvši Posegnuvši u džep jakne, izvuče izvuče dvije tanke bijele omotnice. Monk iz svake izv i zvadi adi po jedan papir pa pir sa s a zaglavljem. zaglavljem. Jedno je pismo stiglo od štednokreditne zadruge s Floride. Zbog promjena u poslovnoj politici, dugoročni zajmovi za imovinu u izvjesnim stranim teritorijima ne smatraju se više prihvatljivim poslovnim rizikom. Stoga se zajam za Foxy Lady mora otplatiti u roku od 30 dana, ili štednokreditnoj zadruzi neće preostati drugo nego raskid ugovora i ponovno preuzimanje broda. Unatoč uporabi Uobičajenih ljubaznih riječi, poruka bijaše i više nego jasna. Na drugom je listu stajao stajao grb guvernera guvernera Njezina Njezina Veličanstv Veliča nstva a za Otočje Turks Turks i Caicos. C aicos. Unutra Unutra se žalilo što Njegova Ekselencija, od koje se ne očekuje navođenje razloga, kani dokinuti boravišnu i radnu dozvolu Jasonu Monku, državljaninu Sjedinjenih Američkih Država, s datumom mjesec dana nakon pisma. Pisac se potpisao kao sluga pokoran gospodina Monka. Monk presavije oba pi sma, pa ih i h stavi stavi na stol između i zmeđu dviju dviju stolica. "Prljavo je to," reče tiho. "Jest. Ali nije bilo druge," odgovori o dgovori Nigel Irvine. Irvine. "Zar ne možete pronaći nekoga drugog?“ "Ne želim nikoga drugog, nego baš vas.“ "U redu: udarite po meni! To se i prije radilo. radi lo. Preživio sam. I opet ću preživjeti. preživjeti. Ali ne vraćam vraćam se više u Rusiju.“ Rusiju.“ Irvine uzdahne, pa pokupi Crni manifest. "Tako je i Carev rekao. Rekao je: 'Neće poći za novac, niti zbog prijetnje.' Baš je tako kazao." "Znači, bar Carev nije postao budala pod stare dane," reče voljstvo... voljstvo... Ali ne mislim da imamo i mamo još nešto reći jedan drugome.“ Sir Nigel također ustane. Djelovao je tužno. "Mogu se složiti s tim. Šteta, velika šteta! O, da: još samo ovo: kad Komarov dođe na vlast, neće biti sam. Uz bok mu je osobni oso bni tjelesni čuvar čuvar i zapovjednik zapovjednik Crne C rne garde. čim počne genocid, on o n će njime upravljati, upravljati, krvnik svoje nacije.“ Izvadi jednu jedinu fotografiju. Monk se zagleda u lice čovjeka nekih pet godina starijeg od sebe. Englez je hodao pješčanom stazom prema mjestu gdje je ostavio o stavio auto. "Tko vam je taj?" vikao je Monk za njim. Glas staroga voditelja špijuna dopre kroza sve gušći sumrak: "A, on. To je pukovnik Anatolij Grišin.“ Zračna luka Providenciales zacijelo nije najveće i najsjajnije uzletište na svijetu, no dovoljno je ugodno mjesto za dolaske i odlaske, dovoljno dovoljno mala da bez previše zadržavanja zadržavanja propušta putnike. Sutradan se si r Nigel Nige l Irvine Irvine prijavio pri javio za let držeći svoj jedini kovčeg. ko včeg. Na prijavn pri javnici ici za nadzor nadzor putovnica putovnica samo su mu kimnuli i propustili ga u odio za putnike putnike u odlasku. Zrakoplov Zrakoplov American Airlinesa A irlinesa već je čekao č ekao na suncu. Zbog vrućine vrućine veći dio aerodromske zgrade umjesto zidova ima jednostavnu jednostavnu žičanu ogradu koja je dijeli od okolnog asfalta. Netko se mota oko zgrade, pa stoji uz ogradu s vanjske strane i gleda unutra. Irvine mu se približi. Upravo u tom trenu začuje se poziv za ukrcaj te su se putnici putnici poredali prema zrakoplovu. zrakoplovu. "U redu. Kad i gdje?" reče Jason Monk. Irvine iz prsnoga džepa izvuče zrakoplovnu kartu i pruži mu je iznad ograde. "Providenciales — Miami Mi ami — London Lo ndon.. Prvi razred, razumije razumije se. Polazak Polazak za pet dana. Dovolj D ovoljno no da se spremite. spremi te. Neće vas bi ti tri mjeseca. mjeseca . U siječnju će biti izbori, i zbori, zato ne ne valja odugovlačiti. odugovlačiti. Ako budete u zrakoplovu zrakoplovu što što slijeće na Heathrow, Heathrow, netko netko će vas dočekati. "Vi?“ " Vi?“ "Sumnjam. "Sumnjam. Netko drugi." "Kako "K ako će me prepozn p repoznati?" ati?" "Prepozn "Prepo znat at će vas.“ Zemaljska domaćica povuče ga za rukav, govoreći: "Molim Okrenu se prema zrakoplovu, dodavši: "Usput, dolarska ponuda još vrijedi." Monk izvadi izvadi iz džepa službena službena pisma te upita: "A što je s ovim?“ "Spali , ali ona jesu. Nisam želio mekušca, vidiš?“
Englez bijaše na pola puta do zrakoplova; domaćica je koračala pola metra iza njega. Tada začuše začuše povik. "Vi ste lukav stari gad!“ Djevojka ga pogleda sva u čudu, čudu, ali on se nasmiješi i odgovori: "Trudim se.“ Po povratku p ovratku u London sir Nigel Nige l Irvine Irvine bacio se u tjedan iznimno jake aktivnosti. Bio je zadovoljan onime onime što je vidio vidi o kod Jasona Jas ona Monka. Njegov Njegov bivši šef Carev Jordan nimalo nije pretjerao. No deset godina izvan igre — to je puno. Stvari su se promijenile. Rusija se gotovo do neprepoznavanja izmijenila od vremena pokojnoga SSSRa, što ga je Monk nakratko upoznao. upoznao. Promijenila se tehnologija. Gotovo Gotovo svim trgovima i ulicama izmijenjena izmijenjena su komunistička komunistička i vraćena vraćena predrevolucionarna predrevolucionarna imena. Kad K ad bi bez vrlo intenzivne pripreme bio bačen u današnju Moskvu, Monka bi veličina i količina promjena zasigurno zbunila. Nema ni govora o tome da stupi stupi u dodir dodi r bilo s britanskim bri tanskim ili američki m veleposlanstv veleposlanstvom om i tražio bilo kakvu pomoć od njih. Za njega te dvije ustanove ustanove ne postoje. A opet će mu trebati mjesto za skri skrivan vanje, je, prijatelji u nevolji. nevolji. Ostale se stvari u Rusiji i nisu toliko promijenile. Zemlja još posjeduje golemu službu unutarnje sigurnosti FSB, nasljednicu Druge glavne uprave nekadašnjega KGBa. Anatolij Grišin je napustio Službu, ali zacijelo još održava dobre veze u njoj. No ni to nije glavna opasnost, nego korupcija, koja je dosegnula pandemijske razmjere. S praktički neograničenim fondovima što ih je mafija Dolgorukih, žudeći žudeći za vlašću, vlašću, stavljala stavljala na raspolaganje Komarovu i prema tome Grišinu, Griš inu, nema te razine suradnje suradnje bilo kojega državnog državnog tijela koja se ne bi mogla jednostavno jednostavno kupiti mitom. Jednostavna Jednostavna je činjenica činjenica da je hiperi hiperinfl nflacija acija natjerala svakog saveznog saveznog službenika službenika i namještenika na dodatni doda tni rad kako bi do111 punio punio prihode. Dovoljna količina novca može kupiti potpunu suradnju bilo koje državne sigurnosne organizacije ili privatne vojske, sastavljene od bivših vojnih vojnih specijalaca. spec ijalaca. Tome treba dodati d odati Grišinovu vlastitu vlastitu Crnu gardu i tisuće fanatično odanih Mladih Mladi h boraca, plus p lus nevidljivu nevidljivu uličnu uličnu vojsku pripadnika podzemlj po dzemlja. a. Uza Uza sve to, vojska Komarovljeva Komarovljeva dobermana dobe rmana kadra je uloviti uloviti bilo koga kog a tko bi mu se odlučio suprotstav suprotstaviti. iti. U jedno je stari voditelj špijuna bio siguran: neće proći dugo dok Anatolij Grišin dozna da mu je Monk upao u dvorište. A kad sazna, neće mu biti drago... Prvo što je Irvine rvine učinio bilo je okupit i malenu, malenu, ali posve pouzdanu profesionalnu profesional nu momčad, sastavl sa stavljenu jenu od bivših vojnika britanskih b ritanskih specijalnih snaga. Boreći se desetljećima des etljećima protiv IRAina terorizma u Ujedinjenom Ujedinjenom Kraljevstvu, Kraljevstvu, u objavljenim objavljenim ratovima oko Falklanda i u Perzijskom zaljevu, zaljevu, te u nizu neobjavljenih oružanih sukoba od Bornea do Omana, od Afrike do Kolumbije te misija duboka prodora u desetak drugih "zabranjenih" zemalja, zemalja, Britanija je stvorila ljude medu najiskusnijim najiskusnijim i najuspješnijim najuspješnijim tajnim ratnicima na svijetu. Mnogi Mnogi su od njih izašli iz i z vojske, ili gdje su već služili, te prodaju svoje neobične darove kako bi živjeli. Prirodna polja njihove djelatnosti su: tjelesno čuvanje, zaštita objekata, industrijska kontrašpijunaža i sigurnosno savjetovanje. Držeći riječ, ri ječ, Saul Nathanson Nathanson je dao da se novac novac neistraživa podrijetla položi po loži na račun strane strane banke u britanskom vlasništvu, vlasništvu, negdje negdje gdje gd je se još čuva čuva tajnost tajnost bankarskih bankarskih usluga. usluga. Po potrebi potrebi će Irv Irvine ine moći jednost jednostavn avnii šifriranim šifriranim telefon telefonskim skim razgov razgovorom, orom, što zvu zvuči či kao najobičniji, najobičniji, prebaciti prebaciti novca koliko je potrebno u Londonu za trenutačnu uporabu. Za četrdeset četrdeset osam sati imao je na raspolaganju, pod svojim zapovjedništvom, zapovjedništvom, šestoricu mladi h muškaraca; od toga su dvojica izvrsno izvrsno govorila ruski jezik. Nešto što je Jordan kazao kopkalo je Irvinea. Idući za tim tragom jedan od dvojice govornika ruskoga pošao je u Moskvu sa svežnjem novčanica novčanica čvrste valute. valute. Dva tjedna ga nije bilo, no kad ka d se vratio, donio je ohrabru o hrabruju juće će vijesti. Ostalih pet poslani su obaviti razne male zadatke. Jedan je pošao u Ameriku s preporučnim pismom za Ralpha Brookea, predsjednika InTelCora. nTelCora. Ostali su se dali u potragu po tragu za stručnjacima stručnjacima u različiti različitim m povjerljivim povjerljivim područjima, za koje je Irvine rvine smatrao kako će biti b iti potrebni. Pošto ih je tako sve uposlio, posveti se pitanju što što ga je želio osobno riješiti. riješi ti. Prije pedeset ped eset pet godina, go dina, vraćajući vraćajući se u Europu nakon nakon oporavka, pridodan je obavješt ob avještajnom ajnom osoblju generala generala Horrocksa, zapovjednika zapovjednika 30. korpusa, što se tada probijao cestom za Nijmegen u Nizozemskoj, očajnički se trudeći osloboditi britanske padobrance koji su jedva držali most kod Arnhema. Arnhema. Jednu od pukovnija u 30. korpusu zvali su Grenadiri. Među mlađahnim je časnicima bio i izvjesni bojnik Peter Carrington; drugi pak — s kojim je Irvine imao puno posla — bojnik Nigel Forbes. Poslije očeve smrti, bojnik Forbes je naslijedio očevu titulu i tako postao Lord Forbes, prvi lord Škotske. Nakon mnogobrojnih telefonskih poziva u Škotsku, Irvine ga je napokon locirao u Vojnomornaričkom klubu u londonskom Pali Mallu. Mallu. "Znam daje bilo davno," reče on pošto se ponovno predstavio. "No trebao bih organizirati mali seminar. Prilično diskretan. Zapravo, vrlo diskretan.“ "Ah — takav seminar!“ "Upravo tako: Za to je potrebno nešto podalje poda lje od puta, izvan izvan utabanih utabanih staza; treba moći primiti pri miti desetak de setak ljudi. Vi poznajete poznajete Viso V isoku ku Škotsku. Postoji li tamo takvo mjesto?“ mjesto?“ "Kad bi vam to trebalo?" upita škotski velikaš. "Sutra.“ "Ah, tako. Kod mene nije dobro — nema dovoljno prostora. Dvorac sam pak odavno prepustio mom sinu. Ali mislim da ga nema doma. Dajte da provjerim.“ Javio se za sat vremena. vremena. Njegov sin i nasljednik Malcolm, koji iz i z ljubazn ljubaznosti osti nosi naslov Gospodara Forbesa, Fo rbesa, zapravo ima i ma već pedeset p edeset tri godine. Doi sta je potvrdio kako će se idućeg jutra uputiti uputiti na mjesec dana na grčke otoke. "Dakle, mogli biste se smjestiti kod njega. Ali pazite: bez gadnih stvari!" upozori Lord Forbes. "Ma nipošto! Bit će samo predavanja, dijapozitivi i takve stvari. stvari. Pokrit Pokri t ćemo sve troškove. I više više od o d toga.“ "U redu onda. Nazvat ću gospođu McGillivrav i reći joj da dolazite. Pazit će na vas." S tim riječim Lord Forbes spusti slušalicu i vrati se prekinutu objedu.
putnika iskrcao se i Jason Monk u toj najkrcatijoj zračnoj luci na svijetu. čak i u tu sitnu uru tisuće putnika stizale su sa svih strana svijeta i kretale prema prozorčićima za pregled putovnica. putovnica. Monk je letio prvim razredom, pa je među prvima prvima stigao sti gao do pregrade. p regrade. "Posao "Posa o ili zabava, zabava, gospodine?" gospodi ne?" upita granični redarstvenik. redarstvenik. "Turizam," odgovori Monk. "Ugodan boravak!“ Monk stavi putovnicu u džep, pa nastavi prema vrtuljku za prtljagu. čekao je deset minuta dok se nisu počele pojavljivati torbe i kovčezi. Njegova je torba bila među prvih dvadeset. Prođe kroz zeleni zeleni izlaz i zlaz i nitko ga ne zaustavi. zaustavi. Pri dolasku je motrio gomilu što š to je čekala; uglavnom uglavnom su to bili vozači koji su u rakama držali držali kartone s ispisanim isp isanim imenima ime nima putnika putnika ili i li njihovih njihovih poduzeća. Nigdje nije pisalo "Monk". Kako su ljudi pristizali iza njega, njega, morao je krenuti. krenuti. Još ništa. Hodao je između i zmeđu dvostrukih dvostrukih prepreka od čeličnih cijevi, koje k oje su činile či nile putnički prolaz do glavnog glavnog ulaza. čim je tamo stigao, stiga o, neki mu glas reče na uho: "Gospodine "Gospodi ne Monk?“ Govorniku Govorniku bijaše tridesetak godina; nosio je traperice i smeđu s među kožnu kožnu jaknu. jaknu. Kratko ošišan, izgledao je u izvrsnoj izvrsnoj tjelesnoj formi. "Ja sam.“ "Molim vas putovnicu, putovnicu, gospodine.“ Monk mu je pruži, pa čovjek provjeri njegov identitet. Sa svih je strana na njemu vrištalo: "bivši vojnik". Pogledavši mu šake u kojima je držao njegovu putovnicu, vidje da su poput maljeva. Monk se mogao okladiti da bivši vojnik nije proveo karijera u vojnoj financijskoj službi. Uto mu vrati putovnicu. "Zovem se Ciaran. Molim vas, slijedite me.“ Umjesto da krenu prema parkiranom autu, vodič uzme Monkovu prtljagu i krene prema autobusu zračne luke. U tišini su sjedili dok ih je vozilo vozilo odnosilo prema Terminalu Terminalu 1. "Ne idemo i demo u London?" upita napokon Monk. "Ne, gospodine. gospod ine. Idemo Idemo u Škotsku.“ Ciaran je imao karte za obojicu. Sat poslije poslovni let London — Aberdeen uzletio je prema Highlandsu. Ciaran se udubio u vlastiti primjerak Army Quarterly Quarterly and and Defence D efence Reviev/. Reviev/. Što god go d inače i nače znao, znao, čavrljanje čavrljanje mu očito nije jača strana. Monk rado prihvati već dragi avionski zajutrak zajutrak toga jutra jutra te malo odrijema odri jema iznad Atlantika. U aberdinskoj ih je zračnoj luci čekao prijevoz: dugopružni landrover discovery, za upravljačem opet jedan šutljivi bivši vojnik. On i Ciaran izmijenili su ukupno osam slogova za vrijeme puta, što je za njih nesumnjivo prilično dug razgovor. Monk nikad nikad nije vidio planine Škotske visoravni, međ u čije su obronke zašli izašavši iz zračne zračne luke u predgrađa grada g rada Aberdeena, smještena na istočnoj obali. Neimenovani vozač pošao je cestom broj A96 prema jezera Inverness. Nakon desetak kilometara skrene nalijevo. Na ploči je pisalo samo: Kemnay. Prošli su kroza selo Monvmusk da bi izašli na glavnu cestu Aberdeen — Alford. Pet kilometara nakon njega skrenuli su nadesno, prošli kroz Whitehouse i uputili se prema Keigu. Nadesno od ceste teče rječica. Monk se upita ima li u njoj lososa i pastrva. Baš prije p rije ulaska u Keig, Kei g, vozilo iznenada iznenada skrene skrene s ceste, pregazi rječicu i uspne uspne se padinom. Dvije D vije okrugle kamene kule drevnoga dvorca ponosno se uzdižu nad okolnim bregovima. Stadoše. Vozač se okrenu i reče: "Dobro došli \i dvorac Forbes, gospodine Monk.“ Vitki lik sir Nigela Irvinea pojavi se na verandi. Na glavi mu sukneni kačket, s obje strane glave vihore krila bijele kose. Spustivši se i došavši u susret Monku, Monku, upita upita ga: "Put " Put je bio dobar?" "Jest.“ "Ipak ste se umorili. Ciaran C iaran će vam pokazati vašu sobu. Lijepo se okupajte i odrijemajte. odri jemajte. Ručak Ručak je za dva sata. čeka nas puno puno posla.“ "Znali ste da dolazim?" "Da.“ "Ciaran "Ci aran nije nije telefonirao.“ "Ah, da: shvaćam što želite reći. Mitch... " reče on, pokazujući glavom na vozača, koji je upravo vadio prtljagu iz prtljažnika, "Mitch je također bio na Heathrowu. I letio je s vama u Aberdeen. U stražnjem dijelu zrakoplova. Prošao je brže od vas kroz aberdinsku zračnu luku, jer nije morao čekati prtljagu. prtljagu. Stigao je do landrovera pet minuta minuta prije vas.“ Monk uzdahnu. Nije spazio Mitcha ni na Heathrowu, ni u zrakoplovu. Loše! Irvine je u pravu: zbilja ih čeka puno puno posla. No to je istodobno istod obno i dobro: oči to je okružen okružen profesionalcima. "Hoće li ovi dečki poći sa mnom?“ "Mislim "Misli m da ne. 'Kad stignete tamo, morat ćete se sami sa mi snalaziti. A u iduća tri tjedna mi ćemo vam pomoći da preživite.“ Glavno jelo bijaše mljevena janjetina pokrivena krumpirovim pireom, sve zapečeno u pećnici. Domaćini to zovu pastirskom pitom te jelo obilno zalijevaju zalijevaju jako začinjenim začinjenim crnim umakom. Za stolom su bila petorica: sir Nigel Ni gel Irvine Irvine — dobar d obar domaćin, domać in, sam Monk, Ciaran, Mitch — koji je i Monka Monka i Irv Irvinea inea uvijek uvijek zvao zvao "šefe", te te nizak, nizak, oprezan, oprezan, sjedokos sjedokos čovjek čovjek koji dobro govori govori engleski, engleski, ali sa stranim stranim prizvukom prizvukom što što ga je Monk prepoznao prepoznao kao ruski. Irvine je govorio: "Morat će se ponešto govoriti i engleski, jer ne znamo svi ovdje ruski. No najmanje četiri sata dnevno razgovarat ćete ruski s našim Olegom. Morate doći do d o stupnja stupnja da možete proći kao Rus kod Rusa.“ Rusa.“ Monk kimne. Godinama nije govorio taj jezik te će uskoro otkriti koliko je zaboravio. No čovjek prirodno nadaren za jezike nikad naučeni jezik jezik ne ne gubi. gubi. S dovolj dovoljno no vježbe, ežbe, sve sve će se se vratiti. vratiti. "Dakle: Oleg, Ciaran i Mitch Mitch bit će ovdje ovdje stalno. stalno. Ostali Ostali će dolaziti i odlaziti, uklj uključ učivši ivši i mene. Za nekoliko nekoliko dana, da na, kad se sredite, ja ću morati odletjeti na jug kako bih nastavio nastavio s... drugim stvarima." stvarima." Monk Mo nk se prevario ako je mi slio da će se uzeti uzeti u obzir njegov njegov umor od puta. Odmah poslije ručka četiri sata je vježbao ruski s Olegom. Rus je izmislio niz scenarija. čas je bio milicionar koji na ulici traži od Monka isprave, pita ga odakle je došao, kamo i zašto je pošao. Zatim bi postao konobar koji se raspituje za za pojedinosti zamršene narudž narudžbe be jela; onda opet Rus provincijalac provincijalac koji ko ji Moskovlj Mosk ovljanina anina pita za put. I nakon samo četiri sata Monk već osjeti kako mu se ruski opet vraća. Izvlačeći ribičke uzice na zapadnoindijskim otocima, Monk je smatrao kako je u prilično dobroj formi, iako je nakupio nešto sala oko struka. struka. Prevario se. Prije zore već je trčao svoj prvi crosscountry crosscountry s Ciaranom i Mitchom. "Počet ćemo lagano, šefe," objasni Mitch. Tako su trčali samo sedam kilometara kroz travu do bedara. Isprva je Monk mislio da će umrijeti. umrijeti. Poslije P oslije je želio da je umro. Posluživalo Posluživalo je samo dvoje ljudi. ljudi. Kuh K uhala ala je i čistila gospođa McGillivrav, McGillivrav, udovica radnika na imanju, imanju, izvanredna izvanredna domaćica
Frkćući nosom prihvaćala je niz engleskih gostiju što su dolazili i odlazili. Hector skrbi za zemlju i povrtnjak te ide autom u Whitehouse u nabavu. nabavu. Nijednom nije zvao zvao neki trgovački putnik. Gospođa McGee (kako su je muškarci zvali) zvali) i Hector žive u dvije kućice na posjedu. Stigao je fotograf i snimio niz Monkovih fotografija za različite isprave što su se za njega drugdje pripremale. Frizer i šminker je došao te vješto izmijenio Monkov izgled te mu pokazao kako će to opet učiniti s najmanje potrebnog materijala, i to takvog koji se lako može kupiti ili pak prenijeti u prtljazi, prtljazi, a da nitko ne otkrije koja ko ja mu je prava namjena. namjena. Pošto mu je lik izmijenjen, fotograf ga je ponovno nekoliko puta snimio za drugu putovnicu. Irvine je odnekud nabavio prave, dok je vještina graverakaligrafa poslu pos lužila žila za mijenj mi jenjanje anje identiteta nositelja putovnice. putovnice. Monk je satima proučavao golemi plan Moskve, učeći izgled grada i pamteći stotine novih imena ulica (novih za njega). Kej Mauricea Thoreza, Thoreza, nazvan nazvan po pokojnom francuskom francuskom komunističkom vođi, vratio se starom imenu i menu Sofijskaja. Iščezao Iščezao je svaki spomen Marxa, Engelsa, Lenjina, Deržinskog Deržinskog i ostalih komunističk komunističkih ih odličnika. Zapamtio je stotinu najvažnijih zgrada i njihov smještaj, naučio kako se služi novim telefonskim sustavom i kako se na ulici u svako doba mahanjem mahanjem doziva taksi — tako što se drži u ruci ruci pokoji po koji dolar. U posebnoj prostoriji satima je sjedio s čovjekom č ovjekom iz Londona, Londona, također govornikom govornikom ruskoga, iako ia ko Englezom, koji koji mu je pokazivao slike lica, lica i još lica. Valjalo je čitati knjige, knjige, Komarovljeve Komarovljeve govore, ruske ruske novine novine i časopise č asopise.. Što je najgore od svega, morao je pamtiti, i to točno, privatne telefonske telefonske brojeve, sve dok nije u glavi pohranio pedesetak. Brojke B rojke mu inače nikad nisu bile jača strana. Drugoga se tjedna vratio sir Nigel Irvine. Djelovao je umorno, ali zadovoljno. Nije rekao gdje je bio. Donio je nešto što mu je jedan od članova članova ekipe eki pe kupio u Londonu, Londonu, ali tek nakon puno puno obilažen obi laženja ja staretinarnica. Monk je to dugo prevrtao prevrtao po rukama. "Kako ste znali, znali, k vragu?" upita on. "Nije važno. važno. Imam duge duge uši. Je li jednak?" " Potpuno. Koliko se sjećam.“ Donio mu je i kovčeg što ga je izradio vješt majstor. Carinik III bi morao doista biti'veliki lisac da bi otkrio skrivne pretinac u kojemu će Monk sakriti dva dosjea: Crni C rni manifest na svom izvornom, izvornom, ruskom jeziku, te Potvrdno Potvrdno izvješće, izvješće, sada sad a prevedeno na isti jezik. Drugoga se tjedna Monk osjeti u boljoj formi nego ikad u posljednjih nekoliko godina, iako je znao da se nikad neće moći mjeriti s Ciaranom Cia ranom i Mitchem, koji su kadri hodati satima sati ma i satima, sati ma, svladavaju svladavajući ći prepreke boli i izmorenosti, sve do limba u kojemu samo volja volja drži tijelo u pokretu. Sredinom toga tjedna stiže George Sims. Bijaše otprilike Monkov vršnjak i bivši vježbovni časnik britanskih vojnih specijalaca. Sutra ujutro povede Monka na livadu. Obojica su nosila trenirke. S četiri metra razdaljine okrenu se k Monku i obrati mu se, govoreći sa škotskim prizvukom: prizvukom: "A sad s ad bih bi h vam, vam, gospodine, gospodi ne, bio vrlo zahvalan zahvalan da me pokušate p okušate ubiti." Monk podiže podi že obrve u čudu. čudu. "AT se budete prevarili, jer to neće ići.“ Bio je u pravu. pravu. Monk mu se približi, fingira udarac... a onda se krajolik prevrnu u njegovim njegovim očima oči ma i on se nade na leđima. "Malo presporo za mene," pohvali se časnik. Hector je u kuhinji kuhinji upravo čistio svježe svježe iskopane i skopane mrkve pripremajući i h za ručak ručak kad se Monk, blizu prozora, opet našao naopako. "Što to rade, zaboga?" zaprepasti se on. "Pusti to! Gospoda prijatelji mladoga gospodara se zabavljaju," odvrati gospoda McGee. Kad su se našli u šumi, šumi, Sims Si ms pokaže Monku 9milimetarski sig s ig sauer, sa uer, automatski automatski pištolj pi štolj švicarske švicarske proizvodnje. proizvodnje. "Mislio "Misli o sam da se služite služite browningom s 13 zrna," pohvali pohvali se Monk svojim znanjem. znanjem. "Da, "Da , nekad; no no to je bilo bi lo jako davno. davno. Prešli smo na ovo prije više od deset godina. godi na. A sad: znate znate li kako se drži s dvije ruke i cilja iz i z čučnja, čučnja, gospodine?“ Monk je prošao obuku u služenju ručnim oružjem na Farmi, u Fort Pearvju u Virginiji, dok je bio mladi pripravnik u CIAi. Bio je najbolji u klasi, što može zahvaliti zahvaliti iskustv i skustvu u lova lova s ocem o cem u planinama Blue Blue Ridgea Ridg ea dokje bio dječak. No i to je bilo davno. davno. Škot postavi pos tavi metu u obliku čovjeka u čučnju, čučnju, otkorača petnaest koraka, okrenu se i opali pet puta; pet rupa u srcu mete. Monk je metkom otkinu otki nuo o čučećem liku lik u lijevo uho uho i okrznuo okrznuo mu stegno. Tri Tri dana zaredom svakodnevno svakodnevno su ispucav isp ucavali ali po stotinu metaka dok Monk napokon nije nije uspijevao od pet p et pokušaja triput pogodi pogodititi metu u lice. "Obično ih i h to uspori," uspori," prizna Sims, tonom čovjeka čovjeka koji zna da neće dobiti ništa bolje od onoga što ima. "Uz malo sreće, nikad neću morati rabiti rabi ti ništa od ovih prokletinja," prokletinja," s olakšanjem će Monk. "Eh, gospodi ne... ne... To svi kažu. kažu. A što kad k ad ne bude sreće? Najbolje je znati, znati, ako se bude moralo.“ Na početku trećega tjedna priprema Monku predstaviše stručnjaka za komunikacije. Iz Londona je stigao iznenađujuće mlad čovjek, imenom Danny. Objašnjavao je: "Ovo je posve normalno prijenosno računalo." I bilo je. Ne veće od oveće knjige, njegov se gornji dio diže i otkriva zaslon na unutarn unutarnjoj joj strani. Na donjoj je strani tipkovnica, podijeljen podi jeljena a u dva dijela, koji ko ji se podižu, šire i zabravlju zabravljuju ju kako bi tvorili tipkovn ti pkovnicu icu uobičajene veličine. Takve Takve stvari danas osam o sam od deset poslovn pos lovnjaka jaka nosi u aktovci. "Disketa..." Efennv je Monku pred nosom držao nešto nalik kreditnoj kartici, prije no što je to umetnuo u računalo. "Na njoj su uobičajene poslovne informacije kakve trebaju poslovnom čovjeku kakav ćete vi biti. Bude li itko kopao po tome, dobit će samo stvari koje ne mogu zanimati zanimati nikoga osim osi m vlasnika.“ vlasnika.“ "Pa?" upita Monk. Shvaćao Shvaćao je kako kak o ovaj dirljivo mlad čovjek pripada pri pada naraštaju, naraštaju, rođenu znatno znatno poslije njegova njegova vremena, koji je odgojen odgo jen uz računala, računala, p a je za njih njih mehanizam mehanizam djelovanja djelovanja tih strojeva strojeva puno lakši od egipatskih egi patskih hijeroglifa. Sam Sa m Monk uvijek uvijek bi radije odabrao staroegipatski. "A sad ovo — što je to?" pitao je Danny. "'Visa' kreditna kartica," reče Monk. "Pogledajte bolje!“ Monk pregleda komad tanke plastike s " pametnom" magnetnom magnetnom vrpcom na na poleđini. poleđi ni. "U redu - izgleda kao 'Visa' 'Vi sa' kartica.“ Danny nastavi: nastavi: "čak "ča k i radi kao 'Visa' 'Vi sa' kartica, ali nemojte nemojte je kao takvu rabiti. Da D a je neki niskotehn nisko tehnološki ološki uređaj slučajno slučajno ne bi izbrisao. i zbrisao. Držite D ržite
je na sigurnu sigurnu gdje god da ste, ste, po mogućn mogućnosti osti skriven skrivenu u od radoznal radoznalih ih pogleda. pogleda. Uporabite je samo samo kad je nuž nužno. no.““ ...... ...... "Štn rudi?" rudi?" .... ......... ..... I "Puno toga. toga. Šifrira sve što otipkate. Pamti stotinu stotinu i jednu različi različitu tu šifru. šifru. To nije nije moje područje , ali držim da su neprobojne.“ "Jesu," odgovori odgo vori Monk, sretan što je naišao naišao na nešto što razumije. razumije. Odmah se osjeti bolje. Danny izbaci prvotno prvotno stavljenu stavljenu disketu di sketu i ubaci na njezino njezino mjesto 'Visa' 'Visa ' karticu. "Gledajte: računalo računalo pokreće litijionski akumulator, akumulator, dovoljan dovoljan da dosegne doseg ne satelit. čak i kad vam je dostupan izv izvor or iz gradske mreže, služite služite se akumulatorskim akumulatorskim pogonom, pog onom, zbog mogućnosti mogućnosti pada napona ili nestanka struje. Strujom Strujom i z mreže služite služite se za punjenje punjenje akumulatora. Sad uključite uključite uređaj!“ Pokaza na sklopku za uključivanje i isključivanje; Monk pritisnu. "Otipkajte nešifriranu poruku sir Nigelu, koja će se pojaviti na zaslonu.“ Monk otipka poruku od dvadeset riječi, riječi , kojom je potvr p otvrđivao đivao siguran si guran dolazak dolazak i uspostavu uspostavu prvoga kontakta. "Sad pritisnite ovu tipku. Na njoj piše nešto drugo, ali to je naredba za šifriranje." Monk pritisnu tipku. Ništa se ne dogodi. Riječi su ostale na zaslonu. "Pritisnite sada sklopku!" Riječi nestaše. "Nestale su zauvijek. Posve su izbrisane iz memorije. U šifriranom obliku pohranjene su u Virgilu Visi, gdje čekaju odašiljanje. Sad opet uključite računalo.“ Monk učini kako mu je rečeno. Zaslon zasja, zasja, ali bez ikakva teksta. "Pritisnite "Pri tisnite ovo. Zove Zove se drukčije, no no kad je Virgi l ubačen u računalo, računalo, to znači znači naredbu za odašiljanje ili primanje p rimanje poruka. Sad ostavite tako. Dvaput dnevno dnevno satelit će proći nebom iznad vas. Programiran je da kad vam se približi pri bliži usmjeri prema vama zraku s porukom. Poziv sa satelita je na istoj valnoj valnoj dužini dužini kao i Virgi V irgil,l, no to traje samo jednu nanosekundu i poruka je šifrirana. Satelit kaže: 'Jesi li to ti, dijete?' Virgil čuje poziv i prepoznaje majčin glas, pa prenosi vašu poruku. Taj postupak zovemo rukovanjem.“ "I to je to?“ "Ne još. Ako Majka i ma poruku za za Virgila, Vi rgila, ona je prenosi. Virgil Virgi l će je primiti, primiti , ali sve šifrirano šifrirano jednokratn jednokratnom om šifrom. Majka prelazi prelazi preko obzora i nestaje s vidika. Dotada će.,yašu poruku , već već prenijeti u prijamno središte, gdje god ono bilo. bi lo. Ja to ne znam i ne trebam znati." znati." "Moram " Moram li biti bi ti uz napravu napravu dok radi?“ "Nipošto. Možete otići. otići . Kad se vratite, pronaći pronaći ćete zaslon upaljen. upaljen. Onda samo pritisnite ovu tipku. Na njoj ne ne piše pi še "dešifriraj" " dešifriraj",, ali to čini čini dok je Virgil V irgil u računalu. računalu. Onda će vam Virgil Virgi l dešifrirati poruku od kuće. Zapamtite Zapamtite je, isklju i sključite čite stroj i poruka je izbrisana. Zau Zauvijek. vijek. I još nešto, posljednje: ako zaista morate razbiti Virgilov mozgić na komadiće, otipkajte ovim redom ove četiri znamenke." S tim riječima pokaza Monku brojke, ispisane na kartonskoj kartici. "Stoga nikad nemojte ispisivati zaredom te četiri brojke, osim ako želite pretvoriti Virgila u običnu 'Visa' karticu bez ikakve ika kve druge funkcije.“ funkcije.“ Dva dana su opetovali i opetovali čitav postupak, sve dok ga Monk nije znao i zatvorenih očiju. Zatim Danny ode i vrati se u svoj svijet silicijskih čipova. Krajem trećega tjedna u dvorcu Forbes svi su instruktori instruktori izjav i zjavili ili kako su zadovoljni zadovoljni onim što je Monk naučio. naučio. Monk Mo nk ih isprati. isprati . "Može li se odavde telefonirati?" upita on dok su jedne večeri on Ciaran Ci aran i Mitch sjedili zajedno zajedno u dnevnoj dnevnoj sobi nakon večere. Mitch podiže pogled sa šahovske ploče na kojoj ga je Ciaran Ci aran razarao, te pokaže glavom prema aparatu u kutu kutu sobe. "Nasamo," objasni Monk. Ciaran Cia ran također podiže podi že glavu, glavu, pa se oba bivša vojnika vojnika zagledaše u nj. nj. "Svakako," izusti izusti napokon Ci aran. "Uporabite telefon u radnoj sobi.“ Sjedeći među knjigama knjigama i grafikama grafi kama s lovačkim motivima u radnoj sobi Lorda Lo rda Forbesa, Forbes a, Monk nazove nazove broj s druge strane oceana. Zazvonilo Zazvonilo je u drvenoj drvenoj kućici kućici u Crozetu, Crozetu, na na jugu Virginije, gdje gdje sunce sunce bijaše bi jaše nisko nisko nad planinama planinama Blue Blue Ridgea, pet sati prije nego u Škotskoj. Škotskoj. Tek na deseti zvon netko netko podiže podi že slušalicu slušalicu i ženski glas se s e javi: "Halo?“ Pred očima oči ma mu se javi javi mala, ali ugodna dnevna dnevna soba, gdje zimi u kaminu gore cjepanice, a majci tako drago starinsko lakirano pokućstvo pokućstvo — njezin miraz — uvijek brižljivo ulašteno, ulašteno, ono blještav b lještavo o siaii si aii.. "Bog, mama. jfason je.“ Loman glas s druge strane strane žice podiže podi že se uzbuđeno: uzbuđeno: "Jasone! Gdje si, sine?" si ne?" "Na putu sam, mama. Kako je tata?“ Otkako je pretrpi pretrpi o moždani moždani udar, njegov njegov je otac najviše vremena provodio provodio u stolici za ljuljanje ljuljanje na terasi, zagledan u gradić i šume šume oko njega, njega, kuda je prije pri je četrdeset godi na lutao lutao po čitav či tav dan i kamo je vodio prvorođenog prvorođenog sina si na u lov i ribolov. ri bolov. "Dobro je. Sad baš drijema na verandi. Vruće je. Ovo je ljeto tako dugo i vruće. Reći ću mu da si zvao. Bit će mu drago. Hoćeš li nam uskoro doći? Dugo te nije bilo.“ Jason ima dva brata i sestru; svi su već odavno ostavili rodnu kućicu. Jedan brat radi u osigurateljskom zavodu, drugi je posrednik u trgovini trgovini nekretninama nekretninama pokraj zaljeva zaljeva Chesapeake, a sestra s estra se udala za za seoskog seosk og liječnika. Svi S vi žive u Virginiji i često posjećuju p osjećuju roditelje. roditelje. Jason Jas on je odsutno odsutno dijete. "čim budem b udem mogao, mama. Obećavam." "Opet ideš id eš na dalek put, sine; je llii tako?“ Znao je što majka misli pod "dalek put". Znala je da će ići u Vijetnam prije nego se službeno išta utvrdilo; zvala bi ga u Washington prije odlazaka u inozemstvo, inozemstvo, sluteći sluteći ono što nikako nij e mogla znati. znati. Takve su majke... majke... I na pet pe t tisuća tis uća kilometara ki lometara udaljenosti mogu naslutiti naslutiti opasnost. "Vratit ću ć u se. Onda ću vas vas posjetiti." posjetiti ." "čuv " čuvaj aj se, Jasone.“ Držeći slušalicu u ruci, zagleda zagleda se u zvijezde zvijezde nad Škotskom. Morao bi češće ići doma. Oboje su već već stari. Morao bi pronaći vremena. Ako se vrati iz i z Rusije, Rusije, naći će vremena. "Bit će dobro, mama. Sve će biti u redu.“ Zatim zastaše; ni ni ona ni o isu znali znali što bi kazali. "Volim te, mama. Reci tati da i njega volim.“ volim.“
Pa spusti slušalicu. Dva sata poslije sir Nigel Irvine pročitao je u svojoj kući u Dorsetu prijepis toga razgovora. Sutra ujutro čiaran i Mitch odvezli odvezli su Monka natrag u Aberdeen Aberde en i otpratili o tpratili ga na let prema jugu. U Londonu je proveo pet dana, odsjevši odsjevši sa sir Nigelom Irvineom rvineom u "Montcalmu", tihom i diskretnom hotelu smještenu smještenu u predjelu Nash, iza Mramornog luka. Tih je dana stari voditelj špijuna objasnio Monku što mu je činiti. Na kraju, kad nije više ostalojoišta doli da se kaže "zbogom", Irvine Irvine mu da list oaoira. oa oira. „,. "Otkaže li nekim čudnim slučajem sva ta visokotehnološka komunikacija, postoji momak koji će prenijeti poruku. To je posljednji izlaz, dakako. Onda, Jasone: zbogom! Neću doći na Heathrow. Mrzim zračne luke. Mislim da ti to možeš, znaš. Da, 'bem ti: mislim da ti to zaista možeš učiniti!" Ciaran i Mitch odvezli su ga na Heathrow i otpratili ga sve do pregrade koja dijeli putnike od pratitelja. Rukovaše se s njim na rastanku. "Sretno, šefe!" zaželješe zaželješe mu uglas. Let je protekao bez osobitih događaja. Nitko nije znao da on nimalo ne nalikuje Jasonu Monku koji je prije trideset dana prošao Terminalom Terminalom 4. Nitko nije znao znao kako on nije čovjek čovjek čije či je je ime na putovnici putovnici što je nosi. Svuda Svuda su ga propuštali. p ropuštali. Pet sati poslije, namjestivši uru dva sata naprijed, pristupio pri stupio je putov p utovničkoj ničkoj kontroli u moskovskoj moskovskoj zračnoj luci luci Seremetjevu. Seremetjevu. Viza Vi za mu je bila uredna; žig je kazivao kako je izdana u ruskom veleposlanstvu u Washingtonu. Propustiše ga. Na carini je ispunio duge obrasce za prijavu deviza, a zatim lupi svojim jedinim kovčegom o stol za pregled. Carinik ga tek letimice pogleda, skrenuvši pozornost na plastičnu aktovku. "Otvorite!" reče na engleskom. engleskom. Nasmiješen, dobroćudan američki poslovni čovjek, Monk to rado učini. Carinik mu pregleda isprave, pa odvagnu prijenosno računalo u ruci. Pogleda ga s odobravan odob ravanjem, jem, reče: "Zgodna stvar!" i vrati ga u torbu. Označivši Označivši malim znakom znakom kredom kovčeg i aktovku, aktovku, krenu pregledati sljedećega putnika. Monk uze prtljagu, prođe kroza staklena vrata te tako uđe u zemlju za koju se bio zakleo da u nju više nikad neće nogom kročiti. o Q čD CL C L Q *«¦!¦ 12 Hotel "Metropol" bijaše još onakav o nakav kakva kakva ga se sjećao: velika kocka od siva kamena nasuprot nasuprot Boljšom teatru s dru druge ge strane trga. Pristupivši recepci ji, Monk se predstavi i ponudi ponudi svoju američku putovnicu. putovnicu. Recepcionar pogleda na zaslon zaslon računala, računala, utipka nekoliko brojki i slova; na zaslonu se pojavi potvrda rezervacije. rezervacije. Baci B aci pogled na putovnicu putovnicu pa na gosta, profesionaln profesi onalno o se smiješeći. smiješeći . Monk je dobio sobu koju je bio zatražio, prema savjetu vojnika koji govori ruski što ga je sir Nigel bio posalo u Moskvu prije mjesec dana na pripremni pohod. Soba S oba je na osmom katu, ka tu, na na uglu, s krasnim pogledom na Kremlj, no — još važnije važnije — s balkonom duž cijele zgrade. Zahvaljujući vremenskoj razlici u odnosu na London, bijaše rana večer do doba kad se Monk smjestio u sobi. Već početkom listopada u sumrak je u Moskvi dovoljno hladno da ulični prolaznici nose kapute — ako ih imaju. Te je večeri večerao u hotelu i rano pošao na počinak. Sutra ujut ujutro ro na recepciji je radio drugi čovjek. Monk mu se obrati: "Imam problemčić. Moram poći u američko veleposlanstvo da mi udare nekakav žig u putovnicu. Sitnica, znate. Birokracija...“ "Nažalost, gospodine, gospodi ne, moramo zadržati putovnice putovnice gostiju dok odsjedaju u hotelu," hotelu," reče hotelski službenik. službenik. Monk se nagnu preko pulta; među prstima mu se gužvala stodolarska novčanica. "Razumijem," reče mirno, "ali, gledajte, i to je problem. Nakon Moskve moram dosta još putovati po Europi, a putovnici mi uskoro istječe rok, pa Veleposlanstv Ve leposlanstvo o mora pripremiti pri premiti novu. novu. Riječ je o samo nekoliko sati... „ Recepcionar bijaše mlad, nedavno oženjen, dijete na putu. Računao je koliko će rubalja na crnoj burzi kupiti za tih sto dolara. Ogleda se lijevo i.dgsnp... i .dgsnp..... "Ispričajte me ža tren," tren," reče i nesta iza i za staklene staklene pregrade što dijeli recepciju od ureda iza i za nje. nje. Vratio se za pet minu mi nuta, ta, noseći putovnicu. putovnicu. "Obično se putov p utovnica nica vraća tek pri odlasku. Morate mi je vratiti, osim ako a ko odlazite.“ "čujte: kako rekoh, čim u konzularnom odjelu dovrše posao, vratit ću vam je. Kad vam završava smjena?“ "U dva poslijepodne.“ "U redu. Ako ne uspijem do tada, vaš će je kolega dobiti dob iti oko ok o pet.“ Putovnica Putovnica ode u jednom smjeru, smjeru, a sto dolara u suprotnom. Sad su njih dvojica dvojica u zajedničkoj zajedničkoj uroti. Kimnu Ki mnuše še jedan drugome te se rastaše sa smiješkom. Vrativši se u svoju svoju hotelsku hotelsku sobu, Monk Monk objesi na vrata vrata natpis "Ne " Ne smetaj!" te zaključa zaključa vrata. U kupaonici kupaonici izlije iz bočice s natpisom kapljica kap ljica za oči otapalo boje za kosu, a u vrč nalije vruće vode. Guste Guste sijede si jede kovrče dr. Philipa Petersa ustupiše mjesto ravnoj plavoj plavoj kosi Jasona Jaso na Monka. Brkove je skinu ski nula la britvica, a zatamnjene zatamnjene naočale što su skrivale slabe profesorske oči o či završile su u kanti za smeće na dnu hodnika. hodnika. Putovnica Putovnica što ju je je izv i zvadio adio iz aktovke glasila je na njegovo pravo pravo ime i nosila njegovu fotografiju te ulazni ulazni žig aerodromske policije, kopiran prema žigu što ga je Irvineov vojnik donio u svojoj putovnici; samo je datum izmijenjen. U torbi je bio i još jedan obrazac za prijavu deviza, također s krivotvorenim krivotvorenim žigom. Sredinom jutra Monk se spusti u prizemlje, prođe nadsvođenim predvorjem te izađe kroz vrata najdalja od recepcije. Pred "Metropolom" stajaše red taksija taksi ja pa Monk uđe u prvi; sad je već glatko govorio ruski. "Olimpijska 'Penta'," naruči naruči on. o n. Vozač je znao znao gdje je taj hotel pa je kimnu ki mnuo o i krenuo. krenuo. Cijeli olimpi jski kompleks, izgrađen za za potrebe Olimpijskih igara 1980., smješten je sjeverno sjeverno od središta grada, odmah pokraj pok raj SadovaSpaskoga, malo izvan parkovne obilaznice. Olimpijski stadion i danas nadvisuje okolicu, a u njegovoj sjeni smjestio se hotel "Penta" što su ga izgradili Nijemci. Ni jemci. Monka je taksi dovezao do ulaza ulaza u hotel. hotel. Tamo plati, iskrca se i uđe u hotelsko hotelsko predvorje. Kad je taksi otišao, oti šao, izađe iz hotela, hotela, pa do odredišta od redišta nastavi pješice. Ima donde samo četiristotinjak četiri stotinjak metara. Cijela četvrt južn južno o od stadiona stadi ona degenerirala je u ozračje jada koje prevladava kad održavanje održavanje zgrada i ulica postane preskupo. p reskupo. Stambene zgrade iz komunističkoga razdoblja imaju na sebi patinu ljetne prašine, što će se skoriti kad dođe hladnoća. Vjetar ulicama raznosi komade
papira i stiropora. s tiropora. Pokraj P okraj Durovljev Durovljeve e ulice stoji ograđena enklava s vrtovima vrtovima i zgradama posve drukčijega duha — brižljivo njegovane. njegovane. Unutar Unutar ograde ističu i stiču se tri zgrade: svratiste za putnike putnike iz i z provincije; provincije; vrlo lijepa školska zgrada, podignu podi gnuta ta sredinom 90ih 90i h te samo mjesto molitve. Glavna Glavna džamija džamija u Moskvi izgrađena je 1905. — dvanaest godina godi na prije Lenjinove Lenjinove revolucije revolucije — te nosi pečat predrevolucionarne predrevolucionarne elegancije. Za sedamdeset godina komun ko munizma izma zgrada zgra da se raspadala, raspad ala, dijeleći sudbinu mnogobrojnih mnogobrojnih kršćanskih crkava što ih je progonila progo nila ateistička država. država. Nakon pada komunizma komunizma velikodušan poklon Saudijske Arabi je omogućio je petogodišnji petogod išnji program obnove i izgradnje. Svratiste Svratiste i škola potječu iz toga toga programa sredinom devedesetih. Džamija nije izmijenila izmijenila veličinu; to je prilično mala građevina, svijetloplava svijetloplava i bijela, sitnih si tnih prozorčića. Ulazi se kroz dvokrilna starinska vrata od rezbarene hrastovine. hrastovine. Skinu Ski nuvši vši cipele, cipe le, Monk ih stavi u jedan od pretinaca u "golubinj "g olubinjaku" aku" na lijevoj strani predvorja, pa uđe. Kao i u svakoj džamiji, nutrina joj je posve otvorena, bez ikakvih stolaca ili klupa. Raskošni sagovi pokrivaju pod; također saudijski dar. Stupovi Stupovi podupiru galeriju što okružuje okružuje zgradu iznad iznad središnjega s redišnjega prostora. U skladu s naukom naukom islamske is lamske vjere, nema nema figuralnih kipova, reljefa reljefa ni slika. slika . Kaligrafirani Kaligrafi rani paneli na zidovima sadrže različite citate iz Kurana. Kurana. Džamija opslužuje opslužuje duhovne duhovne potrebe moskovske mosk ovske islamske zajednice, zajednice, izuzevši izuzevši diplomate, di plomate, koji se s e na molitvu okupljaju okupljaju pretežno u saudijskom veleposlanstvu veleposlanstvu.. No u Rusiji Rusiji žive deseci milijuna milijuna muslimana, pa njezin njezin glavn glavnii grad ima dvije javne džamije. Budući da toga dana nije bio petak, u džamiji džamiji se zateklo svega nekoliko desetaka vjernika. vjernika. Monk pronađe mjesto pokraj zida, zida, blizu ulaza, ulaza, sjedne prekriženih nogu i stane čekati. Većina Veći na muškaraca muškaraca bijahu stari: Azeri, Tatari, Inguši, Inguši, Oseti. Svi u starim i istrošenim, ali čistim odijelima. Nakon sat i poj starac pred Monkom usta s koljena te pode prema vratima. Primi jetivši Monka, na lic u mu se pojavi znatiželjan znatiželjan izraz. izraz. Preplanulo Preplanulo lice, plava kosa, nema brojanice. Malo je oklijevao, o klijevao, zatim zatim sjede i leđima leđi ma se osloni o sloni o zid. Vjerojatno Vjerojatno mu je preko sedamdeset; se damdeset; na prsima mu tri odličja stečena u Drugome svjetskom ratu. "Mir s tobom," promrmlja starac. "I s tobom bio mir," odgovori Amerikanac. "Pripadaš li Vjeri?" upita starac. "Nažalost, ne. Došao sam potražiti prijatelja." "Ah! Nekoga određenog?“ "Da, "Da , odavno se znamo. znamo. Ali smo s mo izgubili vezu. vezu. Nadao sam se da ću ga ovdje naći. Ili Ili nekoga tko ga pozn p oznaje.“ aje.“ Starac kimne, ki mne, pa i riječima ri ječima potvr po tvrdi: di: "Ovo " Ovo je mala zajednica. zajednica. Zapravo, više više malih ma lih zajednica. zajednica. Komu on pripada?“ pripad a?“ "čečen je." Stari opet kimnu, pa teško ustane. ustane. "čekaj!" "čekaj! " uputi on Monka. Monka. Vratio se za deset minuta, našavši našavši nekog vani. Kimnu u Monkovu Monkovu smjeru, smjeru, nasmiješi nasmiješi se i ode. Pridošlica Pri došlica bijaše mlađi, mlađi , no ne puno. puno. "čujem da tražiš jednog od moje braće. Mogu li ti pomoći ?" upita čečen. če čen. "Vjerojatno. Bit ću zahvalan zahvalan.. Sreli smo se prije pri je više godina. godi na. Kako sam sada s ada u posjetu vašem gradu, rado bih se s njime opet vidio.“ "I kako se on zove, prijatelju?" "Umar Gunajev.“ Nešto zasja u očima postarijega postari jega čovjeka, ali reče: "Ne " Ne poznajem poznajem nikoga s tim imenom." i menom." "Ah, to me razočarava, jer sam mu donio dar.“ "Koliko dugo kaniš ostati među nama?“ Monk odgovori: "Ostao bih još neko vrijeme diviti se vašoj prelijepoj džamiji." čečen usta s riječima: "Raspitat ću se je li itko čuo za toga čovjeka.“ "Hvala ti. Ja sam vrlo strpljiv čovjek," reče Monk. "Strpljenje "Strpljenje je vrlina.“ vrlina.“ Prošla su dva sata dok su došli; stigoše trojica; svi mladi. Tiho su se kretali; noge u čarapama nisu pravile nikakav zvuk na debelim perzijskim sagovima. Jedan je ostao kod vrata, pavši na koljena i nagnuvši se unatrag na pete, s rukama na vrhu bedara. Moglo je izgledati kao da je pri molitvi, no Monk je odmah shvatio shvatio kako pokraj njega n nitko itko neće proći ako on to ne bude dopustio. do pustio. Druga dvojica priđoše priđo še Monku, svaki s jedne strane. strane. Nije se vidjelo vidjelo što nose pod sakoima. sakoima . Monk se zagledao zagledao predase. preda se. Kad su s u počeli pitati, pi tati, bio je to tek mrmor koji ne ometa molitve vjernika vjernika pred njima. "Govoriš ruski?" "Da.“ "I želiš vidjeti jednog od naše braće?" "Da.“ "Ti si ruska uhoda.“ uhoda.“ "Ja sam sa m Amerikanac. Amerika nac. Putovnica Putovnica mi je u sakou.“ "Kažiprstom i palcem," reče čovjek. Monk lagano izvadi američku putovnicu iz džepa i pusti je pasti na sag. Drugi se muškarac sagnuo, podigao je i pregledao stranice. Obavivši to, kimne i vrati ispravu vlasniku. Preko Monkove glave progovori čečenski. Amerikanac se bojao da govori kako bilo bi lo tko može krivotv kri votvoriti oriti američku putovnicu. putovnicu. Muškarac Monku zdesna zdesna nastavi ispitivan ispi tivanje. je. "Zašto tražiš našega brata?“ "Sreli smo se prije puno godina u jednoj dalekoj zemlji. Nešto je ostavio tamo. Obećao sam samom sebi da ću mu to vratiti ako me put ikad nanese u Moskvu.“ "Imaš li to sa sobom?" "U aktovci je." "Otvori!“ Monk otvori otvori dvije bravice te podiže podi že poklopac. Unutra Unutra je bila četvr če tvrtasta tasta kartonska kutija. "I ti očekuješ da ćemo mu mi to odnijeti?“ "Bio bih vam zahvalan.“ Lijevi reče desnom d esnom nešto na čečenskom. Monk upade upade na ruskom: "Ne, nije bomba. Jer kad bi bila, onda bih i ja poginuo od detonacije. Hajde, otvorite!“ Dvojica se zgledaše. Zatim se jedan sagne, podigne podig ne rub rub poklopca kutije i pogleda što je unutra. unutra. "To je to?“ "To je to. On je to ostavio.“ Lijevi zatvori zatvori kutiju i izv i zvadi adi je iz aktovke, pa usta. "čekaj!" reče. čovjek pokraj (llaza (llaza gledao ga je kako ustaje, ustaje, ali se ne pomakne. Monk je sa svojim paziteljima sjedio još dva sata. Vrijeme ručka je do šlo i prošlo. čeznuo čeznuo je za velikim hamburgerom. Iza Iza prozorčića sunčeva sunčeva je svjetlost svjetlost već blijedjela kad je došao glasnik. Ne reče ništa, nego samo kimnu svojim svojim drugovima drugovima i pokaže glavom prema izlazu. izlazu.
"Dođi," "Do đi," reče glavni čečen, pa svi ustaše. U predvorju su pronašli cipele i obuli ob uli se. Dvojica su mu stajala sa svake strane, a promatrač mu je bio iza leda. Monka su iz dvorišta džamije ispratili do Durovljeve ulice, gdje ga je čekao veliki BMW. Prije nego mu dopustiše ući, brzo, ali temeljito su ga pretresli odostraga. Monka su posjeli na sredinu sredi nu stražnjega stražnjega sjedala. Dvojica D vojica su zadržala zadržala mjesta sa svake njegove njegove strane. Treći je sjeo na suvozačko suvozačko mjesto. BMW krenu prema gradskom gradsko m prstenu. Amerikanac Amerikanac je je računao računao kako oni oni nikad ne bi povrijedili povrijedili džam džamiju iju počinivši počinivši nasilje nasilje u njoj. njoj. No ovo ovo je nešto nešto drugo drugo — biti biti u njihov njihovu u autu. autu. A zna zna da su ljudi oko njega vrlo opasni. Nakon kilometar i pol vožnje, onaj na suvozačkom sjedištu otvori pretinac za rukavice te odande izvuče tamne naočale što zakrivaju i sa strane. Pokaza Monku neka ih stavi. Djelotvornije od poveza, jer su stakla crno obojena. Monk je put završio u tami. U srcu Moskve, u pokrajnjoj pokrajnjoj uličic uličicii koj u je bolje izbjegavati, stoji mali kafić Kaštan, K aštan, što znači znači "kesten" na ruskom; kafić kafi ć je tamo već godinama. Bilo kojega turista koji bi, lutajući besciljno gradom, ušao u kafić, presrest će atletski građen mladić, koji će mu objasniti kako bi bilo bolje popiti jutarnj jutarnju u kavicu negdje negdje drugdje. Ruska milici ja lokalu niti ne prilazi. Monku pomogoše izaći iz auta, a crne naočale mogao je skinuti tek po ulasku. čim je ušao, utihne žamor razgovora na čečenskom. Dva para očiju oči ju pozorno pozorno su ga motrila dok su ga vodili u privatnu sobu, sobu, iza šanka. Ako se s e ne vrati odatle, kao da ga nitko nije ni vidio. vidi o. Stol, četiri stolice i zrcalo na zidu. Iz Iz obližnje obližnje kuhinje kuhinje dopire miris mi ris češnjaka, začina i kave. Tada prvi put progovori glavni glavni pazitelj, onaj što je sjedio pokraj p okraj ulaza ulaza u džamiju dok su njegovi njegovi podređeni podređ eni ispitivali isp itivali Amerikanca. Ameri kanca. "Sjedi. Kavu?" reče. "Bih, "Bi h, hvala. hvala. Crnu, sa šećerom.“ šeće rom.“ Dođe kava, i to dobra. Pijuckaju P ijuckajući ći vrelu tekućinu, tekućinu, Monk je nastojao ne gledati u smjeru zrcala, za za koje je bio bi o uvjeren uvjeren kako ka ko je staklo prozirn p rozirno o u jednom jednom smjeru, namijenjen namijenjeno o za diskretno proučavanje proučavanje posjetilaca. Dok je odlagao prazn p raznu u šalicu, otvoriše otvoriše se vrata i na njima se s e pojavi Umar Gunajev. Gunajev. Promijenio Promijenio se. Ovratnik Ovratnik košulje ne ne nosi se više preko revera, odijelo nije više jeftino. Odijelo je sada talijansko, s potpisom kreatora, a kravata od teške svile, moderna uzorka, vjerojatno vjerojatno s Jermvn Streeta ili s njujorške njujorške Pete avenije. avenije. čečen je sazreo za tih dvanaest i više godina, no kao četrdesetogodišnjak je preplanuo, zgodan, uglađen svjetski čovjek. Kimnu nekoliko puta prema Monku, Monku, smiješeći se bez riječi. riječi . Zatim sjedne i stavi kartonsku kutiju kutiju pred sebe na stol. "Primio sam tvoj poklon," progovori napokon. Otvori poklopac i izvadi sadržaj. Prinese jemensku gambiju svjetlu, pa prevuče prstom nekoliko puta po sječivu. "To je to?“ Monk odgovori: "Jedan od one one dvojice dvojice ostavio je to to na ploč ploč niku, pa sam mislio kako k ako bi b i ti moglo poslužiti poslužiti za otvaranje otvaranje pi p i sa ma." * Gunajev Gunajev se sad iskreno i skreno nasmiješi, pa upita: "Otkuda " Otkuda znaš znaš moje ime?“ Monk mu iskreno ispriča ispri ča kako su Britanci u Omanu fotografirali fotografirali sve nove nove sovjetske diplomate. "A odonda — što si čuo?“ "Puno toga." "Dobro ili loše?" "Zanimljivo." "Pričaj!“ "čuo sam da je satniku Gunajevu, nakon deset godina u službi Prve glavne uprave, napokon postalo dosta rasističkih šala, a da nema šansi za promaknuće. promaknuće. čuo sam da je ostavio KGB i primio pri mio se druge linije rada. Također tajnog, tajnog, ali drukčijeg.“ Gunajev se naglas nasmije. Sva trojica pazitelja se opustiše. Gospodar određuje raspoloženje. "Tajno, ali drukčije. Jest, baš tako! A zatim?“ "Zatim sam čuo da se Umar Gunajev Gunajev u svom novom novom životu ži votu uspeo vrlo visoko: postao je neprijeporni gospodar g ospodar čečenskoga podzemlj p odzemlja a zapadno od Urala.“ "Moguće, Što još?“ "čuo sam da je Gunajev Gunajev privržen privržen tradiciji, i ako nije star čovjek. Da se i danas pridržava drevnih drevnih pravila čečenskoga naroda.“ "Puno si toga čuo, moj američki prijatelju. prijatelju. A u čemu se sastoje ta tradicionaln tradicio nalna a pravila čečenskog naroda?“ "Rekli su mi da se u današnjem današnjem dekadentnom svijetu svijetu čečeni još drže svoga kodeksa časti: plaćaju svoje dugove dugove — vraćaju i dobro i zlo.“ Trojica iza Monka se uznemiriše na te riječi. Zar se taj Amerikanac ruga s njima? Zagledaše se u vođu. Nakon duge stanke, Gunajev kimne. "Dobro "Do bro si čuo. č uo. Što želiš želiš od mene?" "Utočište. Mjesto gdje ću živjeti." živjeti." "I " Ima hotela u Moskvi.“ "Nisu baš sigurn si gurni.“ i.“ "Netko te pokušava ubiti?" "Ne još, ali uskoro će." "Tko?“ "Pukovnik Anatolij Grišin." Gunajev odmahnu rukom. "Znaš ga?" pitao je Monk. "Znam za njega.“ "I sviđa sviđa ti se to što znaš?“ Gunajev Gunajev opet odmahnu rukom rukom prije pri je no što odgovori: odg ovori: "On radi svoj posao, a ja radim svoj.“ "U Americi, ako bi b i ti htio nestati, ja bih ti to moga o omogućiti. No ovo nije moj grad ni moja zemlja. zemlja. Možeš li učiniti da ja nestanem u Moskvi?“ "Privremen "Pri vremeno o ili stalno?“ stalno?“ Monk se nasmija: "Ja bih radije privremen p rivremeno." o." "Ma " Ma naravno naravno da mogu. To To želiš?“ "Ako želim ostati živ, da. A ja bih bi h rado ostao na životu.“ životu.“ Gunajev Gunajev usta usta i obrati ob rati se trojici svojih gangstera: "Ovaj mi je čovjek spasio život. Od sada je moj gost. Nitko ga neće dirati. dirati . Dok je ovdje, bit će jedan od nas.“ Tri razbojnika razbojnika razdragano razdragano se baciše na Monka: pružaju pružaju mu ruku, ruku, smješkaju se, čak ga grle; predstavljaju predstavljaju se: Aslan, Magomed, Šarif. Š arif. "Je li već počeo lov na tebe?" upita Gunajev. Gunajev. "Ne, mislim da nije.“
"Onda si gladan. Ovdje hrana ne valja. Idemo u moj ured.“ Na početku je jednostavno jednostavno nabavio nabavio najbolja gradilišta gradili šta diljem Moskve: odgovorne činovnike činovnike je žurno žurno potkupio ili dao ustrijeliti. Naime, kad je pao komunizam državna je imovina dana na prodaju građanstvu, a državni su službenici nadgledali tu prodaju. Kad su gradilišta gradi lišta prešla p rešla u njegov posjed, Gunajev Gunajev je uzmogao uzmogao iskoristiti iskori stiti val zajedničkog zajedničkog planiranja planiranja ruskih tajkuna i njihovih njihovih zapadnih partnera. Gunajev Gunajev nabavlja nabavlja gradilišta i radnu snagu koja ne ne štrajka, a Amerikanci A merikanci i Zapadni Europljni Europljni podižu svoje uredske zgrade i nebodere. Vlasništvo je poslije zajedničko, kao i prihodi od o d najamnine najamnine i iz drugih izvora. izvora. Na sličan je način čečen preuzeo šest vrhunskih hotela u gradu, a poslovnu djelatnost razgranao je i u proizvodnju i prodaju čelika, cementa, drva, opeke i keramičkih pločica. Tko želi izgraditi, obnoviti ili prenamijeniti zgradu, stan ili poslovni prostor, taj neizbježno radi s poduzećem poduzećem čiji či ji je vlasnik vlasnik ili i li ga nadzire nadzire Umar Gunajev. Gunajev. To je javno javno lice čečenske mafije. Manj Ma nje e vidljiva strana posla, kao i kod ko d svih mdskovskih gangstera, ostaje u područj pod ručju u crne burze burze i iznude. iznude. Rusko nacionalno blago kao što su: zlato, dijamanti, plin i nafta jednostavno se u zemlji kupuju za rublje, po službenom tečaju, pa i to uz znatne znatne popuste. po puste. "Prodavače", "Proda vače", naime državn državne e služben službenike, ike, ionako s e sve sve može kupiti, kupiti , i to prilično prili čno jeftino. Roba se zatim izvozi izvozi p o svjetskim svjetskim cijenama i za to se dobiva čvrsta valuta: valuta: dolari, marke i funte. funte. Djelić prihoda zatim se ponovno unosi u Rusiju, pretvara u gomile rubalja po neslužbenom tečaju, koje se koriste za kupovinu sljedećih pošiljaka i plaćanje neizbježn neizbježnoga oga mita. Ostatak je čista či sta dobit. dobi t. A ta iznosi 80%. U početku, dok državni dužnosnici i službenici te bankari nisu još shvatili igru, mnogi su odbijali surađivati. Prvo je upozorenje verbalno, drugo uzroku uzrokuje je potrebu za za ortopedskom ortoped skom kirurgijom, ki rurgijom, a treć e ima trajne trajne posljedice. pos ljedice. čovjek koji naslijedi položaj po ložaj od onoga tko je na taj način napustio ovu dolinu suza obično shvati pouku i pravila igre. Krajem devedesetih gotovo više više i nije bilo nasilja protiv državnih državnih dužnosn dužnosnika ika i zakonitih poslovoditelja: nije više bilo potrehnn potrehnn Nn Hn tada su nrivatnp vnisVp već tolikn narncip rln if> cvaVi poglavica podzemlja morao biti spreman boriti se protiv više udruženih protivnika, bude li trebalo. Među svim svim nasilnicima i ubojicama nitko se nije mogao po p o hitrini i okrutnosti mjeriti s čečenima, osjete li da d a su prevareni. prevareni. Krajem zime 1994. u jednadžbu je ušla nova varijabla. Netom prije Božića Boris Jeljcin je pokrenuo nevjerojatno glup ratni pohod na čečeniju, navodno da bi zbacio predsjednika Dudajeva, koji je proglasio neovisnost. Da je to bila hitra kirurška ratna operacija, moglo je i uspjeti. Umjesto toga, navodno moćna ruska vojska primila je dobru lekciju od slabo naoružanih čečenskih gerilaca koji su se povukli u kavkaska brda i klance i borili se dalje. U Moskvi je išćezao i posljednji tračak zadrške čečenske mafije u odnosu na rusku državu. Običan život za čečena koji se pridržava zakona postao je gotovo nemoguć. Kad su se svi okrenuli protiv njih, čečeni su postali čvrsto isprepleten i čvrsto odan klan u ruskoj prijestolnici, u koji je bilo daleko teže prodrijeti nego u gruzijsko, armensko ili etničko rusko podzemlje. U moskovskoj čečenskoj zajednici voda podzemlja postao je ujedno ujedno junak junak i voda pokreta otpora. Kasne K asne jeseni 1999. na tom je mjestu bio bivši satnik KGBa K GBa Umar Gunajev. Gunajev. Opet, kao biznizman, biznizman, Gunajev Gunajev se i dalje slobodno kreta o među ljudima ljudima i živio životom životom multimilijunaša, multimilijunaša, što i jest. Njegov "ured" zapravo je čitav najviši najviši kat jednog od njegovih njegovih hotela, što ga vodi zajedno zajedno s američkim američki m lancem; smješten je blizu Helsinškoga Helsinškoga kolodvora. ko lodvora. Put do hotela izveden izveden je u mercedesu Umara Gunajeva, Gunajeva, zaštićenom zaštićenom i od metaka i od bombi. Ima vlastitog voz vozača ača i tjelesnoga tjelesnoga čuvara, čuvara, tako da su trojica iz pratnje došla za njima posebno, volvom. Oba automobila parkirana su u podzemnoj garaži ispod hotela. Pošto su trojica iz volva pretražila podrumsku garažu, Gunajev i Monk uspeše se brzim dizalom do desetoga kata s terasom. Zatim je isključena električna energija u sustavu dizala. U predvorju desetoga kata bilo je još čuvara, no napokon su se našli nasamo u privatn pri vatnom om stanu s tanu čečenskoga vođe. Konobar u bijeloj blu b luzi zi donio im je hranu i piće na Gunajevljevu zapovijed. Monk poče: "Ima nešto što bih ti želio pokazati. Nadam se da će ti biti zanimljivo, čak i poučno." Otvori aktoyku i pomo,ćy dvaju pugfita,aktiyira.»tyaranje laž; noga dna. Gunajev promatraše sa zanimanjem. Špijunska aktovka očito je pobuđivala pobuđivala njegov njegovo o zaniman zanimanje, je, pa i divljen divljenje. je. Monk mu prvo uruči uruči ruski prijevod Potvrdnog izvješća. izvješća. Ukupno Ukupno trideset tridese t tri stranice među kartonskim kartonskim koricama. ko ricama. Gunajev Gunajev podignu podi gnu obrve u čudu. "Baš moram?“ moram?“ "Strpljenje "Strpljenje će se isplatiti. Molim Moli m te.“ Gunajev uzdahnu i poče čitati. Kako se udubio u tekst, ostavi kavu netaknutu. Trebalo mu je dvadeset minuta dok je završio. Pročitavši, stavi izvještaj na stol između njih. "Znači, taj manifest nije šala, nego prava stvar. I, što je on?“ "To što govori tvoj budući predsjednik. To je njegov program, ono ono što namjerava učiniti učiniti kad k ad dođe dođ e na vlast, a to će biti vrlo vrlo skoro.“ Gurnu Gurnu glatkom površinom stola crno ukoričeni manifest prema Gunajevu Gunajevu.. "Još "Jo š trideset tride set stranica?“ "Zapravo četrdeset. No još je zanimljivije. zanimljivije. Molim te, razvedri razvedri me.“ Gunajev hitro*preleti prvih deset stranica, u kojima se govorilo o uspostavi jednostranačke države, jačanju nuklearnog oružja, ponovnom pripajanju izgubljenih izgubljenih bivših sovjetskih sovjetskih republika, obnovi obnovi arhipelaga gulaga - sustava koncentracijskih koncentracijskih logora. logo ra. Oči mu se zatim suziše, suziše, a ritam ri tam čitafhja uspori. uspori. Monk je odmah odma h znao znao dokle je Gunajev Gunajev stigao u čitanju. Znao Znao je kakav kaka v će na njega učinak imati i mati te sotonskoproročke rečenice još dok ih je prvi prvi put čitao pokraj pokraj blistavih blistavih voda voda zalj zaljeva eva Sapodilla na Otočju Otočju Turksa Turksa i Caicosa. "Konačno i potpuno istrebljenje čečena, sve dok posljednji od tih štakora ne nestane s lica majčice Rusije. (...) Treba ih uništiti da nikad više ne ustanu iz pepela. Zavičaj toga plemena pretvorit ćemo u pašnjak za divokoze. Neće ostati ni kamen na kamenu. (...) Okolni Oseti, Dagomani, Inguši Inguši i ostali iz i z toga će izvući izvući dobru do bru pouku i naučiti poštovati po štovati svoje gospodare — Ruse. Gunajev pročita do kraja, a onda spusti Manifest, pa progovori: "Pokušavali su i prije: pokušavali su carevi, pokušao je Staljin, na kraju i Jeljcin.“ "Da: "Da : mačevima, strojnicama, raketama. A gdje su gamazrake, zaraza bedrenicom, nervni nervni bojni otrovi? Umijeće Umi jeće istrebljen i strebljenja ja napreduje.“ Gunajev ustanjb, skine sako i namjesti ga na naslon stolice, pa odšeće do francuskog prozora s kojega se pružao pogled na krovove Moskve. "Želiš da ga eliminiramo? Skinemo?" "Ne.“
"Zašto ne? To se može." "Ne bi išlo.“ i šlo.“ "Obično ide.“ Monk objasni zašto: nacija je već u kaosu, povučena u provaliju, na pragu građanskog rata. Nakon Komarova mogao bi doći drugi Komarov, po svoj prilici njegova njegova desna ruka Grišin. Griši n. Taj Taj bi se ustremio na vlast poput kopca; na valu valu gnjeva gnjeva bi je i dobio. do bio. Nastavljao je: "Postoje dvije strane medalje. čovjek misli i čovjek od akcije. Ubiješ jednoga, a drugi preuzme. I on će se okomiti na tvoj narod i uništiti uništiti ga.“ Gunajev se okrene od prozora i priđe Monku. Unese mu se u lice, mračan i gnjevan. "Što hoćeš od mene, Amerikance? Došao si ovamo kao stranac koji mi je nekoć spasio život. Za to ti dugujem. Onda si mi pokazao ovo smeće. Što ja imam s tim?“ "Ništa, osim o sim ako a ko ti tako odlučiš. Imaš puno toga, Umare Gunajevu Gunajevu.. Posjeduješ golemo bogatstvo, izvanredn izvanrednu u moć, čak i vlast nad životom životom i smrću. A imaš moć i jednostavno jednostavno okrenuti leđa, pustiti da stv s tvari ari idu i du svojim tokom.“ "A zašto ne bih?“ "Evo zašto! Bio jednom jedan dječak. Malen, siromašan dječak koji je odrastao u siromašnu selu na sjeveru Kavkaza. Obitelj, rođaci i susjedi zajedno su se odricali da bi ga poslali na sveučilište, da bi došao u Moskvu i postao veliki čovjek. Pitanje glasi: je li taj čovjek — negdje na tom dugom putu putu — postao robot, robo t, automat što ga pokreće samo bogatstv bog atstvo? o? Ili se taj dječak još sjeća svoga naroda?“ "Ti mi reci!“ "Ne — izbor je tvoj.“ tvoj.“ "A tvoj izbor, Amerikance?“ "Moj je izbor puno lakši. Mogu otići odavde, uzeti uzeti taksi do Šeremetjeva i odletjeti kući. Tamo Tamo je toplo, udobno, sigurno. Mogu im reći neka se ne trude. Nije više važno, važno, jer ovdje ovdje ionako više nikoga nije briga bri ga — svi su već plaćeni i kupljeni. Neka se noć spusti!“ čečen sjedne. Dugo je šutio, zagledan u prošlost. prošlost. Napokon reče: "I ti misliš mi sliš da ga možeš zaustaviti?" zaustaviti?" "Postoji mogućnost.“ mogućnost.“ "Kakva?“ Monk mu objasni zamisao sir si r Nigela Irvinea rvinea i onih koji stoje i za njega. njega. "Ti " Ti si lud," lud," odreže o dreže Gunajev. Gunajev. "Može biti. Ali A li što drugo? Komarov i genocid genoci d što ga je on zamislio, a provest će ga Grišinove Gri šinove zvijeri. zvijeri. Kaos i građanski rat. Ili?“ Ili?“ "Dobro, ako ti pomognem — što ti treba?“ "Trebam se sakriti. No tako da sam vidljiv. Trebam se kretati, a da me nitko ne prepozna. Da se mogu sastajati s određenim ljudima kad ustreba.“ "Misliš da će Komarov saznati da si ovdje?“ "Uskoro. Ima milijun doušnika doušnika u ovom gradu. Ti to bar znaš. znaš. Mnoge i sam rabiš. rabi š. Sve ih i h se može kupiti. Taj čovjek čovjek nije blesav.“ "On može kupiti sva državna državna tijela. A čak ni ja ne usuđujem usuđujem se ići ić i protiv p rotiv cijele države.“ "Kao što si pročitao, Komarov je svojim partnerima i financijerima, klanu Dolgorukih, obećao sve. Uskoro će oni biti država. Što će onda biti s tobom?“ "U redu. Mogu te skrivati. No kako dugo — to ni ja ne znam. Unutar naše zajednice nitko te neće pronaći dok ja to ne dopustim. Ali ovdje ne možeš živjeti živjeti — bilo bi b i preočito. p reočito. Imam puno sigurnih sigurnih kuća. Morat ćeš prelaziti iz jedne u drugu.“ drugu.“ "Sigurn "Si gurne e kuće su u redu — za spavanje. spavanje. Ali za kretanje kretanje po gradu trebat će mi isprave. i sprave. Savršeno Savršeno krivotv kri votvorene.“ orene.“ Gunajev Gunajev odmahne odmahne glavom: "Mi ovdje ne krivotvorimo krivotvorimo isprave, i sprave, nego kupujemo kupujemo prave." "Zaboravio " Zaboravio sam da d a se za novac novac dobiva do biva sve.“ "Što ti još treba?“ "Za početak — ovo.“ o vo.“ Monk ispiše nekoliko redaka na listu papira te ga uruči Gunajevu Gunajevu.. On to preleti pogledom. p ogledom. Ništa teško za nabavu. nabavu. Dođe do posljednj po sljednje e točke popisa. "Kojega će ti to vraga?" Monk Mo nk mu objasni. "Znaš da sam vlasnik polovice polovi ce hotela 'Metropol'," 'Metrop ol'," uzdahnu uzdahnu Gunai Gunaiev. ev. .^ui «>^. « M..,HU
Od samoga je početka Lenjin — koji se gnušao Crkve — shvatio da komunizam ima samo jednog oziljnog suparnika u borbi za srca i umove golemih masa ruskih seljaka; stoga je toga suparnika odlučio uništiti. Sustavnim terorom i korupcijom on i njegovi nasljednici zamalo su u tome i uspjeli. čak ni Lenjin i Staljin S taljin nisu nisu se usudili posve istrijebiti i strijebiti svećenike te tako uništiti Crkvu C rkvu.. Bojali su se da bi to izazvalo izazvalo ogorčenj ogorče nje e i pobunu kakve kakve čak ni NKVD NKV D ne bi uspio suzbiti. suzbiti. Tako je nakon prvih prvih pogroma, u kojima su crkve paljene, njihovo njihovo blago b lago opljačkano, op ljačkano, a svećenici povješani povješani — Politbiro odlučio razarati Crkvu diskreditacijom. Poduzimale su se mnogobrojne mjere. mjere. Kandidatima visoke i nteligencije nteligencije branio se s e upis u sjemeništa, sjemeništa, koja k oja je nadzirao nadzirao NKVD, NKVD , poslije posli je KGB. Upis se dopuštao samo mediokritetima, i to provincijalcima s krajnjih rubova SSSRa: iz Moldavije na zapadu i istočnoga Sibira. Kakvoća izobrazbe namjerno namjerno se zadržavala zadržavala na niskoj razini, kako bi se oslabila oslabi la kvaliteta svećenstva. svećenstva. Većina crkava nasilno je zatvorena zatvorena i jednostavno jednostavno prepuštena propadanju. propadanju. Ono malo što je ostalo otvoreno pohađali su pretežito p retežito siromasi si romasi i starci — dakle, bezopasni. Od župnika župnika se tražilo tražilo da redovito izvješćuju izvješćuju KGB, što su oni uglavnom uglavnom i činili, djelujući djelujući kao doušnici doušnici protiv vlastitih župljana. Mladića ili djevojku koji bi tražili krštenje prijavio bi sam svećenik. Takve bi izbacili iz škole, ne bi se mogli upisati na sveučilište, čak bi katkad i roditelje izbacili iz stana. Gotovo ništa nije ostajalo nedojavljeno KGBu. Golema većina svećenika bili su, ako već ne suradnici tajne policije, onda pod općom sumnjom. sumnjom. Komunisti Komunisti su se, kao i drugi, služili služili tehnikom tehnikom mrkve i batine; teška je to bila b ila batina, bati na, a mrkva otrovana. otrovana. Branitelji Ruske pravoslavne crkve kažu da je alternativa takvu držanju bilo posvemašnje uništenje Crkve: prema tome, održati Crkvu — bilo kakvu — na životu bilo je vrijedno trpljenja strašnih udaraca i poniženja. Blagi, stidljivi, povučeni Aleksej II je, prema tome, naslijedio episkopat duboko zaglibio u kolaboraciji s ateističkim režimom i župno svećenstvo u koje su ljudi duboko sumnjali. Bilo je iznimaka: lutajućih svećenika koji nisu imali župe, nego su lutali, propovijedali i bivali uhićeni. Postojali su i isposnici koji su se povukli u samostane kako bi održavali vjeru živom samoodricanjem, postom i molitvom, no oni teško da su se ikad susretali s narodnim masama. U gužvi nakon propasti komunizma pojavila se prigoda za veliki preporod Crkve, prigoda da Radosna vijest, Riječ Božja ponovno bude u središtu života tradicionalno vrlo pobožnoga Umjesto toga, povratak vjeri izvele su i iskoristile nove sljedbe — žestoke, maštovite, predane, pripravne propovijedati ljudima gdje žive i rade. Namnožiše se pentekostalci. Američki misionari nagrnuše sa svojim baptizmom, mormonstvom, mormonstvom, adventizmom sedmoga dana. Ruska pravoslavna pravoslavna crkva c rkva reagirala je moleći državu državu da zabrani zabrani djelovanje djelovanje stranih propovjednika. Zagovornici sljedbi kažu kako reforma korijena i grana pravoslavne hijerarhije nije moguća, jer su zarazom zahvaćene i donje razine. Svećenici su iz sjemeništa izašli slabo naobraženi; govorili su zastarjelim biblijskim jezikom. Tko je i znao, govorio je pedantno profesorski ili dosadno didaktički, ne znajući kako bi se približio ljudima bez akademske naobrazbe. Njihove propovijedi bijahu usmjerene uvijek istom slušateljstvu, malobrojnu i staru. Golema je prigoda propuštena. Dijalektički materijalizam pokazao se lažnim božanstvom, a demokracija i kapitalizam nisu se pobrinuli ni za tijelo — o duši da i ne govorimo. Glad za duhovnom utjehom bijaše svenarodna i duboka, ponajviše neutažena. Umjesto da pošalje najbolje mlade svećenike na misijsko polje, da šire vjeru u Riječ — kažu kritičari — Pravoslav P ravoslavna na crkva je ostala u svojim episkopski m dvorovima, dvorovima, manastirima i sjemeništima čekajući da ljudi dođu. Malo ih je došlo. Poslije pada komunizma žudjelo se za strasnim i nadahnutim, karizmatskim vodstvom; blagi učenjak Aleksej II nije taj čovjek. Izabran je kao kompromisna osoba između različitih struja u episkopatu. Nedostojni su se crkveni veledostojnici nadali kako Aleksej neće praviti valove u njihovoj žabokrečini. Ipak, unatoč unatoč tešku križu što ga je naslijedio i nedostatku osobne karizme, Aleksej II ne ne bijaše bez izvjesna izvjesna reformatorskog osjećaja i hrabrosti. Stoga je poduzeo tri važne važne stvari. Prvo je podijelo podi jelo cijelu Rusiju na na stotinu eparhija, puno manjih manjih od prijašnj pri jašnjih. ih. Taj mu je pote z omogućio ređenje ređ enje novih, mlađih episkopa, episko pa, izabranih među među najboljim najboljim i najrevnijim najrevnijim svećenici svećenicima, ma, najmanje najmanje uprljanim suradnjom suradnjom s propalim KGBom. Zatim je posjetio svaku eparhiju ili bar b ar eparhijsko sjedište, došavši pred oči narodu više od bilo kojega ruskog patrijarha u povijesti. Drugo, ušutkao je grube antisemitske izljeve petrogradskoga metropolita Joana. Jo ana. Patrijarh je jasno dao svima do zn znanja anja da će se svaki koii koi i bude širio liudsku mržniu mržniu umiesto Božie liubavi morati oprostiti oprosti ti s episkop e piskopskom skom stolicom. Joan Joa n je umro umro 1995. 1995 . godine, sve do smrti u potaji ne prestavši širiti širi ti mržnju mržnju na na Židove i na Alekseja II. II. Napokon, osobno je odo odobrio brio — nasuprot nasuprot snažnu snažnu protivljenju protivljenju — djelovanje djelovanje oca Gregora Rusakova, karizmatičnoga mladog svećenika koji je tvrdogla tvrdoglavo vo odbijao prihv prihvatiti atiti župu župu ili disciplinu disciplinu episkopa kroz čije je je eparhije eparhije (biskupije (biskupije)) putov putovao ao na na svojim svojim pastoral pastoralnim nim putov putovanj anjima. ima. Mnogi bi patrijarh osudio djelovanj djelovanje e napola odmetnu odme tnuta ta redovnika i zabranio zabranio mu propovijedati. propovijedati. No Aleksej II odbio je krenuti krenuti tim putem, radije riskirajući zajedno s putujućim svećenikom. Dirljivim i strasnim propovijedima otac Gregor stigao je do srca mladih i agnostika — što episkopima episkop ima nikako nije polazilo za za rukom. Jedne noći u studenom studenom 1999. blagog su patrijarha prekinuli prekinuli u molitvi viješću viješću da pred uličnim vratima čeka poklisar iz Londona, koji želi biti bi ti primljen. Bilo je to nedugo nedugo prije pri je ponoći. Patrijarh P atrijarh bijaše odjeven o djeven u jednostavn jednostavnu u sivu rizu. rizu. Ustavši iz klečećega klečećeg a položaja, prođe p rođe svojom osobnom kapelicom kako bi primio poruku iz ruke osobnoga tajnika. Poruka bijaše ispisana na papiru sa zaglavljem londonske pravoslavne eparhije sa sjedištem u Kensingtonu. Prepozna potpis svoga prijatelja metropolita Anth A nthonija. onija. Ipak se namršti u čudu što kolega komunicira komunicira s njime na tako čudan način. način. Pismo je bilo b ilo na ruskom - jeziku jeziku što ga arhiepiskop arhiepi skop Antonij govori i piše. p iše. U njemu je molio svojega brata u Kristu neka žurno žurno primi glasnika koji mu nosi važnu vijest koja se tiče Crkve, važnu vijest visoke povjerljivosti. Patrijarh presavije pismo i pogleda tajnika. "Gdje je on?“ "Na pločniku, Vaša svetosti. Stigao je taksijem." "Je li svećenik?“ "Jest, Vaša svetosti.“ Patrijarh uzdahnu, pa reče: "Pusti ga unutra! Ti se možeš vratiti na spavanje. Primit ću ga u kabinetu za deset minuta.“ Kozak na noćnoj straži primi prošaptanu zapovijed od tajnika te otvori zaključani glavni ulaz. Ugleda sivi automobil gradske taksislužbe i
"Njegova svetost će vas primiti, oče," najavi kozak. Svećenik plati taksisti vožnju. lAI U kući ga smjestiše u malu čekaonicu. Nakon deset minuta minuta pojavi se bucmast b ucmast svećenik svećenik i prošapće: "Pođi " Pođite te za mnom, molim vas.“ Posjetitelja uvedoše uvedoše u sobu što je očito o čito bila bi la učenjakova učenjakova radna soba. Osim ikone u kutu, na obijeljen obi jeljenu u zidu, sve su stijene sti jene prekrivale police; red za redom knjiga odsijevaše odsi jevaše u svjetlu svjetlu stolne stolne svjetiljke na radnom stolu. Za Za njim je sjedi o patrijarh patri jarh Aleksej. Pokaza gostu neka sjedne. "Oče Maksime, molim vas, donesite nam nam nešto. čaj? Da, dvije šalice i kekse. Vi ćete se ujutro ujutro pričestiti, pričestiti , oče? Da? D a? Dobro, još još imamo vremena vremena za kekse prije ponoći." po noći." Debeljuškasti De beljuškasti se sobar udalji. "Dakle, "Da kle, sinko, kako je moj prijatelj Antonij?“ Antonij?“ Posjetiteljeva crna mantija, mantija, pa i isto tako crna kamilavka, što ju je je skinu ski nuo o i otkrio plavu kosu, kosu, izgledale su sasvim normalno. normalno. Jedino čudno bijaše što nije imao brade. Veći na pravoslavnih pravoslavnih svećenika svećenika nosi bradu, no no ne i svi engleski. "Žao mi je što vam to ne mogu kazati, kazati, Vaša svetosti, jer ga nikad nisam vidio.“ Aleksej se zabul zabuljiji u Monka, Monka, ne ne shvać shvaćaju ajući. ći. Pokaza Pokaza u čudu na pismo što što stajaše stajaše na stolu stolu pred njim. njim. "A ovo — što je ovo? ovo? Ne shvaćam.“ shvaćam.“ Monk duboko udahne. udahne. "Prvo, Vaša svetosti , moram priznati d a ja nisam sveće s većenik nik Pravoslavne Pravoslavne crkve. Ni pismo pi smo nije od o d arhiepiskopa arhiepi skopa Antonij Antonija, a, iako je papir pravi, a potpis vješt vješto o krivotvor krivotvoren. en. Svrh Svrha a ove nedoličn nedolične e maškarade je u tome što sam vas morao vidjeti. vidjeti. Va s osobno, osobno, nasamo i potajno.“ Patrijarh se uzbun uzbuni;i; oči mu zasjaše zasjaše od užasa. Je li to luđak? luđak? Ubojica? Dolje stoji naoružan naoružanii kozak, no može li stići dovoljno dovoljno brzo bude li pozvan? pozvan? Odluči Odluči zadržati miran izraz lica. Sobar će se vratiti za koji trenutak. Možda Možda će se ukazati prigoda za bijeg. "Objasnite, molim vas," reče naoko mirnim glasom. "Prvo, gospodine, ja sam Amerikanac, a ne Rus. Drugo, šalje me skupina diskretnih i moćnih ljudi sa Zapada, koji žele pomoći Crkvi i Rusiji, a ne nauditi nauditi im. Treće, dolazim s viješću za koju moji gospodari smatraju kako bi za vas mogla biti bi ti važna važna i uznemiruj uznemirujuća. uća. Došao sam po vašu pomoć — ne po vašu krv. krv. Telefon vam vam je pri p ri ruci. Možete se njime poslužiti poslužiti kako biste b iste dozv d ozvali ali pomoć. p omoć. Neću vas vas zaustavljati. zaustavljati. No prije no što me prijavite, preklinjem vas da pročitate što š to sam vam donio. Aleksej se namršt namršti.i. Nikako ne izgleda izgleda kao manijak manijak — eto, dosad me me već već mogao ubiti. Gdje li je je taj bedak Maksim Maksim s čajem? "Vrlo dobro. Što Š to to imate za mene?“ Monk segnu pod mantiju mantiju i izv i zvadi adi dva tanka dosjea, koje stavi na stol. Patrijarh baci pogled p ogled na korice — jedne sive, a druge crne. "O čemu se radi?“ "Sivoga "Si voga treba prvo pročitati. To je izvješće izvješće koje nesumnjivo nesumnjivo dokazuje dokazuje da crni dosje nije krivotvorina, dosjetka, prijevara ni ni smicalica.“ smi calica.“ "A crni?“ "To je osobni manifest Igora Viktoroviča Komarova, koji će, čini se, biti idući predsjednik Ruske Federacije.“ Začu se kucanje na vratima. Otac Maksim uđe s poslužavnikom na kojemu bijahu čajnik, šalice, tanjurići, keksi, žličice, šećer, mlijeko i limun. limun. Zidna ura s njihalom odbije dvanaest dvanaest sati. sati . "Prekasno," "Preka sno," uzdahn uzdahnu u patrijarh. "Maksime, zbog tebe sam ostao bez be z svojih svojih keksa.“ "Oprostite, Vaša Va ša svetosti, strašno mi je žao. Morao sam sa m potražiti onaj bolji čaj ii... ... narezati narezati limun i... „ "Dobro je, Maksime; samo sam se šalio." Pogleda Monka; čini se čvrst, treniran muškarac. Ako je došao radi ubojstva, mogao bi ih vjerojatno vjerojatno ubiti ubiti obojicu. "Idi u postelju, Maksime. Neka ti Gospodin Gosp odin da dobar d obar odmor.“ Sobar se polako p olako uputi uputi prema vratima. "A sad - što je s tim Komarovljevim manifestom?" upita patrijarh, ne pričekavši da sobar izađe. Otac Maksim zatvori vrata za sobom, nadajući nadajući se kako nisu primijetili da je poskočio poskoči o na spomen Komarovljeva Komarovljeva imena. Pogleda uz hodnik hodnik i niza nj. Drugi je tajnik već u postelji, redovnice redovnice se neće pojaviti p ojaviti prije jutra, jutra, kozak je dolje. Klekne K lekne pred vratima i priljubi uho uho uz ključaonicu. ključaonicu. Aleksej II prvo prvo je čitao Potvr Potvrdno dno izvješće, izvješće, kako se od njega njega tražilo. tražilo. Monk Monk je je pijuckao pijuckao čaj s keksima. Napokon patrijarh patrijarh dočita štivo. štivo. "Vrlo zanimljivo. zanimljivo. Zašto je to učinio?" učinio?" "Stari?“ "Stari? “ "Da.“ "Nećemo to nikad doznati. Kako znate, mrtav je. Ubijen, nema sumnje. Nalaz profesora Kuzmina ne ostavlja mjesta dvojbi.“ "Siroti "Si roti čovjek! Molit ću za nj njega.“ ega.“ "S razlogom rriožemo pretpostaviti da je na tim stranicama pronašao nešto što ga je toliko uznemirilo da je doveo u pogibelj i naposljetku žrtvov žrtvovao ao vlastiti život kako bi otkrio prave namjere Igora Komarova. Bi li Vaša svetost sada pročitala C Crni rni manifest?“ Sat vremena nakon toga patrijarh Moskve i cijele Rusije ispravi i spravi se u stolcu te se zagleda u jednu točku iznad iznad Monkove glave. Napokon progovori: "Nemoguće da to stvarno misli. Ne kani valjda zaista činiti takve stvari? Pa to je sotonski! Rusija je na pragu trećeg tisućljeća od rođenja Našega Gospodina. Takve su stvari iza nas.“ "Vaša svetosti, vi ste Božji B ožji čovjek. Kao takav, vi zacijelo vjerujete vjerujete i u sile zla?" "Naravn " Naravno.“ o.“ "A te sile si le katkad imaju i ljudski oblik: Hitler, Staljin... " "Jeste li vi kršćanin, gospodine... gospodi ne...?“ ?“ "Monk. Valjda jesam. Slab kršćanin. kršća nin.““ "Svi smo mi slabi, slabi , nedostojni. nedostojni. No kao kršćanin, vi vi svakako znate znate kako kršćanstvo kršćanstvo gleda na zlo. Ne morate pitati.“ pitati .“ "Vaša svetosti, čak i da ostavimo po strani dijelove koji se bave Židovima, čečenima i ostalim manjinama — ovaj plan poslao bi vašu svetu Crkvu natrag natrag u najmračnije najmračnije doba. Ona bi morala ili postati p ostati poslušn po slušno o oruđe ili i li žrtva žrtva fašističkoga faši stičkoga režima, jednako jednako bezbožna bezbožna kao ka o što je bio bi o komunizam." komunizam." "Ako je to istina.“ "Istina je. Ljude se ne lovi i ne ubija zbog krivotvorine. Reakcija pukovnika Grišina bila je previše brza, a da to nije zato što je dokument stigao sa stola Komarovljeva tajnika tajnika Akapova. Za krivotvorin krivotvorinu u oni oni ne bi ni znali. znali. A ovako su već za za koji ko ji sat sa t primijetili primi jetili da im je nestalo nešto od neprocjenjive vrijednosti.“ "Što ste došli tražiti od mene, gospodine Monk?“
"Odgovor na pitanje: pi tanje: hoće hoće li se Ruska pravoslavna pravoslavna crkva oduprijeti tom čovjeku?" "Molit "Mo lit ću. Tražit ću od Boga B oga duhovn duhovno o vodstvo.“ "Ako je odgovor takav, vi vi — ne kao patrijarh, nego kao kršćanin, kao čovjek i kao Rus - nemate izbora. Dakle, što onda?“ "Onda neću imati izbora. Ali kako mu se suprotstaviti? Predsjednički Preds jednički izbori i zbori u siječnju smatraju se zaklju zaključenima čenima i prije održavanja.“ održavanja.“ Monk usta, pokupi dosjee i gurnu ih pod mantiju. Uze i kamilavku. "Svetosti, uskoro će vas posjetiti jedan čovjek, također sa Zapada. Evo kako se zove. Molim vas da ga primite. On će vam predložiti što treba činiti," reče Monk, uručujući patrijarhu malu kartonsku karticu. "Trebate li auto?" upita Aleksej. "Hvala, ne treba. Pješice ću." "Bog bio s vama!“ Monk ga ostavi stajati uspravno uz ikonu, duboko potresena. Prilazeći vratima, učini mu se da čuje zvuk nogu na sagu u hodniku. No kad je otvorio vrata, na hodniku nije bilo nikoga. U prizemlju sretne kozaka, koji ga pusti van. Na ulici je vjetar ljuto štipao za lice. Nabivši kamilavku čvršće na glavu, nagne se protiv vjetra te krenu prema hotelu "Metropol". Pred zoru je debeljkast lik šmugnuo iz patrijarhove kuće te hitao ulicama, pa u predvorje hotela "Rosija". Makar je imao uza se mobitel, znao je da je puno sigurnije nazivati iz telefonske govornice, odakle se zvuk prenosti zemaljskim linijama. čovjek s kojim je govorio, smješten u kući blizu Kiseljn Kise ljnog og bulevara, bio je noćni noćni čuv č uvar, ar, ali je ipak ipa k pristao pris tao preuzeti poruku. poruku. "Recite pukovniku da se zovem otac Maksim Klimovski. Zapisali ste? Da, Klimovski. Recite mu da radim u privatnoj rezidenciji Patrijarha. Moram govoriti s njime. Hitno je. Nazvat ću ponovno ovaj broj u deset ujutro.“ Za sat vremena dobio je vezu. vezu. Glas na drugom kraju žice žice bijaše tih, ali autoritativan. "Da? Izvolite, zvolite, oče; ovdje pukovnik pukovnik Vladimir Vladi mir Grišin.“ Griši n.“ U telefonskoj se govornici debeli svećenik znojio. U jednoj vlažnoj je ruci držao slušalicu dok mu se znoj cijedio niz čelo. "čujte, pukovniče, vi me ne poznajete. Ja sam strasni obožavatelj Igora Viktoroviča Komarova. Sinoć je jedan čovjek posjetio patrijarha. Donio je neke dokumente. dokumente. Jedan je zvao Crni manifest... Halo! Halo! Halo, jeste li tamo?“ "Dragi moj oče Maksime, mislim da bismo se trebali sastati," reče glas. 13 Na krajnjem krajnjem jugoistoku Stare ploščadi p loščadi stoji Slavjanski trg, a tamo je jedna od najmanjih, najmanjih, najstarijih najstarijih i najljepših najljepših moskovskih crkava. Crkva svih svetih svetih u Kuliškima prvotno prvotno je izgrađena i zgrađena u trinaestom trinaestom stoljeću od drva; Moskva se tada sastojala sas tojala samo o d Kremlja Kremlja i nekoliko hektara okolnih izgrađenih površina. Pošto je crkvica izgorjela, krajem šesnaestoga i početkom sedamnaestog stoljeća obnovljena je u kamenu. kamenu. U stalnoj je je uporabi ostala o stala sve do 1918. 1918 . Moskva je u to doba još bila poznata kao grad s "dvadeset puta dvadeset" crkava - jer ih je doista bilo više od četiristo. Komunisti su zatvorili 90% i razorili tri četvrtine. Među sakralnim objektima što su ostavljeni zjapiti prazni, ali inače netaknuti, bila je i Crkva svih svetih u Kuliškima. Nakon pada komunizma 1991. crkvicu su četiri godine brižljivo obnavljali najbolji restauratori i obrtnici, pa je tek nakon toga otvorena kao mjesto molitve molitve i obreda. o breda. Tamo je otac Maksim Klimovski stigao dan nakon telefonskog razgovora. Nije privukao ničiju pozornost noseći uobičajenu dugu crnu mantiju i kamilavku — odoru pravoslavnoga pravoslavnoga svećen s većenika; ika; bilo b ilo ih i h je, uostalom, još nekoliko u crkvi i oko nje. Uze Uze zavjetnu zavjetnu svijeću, svijeću, zapali je i dođe do zida desno od ulaza. ulaza. Stajao je i motrio zidne slike, slik e, kao u molitvi i razmišljanju. razmišljanju. U sredini crkve, što je blistala od pozlate i slikanja, rektor crkve pojao je liturgiju, dok mu je skupinica ljudi u civilnoj odjeći odgovarala. No uz desni desni zid, iza niza lukova, lukova, nije bilo bi lo nikoga osim jednoga svećenika. Otac Maksim uzrujano pogleda na ručni sat. Pet minuta nakon ugovorena vremena. Nije znao da je primijećen iz auta parkirana na drugoj strani trgića, niti je vidio trojicu kako su odmah poslije njega ušli u crkvu. Nije znao da su provjerili slijedi li ga tko; ništa od toga nije znao ni vidio. Iza sebe začuje lagani lagani strugaj cipele na kamenom podu iza sebe te osjeti kako je netko stao iza njega. "Oče Maksime?" "Da?“ "Ja sam sa m pukovnik pukovnik Grišin. Gri šin. Imali Imali ste mi nešto reći.“ Svećenik zirnu u stranu. stranu. Muškarac pokraj njega viši viši je od njega, vitak, vitak, u tamnom zimskom kaputu. kaputu. Okrenu se i pogleda ga s visoka. visoka . Svećenikov se pogled sretne s njegovim; u očima mu se čitao či tao strah. Nadao se da čini pravu stvar stvar i da zbog toga neće zažaliti. zažaliti. Kininu Ki ninu i proguta prog uta slinu. "Prvo mi reci te zašto, oče. Zašto ste me nazvali?“ nazvali?“ "Morate razumjeti, razumjeti, pukovniče, da sam već odavno odavno vjeran sljedbenik sljedbenik Igora Komarova. K omarova. Divim se s e njegovoj politici i planov p lanovima ima za Rusiju.“ Rusiju.“ "Sjajno! A što se sinoć dogodilo?“ "Jedan je čovjek došao u posjet Patrijarhu. Patrijarhu. J a sam njegov sobar. čovjek bijaše odjeven kao svećenik naše crkve, ali nije nosio bradu. Savršeno govori ruski, ali bi ipak mogao biti stranac." "Je li patrijarh očekivao toga stranca?“ "Ne. To je tako čudno. Došao je nenajavl nenajavljen jen usred usred noći. Ja sam bio bi o u krevetu. krevetu. Patrijarh me poslao po p o čaj i kekse.“ "Znači da je stranac bio ipak primljen?“ "Da. I to je čudno. Zapadnjački izgled toga čovjeka, doba njegova dolaska... Tajnik mu je trebao reći neka se službeno najavi. Nitko ne može tek tako doći patrijarhu pa trijarhu usred noći. No čini se da je imao i mao preporučno pismo.“ "Onda ste im donijeli čaj.“ ča j.“ "Da. "Da . Na odlasku sam čuo kako Njegova svetost svetost govori: 'Što nam govori taj Komarovlj Ko marovljev ev manifest?'„ "To vas je zainteresiralo?“ "Da. "Da . Zatvorivši Zatvorivši vrata izvana, izvana, prisluškivao sam kroz ključaoniču." ključaoniču." "Vrlo dobro. I što su govorili?“ "Ne puno. Razdoblja Razdoblja tišine bila su vrlo vrlo duga. Pogledom kroz ključaonicu utvrdio utvrdio sam da Njegova svetost nešto čita. Trebalo mu je gotovo go tovo puni puni sat dok do k je to pročitao.“ "I onda?“
"Patrijarh se, izgleda, vrlo uznemirio. čuo sam kako nešto govori i spominje riječ 'sotonski'. Zatim je rekao: 'Takve su stvari iza nas.' Stranac je govorio tako tiho da sam ga jedva išta ražumio. ražumio. No čuo sam da spo spominje minje 'Crni manifest'. Te je riječi izgovorio stranac, prijenego se Njegova svetost na jedan sat udubila u čitanje.“ "Što još?“ čovjek je brbljavac; nervozan je, znoji se u zapari crkve, ali ne od toga. No ono što govori presudno je važno, iako to on sam ne shvaća. "Malo što. čuo sam kako ka ko spominju spomi nju 'krivotvorinu' 'krivotvorinu' i zatim vaše ime." "Moje?“ "Da, "Da , stranac stranac je nešto nešto pričao kako ste vi prebrzo reagirali. reagirali . Onda Onda su razgovarali razgovarali o nekom starcu i patrijarh je rekao reka o kako kak o će moliti za njega. njega. Nekoliko su puta spominjali 'zlo', a onda je stranac ustao kako bi otišao. Morao sam se hitro udaljiti hodnikom pa ga nisam vidio. čuo sam zatvaranje ulaznih ulaznih vrata. To je sve.“ "Niste vidjeli automobil?“ "Ne. Virio sam s prozora na katu, ali otišao je pješice. Nikad nisam vidio Njegovu svetost tako uzrujana kao što je bio sutradan. Bio je blijed i satima s atima je molio u svojoj kapelici. Eto, tako sam s am vas uspio nazvati. nazvati. Nadam se da sam iispravn spravno o postupio.“ "Prijatelju "Pri jatelju moj, učinili učinili ste točno ono što treba. Postoje antipatriotske snage koje ši re laži o velikom državniku državniku koji će ć e uskoro biti predsjednik Rusije. Vi ste ruski domoljub, oče Maksime?“ "Žudim za danom kad ćemo očistiti Rusiju od svih tih naplavina i smeća što ih Komarov napada. Strano smeće! Eto, zato podupirem Komarova svim svojim srcem. "Izvrsno, oče. Odmah vidim kako ste vi jedan od onih na koje Majčica Rusija ozbiljno može računati. Držim da vas očekuje velika budućnost. budućnost. No recite mi samo još jednu stvar: stvar: što mislite, misli te, odakle je taj stranac došao? „ Svijeća je već gotovo dogorjela. Iza Iza njih, slijeva, slijeva, sada se s e skupilo nešto vjernika vjernika što š to su također promatrali freske dok su molili. "Ne znam. No makar je otišao pješice, kozak na straži poslije mi je kazao kako je stigao taksijem. Sivim, kakvi su auti Središnje gradske taksislužbe.“ Svećenik, u ponoć. ponoć. Ide u čisti pjereuljok. pjereuljok. To je je sigurn si gurno o zapisano. I mjesto gdje ga g a je pokupio. Pukovnik Pukovnik Grišin zgrabi svećenikovu nadlakticu; prsti prsti su mu propali u meko meso debelju de beljuškasta škasta svećenika. Okrenu oca Klimovskoga prema sebi. "Slušajte me, oče! Dobro D obro ste postupili i bit ćete za to nagrađeni. No treba još toga učiniti. Razumijete?“ Razumijete?“ Otac Klimovski kimnu. "Vodite bilješke o svemu što se događa u kući! Tko dolazi, tko odlazi. Osobito pazite na episkope i strance. Zovite me kad budete nešto imali. Samo recite da je Maksim zvao i recite vrijeme susreta. Mjesto sastanka sastanka uvijek uvijek će biti b iti ovdje. Ako ja vas ustrebam, ustrebam, poslat ću vam poruku p oruku po osobnom glasniku. Samo komad papira pap ira s naznačenim naznačenim vremenom. vremenom. Ako nekim slučajem ne budete budete mogli doći d oći u to vrijeme, samo nazovite nazovite i recite kad možete. Jeste li razumjeli?“ razumjeli?“ "Jesam, pukov p ukovniče. niče. Učinit ću za vas sve što mogu.“ "Naravno. "Naravno. Vidim Vidi m već da će Rusija jednom imati novoga episkopa. episkopa . Bolje bi bilo bi lo da sada krenete. k renete. Ja ću malo malo poslije.“ Pukovnik Pukovnik Grišin Griši n i dalje je promatrao crkvene crkvene slike, koje su mu bile odvratne, odvratne, te razmišljao o svemu što je upravo upravo doznao. doznao. Nema sumnje da se Crni C rni manifest vratio u Rusiju. Rusiju. Ova budala mantijaška pojma nema što govori, ali nedvojbeno nedvojbeno govori istinu. i stinu. Netko se, dakle, vratio nakon više mjeseci neoglašavanja, neoglašavanja, i sada tiho kruži. kruži. Dokumen D okumentt pokazuje, pokazuje, ali ga nikome ne ostavlja. ostavlja. Želi nam stvoriti neprijatelje neprijatelje i tako — naravno naravno — utjecati na buduće događaje. Tko god to bio, prevario se već u početku. Crkva nema utjecaja. Grišin se s poštovanjem sjeti Staljina i njegova sarkastičnog pitanja: "Koliko papa ima divizija?" Ipak, tko god to bio, mogle bi iz toga proizaći nevolje. S druge strane, taj je čovjek za sebe zadržao primjerak Manifesta. Moglo bi biti da ima samo jedan, možda dva primjerka. Treba ga, dakle, pronaći i ukloniti, ukloniti, i to tako da ne ostane ni ni najmanjega traga ni od toga stranca ni ni od o d dokumenta. Kad bolje razmisli, problem će biti puno lakše riješiti no što je Grišin mislio. Što se tiče novoga doušnika, doušnika, neće biti poteškoća. Godine protuobav p rotuobavještajn ještajnoga oga rada naučile naučile su ga procjenjivati procjenjivati izvore. izvore. Odmah je vidio da je taj svećen svećenik ik kukav kukavica ica i da će prodati i rođenu majku majku za promaknuće promaknuće i novac. novac. Grišin je dobro vidio iznen iznenadni adni bljesak taštine taštine i pohlepe pohlepe u njegovim njegovim očima čim mu je spomenuo episkopsku čast. Ima tu još nešto — dosjeti se on dok je ostavljao ostavljao freske i nrniazin nrniazin i/meffn Hvniir.e. Hvniir.e. mmtarara štn su r.iiein r.iiei n vrii vriipmp pmp ctaiali ctai ali n? crkvena crkvena vrata, s unutarn unutarnje je strane, jedan slijeva, slijeva, drugi zdesna. Morat će si dati truda truda i potražiti među Mladim borcima bo rcima stvarno stvarno zgodna mlada prijatelja za svećenika doušnika. četvorica s crnim vunenim kapamakrinkama hitro su i djelotvorno obavili premetačinu. Poslije se ravnatelj Središnje gradske taksislužbe dvoumio bi li to uopće prijavio miliciji. U općem moskovskom bezakonju ni najbolji detektiv ne bi mogao učiniti ništa kako bi našao tko su bili neželjen neželjenii gosti; go sti; ne bi se, uostalom, ozbiljno ozbiljno ni potrudio. Izvijestiti Izvijestiti da je bio upad, ali da ništa nije ukradeno ni razbijeno, niti niti je tko ozlijeđen — to bi izaz i zazvalo valo samo beskrajno ispunjavanje ispunjavanje obrazaca i davanja izjava, izjava, na što bi otišlo nekoliko dana, d ana, a papiri papi ri bi poslije samo skupljali skupljali prašinu praši nu.. Ljudi su jednostavn jednostavno o upali u ured u prizemlju, prizemlju, zatvorili zatvorili vrata i navukli navukli rebrenice te upitali tko je šef. Budući da su svi svi izvukli izvukli pištolje, nitko ni tko im se nije usprotivio; usprotivio; pretpostavili su da će tražiti novac. Ali ne: ne: kad su uperili samokres šefu smjene u lice, lice , htjeli htjeli su samo radne listove za tri prethodna prethodna dana. Njihov Njihov je vođa vođa proučavao obrasce dok nije stigao stig ao do podatka koji ko ji ga je zanimao. zanimao. Šef to nije vidi vidio, o, jer je u to vrijeme klečao u kutu, licem okrenut k zidu, no radilo se o ponoćnoj vožnji; zabilježeno je polazište, odredište, vrijeme i vozačeva oznaka. "Tko je vozač broj 52?" upita oštro vođa. "Ne znam," zacvili zacvili šef. š ef. Za taj je odgovor odmah primio nagradu: udarac udarac pištoljem pi štoljem po glavi. "Piše "Pi še u nekom popisu!" popis u!" zaurla zaurla razbojnik. razbojnik. Natjerao ga je pogledati u popis popi s osoblja. Vozač broj 52 zove se Vasilij. Vasili j. Zapisana Zapisana je i adresa, u predgrađu. Pošto je poučio šefa smjene da će se - ako samo pomisli upozoriti Vasilija — preseliti iz svojega sadašnjeg smještaja u dugu drvenu kutiju, kutiju, vođa bande otrgne o trgne komad popi sa vozačkih radnih listova i ode, od e, zajedno sa svojim ljudima. Šef si stavi hladan oblog na glavu, uze aspirin i porazmisli o Vasiliju. Ako je zbilja bio tako bedast pa je zakinuo ovakve tipove, onda i
se ili preživjeti ili izazivati naoružane ljude. Šef se odlučio preživjeti. Zato je ponovno otvorio ured i prione na posao. Vasilij je upravo ručao, kasno; jeo je kobasice kobasi ce s crnim kruhom, ZaaaojuLna ZaaaojuLna vratima. vratima. Nekoliko sekundi sekundi oosliie o osliie u 1aihinin ude. njegova žena, blijeda kao krpa, a dva muškarca iza nje. Obojica s crnim skijaškim kapamakrinkama i pištoljima. Vasilij, užasnut, otvori usta, iz kojih mu ispade ispad e komadić komadi ć kobasice. kobasi ce. "čujte, ja sam siromašan siromaša n čovjek. čovjek. Nemam..." zapenta zapenta on. "Šuti!" grubo će jedan razbojnik, dok je drugi gurnuo uzdrhtalu ženu neka sjedne na stolac. Vasiliju gurnuše pod nos otrgnuti radni nalog. "Ti si vozač vozač broj pedeset pedese t dva kod Središnje gradske taksi službe?" službe?" upita ga uljez. uljez. "Jesam. Ali, zaista, dečki... dečk i... „ Prst u crnoj rukavici upirao je u redak na radnom nalogu. "Preksinoć "Preksi noć si vozio u čisti pereuljok. Malo prije ponoći. Koga si vozio?" vozio?" "Odakle bih bi h ja to znao?“ znao?“ "Ne pravi se pametan. pametan. IInače nače ti ode glava. Razmisli Razmisli!! " Vasilij Vasi lij je razmišljao. razmišljao. Ništa mu nije padalo pa dalo na pamet. "Svećenik," " Svećenik," podsjeti pods jeti ga revolveraš. "Tako je: sad se sjećam. čisti pereuljok, mala pokrajna ulica. Morao sam pogledati u plan grada. čekao je deset minuta dok su ga pustili unutr unutra. a. Onda je platio, platio , pa sam otišao.“ otiš ao.“ "Opisi ga!“ "Srednje visine i građe tijela. Preko četrdeset, blizu pedeset godina. Svećenik — haj'te, molim vas: oni svi jednako izgledaju. Ne, čekaj malo: ovaj nije nije imao i mao brade." "Stranac?“ "Ne bih rekao. Savršeno je govorio ruski." "Jesi li ga kad prije vidio?“ "Nikad?“ "A poslije?“ "Ne. Htio sam ga voziti natrag, no reče da ne zna koliko će se dugo zadržati. čujte, ako mu se nešto dogodilo, to nema nikakve veze sa mnom. Samo sam ga vozio vozio desetak d esetak minuta.“ "Samo još nešto: odakle ste pošli?“ "Od 'Metropola', naravno. Tamo ja radim. Imao sam noćnu smjenu na stajalištu pokraj 'Metropola'." "Je li došao pješice pločnikom ili iz hotela?“ "Iz hotela." hotela." "Kako " Kako znaš?“ znaš?“ "Bio "Bi o sam na početku reda i stajao pokraj auta. auta. čovjek čovjek mora paziti: čekaš sat. Da i više. a onda onda ti neki šuoak koii i e iza tebe u redu oduzme vožnju. Zato sam gledao ulaz hotela da vidim kad će naići sljedeći turist. Kad eno njega: mantija, kamilavka. Sjećam se kako sam pomislio: što li pravoslavni pravoslavni svećenik radi na takvu mjestu? mjestu? Prvo je pogledao po redu taksija na stajalištu, a onda se zaputio zaputio ravno k meni.“ "Je li bio sam ili u društvu?" "Ne, bio je sam.“ "Je li spominjao neko ime?“ "Ne, samo adresu gdje je htio stići. stići . Platio je rubljama." "Jeste li razgovarali?“ "Ni riječi. Samo je rekao kamo želi ići, zatim je ušutio. Kad smo stigli, rekao mi je neka ga pričekam. Kad je izašao, pitao je koliko je dužan dužan i platio. To je bilo b ilo to. Slušajte, momci, kunem se da ga nisam ni prstom...“ "Dobar "Do bar tek!" tek! " odgovori razbojnik, gurnuv gurnuvši ši mu lice u tanjur. tanjur. Zatim odoše. Pukovnik Grišin mirno sasluša izvještaj, bez osobita zanimanja. Sve to ne mora ništa značiti. U 23 i 30 izašao je iz 'Metropola'. Možda je tamo odsjeo; možda je bio u posjetu; možda možda je samo ušao u predvorj pred vorje e kroz drugi ulaz koju minutu minutu prije. No vrijedi provjeriti. Grišin kod sebe drži telefonske brojeve svojih doušnika u Moskovskoj milicijskoj upravi. Najviši je po činu generalbojnik, a najviše mu je puta do sada poslužio arhivar. Za ovaj je posao jedan previsoko, a drugi prenisko, i previše vezan za svoje arhivske police i kutije. Treći je suradnik suradnik inspektor za umorstva umorstva Dmitrij D mitrij Borodin. B orodin. Istražitelj uđe u hotel netom prije sutona. Zatraži razgovor s ravnateljem, Austrijancem koji već osam godina živi i radi u Moskvi. Borodin pokaza svoju milicijsku milici jsku iskaznicu. "Umorstvo?" prestravljeno prestravljeno upita hotelski poslovoditelj. "Nadam se da se ništa nije dogodilo dogodi lo nekom od naših gostiju.“ Borodin odgovori: odgo vori: "Koliko ja znam, nije. nije. Ovo je samo rutinski rutinski posjet. No trebao bi mi vaš popis popi s gostiju za prošla tri dana.“ Poslovoditelj je sjedio u svom uredu uredu i tipkao ti pkao na tipkovnici ti pkovnici račuala te tako tražio tražio informaciju zatražen zatraženu u od njega. "Želite li da vam to otisnem na papiru?" upita Austr A ustrijanac. ijanac. "Da, više volim na papiru. papi ru.““ Borodin poče pregledavati pregleda vati popis. Sudeći prema imenima i menima , medu šest stotina aostiiu bilo ie samo desetak dese tak Rusa. Ostatak Ostata k ie dolazi o iz petnaestak zemalja zemalja Zapadne Europe i Sjeverne Sjeverne Amerike. Amerik e. 'Metropol' je skup te je namijenjen namijenjen stranim stranim turistima i poslovnim poslovnim ljudima. ljudima. Borodinu Borodi nu je rečeno neka traži traži riječ "otac" " otac" ispred i spred imena i mena gosta. Ne nađe ništa ništa takvo. "Je li ovdje odsjeo neki pravoslavni pravoslavni svećenik?" upita on. Ravnatelj se zgranuo: "Ne, koliko ja znam... Hoću reći, nitko nam se takvim nije predstavio." Policajac ponovno pregleda popis, no opet bez uspjeha. "Morat ću zadržati popis," reče napokon Borodin. Hotelijeru bijaše drago ispratiti ga. Tek je idućeg jutra pukovnik Grišin i sam uspio proučiti hotelski popis. Nedugo poslije deset sati jedan od dvojice internih konobara donio mu je kavu. kavu. Nađe šefa sigurnosti SDSa SDS a blijeda i uzdrhtala. uzdrhtala. Zabrinuto ga upita je li mu dobro, no pukovnik ga otjera nervoznim odmahom ruke. čim je mladić otišao, Grišin čvrsto zgrabi kožnu mapu za spise objema ob jema rukama, pokušavajući pokušavajući obuzdati obuzdati drht d rhtanje. anje. Bijes mu ne bijaše nepoznanica; nepoznanica; a kad ga primi, vrlo vrlo se teško suspreže. suspreže. Na polovici treće stranice popisa pronašao je, naime, ime dr. Philipa Petersa, američkoga sveučilišnog profesora. To mu je ime dobro poznato. Deset godina ga ima na pameti. Prije deset godina dvaput je pregledao dosjee stare Druge glavne uprave, kojoj je Ministarstvo van vanjskih jskih poslova Sovjetskoga Savez Sa veza a prosljeđivalo podatke pod atke o pristupnicima za sovjetske vize. Dvaput je naišao na to i me. Dvaput je je došao do d o iste fotografije i proučio je: guste guste sijede kovrče ko vrče i zatamnjene zatamnjene naočale koje skrivaju slabe oči, koje ko je zapravo uopće nisu
slabe. U podrumima ispod isp od Lefortova tim je slikama sli kama mahao pred nosom Krugljovu Krugljovu i dr. Blinovu. Blinovu. Oni su priznali priznali da je to čovjek s kojim su s u se potajno sastali u zahodu Muzeja istočnjačke umjetnosti, odnosno u vladimirskoj stolnoj crkvi. Puno Puno više nego dvaput zakleo se da će — dođe li čovjek s takvim licem i pseudonimom ps eudonimom ikada više u Rusiju — izravnati izravnati s njime račune. račune. A on se sada vratio. vratio. Poslije deset godina misli misli da će se tek tako izv i zvući ući sa svojom svojom drskošću. drskošću. Nevjeroj Nevjerojatn atna a bezobraštin bezobraština a — opet doći na područje kojim vlada Anatolij Grišin. Ustane, ode do uredskog ormara o rmara i potraži jedan stari dosje. d osje. N.S§ayši ga, ga , isvadi još jedau snimku, uvećanu uvećanu presnjmku presnjmku fotografije što ju je Rusirria dao Aldrich Aldri ch Ames. Nakon raspuštanj raspuštanja a Odbora "Monah " Monah", ", koiega koi ega iz i z Prve glavne glavne uprave uprave dao mu je tu fotografiju kao uspomenu — da d a bi bi ga zadirkivao. No Griši n je sliku čuvao čuvao kao najveće najveće blago. Lice je mlađe no što je zacijelo danas, no pogled je i tada bio izravan. Kosa plava, valovita; nema sijedih brkova ni zatamnjenih naočala. No to je isto is to lice — lice mladoga Jasona Monka. Grišin okrene dva telefonska broja; svojim svojim sugovornici sugovornicima ma nije ostavio mjesta sumnji: sumnji: on o n neće trpjeti odgađanje. Od veze u graničnoj graničnoj policiji u zračnoj zračnoj luci luci zatražio je podatak kad je čovjek stigao, stiga o, odakle i je li napustio zemlju. zemlju. Borodinu pak zapovjedi neka se vrati u 'Metropol' i provjeri je li dr. Peters odsjeo u tom hotelu; ako jest, je li otišao; ako nije otišao, koji je broj njegove njegove sobe. sob e. Sredinom poslijepodneva dobio je odgovore na sva postavljena pitanja. Dr. Peters stigao je redovitim letom British Airwaysa iz Londona prije tjedan dana. Ako je otišao iz i z Rusije, Rusije, onda to nije preko Šeremetjeva. Borodin ga je obavijestio oba vijestio i da je dr. Peters došao u 'Metropol' putem poznate poznate londonske londonske turističke agencije, na recepciji hotela prijavio se istog dana kad je doletio na Šeremetjevo; nije otišao otiša o iz i z hotela; broj sobe je 841. Samo je jedna stvar čudna, čudna, rekao je Borodin. Nigdje se ne može može pronaći putovnica putovnica dr. Petersa. Pe tersa. Trebala bi biti bi ti na recepciji, recepci ji, ali je nema. Svi recepcionari i ostali tvrde kako nemaju pojma otkad i kako to. Ništa novo za Grišina. On zna što sve u Moskvi može učiniti jedna novčanica od sto dolara. Ulazna je putovnica po svoj prilici uništena. Monk sad ima novi identitet, no među šest stotina stranaca u 'Metropolu' to nitko ne primjećuje. Kad bude htio otići, učinit će to bez plaćanja. Jednostavno Jednostavno će nestati. Hotel će slegnuti slegnuti ramenima i otpisati otpis ati to kao "nepredv " nepredviđeni iđeni trošak". trošak" . Dao je dalje upute Borodinu, koji je još bio u hotelu: "Samo još dvije stvari. Pribavi mi ključ njegove sobe! Reci ravnatelju da neće biti protjeran ako zucne zucne i riječ dr. Petersu o tome; ne, bit će na deset godina godi na poslan u rudnike rudnike soli. Ispričaj mu kakvu god želiš priču za pokriće.“ Pukovnik Grišin zaključi da to nije posao za Crnu gardu. Previše su prepoznatljivi; moglo bi se Američko veleposlanstvo pobuniti. Posao će obaviti obični kriminalci; njih će kriviti. Mafijaški Jdan Dolgorukih ima ekipu ek ipu stručnjaka stručnjaka za visokokvalitetne visokokvalitetne provale. Iste večeri, pošto su nekoliko nekoliko puta p uta nazv nazvali ali sobu 841 kako ka ko bi se uvjerili uvjerili da nikoga nema, dvojica uđoše ključem. ključem. Treći je čekao sjedeći u kožnom naslonjaču na kraju hodnika — za slučaj da se gost sobe 841 vrati prije vremena. Obaviše temeljitu premetačinu. Nisu našli ništa zanimljivo. Ni putovnica, ni dosjea, ni aktovke, ni bilo kakvih osobnih papira. Gdje god da je, Monk Monk zacijelo zacijelo nosi sa sobom izmijenj izmijenjene ene isprave. isprave. Sobu su ostavili ostavili u točno točno istom stanju stanju kako su je zatekl zatekli.i. S druge strane hodnika čečen koji je zaposjeo nasuprotnu sobu odškrinu vrata sasvim malo. Promatrao je kako ulaze u sobu i poslije odlaze te o svemu s vemu izvijestio izvijestio mobitelom. mobi telom. U deset navečer Jason Monk ušao je u hotelsko predvorje izgledajući poput umorna gosta koji je večerao, pa želi leći. Nije prilazio recepciji, jer je ključ ključ imao sa sobom. sobo m. Oba ulaza ulaza u hotel pokrivala su po dva promatrača. čim se povezao povezao dizalom, di zalom, dvojica dvojica promatrača p romatrača pohitaše drugim za njim. Dvojica krenuše krenuše stubištem. Monk dođe hodnikom do svoje sobe, lagano kucne na vrata nasuprotne sobe. Iznutra mu dodaju kovčeg, pa Monk ode u sobu 841. Prva dvojica gangstera, koji su stigli drugim dizalom, pojaviše se na kraju hodnika upravo na vrijeme da vide kako se vrata zatvaraju. Nedugo nakon toga stigoše i druga dvojica. Kratko se posavjetovaše. Dvojica se smjestiše u klupske naslonjače na kraju hodnika, odakle su mogli motriti hodnik, dok se njihovi njihovi kolege spustiše u predvorje, predvorje, kako bi se javili vođi. U deset i pol ugledaše čovjeka kako izlazi iz sobe nasuprot ciljnoj. Prošao je pokraj njih i uputio se prema dizalima. Nisu obraćali pozornost na njega. To nije ta soba. U 22,45 zazvon zazvonii Monkov telefon. telefon. Sobarica je pitala treba li mu još ručnika. ručnika. Odgovorio je da d a ne treba, zahvalio zahvalio i spustio slušalicu. Sadržajem kovčega Monk obavi sve što je imao te se pripravi za odlazak. U jedanaest izađe na uski balkon i povuče za sobom staklena vrata, Kako se izvana ne daju zaključati, on ih zatvori komadom jake ljepljive vrpce. Pomoću duga užeta omotana oko pasa spusti se kat niže, do sobe 741, točno ispod svoje. Odatle preskoči preko četiriju pregrada na balkonima, jednu za za drugom, sve do balkona sobe 733. U jedanaest i deset švedski je poslovni čovjek ležao gol na krevetu, s udom u ruci, i gledao pornofilm. Sledi se začuvši kucanie o Drozor. _.„ _ „_...._,,,_.,. . U panici izbora' između kupaćeg kupaćeg ogrtača i zaustavl zaustavljanj janja a videokazete, video kazete, odluči se prvo za ogrtač, zatim daljinski upravljač. upravljač. Pristojno P ristojno zagrnut, zagrnut, krenu prema prozoru. Vani je stajao muškarac i pokretima molio da ga se pusti unutra. Sav zblenut, Šveđanin ipak otključa balkonska vrata. čovjek stupi u sobu i obrati mu se pravim, starinskim govorom američkoga Dubokog juga. "Dragi šjor, e... prijateju... Dobra večer! Ne znate šta ću ja na vašemen balkonu...“ U tom je bio u pravu. pravu. Šveđanin se zaista zaista nikako nije mogao domisliti. domi sliti. "Ja ću van reć. Gadna stvar! Tu sam u kamari omar kraj vas. Tija san zaduvanit cigaru, a da ne pušin u kamari. Ali — nećete virovat — punija vitar — đava ga odnija — i zatvorija vrata za menon. Nišan moga drugo nego priskočit pri skočit priko p riko parapeta p arapeta k vaman. Pa, mogu li vas zamolit da me pustite proć kroz vašu kamaru?“ kamaru?“ Vani je hladno, pušač cigara je posve odjeven, s aktovkom u ruci; vjetra nema; balkonska vrata izvana se ne mogu sama zatvoriti. No sve to poslovnjaka poslovnjaka nije bilo briga. bri ga. Nezvani Nezvani je gost go st još brbljao zahvale zahvale i isprike ispri ke dok je izlazio na hodnik. Zaž Zaželi eli Šveđanin Š veđaninu u "lipu laku noć" i napokon ode. Poslovni čovjek (koji se — kako prikladno — bavi prodajom toaletnoga papira i pribora), zaključa opet balkonska vrata, navuče zastore,
Neopažen, Monk Monk prođe hodnikom hodnikom sedmoga kata, siđe si đe u prizemlje stubama. Uz rub rub pločnika u volvu volvu ga je čekao Magomed. U ponoć trojica uđoše u sobu 741, opet o pet se posluž po služivši ivši ključem. Nosili su kovčežić. Radili su dvadeset minu mi nuta ta prije odlaska. o dlaska. U četiri ujutro eksplozivna naprava za koju se poslije utvrdilo da je imala kilogram i pol oblikovana plastičnog eksploziva detonirala je baš ispod stropa sobe 741. Stručnjaci će zaključiti kako je pakleni stroj bio smješten na vrhu gomile pokućstva natrpana na krevet. Bomba je eksplodirala točno u sredini kreveta u identičnoj sobi kat više. Soba 841 posve je uništena. Madrac i pokrivači pretvorili su se u sloj uglavnom pougljenjenih vlakana polegao po svemu ostalom. Ispod toga nalazili nalazili su se komadi drva od kreveta, ormara i komoda, komo da, krhotine stakla od zrcala i svjetiljaka i mnogobrojni komadi komad i ljudskih kostiju. Došle su četiri hitne službe. Hitna medicinska pomoć došla je i ubrzo otišla, videći da za njih nema nikoga osim histeričnih gostiju okolnih soba. No prestravljeni gosti ne govore ruski, a ekipa hitne pomoći ne govori nijedan drugi jezik. Videći da nema tjelesnih ozljeda, ostaviše noćne vikače ravnatelju hotela. Dođoše i vatrogasci. No premda je sve u dvjema pogođenim sobama pougljenjeno od snažne eksplozije, ništa više ne gori. Obducijska ekipa imala je puno posla: u vreće su trpali trpali kojekakve ko jekakve komade otpadaka, otpad aka, od kojih ko jih su neki neki ipak bili i ljudski; sve to za kasniju analizu. analizu. Na zapovijed izvjesnoga generalbojnika, policijski Odjel za umorstva predstavljao je inspektor Borodin. Već je prvim pogledom vidio kako u sobi nije ostalo ništa veće od dlana, osim opasne o pasne rupe u podu, promjera gotovo gotovo metar i pol. Ali ima i ma nešto u kupaonici kupaonici.. Vrata su očito bila zatvorena, jer su se raspala na komadiće, od kojih su mnogi završili u tuškabini. Pregradni zid također se srušio; silina eksplozije potisnula ga je s druge strane. No pod krhotinama i šutom našla se aktovka — nagorjela, pocrnjela, duboko izgrebana. Očito je torba u trenutku eksplozije stajala na najzaštićenijem mjestu u hotelskoj sobi: uza zid, između zahodske školjke i bidea. Voda iz oštećenih cijevi dobrano je namočila torbu, ali njezin njezin je sadržaj unatoč unatoč tomu sačuvan sačuvan.. Borodin Borodi n pričeka trenutak kad ga nitko nije gledao, pa oba o ba dokumenta sakrije pod sako. Pukovnik Grišin dobio ih je na vrijeme da bi popio kavu uz njih. Dvadeset četiri sata doista mogu donijeti veliku razliku u raspoloženju. Pogledom je grlio g rlio oba dokumenta dokumenta s velikim veliki m zadovoljstv zadovoljstvom. om. Jedan je bio dosje do sje na ruskom ruskom — Crni C rni manifest, a drugi drugi pak pa k američka putovnica putovnica na ime Jasona Monka. "Jedan za dolazak, drugi za odlazak. od lazak. Ali ovoga puta, prijatelju, nećeš nećeš otići o tići iz Rusije.“ Toga su se dana dogodile još dvije stvari, koje nisu privukle ničiju pozornost. Britanski posjetitelj na čijoj je putovnici stajalo ime Briana Marksa doletio je u zračnu luku Šeremetjevo redovitim poslijepodnevnim letom iz Londona. Dva druga Engleza dovezla su se u Rusiju volvom karavanom karavanom preko finske fi nske granice. Ako bi se pitalo službe službenike nike u zračnoj zračnoj luci, luci, bio je je to posjetitelj posjetitelj poput stoti^^pstal stoti^^pstalU^ka^ U^ka^m^om m^om^n ^nii on uopće uopće ne ne govori govori ruski. ruski. Poput ostalih, i on Le i bez toga uspio probiti prob iti kroz različite različite kontr ko ntrole ole te napokon na izlazu izlazu dozvati dozvati taksi da ga odveze odveze u središte Moskve. Izašavši iz taksija najednom uličnom uglu, ogleda se oko sebe kako bi bio siguran da ga nitko ne prati, pa nastavi pješice do malog drugorazrednoga hotela u kojemu je prije rezervirao jednokrevetnu sobu. Obrazac za prijavu unosa deviza pokazao je da novi gost posjeduje skroman iznos britanskih funti u gotovini, koje će morati ponovno prijaviti pri odlasku ili će morati pokazati potvrde o promjeni u rublje rublje po službenom službenom tečaju u legalnoj mjenjačn mjenjačnici ici;; ponio je i prijavio p rijavio i nešto putničkih čekova, na koje se primjenjuju isti propisi. U obrascu nije naveo blokove novčanica od stotinu dolara, čvrsto prilijepljene za oba stegna sa stražnje strane. čovjekovo čovjekovo pravo prezime nije Marks. Držav D ržavnoga noga je krivotvoritelja krivotvoritelja putovnica putovnica zabavljala zabavljala sličnost toga prezimena s prezimenom Karla Manta. Budući da su mu dali izbor, i zbor, odluči odluči ovoga puta p uta zadržati zadržati svoje pravo krsno krsno ime: i me: Brian. Zapravo je on bio onaj isti bivši vojni specijalac koji govori ruski, kojega je sir si r Nigel bio bi o poslao na pripremni zadatak u Moskvi u rujnu rujnu.. Smjestivši se, odmah se dao na obavljanje različitih poslova i kupovinu. Unajmio je od zapadne agencije mali auto i istražio jedno od vanjskih predgrađa, četvrt Voroncovo na krajnjem jugu ruskoga glavnoga grada. Noću je promatrao zgradu obilazeći je pješice, pješi ce, prošavši oko nje nekoliko nekoliko puta, uvijek uvijek stišćući u ruci napola praznu bocu votke. Kad bi koji put naišao na pješaka iz suprotnog smjera, jednostavno bi se malo zaglavinjao lijevodesno, poput bilo kojega pijanca, i nitko ga ne bi ni pogledao. Svidjelo mu se što je vidio. Žičana ograda neće mu biti nikakva prepreka. Dostavni ulaz za kamione i kombije noću se zaključava, ali na stražnjem kraju skladišta postoji mali ulaz s lokotom, koji čuva jedan sam čuvar pješak, koji samo s vremena na vrijeme obilazi dok je mrak. Drugim riječima, zgrada je laka meta. Na tržnici automobila kod starih Južnih vrata, gdje se za gotovinu može dobiti sve: od olupina do gotovo novih limuzina tek ukradenih na Zapadu, nabavio nabavio je par moskovskih registracijski registracijskih h pločica i dosta oruđa, uključivši uključivši i kliješta kli ješta za sječenje žice. žice. U središtu grada kupio je dvanaest jeftinih, ali pouzdanih swatch satova i više različitih baterija, kolutove električne žice i ljepljive vrpce. Kad je napokon bio zadovoljan što je kadar pronaći skladište u bilo koje doba dana ili noći s potpunom točnošću i vratiti se u središte grada drugim putem nego što je došao — tada se vratio u hotel kako bi pričekao volvo što je napredovao prema istoku od Petrograda. Susret s Ciaranom Cia ranom i Mitchem Mi tchem dogovoren je unaprijed unaprijed u McDonald'sovo) hamburgernici hamburgernici na Tverskoj ulici. Druga dvojica speci jalaca putovali putovali su sa zapada na istok sporo i nezanimljivo. nezanimljivo. U garaži u južnom Londonu volvo je primio svoj neuobičajeni teret. Oba prednja kotača zamijenjena su kotačima sa starinskim autogumama autogumama s vanjskom gumom i unutarn unutarnjom jom zračnicom. zračnicom. Prije Pri je toga su obje zračnice zračnice prosječene i u njih ubačeno stotine stoti ne komadi ća plastičnog eksploziva semtex, semtex, veličine jagodice palca. Zračnice su zatim zakrpali, stavili opet u vanjske gume i napuhali. napuhali. Okretanjem kotača mekani mek ani se eksploziv (izvanredn (izvanredno o stabilan stabi lan osim kad je izložen izložen djelovanju djelovanju živina živina upaljača) upaljača) rastopio rastopi o i pretvorio u skramu š to je pokrila pok rila unutarn unutarnju ju stranu zračnica. zračnica. Pošto Po što je poslan brodom u Stockholm, Stockholm, volvo volvo se polako kotrljao tisuću kilometara do Moskve preko Helsinkija. Upaljači su smješteni u kutiju havanskih cigara, naizgled kupljenu na trajektu, no zapravo pripremljenu u Londonu. Ciaran Cia ran i Mitch Mi tch nisu odsjeli u hotelu hotelu u kojemu se smjestio Brian. On O n im se pridružio u volvu volvu kod ledine blizu bli zu Južn Južnih ih vrata, gdje su dizalicom podigli automobil, pa su dva dva pričuvna pričuvna kotača što su ih brižni turisti ponijeli sa sobom zamijenili postojeće prednje kotače. Nitko ne obrati pozornost: ta moskovski kradljivci automobila uvijek čerupaju aute baš oko Južnih vrata. Trebalo im je još samo nekoliko minuta da ispušu i izvade zračnice iz vanjskih guma, spreme ih u prtljažnik i odvezu se prema hotelu.
Pošto su izrezali izrezali zračnice zračnice na komadiće, komadiće , Brian ih je odnio odnio u nekoliko različiti različitih h uličnih uličnih kanti za otpatke dok su Ciaran Ci aran i Mitch sastavljali sastavljali svoju opremu. * Kilogram i pol plastičnog eksploziva eksploziva podijelili su u dvanaest dvanaest paketića, svaki svaki veličine veličine tvrde tvrde kutije kutije cigareta. Svakom je je paketiću pripao po jedan upaljač, baterija i sat, a sve su sastavnice sastavnice na odgovarajućim odgovarajućim mjestima povezane povezane žicama u cjelinu. cjelinu. Pakleni P akleni su strojevi strojevi konačno povezani u jedan debelom ljepljivom vrpcom. "Hvala Bogu što ne moramo rabiti ono smrdljivo smrdljivo smeće,“ . xeče Mitch dok sujradjji, sujradjji, ..,., „ _ SemtexH, najomiljeniji najomiljeniji od svih plastičnih eksploziva derivata RDXa, oduvijek oduvijek je češki proizvod. Pod komunizmom se proizvodio proizvodio gotovo bez ikakva mirisa, što ga je učinilo omiljen omi ljenim im terorističkim teroristi čkim materijalom. Nakon pada komunizma novi je češki predsjednik Vaclav Havel rado i hitro udovoljio zahtjevu Zapada da se promijeni sastav i doda specifičan specifi čan miris koji k oji tvar čini opažljivom u prijevozu prijevozu.. Vonj je nalik pokvarenoj ribi. No sredinom devedesetih razvijeni razvijeni su tako osjetljivi detektori da su mogli otkriti i bezmirisnu inačicu eksploziv eksp loziva. a. Ali A li vruća vruća guma ima vlastiti vlastiti miris, nalik tomu, te se zato gume upotrebljavaju kao skrovište za semtex pri prijevozu. Volvo na putu zapravo nije bio podvrgnut takvom ispitivanj ispi tivanju, u, no no sir si r Nigel uvijek uvijek je bio bi o krajnje oprezan, oprezan, s čime su se C iaran i Mitch posve slagali. Napad Napa d na tvornicu tvornicu izveden izveden je šest dana nakon što su se na stolu s tolu pukovn pukovnika ika Grišina našli C rni manifest i putovnica putovnica Jasona Monka. Pouzdani Pouzdani volvo, volvo, sada s novim novim prednjim kotačima i jednako novim novim — lažnim lažnim — moskovskim registracijskim regi stracijskim pločicama, vozio vozio je Brian. Bri an. Ako ga tko zaustavi, zaustavi, on govori ruski. Parkirali su tri ulice od cilja te dalje pošli pješice. Žičana ograda sa stražnje strane industrijskoga kompleksa nije se mogla mjeriti s njihovim kliještima za žicu. Trojica diverzanata pretrčaše čučeći pedesetak metara betonskoga brisanog prostora, pa se izgubiše u dubokoj sjeni gomile bačava tiskarske boje. Petnaest minuta poslije jedan jedini noćni čuvar naišao je pri obilasku na to mjesto. Začuvši iz sjene glasno podrigivanje, okrenu se i posvijetli ručnom ručnom svjetiljkom kako bi vidio tko to rokće. Ugleda pi janca, ispružena ispružena pokraj skladišnoga zida, kako grli bocu votke. Nije imao vremena zaklju zaključivati čivati kako se s e taj čovjek probio u ograđeni i zaključan zaključanii tvornički tvornički krug, jer se okrenuo leđima prema gomili bačava tiskarske boje, pa nije vidio lik u crnom kombinezonu koji je baš tada izronio između bačava i jako ga udario olovnom cijevi po zatiljku. čuvar vidje samo kratak vatromet pa mrak. Brian zalijepi čuvaru ruke u zglavcima i noge u gležnjevima jednu uz drugu, zalijepi mu i usta, dok su Ciaran i Mitch skidali lokot s vrata. Otvorivši vrata, ubaciše onesviještena čuvara unutra, osloniše ga o zid i zatvoriše vrata. U golemoj školjci tiskare, tisk are, među stropnim rebrima gorio go rio je niz noćnih noćnih svjetala, slabo osvjetljujući osvjetljujući nutrinu nutrinu.. Veći dio podne površine p ovršine zapremali su golemi valjci novinskoga papira i bačve tiskarske boje. No u sredini tiskare stajalo je ono zbog čega su došli: tri golema ofsetna tiskarska stroja. Znali su da negdje u blizini glavnog ulaza u tvornički krug drugi čuvar spokojno sjedi u svojoj staklenoj kućici i gleda televiziju ili čita novine. Brian tiho kliznu između strojeva kako bi se pobrinuo i za njega. Obavivši i to, vrati se, stane odostraga i osta tamo cijelo vrijeme, čuvajući odstupnicu. Ciaranu Cia ranu i Mitchu tri tri stroja pred kojima koji ma su stajali nisu bili strani. To su BakerPerkinsov BakerPerki nsovi,i, proizvedeni u Sjedinjenim Američkim Američki m Držav D ržavama; ama; za njih njih se ni dijelovi ne mogu nabaviti nabaviti u Rusiji. Za nove nove bi trebao dug put morem od Baltimorea do Petrograda. Unište li se čitavi či tavi strojevi ili njihovi njihovi glavni glavni dijelov di jelovi,i, potebni doknadni dijelovi di jelovi ne ne bi se mogli poslati po slati zračnim zračnim putem ni boeingom 747. Predstavivši se kao finski fi nski poslovni poslovni ljudi koji kane za svoju tiskaru kupiti BakerPerkinsove BakerP erkinsove strojeve, strojeve, obojica su prošla proš la tiskarom u Norwichu u Engleskoj, koja rabi iste takve strojeve. Engleski su im tiskari rado sve pokazali i objasnili. Poslije im je umirovljeni mehaničar na održavanju tih strojeva — za dobru nagradu — upotpunio stručnu izobrazbu. Imali su četiri vrste ciljeva. U svaki svaki stroj ulazi ulazi divov di vovski ski kolu ko lutt 90gramskoga papira. p apira. Držači D ržači tih kolutova kolutova novinskoga papira papi ra izrađeni su tako da čim nestane papira iz jednoga koluta, tiskanje se bez prekida nastavlja s drugoga. Držači kolutova papira prvi su im cilj, po jedan na svakom stroju. stroju. Ciaran Ci aran je postavio bombi ce točno gdje će sigurno postići da držači više nikad ne posluže posluže svojoj svrsi. svrsi. Mitch se pobrinuo za mehanizam za dotok tiskarske boje. Kako je riječ o četverobojnu tisku, dotok potrebne količine određene boje u određenom trenutku regulira mješalica u koju četiri različite boje utječu iz četiriju velikih bačava. Kad su učinili što treba s oba ova proizvoda visoke tehnologije, tehnologije, dvojica sabotera posvetiše p osvetiše se samim sami m strojevima. Dijelovi što su ih odabrali za preostale bombe bomb e bili su glavni glavni mehanizmi mehanizmi i elastična e lastična pera za tiskarske valjke - po jedna bomba na svaki. U tiskaj! su prQYeji ukupno dvadeset mjinuj^. ^atim, . potapša svoju uru uru ifkimnu Ciaranu. Bilo je jedan u noći, noći, pa namjestiše namjestiše satove za tempiranje tempiranje bombi na jedan i trideset. Pet minuta poslije posli je su su izašli. Otišli su vukući za sobom čuvara, sada budna, ali jednako bespomoćna. Vani će mu, doduše, biti hladno, ali je zaštićen od letećih komadića. komadića . Drugi je čuvar čuvar ležao na na podu svoga kioska, kioska , dovoljno dovoljno daleko da ga eksplozija e ksplozija neće ozlijediti ozlijediti.. U jedan i deset bili su već u volvu volvu i kretali. kretali . U jedan i pol po l odmakli su već tako daleko da d a nisu čuli niz gotovo istodobnih i stodobnih eksplozija i lomljavu lomljavu držača kolutova kolutova papira i bačava za boju, boju, čiji su komadi padali na betonski pod. po d. Eksploziv je to tako diskretan da se malo tko od stanovnika predgrađa Voroncova probudio. Policija je doznala da se nešto dogodilo tek kad je čuvar koga su ostavili ležati vani teškom mukom doskakutao oko zgrade do glavnog ulaza i laktom pritisnuo tipku za uzbunjivanje. Oslobođeni, čuvari su otkrili da telefoni još rade, pa su nazvali dežurnog predradnika, čiji je telefonski broj kod kuće pisao na papiru na zidu vratarnice. vratarnice. Stigao je u tri i pol te pregledao p regledao učinak sabotaže. sa botaže. Užasnu Užasnuo o se. Zatim je nazvao nazvao Borisa B orisa Kuznj Kuznjecova. ecova. Šef promidžbe Saveza domoljubnih snaga stigao je na mjesto događaja u pet te odslušao ravnateljeve jadikovke. U sedam je nazvao pukovnika pukovnika Grišina. Gri šina. Prije toga unajmljeni automobil i volvo ostavljeni su pokraj Trga Manež, gdje će najamno vozilo uskoro biti pronađeno i vraćeno agenciji. Volvo su ostavili ostavili otklju o tključan čan i s klju k ljučem čem za paljenje paljenje na svom mjestu, mjestu, kako bi što lakše bio bi o ukraden — još prije zore. Tako Tako se i dogodilo. d ogodilo. Trojica bivših vojnika vojnika doručkovali doručkovali su u ne baš čistoj gostionici gosti onici u zračnoj luci luci te se, sat poslije, ukrcaše u zrakoplov prema Helsinkiju — toga jutra jutra prvi prvi let prema Zapadu i prvi prvi za za koji koji su mogli dobiti dobiti karte. karte. Dok su napuštali ruski zračni prostor, pukovnik Grišin pregledavao je razorenu tiskaru, izvan sebe od gnjeva. On će sam voditi istragu i teško onomu tko je u tomu sudjelovao! No kao profesionalac, brzo je uvidio da su posao obavili također profesionalci pa da će ih biti teško pronaći.
riječi i zamisli Igora Komarova u pet milijuna ruskih obitelji. Osnovati velike tjedne novine posve u vlasništvu SPSa bila je Kuznjecovljeva zamisao, isto kao i za mjesečni časopis Rodina ("Domovina"). Ta dva lista, ispunjena najvećim dijelom jednostavnim igrama s velikim nagradama, seksualnim pikanterijama i šovinističkom propagandom, prenosila su Vođine Vođi ne riječi do najudaljenijih najudaljenijih kutova zemlje zemlje i izvanredno izvanredno pridonosila pridonosi la njegovoj popularnosti. popularnosti. "Kad ćemo opet moći tiskati?" upita ravnatelja tiskare. Odgovor je glasio: "Kad " Kad budemo b udemo imali nove tiskarske strojeve. strojeve. Ovi se ne daju popraviti. Možda za dva mjeseca.“ Kuznj Kuznjecov ecov problijedi. Još nije kazao Vođi. Grišin je kriv kri v — uvjeravao uvjeravao je sama sebe; trebalo je tiskaru ti skaru bolje čuvati. No jedno je sigurn si gurno: o: ove subote Probudiš! neće izaći; neće biti bi ti ni posebnog pose bnog izdanja izdanja Rodine za dva dva tjedna. Izaći Izaći će tek za dva — dva i pol mjeseca. A predsjednički su izbori za dva mjeseca. Ni za istražitelja Borodina Borodi na to nije bilo dobro dob ro jutro, jutro, makar je dobro do bro raspoložen ušao ušao u svoju sobu u Moskovskoj milicijskoj upravi na Petrovki. Kolege su prethodnoga tjedna opazile njegovu veselost, veselost, ali nije im odao razlog. razlog. Razlog je zapravo bio vrlo vrlo jednostavan. jednostavan. To što je predao pukovniku Grišinu dva vrijed vrijedna na dokumenta nakon još još neobjašnjene neobjaš njene detonacije paklenog pa klenog stroja u hotelu 'Metropol' 'Metrop ol' donijelo mu je više nego dobar dodatak mjesečnoj zaradi. Privatno je znao da nema ni najmanje smisla nastavljati istragu atentata u hotelu. Obnova je već počela, osiguravateljski zavod je gotovo sigurno inozemni te će spremno pokriti štetu, Amerikanac je mrtav, a zagonetka je posvemašnja. Ako je pak posumnjao da njegova vlastita prethodna prethodna istraga is traga za Grišina o tom Amerikancu ima nešto zajedničko s njegovom brzom smrću, smrću, Borodin Borodi n od toga zacijelo neće praviti pitanje. Igor Komarov će — sigurn si gurno o je — za manje od dva mjeseca mjeseca postati novi novi predsjednik pred sjednik Ruske Ruske Federaci je. Drugi najmoćniji najmoćniji čovjek u zemlji zemlji bit će pukovnik pukovnik Grišin. Gri šin. Oni koji su ih dobro služili služili za oporbenih opo rbenih godina bit bi t će dobro nagrađeni — gotovo do neslućenih, neslućenih, opojnih visi visina. na. Policijski uredi bruje od vijesti o noćašnjoj eksploziji koja je razorila tiskaru SDSa. Borodin je za to krivio Zjuganovljeve komuniste ili neke od mafijaški h klanova, klanova, s nepoznatim motivom. Upravo je raspredao različi različite te hipoteze kad je zazvonio zazvonio telefon. "Borodin?" "Borodi n?" upita glas bez uvoda. uvoda. , "Inspektor "Inspektor Borodjn govori. Da?". ^. ^; ,*.,».k««.*,:.,.. ,*.,».k««.*,:.,.. "Ovdje Kuzmiri.“ Prodrma obamrlim pamćenjem, no no ne nade ništa, pa upita: "Tko?“ " Tko?“ "Profesor Kuzmin, patolog obducent; sudska medicina u Drugom medicinskom institutu. institutu. Jeste li mi vi poslali uzorke uzorke nađene u eksploziji u 'Metropolu'? Na dosjeu je vaš potpis.“ "Ah, da. Ja sam zadužen zadužen za taj slučaj." slučaj." "Vi " Vi ste prava budala.“ "Slušajte, ne možete... „ "Upravo sam završio ispitivanje ostataka tijela pronađena u hotelskoj sobi. Zajedno s komadićima drva i stakla, s čime ja nemam ništa," reče sarkastično profesor. "Pa u čemu je problem, profesore? čovjek je mrtav, zar zar ne?" Glas s druge strane žice punio punio se gnjevom. "Naravno da je mrtav, geniju! Ne bi bio u komadićima u mojem laboratoriju da još hoda okolo." "Onda ne vidim u čemu je problem. Godinama već radim u Odjelu za umorstva umorstva i mogu vam reći da nikad nisam vidio vidi o nekoga tko bi b i bio bi o toliko mrtav.“ mrtav.“ Glas iz Drugog medicinskog instituta se smirio i prešao na ton kojim se govori malom djetetu. "Dragi moj Borodine, pitanje glasi: tko je mrtav?“ "Pa američki turist. turist. Imate njegove njegove kosti.“ "Da, imam kosti, inspektore Borodin." Naglasio je riječ inspektor kao da bi policajac bio čovjek koji teško pronalazi i nužnik bez pomoći psa vodiča. "Im " Imam am kosti, no isto i sto bih tako očekivao o čekivao djeliće tkiva: mišićnoga tkiva, tki va, hrskavice, hrskavice, tetiva, kože, kose, noktiju, noktiju, unutarn unutarnjih jih organa... čak i nekoliko grama kralježnične kralježnične moždine. A što stvarno stvarno imam? Kosti. K osti. Kosti i samo kosti." "Teško " Teško vas pratim. Što ne valja valja s kostima?“ Profesor konačno izgubi strpljenje i eksplodira. Borodin je morao odmaknuti slušalicu od uha. "Ništa! S prokletim je kostima sve u redu! Prekrasne kosti! Tako su isto prekrasne već nekih dvadeset godina. Naime, toliko je dugo njihov bivši vlasnik mrtav, prema mojoj procjeni. Ono što pokušavam utuviti u vašu vrlo malu glavicu jest da se netko potrudio eksplozijom raznijeti na komadiće anatomski kostur, kakve studenti studenti medicine medi cine drže po sobama.“ Borodin otvori i opet zatvori zatvori usta, poput ribe na suhom. "Znači, "Znači, Amerikanac A merikanac nije bio bi o u sobi?“ sobi? “ "Ne kad je bomba bo mba opalila. Uostalom, tko je bio taj? Ili Ili — ako pretpostavimo p retpostavimo da je živ — tko jest?" upita profesor već puno puno smirenije. "Ne znam. Neki američki profesor.“ "Eto vidite vidi te — intel i ntelektualac. ektualac. Kao ja. Dobro. Do bro. Možete mu prenijeti prenijeti da d a cijenim ci jenim njegov njegov smisao za humor. humor. Kamo želite da pošaljem poša ljem izvještaj?“ izvještaj?“ Posljednja stvar koju bi Borodin tada poželio bilo je da taj izvještaj završi na njegovu stolu. Stoga navede ime pretpostavljenoga časnika, izvjesnog izvjesnog milicijskoga milici jskoga generalbojn ge neralbojnika. ika. Generalbojnik Generalbojnik je primio izvještaj izvještaj toga poslijepodnev poslijepo dneva. a. Nazvao Nazvao je pukovnika Grišina kako bi mu priopćio prio pćio vijest. Nije za to bio nagrađen. U sumrak sumrak je Anatolij Grišin mobi mobilizira lizirao o svoju svoju privatnu privatnu vojsku doušnika; doušnika; bijaše bi jaše to zastrašujuća zastrašujuća sila. Fotografija Fo tografija Jasona Jaso na Monka s njegove njegove putovnice u koju je upisano njegovo pravo ime umnožena je u tisuće primjeraka. Dobio ju je svaki pripadnik Crne garde i svaki mladi borac. Svi su izašli na ulice u potragu za traženim čovjekom. Uloženi trud i broj ljudi nadišli su čak i potragu za odbjeglim čistačem ureda Leonidom Zajcevim. Mnogi su primjerci fotografije otišli mafijaškim poglavicama Dolgorukih, s nalogom da se čovjek pronađe i zadrži živ. Obaviješteni su i doušnici doušnici u policiji. Za bjegunca bjegunca je ponuđeno ponuđeno stotinu milijardi rubalja rubalja — svota od koje zastaje dah. Uz tolike oči i uši Amerikanac se neće imati gdje sakriti — uvjeravao je Grišin Igora Komarova. Mreža doušnika prodire u svaki kutak grada Moskve, u svaku uličicu, park, zavijutak i mračnu rupu. Ako se ne zakračuna u američko veleposlanstvo — a odande više ne može nanijeti nanijeti nikakvu štetu — nema mjesta gdje ga ne bismo bi smo pronašli. Grišin je bio bi o gotovo u pravu. Ima Ima jedno mjesto gdje Rusi uopće ne mogu prodrijeti: prodrijeti : čvrsto zatvoren zatvoren svijet čečena.
Jason Monk skrivao se u tom tom svijetu — u sigurnom stanu stanu iznad iznad trgovine začinima. začinima. Štitili Šti tili su ga Magomed, Aslan i Šarif, a iza njih štit nevidljivih nevidljivih uličnih uličnih ljudi koji vide Rusa na kilometar i sporazumijevaju sporazumijevaju se jezikom koji nitko osim njih ne ne razumije. U svakom slučaju, Monk je već obavio svoj drugi kontakt. 14 Od svih ruskih vojnika, vojnika, u službi službi ili umirovljen umirovljenih, ih, ima jedan koji po ugledu i vrijednosti znači više nego deset drugih: general armije Nikolaj Nikolajev. Samo koji dan prije sedamdeset sedamdese t četvrtog četvrtog rođendana, on je još fizički dojmljiv lik. Ravan kao svijeća, kovrčave sijede kose, rumena rumena lica što ga je izbrazdalo tisuću ljut ljutih ih vjetrova vjetrova i s tankim brci ma što su mu zaštitni zn znak ak — lako ga je bilo prepoznati prepoznati na bilo b ilo kojem skupu. skupu. čitavog je života bio tenkist i zapovjednik motostreljačkih postrojba. Služio je na svakom bojištu, u svim najvažnijim bitkama za pedeset godina vojničke vojničke karijere. ka rijere. Za sve kojima je zapovijedao zapovijedao - a 1999. ih i h je bilo nekoliko milijuna - postao je legendom. Opće je poznato poznato da je mogao moga o i trebao biti umirovljen umirovljen u činu maršala. I bilo bi tako da nije imao nezgodan nezgodan običaj govoriti go voriti političarima političari ma istinu isti nu.. Kao i Leonid Zajcev Zajcev — Zec, koga se on nikako nikako ne bi b i mogao sjetiti, sjetiti , ali koga je nekoć potapšao potapš ao po leđima leđi ma u taboru blizu blizu Potsdama, i general je rođen u Smolensku, zapadno zapadno od Moskve, no jedanaest godina prije pri je Zajceva, u zimu zimu 1925. Otac mu je bio inženjer. inženjer. Još se sjeća onoga o noga davnog davnog dana kad su otac i sin prolazili pokraj crkve. čovjek se zaboravio, zaboravio, pa se s e prekrižio. Sin Si n ga upita što mu to znači. znači. Sav smeten i ustrašen, otac mu reče neka to nikad nikomu ne kaže. U to je doba jedan drugi sovjetski mladić službeno službeno proglašen herojem jer je prijavio NKVD u svoje svoje roditelje zbog protupartijskih primjedaba. primjedaba . Oboje roditelja umrli su u Sibiru, Si biru, ali sina si na su načinili uzorom uzorom sovjetskoj mladeži. Mladi je Kolja bio drugačiji: on je volio volio svog oca i nikad ga nije odao. Značenj Značenje e pokreta naučio naučio je poslije, po slije, no primilo primi lo ga se što su ga učili u školi: da je sve to potpuna glupost. Bilo mu je petnaest godina kad je na zapadu zemlje buknuo Blitzkrieg - 22. lipnja 1941. Nije prošlo ni mjesec dana, a Smolensk je pao u ruke Nijemaca. S tisućama drugih, dječak je pobjegao. Roditelji mu nisu bili te sreće i on ih više više nikada nije vidio. Snažan Snažan i živahan mladić, nosio je desetogodišnju desetogodi šnju sestru stotinu kilometara, dok jedne noći noći nisu skoči li na teretni teretni vlak prema istoku. Oni to tada nisu znali, no bio je to poseban vlak. Nosio je rastavljenu tvornicu tenkova iz opasnog područja u sigurnost Urala. Promrzla i gladna, djeca su se držala za krov vagona dok se vlak nije zaustavio u Celjabinsku, gradu u podnožju planine Urala. Tamo su inženjeri opet podigli tvornicu, nazvavši je Tankograd. Nije bilo bi lo vrijeme za školovanje. školovanje. Galinu su poslali u sirotište, siroti šte, a Kolju K olju na na rad u tvornicu tvornicu tenkova. tenkova. Tamo je ostao gotovo dvije godine. godi ne. Zimi 1942/43. 1942 /43. Sovjeti su trpjeli užasne užasne gubitke u ljudstvu ljudstvu i tenkovima oko Harkova i Stalji S taljingrad ngrada. a. Taktika je bila bi la tradicionaln tradici onalna a i samoubilačka. Nije bilo ni vremena ni vojničkoga dara u zapovjednika za suptilnosti: ljude i tenkove guralo se pred njemačke topovske cijevi ne mareći za gubitke. g ubitke. Tako je oduvijek bilo bi lo u ruskoj vojnoj vojnoj povijesti. U Tenkogradu se tražila sve veća i veća proizvodnja. Radilo se po šesnaest sati i spavalo ispod strojeva. Proizvodili su KVl, tenk nazvan po maršalu Klimentu Klimentu Vorošilovu, Vorošilovu, tadašnjem predsjedniku preds jedniku republike, nikakvom vojniku, vojniku, ali Staljinovu Staljinovu miljeniku. KVl je bio teški tenk, u to doba glavno sovjetsko bojno oklopno vozilo. U proljeće 1943. Sovjeti su ojačavali obranu oko grada Kurska, enklave dužine dvjestotinjak kilometara od sjevera do juga, od toga sto kilometara usječeno među njemačke linije. U lipnju su sedamnaestogodišnjega mladića poslali pratiti vlak pun KVl na zapad. Zadaća mu je bila: pobrinu pobri nutiti se da vlak vlak stigne na bojište, nadgledati iskrcavan i skrcavanje je tenkova, tenkova, predati ih i h vojsci vojsci i vratiti se u čeljabinsk. Obavio Obavio je sve zadatke osim os im posljednjeg. Novi su tenkovi stajali poredani na rampi kad ih je došao preuzeti zapovjednik pukovnije kojoj su bili namijenjeni. Nevjerojatno mlad pukovnik: ni dvadeset pet godina, bradat, umoran, iscrpljen, _ I "Nemam vozalča, 'bem ti!" izdere se on na službenika tvornice tenkova ovlaštena za primopredaju. Zatim se okrenu njegovu mladom pratitelju: "Znaš li ti voziti ovo čudo?“ "Znam, druže druže pukovniče, pukovniče, ali moram se vratiti u Tenkograd." "Ni govora! Ako Ak o znaš voziti, voziti, ti si unovačen. unovačen.““ Vlak krene natrag na istok, istok , a redov Nik Nikolaj olaj Nikolajev, Nikola jev, odjeven u grubu pamučnu odjeću, odjeć u, sjedio sjedi o je skriven duboko u trupu KV1, KV1 , vozeći prema selu Prohorovki. Prohorovki. Bitka Bi tka kod Kurska K urska počet će za dva tjedna. Iako je povijest spominje kao bitku kod Kurska, riječ je zapravo o nizu žestokih i divljih okršaja duž cijele enklave, što je sve trajalo dva mjeseca. Po završetku je bitka kod Kurska zabilježena kao najveća tenkovska bitka ikada vođena. S obje je strane sudjelovalo ukupno šest tisuća tenkova, tenkova, dva milijuna milijuna vojnika vojnika i četiri tisuće zrakoplova. U toj se bitci konačno dokazalo da njemački Panzer nije nepobjediv. No rezultat rezultat je bio tijesan. tijesan. Njemačka je vojska upravo upravo uvodila u uporabu tenk Tiger Tiger sa strašnim 88milimetarski m topom u kupoli i protuoklopnim protuoklopnim granatama. Takav je mogao probiti probi ti sve što bi mu se našlo na putu. putu. KV1 bijaše bi jaše opremljen puno puno manjim, manjim, 76milimetaskim 76mili metaskim topom. Ipak, novi novi model što ga je dopratio dop ratio Nikolaj imao je ZIS5, novu, dugometniju inačicu topa. Rusi su krenuli u protunapad 12. srpnja. Najvažniji sektor bila je Prohorovka. Postrojba u koju je unovačen svela se na šest tenkova KV1. Kad je zapovjednik ugledao ono za što je mislio da je pet Panzera TV, naredio je napad. Rusi su išli jedan za drugim preko brežuljka pa u plitku dolinicu. Nijemci su bi li na suprotnom brijegu. Mladi se pukovnik pukovnik prevario glede g lede Panzera TV: TV: o no su bili tenkovi tenkovi tipa Tiger. Jedan po jedan probijali su oklope sovjetskih vozila vozila protuoklopnim protuoklopnim granatama. Nikolajev je tenk pogođen dvaput. Prva je granata uništila lijevu gusjenicu i otvorila trup tenka. U vozačkom sjedalu osjetio je jak udarac, zaglušnu buku, a onda je tenk stao. Druga je granata okrznula kupolu i zabila se u zemlju. Ipak, i to je bilo dovoljno da pobije posadu. Posadu KV1 čine petorica; četvorica su poginu pogi nula. la. Nikolaj — izubijan, izubijan, izgreban i potresen, pokušao se izvući izvući iz i z čeličnoga groba. Osjeti vonj vonj dizel goriva na vrućem čeliku. Trupla su mu stajala na putu pa ih gurne u stranu. Zapovjednik Zapovjednik i topnik ispruž is pružili ili su se preko cijevi; krv i sluz cure im iz usta, nosa i ušiju. Kroz rupu na na boku vozila Nikolaj Ni kolaj ugleda tigrove kako žurno odlaze, kroz dim zapaljenih KV1. Iznenadio znenadio se s e otkrivši da kupola još funkcionira. Uze Uze granatu, stavi stavi je u cijev i zatvori zatvori mehanizam. mehanizam. Nikad prije to nije učinio, ali je pun p uno o puta p uta gledao. Obično za to trebaju dvojica. Osjećajući Osjećajući mučninu od udarca udarca u glavu dolje, dolje, smrada goriva go riva ovdje gore i svega što je vidio, mladić okrene kupolu, kupolu, prisloni oko na periskopsku pe riskopsku ciljn ci ljničku ičku napravu, napravu, nađe jedan Tiger jedva tristotinjak metar udaljen i opali.
Ispostavilo se da je gađao posljednjeg od pet. četiri njemačka tenka pred njim nisu ga ni opazila. Napuni ponovno, nađe drugi cilj i opali opet. Granata pogodi Tiger između kupole i trupa, pa je vozilo eksplodiralo. Negdje pod Nikolajevim nogama začu se tiho "vuš" i plamen uhvati vlati trave, rastući kako je nalazio nove lokve goriva. Nakon drugog pogotka preostali njemački tenkovi primijetili su da su napadnuti odostraga te su se okrenuli. okrenuli. Treći je tenk pogodio pogod io sa strane dok se okretao. Ostala dva uspješno su se okrenula okrenula i pošla ravno na njega. Tada je znao znao da je mrtav mrtav.. Baci se naniže i iskoči iz KV1 trenutak prije nego je kupolu u kojoj je do maloprije stajao stigao Tigerov vatreni odgovor. Streljivo se poče rasprskavati. Osjeti kako mu bluza gori, iako bez plamena. Stoga se zakotrlja visokom travom. Valjao se i valjao — što dalje od zapaljene olupine. Zatim Zatim se dogodi d ogodi nešto što nije očekivao. Iznad Iznad brežuljka brežuljka pojave se formacija od deset zrakoplova SU152 pa tigrovi zaključiše zaključiše kako je bilo dosta. d osta. Ostala su dva od pet. Pojuriše na suprotnu stranu stranu,, uz brijeg. Jedan je uspio doći do vrha i nestati. Nikolaj osjeti kako ga netko uspravlja na noge. Njegov pukovnik. Plitku su dolinicu napunili uništeni tenkovi - šest sovjetskih i četiri njemačka. njemačka. Njegov su tenk tenk okružila tri mrtva mrtva Tigera. "Jesi " Jesi li to ti učinio?" pi taše pukovnik. pukovnik. Nikolaj ga je jedva čuo. U ušima mu zvoni; zlo mu je. Ipak krmnu. "Pođi sa mnom!" pozov po zove e ga pukovnik. S druge strane strane padine padi ne stajao je malo GAZ terensko terensko vozilo. Pukovnik Pukovnik je vozio petnaestak kilometara dok su stigli u bivak. Ispred glavnoga šatora stajao je dugi stol pokriven kartama, što su je proučavalo desetak visokih časnika. Pukovnik zaustavi vozilo, stuoi nanriied i vni ,. nički pozdrav p ozdravi.i. General najviši najviši u lancu lancu zapovijedanja zapovijedanja ispi tljivo tljivo ga pogleda. Nikolaj je sjedio na suvozačkom suvozačkom sjedalu. sjedalu. Vidio Vidi o je kako ka ko pukovnik pukovnik govori g ovori i kako kak o ga časnici gledaju. Najviši Najviši general podiže podi že ruku i mahnu mu, mu, zovući ga k sebi. Bojeći se što je pustio dva njemačka tenka pobjeći, Nikolaj izađe iz vozila i pristupi. Pamučna mu bluza prljava i poderana, lice zagaravljeno, smrdi na naftu i barut. "Tri TigeraT' upita general Pavel Rotmistrov, zapovjednik zapovjednik Prve gardijske tenkovske tenkovske armije. armi je. "Odostraga? Iz onesposobljenog KV1?“ Nikolaj je samo stajao kao idiot i šutio. General se nasmiješi i okrenu se niskom, bucmastom muškarcu muškarcu svinjskih svinjskih očica, sa s a znakovljem znakovljem političkoga komesara. "Ovo bi, mislim, zavrijedilo komadić komadi ć kovine, a?“ Pretili komesar kimnu. Drug Staljin bi se složio s time. Iz šatora donesoše kutiju te Rotmistrov prikvači sedamnaestogodišnjem vojniku Odličje heroja Sovjetskoga Savez Sa veza. a. Komesar Komes ar je stajao sa strane i gledao, zadovoljno zadovoljno kimajući; ki majući; slučajno slučajno se zvao Nikita Hruščov. Hruščov. Nikolaja Nikolajeva otpremiše u poljsku bolnicu, gdje su mu opečene šake i lice zaliječili nekom smrdljivom medicinskom kremom; poslije toga su ga vratili u generalov stožer. stožer. Tamo ga je general promaknuo u poručnika, poručnika, dao mu zapovijedati vodom od tri KV1 KV 1 i vratio vratio ga g a na bojište. Te je zime promaknut promaknut u satnički čin; či n; dali su mu zapovjedništv zapovjedništvo o nad satnijom ispod isp od čekića ček ića novih novih tenkova. Bojište kod Kurska ostalo je puno puno kilometara za njim, a Panzeri su se povlačili. Bili su to tenkovi ISII, nazvani po Josifu (Iosifu) Staljinu. S topom od 122 milimetra i debljim oklopom, uskoro su zaslužili zaslužili nadimak "ubojice " ubojice Tigera". U operaciji "Bagration" zaslužio je drugo Odličje heroja Sovjetskog Saveza za izvanrednu osobnu hrabrost. U borbama u predgrađima Berlina, pod zapovjedništv zapovjedništvom om maršala čujkova, i treći je put zavrijedio zavrijedio to najviše najviše sovjetsko vojno vojno odličje. Eto, takva je čovjeka pedeset pet godina poslije Jason Monk došao posjetiti. Da je stari general bio samo malo taktičniji takti čniji s Politbiroom, Poli tbiroom, ne bi mu dali samo maršalsku ma ršalsku palicu nego nego i veliku kuću kuću za za odmor u Pjeredjeljkinu uz rijeku Moskvu, gdje takve daće, imaju i ostali državni i partijski glavešine; bio bi to poklon države zaslužnom vojniku. No on im je uvijek govorio što misli, a njima se to nije uvijek uvijek sviđalo. Tako je o svom trošku sagradio znatno skromniju kućicu za stare dane, i na manje atraktivnu mjestu: na odvojku ceste prema Minsku, blizu sela Tuhova. U tom je području puno vojarni. Tako je i u mirovini ostao blizu svoje voljene vojske. Nikad se nije ženio. "Nije to život za mladu djevojku" — govorio je on s dosta prava o mnogobrojnim premještajima u najzabitnije dijelove sovjetskoga imperija, kamo ga je vojnički poziv vodio. Sedamdesetrogodišnjak živi s vjernim sobarom (posiljnim), bivšim narednikom sa samo jednom nogom, i s irskim irski m vučjakom vučjakom s četiri. četiri . Monk je pronašao njegovu prilično skromnu nastambu nastambu jednostavno jednostavno pitajući seljake obližnjih obližnjih sela gdje gd je stanuje stanuje Ujak Kolja. Prije P rije puno puno godina, kad je ušao u srednju dob, generalu su mlađi mlađi časnici prisili p risili taj nadimak i on ga se primio. Kosa i brkovi vrlo su mu rano posijedjeli, tako da je izgledao dovoljno star da bi svakom od njih mogao biti ujak. "General armije Nikolajev" — to je dobro za novine, ali svaki bivši vojnik u zemlji zna zna ga pod imenom Djadja Kolja. Budući da se Monk vozio terencem s oznakama Ministarstva obrane i bio odjeven kao pukovnik Glavnoga stožera, seljani te večeri nisu oklijevali odgovoriti na pitanje gdje stanuje Ujak Kolja. Bijaše mrkli mrak i vrlo hladno kad je Monk pokucao na vrata nešto poslije devet navečer. navečer. Na vratima se pojavi šepavi sobar te ga — videći vojnu vojnu odoru — pusti unutra. unutra. General Nikolajev nije nije očekivao oče kivao goste, no odora stožernoga stožernoga pukovnika pukovnika i aktovka a ktovka nisu ga previše izn i znenadili. enadili. Sjedio Sjedi o je u omiljenu naslonjaču naslonjaču uz pucketavu vatru i čitao vojne memoare jednoga mlađega generala; s vremena na vrijeme bi nezadovoljno frknuo. Zna on njih sve; zna što su učinili te — što je puno puno gore — što nisu učinili, koliko se god sada upinjali zaraditi novac pisanjem pisa njem lažnih lažnih povijesti. povijesti. Podiže pogled kad mu je sobar najavio da ima gosta iz Moskve i otišao. "Tko ste vi?" upita gromkim glasom. "Netko tko bi morao razgovarati s vama, generale.“ "Da, sada dolazim iz Moskve.“ "Dobro, "Do bro, kad ste već došli, pri prijeđimo jeđimo na stvar." General General pokaza glavom na na aktovku i upita: "Papiri "Papi ri iz i z Ministarstva?“ Ministarstva?“ "Ne baš. Papiri jesu, ali s drugoga mjesta.“ "Hladno je vani. vani. Izvolite, Izvolite, sjedite. No hajde, recite! Kojim ste poslom došli?“ došli? “ "Bit ću posve iskren. Ova odora na meni poslužila je da biste me primili. Ja nisam pripadnik Ruske vojske, nisam pukovnik, a još manje sjedim u bilo bi lo kakvom glavnom stož stožeru. eru. Zapravo, Zapravo, ja sam Amerikanac.“ S druge strane kamina stari je Rus nekoliko sekundi bez riječi ri ječi zurio zurio u njega, njega, kao da d a ne vjeruje vjeruje svojim ušima. Zatim vrhovi vrhovi ufitiljenih brkova pohitaše uvis u gnjevu.
Rezao je riječima kao ka o nožem: "Vi se lažno lažno predstavljate. Vi ste prokleti prok leti špiju špi jun! n! A ja neću lažlj lažljivce ivce i špijune špijune u svojoj kući. kući. Van!“ Va n!“ Monk osta na mjestu. "U redu, idem. Ali deset tisuća kilometara je dug put. Šteta je toliko prijeći za samo trideset sekundi razgovora. Hoćete li mi odgovoriti samo na jedno pitanj pi tanje?“ e?“ General Nikolajev Nikolajev ga pogleda, još bijesan. bi jesan. "Jedno pitanje. Dobro, koje?“ "Prije pet godina Boris Jeljcin pozvao vas je da se reaktivirate i zapovijedate napadom na čečeniju i uništenjem njezina glavnoga grada Groznoga. Priča se da ste pogledali planove za napad, a onda rekli ministru obrane Pavelu Gračovu: 'Ja zapovijedam vojnicima, a ne koljačima. Ovo je posao za koljače' i otišli. Je li to istina?“ "Što hoćete s tim?“ "Je li istina? Rekli ste da mogu mog u postaviti jedno pitanje." "U redu, jest. I bio sam u pravu.“ pravu.“ "Zašto ste to kazali?“ "To je već drugo pi tanje.“ tanje.“ "Opet mi ostaje deset tisuća kilometara do kuće.“ "Dobro. "Do bro. Evo: zato što ne vjeruj vjerujem em da je genocid vojnički posao. posa o. A sad sa d — van!" "Zn " Znate ate li da čitate bezveznu bezveznu knjigu?“ "Kako znate?“ znate?“ "čitao sam je. Glupost." Glupost." "Točno. Pa što onda?“ Monk uvuče ruku u aktovku i izvuče Crni manifest. Otvori ga na stranici što ju je unaprijed označio. Zatim je pruži generalu. "Kad već imate vremena čitati gluposti, mogli biste baciti pogled i na nešto zaista grozno." Znatiželja u generala nadvlada gnjev, pa upita podsmješljivo: "Što je to? Američka propaganda?" "Ne, ruska budućnost. budućnost. Pogledajte tu stranicu i sljedeću.“ General Nikolajev zagun zagunđa, đa, ali hitro pročita dvije označene označene stranice u dosjeu. Lice mu promijeni boju. "Kakvo sranje! Tko je to napisao?“ napisa o?“ "Jeste li čuli za Igora Igora Komarova?“ "Glupa li pitanja! Naravn Naravno o da jesam. U siječnju će postati predsjednik." " Dobar ili i li loš?“ "Otkud bih ja to znao? znao? Svi su političari politič ari isti i sti — namazani namazani svim mastima." "Ali kakve su njegove njegove masti — bolje ili gore od drugih?“ "Iste kao i ostale.“ Monk mu opiše događaje prošlog 15. srpnja, nastojeći pripovijedati što jezgrovitije, jer se bojao da će starac izgubiti koncentraciju, ili — što je gore — strpljenje. strpljenje. "Ne vjerujem u to!" oštro će general. "Izmišljate razne fantastične priče, pa ste meni došli s tim!" "Ako je to fantastika, onda ni ona trojica nisu ubijena ubijena zbog tog dosjea. dos jea. Ali ipak i pak jesu. Idete Idete li nekamo večeras?“ "Hm, ne. Zašto?“ "Zašto onda ne biste ostavili na stranu memoare Pavela Gračova i pročitali namjere Igora Komarova? Svidjet će vam se neki dijelovi. Na primjer, prim jer, ponovno opremanje opre manje vojske. Ali to nije radi obrane obra ne domovine. Vašu Vaš u domovinu domo vinu izvana nitko ne ugrožava. Svrha je jačanja vojske omogućiti joj da provede genocid u zemlji. Vi možda ne ljubite osobito Židove, čečene, Gruzijce, Ukrajince, Armence... ali i oni su bili u onim tenkovima. Sjećate se? Bili su kod Kurska i u "Bagrationu", kod Berlina i kod Kabula. Borili su se rame uz rame s vama. Zašto ne biste potrošili nekoliko minuta da vidite što im je lijepo Komarov spremio?“ General Nikolajev opet se zagleda u četvrt četvrt stoljeća mlađe američko lice, zatim zagunda. zagunda. "Piju "P iju li Amerikanci Amerika nci votku?“ votku?“ "Pii "P iiu. u. Posotovu Pos otovu u ovakvoi hladnoi noći. usred Rusiie." Rusiie ." ¦,....... ¦,.......... ... "Eno, tamo vafn je boca i čašice. Poslužite Poslužite se. Dajte D ajte i meni jednu.“ jednu.“ Dok je starac čitao, či tao, Monk polako pijuckaše pi juckaše votku votku (Rus (Rus je svoju čašicu iskapio), iskapi o), sjetivši se što su mu na na pripremama prip remama u dvorcu Forbes kazali o starom generalu. generalu. "On je vjerojatno vjerojatno posljedn pos ljednjiji ruski general g eneral sa starinskim osjećajem časti. časti . Nije blesav i ne poznaje poznaje straha. Deset milijuna milijuna veterana pozorno pozorno će slušati slušati što im Ujak Kolja K olja ima reći." reći ." Tako mu je govorio njegov ruski ruski učitelj Oleg. Nakon oslobođenja Berlina i godinu dana služenja služenja u ruskim ruskim okupacijskim o kupacijskim postrojbama u Njemačkoj, mladoga bojnika Nikolajeva vratili su u Rusiju, Rusiju, da u Moskvi završi Vojnu akademiju za oklopne postrojbe. p ostrojbe. U ljeto 1950. 195 0. imenovan je je zapovjednikom zapovjednikom jedne od sedam se dam pukovnija teških tenkova razmještenih razmještenih duž rijeke Jalu Ja lu na na sovjetskom Dalekom istoku. Korejski je rat bio na vrhuncu; američke su postrojbe potiskivale Sjeverne Korejce. Staljin je ozbiljno razmišljao o mogućnosti da spasi kožu Sjevernim Korejcima bacanjem u vatru vlastitih tenkova protiv Amerikanaca. Dvije su ga stvari odvratile: mudri savjetnici i njegova osobna paranoja. Novi Novi tenk IS4 IS4 bijaše bi jaše tako dobro čuvana tajna tajna da mnogi tehnički tehnički podaci nikad nisu otkriveni na Zapadu, Zapadu, a Staljin S taljin se bojao da bi u bitkama jedan jeda n tenk tenk mogao biti bi ti zarobljen čitav. Već 1951. Nikolajev Ni kolajev je je promaknut u potpukovn potpukovnika ika i vraćen u Europu: Europu: Potsdam kod Berlina. A tek mu je bilo bilo dvadeset dvadeset pet godina. godina. S trideset je zapovijedao tenkovskom pukovnijom za posebne namjene u mađarskom ustanku. Tada je prvi put naljutio tadašnjega sovjetskog sovjetskog veleposlanika u Mađarskoj Jurija Andropova, Andropova, koji se poslije p oslije uzdigao uzdigao do predsjednika KGBa, K GBa, pa i do mjesta generalnoga sekretara sek retara Komunističke partije Sovjetskoga Saveza. Pukovnik Nikolajev odbio je zapovjediti svojim tenkistima da iz teških mitraljeza u kupolama tenkova tenkova pucaju po mađarskim civilima što su prosvjedovali prosvjedovali na budimpeštanskim ulicama. "Tri četvrtine demonstranata su žene i djeca," reče on veleposlaniku, idejnom tvorcu slamanja pobune. "Pa što ako bacaju kamenje na nas? Našim oklopima oklopi ma to ne može nauditi.“ nauditi.“ "Moraju naučiti lekciju! Pucajte iz mitraljeza!" derao se Andropov. Nikolajev je svojim očima vidio što teške strojnice čine civilima zbijenim na malom prostoru. prostoru. Vidio Vidi o je u Smolensku 1941. Njegovi su roditelji bili među tim civilima. "Ako hoćete, pucajte vi. Ja neću," odbrusi on Andropovu. General, njegov nadređeni, izgladio je nekako stvar, ali karijera mu je visila o koncu. koncu. Andropov pak nije čovjek koji oprašta.
Sve do sredine šezdesetih Nikolajev je dobivao najgora mjesta. Godine je proveo na obalama rijeka Amura i Usurija, uz kinesku granicu, dok je Hruščov Hruščov duboko razmišljao bi li druga Mao Ce Tunga Tunga naučio naučio lekcijudvije lekcijudvije iz i z tenkovskog tenkovskog ratovanja. ratovanja. Hruščov je pao, naslijedio ga Brežnjev, kriza se smirila. Nikolajev je rado napustio smrznute pustare na mandžurskoj granici i vratio se u Moskvu. Godine 1968. je, kao četrdesetdvogodišnji generalbojnik, zapovijedao divizijom poslanom gušiti praško proljeće. Njegova je divizija bila daleko najbolja u cijeloj operaciji. Padobranci su mu odonda beskrajno zahvalni. Spasio je jednu od njihovih postrojbi iz teška položaja. Nepotpunu satniju izbacili su iznad središta Praga. česi su je opkolili, pa su se sovjetski vojnici našli u nevolji. Nikolajev je osobno vodio tenkovsku tenkovsku satniju u središte grada g rada kako bi ih i h izbavio. izbavio. Zatim je četiri godine na Vojnoj akademiji "Frunze" predavao vještinu tenkovske borbe. Vodio je cijeli jedan naraštaj (klasu) tenkovskih časnika od početka poč etka do kraja, a oni su ga obožavali. obožavali. U 1973. 197 3. je poslan u Siriju Siri ju kao vojni vojni savjetnik savjetnik za oklopne postrojbe. Te je godine g odine izbio tzv. tzv. Jomkipurski rat. Premda je trebao ostati o stati u pozadini, poznavao poznavao je tenkove sovjetske sovjetske proizvodnje proizvodnje tako dobro dob ro te je isplanirao i splanirao i izv i zveo eo jedan napad na izraelsku Sedmu oklopnu brigadu briga du na Golanskoj visoravni. Sirijci se kao vojnici nisu mogli mjeriti s Izraelcima, ali planiranje i taktika bili su sjajni. Izraelska Sedma oklopna brigada preživjela je taj napad, ali bilo je to među rijetkim prigodama p rigodama kad su arapske oklopne postrojbe uopće pričinile pri činile neku poteškoću Izrael Izraelcima. cima. Sirijsko Siri jsko mu je iskustvo iskustvo pomoglo da ga pozovu pozovu u Glavni Glavni stožer, gdje je zadužen zadužen za planiranje planiranje strateških operacija o peracija protiv NATO pakta. Zatim je 1979. došao Afganista Afganistan. n. Bile su mu mu pedeset pedeset tri tri godine i povjeren povjereno o mu je zapovj zapovjedništ edništvo vo nad nad četrdesetom četrdesetom armijom, armijom, koja je imala obaviti obaviti tu zadaću. Položaj je znači značio o promaknuće iz čina generalporučnika generalp oručnika u generalpukovn generalp ukovnik ika. a. „ General Nikolajev pregledao je planove, upoznao upoznao se s teie,“ nom i domaćim pučanstvom te na kraju napisao izvještaj u kojemu je ustvrdio kako bi navalna operacija i okupacija izazvala strahovite gubitke, ničemu ne bi poslužila poslužila i — ukratko - bila bi la bi sovjetski Vijetn Vi jetnam. am. Tada je drugi d rugi put uzruj uzrujao ao Andropova. A ndropova. Opet su ga poslali u pustinju: pustinju: obuka novaka. novaka. Generali što su pošli u Afganistan Afganistan dobivali dobi vali su odličja i slavu. slavu. Tako je bilo bi lo neko vrijeme. Onda počeše stizati s tizati crne vreće vreće s truplima truplima — tisuće, deseci tisuća njih. "Ovo je smeće! Ja u to ne vjerujem.“ S tim riječima stari general baci crni dosje Monku u krilo. "Imaš petlje, Jenki. Došao si u moju zemlju, u moju kuću... i hoćeš mi napuniti glavu tim ogavnim lažima... „ "Kažite, generale, što vi mislite o nama?" "Kome 'nama'?“ "Nama, Amerikancima; Zapadnjacima uopće. Mene su ovamo poslali. Nisam došao sam od sebe. Zašto su me poslali? Ako je Komarov tako fin čovjek i budući budući veliki vođa, koji se k...ac onda mi uopće brinemo?“ Starac se zabulji zabulji u njega. njega. Nije ga g a toliko šokirala š okirala prostota — čuo je on takve stvari puno puno puta; zaprepastila ga je upornost mlađega čovjeka. "Znam da sam cijeli ci jeli život proveo proveo boreći se protiv vas.“ "Ne, generale. Ne boreći boreći,, nego protiveći nam se. I to ste činili či nili u službi službi režima koji je počinio užasne užasne stvari.“ "Ovo je moja zemlja, Amerikance. Upozoravam: bez vrijeđanja.“ Monk se nagne naprijed i kucne prstima po Crnom manifestu: "Ali ništa poput ovoga. To nisu činili ni Hruščov, ni Brežnjev, ni Andropov. Ništa takvo... „ "Pa neka je i istina!" poviče stari vojnik. "Svatko to može napisati.“ "A gledajte gleda jte sad ovo: to je priča o tome kako kak o smo došli do toga. Jedan Jeda n je stari vojnik vojnik dao svoj život život da bi to izašlo na vidjelo.“ vidjelo.“ S tim riječima uruči uruči Potvrdno Potvrdno izv i zvješće ješće i natoči mu dobru mjeru nj njegove egove vlastite votke. General je izlije u grlo na ruski način: odjednom. Trebalo je čekati do ljeta 1987. da netko posegne na najgornju policu, spusti odande stari Nikolajevljev izvještaj iz 1979., otpraši ga i proslijedi u Ministarstvo Ministarstvo vanjskih poslova. poslova. U siječnj si ječnju u 1988. ministar mi nistar vanjskih vanjskih poslova Eduard Ševardnadze objavio je svijetu: "Povlačimo se.“ se .“ Nikolajev je na koncu postao generalpukovnik te povučen opet u Glavni stožer da odatle nadgleda povlačenje. Posljednji zapovjednik četrdesete armije bio b io je general Gromov, Gromov, no cijeli je plan povlačenja bio Nikolajev Niko lajevljev ljev.. Začudo, čitava se četrdeseta armija povukla povukla gotovo go tovo bez novih novih gubitaka, iako ia ko su im mudžahedini mudžahedini staln s talno o bili bi li za petama. Posljednja sovjetska sovjetska kolona prevezla prevezla se preko p reko mosta na Amu Darji 15. veljače 1989. Nikolaj Ni kolaj Nikolajev Niko lajev osobno je zapovijedao zalaznicom. zalaznicom. Mogao je letjeti stožernim zrakoplovom, no no htio se voziti zajedno s vojskom. Na stražnjem je sjedalu otvorenog džipa GAZ bio sam; naprijed samo vozač. Nigdje nikoga. Nikad se prije nije povlačio. Sjedio je uspravno uspravno u bojnoj odori bez oznaka čina. No vojnici prepozn p repoznaše aše krijestu kri jestu sijede kose i ufitiljene ufitiljene sijede si jede brkove. Njima je bilo dosta Afganistana, bili su ga siti i presiti. Rado su išli kući, unatoč porazu. čim su prešli most, na sjevernoj strani, počne klicanje. Ljudi Ljudi su iskakali iz oklopnih transportera transportera i jurili jurili k njemu. njemu. Među vojskom je bilo i padobranaca koji su čuli čuli staru prašku priču, pri ču, a i vozači vozači oklopnih transportera transportera su pripadnici prip adnici oklopnih postrojba — njegovi njegovi ljudi. Njemu su tada bile šezdeset tri godine. Vozio se na sjever u umirovljenje, u život predavanja, sjećanja i sastanaka. No on je još njihov Ujak Kolja, koji ih i h vodi vodi konačno kući. kući. U četrdeset pet svojih tenkističkih godina učinio je tri stvari koje su od njega učinile legendu. Prvo je zabranio "izmaglicu": sustavno zlostavlj zlostavljanje anje novaka novaka što su ga provodili vojnici vojnici u trećoj godini vojnog roka, a što je izaz i zazvalo valo na na stotine stoti ne samoubojstava samoubojstava u svim svim postrojbama pod njegovim njegovim zapovjedništvom. zapovjedništvom. Ostali su generali slijedili njegov primjer. Borio se s političarima političari ma zubima zubima i noktima za bolju hranu i životne uvjete uvjete za svoje ljude. Treće, stalno je naglašavao važnost intenzivne obuke te osjećaja pripadnosti postrojbi i vojničkog ponosa. Ustrajao je sve dok svaka postrojba kojom je zapovijedao zapovijedao — od voda do di vizije vizije — nije bila bi la najbolja najbolja među postrojbama toga ranga. Gorbačov g a je promaknuo u čin generala armije i zatim pao s vlasti. vlasti. "Što vi očekuj oček ujete ete od mene, Amerikance?“ General Nikolajev baci P Potvr otvrdno dno izvješće izvješće na stol i zagleda gg.u oganj. "Dobro, "Do bro, ako }6 sve to zbilja istina, onda je taj čovjek čovjek zaista govno. govno. Ali što bih'ja b ih'ja trebao poduzeti? poduzeti? Star sam, u mirovini već jedanaest
godina. Sve je već prošlo, sve je iza mene... „ Monk spremi oba dosjea natrag u torbu, torbu, pa re če : "Još su tu, još postoje. Ve terani ter ani.. Ima ih i h na milijune. Jedni su služili služili pod vašim zapovjedništvom, drugi vas se sjećaju, gotovo svi su čuli za vas. Svi će oni slušati vašu riječ.“ "Moj američki gospodine, moja je zemlja pretrpjela više no što vi uopće možete pojmiti. Moja je domovina natopljena krvlju svojih sinova i kćeri. A sad sa d mi vi kažete da će biti još krvi. k rvi. Duboko žalim ako je to istina, ali ništa ne mogu učiniti.“ "A vojska? Njoj su namijenili namijenili da či ni te strahote. Vojska — vaša vojska!" vojska!" "Nije to više moja vojska.“ "Pripada vama bar toliko koliko i drugima." "Poražena vojska.“ "Ne, nije ona poražena. poražena. Poražen je je komunistički komunistički režim. Vojnici Vojnici,, vaši vojnici vojnici — oni nisu poraženi. poraženi. Oni su povučeni. povučeni. A evo sada čovjeka koji želi ponovno izgraditi vojsku. Ali s novom svrhom. On želi agresiju, napade na druge zemlje, porobljavanje, pokolj.“ "Zašto baš ja?“ "Imate li automobil, generale?“ Starac podiže p odiže pogled po gled s vatre, iznenađen. iznenađen. "Naravno. "Naravno. Malen, ali vozi.“ vozi.“ "Odvezite se u Moskvu, do Aleksandrovskih vrtova. Pridite velikom spomeniku od uglačana crvenoga granita! Stanite pokraj plamena! Pitajte ih što žele od vas. Ne mene. Njih Njih pitajte!“ Monk ode. U zoru je već bio u drugoj sigurnoj sigurnoj kući, gdje su ga čuvali čečeni. Te su noći tiskarski strojevi strojevi odletjeli o dletjeli u zrak. Među mnogim neobičnim povijesnim ustanovama koje i dandanas opstoje u Britaniji, malo ih je tako čudnih i tako povijesnih kao što je Kolegij grbova, g rbova, koji vuče podrijetlo još od Rikarda Rik arda III. III. Vodeći članovi članovi Kolegija grbova zovu zovu se kraljevi grbova i grboznanci. grboznanci. U srednjem je vijeku zadaća grboznanca isprva bila prenositi poruke što su ih ratni vojvode slali jedni drugima preko bojnoga polja, pod zaštitom znaka znaka primirja. No između ratova imali su drugačiji posao. U mirno su se doba velikaši i vitezovi vitezovi po običaju sastajali kako bi se zabavljali zabavljali ratničkim igrama — viteškim turnirima. turnirima. Kako K ako je vitezove od glave do pete pokrivao p okrivao oklop, a često bi navlačili navlačili i vizir, vizir, grboznanac grboznanac je teško obavlj ob avljao ao svoj s voj zadatak zadatak najavljivan najavljivanja ja bojovnika, ne mogavši odrediti tko je u oklopu. Da bi se to riješilo, gospoda su nosila na štitovima poseban znak. Kad bi tako grboznanac ugledao štit sa znakom medvjeda i stijega, znao znao bi da se negdje u oklopu zacijelo zacijelo skriva i earl od Warwicka. Od ove zadaće zadaće grboznanci su pošli i dalje, d alje, postavši postavši stručnjaci stručnjaci za "tko " tko je tko" te - što je tada bilo znatno znatno važnije važnije — tko se kako ka ko ima pravo zvati. zvati. Slijedili Sli jedili su i bilježili vlasteoska rodoslovna rodoslovna stabla naraštaj za naraštajem. naraštajem. Nije to bilo iz snobizma. Uz naslov išli su golemi posjedi, dvorci, farme i kuće. Taj je posao u ono doba značio ono što danas znači dokazivati zakonito pravo vlasništva vlasništva nad većinskim paketom dionica dio nica General Motorsa i drugih multinacionaln multinacionalnih ih kompanija. U igri bijahu veliko bogatstvo i vlast. vlast. Kako su plemići na odar obično stizali s hrpom djece — nešto zakonite i više izvanbračne — često su izbijali sporovi tko je zakoniti nasljednik. nasljednik. Suparnič ki su zahtj zahtjevi evi izazivali izazivali i ratove. Grboznanci Grboznanci su — kao kroničari k roničari i službeni službeni rodoslovci rodos lovci — imali pravo konačna suda u pitanjima prava na grb, što će reći i prava na nasljedstvo. nasljedstvo. čak i danas Kolegij razrješava suprotstavljene rodoslovne tvrdnje, izrađuje nacrte grbova za novoimenovane plemiće — bankare i tvorničare. tvorničare. Za naknadu naknadu će slijediti bi lo čije rodoslovlje onoliko onoliko duboko u prošlost koliko se s e plati ili i li koliko kronike k ronike bilježe. Sasvim naravno, grboznanci su učenjaci, zadubljeni u svoju neobičnu znanost, s njezinim zagonetnim normanskofrancuskim jezikom i znakovlj znakovljem. em. Da D a bi se njima ovladalo, trebaju godine proučavanja. proučavanja. Neki su se specijalizirali za nasljedna pitanja europskih velikaških kuća, povezanih s britanskom aristokracijom stalnim međusobnim ženidbama i udajama. Diskretnim, ali temeljitim raspitivanjem sir Nigel Irvine otkrio je kako je jedan od tih grboznanaca najbolji stručnjak na svijetu za rusku dinastiju Romanova. Kaže se da je dr. Lancelot Probyn takav stručnjak za Romanove da ie više znao o niima neeo su oni sami ikada znali o sebi. Predstavivši se preko telefona kao umirovljen umirovljenii diplomat di plomat koji priprema pri prema za Ministarstvo vanjskih vanjskih poslova po slova analizu monarhističkih monarhističkih tendencija u Rusiji, sir Nigel ga pozove da se nađu na čaju u hotelu "Ritz". Dr. Probyn pokazao se kao onizak, ugodan čovjek. O svom je radu govorio s dosta humora i bez ikakve pompe. Staroga je voditelja špijuna podsjetio na ilustracije Dickensova "Pickwickova kluba". "Pitam "Pi tam se bismo bis mo li mogli razmotriti pitanj pi tanje e nasljedstva nasljedstva Romanovih," Romanovih," reče sir si r Nigel kad su stigli sendviči sendviči od krastavaca i od kruha kruha bez kore s čajem Earl Grey. Mjesto Clarenceuxova kralja grbova, kako glasi sjajni naslov dr. Probvna, nije baš osobito dobro plaćeno. Stoga je bucmasti doktor s velikim trudom navalio na sendviče. "Znate, nasljedstvo nasljedstvo Romanovih Romanovih mi je samo hobi. hobi . To nije moj pravi posao." "Ipak, drži se kako ste baš vi pisac najbolje najbolje knjige o tom pitanju.“ pitanju.“ "Lijepo od vas što to kažete. Mogu li vam kako pomoći?“ "Što je s nasljedstvom nasljedstvom Romanovih? Romanovih? Je li jasno tko je nasljednik?" Dr. D r. Probvn uništi uništi posljednji sendvič, bacivši oko o ko na kolačiće. kolačiće . "Daleko "Da leko od toga! To je velika velika zbrka i gužva. gužva. Preživjeli Preživjeli ostaci nekadašnje porodice sada su međusobno međusobno daleki rođaci. Pretendenata koliko hoćete. Zašto Zašto pitate?“ pi tate?“ Sir Nigel objasni oprezno: oprezno: "Pretpostavimo "P retpostavimo da iz nekoga razloga Rusi — kao narod — odluče o dluče ponovno ponovno uspostaviti ustavnu ustavnu monarhiju monarhiju s carem na čelu.“ "To baš i ne bi išlo. Ne bi, jer takvu monarhiju nikad nisu ni imali. Posljednji je imperator — a slučajno je to pravi naziv njihovih vladara od 1721. — iako i ako su ga svi i dalje zvali zvali carem — dakle, dak le, posljednji posljednji je imperator i mperator ili car bio bi o Nikola II. II. A o n je bio apsolutni apsolutni vladar, kao i njegovi njegovi prethodnici prethodnici." ." "Oprostite mi na neznanju neznanju.“ .“ Dr. Probvn ubaci ubaci u usta i posljednji komadić komadi ć eklera, pa srknu malko malko čaja. "Dobri "D obri su kolačići ," pohvali ih on. "Drago "Drag o mi je što vam se sviđaju.“ "Dakle, "Da kle, kad bi se to dogodilo dogod ilo — a to je doista d oista vrlo malo vjerojatn vjerojatno o — iskrsnu is krsnuo o bi problem. Kap što znate, cajJS&pla, caiL. ca Aleksandra i sve petoro njihove djece pobijeni su 1918. u Jekaterinburgu. Tako su komunisti izbrisali izravnu liniju carske loze. Svi
"Prema tome, nema snažnih, snažnih, neosporivih neosporivih aspiranata?“ aspi ranata?“ "Ne. Valjanije bih vas mogao izvijestiti u svom uredu. Tamo su mi sva rodoslovlja. Ovdje ih ne mogu rasprostrti. Dosta su velika, s puno imena i pobočnih pob očnih grana.“ grana.“ "No ipak, ip ak, teoretski govoreći, bi li Rusi mogli ponovno ponovno uspostaviti monarhiju?" monarhiju?" "Vi to ozbiljno, ozbiljno, sir Nigele?“ Nige le?“ "Govorimo samo teoretski.“ "čujte, teoretski teore tski je sve moguće. Svaka Svak a monarhija monarhija može postati po stati republika tako što svrgne svrgne svoga kralja. Ili kraljicu. Grčka je to učinila. A svaka republika može odlučiti postati ustavna monarhija. To je Španjolska učinila. Oboje u posljednjih trideset godina. Dakle: da, to se može učiniti." "Problem " Problem je onda o nda u pronalaženju pronalaženju pogodna kandidata?“ "Svakako. "S vakako. General Genera l Franco odlučio odluči o je stvoriti ustavnopra ustavnopravn vnu u osnovu za za obnovu monarhije u Španjolskoj Špa njolskoj nakon njegove smrti. Izabrao Izabrao je unuka kralja Alfonsa XIII. — princa Juana Carlosa, koji je današnji španjolski kralj. Krvna je veza u tom slučaju bila jasna. Proturječni zahtjevi mogu načiniti priličnu zbrku.“ "A kod ko d Romanova Romanova postoje takvi zahtjevi?" zahtjevi?" "Ima ih koliko hoćete. Zbrka je potpuna." potpuna." "Je "J e li netko ipak iskočio?“ iskoči o?“ "Nitko mi ne pada na um. Morao bih se jako potruditi. Znate, odavno odavno me već nitko ozbiljno nije upitao.“ Sir Nigel Ni gel bijaše ozbiljan: ozbiljan: "Biste "Bi ste li bili bi li ljubazni, ljubazni, pa potražili? Ja moram na put. Onda, Onda, kad se s e vratim, može? Nazvat Nazvat ću vas vas u ured.“ U starim danima kad k ad je KGB bio jedinstvena, jedinstvena, golema organizacija za špijunažu, špijunažu, represiju i nadzor, s jednim predsjednikom preds jednikom na čelu, zadaci su mu bili tako različiti da je KGB K GB morao bi ti administrativn admi nistrativno o podijeljen podi jeljen na na glavne uprave, uprave, uprave uprave i odjele. Među njima njima su bili bi li i Osma glavna glavna uprava i Šesnaesta uprava. Zadaća Zadaća obiju ob iju jedinica bilo je elektroničko prisluškivan pri sluškivanje je i pra ćenje, hvatanje hvatanje poruka radiovezom, radiovezom, prisluškivanje prisluškivanje telefonskih telefonskih razgovora razgovora i mikuDlianie D odataka oomoću oomoć u šoiiun šoii unskih skih satelita Za staru gardii KGBa, poput po put njegova predsjednika Andropova, elektronička špijunaža je nešto što gotovo uopće ne razumiju, ali ipak shvaćaju njegovu važnost. U zemlji koja godinama godi nama zaostaje zaostaje za Zapadom u svekolikoj tehnologiji, tehnologiji, osim os im onoj namijenjenoj namijenjenoj vojnoj vojnoj ili i li špijunskoj svrsi, za Osmu glavnu glavnu upravu ipak i pak su se nabavljali najnoviji najnoviji plodovi visoke tehnologije. Pošto je Gorbačov razlomio KGBov monolit, Osma glavna i Šesnaesta uprava spojene su te su dobile i novo ime: Savezna agencija za komunikacije i informacije — SAKI. Poslije pada komunizma, ova iznimno skupa vladina ustanova našla se pred velikim problemom: financiranjem. financiranjem. SAKI je već već raspolagao najboljim najboljim matematičarima matematičari ma u zemlji; zemlji; također i kriptografima kri ptografima te svom mogućom opremom za elektroničku špijunažu. S počecima privatizacije SAKI je doslovce izišao na otvoreno tržište i tamo ponudio svoje usluge. Novim je ruskim biznismenima ponuđena mogućnost "presretanja" (zapravo krađe), komercijalnih poruka njihovih domaćih i stranih poslovnih partnera. Od prije najmanje četiri godine prije 1999. posve je moguće da neka tvrtka u Rusiji unajmi vladinu organizaciju kako bi pratila kretanje nekoga stranog državljanina u Rusiji i njegove razgovore. Saznaje se tako za svaki strančev korak: telefonski razgovor, faks, brzojav, teleks — sve to dođe u SAKI i onda naručitelju. Pukovnik Pukovnik Anatolij Grišin procijenio je da će ć e Jason Monk, bez obzira gdje bi o, morati na neki način komunici komunicirati rati s ljudima koji su ga poslali. To ne može može biti bi ti preko veleposlanstva, veleposlanstva, koje se stalno motri; osim ako bi se javio izvana izvana telefonom, što se čuje; ili radioemisi radi oemisijom. jom. Prema tome — zaključivao zaključivao je Grišin — donio je sa sobom radioprimopred radi oprimopredajnik, ajnik, ili ga je nabavio negdje iz tajnog izvora izvora u Moskvi. Jedan od visoko rangiranih znanstvenika iz SAKIja ovako je upućivao Grišina, koji mu je platio pozamašnu svotu: "Da sam ja na njegovu mjestu, poslužio bih se računalom. Poslovni se ljudi stalno služe računalima.“ "To bi računalo slalo i primalo poruke?" pitao je Grišin. "Naravno. "Naravno. Računala Računala šalju poruke poruke satelitima. Preko satelita s atelita također tako đer uspostavljaju uspostavljaju vezu vezu s drugim računalima. računalima. Na koncu, o tome je riječ ri ječ i kod Interneta, informatičke superautoceste.“ "Promet je vjerojatno vjerojatno velik.“ "Jest. No velika su i naša računala. računala. Radi se o filtriranju. filtriranju. Devedeset De vedeset posto računalnih računalnih razgovora obično je čavrl ča vrljanj janje: e: jedna budala blebeće s drugom. Devet posto je komercijalne naravi: poduzeća se obavješćuju i pregovaraju o proizvodima, cijenama, napretku u istraživanju, ugovorima, ugovorima, rokovima i sporuke. Jedan posto su vlade i vladine organizacije. E, tih 1% či nilo je donedavno donedavno polovicu prometa tamo gore.“ go re.“ "Koliko je toga šifrirano?“ "Sve državno i pola komercijalnog. Ali mi sm© kadri razbiti većinu komercijalnih šifara." "Gdje bi u svemu tome mogao biti naš američki prijatelj? Kako on šalje i prima poruke?“ čovjek iz SAKIja, koji je - baš kao i Grišin - čitav či tav radni radni vijek proveo u tajnom svijetu, svijetu, nije nije uopće poželio po želio zapitkivati o pojedinostima. po jedinostima. "Vjerojatno je među komercijalnim porukama. Što se tiče državnih, državnih, mi znamo znamo i zvore. zvore. Možda ne možemo probiti šifru, ali znamo znamo odakle o dakle se emitira: iz veleposlanstva, veleposlanstva, konzulata konzulata ili drugog predstavništva. predstavništva. Je li vaš čovjek č ovjek jedan od tih?“ "Ne.“ "Onda vjerojatno upotrebljava komercijalne satelite. Sprave što ih je američka vlada poslala nad nas uglavnom služe da bi nas gledale i slušale. Tim putem se također šalju i primaju diplomatske poruke. Danas uz to ima na nebu još mnoštvo komercijalnih satelita. Poduzeća unajmljuju vrijeme i komuniciraju s podružnicama po cijelom svijetu.“ "Mislim "Misli m da moj čovjek šalje poruke iz Moskve. Vjerojatno ih i prima pri ma ovdje.“ "S primanjem ne možemo ništa ništa učiniti. Poruka odaslana oda slana sa satelita iznad nas može biti primljena bilo gdje: gd je: od Arhan A rhangelska gelska d o Krima. Možemo ga opaziti dok emitira.“ "Znači, ako bi vas kakvo rusko poduzeće angažiralo angažiralo da pronađete tko odaši lje, biste li preuzeli taj posao?“ "Možda. Cijena nije malena. Ovisi o količini ljudstva i računalnog vremena koje će se tome posvetiti. Također, koliko sati dnevno treba pratiti?“ Grišin odgovori bez krzmanja: krzmanja: "Dvadeset "D vadeset četiri sata s ata na dan. da n. Dajte sve ljude koje imate." Znanstvenik Znanstvenik iz SAKI SAK Ija zagleda se u njega. Pa ovdje je riječ omiUiuiiirrm.američkitiiioiaia,."Velika narudžba]", _ "Ozbiljno govorim." "Trebaju vam poruke?“ "Ne, nego smještaj odašiljača.“
Dan poslije Monkova razgovora s generalom Nikolajevim, SAKI je uhvatio jednu poruku. Grišinova veza nazvala ga je na broj smješten u kući pokraj Kiseljnog K iseljnog bulevara. bulevara. "Bio "Bi o je u eteru," eteru," reče on o n jednostavno. jednostavno. "Imate poruku?“ poruku?“ "Da. "Da . I nije nije komercijaln komerci jalna. a. Uporabio je jednokratnu jednokratnu šifru. Neprobojnu Neprobojnu." ." "To " To nije dosta," hladno će Grišin. "Odakle emitira?“ "Sa šireg moskovskog područja.“ "Sjajan odgovor! Ta to je tako malo područje. Treba Treba mi zgrada — točna adresa!“ "Budite strpljivi! Mislimo Misli mo da smo otkrili kojim se sateli satelitom tom služi. služi. Vjerojatno Vjerojatno je riječ o jednoj od onih dviju InTelCorovih InTelCorovih letjelica letjelica što nas nadlijeću svakoga svakoga dana. Na obzoru je uvijek uvijek samo sa mo jedan satelit. Ubuduće ćemo se usredotočiti na njih.“ njih.“ "Postupite tako!" odreza Grišin. Šest je dana da na Monk izbjegavao izbjegavao vojsku promatrača što ih i h je je Grišin Griši n poslao na ulice. ulice. Voditelj Vodi telj sigurnosti sigurnosti SDSa SDS a našao se u čudu č udu.. Pa taj čovjek mora negdje nešto jesti. Ili Ili se sakrio u neku rupu rupu,, bojeći se s e izaći (u tom je slučaju slučaju zaista zaista od male štete), ili je vani i kreće se naokolo prerušen, pretvarajući se da je Rus (u tom će slučaju uskoro biti otkriven); ili je možda otišao iz zemlje nakon beskorisna susreta s Patrijarhom. Ili ga netko štiti: hrani, daje mu mjesto za spavanje, vozi ga gradom, skriva, čuva, štiti. Ali tko? Odgonetka te zagonetke još je izmicala Anatoliju Grišinu. Sir Nigel Irvine doletio je u Moskvu dva dana poslije svog razgovora u "Ritzu" s dr. Probvnom. Pratio ga je osobni tumač. Naime, iako je nekad kakotako vladao vladao ruskim, znanje znanje mu je tako oslabilo oslabi lo da je bilo bi lo posve nepouzdano nepouzdano za suptilnije suptilnije razgovore. Pratitelj mu bijaše bivši bi vši vojnik, vojnik, govornik govornik ruskoga, Brian Marks. Osim što je ovoga puta "Marks" " Marks" putovao putovao s putovnicom putovnicom na svoje s voje pravo ime: Brian Vincent. Na graničnoj kontroli policajac je oba imena utipkao u računalo, no nijedan se ne pojavi kao nedavni ni kao česti posjetitelj Rusije. "Vi ste zajedno?" upita on. Jedan je očito bio stariji (po rangu, ne samo po godinama) — vitak, sjedokos i — sudeći prema podacima u putovnici — oko 75 godina. Drugi je imao između trideset pet i četrdeset godina; nosio je tamno odijelo i djelovao gipko i snažno. "Ja sam gospodinov gospodi nov tumač," tumač," objasni Vi ncent. ncent. "Moj ruski ne dobar," reče nesigurn nesig urno o sir Nigel, Nig el, lošim ruskim. Ruskoga državnog službenika to nije zanimalo. Ništa neobično. Stranim poslovnim ljudima često trebaju tumači. Može ih se unajmiti u nekoliko moskovskih agencija, no neki tajkuni tajkuni dovode do vode ih sa sobom. sobo m. Mahne Mahne im neka prođu. Odsjeli su u "Nacionalu "Nacio nalu", ", gdje je bio odsjeo i nesretni Jefferson. Jefferson. Sir Nigela Ni gela je čekala samo jedna tanka tanka omotnica, što ju je 24 sata prije pri je ostavio čovjek maslinaste puti — slučajno slučajno čečen. čeče n. Dali su s u mu omotnicu omotnicu zajedno s ključem sobe. U omotnici bijaše bi jaše list neispisana neispi sana papira. Poruka nije pisala na papiru, nego na nutrini nutrini omotnice, limunovim limunovim sokom. soko m. Potpuno rastvorivši omotnicu i rasprostrvši je na stolu, Brian Vincent pažljivo je ugrije plamenom žigice iz kutije što je ljubaznošću hotela stajala na na noćnom noćnom ormariću. Pojavi Pojavi se sedam sed am blijedosmeđih blijedosmeđi h znamen znamenaka: aka: telefonski broj. Zapamtivši ga, sir Nigel zapovjedi zapovjedi Brianu neka spali papir i pepeo baci ba ci u zahod. zahod. Njih su dvojica dvojica zatim u hotelu hotelu večerali večerali u tišini te pričekali pri čekali deset de set sati. Kad je telefon zazvonio, sam patrijarh Aleksej II digao je slušalicu, jer bijaše to broj njegova privatnog telefona što stoji na radnom stolu u kabinetu. Znao Znao je kako malo ljudi zna taj broj, kojega nema u imeniku. On ih sve poznaje, poznaje, ili bi bar b ar tako trebalo bi ti... "Da?" "Da ?" oprezn op rezno o se on javi. Glas što je odgovorio bijaše bi jaše mu nepozn nepoznat. at. Dobro je govorio go vorio ruski, ali čovjek ipak očito oči to nije Rus. Rus. "Patrijarh Aleksej?“ "Tko govori?“ "Vaša svetosti, mi se nismo upoznali. Ja sam samo tumač gospodina što je došao sa mnom. Neki dan ste bili tako ljubazni i primili jednoga jednoga svećen svećenika ika iz Londona.“ Londona.“ "On vam vam je kazao kako će vas nakon njega posjetiti čovjek viši po rangu od njega, njega, kako bi s vama nasamo razgovarao o vrlo važnim važnim nitanii nitaniima ma F.vn sa nokrai mene Pita želite želite li ea nrimiti "... "Sad - noćas?" "Hitrina je bitna, Vaša svetosti." "Zašto?“ "Zato što u Moskvi ima snaga koje će toga gospodina uskoro prepoznati. Stavit će ga pod trajnu tajnu pratnju. Potrebna je krajnja diskrecija.“ Nervozn Nervoznom om su crkvenom veledostojniku veledostojniku ovakve riječi zvučale zvučale dobro poznato. poznato. "Vrlo "V rlo dobro. Gdje ste sada?“ "Nekoliko minuta minuta vožnje vožnje daleko. Spremni smo za pokret." "Onda za pola sata.“ Ovoga je puta stražar kozak kozak bio unaprijed upozoren upozoren p a je odmah otvorio o tvorio vrata. vra ta. Uznemireni, Uznemireni, ali vrlo vrlo znatiželjn znatiželjnii otac Maksim Maks im poveo je posjetitelje u patrijarhov privatni kabinet. Sir Nigel poslužio se uslugama "Nacionalove" vlastite limuzine. Vozaču je rekao neka čeka uz rub pločnika. Patrijarh Aleksej i ovoga o voga je puta nosio svijetlosivu rizu s jednostavnim jednostavnim prsnim križem kri žem na lancu lancu oko vrata. vrata. Pozdravivši Pozdravivši posjetitelje, ponudi p onudi im da sjednu. "Dopustite "Do pustite da vam se prvo ispričam što vladam ruskim jezikom tako slabo da mog u razgovarati razgovarati samo preko tumača," poče sir Nigel. Nige l. Vincent je hitro prevodio, a patrijarh kimnu i nasmiješi se. "A ja pak, nažalost, uopće ne govorim engleski," reče još sa smiješkom. "Ah, da! Oče Maksime, molim vas, stavite čaj na stol, pa možete ići. Sami ćemo se poslužiti.“ Sir Nigel se najprije predstavi, ispustivši ipak da je nekoć bio na vrhu britanske obavještajne službe te se u tom svojstvu čitava radnog vijeka borio protiv Rusije. Zadovoljio Zadovoljio se time što je rekao da je radio u službi službi vanjskih vanjskih poslova (što je gotovo bila istina) i da je sada u mirovini, mirovini, ali ponovno pozvan samo radi ovog razgovora. Ne spominjući Lincolnovo vijeće, rekao je kako je Crni manifest diskretno pokazan ljudima izvanredno velika utjecaja. Svi su bili osupnuti njegovim njegovim sadržajem. "Bez sumnje sumnje ste i vi osupnuti, osupnuti, Vaša svetosti." Aleksej se smrkne i kimnu ki mnu,, dok je prevoditelj p revoditelj dovršavao dovršavao posao.
"Prema tome, došao doš ao sam k vama smatrajući da sadašnje stanje postavlja postavlja zadatak pred sve ljude dobre volje ,—ji Rusiji van nje. nje. Svi smo u tome. U Engleskoj imamo pjesnika koji je kazao: nijedan čovjek čovjek nije otok. Svi S vi smo dijelovi cjeline. Ako bi Rusija, jedna od najvećih najvećih zemalja na svijetu, svijetu, opet pala pod p od vlast okrutna okrutna diktatora — bila bi to tragedija ne samo za Rusiju, Rusiju, nego i za Zapad. A više od svega za vašu svetu Crkvu.“ Crkvu.“ "Ne sumnjam sumnjam da je tako, ali Crkva se ne smije miješati u politiku.“ "Ne otvoreno. A opet: ope t: Crkva se mora boriti bori ti protiv proti v zla. zla. Crkva se uvijek uvijek zauzima zauzima za moral, zar ne?" ne?" "Naravno.“ "Naravno.“ "I Crkva ima pravo tražiti zaštitu od uništenja i od onih koji žele uništiti nju i njezino poslanje na Zemlji?" "Nesumnjivo.“ "Onda bi Crkva C rkva mogla podići svoj glas i nagovoriti vjernike vjernike da se usprotive zlu, zlu, koje bi naudilo Crkvi?“ "Progovori li Crkva protiv Igora Komarova, a on ipak postane predsjednik, Crkva će se sama pobrinuti za svoje uništenje. Stotinu ruskih episkopa episkop a tako će to vidjeti. Golemom većinom glasovat će u sinodi da Crkva C rkva šuti. šuti. Bit ću nadglasan.“ Sir Nigel se nije predavao: "No postoji i drugi način." Nekoliko minuta minuta objašnjavao je patrijarhu ustavn ustavnu u reformu od koje je patrijarh pa trijarh zinuo. zinuo. "Ma to vi sigurn sig urno o ne govorite ozbiljno, sir Nigele," reče napokon patrijarh. "Zar obnoviti obnoviti monarhiju, monarhiju, ponovno ponovno ustoličiti cara? Narod nikad na to neće pristati.“ "Pogledajmo "Pogleda jmo što imamo pred sobom," sobo m," predloži Irvine. Irvine. "Znamo da pred Rusijom Rusijom stoji izbor teži no što se može i zamisliti. S jedne je strane nastavak nastavak kaosa, kaos a, s mogućnošću krvavog krvavog raspada kao k ao u slučaju Jugoslavije. Jugoslavije. Bez stabiln stabi lnosti osti nema napretka. Rusija se valja kao brod u oluji bez b ez sidra i bez kormila. Nastavi li se tako, uskoro će se neizbježno neizbježno nasukati, raspasti se i narod će nestati. S drage je strane diktatura, strašna tiranija — gora od bilo čega što je vaša patnička zemlja do sada iskusila. Što biste izabrali svom narodu?“ "Ne mogu izabrati," reče patrijarh. "Oboje je prestrašno.“ prestrašno.“ "Onda se sjetite sjeti te kako je ustavna ustavna monarhija monarhija uvijek uvijek brana protiv tiranije i despotizma. despoti zma. To dvoje ne mogu zajedno postojati — jedno mora nestati. Svim narodima treba simbol — čovjek ili neštn Hnian — 7a knii se. se . tnnsu tnnsu uhvatiti uhvatiti n Inšim Inšim vremenima koii koi i će. ć e. ih ujediniti preko'svih pregrada što ih dijele. Komarov se izgrađuje u takav nacionalni simbol, u ikonu. Nitko neće htjeti glasovati protiv njega, njega, a za prazninu. prazninu. Mora se uspostaviti druga d ruga ikona." "Ali "A li propovijedati restauraciju... restauraciju... " pobuni se patrijarh. pa trijarh. "To ne znači propovijedati protiv Komarova," hitro se ubaci Englez. "Nego znači propovijedati u prilog nove stabilnosti, u prilog ikone koja je iznad iznad svake svake politike. politike. Komarov Komarov vas neće moći optužit optužitii da se miješate miješate u politiku niti da ste protiv protiv njega, njega, iako privatn privatno o može slut slutiti iti što se radi. A ima tu tu i drugih drugih vidova... vidova...““ Nigel Irvine vješto je iznosio patrijarhu primamljive ponude: savez Crkve i Dvora, puni povrat dobara Ruskoj pravoslavnoj crkvi, povratak patrijarha Moskve i cijele c ijele Rusije u svoju palaču unu unutar tar zidina Kremlja, obilni obi lni zajmovi zajmovi sa Zapada kad se u državi državi ponov p onovno no uspostavi uspostavi stabilnost. Porazmislivši neko vrijeme, Aleksej IIII se izjasni: "To što govorite ima u sebi logike i blisko je mom srcu. Ali ja sam vidio vidi o Crni manifest. No moja braća u Kristu, ruski episkopi, ne znaju za nj. Neće povjerovati. A da ga objavite, pola bi se Rusije možda složilo s njime... Ne, ne, sir Nigele: ja ne precjenjujem svoje stado.“ "No ako bi govorio jedan drugi glas? Ne vaš, svetosti, svetosti, ne službeni službeni glas, g las, no zato snažan snažan i uvjerljiv.. uvjerljiv.... a vi biste ga podupirali po dupirali iz i z pozadine.“ Mislio je na lutajućega propovjednika Gregora Rusakova, koga je patrijarh, s velikom moralnom odvažnošću, osobno ovlastio propovijedati. U mladosti je Rusakova odbijala jedna bogoslovija bog oslovija za drugom. drugom. Za KGBov je ukus bio daleko preintel prei nteligentan igentan i pregorljiv. Zato se povukao povukao u mali samostan u Sibiru te se tamo zaredio zaredio prije pri je no što je postao lutajući lutajući propovjednik. propovjednik. Nije nika d imao župe, nego je propovijedao propo vijedao gdje bi stigao, bježeći pred tajnom policijom. Uhvatili Uhvatili su ga, dakako. da kako. Dobio D obio je pet godina g odina u radnom logoru zbog antisovjetskih izjava. izjava. Na suđenju suđenju je odbio odbi o branitelja po službenoj službenoj dužnosti dužnosti te se branio sam, ali tako sjajno sjajno da su suci privatno privatno morali priznati priznati da krše sovjetski ustav osuđuju osuđujući ći ga. g a. Oslobođen Gorbačovljevom amnestijom za svećenike, ubrzo je pokazao kako nije izgubio ništa od prijašnjega žara. Vratio se propovijedanju, ali je sada korio i pravoslavne episkope zboe ., mlakosti i korupcije. Neke je među njima to toliko pogodilo da su pohitali k Alekseju, Alekseju, tražeći tražeći neka neka se oca Gregora Gregora ponovn ponovno o zatv zatvori. ori. U rizi običnoga svećenika Aleksej IIII pošao je jednom slušati oca Rusakova. Rusakova. Neprepozn Neprepo znat at u gomili, go mili, razmišljao razmišljao je kako bi sav taj žar, svu tu strast mogao staviti u službu Crkve. Ljudi ga vole, jer otac Gregor govori kao jedan od njih. Govori pučkim jezikom, jednostavnom radničkom sintaksom. Začinit će tu i tamo propovijed i grubim vojnički vojničkim m izrazima, kakve je nau naučio čio u radnom logoru. Zna Zna i šatrovačko izražavanje izražavanje mladeži; mladeži; zna zna imena najpopularn najpopularnijih ijih pop pjevača i skupina; zna kako teško domaćice domaćic e spajaju kraj s krajem; zna zna kako votka olakšava nevolje. nevolje. S trideset trid eset pet godina on o n živi u neženstv neženstvu ui odricanju, ali zna više o putenim grijesima no što bi ikad naučio u bilo kojoj bogosloviji. Dva su ga popularna tinejdžerska časopisa čak predložila svojim čitateljicama kao sekssimbol. Aleksej II nije nije pozvao pozvao miliciju neka ga uhiti. uhiti. Umjest Umjesto o toga, pozv pozvao ao je neobuzdan neobuzdanika ika na večeru večeru.. Za Za drvenim drvenim stolom stolom u Danilovsk Danilovskom om manastiru manastiru jeli jeli su skromnu skromnu večeru večeru.. Aleksej je je sam posluživ posluživao. ao. Razgova Razgovarali rali su do dugo u noć. noć. Aleksej mu mu je razjasn razjasnio io zadaću što što stoji pred njim: polako reformirati Crkvu C rkvu što što je predugo p redugo bila sluškinja sluškinja diktatur di ktature. e. Pokušati oživjeti oživjeti pastoraln pa storalnii život život među 140 milijuna milijuna pravoslavaca u Rusiji. U zoru su se dogovorili. Otac Gregor obećao je da će, osim osi m što će i dalje nagovarati nagovarati ljude neka neka traže Boga u svojim domovima i na radnim mjestima, ubuduće govoriti i neka se vrate Crkvi, koliko god bila zamrljana grijesima. Potiho je patrijarh puno toga omogućio. Jedna od glavnih glavnih nacionalnih nacionalnih TV postaja svakoga svakoga je tjedna uživo uživo prenosila izvanredno izvanredno posjećene skupove oca Gregora. Tako je on o n ušao ušao u domove i u srca onih kojima se uživo nikad nije obratio. U zimu 1999. toga se svećenika smatralo najboljim i najutjecajnijim govornikom u cijeloj Rusiji, uključivši uključivši i samog Igora Komarova. Ko marova. Patrijarh malko posuti. Napokon reče: reče : "U redu. Razgovarat ću s ocem Gregorom o pitanju pi tanju povratka cara.“ 15 Kao uvijek krajem studenog, vjetar je hujao noseći prve snjegove preko Slavjanskog trga — vjesnike prave zimske studeni, što je tek imala doći. Oniski, bucmasti svećenik, nagnuvši glavu prema vjetru, lagano protrči kroz vanjska vrata, prijeđe malo dvorište, pa uđe u toplinu crkve Svih svetih u Kuliškima, što je mirisala na vlažnu tkaninu i tamjan.
"Zvali "Zvali ste me," ustvrdi ustvrdi on dok su stajali jedan uz drugoga, udaljeni udaljeni od glavn g lavnine ine vjernika, vjernika, naizgled promatrajući zidne slike. "Sinoć kasno imali smo posjetitelja. Iz Engleske." "Ne iz Amerike? Jeste li sigurni da nije iz Amerike?“ "Nije, pukovniče. Nešto poslije deset Njegova svetost mi je rekao da primim gospodina iz Engleske i pustim ga unutra. Došao je s tumačem, tumačem, puno mlađim čovjekom. Pustio sam ih i h u kuću kuću i otpratio ih do kabineta. kab ineta. Zatim sam im donio čaj.“ "Što su govorili?“ "Dok "Do k sam bio u sobi, stari se Englez ispričavao ispri čavao što slabo govori ruski. ruski. Mlađi je sve prevodio. Onda Onda mi je patrijarh rekao neka ostavim čaj i povučem se.“ "Prisluškiv "Pri sluškivali ali ste na vratima?“ "Pokušao sam. No mlađi je Englez, izgleda, stavio na kvaku svoj šal, pa nisam ništa vidio i vrlo sam malo čuo. Onda je naišao kozak na straži, pa sam morao otići.“ "Je li taj stari Englez spominjao spominjao nečije ime?“ ime? “ "Ne, dok sam ja bio bi o tamo. Možda dok sam pripremao čaj. Rekoh, od šala nisam nisam vidio ništa, a čuo vrlo vrlo malo. I ono što sam čuo nije imalo i malo smisla.“ "Dajte ipak recite, oče Maksime.“ "Patrijarh je samo jednom podigao podiga o glas i pitao: 'Zar da se vrati car?' Pitao P itao je to izn i znenađenim enađenim tonom. tonom. Onda su opet tiho govorili.“ govorili.“ Pukovnik Grišin stajaše zagledan u sliku Bogorodice s djetetom, no nije ju pravo vidio. Osjećao se kao da ga je netko pljusnuo. Što je upravo upravo čuo ništa ne znači znači ovom bedaku, ali njemu itekako ima smisla. Kad je ustavni vladar državni poglavar, onda nema mjesta za predsjednika republike. Vođa najjače stranke tada može biti predsjednik Vlade i na čelu je izvršne izvršne vlasti, vlasti, ali je ipak ip ak podložan po dložan parlamentu, parlamentu, Dumi. A to je svjetlosne svjetlosne godine godi ne daleko od Komarovljeva Komarovljeva plana za uspostavu čvrste čvrste jednostranačke jednostranačke vlasti. vlasti. "Kako je izgledao?" upita tiho. "Srednje visine, vitak, sjedokos, između sedamdeset i sedamdeset seda mdeset pet godi na." "Ne znate znate možda odakle je došao?“ došao? “ "A, on je drugačije postupio nego Amerikanac. Stigao je autom koji ga je cijelo vrijeme čekao uz pločnik. Kad sam ih ispraćao, auto je još bio na mjestu. Ne taksi, nego limuzina. Zapisa Zapisao o sam regi starski broj.“ Utisnu pukovniku u ruku papirić. "Dobar "Do bar ste posao obavili, oče Maksi me. Ovo vam vam neće biti zaboravljeno.“ zaboravljeno.“ Detektivima Anatolija Grišina nije trebalo dugo. U Registracijskom uredu pronašli su i javili broj za manje od sata — bilo je to vozilo vozilo hotela "Nacional". Kuznj Kuznjecov ecov će obaviti mali zadatak. Njegov gotovo savršeni savršeni američki engleski uvjerit uvjerit će svakoga Rusa da je on zaista Amerikanac. Ameri kanac. Nedugo nakon objeda pojavio se u "Nacionalu" pristupio livriranom hotelskom hotelskom poslužniku. poslužniku. "Bog. Oprostite što pitam, ali govorite li engleski?" "Da, gospodine.“ "Fino. čujte: večerao sam sinoć u restoranu nedaleko odavde. Za susjednim je stolom sjedio jedan engleski gospodin. Razgovarali smo. Na odlasku je ovo zaboravio na stolu.“ Podiže Podi že upaljač. upaljač. Zlatni, Zlatni, skup, Cartierov. C artierov. Poslužnik Poslužnik se zbuni. zbuni. "Da, "D a, gospodine?“ gospo dine?“ "Dakle, trčao sam za njim, ali bilo je prekasno. Odvezao se... u dugom crnom mercedesu. Vratar misli da bi mogao biti vaš gost. Zapisao sam broj auta.“ Uruči mu listić papira. "Ah, da, gospodi go spodine. ne. To je naš auto. Ispričajte Ispričajte me." Poslužnik Poslužnik pregleda popis izlazaka izlazaka auta a uta za za prošlu večer. "To je zacijelo bio gospodin gos podin Trubshaw. Trubshaw. Hoćete li mi dati upaljač?“ "Nema problema. Predat P redat ću ga na recepci ji, pa ga tamo mogu jednostavno jednostavno staviti u njegov njegov pretinac.“ Veselo odmahnuvši, Kuznjecov se dugim korakom uputi prema recepcijskom pultu. Upaljač mu u džepu. "Bog! Mogu li dobiti broj sobe gospodina Trubshawa?“ Ruskinja Ruskinja na recepciji bi jaše maslinaste puti, vrlo vrlo zgodna. zgodna. Katkad bi prekovremeno radila s Amerikancima. Stoga Stog a se široko osmjehne. osmjehne. "Trenutak, "Trenutak, gospodine.“ gospodi ne.“ Utipka ime i me u računalo, računalo, pa nakon nekoliko nekoliko sekundi sekundi zavrti zavrti glavom. "Žao mi je. Gospodin Gospodi n Trubshaw Trubshaw i njegov pratitelj su jutros jutros otišli.“ oti šli.“ "O, 'bem ti! Nadao sam se da d a ću ga uhvatiti. uhvatiti. Znate Znate li je li otišao oti šao iz i z Moskve?" Moskve?" Ona utipka još nekoliko brojki i slova. "Da, "Da , gospodine. gospodi ne. Jutros Jutros smo mu potvrdili let. Vratio se u London podnevnim podnevnim letom.“ Kuznjecov nije znao zašto pukovnik Grišin toliko želi znati gdje je tajanstveni gospodin Trubshaw, no revno je izvijestio o svemu što je doznao. doznao. Pošto je Kuznjecov Kuznjecov otišao, Grišin Griši n se posluži posluži vezom u Odjelu Odjelu za za vize MUPa. Podatke su mu faksirali, a poslali p oslali su i fotografiju što je bi la priložena uz molbu za izdavanje vize u Ruskom veleposlanstvu u Kensington Palače Gardens u Londonu, a donio ju je teklić. "Uvećajte snimku na na veliki format," zapovjedi zapovjedi on osoblju. Lice starog Engleza Engleza nije mu bilo bi lo poznato. No znao znao je nekoga kome ko me bi moglo biti bi ti pozn po znato. ato. Pet kilometara niz Tversku Tversku ulicu, na na mjestu gdje je cesta prema Minsku Mi nsku već već dvaput dvaput promijenila ime, stoji veliki Slavoluk pobjede i uz njega njega Ulica Marosejka. Dvije velike stambene zgrade u toj ulici namijenjene su isključivo umirovljenim višim dužnosnicima KGBa. Država se lijepo odužila tim ljudima ljudima koji su za nju radili najprljavije najprljavije i najopasnije najopasnije poslove po slove te sada provode stare dane u pri priličnoj ličnoj udobnosti. udobnosti. Zimi 1999. 1999 . među tim se umirovljen umirovljenici icima ma našao i jedan od najvećih najvećih među starom gardom ruskih voditelja voditelja špijuna, general Jurij Drozdov. Na vrhuncu hladnoga rata on je vodio sve KGBove operacije na Istočnoj obali Amerike, prije nego su ga vratili u Moskvu kako bi ondje vodio najtajniju Upravu za ilegalce.
vode izvore što su ih zavrbovali u zemlji gdje službuju. Budu li uhvaćeni, neće ih protjerati, nego uhititi i suditi im. Drozdov je godinama obučavao i slao na zadatke izvan zemlje zemlje KGBove ilegalce. i legalce. Grišin ga je nakratko sreo kad je Drozdov, svojih svojih posljednjih dana u djelatnoj službi, službi, vodio vod io malu tajnu tajnu radnu skupinu čiji je zadatak bi o analizirati analizirati plimni p limni val proizvoda proizvoda što ih i h je iz Amerike slao Aldrich Aldric h Ames. Grišin je tada bio glavni glavni ispitivač i spitivač špijun špi juna a što ih je Ames odao. od ao. Nisu se svidjeli jedan drugome. Drozdov je davao prednost vještini i lukavštini pred golom silom. Grišin, naprotiv, koji nikad nije napuštao SSSR, izuzevši jedan kratak i neslavan izlet u Istočni Berlin, gnušao se ljudi iz Prve glavne uprave koji su proveli godine na Zapadu i tamo se "zarazili" zapadnim metodama i načinom mišljenja mišljenja i rada. Usprkos tomu, Drozdov Drozdov ga je pristao primiti pri miti u svom stanu na Marosejki. Grišin pred njega stavi uvećanu fotografiju. "Jeste li ikad vidjeli ovoga čovjeka?" upita Grišin. Gri šin. Na njegov užas, užas, stari obavještajac zagrohoće. zagrohoće. "Jesam li ga vidio? Osobno Osob no ne. No No to lice duboko je urezano urezano u svijest svih svih iz moje generacije generacije koji su makar i kratko radili radi li u Jazenjevu Jazenjevu.. Zar zaista ne znate tko je on?“ "Ne znam. Inače ne bih vas pitao.“ "Dakle, zvali smo ga Lisac. Nigel Irvine. Vodio je godinama operacije protiv nas šezdesetih i sedamdesetih. Zatim je došao na čelo britanske Tajne obavještajne obavještajne službe, koju je vodio šest godina.“ go dina.“ "Špijun.“ Drozdov ga ispravi: "Ne, voditelj špijuna. špijuna. Gospodar špijun špi juna. a. To nije isto. Osim Osi m toga, bio je jedan jeda n od najboljih. Svih vremena. vremena. Zašto vas on zanima?“ "Jučer je bio u Moskvi.“ "Dragi Bože! A znate li zašto?“ "Ne," šlaga Grišin. Drozdov ga je inten i ntenzivn zivno o motrio. Nije Ni je povjerovao povjerovao u to "ne". "Što to, konačn ko načno, o, ima s vama? I vi vi ste sada izv i zvan an igre. Vi sad vodite one o ne Komarovljeve Komarovljeve razbojnike razbojnike u crnim odorama, zar ne?“ "Ja sam sa m voditelj sigurnosti Saveza Saveza domoljubnih snaga," snaga," hladno hladno će Grišin. Griši n. "Ista "Ista stvar," promrmlja stari general, pa isprati Grišina do vrata. vrata. "Ako se vrati, recite mu neka svrati k meni na piće," pi će," reče glasno za Grišinom na stubištu. stubištu. "Šupčina," promrmlja zatvarajući zatvarajući vrata. Grišin zatim reče svojim doušnicima u Odjelu za vize vize neka ga odmah izvijeste izvijeste bude li sir Nigel Ni gel Irvine Irvine ili gospodin gospodi n Trubshavv Trubshavv ikad više tražili tražili ponovno rusku ulaznu vizu. Idućeg je dana general armije Nikolaj Nikolajev dao intervju Izvjestiji, vodećem nacionalnom dnevniku. List je to držao čašću i izvrsnim poslovnim poslovnim potezom, jer popularni stari general nikad ne daje interv i ntervjue. jue. Formalni povod bijaše b ijaše generalov nadolazeći nadolazeći sedamdeset se damdeset četvrti četvrti rođendan. Zato je novinar novinar počeo poč eo s konvencionaln konvencionalnim im pitanjima o zdravlju zdravlju.. ^ Sjedeći uspravno u stolcu obloženom kožom u posebnoj sobi časničkoga kluba Frunzeove akademije, ponosno odgovori da mu je zdravlje dobro. "Imam svoje svoje vlastite zube, zube, ne ne trebaju mi naočale i još bih bi h mogao hodati dulje od bilo kojega fićfirića fi ćfirića vaše dobi.“ dob i.“ Novinar četrdesetogodišnjak lako mu je povjerovao. Mlada fotografkinja od nekih 25 godina promatrala je staroga sa strahopoštovanjem. Sjećala se djedovih priča kako je prije pola stoljeća slijedio mladoga tenkističkoga zapovjednika sve do Berlina. Razgovor prijeđe na stanje u zemlji. "Strašno! Zbrka je potpun p otpuna," a," odreza Ujak Kolja. Ko lja. Novinar Novinar je, činilo mu se, imao i mao rješenje: "Pretpostavljam "Pretpostavljam da ćete glasovati za Igora Komarova na siječanjskim izborima.“ "Za njega? Nikad!" žestoko ispali general. Taj SDS - sve su to fašisti. Ne bih ih dirao ni štapom." "Ne razumijem," povlačio se intervjuist. "Pa mislio bih da...“ "Mladiću, nemojte ni na tren pomisliti pomisli ti da sam pao na to lažno lažno domoljublje domoljublje što ga prodaje taj Komarov. Ja sam vidio domolju do moljublje, blje, dečko moj. Vidio Vidi o sam ljude, dobre ljude, koji su umrli umrli za domovinu. A taj Komarov nije pravi domoljub. Sve Sve je to sranje!!“ sranje!! “ "Shvaćam," reče oprezn o prezno o novinar, koji ništa nije shvaćao. "Ali mora se reći da d a mnogi ljudi ljudi drže kako njegovi planovi za Rusiju...“ Rusiju...“ "On za za Rusiju planira krvoproliće! krvoproliće!"" zareži Ujak Kolja. "Zar naša naša zemlja zemlja do sada nije vidjela dovolj do voljno no krvi? Ja sam sa m gazio u krvi do koljena, i ne bih to htio nikad više. On je fašist. A ja sam se, dečko moj, čitavog života borio protiv fašista. Kod Kurska, u operaciji 'Bagration', gonio ih preko Visle, sve do Hitlerova bunkera. Bio Nijemac ili Rus, fašist je fašist! A oni su svi... " Bio bi uporabio neku "sočniju" riječ, no kako je bila nazočna i jedna žena, zadovoljio se riječju mrzavci — divljaci. Novinar Novinar se sada otvoreno otvoreno usprotivi: "Ali Rusiju sv svakako akako treba očisi o čisititi titi od smeća!“ "O, da: ima smeća. Ali nije to sve manjinsko smeće. Ima puno i našeg domaćeg, sasvim ruskog sranja. Što je s lažljivim političarima i potkupljivim potkupljivim birokratima bi rokratima koji tijesno surađuju surađuju s gangsterima?“ "Ali Komarov će riješiti problem gangstera.“ "Kampanj "Kampa nju u Igora Igora Komarova financiraju financiraju gangsteri. gangsteri. Zar vam to nije jasno? Što mislite, odakle dolazi nepresušna nepresušna rijeka ri jeka novaca što ga on on troši? Donosi ih dobra vila? Dođe li on na vlast, našom će zemljom s punim pravom posve zavladati kriminalci. Kažem vam, dečko moj, nijedan muškarac koji je ikad nosio rusku vojničku odora s ponosom nikad ne bi smio dopustiti onim razbojnicima u crnim odorama da preuzmu vlast u našoj domovini.“ "Što bi onda trebalo činiti?“ Stari general g eneral posegnu za za novinama i pokaza po kaza na stražnju stražnju stranicu. stranicu. "Jeste li sinoć si noć gledali onoga popa na televiziji?“ televiziji?“ "Onog propovjednika, propovjednika, oca Gregora? Nisam. Zašto?“ "Možda je on u pravu. pravu. Možda smo mi griješili sve te godine. Treba vratiti Boga B oga i cara." Intervj Intervju u je izazvao izazvao senzaciju, no no ne zbog izrečenoga. Govornik je izazvao uzbuđenje. Najznamenitiji ruski ratni veteran izrekao je osudu koju će pročitati svi ruski časnici i vojnici te mnogi od dvadeset milijuna veterana.
Dijelove inter i ntervju vjua a prenio je dnevnik dnevnik nacionalne nacionalne televizije, također i radija. Nakon toga je general odbio odbi o davati nove nove interv i ntervjue. jue. U kući pokraj p okraj Kiseljn Ki seljnog og bul b ulevara evara Kuznjecov Kuznjecov je gotovo brizn bri znuo uo u plač pred skamenjenim skamenjenim licem Igora Komarova. K omarova. "Ne shvaćam, gospodine predsjedniče. Jednostavno Jednostavno ne shvaćam. shvaćam. Ako sam sa m za ikoga u Rusiji držao da mora biti bi ti čvrst pristaša vas i SDSa, SDS a, onda je to bio general Nikolajev.“ Nikolajev.“ Igor Komarov saslušao ga je u mučnoj mučnoj tišini; tiši ni; isto tako i Anatolij A natolij Grišin, koji je stajao pokraj prozora, p rozora, promatrajući promatrajući zasniježeno zasniježeno dvorište. Mladi šef promidžbe vrati se zatim u svoj ured ured kako bi nastavio nastavio telefonirati telefonirati redakcijama, nastojeći umanjiti umanjiti već nanesenu štetu. štetu. Nije to bio lagan zadatak. Teško je mogao optužiti Ujaka Kolju da je ishlapjeli starac, jer to očito nije istina. Jedino je mogao govoriti kako je stari stari vojnik vojnik posve posve pogrešno pogrešno razum razumio io Igora Komarova Komarova i njegov njegov pokret. No sve sve se teže teže bilo nositi nositi s pitanjem pitanjem odakle dolazi dolazi novac novac za predizbornu kampanju. Puna obnova prijašnjega Komarovljeva položaja bila bi puno lakša kad bi se moglo izdati posebno izdanje Probudiš! posvećeno toj temi te pisati o tome i u mjesečniku Rodina. Nažalost, oba su lista privremeno ušutkana, a tiskarski su strojevi tek krenuli iz Baltimorea. Dugu šutnju šutnju u sjedištu SDSa konačno prekine Komarov. Tiho reče: "Vidio "Vi dio je Crni manifest, zar ne?“ "Vjerujem da jest," prizna Grišin. "Prvo tiskara, zatim tajni sastanci s patrijarhom, a sada ovo. Koji se to vrag događ a?" "Saboti " Sabotiraju raju nas, nas, gospodi ne predsjedniče.“ Glas Igora Igora Komarova bijaše mi miran, ran, odviše odviše miran; mi ran; to zavarava. zavarava. Ali lice mu je mrtv mrtvački ački poblijedjelo, a na jagodicama jagodi cama zablistaše dvije crvene mrlje. Kao i pokojni tajnik Akapov, i Grišin je već vidio provale bijesa fašističkoga vode; čak ih se i on bojao. "Anatolij, ti si moja desna ruka, čovjek koji će u cijeloj Rusiji imati najviše vlasti poslije mene. A sve to jer ti je zadaća spriječiti sabotaže. Tko, dakle, to radi?" "Englez Irvin Irvine e i Amerikanac Monk.“ "Njih dvojica? Sami?“ "Očito je da imaju nečiju potporu, gospodine predsjedniče. Imaju i Manifest i pokazu p okazuju ju ga okolo." Komarov usta od stola, uze uze s njega teško valjkasto valjkasto ravnalo ravnalo i poče tapšati tapša ti njime dlan lijeve ruke. ruke. Dok je govorio, glas mu je postajao sve s ve glasniji. "Onda ih pronađi i suzbij, suzbij, Anatolij! Prokljuvi Prokljuvi koja će biti bi ti sljedeća faza i spriječi je! Sad me pozorno slušaj. slušaj. Do 15. siječnj si ječnja a je samo mjesec i pol. Sto deset milijuna milijuna ruskih birača i mat će pravo glasovati za novog predsjednika Ruske Federaci je. Hoću da glasuju za mene. Ako ih na na izbore izbore izađe izađe 70%, to to iznos iznosii sedamdeset sedam miliju milijuna na glasova. glasova. Želim Želim i trebam 40 milijuna. milijuna. Hoću Hoću pobjedu pobjedu u prvom prvom krugu, krugu, ne ne u drugom. Prije tjedan dana mogao sam računati računati na šezdeset milijun mili juna a glasova. Ta me budala od generala ge nerala stajala deset!“ Riječ "deset" već je bijesno zaurlao. Ravnalo se dizalo i padalo, no ne više po Komarovljevoj ruci; sad je lupao njime po stolu. Bez upozorenja upozorenja počeo je iskaljivati bijes bi jes na svoje svoje protivnike na vlastitom vlastitom telefonskom telefonskom aparatu. Udarao je po njemu dok bakelit bakeli t nije puknuo i telefon se raspao. Grišin stajaše mirno. mi rno. U cijelom pak hodniku hodniku zavlada zavlada mrtvačka mrtvačka tišina; tiši na; svi su se činovnici činovnici smrznul smrznulii svatko na svojem mjestu, gdje se tko zatekao. "A sad sa d je taj ludi ludi pop po p počeo novu prodiku: hhoće oće da se s e vrati car. Neće u ovoj ovoj zemlji zemlji biti drugog cara osim mene! Naučit ću ga ja što je stega! Ivan Grozni prema meni će izgledati kao ministrant!!!" Dok je govorio, udarao je bjelokosnim ravnalom i dalje po ostacima telefona, kao da je nekoć korisna sprava neposlušni neposlušni ruski narod, koji uči što je stega pod udarcima njegova njegova knuta. knuta. Zamre zadnji zadnji krik "ministrant" " ministrant" i Komarov Ko marov baci ravnalo natrag natrag na stol. Nekoliko puta duboko udahne udahne i pribere se, vrativši samokontrolu samokontrolu.. Glas mu se vratio u normalu, no ruke su mu još drhtale, pa stavi svih deset prstiju na stol kako bi ih umirio. "Večeras "Veče ras ću govoriti na skupu u Vladimiru, Vladimi ru, najvećem najvećem skupu u cijeloj predizbornoj kampanji. kampanji. Sutra će snimk e emitirati radio i televizija. Poslije toga svake ću večeri govoriti, sve do izbora. Financijska s u sredstva osigurana. osigurana. To je moj dio posla. Za publicitet će se pobrinut po brinutii Kuznjecov." Kuznjecov." Stojeći za radnim stolom, ispruž isp ružii desnu ruku i upre kažiprst ,.,„_._ ravno n frrišinn frriši nnvn vn "A vi, Anatoliju A natoliju Grišine, Griši ne, imate samo sa mo jedan jeda n zadatak, samo jedan posao. Zaustavite sabotaže!" Posljednja je rečenica opet bila izvikana. Komarov se sruši u stolac i odmahne Grišinu rukom neka ide. Grišin bez riječi prijeđe preko saga i izađe iz sobe. U komunističk komunistička a vremena vremena postojala je samo jedna banka, Narodna banka. Poslije njegova pada, s procvatom kapitalizma, kapi talizma, banke su nicale kao gljive poslije kiše, k iše, dok ih naposljetku nije nastalo osam tisuća. Mnoge od njih bile su prevarantski prevarantski pothvati pothvati koji su brzo nestali, nestali, odnijevši sa sobom so bom novac štediša. štedi ša. Druge D ruge su pak jednostavno jednostavno propale, što se za ulagače svodilo na isto. Preživjeli su metodom pokušaja i pogreške brzo naučili naučili bankarske vještine, što se za komunizma komunizma nije moglo. Bankarski posao u Rusiji baš nije sigurno zanimanje. U deset je godina ubijeno više od 400 bankara, obično kad bi odbili sastati se u četiri oka ok a s gangsterskim šefovima kako bi dogovorili do govorili zajmove zajmove bez jamstava jamstava ili druge d ruge oblike ilegaln ilega lne e suradnje. suradnje. Krajem devedesetih u poslu je ostalo četiristotinjak četiristoti njak kakotako solidnih banaka, od kojih je s najboljih pedeset i Zapad pripravan surađivati. Bankarstvo je koncentrirano u Petrogradu i još više u Moskvi. Poput karikaturalnog zrcala organizirana kriminala, i bankarstvo se ujedinjavalo. Tako tzv. Gornjih deset obavlja 80% poslova. U nekim je slučajevima ulaganje tako veliko da ga može podnijeti samo konzorcij dviju ili triju banaka. U zimu 1999. glavne su banke Most banka, Smolenska i najveća od' svih — Moskovska savezna banka. Upravo u sjedište sjedište Moskovske uputio uputio se prvoga prosinačkoga tjedna Jason Monk. Monk. Osiguranje kao u Fort Knox K noxu u (mjesto (mjesto američke ameri čke središnje banke i državne državne zlatne zlatne riznice riznice — op. prev.) Zbog Zbog opasnosti o pasnosti od smrti i invalidnosti, invalidnosti, poslovoditelji pos lovoditelji vodećih ruskih banaka imaju osiguran osig uranje je koje bi zacijelo postidjelo sigurnjake oko bilo kojeg američkog predsjednika. Najmanje trojica među njima odavno su obitelji preselili u London, Pariz ili Beč, kamo s u svaki čas letjeli privatnim mlažnjacima. mlažnjacima. U Rusiji tjelesna straža svakog o d njih broji stotine ljudi. ljudi. Tisuće drugih čuvara čuvara i zaštitara štiti bankovne bankovne podružnice. podružnice. Nezamislivo je da bi predsjednik Uoravnoa odbora Moskovske savezne banke koga primio na razgovor, a da se taj nije najavio najmanje nekoliko dana unaprijed. unaprijed. No Monk je to uspio. Donio je sa sobom nešto isto toliko nezamislivo. nezamislivo. Nakon pregleda tijela i aktovke u prizemlju nebodera, dopustiše mu da se, uz pratnju, uspne do Izvršnih ureda, triju katova u kojima su uredi članova članova i predsjednika Upravnog odbora. Pismo što ga je donio prouči uglađen mladi Rus koji savršeno govori engleski. Zamolivši Monka neka malo pričeka, nesta iza teških drvenih vrata što se otvaraju samo na brojčanu šifru. Dvojica naoružanih stražara neprestance gledahu Monka dok su se minute polako vukle. Na iznenađenje iznenađenje recepcionarke, što je također tako đer tamo sjedila sjedi la — ona za svojim pultom pultom — bankarev ba nkarev osobni osobni tajnik opet ope t se pojavio i zamolio Monka
da ga slijedi . Prošavši kroz vrata, vrata, opet je prepipan prepip an i pregledan elektroničkim pretražnikom. pretražnikom. Ljubazni Ljubazni se mladi Rus ispričavao. "Razumijem. "Razumijem. Teška su vremena," vremena," reče reč e Monk. Dva kata izn i znad ad toga ljubazn ljubazno o mu pokazaše put u još jednu čekaonicu. čekaonicu. Tek zatim su ga uveli uveli u ured Leonida Leo nida Grigorjeviča Bernsteina. Pismo što ga je donio ležaše na bankarevu pisaćem stolu. Bankar je nizak, plećat čovjek kovrčave sijede kose, oštrih, pronicljivih očiju, odjeven u krasno krojeno tamnosivo tamnosivo odijelo odi jelo iz Savile Rowa. Ustane i pruži pruži Monku ruku, ruku, pa mu pokaza neka sjedne. Monk primijeti kako je fini fi ni dečko ostao u sobi, a kvrga mu i dalje pod lijevim pazuhom. Možda je momak zbilja završio studij na Oxfordu, ali se usput malo zabavljao i streljaštvom. Bankar pokaže na pismo i upita: "Pa, kako je u Londonu? Vi ste tek stigli, gospodine Monk?" "Prije nekoliko dana.“ Pismo bijaše na vrlo vrlo skupu papiru boje pijeska sa zaglavljem zaglavljem načinjenim načinjenim od tkanine; na na vrhu vrhu mu pet strelica što idu i du u pet različi različitih tih smjerova: znak petorice sinova Mavera Amschela Rotschilda, frankfurtskoga bankara. Papir je originalan. Jedino je potpis sir Evelvna de Rotschilda na na dnu krivotvoren, krivotvoren, ali vješto. Nema toga bankara koji ne bi primio osobnog izaslan i zaslanika ika predsjednika tvrtke tvrtke N. M. Rotschild i sinovi iz Londona, iz ulice St S Swithin's within's Lane. "Sir "Si r Evelvn Evelvn je dobro?" upita Bernstein. Monk prijeđe na ruski: "Koliko mi je poznato, poznato, jest; ali on nii niie e cotoisao cotoisa o to oismo." oismo ." Začuie iza leđa lagani škliocai. šklioca i. "Uzered. ... bio bih bi h vam vam doista dois ta zahvalan zahvalan ako mi vaš mladi prijatelj ne bi sad pucao u leda. Nemam pancirku, pancirku, a radije rad ije bih bi h ostao živ nego poginuo. p oginuo. Osim toga, nemam kod sebe ništa opasno opa sno i nisam došao s nakanom da vam bilo kako naudim.“ "Nego zašto ste onda došli?“ Monk mu ispripovjedi ispri povjedi sve što se događalo od o d 15. srpnja. "Gluposti!" obrecnu ob recnu se Bernstein pošto je saslušao priču. "Nikad u životu životu nisam čuo veću glupost. glupost. Znam tko je Komarov. Moram to znati. znati. I za moj je ukus on preradikalan desničar. No ako držite da je vrijeđanje Židova nešto novo u Rusiji, onda ne znate ništa o ovoj zemlji. Svi to rade, ali svi trebaju banke.“ banke.“ "Nije riječ o uvredama, gospodine Bernstein. Ono što nosim u torbi obećava puno više od uvreda." Bernstein ga je dugo ispitivački promatrao. "Taj manifest... manifest... vi ste ga ponijeli sa sob sobom?“ om?“ "Jesam.“ "Da Komarov i njegovi banditi saznaju saznaju da ste ovdje, što bi vam učinili?“ "Ubili bi me. Komarovlj Ko marovljevi evi me ljudi ljudi traže po cijelom gradu." "I " Imate petlje!“ "Pogodio sam se obaviti posao. A pošto sam pročitao Manifest, uvjerio sam se da vrijedi truda." Bernstein ispruži ruku. "Pokažite mi!“ Monk mu prvo uruči Potvrdno izvješće. Naviknut hitro čitati zamršene dokumente, bankar dočita u deset minuta. "Trojica, ha?“ "Da: "Da : stari čistač, či stač, tajnik Akapov, koji je glupo dopustio dop ustio da mu ukradu dokument dokument sa stola, te Jefferson, novinar novinar za za koga je Komarov pogrešno pretpostavio da je pročitao Manifest." Bernstein pritisnu pritis nu tipku tipku na interfonu. interfonu. "Ljudmila, pregledajte u arhivi novine od kraja srpnja i početka kolovoz ko lovoza. a. Vidite Vi dite jesu li lokalne novine novine zabilježile smrt nekog Akapova, Akap ova, Rusa, te engleskoga novinara Jeffersona. Jeffersona. Za ovog prvog pogledajte i ima li osmrtnice.“ Pozorno je promotrio što se našlo na zaslonu monitora na njegovu pisaćem stolu kad su na njemu zasjali odgovarajući mikrofiševi. Zagunđa. "Zaista su mrtvi. A vi, gospodi ne Monk, što ćete ako vas uhvate?“ uhvate?“ "Nadam "Nad am se da me neće uhvatiti uhvatiti"......„,,.„„^ "......„,,.„„^ ..,,,. .,,,».,.,^..,., .k.. "Dobro, "Do bro, vi ste na se uzeli rizik pa ću ja pročitati kakve su stvarne stvarne namjere namjere Igora Komarova." Opet ispruž i spružii ruku. Monk mu da tanki crni dosje. Bernstein poče čitati. Jednu je stranicu pročitao više puta, listajući naprijednatrag da bi pronašao taj tekst. Ne podigavši glavu, reče: "Ostavi nas, Uja! Uja! U redu je, momče, možeš ići.“ Monk začu začu kako se vrata zatvaraju zatvaraju.. Bankar podiže podi že pogled i zagleda se u Monka. "Nemoguće je da ovo o vo stvarao stvarao misli.“ misli .“ "Potpuno istrebljenje? istrebljenje? Pa to se već pokušavalo, gospodine." gospodi ne." "U Rusiji živi tri milijun mi lijuna a Židova, gospodine gospodi ne Monk.“ Bernstein ustane ustane i ode o de do prozora, odakle se pružao krasan pogled na moskovske krovove. Prozorsko je okno lagano zelenkasto, debelo dvadeset centimetara i zaustavl zaustavlja ja i protutenkovske protutenkovske granate. "Ne može to ozbiljno ozbiljno misliti." misliti ." "Mi držimo da može.“ "Tko 'mi'? "Ljudi koji su me poslali: moćni, utjecajni utjecajni ljudi. Ali i oni ga se boje." b oje." "Jeste li vi Židov, gospodine Monk?“ "Nisam, gospodine Bernstein.“ "Imate sreće. On će pob pobijediti ijediti,, je li tako? Ispitivanja javnog javnog mišljenja kažu daje gotovo siguran pobjednik.“ "Stvari se mogu promijeniti. Nekidan ga je u intervjuu napao general Nikolajev, što bi moglo imati učinka. Nadam se da će i Ruska pravoslavna crkva odigrati svoju ulogu. Možda ga se može zaustaviti.“ "Ah, Crkva! Ruska crkva nije baš prijateljica pri jateljica Židova." "Ne, ali ima on o n planove planove i za njih.“ njih.“ "Znači, vi nastojite nastojite sklopiti koaliciju?“ koalici ju?“ "Tako nekako. Crkva, vojska, vojska, banke, nacionalne nacionalne manjine. Svatko može pomoći. pomoći . Jeste li čitali č itali izvješća izvješća o lutajućem lutajućem propovjedniku? propovjedniku? čul č ulii ste kako poziva na povratak cara?“ "čuo sam. Gluposti, po mom osobnom mišljen mi šljenju ju.. Ipak, bolje car nego nacist. naci st. Što zapravo želite od mene, gospodine gos podine Monk?“ "Ja? Ništa. Niš ta. Izbor Izbor je vaš. Vi ste predsjednik konzorcija četiriju banaka koji je većinski vlasnik vlasnik dviju neovisnih neovisnih TV postaja. Vaš grumman je u zračnoj luci?“ Zašto?" ^„u. u*i«.
I "Što "Š to ću u Kijevu?“ Ki jevu?“ "Možete posjetiti Babi Jar.“ Leonid Bernstein naglo se okrene od prozora i odsiječe: "Možete sad ići, gospodine Monk." Monk pronađe na stolu svoja dva dosjea, pa ih opet stavi u tanku kožnu aktovku u kojima ih je i donio. Shvatio je kako je otišao predaleko. Babi Jar je sutjeska nedaleko od Kijeva. Od 1941. do 1943. na tom je mjestu strojnicama ubijeno stotinu tisuća civila, čija su tijela padala u sutjesku. Neki su među njima bili bi li politkomesari po litkomesari ili komunistički komunistički dužnosn dužnosnici ici,, no 95% žrtava žrtava bijahu Židovi iz Ukrajine. Monk je već već držao kvaku kad Leonid Bernstein B ernstein opet progovori. "Jeste li vi posjetili to mjesto?" "Nisam, gospodine.“ "A što ste čuli?“ "čuo sam da je to grozno mjesto.“ mjesto.“ "Ja sam bio b io u Babi Jaru. To To je grozno grozno mjesto. Doviđenja, gospodine Monk.“ Ured dr. Lancelota Probvna u sjedištu Kolegija grbova u Ulici kraljice Viktorije malen je i natrpan. Svi vodoravni postori zatrpani su gomilama papira pap ira naizgled bez ikakva reda. Opet, samo se po sebi razumije da genealogu nešto nešto znače.“ znače.“ Pri ulasku sir Nigela Irvinea u njegovu sobu, dr. Probyn skoči na noge, baci cijelu kuću Grimaldijevih na pod kako bi ponudio gostu sjesti. "Onda, kako nasljedstvo?" nasljedstvo?" upita Irvine. Irvine. "Prijestolja Romanovih? Ne baš dobro, kako sam i mislio. Postoji jedan koji bi mogao polagati pravo na prijestolje, ali ga ne želi, zatim jedan koji čezne čezne za za prijestoljem, prijestoljem, ali je je isključen isključen po dvama dvama mjerilima. Napokon, Napokon, tu je i Amerikanac Amerikanac s kojim se još nije razgovaralo, razgovaralo, a ionak i onako o nema izgleda." "Tako je loše?" upita Irvine. Dr. Probyn zatrepće. On je u svom elementu, svom svijetu krvnih veza, mezalijansi i čudnih pravila. "Počnimo s varalicama," reče on. "Sjećate li se Ane Anderson? To je je ona što je cijeloga života života tvrdila k ak o je ona velika vojvotkinja vojvotkinja Anastazij Anastazija, a, koja koja da je preživ preživjela jela pokolj u Jekaterin Jekaterinbur burgu. gu. Sve su to laži. laži. Ona je je sad mrtva, mrtva, no test test DNK konačno konačno je pokajzap pokajzap kjako je varala, varala,,, ,, Prije nekoliko godina godi na umro umro je u Madridu samozvani samozvani veliki kneza Aleksej. Ispostavilo Ispostavilo se da je običan običa n čovjek čovjek iz i z Luksemburga. Tako nam ostaju trojica što ih tisak povremen p ovremeno o spominje, koliko god go d pogrešno. Jeste li čuli za kneza kneza Georgija?“ "Oprostite, ali ne, dr. Probyn.“ Probyn.“ "Nije bitno. bi tno. On On je mladić koga već godinama godi nama gura ambiciozna majka, velika velika kneginja Marija, kći pokojnoga p okojnoga velikoga velikoga kneza kneza Vladimira.“ Vladi mira.“ "Vladimir je i sam mogao tražiti prijestolje, jer je bio vladarev praunuk. Ipak, slabo bi to išlo, jer mu majka nije bila pravoslavka u trenutku njegova rođenja, što je jedan od uvjeta za nasljeđivanje.“ Njegova kći Marija Mari ja još je manje podobna pod obna za nasljednicu, nasljednicu, iako javno javno tvrdi suprotno. Po Paulin Pa ulinskom skom zakonu ne ne može." "U " U čemu je... „ "Proglasio "Proglasi o g a je car Pavao Pa vao I.I. Prijestolje nasljeđuju, nasljeđuju, osim u izvanrednim izvanrednim okolnostima, samo muška djeca. Kćeri se ne računaju. računaju. V Vrlo rlo muškošovinistički muškošovinistički,, ali tako je to. Tako je velika vojvotkinja vojvotkinja Marija zapravo zapravo samo kneginja Marija, a njezin njezin sin si n Georgij ne ulazi ulazi u nasljednu nasljednu lozu. lozu. Paulinski zakon određuje da se ne računaju računaju ni sinovi kćeri. "Ali oni svejedno žive žive u nadi?“ "Upravo tako, Ambiciozni Ambi ciozni su, ali nisu pravi pretendenti. pretendenti. "Spomenu "Spome nulili ste nekog Amerikanca, A merikanca, dr. Probvn.“ "A, čudna je to priča. Prije revolucije car Nikola II. imao je strica, velikog kneza Pavla, najmlađega brata njegova oca. Kad su došli boljševici, ubili ubili su cara, njegova njegova brata i strica Pavla. No Pavao je imao i mao sina, careva bratića. Slučaj S lučajno no je raspušteni raspušteni mladić mladić bio umiješan u umorstvo Raspućina. Zbog toga je bio izgnan u Sibir i tamo ga je zatekla revolucija. To mu je spasilo život. Preko Šangaja je pobjegao u Ameriku, Ameriku, gdje gdje se nastan nastanio.“ io.“ "To nikad nisam čuo. Nastavite!“ "Dakle, Dimitrij je živio, oženio se i imao sina Paula, koji se u Koreji borio kao bojnik Američke vojske. I on se oženio i ima dva sina.“ "Meni to djeluje kao izravna muška linija. Želite reći da bi novi car mogao biti Amerikanac?" "Neki tako drže, ali se varaju," reče Probvn. "Znate, Dimitrij se oženio američkom pučankom, a tako i sin mu Paul. Po Carskom pravM broj 188, nitko ae može oženiti običnu pučanku i „.. ¦PH očekivati da će mu'djeca imati pravo nasljeđivanja. To je pravilo danas malko ublaženo, ali ne za velike knezove. Prema tome je Dmitrijev brak morganatski. Njegov sin, onaj koji se tukao u Koreji, ne može nasljeđivati, a tako ni njegova djeca iz drugoga braka, također s pučankom. "Oni su izvan igre.“ "Tako je. Nisu nikad ni ppokazivali okazivali puno puno zanimanja, zanimanja, zapravo. zapravo. Mislim da žive na Floridi." "Tko nam je ostao?“ "Posljednji i najjači najjači aspirant po krvi: knez Semjon Romanov." Romanov." "On je rođak pokojnoga pok ojnoga cara? I to bez kćeri i pučanki?“ "Istina je je da je rođak, rođak , ali za vezu vezu se treba vratiti dosta u prošlost. Zamislite četiri četi ri cara. ca ra. Nikola II došao je poslije svog oca Aleksandra III III, čiji či ji se opet otac o tac zvao zvao Nikola Niko la I. Nikola Nikola I imao je i drugog, d rugog, mlađeg sina, velikog knezu Nikolu, koji, dakako, nikad nije postao car. Njegov sin zvao zvao se Petar, njegov pak Kiril, Ki ril, a njegov je sin naš da današn našnjiji Semjon. Se mjon. „ "Znači, od ubijenog se cara mora ići tri naraštaja unatrag, do šukundjeda, onda pobočno do mlađeg sina, pa četiri generacije nadolje do Semjona.“ "Upravo tako.“ "Meni to zvuči prilično nategnuto, dr. Probvn.“ "Dugo je, ali ipak sve imate u rodoslovnom stablu. Stručno rečeno, Semjon je najbliži rod u izravnu srodstvu. No to je u teoriji. U praksi postoje poteškoće.“ "Koje?“ "Prije svega, njemu je preko sedamdeset godina. Dakle i ako bi bio okrunjen, ne bi dugo trajao. Drugo, on nema djece. Tako bi se loza s njime ugasila i Rusija bi se opet našla na početku. Treće, on je više puta izjavio da ga prijestolje ne zanima i da bi ga odbio čak i ako bi mu zaista bio bi o ponu po nuđen.“ đen.“
"Nije baš ba š ohrabrujuće," ohrabrujuće," prizna sir Nigel. "Ima i gore! On je uvijek bio pomalo vjetropir: zanimali su ga brzi auti, rivijera i uživanje s djevojkama, obično služavkama. Zato ima za sobom tri propala propa la braka. Što je najgore, čuo sam da vara u igri dame.“ "Dragi "Drag i Bože!" B ože!" usklikne sir Nigel, iskreno osupnut. osupnut. Zabavljati Zabavljati se sa s a služavkama služavkama — ah, što možemo; ali varati u dami... "Gdje živi?“ "Na plantaži jabuka u Normandiji. Uzgaja ih radi jabukovače. jabukovače. Sir Nigel Irvine ostane nekoliko trenutaka zadubljen u vlastite misli. Dr. Probvn ga je sućutno promatrao. "Ako je Semjon javno javno rekao da se odriče odri če prava na prijestolje, računa računa li se to i pravno pravno kao nemogućnost nemogućnost da on o n ikad bude car?“ ca r?“ Dr. Probvn napuše obraze. "Rekao bih da je tako. Osim ako doista dođe do restauracije monarhije. Onda bi se mogao i predomisliti. Sjetio bi se koliko kolik o bi mu to donijelo brzih automobila automobila i zgodnih zgodnih služavki.“ služavki.“ "No koga imamo osim Semjona? Što je na dnu, kako kažu naši američki rođaci?“ "Dragi "Drag i moj, na dnu je to da ako to ruski narod hoće, može odabrati baš b aš bilo bi lo koga za svog vladara. Tako je to jednostavno.“ jednostavno.“ "Ima li to presedana? Je li i prije tko birao stranca?“ "Oh, puno puta! To se često događa. Gledajte, mi Englezi učinili smo to triput. Kad je Elizabeta I umrla neudana - ako već ne djevica — pozvali smo škotskoga kralja Jakova VI da postane kod nas Jakov I. Tri kralja poslije zbacili smo Jakova II i pozvali na prijestolje Nizozemca Vilima Oranskog. Kad je kraljica Ana umrla bez živa potomstva, zamolili smo Jurja, vojvodu hanoverskog, da doplovi ovamo i postane nam kralj Juraj (George) I. A jedva da je znao koju riječ engleskog.“ "I Europljani na kontinentu su tako činili?“ "Naravno. "Naravno. Grci dvaput. dvaput. Godine 1833. — poslije p oslije izborene neovisnosti neovisnosti od Turaka Turaka — pozvali pozvali su Otona Bavarskog da im i m bude kralj. Kako se nije pokazao doraslim zadatku, 1862. su ga srušili i zamolili danskoga princa Vilima da preuzme kraljevstvo kao Juraj I. Onda su 1924. proglasili republiku. Već 1935. restaurirali su monarhiju, monarhiju, pa je 1973. 19 73. ponovno ponovno ukinuli. ukinuli. Nisu se mogli mo gli odlučiti. Šveđanima je prije dvj d vjestotinjak estotinjak godina nedostajao kralj, pa im i m je Napoleonov general Bernadotte Bernadotte dobro došao kao ka o vladar. Stvar je upalila: upalila: njegovi njegovi su potomci i danas d anas na prijestolju. Napokon, godine 1905. danski je kraljević Karlo zamoljen da postane norveški kralj Haakon VII. I njegovi su nasljednici još na prijestolju. Kad je prijestolje prazno prazno i potreban je monarh, monarh, onda nije loše uzeti uzeti dobra čovjeka sa strane, umjesto umjesto lošega domaćee." _..._ .., _ Sir Nigel opet'se izgubio u svojim mislima. Dr. Probvn je sad već već bio poprilično siguran da cijela stvar nije posve teoretska. "Mogu li vas nešto upitati?" upita grboznanac. grboznanac. "Svakako.“ "S vakako.“ "Pojavi li se ikad u Rusiji Rusiji stvarno pitanje restau restauracije, racije, kakva bi bi la američka reakcija? reakc ija? Hoću reći, oni drže blagajnu, blagajnu, a to je još jedina jedi na prava moć.“ "Amerikan "Ameri kanci ci su tradicionaln tradicio nalno o antimonarhistički antimonarhistički nastrojeni," nastrojeni," morao je prizn pri znati ati Irvine. rvine. "No ni oni nisu budale. Godine 1918. 191 8. Ameri Am eri ka je pomogla u svrgavanju i protjerivanju njemačkoga Kaisera. To je dovelo do vakuma i kaosa Vajmarske republike, a ovaj opet do dolaska na vlast Adolfa Hitlera. Što je dalje bilo, znamo. Upravo zato Ujak Sam 1945. nije dokinuo japansku monarhiju. Ishod? Japan je pola stoljeća najstabilnija demokracija u Aziji, čvrsto antikomunistička država i bliska saveznica Sjedinjenih Američkih Država. Smatram da bi Washington ovako reagirao: ako su Rusi Rusi odlu od lučili čili poći p oći tim ti m putem, onda onda je to njihov izbor u koji se mi nećemo miješati.“ mi ješati.“ "Bi li o tome odlučivao čitav ruski ruski narod referendumom?“ Sir Nigel Nig el kimne. "Mislim da d a bi. Sama S ama Duma ne bi bila bi la dovoljna. dovoljna. Previše je optužaba zzbog bog korupcije. To bi morala odlu od lučiti čiti cijela nacija.“ "Onda, koga imate i mate na umu?“ umu?“ "U tome i jest problem, dr. Probvn. Nikoga. Prema onomu što ste mi kazali, plejboj ili putujući varalica — to ne bi išlo. čujte, hajdemo porazmisliti koje bi b i odlike od like morao imati car u obnovljen obnovljenom om carstvu. carstvu. Imate Imate li što protiv?“ Grboznančev Grboznančeve e oči zasjaše. "Nemam. Znatno Znatno je zabavnije zabavnije od mojeg uobičajenog posla. p osla. Što kažete ka žete za dob?“ "Između "Između pedeset i šezdeset, slažete slažete se? Nije to posao za nedorasla nedorasla mladića, ali a li ni za starca. Zreo čovjek, ali ne star - takav treba. Idemo Idemo dalje!“ "Morao bi b i biti bi ti knez, vojvoda vojvoda ili kraljević iz i z vladajuće vladajuće dinastije te izgledati i vladati se u skladu s time.“ "Europske dinastije?“ "Svakako! Sumnjam Sumnjam da bi Rusi htjeli htjeli za cara Afrikanca, A frikanca, Arapa ili i li Azijata." "Ne " Ne bi, točno. Onda bijelac, Europlj E uropljanin. anin. Imate Imate pravo, dok.Jore.“ u... "Morao bi imati zakonita sina i obojica bi morali — ako već nisu pravoslavci pravoslavci — prijeći na pravoslavlj pravoslavlje.“ e.“ "Nije nepremostivo.“ Probvn doda, zabavljajući se: "No evo, sad dolazi teži dio: majka bi mu morala biti grčkoistočne, pravoslavne vjeroispovijedi u doba njegova rođenja.“ "U redu. Što još?“ "Kraljevske krvi na obje strane, s trane, po mogućnosti ruske bar na jednoj strani.“ "I da je viši ili bar b ar bivši vojni časnik. Potpora ruskoga časničkoga zbora vrlo vrlo je važna. važna. Ne znam znam što bi oni mislili o unovačenom unovačenom računovođi.“ računovođi.“ Dr. Probvn doda: "Nešto ste zaboravili. čovjek mora znati govoriti ruski. Juraj I. stigao je u Grčku znajući samo njemački, a Bernadotte je znao samo francuski. No ta su vremena prošla. Danas se vladar mora obraćati svom narodu. Rusima ne bi prijalo da im se netko obrati npr. na talijanskom." talijanskom." Sir Si r Nigel usta i izvadi iz prsnoga džepa listić papira. pa pira. Bijaše Bi jaše to ček, i to na popriličnu svotu. svotu. "O, to je zaista fino!" fi no!" odušev od uševii se grboznanac. grboznanac. "Vaš časni Kolegij Kolegi j zacijelo ima troškova, dragi moj doktore. Nego, biste bi ste li mi mogli mog li učiniti jednu uslugu uslugu?“ ?“ "Rado, budem li mogao.“ "Ogledajte se oko o ko sebe. Prođite vladajućim vladajućim kućama Europe. Vidite Vid ite udovoljava udovoljava li tko svim tim uvjetima.“ uvjetima.“
Sedam kilometara sjeverno od Kremlja leži predgrađe Kašenkin lug, gdje je kompleks televizijskih centara i odašiljača, odakle se TV program emitira po cijeloj Rusiji. Na jednoj strani Bulevara akademika Koroljova je Domaće televizijsko središte i Međunarodno TV središte. Tristo metara dalje je iglasti odašiljač TV Ostankina, čiji je toranj najviša najviša točka ruskoga glavnoga grada. Državni Državni televizijski televizijski program, uvelike uvelike pod nadzorom sadašnje vlade , emitira se odatle, oda tle, a također i dvije d vije neovisne neovisne odnosno komercijalne televizije koje se izdržavaju reklamama. Borisa Kuz K uznj njecova ecova dovezao dovezao je jedan od SDSovih mercedesa s vozačem. Ponio Ponio je sa sobom video zapis dojmljivog skupa u Vladimiru V ladimiru što ga je Igor Komarov Ko marov održao jučer. jučer. Uzjnofltažu i režiju genijalnoga redatelja Litvinova, skup je izgledao kao pravi Arijumf. Pred oduševljenom gomilom Komarov je prezrivo otpisao putujućega propovjednika što poziva na povratak Boga i cara. S jedva prikrivenim sarkazmom, praveći se kao da mu je žao, komentirao je razmatranja razmatranja staroga generala. ge nerala. "Jučerašnji ljudi imaju jučerašnje nade," grmio je on pred svojim pristašama. "A mi, prijatelji moji, vi i ja, moramo misliti na sutra, jer sutra pripada nama.“ Pet tisuća ljudi pohodilo je skup. s kup. Litvinovljev Litvinovljeva a vješta uporaba kamera učinila je brojku puno puno većom. S emitiranjem na nacionalnoj TV mreži, unatoč unatoč strašnoj cijeni kupnje kupnje čitava sata emitiranja po komercijaln komerci jalnoj oj cijeni, skup neće neće doći do ći do d o samo p et tisuća, tisuća, nego do pedeset milijuna milijuna gledatelja — trećine nacije. Kuznj Kuznjecov ecov je otišao ravno ravno u ured šefa programa veće komercijalne kome rcijalne TV postaje. Išao Išao je čovjeku koga je smatrao osobnim oso bnim prijateljem, p rijateljem, koji je također bio pristaša Komarova Ko marova i SDSa. SD Sa. Baci kazetu na stol Antona Antona Gurova. Gurova. "Bilo "Bi lo je sjajno!" sjajno!" počne on pun poleta. "Bio "Bi o sam tamo. Jako će ć e ti se svidjeti." s vidjeti." Gurov se igrao ig rao svojim nalivperom. nalivperom. "Imam za tebe još bolje vijesti: veliki ugovor, novac u gotovini odmah stiže. Predsjednik Komarov želi se obraćati naciji svake večeri do dana izbora. Razmisli, Antone: najveći pojedinačni komercijalni ugovor što ga je tvoja postaja ikad imala. A zasluge su bar jednim dijelom i tvoje, zar ne?“ "Boris, drago mi je što si osobno došao. Nažalost, čini se da je nešto iskrslo." "Opet tehnički problemi! Zar ih se nikad nećete riješiti?“ "Zapravo i nije riječ o tehnici. čuj, ti znaš da ja svesrdno podupirem predsjednika Komarova?" Kao glavni planer televizijskoga programa, Gurov točno zna ulogu televizijskoga praćenja. U svakom je suvremenom društvu televizija najuvjerljiviji medij — osobito u predizbornoj kampanji. Samo britanski BBC pokušava još održati objektivnost, nepristranost u prikazivanju različitih političkih opcija — jedini medu europskim državnim državnim televizijama. U svim ostalim europskim zemljama — podjednako u Istočnoj Istočnoj i Zapadnoj Europi — vlade i vladajuće vladajuće stranke s tranke iskorištavaju državnu televiziju za vlastitu promidžbu i čine to već godinama. U Rusiji je tako državna državna televizija televizija iscrpno i scrpno pokrivala kampanju privremenoga privremenoga predsjednika Ivana Ivana Markova. Prema P rema TV vijestima za ostale se kandidate jedva i čuje: oni oni se samo s vremena na vrijeme vrijeme spominju spo minju,, i to unutar unutar suhoparnih suhoparnih pregleda vijesti. Ta dvojica oporbenih kandidata (jer sitnije si tnije su ribe putem već otpale) bili su: Genadij Genadij Zjuganov Zjuganov iz neokomunističkoga neokomunističkoga Socijalističkog Socijalis tičkog saveza saveza i Igor Komarov iz Saveza domoljubnih snaga. Prvi je imao poteškoća potešk oća pri skupljanju skupljanju novca novca za predizbornu kampanju, kampanju, dok su ga nacionalisti imali u izobilju. S takvim fondovima Komarov K omarov je bez problema problema kupov kupovao ao publicitet publicitet u američkom stilu, stilu, zaku zakuplju pljuju jući ći čitave čitave sate sate TV TV vremen vremena a na na dvama dvama privat privatnim nim kanalima. kanalima. Kupnjom vremena osiguravao je da njegove snimke ne skraćuju, ne montiraju samovoljno i ne cenzuriraju. Gurov je već dugo vrlo rado opskrbljivao Komarovljevu Komarovljevu kampanju programskim vremenom za za neskraćene snimke njegovih njegovih govora i skupova. skupova. Nije on budala — pobijedi li Komarov, bit će itekakve čistke na državnoj televiziji. Mnogi će šefovi dobiti nogu. A oni koji su podupirali one koje i treba — ti će biti postavljeni postavljeni na položaj p oložaje e ili i li promaknu promak nuti. ti. Kuznjecov se u čudu zagleda u njega. Nešto ne valja. "Hoću reći, Boris, da je promijenjena naša poslovna politika. Upravni odbor je odlučio. Nema to ništa sa mnom, razumiješ? Ja sam samo potrčkalo. Odluke Odluke se donose visoko izn i znad ad moje glave — u stratosferi.“ "Kakva promjena u poslovnoj poslovnoj politici, politici , Antone? Antone? 0 čemu ti to govoriš?“ Gurov Gurov se s nelagodom promeškolji u stolcu te opet prokune direktora koji k oji je baš njemu utrapio utrapio neugodni neugodni zadatak. "Vjerojatno ti je poznato, poznato, Boris, da su banke među našim našim vodećim dioničarima, di oničarima, kao i kod drugih velikih poduzeća. Kad zagusti, zagusti, njihova njihova se dobro čuje i često je zadnja. Oni Oni vladaju. Obično nas ostavljaju ostavljaju na miru, miru, no sad nisu takva vremena. Najčešće nas ostavljaju n a miru. Donosimo dobru dobit. Ali... A li... oni odlučuju odlučuju na kraju.“ kraju.“ Kuznj Kuznjecov ecov se zgranuo: zgranuo: "Zaboga, Anton A ntone! e! Baš B aš mi je žao... sigurno sigurno ti je jako teško." "Ne baš meni, Boris.“ "Ali ipak, ako ti televizija propada, ide k vragu... „ "Da, "Da , zapravo, zapravo, izgleda da nije sve baš tako kako su rekli. Postaja može preživjeti, preživjeti, ali se za to mora platiti ci jena.“ jena.“ "Koja cijena?" _ "Slušaj, prijatelju, nema to ništa sa mnom. Da je po mojem, emitirali bismo Igora Komarova dvadeset četiri sata dnevno, ali...“ "Ali što? Ispljuni Ispljuni već jednom!“ "Dobro. "Do bro. Evo: moja TV postaja p ostaja neće više prenositi Komarovlj K omarovljeve eve govore ni skupove. Nijedan. Takva Takva je zapovijed.“ Kuznjecov skoči na noge, kao uboden iglom. Vikao je: "Ti si posve poludio! Pa mi to kupujemo. Plaćamo redovito! A vi ste komercijalna postaja. Ne možete odbiti naš novac.“ novac.“ "Izgleda da možemo.“ "No ovo je unaprijed unaprijed plaćeno.“ "čini se da su moji već vratili novac novac tvojima.“ "Dobro, "Do bro, otići ću kod vaših susjeda. Niste vi jedina komercijaln komerci jalna a TV postaja u gradu. Uvijek sam ti davao d avao prednost, Antone. Antone. Ali sad više ne.“ "Boris, "Bori s, i druge TV postaje u vlasništvu vlasništvu su istih banaka.“
Kuznj Kuznjecov ecov opet sjedne. Koljen Ko ljena a su mu klecala. "Koji "K oji se vrag događa?“ "Sve što ti mogu reći, Boris, jest da se netko okomio na vas. Stvar mi nije ništa jasnija nego je tebi. Ali eto: Upravni odbor jučer je tako odlučio. Moralo se. Ili ćemo u sljedećih trideset dana da na odbiti prikazivati Komarova, ili će banke povu po vući ći svoju glavnicu. glavnicu.““ Kuznjecov se zabulji u nj. "Propuštate puno komercijalnog vremena u eteru. Što ćete prikazivati umjesto nas? Kozačke plesove?“ "Ne, nešto čudno. čudno. Postaja će prenositi i snimati skupov sk upove e onoga svećenika." "Kojega "K ojega svećenika?“ "Ma znaš — onoga propovjednika duhovne obnove. Onoga što uvijek nuka narod neka se obrati i vjeruje u Boga.“ "Boga i cara," promrmlja Kuznjecov Kuznjecov.. "E, taj.“ "Otac Gregor.“ "Baš on. Ni meni samom to nije jasno, ali... ali... " "Vi "V i ste ludi! Pa P a čovjek nema ni ni prebite prebi te rublje.“ rublje.“ "U tome i jest stvar. Izgleda Izgleda da je novac odnekud odnekud stigao. sti gao. Zato ga dajemo i na vijestima i u specijalnim emisijama emi sijama . Ima Ima nevjerojatan nevjerojatan raspored. Hoćeš pogledati?“ "Ne, ne želim želim gledati! gledati ! K vragu on i njegov raspored! raspored!““ Rekavši to, Kuznjecov izleti van. Pojma nema kako će svom vodi i idolu priopćiti tu lošu vijest. No sumnja što mu se vrzma glavom već tri tjedna tjedna kristalizirala se u čvrsto uvj uvjerenje. erenje. Komarov i Grišin Griši n izmijenili izmijenili su značajne značajne poglede kad im i m je priopćio što se dogodilo dogodi lo u tiskari, tiskari , a onda o nda o tome što je general učinio. Znaju nešto što on ne zna. Ali nešto sigurno zna: stvari su krenule loše, katastrofalno loše. Iste večeri na drugom je kraju Europe sir Nigel Irvine prekinut za večerom. Klupski mu je sluga donio telefon. "Neki dr. d r. Probvn, Probvn, sir Nigel.“ Grboznančev Grboznančev kreštavi kreštavi glas dopirao je kroza žicu iz njegova njegova ureda, ureda, gdje je očito bio b io ostao o stao raditi radi ti dokasna. dokas na. "Mislim "Misli m da sam vam pronašao čovjeka.“ "U vašem uredu; sutra, u deset. U redu? Sjajno.“ Sir Nigel vrati slušalicu na aparat u poslužnikovoj ruci. "Držim da ovo o vo zaslužu zaslužuje je malo porta, p orta, Trubshaw. Trubshaw. Stari klupski, molim vas.“ 16 U Rusiji redarstvom - milicijom milici jom — zapovijeda Mi nistarstvo nistarstvo unutarnj unutarnjih ih poslova - MUP. Kao i u mnogim drugim zemljama, redarstvo redarstvo se dijeli na saveznu saveznu s jedne te lokalnu i regionalnu policiju s druge strane. Regije se zovu oblasti. Najveća je Moskovska oblast — komad područja koji obuhvaća cijelu metropolu s okolnim naseljima i tlom. Otprilike kao Distrikt Columbia, ali kojemu su dodane po trećina Virginije i Marvlanda (savezno područje u Sjedinjenim Američkim Državama s dvjema susjednim saveznim državama — op. prev.) Moskva je, dakle, sjedište i Savezne milicije i Moskovske policijske uprave. Za razliku od zapadnih redarstvenih snaga, rusko Ministarstvo unutarnjih poslova ima na raspolaganju također i vlastitu vojsku - gotovo 130 tisuća do zuba naoružanih MUPovih vojnikamilicajaca mogli bi se uhvatiti ukoštac i s regularnom ruskom vojskom, pod zapovjedništvom Ministarstva obrane. Nedugo nakon pada komunizma komunizma organizirani je krimi kriminal nal bujao bujao kao gljive g ljive poslije kiše. Postalo je to toliko očito, žilavo žilavo i skandalozno skandalozno da je Boris Jeljcin Jeljcin bio prisiljen prisiljen zapovjediti zapovjediti formiran formiranje je čitavih čitavih divizija divizija u sastavu sastavu Savezne, Savezne, odnosno odnosno Moskovske Moskovske milicije milicije za za borbu protiv širenja širenja mafije. mafije. Posao saveznih saveznih redarstvenika redarstvenika je, dakako, da kako, borba protiv zločina u čitavoj zzemlji. emlji. No organizirani je kriminal k riminal toliko jak i koncentriran koncentriran te je Odjel za suzbijanje suzbijanje organiziranoga kriminala u Moskvi - GUVD - uskoro postao gotovo jednako velik kao i odgovaraju o dgovarajući ći savez sa vezni ni odjel. GUVD je do sredine osamdesetih osa mdesetih postizao tek skromne uspjehe. uspjehe. Tada je zapovjedništvo zapovjedništvo nad njim povjereno milicijskom generalu Valentinu Petrovskom, koji je tada postao najviši policijski polic ijski časnik ča snik u Kolegiju koji uprav upravlja lja i zapovijeda GUVDom. On nije bio Moskovljanin, nego je došao iz industrijskoga grada Nižnjeg Novgoroda, gdje je stekao glas "teška", tj. nepotkupljiva čovjeka. Poput legendarnoga legendarnoga Elliotta Nessa, i on je naslijedio naslijedio situaciju što podsjeća na Chicago pod p od Alom Caponeom. C aponeom. Za razliku od vode Nedodirljivih, Rus ima na raspolaganju daleko veću vatrenu moć i znatno manje ljudskih prava za koje bi se morao brinuti. Počeo je vladavinu otjeravši desetak visokih časnika za koje je ocijenio da su "preblizu "prebli zu"" predmetu istraživanja, istraživanja, tj. organiziranom o rganiziranom kriminalu. "Da 'preblizu'!" vikaše FBIev F BIev časnik za vezu. vezu. "Pa bili bi li su na mafijinom platnom popisu!“ Petrovski je zatim izveo izveo niz tajnih tajnih testova s ponudama ponudama mita nekim višim istražiteljima. Tko bi otjerao podmićivača, podmi ćivača, bio bi promaknut i dobio d obio bi veliku povišicu. Tek kad je stvorio pouzdanu i poštenu ekipu, objavio je rat mafiji. Njegove su se Antigangsterske posebne postrojbe razbojnici razbojnici plašili više nego bilo koje slične u prošlosti. Prijestu Pri jestupnici pnici su ga nazvali nazvali Malatok ("malj"). Poput svakog poštenog redarstvenika, ni on nije do kraja uspio. Rak je prodro preduboko. Organizirani kriminal ima prijatelje na visokim i najvišim mjestima. Vidi se to i po činjenici što tako puno gangstera biva uhićeno i brzo opet pušteno, a da im ni smiješak nije sišao s lica. Odgovor Petrovskoga bio je da više nije odviše obazrivo zarobljavao. zarobljavao. Kao potporu svojim svojim detektivima, de tektivima, i savez sa vezni ni i gradski Odjel za borbu protiv organiziranoga kriminal a imaju oružane oružane snage. Savez Sa vezne ne se snage zovu OMON, a postrojbe p ostrojbe za b r zo djelovanje djelovanje pod zapovjedništvom zapovjedništvom Petrovskoga — SOBR. U početku je je Petrovski osobno vodio pohode na kriminalce; krimi nalce; u njih njih je polazio bez najave, najave, kako bi preduhitrio preduhitrio curenje curenje informacija. i nformacija. Ako bi se gangsteri mirno predali, čekalo če kalo ih je suđenje. suđenje. Ako bi pak ijedan i jedan o d njih pokušao uzvratiti uzvratiti vatrom, uništiti uništiti dokaze ili pobjeći, Petrovski bi pričekao dok se sve ne dovrši, rekao "aha" i naručio naručio vreće za trupla. trupla. Godine 19 98 . shvatio shvatio je kako je daleko najveća najveća mafijaška skupina - u koju je naizgled nemoguće nemoguće prodrijeti - gang Dolgorukih. D olgorukih. Sa sjedištem u Moskvi, Moskvi, oni nadziru nadziru najveći najveći dio Rusije zapadno od Urala. Strahovito Stra hovito su bogati i to im omogućuje omogućuje potplaćivan po tplaćivanje je koje daje izvanredan izvanredan utjecaj. utjecaj. Dvije godine pri je 1997. pokrenu po krenuo o je osobni osob ni križarski rat protiv proti v Dolgorukih; mrze mrze ga zbog toga. Na prvom je susretu Umar Gunajev kazao Monku kako u Rusiji nema potrebe za krivotvorenjem dokumenata: novac kupuje prave stvari. Početkom prosinca Monk je stavio na kušnju tu samohvalu. Htio je već četvrti četvrti put p ut razgovarati razgovarati s ruskim uglednikom lažno lažno se predstavivši. No krivotv kri votvoreno oreno pismo mitropolita Ruske pravoslavne pravoslavne crkve Antonij Antonija a iz Londona Londona krivotv krivotvoren oreno o je u tom istom grada. Isto tako i pismo š to je potvrđiva potvrđivalo lo da dolazi dolazi u ime kuće kuće Rotschild Rotschildovih ovih.. General General Nikolajev nije nije tražio nikakve isprave: odora glavnostožern glavnostožernoga oga pukov p ukovnika nika bila bi la mu je dostatna. Ali general Valentin Petrovski, koji je stalno pod prijetnjom smrti, čuvan je danju i noću.
Monk nikad nije upitao čečene odakle im to. Ali dobro su izgledale te isprave. Na njima je bila Monkova fotografija s kratkom plavom kosom. Milicijska iskaznica identificirala ga je kao milicijskoga pukovnika, pripadnika kabineta prvoga pomoćnika ravnatelja Uprave za nadzor organiziranoga kriminala Saveznog MUPa Ruske Federacije. Kao takav, neće biti osobno poznat Petrovskom, no ovaj će ga primiti kao kolegu iz savezne savezne milicije. milic ije. Jedna od stvari koje se u Rusiji nisu promijen promijenile ile nakon pada komunizma komunizma jest običaj da se cijele ci jele stambene zgrade, pa p a i naselja, izdvajaju izdvajaju i namjenjuju za dužnosnike i više službenike iste struke. Dok na Zapadu političari, državni dužnosnici i službenici obično žive u obiteljskim kućama naširoko rasprostranjenim po predgrađima, u Moskvi oni i danas žive skupno, u stanovima za koje ne moraju plaćati stanarinu u državnim državnim stambenim zgradama. Glavni je razlog u tomu što je postkomunistička država jednostavno preuzela državne stanove od stare države i Centralnoga komiteta: i sada je, kao i prije, velika stvar dati nekomu takav stan, i on je zahvalan za to. Mnogi od tih dužnosničkih stambenih zgrada bile su i ostale poredane uza sjevernu stranu Kutuzovskoga prospekta, gdje su nekoć živjeli Brežnjev i većina članova Politbiroa. Petrovski stanuje u velikom stanu s terasom, jedinom na vrhu vrhu zgrade na Kutuzovskom Kutuzovskom prospektu, u kojoj stanuje još desetak dese tak viših milicijski mi licijskih h časnika. Postoji bar jedna prednost takvoga zbijanja kolega iz iste profesije u istu stambenu zgradu. Obične građane osiguranje bi izludjelo. Milicijski Milici jski generali ge nerali i pukovnici, pukovnici, naprotiv, posve razu razumiju miju potrebu za njim. njim. Automobil Automobil kojim se Monk Monk te večeri dovezao dovezao (što ga je Gunajev Gunajev misteriozn misteriozno o nabavio nabavio ili "posudio") bijaše prava prava pravcata pravcata MUPova crna crna čajka. Limuzina se zaustavila na zapreci na prilazu unutarnjem dvorištu stambene zgrade. OMONovac na straži pokaza mu neka spusti prozor, dok je drugi stražar naciljao na nj automatskim automatskim pištoljem. p ištoljem. Monk mu pruži milicijsku iskaznicu i reče kamo ide, zadržavši dah. Stražar prouči ispravu, kimnu i vrati se u stražarsku kućicu, odakle je telefonirao. "General Petrovski vas pita o čemu se radi.“ "Recite generalu da mu nosim spise od generala čebotarjova. Stvar je žurna," reče Monk. Naveo je ime čovjeka koji bi mu bio izravno nadređen da je on stvarno stvarno taj za koga se izdaje. Slijedio je još jedan telefonski razgovor. Napokon OMONovac kim ki m nu svom drugu neka podigne brklju. Monk Monk parkira parki ra auto na parkiralištu te nastavi pješice. U prizemlju bijaše recepcijski stol, za njim recepcionarstražar. Pokraj dizala na osmom katu još dvojica stražara. Prepipali su ga, otvorili i pregledali mu aktovku i isprave. Zatim jedan prozbori u interfon. Vrata se otvoriše nakon deset sekundi. Monk je znao da su ga za to vrijeme proučavali kroza špijunku. Otvorio Otv orio mu je sluga sluga u bijeloj bluzi, bluzi, čija či ja su građa tijela i držanje držanje pokazivali da je kadar poslužiti poslužiti puno puno više od kanapea, ustreba ustreba li. Napokon mu se otkri obiteljsko ozračje Petrovskih. Djevojčica dotrči iz dnevne sobe, zagleda se u nj i reče: "Ovo je moja lutkica." Podiže prema njemu lutku lutku kose boje lana u spavaćici. Monk se široko osmjehnu. osmjehnu. "Baš je ljupka. A kako se ti zoveš?" "Tatj " Tatjana.“ ana.“ Pojavi se gospođa gospo đa pri kraju k raju trideseti tridesetih h godina, smiješeći se ispričljivo, isprič ljivo, te te blago odgurnu odgurnu dijete u stranu. stranu. Iza Iza nje nje se pojavi muškarac u košul koš ulji, ji, brišući usta ubrusom ubrusom — isto i sto kako bi činio bilo bi lo koji običan obi čan građanin prekinut prekinut u večeri. večeri. "Pukovnik Sorokin?" "Da, gospodine.“ "U neobično vrijeme dolazite.“ d olazite.“ "Oprostite. Žurno Žurno je. Mogu pričekati dok završite večeru." večeru." "Nema " Nema potrebe po trebe.. Upravo sam završio. završio. Uostalom, s ad su crtici na televiziji; ne moram to gledati. Uđite!“ Povede ga hodnikom hodnikom do radne sobe. Na boljem boljem svjetlu svjetlu Monk Mo nk uvidje uvidje kako je borac protiv zločina podjednakih godina kao i on te u najmanju ruku jednako dobre tjelesne spreme. Triput do sada počeo je razgovor otkrivajući da je došao pod lažnim identitetom: s patrijarhom, s generalom i s bankarom. Svaki je put prošlo lako. Procijeni kako bi ovoga puta takvim postupkom mogao najprije poginu pogi nuti. ti. Isprike bi došle do šle poslije. Zato otvori aktovku. aktovku. Stražari Stražari su je pregledali i vidjeli samo dva dosjea na ruskom, ruskom, ali nisu pročitali proči tali ni riječ od toga. Monk najprije izvadi sivi si vi dosje, Potvrdno izvješće. izvješće. "Evo! To je to, generale. g enerale. Smatramo ovo prilično uznemiruj uznemirujućim." ućim." "Mogu "Mog u li to pročitati poslije?“ "Ovdje je riječ o potrebi za akcijom iste noći." "O, j..em ti! Jeste li za piće?“ "Na dužnosti dužnosti sam, gospodi g ospodine.“ ne.“ "Znači, stvari se popravljaju u MUPu. Onda može kava?" "Hvala. Vrlo rado. Imao sam naporan dan.“ General Petrovski se nasmiješi i reče: "A koji nije takav?“ Pozove slugu i naruči kavu za njih dvojicu te počne čitati. Sobar donese kavu i ode. Monk se sam posluži. General Petrovski napokon podiže pogled. "Odakle ste, do vraga, ovo dobili?" dobili? " "Od " Od britanske obavještajn obavještajne e službe." službe." "Molim?“ " Molim?“ "Ali nije provokacija. provokaci ja. Sve smo provjerili. Možete sutra sutra ponovno ponovno provjeriti sami. N. I. Akapov je mrtav; mrtav; to t o je Komarovlj K omarovljev ev tajnik koji ko ji je ostavio Manifest na stolu. stolu. Isto tako i stari čistač či stač Zajcev. Također Također i britanski novinar, koji zapravo ništa nije znao.“ "Sjećam ga g a se," reče Petrovski zamišljeno, s nekom tugom u glasu. glasu. "Izgledalo "Izgledalo je poput gangsterskog ubojstva, ali nedostajao je motiv. Nije ga bilo za stranoga dopisnika. dopi snika. Mislite da je to učinila Komarovljeva Komarovljeva Crna garda?“ "Ili profesionalni ubojice Dolgorukih D olgorukih što ih je on unajmio." "I onda: gdje je taj zagonetni zagonetni Crni C rni manifest?“ "Ovdje, generale," generale," reče Monk, potapšavši pritom aktovku a ktovku.. "Imate primjerak? Ponijeli ste ga sa sobom?“ "Da.“ "Ali prema p rema ovome, Manifest je otišao u Britansko veleposlanstvo veleposlanstvo i odande u London. London. Kako ste vi došli doš li do toga?" "Dali "Da li su mi.“ General Petrovski zagleda se u nj sa sumnjom koju nije skrivao. "K vragu, pa kako je MUP došao do toga? Ma vi niste iz i z MUPa! Odakle ste vi? Iz SVRa? Iz FSBa?“ Dvije vladine organizacije što ih je spomenuo jesu Savezna obavještajna služba i i Savezna sigurnosna služba, nasljednice nekadašnje
General Petrovski ne pokaza ni tračka straha. Samo se oštro zagleda u posjetitelja, tražeći što bi ga moglo ugroziti, jer obitelj mu je u susjednoj susjednoj sobi, a nezvani nezvani bi gost g ost mogao biti bi ti plaćeni ubojica. Koliko Koli ko je vidio, čovjek nema ni pištolja ni bombe. Monk poče svoj govor, tumačeći kako je crno uvezani dosje u njegovoj aktovci stigao najprije u Veleposlanstvo, zatim u London, pa u Washington. Kako ga je pročitalo tek nekoliko desetaka ljudi u obje zemlje. Lincolnovo vijeće nije spomenuo. Ako general Petrovski želi vjerovati vjerovati kako je on o n tu u ime američke ameri čke vlade — to bolje. b olje. "Kako se doista zovete?" "Jason Monk.“ "I vi vi ste stvarno Amerikanac?" "Jesam, " Jesam, gospodi ne.“ "Vraški dobro govorite ruski! Dakle, što ima u tom Crnom manifestu?“ "Između ostalog, smrtna osuda što ju je Igor Komarov izrekao vama i većini vaših ljudi.“ U tišini Monk kroza zid začu riječi "To " To je moj dečko" dečk o" s televizije. Tom i Jerry. Tatjana Tatjana se veselo smijala. Petrovski ispruž i spružii ruku prema njemu. "Pokažite mi!" reče. Trideset minuta potrošio je na čitanje četrdeset stranica, podijeljenih s dvadeset tematskih međunaslova. Zatim mu s gađenjem dobaci dokument. "Sranje!" "Zašto?“ "Neće to ići tek tako.“ "Do sada je išlo. Crna garda je njegova privatna vojska, izvrsno opremljena i plaćena. Osim toga, tu je i mnogobrojnija, iako slabije obučena vojska vojska Mladih boraca. A novaca ima dovolj do voljno no da se čovjek č ovjek utopi utopi u njima. Kumovi Dolgorukih sklopili su s nji me sporazum prije dvije godine. Dali D ali su mu ratni zajam od četvr č etvrtt milijarde američkih američki h dolara da kupi najvišu najvišu vlast u ovoj zemlji.“ zemlji.“ "Nemate dokaza doka za za za to.“ "Manifest je dokaz. Obratite pozornost na napomenu kako će prilagatelji u stranačke fondove biti dostojno nagrađeni. Nakon istrebljenja čečena i masovnog protjerivanja Armenaca, Gruzijaca i Ukrajinaca, to neće biti nikakav problem. Ali oni se time neće zadovoljiti. Htjet će se osvetiti svojim nekadašnjim progoniteljima. Počet će sa zapovjedništvom zapovjedništvom antigangsterskih policijskih postrojba. Trebat će im robovska radna snaga za rudnike zlata, soli i olova. Tko bi bio bolji za taj zadatak nego mladići pod vašim zapovjedništvom — OMON i SOBR? Vi V i to, naravno, naravno, nećete nećete doživj do živjeti.“ eti.“ "On možda neće pobijediti.“ "Istina je, generale: mož možda da i neće. Zvijezda Zvijezda kao da mu je na zalasku. General Nikolajev prije nekoliko je dana govorio protiv proti v njega.“ njega.“ "Vidio "Vi dio sam. s am. Strašno iznenađenj iznenađenje. e. Imate Imate li vi štogod s time?" "Može biti.“ "Lukavo.“ "Sad su ga i komercijalne TV postaje prestale prikazivati. Listovi su mu prestali izlaziti. Najnovije ispitivanje javnog mišljenja pokazuje da ga podupire 60% 60 % ljudi, ljudi, a na prošlom je ispitivanju isp itivanju,, prije mjesec dana, imao je 70%.“ 70 %.“ "Znači, sve manja potpora birača, gospodine Monk. Stvarno, možda i neće pobijediti." "A što ako ipak pobijedi?“ "Gledajte, ja se ne mogu suprotstaviti suprotstaviti predsjedničkim izborima. Ja jesam general, ali ostajem ipak samo policajac. Trebali biste bi ste poći privremenom predsjedniku.“ "Sav se ukočio od o d straha.“ "Ja vam ipak ne mogu pomoći.“ "Pomisli li da neće pobijediti, mogao bi napasti državu.“ "Napadne li i tko državu, državu, gospodine Monk, država država će se s e znati znati obraniti." ob raniti." "Generale, " Generale, jeste jeste li ikad i kad čuli za riječ SippenhafP.“ S ippenhafP.“ "Ne znam engleski.“ "To je njemački. Možete li mi reći svoj kućni telefonski telefonski broj, b roj, ovdje?" Petrovski pokaže na obližnji aparat. Monk upamti broj. "Ta njemačka riječ — što znači?“ znači?“ "Kad su neki njemački časnici skovali neuspjelu neuspjelu urotu urotu protiv Hitlera, objesili su s u ih glasovirskom žicom. Prema zakonu zakonu Sippenhafta, Si ppenhafta, njihov njihove e žene žene i djeca poslani po slani su u koncentracijske koncentracijske logore.“ "Pa to ni komun k omunisti isti nisu činili!" činili! " planu Petrovski. Petrovski. "Obitelj "Obi telj bi izgubila stan, žena žena posao, djeca mjesto u školi. Ali ipak i pak ih i h nisu nisu slali u logor.“ "Znate, taj čovjek čovjek je lud. Iza Iza te fine krinke, on nije zdrav. Ali to će sve ionako provesti Grišin. Nego, ja bih sada pošao.“ "I bolje vam vam je što prije otići otić i — dok do k vas nisam uhitio.“ uhitio.“ Monk dođe do vrata. On Onda da još tiho doda: "Da " Da sam sa m na vašem vašem mjestu, poduzeo poduzeo bih unaprijed unaprijed neke mjere opreza. Ako on o n pobijedi, pobijedi , ili pomisli kako će izgubiti, možda ćete se morati boriti bori ti za život svoje svoje žene i djeteta.“ S tim riječima ode. Dr. Probvn ponašao se poput pop ut uzbu uzbuđena đena dječarca. Ponosno je odveo si r Nigela Irvinea Irvinea do crteža crteža veliči ne metar sa metar, pričvršćen pri čvršćena a pribadačama pribadač ama za zid. Shemu je očito on sam načinio. "Što vam se čini?" či ni?" upita on, sav blistaju blistajući. ći. Sir Nigel je gledao, ali a li ništa nije razumio. razumio. Imena... Imena... nizovi imena, povezanih uspravn uspravnim im i vodoravnim vodoravnim crtama. "Mongolsko podzemlje — bez prijevoda," nagađao je samo napola u šali. Probvn zahihoće. "Nije loše. Dakle, gledate shemu međupovezanosti europskih kraljevskih kuća. Danske, grčke, britanske i ruske. Dvije još postoje postoje i kralju kraljuju ju,, jedna jedna je zbačen zbačena a s vlasti, vlasti, a jedna jedna je izum izumrla. rla.““ "Objasnite," zamoli Irvine. Irvine. Dr. Probvn uzme tri velika flomastera za obilježavanje: crveni, plavi i crni. "Počnimo od vrha! Danci. Oni su ključ za sve.“ "Danci? Zašto Danci?“
"Da vam ispričam istinitu i stinitu priču, sir Nigele. Prije sto šezdeset ' godina god ina živio jedan danski kralj i imao puno djece. Evo ih!“ Pokaza na vrh crteža, gdje je danski kralj bio obilježen imenom te — ispod imena — vodoravnom crtom ispod koje su poredana imena njegovih njegovih potomaka. potomaka . "Zatim je najstariji sin si n postao prijestolonasljednik prijestolonasljednik te je naslijedio^ oca na prijestolu, Nas Nas to ne zanima. No najmlađi najmlađi je sin...“ 1 "Princ Vilim postao je Juraj I, kralj Grčke. Spomenuli ste to kad sam prošli put bio kod vas." "Sjajno! Imate izvrsno pamćenje!" usklikne Probyn. Probyn. "Dakle, idemo redom: poslali po slali su ga u Atenu, Atenu, gdje je postao grčki kralj. I što što je tamo radio? Oženio Oženio se ruskom velikom kneginjom Olgom. Rodio im se sin princ Nikola, grčki kraljević, ali etnički napola Danac i napola Rus, tj. Romanov. Ostavimo načas po strani princa Nikolu. Ostavljamo ga još kao neženju.“ Obilježivši Obilježivši Nikolu modrom - grčkom grčko m bojom, pokaže pok aže opet na Dance D ance na vrhu vrhu crteža. crteža. "Stari je kralj imao i kćeri, od kojih su se dvije prilično dobro snašle. Dagmar je pošla u Moskvu, gdje je postala ruskom caricom. Tamo je promijenila ime u Marija, prešla na pravoslavnu vjeru i rodila Nikolu II, cara svih Rusa.“ "Koji je ubijen zajedno zajedno s cijelom obi telji u Jekaterinburgu.“ Jekaterinburgu.“ "Upravo tako. Ali pogledajmo drugu kćer. Aleksandra, princeza princeza danska, došla je k nama i udala se za britanskoga kraljevića koji je poslije posli je postao kralj Eduard VII. VII. Njihov je je potomak kralj George V. Vi dite?“ "Tako su car Nikola II i George V bili bi li bratići.“ bratići .“ "Točno. Majke su im bile sestre jedna drugoj. Tako su u Prvom svjetskom ratu dvojica bratića bila na istoj strani. Kad je kralj George govorio o C aru kao o 'bratiću 'brati ću Nickvju', Nickvju', to je bilo bi lo sasvim doslovno točno.“ točno.“ "Ali sve s ve je to završilo završilo 1918.“ "Itekako. No promotrimo sad malo britansku granu.“ granu.“ Dr. Probvn ispruži ruku i zaokruži crveno kralja Eduarda i kraljicu Aleksandru. Crvena pisaljka spusti se zatim naraštaj niže, do kralja Georgea V. "Evo, on je imao petoricu sinova. John je je umro kao dijete, a ostali su odrasli. Imena Imena su im: i m: David, Albert, Henry i George. Zanima nas ovaj posljednji, posljednji, kraljev k raljević ić George.“ Crvena olovka olovka spusti se od Georgea V. do njegova četvrtorođenog četvrtorođenog sina, Georgea, vojvode od Windsora. Wi ndsora. "Vratimo se sad unatrag," reče dr. Probvn. "Otac mu je bio kraljević George, djed kralj George. No prabaka mu je sestra careve mame. To su dvije danske princeze, Dagmar i Alexandra. Alexandra. Ovaj je čovjek povezan s kućom Romanovih po ženidbi.“ "Hmmm... Dugo je to vraćanje vraćanje unatrag," unatrag," sumnjičavo će sir si r Nigel. "Ima još! Pogledajte ovo!“ Baci na stol dvije fotografije. Dva bradata, ozbiljna i melankolična lica gledahu ravno ravno u objektiv. "Što vam se či ni?“ "čini mi se da bi mogli biti braća.“ "E, pa nisu. Dijeli ih osamdeset godina. Jedan je posljednji ruski car Nikola II. Drugi je živi engleski vojvoda. Pogledajte ta lica, sir Nigele! Nisu to tipična britanska lica — Car je, uostalom, bio napola Danac, napola Rus. No No nisu ni ni tipično tipi čno ruska ruska lica. To su danska lica. Danska Da nska je krv izbila zbog tih ti h dviju sestara Dankinja.“ "I to je to? Veza po ženi?“ ženi?“ "Daleko od toga! Najbolje tek dolazi. Sjećate li se kraljevića Nikole?“ "Onoga što smo ga 'načas' ostavili? Grčkoga kraljevića, ali zapravo napola Danca i napola Rusa?" "Baš njega. Dakle, Nikola II imao je sestričnu, veliku kneginju Jelenu. Što je ona učinila? Otputila se u Atenu i udala se za grčkoga kraljevića Nikolu. On je napola Romanov, a ona sto posto. Njihovi su potomci, prema tome, tri četvrtine četvrtine Rusi i Romanovi. Romanovi. A ona — ona je princeza Marina." "Koja "K oja je došla k nama... „ "I udala se za Georgea, vojvodu od Windsora. Dva živa čovjeka, njegovi sinovi, jesu tri osmine Romanovi. Mislim da je to najviše što se danas može dobiti. Ne želim reći da bi oni mogli biti pretendenti po nasljednom pravu. Previše je žena na putu, a to zabranjuje Paulinski zakon. No veza po ženidbi je s očeve strane, a krvna veza po majčinoj strani.“ "To vrijedi za obojicu braće?“ "Da, i još nešto. Njihova majka Marina pripadala je pravoslavnoj crkvi u trenutku rođenja obojice. To je ključni uvjet da bi ih prihvatila pravoslavna hijerarhija.“ "Vrijedi za obojicu?“ "Da, rekao sam. Obojica su služili u Britanskoj vojsci i dogurali do čina bojnika." "Što je sa starijim bratom?“ "Vi ste spomenuli dob, sir Nigele. Starijem su šezdeset četiri; to je previše, prema vašim smjernicama. Mlađi će ove godine navršiti pedeset sedam. Pronašao sam gotovo sve što ste tražili: rorfon rorfon Var> iMinaHniV Vmlip^cVp Vmlip^cVp VIM^P VIM^P KValiirin KValii rin hrntir hrntir cnmn ip brak, sin od dvadeset godina, godi na, oženjen oženjen austrijskom austrijskom groficom, grofi com, podosta naviknut naviknut na na sve te dvorske ceremonije koje su i dandan da ndanas as prilično pri lično stroge, nekadašnji vojni časnik. No najbolje dolazi na kraju: služio je u vojnoj obavještajnoj službi, gdje je tako dobro naučio ruski da ga govori gotovo jednako dobro kao engleski!“ Dr. Probyn se odmakne odmakne od svoje sheme, sheme, sav blistajući blistajući — još puno više nego na početku tumačenja. tumačenja. Sir Si r Nigel Nige l za to se vrijeme zagledao u lice na fotografiji. "Gdje stanuje?“ "Preko tjedna u Londonu. Vikendom odlazi u svoju ladanjsku kuću. član je 'Debretta'.“ "Možda bih trebao porazgov p orazgovarati arati s njime," razmišljao je naglas sir Nigel Irvine. Irvine. "Samo "Sa mo još nešto, dr. Probvn. Probvn. Postoji li još netko tko bi ispunjavao ispunjavao sve uvjete uvjete jednako dobro kao on?“ o n?“ "Ne na ovom svijetu," svijetu," odgovori o dgovori grbozn grbo znanac. anac. Dogovorivši se unaprijed, sir Nigel Irvine toga se vikenda otputio automobilom na zapad Engleske, gdje je išao posjetiti mlađega od
"Ako je i samo polovica od toga što ste rekli istina, sir Nigele, to je doista izvanredno. Naravno, pratio sam u javnim glasilima događaje u Rusiji. Ali ovo... Morat ću dobro razmisliti, iscrpno is crpno se posavjetovati posavjetovati s mojom obitelji te u četiri oka razgovarati razgovarati s Njezinim Njezinim Veličanstv Veli čanstvom.“ om.“ "Možda do toga i neće doći, plemeniti gospodine. go spodine. Možda neće biti referenduma. Ili Ili to narod neće prihvatiti.“ prihvatiti.“ "U tom ćemo slučaju čekati do d o toga dana. d ana. Sretan put, put, sir Nigele.“ Ni gele.“ Na trećem katu hotela hotela "Metropol" smješten je je jedan od najboljih ruskih ruskih nacionalnih nacionalnih restorana u Moskvi. Bojarski Bo jarski zal — "Plemićka "Plemić ka dvorana" dvorana" dobila je ime po prostoriji u kojoj se nekoć sastajala i vijećala ruska aristokracija kako bi savjetovala cara te — ako bi on bio slab vladar — vladala vladala mjesto njega. Dvorana je nadsvođena nadsvođena i urešena urešena drvenim panoima s reljefima i ornamentima što prizivaju u pamet davno davno prošle slavne slavne dane. Izvrsna vina i ledena votka odlično se slažu s pastrvom, lososom i jesetrom iz rijeka te mesom zeca, jelena i vepra iz stepa goleme Rusije. U 12 . Drosinca Drosi nca UDravo ie ovamn generala Nikniaieva izveo izveo na na večeru večeru njegov jedini živi živi rođak; povod bijaše sedamdeset četvrt četvrtii rođendan staroga vojnika. vojnika. Galina, sestrica što ju je jednoć nosio na leđima plamtećim ulicama Smolenska, sretno je odrasla i postala učiteljicom. Godine 1956. — navršivši navršivši dvadeset pet godina g odina — udala se za kolegu učitelja učitelja Andrejeva. Iste Iste im se godine rodio rodi o sin si n Miša. Već 1963. 19 63. i ona i muž poginuli poginuli su u prometnoj nesreći nesreći — jednom od onih glupih, a tragičnih događaja kad se votkom nalivena nalivena budala zaleti ravno u auto s druge strane ceste. Pukovnik Pukovnik Nikolajev doletio je sa službe službe na Dalekom istoku kako bi pribivao pribi vao pogrebu. No čekalo ga je i sestrino pismo, što ga je pripremila pripremi la dvije godine prije. Dogodi Dogod i li se ikad što meni i Ivanu, vanu, napisa napisala la je, zaklinjem zaklinjem te da d a se brineš za maloga Mišu. Mi šu. Nikolajev je, slomljen, slomljen, stajao na pogrebu uz smrtno smrtno ozbiljna dječaka što je upravo navršio navršio sedam se dam godi na, ali nije ridao. Budući da su oboje roditelja rod itelja bili držav d ržavni ni namještenici namještenici (pod komunizmom su svi zaposlenici zaposlenici radili za državu), državu), njihov je stan dodijeljen do dijeljen drugoj obitelji. Tridesetsedmogodišnji tenkovski pukovnik nije imao stana u Moskvi. Kad bi stigao u glavni grad poslom ili na odmor, odsjedao bi u časničkom hotelu časničkoga časničkoga kluba "Frunze". "Frunze". Zapovjednik Zapovjednik se složio da dječak može ostati s njim, ali sa samo mo vrlo kratko vrijeme. vrijeme. Nakon pogreba odveo je dječaka na objed u "Frun " Frunzeov zeovu" u" menzu, menzu, no nijedan od njih nije baš imao teka. "Što ću ja sad s tobom, tobo m, Miša?" pitao je više sebe se be nego dječaka, sav zdvojan. zdvojan. Poslije je ušuškao dječaka u svoju postelju za jednu osobu, a sam je legao na kauč, pokrivši se. Kroza zid tek je tada čuo kako dječak plače. Nije, dakako, dakako , mogao spavati. spa vati. Da promijeni promi jeni crne misli, upali radi radio. o. Upravo su javili javili da d a je Kennedv ubijen ubijen u Dallasu. Kad je netko trostruki trostruki heroj Sovjetskoga Saveza, t o mu daj e izvjesne izvjesne nepisane povlastice, koje proizl proi zlaze aze iz samog ugled ug leda. a. Dječake normalno primaju u pripremnu školu prestižne Nahimovljeve vojne akademije s jedanaest, najmanje deset godina, no u ovom su slučaju učinili iznimku. Vrlo malog i vrlo ustrašenog dječaka odjenuli su u sićušnu kadetsku odoru i upisali u "Nahimova". Ujak se vratio na Daleki istok dovršiti službu. Idućih je je godina godi na Nikolaj Nikolajev davao sve od sebe u odkad je pridijeljen Glavn Glavnom om stožeru, dobio je stan u Moskvi gdje je dječak, poslije mladić, mogao boraviti bo raviti za školskih praznika. praznika. S osamnaest godina Miša Andrejev je diplomirao te je promaknut u poručnika. Sasvim naravno, odlučio se za službu u tenkovskim postrojbama. Dvadeset pet godina poslije navršio je četrdeset tri i kao general bojnik zapovijeda elitnom tenkovskom divizijom smještenom blizu prijestolnice. Njih dvojica uđoše u restoran nedugo nakon osam. Rezervirani ih je stol čekao. Natkonobar Viktor bijaše nekoć tenkist. Pohita k njima ispružene ispružene ruke. "Drago mi je što vas vidim, generale. Vi me se nećete sjetiti, ali bio sam topnik u sto trideset prvoj u Pragu 1968. Vaš stol vas očekuje tamo.“ Glave se stadoše okretati da vide oko čega se diže prašina. Američki, švicarski i japanski poslovnjaci zagledaše se u čudu. Medu malobrojnim malobrojnim Rusima se zažamorilo: "To je Kolja K olja Nikolajev.“ Viktor je priredio priredi o dvije male boce uleđene uleđene moskovskaje na svoj rračun ačun.. Miša Andrejev podiže čašu kako bi nazdravio nazdravio svom s vom ujaku ujaku i jedinom ocu koga se zaista sjeća. "Za " Za tvoje tvoje zdorovjel zdorovjel Za sljedećih sljedećih sedamdeset sedamde set četiri godine!“ g odine!“ "Što god! g od! Hajde, za zdorovjel“ zdorovjel“ Obojica izl i zliše iše u sebe žesticu naiskap, pa malo pošutješe i zagunđaše zagunđaše dok d ok je alkohol dolazio na svoje mjesto. Iznad šanka Bojarskago zala stoji galerija, s koje blagovatelje zabavljaju pjevanjem ruskih narodnih pjesama. Te je večeri nastupala raskošna plavuša plavuša u haljini princez pri nceze e iz i z kuće Romanovih Romanovih i muškarac u smokingu, s krasnim kras nim baritonom. Baladu su završili završili u duetu; duetu; pjevač pjevač bijaše zakoraknuo malo naprijed. naprijed. Mali orkestar o rkestar na kraju galerije galeri je načini malu stanku, stanku, a onda duboki glas zapjeva pjesmu ruskoga vojnika voljenoj djevojci što ju je ostavio doma — čuvenu Kaljinku. Rusi prestaše čavrljati. Sjedili su i slušali, slušali, a uskoro su ih slijedili i stranci. Bariton ispuni dvoranu: dvoranu: Kaljinka, Kaljinka, Kaljinka maja...“ Pošto zamriješe zadnji zvuči pjesme, svi Rusi ustaše nazdraviti bjelobrkom muškarcu što sjedi leđima okrenut tapiserijama. Viktor se zatekao pokraj skupine japanskih gostiju gosti ju.. "Tko je taj stari?" upita jedan od njih na na engleskom. "Ratni iunak iunak iz Velikoea domovinsko? rata " orfanvnri orfanvnri ViVtnr "Ah, tako," rekoše Japanci, pa i oni podigoše čaše: čaše : "Kampei!“ "Kampei! “ Ujak Kolja ustane, pa zakima ponosno i sretno. Zatim podigne čašu prema pjevaču, pa zaokruži njome, nazdravljajući svima u dvorani, te iskapi i nju. Večera bijaše izvrsna: pastrva i pečena patka s armenskim crnim vinom i kavom na kraju. Uz cijene u Bojarskom, sve to stoji mjesečnu plaću generalbojnika. Andrejev je držao kako njegov ujak to zavrjeđuje. Tek kad je navršio trideset godina i upoznao neke doista loše časnike (od kojih su mnogi bili na visokim mjestima) shvatio je zašto je zapravo njegov ujak postao legendom među tenkistima. Posjedovao je, naime, nešto što loši časnici nikada nemaju: strasnu skrb za ljude kojima zapovijeda. U doba kad je tek dobio generalski čin i svoju prvu diviziju, generalbojnik Andrejev mogao se dobro ogledati po ruševinama ruševinama čečenije. Tada je shvatio koliko Rusiji treba još ljudi poput Ujaka Kolje.
Nećak nikad nije zaboravio zgodu što se zbila kad mu je bilo deset godina. Od 1945. do 1965. ni Staljin ni Hruščov nisu našli prikladnim podignuti u Moskvi Moskvi spomenik poginul po ginulima ima u ratu. ratu. Važniji Važniji im i m je bio kult vlastite vlastite osobe, osob e, unatoč unatoč činjenici što se ni jedan ni drugi ne bi mogli popeti na vrh vrh Lenjinova Lenjinova mauzoleja mauzoleja i pozdravljati pozdravljati mimohod na Prazn P raznik ik rada da nije bilo milijuna milijuna onih koji su dali svoje s voje živote živote od 1941. do 1945. Kad je 1966. Hruščov Hruščov napokon otišao, Politbiro P olitbiro je napokon naredio i zgradnju zgradnju spomenika i Vječne vatre u spomen neznan neznanom om junaku. junaku. No spomenik nije postavljen na otvorenu prostoru. Ugurali su ga podalje od pogleda, ispod stabala Aleksandrovskih vrtova, blizu zidina Kremlja, na mjestu gdje nikad neće privu p rivući ći pogled po gled i pozornost pozornost čekača u beskrajnom redu pred Lenjinovim Lenjinovim balzamiranim posmrtnim ostacima. Nakon prvosvibanjske parade te godine, na kojoj je desetogodišnji kadet širom otvorenih očiju promatrao kotrljanje tenkova, topova i raketa, paradno stupanje stupanje vojske i ples gimnastičarki gi mnastičarki na golemom Crven C rvenom om trgu, ujak ga povede za ruku niz Kremljovsku Kremljovsku aleju, između perivoja i Maneža. Pod drvećem stajaše velika kocka ko cka uglačana crvenoga crvenoga granita. g ranita. Pokraj nje u brončanoj zdjeli zdjeli gori vječni vječni plamen. "Želio bih da d a mi nešto obećaš, dječače moj," reče pukovnik. pukovnik. M "Milijun " Milijun ovakvih ovakvih leži leži između nas i Berlina. Ne znamo znamo gdje im je grob. često im ne znamo znamo ni imena. Ali borili bori li su se sa mnom, i bili su dobri ljudi, dobri borci borci.. Shvaćaš?“ Shvaćaš?“ "Shvaćam, ujo.“ "Što god ti obećali i ponudili: bilo koliko novca, bilo kakvo promaknuće i počast — obećaj mi da nećeš izdati ove ljude.“ "Obećavam, ujače.“ Pukovnik polako podiže ruku do vrha šapke. Mali kadet učini isto. Skupina posjetitelja iz provincije prošla je pokraj njih, ližući sladolede i gledajući ih znatiželjno. Vodič, čiji je posao očito bio objasniti kako je Lenjin bio velik čovjek, nade se u neprilici, te usmjeri gomilu iza ugla, prema Mauzoleju. Miša Andrejev reče: "Vidio "Vid io sam ono tvoje u Izvj Izvjestiji estiji nekidan. U bazi se uzvitlalo uzvitlalo puno puno prašine praši ne oko toga.“ toga .“ General Nikolajev Nikolajev prodorno pogleda svog nećaka: "Nije ti se svidjelo?" "Samo "S amo sam izn i znenađen.“ enađen.“ "Ja sam to ozbiljno ozbiljno mislio, znaš." "Tako sam i mislio. Obično Obi čno to radiš." "Zn " Znaš, aš, dečko, on je običan običa n govnar.“ govnar.“ "Alco ti tako kažeš, ujo. Ali izgleda da će pobijediti. Možda si trebao držati jezik za zubima." "Prestar sam ja za to. Govorim ono što mislim.“ Starac se nakratko izgubi u svojim mislima, zagledan u "princezu Romanovu" što je pjevala na galeriji iznad njih. Strani gosti pomisliše kako su prepoznali pjesmu Those were the days, my friend ("To su bili dani, prijatelju moj"), no to zapravo nije zapadna pjesma, nego stara ruska balada. General se najednom nagnu preko stola i zgrabi nećaka za podlakticu. po dlakticu. "čuj, momče! Ako se meni nešto dogodi... " "Ma " Ma daj! Ti ćeš ć eš nas sve nadživj nadživjeti.“ eti.“ "Slušaj, ako mi se bilo što dogodi, želim da me pokopaš u Novodjevičima. I neću bijedni građanski pogreb, nego vjerski, pravoslavni, s tamjanom tamjanom i pravoslavnom pravoslavnom liturgijom za dušu. dušu. Sprovod i liturgiju mora voditi epi skop!“ skop! “ "Episkop!? Mislio sam da ti u to ne vjeruješ.“ "Ne budi bedast! Netko kome je njemačka osamdesetosmica sletjela petšest metara od njega i nije eksplodirala mora povjerovati da ga je Netko spasio, da je Netko gore. Jasno Jasno,, morao morao sam se oretv oretvarati. arati. Svi Svi su tr> tr> činili činili članstv članstvn n 11 Par+iii Par+iii iHo^ii^čVo r>^Or r>^Orto_ to_ vanj vanja a — sve je to bilo dio di o posla. I sve je to bilo sranje. Eto, to želim. Hajde, sad brzo dopi jmo kavu i idemo. Imaš li službeni službeni auto s vozačem?“ "Imam.“ "Dobro "Do bro je to, jer smo obojica dobro d obro potegnuli. Odvest Odvest ćeš me kući.“ Noćni vlak vlak sa spavaćim kolima iz Kijeva, metropole neovisne Republike Republike Ukrajine, kotrljao se ledenom tamom prema Moskvi. U šestom vagonu, u odjeljku 2B, sjede dvojica Engleza i igraju remi. Brian Vincent pogleda na sat. "Pola sata do granice, sir Nigele. Spremimo se na spavanje.“ "Slažem se," reče Nigel Irvine Irvine te se, ne svlačeći se, ispruži na gornjem gornjem krevetu i pokrije se do brade. brade . "Znaš ulogu?“ ulogu?“ "Znam. Ostatak prepustite meni.“ Kratko su zastali na granici. granici . Ukrajinski redarstvenik već je pogledao pog ledao njihove putovn putovnice ice na svojoj strani strani granice. g ranice. Rus se ukrca na stajalištu. Nakon deset minu mi nuta ta netko lagano pokuca na vrata odjeljka spavaćih spa vaćih kola. Vincent otvori. "Da?“ "Da ?“ "Pasport, "Pasp ort, pažaljste.“ pažaljste.“ U odjeljku je je gorjelo tek slabo, plavičasto noćno svjetlo svjetlo pa je ruski policajac polic ajac morao naprezati oči oči,, iako je rasvjeta na na hodniku jača i žuta. "Nemate vize.“ vize.“ "Naravno da nemamo. Ovo su diplomatske putovnice. Za njih ne treba viza." Ukrajinac pokaza ruskom kolegi riječ otisnutu na koricama obiju putovnica. putovnica. "Diplomat," "D iplomat," reče on. Rus kimnu, kimnu, malčice posramljen p osramljen.. Iz Iz moskovske središnjice FSBa FS Ba došla do šla je zapovijed svim graničnim prijelazima da traže ime, lice ili i li oboje. "A stari?" upita on, pokazujući drugu putovnicu. "Gore je," reče mladi diplomat, pokazavši gornji krevet. "On je zapravo zapravo vrlo star. Ne Ne osjeća se dobro. d obro. Moram li ga baš b aš buditi?“ "TVn ip> r»n9"._ "On je otac našeg veleposlanika u Moskvi. Zato ga pratim. Ide posjetiti sina." Ukrajinac pokaza pokriveni lik na gornjem ležaju. "Veleposlanikov "Velepos lanikov otac," reče značajno. značajno. "Hvala. Razu Razumijem mijem ruski," reče Rus. Krzmao je. ćelavi čovjek okrugle glave na fotografiji doista nimalo ne nalikuje osobi koju traži. traži. Ni ime i me se ne slaže: nije Trubshaw, nije Irvine. Nego lord Asquith. Vincent nastavi: nastavi: "Zacijelo " Zacijelo j e jako hladno na hodniku. hodniku. Smrzava Smrzava do kostiju. Uzmite Uzmite — iz i z prijateljstva. prijateljstva. Iz posebnih zaliha zaliha Britanskog veleposlanstva u Kijevu.“ Litra votke što ju je ponudio policajcu doista bijaše osobite vrsnoće, kakva se uopće ne nalazi u trgovinama — ni u najboljim. Ukrajinac kimnu, nasmiješi se i munu Rusa u rebra. Rus zagunda, udari žigove u obje putovnice, pa ode dalje. "Nisam baš ba š puno čuo čuo po p o d svim tim pokrivačima, ali zvučalo zvučalo je dobro," reče si r Nigel pošto su se vrata vrata opet zatvorila. zatvorila. Zatim skliznu s
gornjeg ležaja. "Samo da vam kažem: što manje ovakvih stvari, to bolje," reče Vincent i stane uništavati putovnice na lažna imena. Komadiće će baciti u zahod; bit će rasuti snjegovima južne Rusije. Jedna putovnica za ulaz, druga za izlaz. "Izlazne" putovnice, s unaprijed lijepo udarenim krivotvorenim žigovima ulaznih viza, bijahu već spremljene na sigurnu mjestu. Vincent znatiželjno promotri sir Nigela. S obzirom na njegove trideset tri godine, starac mu je mogao biti ne samo otac, nego i djed. Kao bivši vojni vojni specijalac speci jalac prošao je razna razna teška mjesta, uključivši uključivši i doba kad k ad je ležao u Zapadnoiračkoj pustinji, pustinji, čekajući kad ka d će raketom iz i z ručnog ručnog bacača raznijeti raketu scud u prolazu. No uvijek je bilo ratnih drugova, oružja, granata, načina da se uzvrati vatra. Svijet u koji ga je sir Nigel Irvine uvukao (iako za vrlo dobru novčanu nagradu) — svijet prikrivanja i obmane, dimnih zavjesa i odraza u zrcalu zrcalu — učinio je da poželi po želi dvostruku dvostruku votku. votku. Srećom, ponijeli su s u još jednu bocu iz posebnih zaliha. zaliha. Vincen Vi ncentt si natoči. "Hoćete li i vi jednu, jednu, sir Nigele?“ "Ne bih bi h ja. Uzburkav Uzburkava a želudac želudac i pali grlo. Ali pridružit ću se s nečim drugim.“ Izvadi zvadi iz i z aktovke aktovke srebrenu pljosku, pljosku, otvori otvori je i natoči u čep dobru mieru Podiže "našu" nrerna nrerna Vinrmitn Vi nrmitn i ntr>iip HnKar mit. ljaj. Bijaše to arhivski klupski porto g. Trubshavv Trubshavva a iz i z Kluba sv. Jakova. "Vas sve ovo o vo kao da zabavlja," zabavlja," reče bivši b ivši narednik Vincent. V incent. "Nisam se već godinama ovako dobro zabavljao, zabavljao, dragi moj momče.“ Vlak ih i h iskrca na moskovskom kolodvoru tek što je svanulo. svanulo. Temperatura Temperatura 15 stupnjeva stupnjeva ispod ništice. Koliko god snijegom zameteni kolodvor zimi izgleda hladno ljudima što odatle hitaju toplini svoga doma, ipak je znatno toplije tamo nego na ulici ulici.. Iskrcavši Iskrcavši se s kijevskoga noćnog brzov brzovlaka, laka, sir Nigel Nig el i Vincent V incent ugledaše ugledaše gomile go mile gladnih i jadnih beskućnika što su zaposjeli čekaonice čeka onice i perone Kurskoga kolodvora. Zbijali su se što bliže toplim lokomotivama, čekali ne bi li uhvatili uhvatili val topline iz kafića, što dolazi kroz otvorena otvorena vrata, ili bi jednostavno jednostavno legli na beton, pokušavajući preživjeti noć. "Hodajte vrlo blizu mene, gospodine," promrmlj p romrmlja a Vincen Vi ncentt dok su se približavali p ribližavali zapreci prema šalterima ša lterima za kupovinu kupovinu voznih voznih karata, iza koje je otvoren otvoren prostor. prostor. Unat Unatoč oč poodmakloj poodmakloj dobi, sir Nigel je sam sam nosio nosio putn putnu u torbu i aktovku aktovku,, tako tako da je Vincentu Vincentu jedna jedna ruka ruka ostala slobodn slobodna. a. Bivši vojni vojni specijalac spe cijalac položi je pod p od lijevi pazuh, pazuh, dajući tako do znanja znanja da ima oružje oružje i neće krzm k rzmati ati upotrijebiti ga, iskrsne isk rsne li potreba. Tako ga čuvajući, provede starijega čovjeka pred sobom kroz gužvu, sve do pločnika pred kolodvorskom zgradom, uz čiji rub čekaju taksiji. Maknuvši desnicu ispod lijevog pazuha, zaštiti njome sir Nigela od nasrtljivaca. Tada začu glas kako mu viče za leđima: "Stranac! Prokleti stranac!“ Vincent reče sir Nigelu u uho: uho: "To je zato zato što misli da d a smo bogati. boga ti. Stranci smo, pa moramo bi ti bogati.“ bogati .“ Dreka ih i h je slijedila do izv i zvan an zgrade: zgrade: "J..eni stranci! če čekajte, kajte, doći će vama Komarov!“ Pošto se smjestiše na stražnj stražnjem em sjedalu klopotava klopotava taksija, Irvine Irvine se nasloni i tiho reče: "Nisam tada shvatio shvatio da je tako loše. Prošli P rošli sam put išao samo sa mo od zračne luke luke do "Nacionala" " Nacionala" i natrag.“ "Sad je već prava prava zima, sir Nigele. Nige le. A zimi se stvari uvijek pogoršaju.“ pogoršaju.“ Kad su se udaljili udaljili od kolodvorske zgrade, milicijski kamion zaokrenu zaokrenu ispred njih. Na zaokretu zaokretu vidješe vidješe kamena lica dvojice milicionara mi licionara kako u teškim kaputima i šubarama sjede u toploj kabini. Pošto Poš to se našao ispred isp red njih, vidješe i stražnji, stražnji, teretni dio. Vidjeli su redove stopala, tabana umotanih u krpe, što ih je vjetar što je odigao rub cerade izložio njihovim pogledima dok se kamion kretao. Mrtva tijela, smrznuta i tvrda poput kamena, bijahu naslagana poput drvlja. "Kola za smrznute," kratko protumači Vincent. "U zoru ih pokupe, svakog jutra. Pet stotina ih svake noći umre u vežama i duž kejeva.“ Rezervirali su sobe u "Nacionalu", ali nisu se htjeli tamo pojaviti sve do kasna poslijepodneva. Zato su proveli prvi dio dana u dubokim kožnim kožnim naslonjačima hotela "Palače". "Pa lače". Dva dana prije toga Jason Monk je odaslao kratku šifriranu poruku sa svog posebnog priređenog prijenosnog računala. Poruka bijaše kratka i jezgrovita. Vidio se s generalom Petrovskim i čini se da sve ide dobro. Gradom se i dalje kretao uz pomoć čečena, često prerušen kao pravoslavni svećenik, vojni ili policijski časnik, ili pak kao skitnica. Patrijarh se pokazao spremnim i drugi put primiti neobičnoga posjetitelja iz Engleske. Takva je poruka satelitskim putem preko cijeloga svijeta došla u sjedište InTelCora, a odatle je reemitirana sir Nigelu u London — i dalje šifrirana. Samo sir si r Nigel raspolaže replikom jednokratne kombinacije za dekodiranje. Upravo ga je ta poruka donijela sa Zračne luke LondonHeathrovv do Kijeva, a odatle vlakom u Moskvu. No poruku je ulovio ulovio i SAKI, koji sada radi gotovo samo za pukovnika pukovnika Grišina. Jedan od vodećih ljudi SAKIja savjetovao savjetovao se s Grišinom Gri šinom dok do k je vlak ak KijevMoskv KijevMoskva a hukt huktao ao kroz kroz noć. Elektronički špijun špi jun je tumačio: "Bili "Bi li smo vraški blizu! blizu! Bio B io je u predjelu Arbata, dok se prošli put javio javio izvan izvan grada, blizu Sokoljnika. Sokoljnika. Staln S talno o se kreće.“ "Arbat!?" "Arbat! ?" usklikne gnjevn gnjevno o Grišin. Griši n. Arbat je, naime, jedva kilometardva udaljen od kremaljskih zidina. "Ima još jedna opasnost na koju vas moram upozoriti, pukovniče. Ako se doista služi onom vrstom računala na koju sumnjamo, onda on ne mora biti uza uza stroj dok odaši lje ili prima poruke. Može Može sve namjestiti namjestiti unaprijed i udaljiti se.“ se .“ "Nađite vi samo sa mo stroj!" zapovjedi Griši Grišin n odsječno. odsječno. "On će se vratiti po njega. A kad dođe, ja ću ga čekati.“ čekati .“ "Još dvije poruke, ili čak jedna — bude li trajala pola sekunde - i locirat ćemo i zvor. zvor. Točno Točno do bloka kuća, pa i do zgrade/' Ni jedan jeda n ni drugi d rugi nisu znali znali da će Monk, prema planu sir Nigela Irvinea, rvinea, morati poslati najmanje još tri poruke po ruke na Zapad. "Vratio se, pukovniče pukovniče Grišin.“ Glas oca Maksima s druge stran žice bijaše kreštav od uzbuđenja. Bijaše šest navečer; mrkli mrak i ciča zima. Grišin je još sjedio za svojim radnim stolom u zgradi pokraj Kiseljnog bulevara. Upravo je htio otići kad je zazvonio telefon. Kako je napućen, telefonist je prebacio liniju šefu sigurnosti čim je čuo ime "Maksim" " Maksim".. "Smirite se, oče Maksime. Tko se vratio?“
"Englez! Stari Englez E nglez.. Već pun p unii sat razgovara razgovara s Njegovom Svetosti." "Ma " Ma ne može biti!“ biti! “ Grišin je puno novca upumpao u svoje kanale u Odjelu za strance MUPa i u FSBu, kako bi osigurao da će ga unaprijed upozoriti, dođe li do toga. "Znate li gdje je odsjeo?“ "Ne, ali došao doša o je istom limuzinom.“ "Nacional" - pomisli Grišin. Stara budala otišla je u isti hotel. Još ga je peklo kako mu je stari voditelj špijuna prošli put umaknuo. "Gospodin "Gospodi n Trubsh Trubshaw" aw" bio bi o je prebrz za njega. Ov Ovoga oga puta neće biti bi ti pogreške. pogrešk e. "Gdje ste sada?“ "Na ulici. Zovem pomoću mobitela.“ "To je nesigurno. Idite Idite na staro mjesto i tamo me čekajte." "Moram " Moram se vratiti, pukovn pukovniče. iče. Opazit će da me nema.“ "Slušaj, budalo: nazovi tamo i reci im da ti nije dobro, pa si otišao u ljekarnu po lijek. Reci bilo što, ali svakako idi na mjesto sastanka i tamo čekaj!“ Dorekavši, zalupi slušalicom, podiže drugu i zapovjedi svom zamjeniku, bivšem bojniku Uprave za čuvanje granice KGBa, neka smjesta dođe u njegov ured. "Treba mi deset ljudi — najboljih, najboljih, u civilu. I tri automobila.“ Petnaest minuta poslije pred zamjenikovim je očima rasprostro fotografije sir Nigela Irvinea. "Ovo je on. Vjerojatno ga prati mlađi muškarac, tamnokos, tamnokos, dobre tjelesne tjelesne spreme . Smješteni su u 'Nacionalu 'Nacio nalu'.'. Dvojica neka budu u hotelskom hotelskom predvorju: predvorju: pokrivat p okrivat će dizala, recepciju i ulaze. Dvojicu Dvojicu u kavanu kavanu u prizemlju prizemlju.. Dvojica pješaka na ulici ulici,, a četvoli rica u dva automobila. Ako se pojavi, promatrajte kamo k amo ide i javite javite mi. Ako je tamo, ne smije izaći iz hotela, hotela, a da ja ja za za to ne doznam doznam.“ .“ "A ako izađe autom?“ "Slijedite "Slijedi te ga, osim osi m ako je očito da d a ide id e prema zračnoj luci. luci. U tom slučaju priredite prometnu nesreću. nesreću. Ne smije stići u zračnu zračnu luku luku.“ .“ "Razumijem, pukovniče.“ Kad mu je zamjenik otišao prenijeti zapovijedi svojoj ekipi, Grišin telefonira jednom drugom stručnjaku što ga je također imao na platnom popisu — nekadašnjem provalniku, provalniku, specijaliziranom za "rad" u hotelima; hotelima; za njega se govori da može otvoriti svaka hotelska vrata u Moskvi. "Prikupi "Pri kupi svoj alat i idi i di u hotel 'Intu 'Inturist'. rist'. Tamo sjedi u predvorju s uključen uključenim im mobitelom. mobi telom. Večeras ćeš za mene uzeti uzeti sobu; vrijeme ću ti poslije javiti. javiti. Zvat Zvat ću te kad te budem budem trebao.“ trebao.“ Hotel "Inturist" udaljen je samo dvjesta metara od "Nacionala", iza ugla, u Tverskoj ulici. Pola sata nakon toga pukovnik pukovnik Grišin bio bi o je u crkvi Svih svetih. svetih. Sav obliven znojem, znojem, zabrinuti zabrinuti ga je pop već očekivao. "Kad je stigao?“ "Oko četiri, če tiri, nenajavljen nenajavljen.. Vjerojatno ga je Njegova Svetost S vetost očekivala. Rečeno mi je neka ga odmah o dmah povedem k njemu. Uza Uza nj je i tumač.“ tumač.“ "Koliko su tamo?“ "Više "Vi še od sata. sa ta. Poslužio Poslužio sam im samovar čaja, ali su prekinuli razgovor razgovor kad sam ušao u sobu." "Prisluškivali ste za vratima?“ vratima?“ "Pokušao sam, pukovniče. Ali nije to lako. Tamo su one one dvije redovnice redovnice čistačice. či stačice. A i arhiđakon, patrijarhov osobni osobni tajnik, tajnik, također se mota okolo." "Što ste uspjeli čuti?“ "Malo. Govorili su o nekom knezu. Englez je patrijarhu predložio nekakvog inozemnoga kneza; ne znam za što. čuo sam da spominju 'krv Romanovih' Romanovih' i 'iznimno 'iznimno prikladan'. pri kladan'. Stari tiho ti ho govori. Doduše, Dod uše, to nije važno važno — ionako i onako ne znam znam engleski. Srećom, S rećom, tumač je govorio glasnije. g lasnije. Uglavnom Uglavnom je govorio Englez E nglez,, a Njegova Svetost je slušala. Na trenutak trenutak sam vidio kako proučav p roučava a nekakav plan. Onda sam morao otići. Pokucao sam i upitao žele li da ponovno napunim samovar. Nitko nije govorio, jer je Njegova Svetost pisala neko pismo. Rekao je da neće i poslao po slao me van.“ Grišin se duboko i teško zamislio. Ako "knez" ništa ne govori govori sobaru, sob aru, njemu njemu itekako znači. znači. "Ima li još što?“ "Da, "Da , samo još jedna jedna stvar. stvar. Do k su se spremali otići, vrata su se malko malko odškrinula. čekao sam ih pred vratima s kaputima. kap utima. čuo sam patrijarha kako kaže: 'Govorit ću s privremenim predsjednikom u prvom pogodnom trenutku.' To je bilo dosta jasno — jedina čitava rečenica što sam je uspio čuti." Grišin se okrenu ocu Maksimu sa smiješkom na usnama. "Sve mi se čini da se patrijarh urotio sa strancima protiv našega budućega predsjednika. Žalosno je to, vrlo vrlo žalosno, žalosno, ali neće uspjeti. Siguran Si guran sam da Njegova Svetost ima dobre namjere, ali postupci su mu krajnje bedasti. Nakon izbora zaboravit ćemo cijelu tu glupost. Ali vas, prijatelju moj, nećemo zaboraviti. Radeći u KGBu naučio sam dobro razliku između izdajice i domoljuba. Ima Ima situacija u kojima se može i izdajici oprostiti. Tako ćemo, ćemo , na primjer, oprosti t i Njegovoj Svetosti. Ali pravi domoljub uvijek uvijek biva b iva nagrađen.“ "Hvala vam, pukovniče.“ "Daju "Da ju lili vam kad slobodno vrijeme?" "Jedna " Jedna večer tjedno tjedno mi je slobodna.“ "Nakon izbora morate jednom jednom doći večerati u jednom od kampova naših naših Mladih boraca. Grubi su to momci, ali dobra srca. Dakako, Dakak o, svi su u izvrsnoj kondiciji. Imaju između petnaest i devetnaest godina. Najbolje uzimamo u Grnu gardu.“ "Ja sam... sa m... počašćen. Bit će mi to vrlo ugodno.“ "A, dakako... daka ko... nakon nakon izbora savjetovat savjetovat ću predsjedniku Komarovu Komarovu da se pobrine da Garda i Mladi borci dobiju pravoslavnoga pravoslavnoga dušobrižnika. dušobrižnika. Za njega njega je svakako potreban episkop.“ episko p.“ "Vrlo ste ljubazni, pukovniče.“ "Vidjet ćete kako samo ljubazan ja znam biti, oče Maksime. Nego, sad se vratite u patrijarhovu rezidenciju. Držite me u toku. Uzmite ovo! Vi ćete će te već znati znati što činiti s time.“ ti me.“ Kad je doušnik otišao, pukovnik Grišin zapovjedi vozaču neka ga odveze pred hotel "Nacional". Vrijeme da ta dvojica zapadnih uljeza — Englez i Amerikanac Amerika nac — nauče neka pravila igre i gre u suvremen suvremen ni Moskvi.
17 Pukovnik Grišin zapovjedi vozaču neka parkira stotinjak metara od hotela, na Ahatnjem rjadu ("Lovčevu nizu"), koji čini sjeverozapadnu stranu Trga Manež, na kojemu je smješten "Nacional". Iz auta ugleda dva vozila svoje promatračke ekipe, parkirana pokraj trgovačkoga središta sredi šta nasuprot hotelu. hotelu. "čekaj me ovdje!" reče on vozaču pa izađe iz vozila. Već u sedam navečer gotovo je dvadeset ispod ništice. Nekoliko zgrbljenih likova hitro prođe. Prijeđe ulicu i pokuca na bočni bo čni prozor na vozačevoj vozačevoj strani. Guma Guma na doprozorn dop rozorniku iku zacvili na hladnoći, hladnoći, dok d ok je elektromotor e lektromotor spuštao staklo. "Izvolite, "Izvolite, pukovniče." pukovniče." "Gdje je?“ "Mora biti bi ti unutr unutra, a, ako je bio bi o tamo kad smo stigli. s tigli. Nitko od onih što su izašli izašli čak i ne podsjeća na njega.“ njega.“ "Nazovi "Nazovi Kuz K uznj njecova ecova i reci mu da ga trebam ovdje!" o vdje!" Šef promidžbe stigao stiga o je za samo dvadeset d vadeset minuta. minuta. Grišin mu reče: "Trebaš opet op et odigrati odi grati svoju ulogu ulogu američkoga turista." turista." Izvu Izvuče če iz i z džepa fotografiju i pokaza je Kuz K uznjecov njecovu. u. "Evo: ovoga čovjeka tražim. Pokušaj s prezimenima Trubshaw i Irvine." Kuznjecov se vrati za deset minuta. "Tamo je, pod i menom Irvin Irvine. e. U svojoj je sobi." "Broj sobe?“ sob e?“ "Dvapetdva. Je li to sve?" "Sve što mi treba.“ Grišin se vrati u svoj automobil, odakle je mobitelom nazvao profesionalnoga provalnika, koji je čekao njegov poziv iza ugla, u hotelu "Inturist". "Jesi li spreman?" "Jesam, pukovniče.“ "Ostani zasad gdje jesi, s uključenim mobitelom. Kad ti javim, pretražit ćeš sobu dvapetdva. Ništa nećeš uzeti, a sve ćeš pretražiti. Jedan od mojih je u predvorju. predvorju. On će biti s tobom." "Primljeno.“ " Primljeno.“ U osam je izašao i zašao jedan od dvojice ššto to ih je Grišin postavio u predvorje. Kimnuvši Kimnuvši kolegama s druge strane ulice, u najbližem autu, autu, on se izgubi. Koji trenutak poslije pojaviše se dva lika u teškim zimskim kaputima i sa šubarama na glavama. Grišin ugleda krila sijede kose kako proviruju proviruju ispod jedne šubare. Ljudi se okrenu ok renuše, še, pa pođoše p ođoše prema p rema Boljšom teatru. Grišin odmah pozove svog suradnika provalnika: "Izašao je iz hotela. Soba je prazna. Sad!" Jedan od Grišinovih auta poče militi prema pješacima. Druga dvojica promatrača - oni što su sjedili u "Nacionalovoj" "Nacionalovoj" kavani u prizemlju — izađu i krenu za njima. Na ulic uli c i su četiri promatračapratitelja pješaka i još četvorica u autima. Progovori Grisinov Grisi nov vozač. vozač. "Da ih poberemo, pukovniče?" "Ne. Želim vidjeti kamo su pošli.“ Postoji mogućn mog ućnost ost da će Irvine Irvine kontaktirati kontaktirati s Amerikancem — Monkom. Učini li to, Griši Grišin n će ih sve pohvatati. pohvatati. Dvojica Engleza zaustavila su se na semaforu gdje se Tverska ulica odvaja od trga; pričekali su zeleno svjetlo i prešli ulicu. Samo koju sekundu poslije provalnik dođe iza ugla, iz Tverske. Kao vrlo iskusan profesionalac, uvijek je djelovao pomalo poput stranoga poslovnog čovjeka - otprilike jedine vrste ljudi koji si još mogu priuštiti vrhunske moskovske hotele. Odijelo i kaput su mu iz Londona (oboje ukradeno), a samopouzdano držanje zavarat će gotovo svakoga hotelskog hotelskog namještenika. namještenika. Grišin ga je promatrao dok je gurao okretna vrata i nestajao u nutrini hotela. Nigel Irvine ne nosi sa sobom aktovku, zadovoljno primjeti pukovnik. pukovnik. Ako je ima, naći će se u hotelskoj hotelskoj sobi. "Kreni!" "Kreni! " zapovjedi Grišin vozaču. vozaču. Mercedes lagano pode, otisnuvši otisnuvši se od o d rubnika, rubnika, pa se približi pribli ži na dvjestostotinjak dvjestostotinjak metara dvojici dvojici šetača. še tača. "Znate da nas slijede?" slijede? " reče Irvine rvine veselo, a tiho. ti ho. "Dva šetača pred nama, dvojica za nama: Auto što mili drutrnm stranom II1IV.PI " nrtanvnri sir Nieel. "Sjajno, gospođine.“ "Dragi moj dečko, ja jesam sijed i star, ali ipak još mogu primijetiti rep dok je tako velik i nespretan.“ Oslanjajući Oslanjajući se na svoju veliku veliku moć, Druga D ruga glavna glavna uprava rijetko se trudila trudila prikriti p rikriti nazočnost nazočnost i identitet svojih ljudi ljudi na moskovskim ulicama. Za razliku od FBIa u VVashingtonu ili MI5 u Londonu, u njih se nikad nije razvio kult neprimjetne tajne pratnje. Prošavši pokraj obasjana oba sjana sjaja sjaja Boljšog teatra, pa pokraj pun p uno o manjeg Malog teatra, njih njih se dvojica uputiše uputiše prema uskoj pokrajnj po krajnjoj oj Kazališnoj ulici ulici.. Prije zavoja zavoja na putu su im se našla dvorišna vrata; vrata; na njima je klupko rita pokušavalo spavati, unatoč strašnoj hladnoći. Sir Si r Nigel Nig el se zaustavi. Ispred i iza njih pripadnici C rne garde pretvarali su se da razgledaju prazne prazne izloge. Na ulazu ulazu,, slabo osvijetljenu osvijetljenu svjetlom svjetlom uličnih uličnih svjetiljaka, svjetiljaka, klupko se strese s trese i podigne podig ne pogled. Nije pijan, p ijan, nego star. Umorno lice lic e ispod i spod vunen vunene e potkape neobrijano, izbrazdano godinama, radom i neimaštinom. Na prsima vojničkoga kaputa vise izblijedjele vrpčice odličja. Duboko usađene, iscrpljene oči zure u stranca. Za svog je boravka u Moskvi Nigel Irvine prostudirao ruska odličja. Među zamrljanim je šarenim komadićima tkanine prepoznao jednu oznaku. "Je li to Staljingrad? Bili ste s te pod Staljingradom?" upita blagim glasom. Klupko vune vune oko stare glave polagano zakima. zakima. "Staljingrad," procvili napokon starac. Ciče zime 1942/43. imao je svakako manje od dvadeset godina, dok su se Rusi s von Paulusovom Šestom armijom na život i smrt borili za svaki podrum, za svaku opeku grada na Volgi. Vo lgi. Sir Nigel Ni gel Irvine Irvine iz džepa hlača iščeprka iščep rka novčanicu. novčanicu. Pedeset milijun mi lijuna a rubalja — oko trideset trid eset američkih američ kih dolara. Rus je zahvalno šaptao: "Hrana. Topla juha. Gutljaj votke. Za Staljingrad.“ Stari se Englez uspravi i nastavi hod — sada ukočen i bijesan. Vincent uhvati korak s njime. Pratitelji se napoko odlijepiše od izloga i nastaviše "tajnu" pratnju.
"Bože dragi! Dokle je to došlo..." reče Nigel Irvin Irvine e samom sebi dok su skretati u Dokrainiu Dokrai niu ulicu. ulicu. . _. Radio u Grišinovu automobilu zakrči kad se jedan od pratitelja pješaka poslužio ručnim primopredajnikom. "Skrenuli su. Izgleda da idu u restoran." restoran." Srebreno doba dob a ime i me je još jednom posve tradi cionalnom ruskom restoranu, restoranu, smještenu u tihoj uličici uličici sa stražnje stražnje strane dvaju d vaju kazališta. kazališta. Nekoć je to bilo Središnje moskovsko kupalište, pa su zidovi pokriveni pločicama i mozacima s prikazima seoskih prizora iz davnoga ruskog života. života. Došavši Do šavši s ljute ljute zime izv i zvana, ana, dvojica posjetitelja osjetiše osjetiš e kako ih preplavljuje preplavljuje val toploga zraka. Restoran bijaše prepun — gotovo nijedan slobodan stol. Natkonobar im se hitro približi. Obrati im se ruski: "Sva su mjesta rezervirana, gospodo. Velika V elika privatn pri vatna a zabava. Žao Žao mi je." Vincent mu odgovori odgovori istim i stim jezikom: "Vidim "Vi dim da je ostao još jedan stol. Vidite, tamo.“ Doista je jedan jedini stol stajao prazan pokraj najdubljeg zida. Konobar se zbog nečega zabrinuo. Shvatio je da razgovara sa strancima, što znači da će platiti dolarima. "Moram pitati domaćina večere," reče on i žurno nestane. Obratio se zgodnu muškarcu maslinaste puti što je sjedio s društvom za najvećim najvećim stolom u dvorani. dvorani. čovjek zamišljeno zamišljeno pogleda dvojicu stranaca pokraj vrata pa polako kimnu. Natkonobar Natkonobar se s e vrati. vrati. "Dopustio "D opustio je. Slijedite me, molim." Sir Nigel Irvine i Vincent sjedoše jedan uz drugoga na klupicu uza zid. Irvine pogledom pronađe domaćina na drugoj strani dvorane te mu kimnu u znak zahvalnosti. čovjek mu odzdravi na isti način. Naručili su pečenu patku u umaku od brusnica i pustili konobaru neka im predloži dobro krunsko crno vino; dobili su nešto što ih je podsjetilo na mađarsku mađa rsku bikovsku krv. Vani su četvorica Grišinovih pješaka zatvorili oba izlaza iz uličice u kojoj je restoran. Pukovnikov mercedes polako se privukao i parkirao na početku uliči uličice. ce. Izađe Izađe iz i z vozila vozila i kratko se posavj posa vjetuj etuje e sa svojim s vojim ljudima. ljudima. Vrati se u auto i telefonira. "Kako "Ka ko ide?" i de?" upita on. Iz hodnika hodnika na drugom katu "Nacionala" začuje začuje glas: "Još " Još radim radi m na tome.“ Od četvorice na straži u "Nacionalu", " Nacionalu", dvojica su ostala na svojim mjestima. Jedan J edan je stajao na kraju k raju hodnika, hodnika, blizu dizala. Zadatak mu je je vidjeti izlazi li tko iz dizala na drugom katu. katu. Okrenu se i pođe p ođe prema sobi so bi 252. 25 2. Ako tko naiđe, on će iim m doskočiti: doskoči ti: zafućkat zafućkat će dogovorenu melodiju, melodiju, što će ć e upozoriti provalnike provalnike neka ostave vrata otvorena i produže produže dalje. d alje. Kolega mu je bio s provalnikom, provalnikom, koji se s e vrlo vrlo trudio oko brave sobe 252, 2 52, dajući sve od sebe. ""Javi Javi mi kad uđeš," zapovjedi zapovjedi Grišin. Griši n. Nakon deset minu mi nuta ta rada brava konačno popusti. Izvijestiše Izvijestiše Grišina. Griši na. "Sve snimite i vratite točno kako je bilo: bi lo: svaki papir, papi r, svaki dokument," dokument," opetova op etova on još jednom jednom već prije danu da nu uputu uputu.. Pretraga sobe sir Nigela Irvinea bijaše brza, ali temeljita. Lopov je proveo deset minuta u kupaonici, iz koje izađe odmahujući glavom. Ladice komode otkrile otkri le su samo uobičajene i očekivan očeki vane e kravate, košulje, košulje, gaće, rupčiće. Ladice Ladic e noćnog ormarića bijahu prazne. prazne. Isto Isto tako i mali kovčeg stavljen na vrh garderobnog ormara te džepovi dvaju odijela u ormaru. Provalnik Provalnik klekne; nakon kratke potrage, ispusti dug, zadovoljan: zadovoljan: "Aaaah.“ Pod krevetom se našla aktovka — gurnuta sve do sredine, gdje je dobro skrivena od pogleda. Provalnik je dohvati pomoću vješalice. Brava s brojčanom šifrom ši from zaokupljala zaokupljala ga je neke tri minu mi nute. te. No kad je uspio otvoriti kovčežić, čekalo ga je razočaranje. Plastičnu omotnicu s putničkim putničkim čekovima bi o bi inače uzeo, no morao se držati zapovijedi. Lisnica s nekoliko kreditnih kartica i računom iz White's Cluba u Londonu. Srebrena pljoska iz koje je, nakon odvrtanja čepa, izašao miris miri s koji mu nije bio poznat. Džepovi torbe otkriše povratnu avionsku kartu London — Moskva — London i plan grada Moskve. Otvori ga kako bi vidio je li obilježena neka ulica, neko mjesto. Ali nije bilo ništa označeno. označeno. Malim je fotoaparatom sve fotografirao. Pripadnik Crne garde koji je s njime sudjelovao u akciji zajedno s njime podnio je izvješće pukovniku Grišinu. "Trebalo bi se naći jedno pismo," dopre do njih njih metalni glas s petstotinjak metara udalj udaljenosti. enosti. Pošto je upozoren na na to, provalnik provalnik ponovno ponovno pretraži aktovku i pronađe lažno dno. Pod njim, u tajnom pretincu, našla se samo jedna dugačka žuta omotnica, a u njoj jedan jedini list pa pira sa svečanim zaglavljem zaglavljem Moskovske pravoslavne pravoslavne patrijaršije. patri jaršije. Za svaki slučaj, papir je snimio triput. "Pokupite svoje stvari i idite," uputi ih Grišin. Njih dvojica vratiše sve stvari kako su bile: pismo u omotnicu, omotnicu u tajni pretinac. Kovčežić su opet zaključali s istim brojevima na šifri koje ko je su pronašli i gurnuli gurnuli je pod sredinu postelje. Odoše tek pošto su napokon zaklju zaključali čali sobu so bu kao da d a nitko u nju nije nije ulazio otkako je izašao sir Nigel Ni gel Irvine. Irvine. Vrata Srebrenoga doba se otvoriše i opet zatvoriše s tihim šištajem. Grišin i četvorica njegovih prođoše malim predvorjem te razgrnuše teške draperije na ulazu u dvoranu za blagovanje. Priđe im natkonobar. "Žao mije, gospodo, ali... „ "Makni mi se s puta!" zareži Grišin i ne pogledavši ga. Konobar se strese, promotri kratko četvoricu iza visoka čovjeka u crnom crnom kaputu, pa se odmakne. Zna Zna on prepozn prepo znati ati ozbiljn o zbiljnu u nevolju nevolju kad se pojavi. četvorica četvorica tjelesnih čuvara čuvara jesu, jesu, doduše, u civilnoj civilnoj odjeći, odjeći , ali njihov njihova a atletska građa tijela i kamena lica jasno odaju tko su. čak i bez odora, postariji je konobar lako prepoznao prepoznao pripadnike C rne garde. Vidio Vid io ih je u odorama na televiziji: odrede što stupaju i podi žu ruku na pozdrav svom svom vođi na podiju. Nije se mudro suprotstavljati suprotstavljati Crnoj gardi. Glavni među njima pogledom je pretraživao prostoriju sve dok mu se pogled ne zaustavi na dvojici stranaca na kraju salona ¦ suprotnom ulazu. Glavom pokaza jednom od svojih ljudi neka ga slijedi, a ostala trojica neka čuvaju ulaz. Neće to trebati — zna on dobro. Mlađi Englez mogao bi pružiti pružiti nekakav otpor, ali ne više od nekoliko sekun se kundi. di. "Jesu li to vaši prijatelji?" upita Vincent tiho. Osjeti se golo, razoružano. Što bi se moglo učiniti nožem za meso? Ne baš puno, odgovori odmah sam u sebi. "Mislim da su ovo gospoda čiju ste tiskaru razorili prije nekoliko tjedana," reče Nigel Irvine i obrisa usta. Patka je bila prava poslastica. Priđe im čovj čo vjek ek u crnu kaputu; kaputu; zaustavi zaustavi se i spusti pogled na njih. njih. "Snagator" "S nagator" stade iza njega. "Sir "Si r Irvine?" Irvine?" upita Grišin Gri šin ruski, jer je znao znao samo svoj jezik; jezik; Vincen Vi ncentt prevede. "Zapravo sir Nigel. Nige l. A s kim ki m imam čast?“ ča st?“
"Zrakoplovom," "Laž.“ "Uvjeravam vas, pukovniče... Vi ste zaista pukovnik Grišin, zar ne...? Moje isprave su savršeno u redu. Naravno, nalaze se na hotelskoj recepciji; mogu vam ih pokazati.“ Grišinovim licem preleti tračak krzmanja. Kad je zapovijedao većini državnih tijela (dakako, narudžbe je potkrjepljivao odgovarajućim novčanim novčanim prilozima), zapovijedi zapovijedi su se poštovale. Ali ipak: mogla se dogoditi dogodi ti pogreška. pogreška . Netko će platiti za to. "Miješate se u ruske ruske unutarnj unutarnje e poslove, angličanin. angličanin. A to mi se ne sviđa. Uskoro ćemo uhvatiti uhvatiti vaše američko ameri čko štene - Monka. Ja ću osobno srediti račune račune s njim.“ "Jeste li završili, završili, pukovniče? pukovniče? Jer ako jeste — kad smo već počeli tako i skreno - onda bih i ja otvoreno otvoreno progovorio s vama.“ Vincent brzo prevede. Grišin se u nevjerici zagleda u staroga. Nitko se ne usuđuje tako govoriti s njime — a kamoli bespomoćan starac. Nigel Irvine Irvine podiže pogled s čaše vine i pogleda pog leda Grišina ravno u oči. "Vi ste doista gadan čovjek. A onaj kojemu služite je još ogavniji, ako je to uopće moguće." Vincent otvori usta, pa ih opet zatvori. Onda promrmlja na engleskom: "Šefe, je li to pametno?" "Samo prevedi! Dobar je to dečko.“ Vincent učini kako mu bje rečeno. Žila na Grišinovu čelu ritmički je kucala. Razbojnik za njegovim leđima izgledao je kao da će ovratnik uskoro prestati zadržavati njegov nabrekli vrat. Irvine nastavi tonom lagana razgovora: "Ruski je narod puno griješio u svojoj povijesti. Unatoč tomu, ne zaslužuje ništariju kao što ste vi — kao, uostalom, nijedan narod.“ Vincent zasta kod riječi "ništarija", proguta slinu, pa prevede: pizdjuk. Žila stane brže kucati. "Ukratko, pukovniče Grišin, postoji čak i mogućnost mogućnost da vi i vaš gadni gospodar g ospodar nikad nećete zavladati zavladati ovom velikom velikom zemljom. Ljudi vas vas polako p olako počinju p očinju prozirati. Za mjesec dana ćete vjerojatno vjerojatno ustanov ustanoviti iti kako su s u se predomislili. predomi slili. I što ćete onda?“ Grišin polako odgovori: o dgovori: "Mislim "Mi slim da ću prvo prvo vas ubiti. Rusiju nećete nećete živ napustiti." napustiti." Vincent prevede, pa doda na engleskom: "On bi to htio.“ Posjetitelji su umukli umukli kako k ako su ljudi ljudi za susjednim susjednim stolovima stolovima čuli razgovor razgovor Grišina Gri šina i Irvinea rvinea na ruskom, Vincen Vi ncentovim tovim posredništvom. Grišin Griši n se nije zabrinuo. Moskovljani koji su izašli na večeru se neće ni umiješati, niti će prijaviti policiji. Odjel za umorstva još bezuspješno traži ubojicu londonskoga novinara. "To baš i nije najmudrije," najmudrije," reče Nigel Irvine. Irvine. Grišin se isceri: "Što mislite, tko će vam pomoći? Ove svinje?“ Nije trebalo reći "svinje". Nešto udari o stol lijevo od Grišina. Blistavo sječivo noža noža zarivena zarivena u stol još još se njihalo. njihalo. Mogao je to biti nož za za meso, ali čovj čo vjek ek ga je već imao. Još ljevije, ljevije, drugi posjetitelj po sjetitelj maknu ispod brade bi jeli ubrus. ubrus. Ispod njega: njega: devetmilimetarski steyr. Grišin se ispod glasa obrati svom čovjeku iza leđa: "Tko su ovi?" "čečeni," prosiktao je crni gardist. "Svi?“ Odgovori mu Irvine, putem Vincentova prijevoda: "Bojim se da su zaista svi čečeni. Oni zaista ne vole da ih zovu svinjama. Muslimani su, znate. znate. Dugo pamte. p amte. čak se s e sjećaju i Groznoga.“ Groznoga.“ Na spomen njihove razorene prijestolnice začu se niz čeličnih škljocaja od otkočivanja oružja. Sedam pištolja uperi se u trojicu crnih gardista kod k od ulaza. ulaza. Natkonobar se šćućurio iza šanka, moleći Boga da d a opet vidi unučad. unučad. Grišin spusti opet pogled na sir Nigela. "Potcijenio sam vas, angličanin. To mi se više nikad neće dogoditi. Idite iz Rusije i ne vraćajte se više! Prestanite se miješati u naše unutarn unutarnje je poslove! I pomirite se s time ti me da više nikad nećete vidjeti vidjeti svog američkog ameri čkog prijatelja.“ pri jatelja.“ Okrenu se na peti i pođe prema vratima. vratima. Njegovi su ga ljudi ljudi slijedili. slijedi li. Vincentu se ote dug uzdah. "Vi ste znali znali tko su ovi ovi ljudi ljudi oko nas?" "Pa, nadao sam se da je moja poruka p oruka primljena. Idemo?“ Idemo?“ Podiže čašu s ostatkom crna vina pa zaokruži po zraku. "Gospodo, u vaše zdravlje! Hvala vam.“ Vincent prevede pa odoše. Odoše i čečeni. čuvali su ih do jutra u hotelu, a zatim su ih otpratili do Zračne luke Šeremtjeva, gdje su se obojica ukrcali na zrakoplov što leti prema Londonu L ondonu.. "Bez obzira koliko mi ponu p onudili, dili, sir s ir Nigele, Nige le, ja se više ne vraćam vraćam u Moskvu. Moskvu. Opet kažem: ne idem više nikad u Moskvu," Moskvu," reče Vincent V incent dok do k je zrakoplov British Airway Ai rwaysa sa prelijetao rijeku Moskvu i okretao prema zapadu. "To je u redu. redu. Ne idem više ni ja." " A tko je taj Amerikanac?“ Amerika nac?“ "Ah, bojim se da je još tamo dolje. Živi Živi na oštrici britve, i to vrlo vrlo britkoj. To je pravi dečko.“ Umar Gunajev Gunajev uđe bez kucanja. kucanja. Monk je sjedio za stolom, proučavajući proučavajući veliki plan p lan grada Moskve. Podi že pogled. "Moramo razgovarati," reče čečenski voda. "Ni si zadovoljan. zadovoljan. Baš mi je žao," reče Monk. "Tvoji "Tvoji su prijatelji prijatelji otišli. Živi. Ali ono što su s u sinoć izveli u Srebrenom dobu bila je potpuna ludost. Pristao sam jer je r ti dugujem život život iz davnih dan. Ali bilo je to davno. davno. Dug je otplaćen. Osim toga, dužn dužnik ik sam ti bio samo ja. Ne moraju moji ljudi ljudi riskirati glavu, glavu, jer tvoji tvoji prijatelji p rijatelji žele igrati luđačke luđačke igre.“ i gre.“ "Oprosti. Stari je morao doći u Moskvu. Imao je vrlo važan sastanak. Nitko to nije mogao obaviti umjesto njega. Zato je došao. Onda je Grišin otkrio gdje je.“ "Onda je trebao večerati u hotelu. hotelu. Tamo bi bio siguran." "Očito se morao vidjeti s Grišinom, razgovarati razgovarati s njime.“ "Tako razgovarati razgovarati s njime? njime? Bio B io sam tamo, tri stola dalje. Goto vo je sam tražio tražio da ga ubiju." ubiju." "Nije " Nije ni meni jas no , Umare. Takve su zapovijedi.“ "Jasone, u ovoj zemlji zemlji postoje dvije i pol tisuće privatnih privatnih sigurnosnih sigurnosnih tvrtki. tvrtki. Osam stotina ih ima sjedište u Moskvi. Mogao je unajmiti unajmiti pedeset ljudi od bilo bi lo koje od njih.“ S porastom gangsterizma, kao gljive poslije kiše množile su se i sigurnosne tvrtke. Gunajev je iznio prilično točne podatke. Te su tvrtke uglavnom regrutirale ljudstvo iz istih izvora: bivše vojnike kopnene vojske, marince, specijalce, padobrance, bivše policajce i pripadnike KGBa; svih njih ima u izobilju za unajmljivanje. Godine 1999. ukupni je broj sigurnosnog osoblja u Rusiji dosegnuo osamsto tisuća, od toga trećina u Moskvi. U teoriji milicija odobrava
djelatnost djelatnost sigurnosnih sigurnosnih tvrtki tvrtki i provjerava provjerava njihovo njihovo osoblje. Ima Ima pravo p ravo i dužnost dužnost provjeriti svakog s vakog novog sigurn si gurnosnog osnog plaćenika: osobne podatke, p odatke, ima li prijestupnički prijestupnički dosje, je li psihološki ps ihološki prikladan pri kladan i odgovoran odg ovoran za za taj posao, kojim je oružjem oružjem naoružan naoružan — količina, količi na, tip i namjena. namjena. Sve je to teorija. U praksi dobro napunjena napunjena plava kuverta kuverta osigurav osig urava a sve potrebne p otrebne dozvole, dozvole, odobrenja i potvrde. Pokriće "sigurn "si gurnosnih osnih tvrtki" tako je korisno da su bande jednostavno osnovale i legalno registrirale vlastite tvrtke. Tako svaki razbojnik u gradu Moskvi može pokazati nekakvu iskaznicu koja ga ovlašćuje za nošenje oružja. "Oni su potkupljivi. U tomu je nevolja, Umare. Kad vide Grišina, znaju da će im on platiti dvostruko. Promijenit će stranu i sami obaviti posao. "Znači, upotrebljavaš upotrebljavaš moje ljude ljude jer znaš da te oni neće izdati?" i zdati?" "Nisam " Nisam imao i mao drugog izbora.“ i zbora.“ "Znaš li da sada Grišin pouzdano zna tko te cijelo vrijeme štiti? Ako mu do sada nije bilo jasno, sad sigurno zna. Odsad će ti život postati težak. A i za nas. Do ušiju mi je već doprla glasina s ulice da d a se Dolgoruki spremaju za rat bandi. To mi sad sa d najmanje najmanje treba.“ "Dođe "Do đe li Komarov K omarov na na vlast, Dolgoruki će vam biti bi ti najmanji najmanji problem." "Kojega " Kojega si vraga ovdje ovdje zakuhao!? zakuhao!? Ti i tvoj crni crni dosje!“ dosje! “ "Što bilo bi lo da bilo, bi lo, mi to više ne možemo zaustav zaustaviti, iti, Umare.“ "Mi!? Što ti uopće znači to mP. Došao si me zamoliti za pomoć. Trebala ti je zaštita. Ponudio sam ti svoje gostoprimstvo. Takvi smo mi čečeni. A sad mi prijeti otvoreni sukob.“ "Pokušat ću to izbjeći." "Kako?“ "Razgovarat ću s generalom Petrovskim.“ Pe trovskim.“ "S tim čekistomll Znaš li koliko je štete njegova policija nanijela mojim poslovima? Znaš li koliko je racija vodio u moje klubove, bordele i kockarnice?“ "On mrzi mrzi Dolgoruke D olgoruke puno puno više nego tebe. Moram se još jednom vidjeti i s patrijarhom. Zadnji Zadnji put.“ "Zašto?“ "Moram razgovarati s njime. Imam Imam mu kazati neke stvari. No ovoga će mi puta trebati tvoja pomoć.“ "Nitko ne sumnja na na njega. Odjeni se kao svećenik svećenik i idi.“ idi .“ "Nije tako jednostavno. jednostavno. Mislim da se Englez poslužio poslužio hotelskom limuzinom. limuzinom. Provjeri li Griši n podatke, kao što je vjerojatno vjerojatno već učinio, otkrit će da je Englez posjetio patrijarha. Kuća na čistom pjereuljoku bit će promatrana.“ Umar odmahnu glavom u nevjerici. "Znaš, prijatelju, taj tvoj Englez je jedna stara budala.“ Pukovnik Grišin sjedio je za svojim radnim stolom nad uvećanom fotografijom i likovao. Napokon pritisnu tipku interfona. "Gospodine predsjedniče, trebao bih razgovarati s vama." "Dođi!“ Igor Komarov prouči snimku pisma pronađena u aktovci sir Nigela Irvinea. Bilo je na papiru sa zaglavljem Patrijaršije i počinje riječima "Vaša carska visosti" . U potpisu je Njegova Svetost patrijarh Aleksej II. II. "Što je ovo?“ "Gospodine "Gospodi ne predsjedniče, strana strana urota protiv vas sasvim je jasna. jasna. Djeluje Djeluje u dva dijela. Interno, nterno, ovdje u Rusiji, riječ je o destabilizaciji d estabilizaciji vaše predizbome kampanje za predsjedničke izbore širenjem uzbune i pesimizma. Osnova je pokazivanje vašeg Manifesta odabranim osobama. Sljedeći koraci bili su: sabotaža u tiskari, pritisak priti sak na banke da obustave naše naše emisije emi sije na nacionalnim nacionalnim TV mrežama te objede one stare budale b udale generala. Sve je to naškodilo, naškodi lo, ali ipak i pak ne može zaustaviti zaustaviti vašu pobjedu. Drugi dio plana još je pogibeljniji. Riječ je o prijedlogu da vas se preskoči i zamijeni restauracijom monarhije u Rusiji. Privučen vlastitim interesom, patrijarh Ruske pravoslavne crkve zalijepio se za taj mamac. Pred vama je osobno pismo izvjesnom knezu koji živi na Zapadu. U pismu se podupire pod upire restauracija carstva i navodi kako Crkva prihvaća toga čovjeka da bude pozv po zvan an za budućega budućega cara.“ "A što š to vi predlažete, pukovniče?“ pukovniče?“ "Moj prijedlog je jednostavan, gospodine predsjedniče. Bez kandidata, i urota će propasti." "Vi, dakle, znate čovjeka koji bi mogao... obeshrabriti toga plemenitoga gospodina?“ "Za stalno. Vrlo je dobar. Naviknut na rad na Zapadu. Govori nekoliko jezika. Radi za Dolgoruke, ali može ga se unajmiti. Njegov su posljednji posao bila dvojica mafijaških otpadnika koji su trebali položiti dvadeset milijuna dolara na izvjesni račun u Londonu, ali su odlučili zadržati novac za sebe. Prije dva tjedna pronašli su ih u jednom stanu u Wimbledonu, predgrađu Londona." "Mi, dakle, trebamo usluge toga čovjeka, pukovniče.“ "Ostavite to meni, gospodine gospod ine predsjedniče. Najdulje za za deset dana d ana neće više biti pretendenata pretendenata na prijestolje.“ Zatim se Grišin vrati u svoj ured. Kad se dragocjeni sir Nigelov princ nade na polici u hladnjači, a Jason Monk, pošto ga SAKI pronađe, bude visio u podrumu, nnapravit apravit ćemo lijep set fotografija i poslati ih i h sir Nigelu Irvineu Irvineu za za Božić; veselit će ga to. Šef moskovske policije dovrši večeru. Kćerkica mu je sjedila u krilu i zajedno su gledali na televiziji njezin omiljeni crtić kad je zazvonio telefon. Slušalicu podiže supruga. "Za tebe je." "Tko je?“ "Kaže samo: Amerikanac.“ Milicijski Milici jski general ge neral položi položi malu Tatjanu Tatjanu na pod, pa usta. "Preuzet "Preuzet ću poziv u radnoj sobi.“ Zatvorivši Zatvorivši vrata i podigavši podiga vši slušalicu, začu škljocaj škljocaj kad je njegova žena žena spustila sp ustila svoju slušalicu. slušalicu. "Da?“ "D a?“ "General Petrovski?" "Da.“ "Razgovarali "Razgovarali smo nekidan." nekid an." "Jesmo.“ "Imam neke neke inform i nformacije acije koje bi vam mogle koristiti. Imate li papir i olovku?" olovku?" "Odakle " Odakle zovete?“ zovete?“ "Iz telefonske telefonske govornice. govornice. Nemam još puno impulsa, pa vas molim da požu po žurite." rite." "Hajde!“ " Hajde!“ "Komarov i Grišin nagovorili su svoje prijatelje Dolgoruke da pođu pođ u u međugangsterski međugangsterski rat. Navalit će na čečensku mafiju.“ mafiju.“
"Znači, gadovi se žderu među sobom. Baš me briga!“ "Ali izaslanstvo Svjetske banke baš ovih dana dolazi u Moskvu pregovarati o uvjetima novih zajmova. Krediti će možda doći, a možda i neće. Budu Budu li ulice ulice zujale zujale od metaka, privremeni privremeni predsjednik neće biti sretan s retan — dok se trudi trudi dobro dob ro izgledati i u očima svijeta i u očima ruskog izbornog tijela. Mogao bi se upitati zašto taj mafijaški obračun mora biti baš sada." "Nastavite!“ "Imam šest adresa. Zapišite ih!“ — MnnV ih ip onvnrin onvnrin a op.np.ral Pp.trnvsVi /anisi /anisivao vao .^.i,,,. JI „, sr '¦ "Kakve " Kakve su to adrese?“ "Prve dvije su skladišta oružja; u njima je oružje Dolgorukih. Na trećoj adresi je kockarnica; u podrumu se nalazi najveći dio financijskoga knjigovodstva. knjigovodstva. Posljednje tri adrese a drese su skladišta. skladi šta. U njima ima krijumčarene krijumčarene robe u vrijednosti vrijednosti od dvadeset milijuna dolara.“ "Otkud vi to znate?“ "Imam prijatelje u podzemlju podzemlju.. Govore li vam što imena ove dvojice milicijskih mili cijskih časnika?" Monk mu reče dva imena. "Naravno. "Naravno. Jedan je moj zamjenik, zamjenik, a drugi zapovjednik zapovjednik odreda specijalaca. Zašto?" "Zato što su na platnom popisu Dolgorukih.“ "Amerikance! Jeste li vi sigurni!?“ "Jesam. Ako A ko planirate prepade prepad e na Dolgoruke, najavite najavite ih i h vrlo vrlo kratko unaprijed unaprijed i držite tu dvojicu dvojicu podalje od svega.“ s vega.“ "Ja znam znam svoj posao.“ Veza se prekine. General Petrovski bijaše zamišljen dok je vraćao slušalicu na mjesto. Ako čudni strani agent a gent govori i stinu, stinu, inform i nformacije acije su neprocjenjive. Pred njim je izbor: pustiti neka se rasplamsa međugangsterski rat ili zadati niz snažnih udaraca jednoj od glavnih kriminalnih organizacija, za što će mu iz Ureda Predsjednika Preds jednika zvučn zvučno o čestitati. česti tati. Na raspolaganju mu je je tri tisuće tis uće pripadnika Snaga S naga za brzo brzo djelovanje djelovanje — SOBR; većina većina ih je mladih i punih punih žara. Ako je Amerikanac Ame rikanac rekao bar pola istine glede Igora Komarova i njegovih planova nakon preuzimanja vlasti, u novoj Rusiji za njega neće biti mjesta, a isto tako ni za njegove njegove borce protiv mafije i milicionarev milici onarevojnike. ojnike. Vrati se u dnevnu dnevnu sobu. Crtani film je završio. završio. Tako Tako nikad neće doznati je li kojot uuhv hvatio atio pticu p ticu trkačicu za večeru ili nije. Obrati se supruzi: supruzi: "Moram opet na posao. Radit ću cijelu noć i sutra do kasno.“ Zimi moskovske gradske vlasti već po običaju plave putove i staze Parka Gorkoga vodom, koja se uskoro smrzne i postane čvrsta kao kamen. Tako nastaje najveće klizalište u zemlji Rusiji. Proteže se kilometrima i omiljeno je kod Moskovljana svih staleža i dobi. Svi ponesu klizaljke i dobru dob ru zalihu votke, kako bi bar nakratVn mhnravili mhnravili hricrp i nevnii nevniie e na sinh si nhnHi nHi Ipda ..,_»._, . _ _. Neki putovi ostaju bez leda i šire se u mala parkirališta. Na jednom od njih dvojica muškaraca, zamotana i glava pokrivenih teškim šubarama, sastala su se deset dana prije Božića. Svaki je izašao iz svojeg auta i prišao pješice rubu drvoreda uz rub ledene površine, na kojoj se klizači kližu k ližu,, okrećući se jedan oko drugoga. Jedan od dvojice bijaše pukovnik Anatolij Grišin, a drugi čovjek samotnik poznat u moskovskom podzemlju pod nadimkom Mehanik — Mehaničar. Ubojice se u Rusiji vrlo jeftino nabavljaju, no nekoliko mafijaških organizacija, a prije svega Dolgoruki, smatraju Mehaničara nečim posebnim. Zapravo je on Ukrajinac, bivši bojnik Sovjetske vojske. Prije dosta godina iz običnih je postrojba prebačen u Specnaz, a odande u vojnu obavještajnu obavješta jnu službu GRU. Nakon jezičnih jezič nih tečajeva služio služio je dva sretna mandata u Zapadnoj Europi. Europ i. Napustivši Nap ustivši vojsku, otkrio otkri o je kako kak o može pretvoriti u unosnu profesiju svoje vrsno znanje engleskog i francuskog, sposobnost kretanja u stranim krugovima, čudnim i nedostupnim velikoj većini Rusa te odsutnost bilo kakvih mentalnih kočnica pri ubijanju ljudi. "Koliko "Koli ko shvaćam, željeli željeli ste me vidjeti," progovori on prvi. Znao je tko je pukovnik pukovnik Grišin. Gri šin. Znao je i da unutar unutar Rusije šefu sigurnosti sig urnosti Saveza domoljubnih domo ljubnih snaga snaga ne bi trebao treba o njegove usluge. Ima dovoljno dovoljno ljudi ljudi koji ko ji bi povukli povukli obarač u Crnoj gardi, a da i ne govorimo o stranačkim stranačkim saveznici saveznicima ma — mafijaškom mafi jaškom gangu Dolgorukih. Jedva b i im trebalo i narediti. Ali rad u inoz i nozemstvu emstvu je nešto drugo, nešto posebno. Grišin mu doda fotografiju. Mehaničar Mehaničar je ovlaš pogleda, pa okrene. Na poleđini stajaše i me i adresa ad resa engleske ladanjske kuće. Tiho prokomentira: "Princ. Stvarno se uspinjem na društvenoj ljestvici.“ "Sačuvajte svoj svoj smisao za humor humor za sebe," suho će Grišin. Griši n. "Cilj je lak. Praktički P raktički nikakve osobne sigurnosti. Trebam do 25. prosi nca.“ Mehaničar Mehaničar porazmisli. po razmisli. Prebrzo. Mora se pripremiti. pripremiti . Živ je je i na slobodi zato što se brižljivo brižljivo priprema. A to traži vrijeme. vrijeme. "Do Nove godine.“ "Vrlo dobro. Recite cijenu!“ Mehaničar Mehaničar je izrekne. "Slažem se." ,. :,„....,. .„.^..^^ ,,,..,........ .,.., .. Iz ustiju i nosa njih dvojice izlazili su oblaci pare koja se odmah smrzavala. Mehaničar se prisjeti kako je nekidan na televiziji vidio skup karizmatske obnove na kojemu je mladi propovjednik pozivao na povratak Bogu i caru. Znači, tu igru Grišin igra. Požali što nije tražio dvostruko više. "I to je to?“ "Osim ako ak o ima još nešto što biste bi ste trebali znati." znati." Krvn K rvnik ik ubaci fotografiju u džep, pa reče: "Ne. Mislim da znam sve sve što trebam znati. Lijepo je poslovati s vama, pukovniče.“ pukovniče.“ Grišin se okrenu i uhvati sugovornika za nadlakticu. Mehaničar spusti pogled na ruku u rukavici i gledao ju je sve dok ga nije pustila. On ne voli dodire. "Ne smije biti bi ti pogreške — ni na cilju, ni glede vremena.“ vremena.“ "Ja nikad ne griješim, gri ješim, pukovniče. pukovniče. Inače ne biste ni tražili moje usluge. Poslat ću vam broj svog računa u Liechtensteinu. Liechtensteinu. Do viđenja.“ U sitne jutarnj jutarnje e sate dana d ana poslije sastanka u Parku Gorkoga, general Petrovski dao da o je znak za za šest istodobnih i stodobnih pohoda.
Dva doušnika pozvali pozvali su na večeru u časnički časnički klub u vojarni vojarni SOBRa i nalili ih s toliko votke da od toga čak i Rus postaje pijan. Namjestili su za njih njih sobe u kojima će snom istjerati posljedice. po sljedice. Za svaki slučaj, slučaj, na vratima su postavljeni postavljeni straž s tražari. ari. "Taktička vježba" priređena toga dana pretvorila se odjednom u pravu stvar kratko prije ponoći. Vojnicipolicajci čekali su u kamionima u zatvorenim garažama. U dva ujutro podijeljeni su zadaci i odredišta vozačima i zapovjednicima malih odreda. Prvi put nakon puno mjeseci iznenađenje je bilo potpuno. Tri skladišta nisu se pokazala tvrdim orasima. četiri stražara što su čuvali oteto blago pokušali su se oduprijeti pa su ih upucali. Ostala osmorica predala su se na vrijeme. Skladišta su krila deset tisuća sanduka votke uvezene bez plaćene carine i poreza iz Finske i Poljske u prošla dva mjeseca. Slaba žetva natjerala je najveću naciju ljubitelja votke na svijetu na uvoz vlastitog nacionalnog pića. Cijene su se popele na razinu triput višu nego u zemljama proizvodnje. Ostatak skladišnog prostora sadržavao sadržavao je perilice rublja rublja i posuđa, televizore, viderekorde viderekordere re i računala — sve to zapadne zapadne proi SVP nVraHenn ........ _. _ _.. _„,._.,. .„ Dva arsenala sadržavala su dovoljno oružja da se naoruža puni sastav sasta v pješačke pješa čke pukovnije. pukovnije. Oružj Oružja a je bilo b ilo svakojakog: od o d običnih obi čnih automatskih automatskih pušaka do ručnih ručnih protutenkovskih protutenkovskih raketnih bacača i plamenobacača. Petrovski je osobno vodio pohod na kockarnicu — još punu kockara, koji su, videći videći policiju polici ju,, pobjegli u noć. noć. Upravitelj je stalno stalno ponavljao ponavljao da vodi legalan posao s dozvolom Grada Moskve. Sve dok policajci nisu odmakli njegov radni stol, podigli sag i ispod njega otkrili tajni prolaz u podrum. Tada Tada se onesvijestio. onesvijestio. Sredinom jutra vojnici SOBRa još su odnosili kutiju za kutijom novčanih podataka, stavljali ih u kombije i vozili u Moskovsku policijsku upravu u Šabolovki 6 na analizu. Oko podneva nazvala su, kako bi čestitala, dvojica milicijskih generala iz Predsjedništva MUPa, petstotinjak metara udaljena, na Žitnom trgu. Sredinom jutra jutra radio je javio prve vijesti vijesti o cijeloj stv s tvari. ari. U podne su radio i televizija televizija donijeli do nijeli prilično prili čno potpuna izvješća. izvješća. Broj žrtava žrtava među gangsterima popeo sa na šesnaest, veselo je izvješćivao novinar. Naprotiv, Snage za brzo djelovanje imaju samo jednog teže ranjenog (s metkom u trbuhu trbuhu)) i jednog lakše. Uhićeno je dvadeset sedam se dam mafijaša, od čega su sedmorica sedmori ca u bolnici, a dvojica d vojica daju opširne izjave policiji. Ovo posljednje posljednje nije bilo istina, i stina, no Petrovski je tako rekao novinarima novinarima kako bi povećao p ovećao ionako veliku paniku u vodstvu vodstvu klana Dolgorukih. Traumatizirani, oni su se sastali u raskošnoj i iznimno dobro čuvanoj vili izvan grada — tri kilometra od Arhangelskog mosta nad rijekom Moskvom. Jedini osjećaj ko k o ji je nadjačavao nadjačavao njihovu njihovu paniku bijaše bijes. bi jes. Većinom su smatrali da d a su dvojica doušnika, element potpuna iznenađenja iznenađenja što ga g a je SOBR postigao po stigao te točnost njihovih njihovih obavijesti dovoljni dovoljni da ukazu na curenje curenje informacija na visoku mjestu. I dok su raspravljali, dopre do njih s ulice glas da se priča kako je izvor curenja časnik Crne garde previše duga jezika. S obzirom na milijune milijune dolara što su ih Dolgoruki D olgoruki dali za kampanju Igora Igora Komarova, K omarova, to ih nimalo ne zabavlja. zabavlja. Nikad neće doznati kako su uličnu glasinu zapravo prvi pustili čečeni, po savjetu Jasona Monka. Šefovi klana su, ipak, odlučili da će im vodstvo vodstvo SDSa SD Sa morati dobro rastumačiti neke stvari prije no što primi iduću pošiljku novca. novca. Nedugo nakon tri Umar Gunajev posjeti Monka, praćen domaćim tjelesnim čuvarom. Monk sada stanuje kod čečenske obitelji u njihovu malom stanu tik na sjever od Izložben Izložbenog og središta sredi šta parka Sokoljnika. "Ne znam kako ti je to uspjelo, uspjelo, prijatelju, ali sinoć je puknula puknula dosta jaka bomba.“ "Riječ je o vlastitom vlastitom interesu i nteresu," ," odvrati Monk. "Petrovskom "Pe trovskom je itekako stalo da d a zadovolji zadovolji svoje pretpostavljene pretpostavljene — sve do ureda privremen pri vremenoga oga predsjednika, i to upravo u tjednu posjeta izaslanstva Svjetske banke. To je sve.“ "U redu. Dakle, Dolgoruki D olgoruki više nisu u mogućnosti mogućnosti početi po četi rat protiv proti v mene. mene. Trebat će im i m više od mjesec dana da poprave p oprave štetu.“ štetu.“ "I da slijede trag curenja informacija do Crne garde." Umar Gunajev mu u krilo baci primjerak Segodnje. "Pogledaj treću stranicu!" posavjetova posavjetova ga on. Na trećoj je stranici stranici objavljen objavljen izvještaj izvještaj ispitivanja javnog javnog mišljenja mišljenja vodeće ruske agencije ag encije za tu djelatnost: djelatnost: potpora potpo ra biračkog bi račkog tijela Komarovu K omarovu iznosi 55% i smanjuje smanjuje se. "Ispitivanja se uglavnom rade u gradovima. Iz tehničkih razloga, tako je lakše. Komarov je pak najjači u gradovima. Ključ pobjede je u zanemarenim masama na selu.“ "Stvarno misliš da Koma Komarov rov može može izgubiti na izborima? P Prije rije mjesec i pol p ol to je izgledalo nemogu nemoguće," će," reče čečenski če čenski vođa. "Ne znam," odgovori Monk. Nije bio trenutak da kaže čečenskom vođi kako Komarovljev poraz na izborima nije sir Nigelov cilj. Sjetio se staroga voditelja špijuna, zadubljena zadubljena u svijet svijet Velike Velik e igre, vrsna praktičara zavaravanja zavaravanja dezinformacijama, dezinformacijama, kako je sjedio za stolom u knjižnici knjižnici dvorca Forbes Fo rbes s obiteljskom Biblijom rastvorenom pred sobom. "Ključ je u Gideonu, dečko moj. Razmišljaj Razmišljaj poput Gideona," govorio je on."Ti si nekud nekud odlutao mislima," reče Gunajev, Gunajev, prekinuvši prekinuvši Monka u sanjarenju. "Oprosti. Imaš pravo. Noćas moram opet posjetiti p osjetiti patrijarha. pa trijarha. Zadnji Zadnji put. Trebat Trebat će mi tvoja tvoja pomoć.“ "Za ulazak?“ "Ne, nego za izlazak. izlazak. Vrlo je vjerojatno vjerojatno da je Grišin stavio promatračku ekipu; to sam ti već rekao. Dosta će ć e mi biti bi ti jedan čovjek, ali tako da da može pozvati ostale dok sam ja unutra.“ "Najbolje da odmah počnemo planirati," kazao je čečen. Pukovnik Anatolij Grišin je bio kod kuće, u svom stanu; spremao se na spavanje kad je zazvonio telefon. Prepoznao je glas koji se nije predstavio. "Ovdje je. Vratio se." "Tko?“ "Amerikanac. "Ameri kanac. Vratio se. Sad je kod Njegove Svetosti." "Ništa ne sumnja?“ sumnja?“ "Mislim da ne. Došao je sam." "Kao svećenik?“ "Ne. Odjeven je u crnu, ali svjetovnu odjeću. Izgleda da ga je patrijarh očekivao." "Gdje ste vi?“
Telefonska se veza prekine. Grišin se potrudi obuzdati svoj ushit. Omrznuti će mu Amerikanac napokon dopasti šaka. Ovoga puta neće biti Istočnog Berlina. Nazove vođu unutarnje sigurnosti Crne garde. "Treba mi deset ljudi s uzi miniautomatima, tri auta; odmah. Zatvorite Zatvorite oba kraja ulice čisti č isti pjereuljok. pjereuljok. Vidimo Vidi mo se tamo za pola sata.“ Bijaše pola p ola jedan u noći. noći. U jedan i deset Monk usta i oprosti se s patrijarhom. "Ne vjerujem vjerujem da ćemo se više vidjeti, Vaša V aša svetosti. Znam da ćete dati sve od sebe za ovaj narod narod i zemlju zemlju koje toliko volite.“ Aleksej II također usta usta i otprati otprati gosta gosta do vrata. vrata. "Pokušat ću, s Božjom pomoći. pomoći . Zbogom, sinko. Neka te anđeli čuvaju!“ čuvaju!“ Za sada će dobro doći i pokoji ratnik sa Sjevernoga Kavkaza, pomisli Monk silazeći niza stube. Pretili sobar mu je držao kaput, kao i obično. "Ne bih kaput. Hvala, oče," odbije on. Samo mu sad još treba nešto što će ga usporiti. Uze mobitel, uključi ga i otipka broj. Odgovor stiže na prvo zvono. "Monah," predstavi predstavi se on. (Engleska (Engleska riječ ri ječ monk i ruska ruska monah znače znače isto: redovnik — op. prev.) "Petnaest " Petnaest sekundi," odgovori o dgovori glas. g las. Monk prepozna Magomeda, glavnog među zaštitnicima što mu ih je Gunajev dodijelio. Otvori za pedalj ulazna vrata i poviri na ulicu. Niz usku ulicu ugleda .satno jedan znergedes kako čekana^^ blijedu svjetlu ulične li svjetiljke. U njemu'četvorica: jedan vozač, trojica sa spremnim uzi automatskim pištoljima. Bijela B ijela para što se sa stražnjeg stražnjeg dijela di jela vozila vozila diže d iže u hladnu hladnu noć znači znači da je motor upaljen. upaljen. Na drugom se kraju čisti pjereuljok širi u malen trg. U sjeni, na trgu stoje još dva crna automobila. Pješice ili autom, tko god bi htio otići iz ulice, ulice, morat će proći pokraj p okraj njih. S onoga kraja ulice gdje je čekao mercedes, priđe drugi auto, s upaljenim žutim taksisvjetlom iznad vjetrobrana. Pustiše ga ispred sebe. Očito je došao doš ao po njihov njihov cilj. Taksist baš nema sreće: i on će poginu pogi nutiti zajedno s njim. Tek što je taksi prošao ispred mercedesa, začuju se dva lagana udarca; dva komada čelika veličine limenke udarila su o sleđeni kolnik i otkotrljala otkotrljala se pod p od limuzinu. limuzinu. Taksi se jedva odmaknuo odmaknuo od mercedesa kad ka d Monk začu dvaput dvaput "bum": bombe su eksplodirale. eksp lodirale. Istodobno s drugoga kraja na trg dođe do đe velik dostavni kamion, ude u uliči uličicu cu i zaustavi zaustavi se. Vozač iskoči iskoč i iz i z kabine i dade d ade se u trk uličicom. uličicom. Monk kimnu uzdrhtalu svećeniku, otvori vrata i stupi na ulicu. Taksi bijaše gotovo nasuprot njemu, otvorenih stražnjih vrata s njegove strane. Uskoči hitro u nj. nj. S prednjeg sjedala segnu jaka ruka i uvuče uvuče ga do kraja. Za njima je trčao vozač vozač kamiona. kami ona. Vozeći unatrag, taksi se vrati odakle je došao. Iza zaustavljena kamiona dopirali su kratki rafali iz nečijeg automatskog pištolja. Dvije bombe pod šasijom kamiona se rasprsnu i pucnjava presta. Jedan od posade mercedesa uspio je nekako izaći iz auta. Stoji jedva jedvice kod stražnjih stražnjih vrata vrata i pokušava podići oružje. oružje. Stražnji Stražnji kraj taksija taksi ja udari ga u noge i odbaci u zrak. zrak. Izašavši iz uličice, taksi se zanese na ledu u stranu, vrati pravac. Vozač ubaci u prvu, pa u drugu brzinu i odmagli. Uto zrak potrese detonacija mercedesova spremnika za gorivo, što je dovršilo posao. "Zanimljiv je život uz tebe, amerikanec.“ Na trgiću na drugom kraju uličice stoji pukovnik Grišin i promatra uništeni kamion što je prepriječio put. Ispod njega leže mrtva dvojica njegovih njegovih ljudi. ljudi. Ubile Ubi le su ih detonacije malih bombi skrivenih ispod donjega d onjega postroja i aktiviranih iz kabine. Izvirivši Izvirivši uz rub rub teretnjaka, ugleda kako na drugom kraju ulice ulice gore g ore ostaci limuzine. limuzine. Dohvati mobitel i otipka oti pka sedam seda m znamenaka. znamenaka. čuo je kako mobitel što ga je nazvao nazvao zvoni zvoni dvaput. dvaput. Paničan šapat se javi: "Da?" "Pobjegao "Pob jegao je. Imate li što mi treba?" "Da." "Staro mjesto. Danas u deset prije podne.“ Crkvica svih svetih u Kuliškama u to je doba dana gotovo prazna. Otac Maksim stajao je uza desni zid, držeći veliku svijeću svijeću što ju je kupio u trgovini trgovini pokraj p okraj glavnoga glavnoga ulaza, kad je došao d ošao pukov p ukovnik nik Grišin. Griši n. "Amerikanac "Ameri kanac nam je umaknu umaknuo," o," reče tiho. ti ho. "Žao mi je. Ja sam se trudio.“ "Kako je znao?“ znao?“ Kao i obično, pravoslavni se pop znojio. "Izgleda da je posumnjao da se rezidencija nadgleda. Izvadio je iz pojasa mobitel i nekoga nazvao.“ "Počnite od početka!“ "Došao "Do šao je nekih deset minuta minuta poslije ponoći. Upravo sam se spremao u krevet. Njegova svetost svetost još je bila bi la na nogama; nogama; radio je u svojoj radnoj sobi. Uvijek radi u to doba. Zvonilo je zvonce na ulazu, ali ga ja nisam čuo. Bio sam u svojoj sobi. Kozak na straži otvorio je vrata. Onda sam čuo glasove. Izašao Izašao sam iz i z sobe, kad — eno ga; stoji u predvorju. predvorju. čuo sam Njegovu svetost kako me odozgo zove da 'povedem gospodina gore'. Tako je kazao. Zatim se nagnuo preko stubišne ograde, ugledao me i naručio čaj. Onda sam otišao u kuhinju i odande vas nazvao.“ "Koliko "Koli ko nakon toga ste ušli ušli u sobu?“ "Ne dugo. Nekoliko minuta poslije. Žurio sam koliko sam god mogao, da propustim što je manje moguće. Nije prošlo ni pet minuta dok sam stigao.“ "A mali magnetofon što što sam vam ga dao?“ "Uključio sam ga prije no što sam unio čaj. No čim sam po kucao, prestali su razgovarati. Dok sam donosio čaj, nekoliko kocki šećera palo mi je na pod, pa sam s am kleknuo kleknuo da ih i h pokupim. Njegova Njegova svetost rekao mi je neka se ne mučim, ali ja sam ih sva kako htio pokupiti , pa sam, sa m, dok sam bio bi o na podu, podmetno magnetofon magnetofon pod stol. Zatim Zatim sam otišao.“ oti šao.“ _ "I što je bilojia bilojia kraju kraju?“ ?“ "Spustio sam se niza stube. čekao sam ga s njegovim kaputom, ali nije ga htio. Kozak je tada bio u svojoj sobici iza vrata. Amerikanac je djelovao nervozno. Izvadivši mobitel, nekoga je nazvao. Kad je taj odgovori, rekao je samo: 'monah'.“ "I ništa više?“
Odškrinuo je ulazna vrata i čekao. Još sam imao njegov kaput u rukama.“ Grišin porazmisli. Stari je Englez mogao reći Monku da su njega našli zbog hotelske limuzine. Dovoljno da Amerikanac zaključi kako je patrijarhova patrijarhova rezidencija pod prismotrom. "Nastavite, oče!“ "čuo sam rad automobilskog motora, zatim dvije detonacije. Amerikanac je naglo otvorio vrata i izašao trčeći. Onda se čula pucnjava, pa sam se uklonio od otvorenih vrata.“ Grišin je kimao ki mao s razumijevanj razumijevanjem. em. Pametan je Amerikanac; A merikanac; no to već otprije otpri je zna. zna. čovjek je iz i z krivih razloga došao do pravih zaključaka. zaključaka. On, Grišin, doista doi sta je nadgledao patrijarh patri jarhovu ovu rezidenciju, rezidenciju, ali iznutra iznutra je nadgleda svećenikdoušnik. svećenikdoušnik. "A vrpca?“ "Poslije "Posli je eksplozija vani, vani, kozak je izašao van van s pištoljem. p ištoljem. Istrčavši, Istrčavši, Amerikanac Ameri kanac je ostavio vrata otvorena. Kozak je malo pogledao vani, vani, viknuo viknuo 'gangsteri!' 'gangsteri! ' i vratio vratio se unutra, unutra, zatvoriv zatvorivši ši vrata. Ja sam potrčao na kat baš kad je Njegova svetost svetost izlazila iz knjižnice knjižnice i naginjala naginjala se preko stubišne ograde kako bi upitao što se zbiva. Dok je patrijarh bio tamo, ja sam pokupio p okupio servis za čaj i magnetofon.“ Grišin bez riječi ispruži ruku. Otac Maksim posegnu u bočni džep mantije i izvadi malu kazetu kakva se rabi u minijaturnim kazetofonima, kakav je pukovnik dao svom suradniku svećeniku na posljednjem sastanku. "Nadam se da sam ispravno postupio," reče svećenik tmurno. Grišin je katkad zamišljao kako bi bilo lijepo zadaviti toga smrada vlastitim golim rukama. Možda se jednom i pruži pruži prigoda. prigoda . Naravno, Naravno, odgovori odg ovori ljubazn ljubazno: o: "Učinili ste pravu stvar, oče; točno kako treba. Izvanredn Izvanredno o dobro ste se ponijeli.“ Vraćajući se autom u ured, ured, pogledavao je zadovoljn zadovoljno o vrpcu. Pukovnik Pukovnik Grišin Griši n izgubio je šest šes t dobrih liudi u. te sitne ure i nije ostvario svoj ci lj. No u rukama mu je točan zapis što je američki uljez kazao patrijarhu i obrnuto. Prisegnu samom sebi da će jednoga dana obojica platiti za svoje zločine. zločine. Za sada — što se njega izrav i zravno no tiče — dan d an će svakako završiti puno puno bolje no što je počeo. po čeo. 18 Cijelo C ijelo jutro, u doba objeda o bjeda i dobar di o poslijepodnev poslijepo dneva a pukovnik pukovnik Anatolij A natolij Grišin sjedio je zaključan zaključan u svom svom uredu i preslušavao vrpcu vrpcu koju mu je donio otac Maksi m; sjedio je i slušao što su govorili moskovski patrijarh Aleksej II. II. i Jason Ja son Monk. Neki su dijelovi bili manje jasno izgovoreni izgovoreni ili snimljeni, smetao je zvuk zvuk miješanja čaja u šalici, pomicanja stolaca i slično; no sve u svemu, snimka je vrlo jasna. Snimka počinje zvukom otvaranja vrata: otac Maksim unosi poslužavnik s čajem. Zvukovi su u početku prigušeni, jer je magnetofon bio u džepu mantije. Grišin začu stavljanje pladnja na stol, zatim kako prigušen glas govori: "Nemojte se mučiti!" Začu se jednako prigušen odgovor oca Maksima, koji je na koljenima koljenima navodno skupljao skupljao prosute kocke šećera. Kakvoća zvuka znatno se popravila kad je doušnik izvadio magnetofon iz džepa i stavio ga pod stol. Jasno se čuo patrijarhov glas kako govori ocu Maksimu: "Hvala, brate Maksime. To bi bilo sve." Slijedila je tišina do zvuka zatvaranja vrata, kako se doušnik povukao. Zatim patrijarh reče: "A sad biste mi vjerojatno mogli objasniti što mi imate reći.“ Monk progovori. Grišin osjeti lagano nosni prizvuk prizvuk u govoru Amerikanca koji glatko govori g ovori ruski. Počeo je bilježiti. Triput je je odslušao četrdesetminutni četrdesetminutni razgovor prije no no što ga je počeo po čeo doslovno zapisi zapisivati. vati. Nije to bio posao ni za jednog stenodaktilografa ni tajnicu tajnicu — koliko god bili bi li pouzdani. pouzdani. Stranicu za stranicom pokrivao je uredan ćirilički rukopis. Katkad bi zastao, vratio vrpcu, naćulio uši da bolje čuje, pa opet zapisivao. Prestao je pisati pi sati tek kad je uhvatio uhvatio svaku riječ. Na kraju vrpce vrpce čuje se zvuk zvuk pomicanja stolca, zatim zatim je Monkov elas eovorio: "Ne vieruiem da ćemo se više vidieti. vidie ti. Vaša svetosti. Znam da ćete dati sve od sebe za ovaj narod i zemlju koje toliko volite." Zatim se čulo kako dva para nogu hodaju po sagu. Tiše, jedva čujno (kako su došli do vrata), čuo čuo se glas g las patrijarha Alekseja II: II: "Pokušat "Pok ušat ću, ću, s Božjom pomoći.“ pomoći .“ Vrata su se očito zatvorila zatvorila za Monkom. Grišin začu kako patrijarh opet sjeda na svoje svoje mjesto. Deset sekundi sekundi nakon toga vrpca je došla do konca. Grišin se zavali u sjedalu i stade duboko razmišljati o onome onome što je čuo. Vijesti su tako loše da vjerojatno vjerojatno i ne mogu biti gore. go re. Mozgao je i mozgao kako je moguće da samo jedan čovjek učini toliku štetu čitavu sustavu. Ključ svakako leži u onoj prokletoj gluposti što ju je učinio pokojni N. I. Akapov ostavivši ostavivši Manifest na svom svom radnom stolu, stolu, pa je ukraden. Šteta što ju ju je izaz i zazvala vala ta jedna jedi na pogreška već je sada s ada neprocjenjiva. Monk je puno više govorio od patrijarha. Prve patrijarhove replike uglavnom su se ograničavale na opaske da je razumio i da se slaže. Njegovi vlastiti prinosi pri nosi razgovoru bijahu više više prema kraju razgovora. Amerikanac Amerikanac nije nije gubio gubio vrijeme. vrijeme. Otkrio Otkrio je kako će odmah poslije Nove Nove godine godine dobro orkestr orkestrirana irana kampan kampanja ja početi početi uništav uništavati ati izborne izborne šanse Igora Komarova u cijeloj zemlji: zemlji: diskreditirat diskredi tirat će ga pred masama. čini se da će se general Nikolaj Nikolajev vratiti medijima, dajući niz intervjua novinama, radijskim i televizijskim postajama. Govorit će protiv proti v SDSa SDS a i nagovorati nagovorati svakog vojnika vojnika i bivšeg b ivšeg vojnika vojnika neka glasuje za za nekoga drugog. Među 11 0 milijuna milijuna birača i ma dvadeset milijun mi lijuna a veterana. veterana. Šteta što će je Nikolajev nanijeti nanijeti Komarovu K omarovu teško teško se može i procijeniti. proci jeniti. Prekid bilo kakvog publiciteta za Igora Komarova na obje nacionalne komercijalne televizije bijaše rad bankara, od kojih su tri četvrtine Židovi, a glavni je Leonid Bernstein na čelu Moskovske savezne banke. To su dva nenaplaćena računa. Monkov treći prinos ticao se mafijaškoga ganga g anga Dolgorukih. Grišin već odavno drži d rži kako su svi o n i smeće i budući budući stanovnici stanovnici koncentracijskih logora. No u sadašnjem trenutku njihova je financijska potpora odsudno važna. Nema toga političara koji bi se mogao odvažiti na natjecanje za predsjednika republike a da nije prikupio bilijarde rubalja potrebne za nacionalnu nacionalnu predizbornu kampanju. kampanju. Tajni Tajni dogovor s najsnažnijim najsnažnijim i najbogatijim mafijaški m klanom zapadno do Urala donio je SDSu skriveno blago što daleko nadilazi financijske mogućnosti bilo kojega drugoga d rugoga kandidata. Nekolicina Nekolici na su već već odustala, vidjevši vidjevši da se ne mogu utrkivati utrkivati u takvim uvjetima uvjetima potpune novčane, novčane, a onda i promidžbene premoći SDSa. SDS a. Jučerašnji šesterostruki pohod imao je katastrofalne posljedice za Dolgoruke; no najgore od svega bijaše otkriće financijskih podataka. Malo je izvora iz kojih je Moskovska milicijska uprava mogla doznati takvo što. Očiti je prvi pogodak kakav suparnički mafijaški gang. No u
zatvorenom svijetu mafije nitko ne bi — unatoč suparništvu i uzajamnoj mržnji — obavijestio omraženu moskovsku miliciju. No eto, Monk je patrijarhu rekao tko je bio izvor: izvor: zgađeni, preobraćeni viši časnik Grišinov Griši nove e vlastite Crne garde. Dokažu li Dolgoruki ikad ika d takvu tvrdnju tvrdnju (a Grišin zna zna kakve k akve se glasine pronose ulicama — glasine što š to ih i h on neumorno neumorno pobija), savez SDSa s Dolgorukima doći će do svoga kraja. Da stvari budu gore, vrpca je otkrila kako je momčad iskusnih računovođa već počela obradu financijskih dokumenata pronađenih ispod kockarnice; uvjereni su da će do Nove godine uspjeti dokazati da je mafija financirala SDS. Nalazi će biti priopćeni izravno privremenom predsjedniku. U isto će vrijeme general Petrovski iz Moskovske milicijske uprave — koga se ne može ni potkupiti niti zastrašiti — nastaviti pritiskati klan Dolgorukih pohodom pohodom za pohodom. Bude li tako — razmišljao je Grišin Griši n — nema ni najmanje najmanje mogućnosti mogućnosti da će klan Dolgorukih D olgorukih i dalje prihv pri hvaćati aćati njegova njegova uvjeravan uvjeravanja ja d a iza milicijskih milici jskih pohoda ne stoji nikakav izvor izvor iz Crne garde. Ono što je patrijarh rekao negdje pri koncu razgovora razgovora potencijalno ima najrazorn najrazornije ije djelovanje djelovanje od svega. Privremeni predsjednik Ivan Ivan Markov proslavit proslavit će Novu godinu godi nu u obiteljskom krugu izvan izvan Moskve. Moskve. Vratit će se na posao 3. siječnj si ječnja. a. Toga će dana primiti patrijarha, koji će ga osobno uznastojati nagovoriti da se Komarova diskvalificira kao kandidata jer je "nedolična osoba" — temeljem postojećih pisanih dokaza. Kad Petrovski dokaže mafijašku vezu i kad ga pravoslavni patrijarh Moskve i cijele Rusije zamoli da to učini, Markov bi se doista mogao odlučiti na takav korak. Ako ništa drugo, on je je i sam sa m predsjednički kandidat, k andidat, koji se ne bi rado suočio s Komarovim K omarovim na izborima.. Izdajice; četvorica izdajica — razmišljaše Grišin. četvorica izdajica Nove Rusije, kojoj je sudbina namijenila da nastane nastane nakon 16. siječnja. s iječnja. On osobno, na čelu elitnih postrojba Crne garde, izvršavat će Vođine zapovijedi. Pa dobro — ionako je cijeli život posvetio kažnjavanju i iskorjenjivanju izdajica. Zna on kako valja s takvima. Sam je, osobno, pretipkao svaku riječ rukopisnoga prijepisa razgovora. Zatražio je i dva neprekinuta sata Komarovljeva vremena te iste večeri. Jason Monk preselio se iz stana pokraj Parka Sokoljnika na drugu adresu. Tamo s prozora vidi polumjesec na vrhu džamije gdje se prvi put sreo s Magomedom, čovjekom sada zakletim da će ga štititi — koji ga je toga dana isto tako lako mogao ubiti. Imao je poslati p oslati poruku po ruku sir Nigelu u London, pretposljednju pretposljednju.. Sve je išlo i šlo prema majstorskom planu staroga lisca. Brižljivo je tipkao na prijenosnom računalu — kako je tipkao i na svim računalima prije njega. Završivši, pritisne tipku za kodiranje. Tekst poruke smjesta nesta sa zaslona, sigurno zakukuljen u naizgled zbrkane skupine brojki, šifrirane jednokratnom šifrom i pohranjene na disketu, gdje čeka idući prolaz p rolaz InT InTelCorova elCorova satelita. Nije morao ostati pokraj p okraj stroja. Baterije su pune pune do vrha, vrha, računalo računalo je uključeno uključeno i čeka na "rukov " rukovanje" anje" sa satelitom. On nikad nije čuo za Rickyja Tavlora iz Columbusa u Ohiju; vjerojatno nikad i neće čuti. No taj mu je bubuljičavi šiparac po svoj prilici spasio život. život. Rickvju je je sedamnaest sed amnaest godina i lud je za računalima. računalima. Pripada Pri pada u one društveno društveno neuklopljen neuklopljene e mladiće, mladi će, čeda komjutorskoga komjutorskoga doba, d oba, što najveći dio života provode zagledani u svjetlucavi zaslon. Kako je svoje prvo osobno računalo dobio dobi o sa sedam godina, g odina, napredovao je je preko različitih stupnjeva stupnjeva ovladavanj ovladavanja a računalnim računalnim znanjima znanjima i vještinama. vještinama. Usavršavao Usavršavao se sve dok se nisu iscrpli i scrpli svi izazovi izazovi i poticaji u skladu sa zakonom. Samo Sa mo ilegalno i legalno davalo je nužno nužno uzbuđenj uzbuđenje, e, "vrhunac" kakav doživljuju samo pravi ovisnici. Rickvja ne zanima nježni ritam godišnjih doba što se smjenjuju jedno za drugim; nema za njega ni mladićkoga drugarstva; čak ni žudnja za djevojkama nije mu previše važna. Rickvja doista zaokuplja samo želja za probojem u najstrože čuvane baze podataka. Godine 1999. IhTelCor je poznat na nekoliko polja. S jedne je strane jedan od glavnih igrača u globalnoj telekomunikacijskoj mreži za strateške, diplomatske dip lomatske i komercijalne svrhe. svrhe. S druge je strane tvrtka poznata kao mjesto razvoja razvoja i prodaje najusavršenijih najusavršenijih računalnih računalnih igara. Ricky je "jedrio" Internetom dok mu i to nije dodijalo. Ovladao je svakom poznatom računalnom igrom što se nudi na slobodnom tržištu. čeznuo čeznuo je za odmjeravanjem odmjeravanjem s InT InTelCorovim elCorovim programima programi ma Ultra. Problem je bio u tome što je, da bi se to legalno izv i zvelo, elo, trebalo platiti p latiti popriličnu cijenu. Stoga je tjednima pokušavao ući u glavno InTelCorovo računalo "na stražnji ulaz". Nakon puno truda otkrio je da je došao pred sam ulaz. Osam satnih zona udaljen od Moskve njegov je monitor ispisao (po tisući put): "Pristupnu lozinku, molim". Utipka ono što je mislio da bi moglo upaliti. I opet na zaslonu zasvjetl zasvjetlucaše ucaše riječi: riječi : "P "Pristup ristup uskraćen". Negdje visoko nad planinama južn južne e Anadolije InTelCorov InTelCorov satelit ComSat ComS at brodio brodi o je svemirom prema sjeveru, prema Moskvi. Pri razvoju razvoju Monkova Monkova primopredajnika pri mopredajnika inž i nženjeri enjeri multinacionalne multinacionalne korporacije su, kako im i m je bilo zapovjeđeno, zapovjeđeno, ugradili četveroznamen četveroznamenkastu kastu šifru za brisanje svega na računalu. Svrha je bila zaštita Monka i podataka u slučaju da mu zaprijeti uhićenje, kako bi još imao vremena utipkati te četiri četi ri znamenke. znamenke. Jer ako bi stroj bio zarobljen neoštećen, "loši " loši momci " mogli bi ga uporabiti za slanje slanje lažnih lažnih poruka. Tako je zaključio zaključio glavni kriptograf kri ptograf projekta, bivši cijaš ci jaš koji je radio rad io u Warrentonu, Warrentonu, koga su za to priliku prili ku prenuli prenuli iz i z umirovlj umirovljeničkoga eničkoga zimskog sna. Da bi dokazao autentičnost, autentičnost, Monk je u svaku poruku poruku morao uklju uključiti čiti izvjesne izvjesne bezazlene bezazlene riječi, točno određenim redom. Dođe D ođe li poruka bez tih riječi, bivši bi vši će cijaš ci jaš odmah znati znati da onaj tko je poslao poruku — a on, naravno, naravno, nije nije imao i mao pojma tko bi to mogao bi ti - nije na našem platnom popisu i na našoj strani. strani. U tom trenutku trenutku mogao se posluž p oslužiti iti glavnim glavnim računalom računalom Compuserv C ompuservea ea kako bi ušao u memoriju Monkova prijenosnog računala računala i pomoću p omoću istih četiriju četiri ju brojaka izbrisao mu memoriju i pretvorio ga u beskorisnu kantu. kantu. Ricky Tavlor je već ušao u glavno računalo kad je utipkao baš te četiri znamenke. Satelit se našao nad Moskvom i poslao poruku: "Jesi li tamo, dijete?" Prijenosno računalo računalo odgovori: "Ovdj " Ovdje e sam, rnarua," JSo "mama", " mama", u skladu s uDutama. odbiie odbii e ooruku. Prvo što je Monk opazio vrativši se vidjeti što je s njegovim strojem bijaše neizmijenjena poruka na zaslonu. Obli ga hladan znoj. To znači da je poruka odbijena. Ručno je poništio tekst, znajući da je, iz razloga koje on nikako ne može razumjeti, nešto krenulo po zlu te ne može kontaktirati sa svojim poslodavcima. Postoji adresa što mu je sir Nigel Ni gel Irvin Irvine e dao netom prije odlaska iz Londona. On ne zna zna gdje gd je je to zapravo, niti tko tamo stanuje. stanuje. No nema ništa bolje.
Bude li štedljiv, moći će sabiti sab iti dvije poruke u jednu; jednu; stari voditelj špijuna špijuna to mora znati. znati. Jedna će poruka lakše proći nego dvije. A primanje poruka više ne dolazi u obzir. Prvi put je doista prepušten samom sebi. Nema više izvješća o napretku, bilješki o poduzetim koracima, ni uputa. uputa. Kad ga g a je izdala i zdala tehnika tehnika vrijedna milijardu dolara, mogao se osloniti samo na najstarije saveznike saveznike u Velikoj Velik oj igri: i gri: dobar nos, dobre živce i dobru sreću. Nadao se da ga nijedno od toga neće izdati. Igor Komarov pročita posljednju stranicu prijepisa razgovora razgovora patrijarha i Monka pa p a se nasloni nasloni u stolcu. Nikad nije bio baš rumen, rumen, ali sada, primijeti Grišin, sada mu je lice bijelo kao krpa. "Loše je ovo," procijedi Komarov. "Vrlo loše, gospodine predsjedniče." "Trebali ste ih do sada već uloviti.“ "Štiti ga čečenska čeče nska mafija. Toliko za sada znamo. Žive Žive poput štakora u svom podzemnom svijetu. svijetu. "Štakore treba i strijebiti.“ "Da, "Da , gospodine gospodi ne predsjedniče. Tako će i bi ti. Ali kad vi budete neosporni neosporni vođa naše zemlje." zemlje." "Morat "Mo rat će platiti za ovo.“ "I hoće. Svi do posljednjeg.“ Komarov ga je naizgled još promatrao onim svojim kestenjastim kestenjastim očima, oči ma, ali one nisu bile usredotočene ni na što u prostoriji. Njihov vlasnik vlasnik gledao je u neko drugo vrijeme i drugo mjesto; vrijeme budućnosti, mjesto gdje će srediti račune sa svojim neprijateljima. Dvije crvene mrlje gorjele su Komarovu na jabučicama. "Osveta. Hoću osvetu! osvetu! Napali su mene, napali su Rusiju... Napali su našu domovinu! domovinu! Za takvo smeće ne može biti milosti!“ milosti! “ Glas mu se sve više penjao dok je govorio; ruke uzdrh uzdrhtaše taše je uobičajena samokontrola prepuštala mjesto gnjevu. gnjevu. Grišin Griši n zna zna da d a još može objasniti što želi bude li dovoljno uporan. Nagne se stoga preko stola, prisilivši tako Komarova da ga pogleda u oči. Polako se stišao demonski bijes. Griši n je znao znao da napokon ima pozornost predsjednika predsjednika SDSa. S DSa. "Slušajte me, gospodine predsjedniče! Slušajte me, molim vas. Ono što sada znam omogućuje nam da posve preokrenemo igru. Uživat ćete u svojoj osveti. osveti. Samo mi dajte da jte riječ.“ "Kako to misliš?“ "Gospodine predsjedniče, ključ protuobavještajnog rada jest doznati protivnikove namjere. Sada to znamo. Iz toga proizlazi oprez. Preventivn Preventivne e mjere se već poduzimaju. poduzimaju. Za Za nekoliko dana neće više biti odabranoga pretendenta pretendenta na prijestolje svih Rusa. Ovo je već drugi d rugi put što otkrivamo njihove nakane. Opet moram predložiti ujedno prevenciju i odmazdu — i to sve u jednom.“ "Svu četvoricu?" četvoricu?" "Neće biti druge.“ d ruge.“ "Ne smije smi je ostati traga. Nitko Ni tko to ne smije povez p ovezati ati s nama. Prerano je za to.“ "Neće biti traga. Što — bankar? Koliko je ruskih bankara ubijeno u posljednjih deset godina? Pedeset? Najmanje toliko. Naoružani, maskirani napadači; napadači ; sređivanje starih računa. računa. To se stalno događa. Policajac? Gang Dolgorukih D olgorukih rado će to izvesti za za nas. Koliko je murjaka do sada i ščezlo? Opet, i to se stalno događa. Što se pak p ak tiče one budale generala, dogodit će se provala. On će zateći provalnika; provalnika; u panici, panici , lupež će ga ubiti. Najobičnija stvar. Patrijarh: Pa trijarh: tajnik tajnik je ulovljen ulovljen kako noću prekapa po njegovu njegovu kabinetu. Ustrijelio Ustrijelio ga je stražar kozak, koga pak ubije umirući lupež. lupež. "Zar će netko u to povjerovati?“ povjerovati?“ "Imam izvor izvor u patrijarhovoj patrijarhovoj rezidenciji koji će prisegnu pri segnutiti da je sve bilo baš tako.“ Komarov pogleda papi re što ih je malo prije dočitao doči tao i vrpcu između njih. njih. Nasmiješi se jedva primjetno. "Tako i jest. Ja ne trebam ništa više znati o svemu ovome. Štoviše, nipošto ne želim ništa više znati.“ znati.“ "No ipak ip ak želite da četvorica koji su se urotili da vas unište unište prestanu djelovati?" "Svakako.“ "S vakako.“ .. "Uvala, gospodine gospodi ne predsjedniče. To je sveštoJieJbam znati,“ znati,“ Soba u hotelu "Spartak" unajmljena je na ime Kuzičkin i čovjek s tim prezimenom doista se pojavio na recepciji. Prijavivši se, on je opet otišao, potajno predavši ključ hotelske sobe Jasonu Monku. Stražari čečeni provjerili su hotelsko predvorje, stubište i pristup dizalima te se popeli na kat. Bio je to najsigurniji način za osiguravanje dvadeset minuta neometana i neprisluškivana telefonskog razgovora. Ako i bude prisluškivanja, prisluškivanja, otkrit će se tek soba u periferijskom hotelu čiji vlasnik vlasnik nije čečen. če čen. "General Petrovski?" "Opet "Ope t vi.“ "Dobro ste protresli osinjak.“ "Ne znam odakle vam informacije, Amerikance, ali izgleda da su dobre." "Hvala. No Komarov i Grišin Griši n neće sjediti prekrižen prekri ženih ih ruku.“ ruku.“ "A Dolgoruki?“ Dolgoruki?“ "Sitne "Si tne ribe. Glavna Glavna pogibelj je Grišin, sa svojom Crnom gardom." "Jeste "Je ste li vi pustili glasinu da je izvor viši viši časnik Crne garde?“ "Moji prijatelji." "Mudro. Ali opasno.“ "Grišinov "Griši nova a slaba točka su papi ri što ste ih i h vi vi zaplijenili. Tamo su dokazi da mafija cijelo vrijeme financira Komarova.“ "Radi se na njima.“ njima.“ "I na na vama, generale." "Kako to mislite?“ mi slite?“ "Jesu li vaša supruga i mala Tatjana Tatjana još tamo?" "Jesu.“ "Trebali biste ih skloniti negdje izvan grada. Odmah; noćas. Negdje daleko, na sigurno. I vi se sklonite. Odselite iz stana! Nastanite se u SOBRovoj vojarni. Molim vas.“ Tišina potraja neko vrijeme. "Zn " Znate ate nešto, Amerikance?“ Amerik ance?“ "Molim vas, generale, idite! Dok je još vrijeme.“ Spusti slušalicu, slušalicu, malo pričeka, pa nazove drugi broj. Zazvonilo Zazvonilo je na radnom stolu Leonida Bernsteina, predsjednika Moskovske savezne savezne banke. Budući da je već bila duboka noć, javila se samo automatska tajnica. Nemajući bankarev privatni telefonski broj, Monk se mogao samo moliti da će Bernstein u idućih nekoliko nekoliko sati preslušati poruke na telefonskoj tajnici. tajnici. i\ ¦ "Gospodine Bernstein, govori vam čovjek koji vas je podsjetio na Babi Jar. Molim vas da ne idete u ured, koliko god poslovi bili žurni. Siguran sam da Komarov i Griši n sada znaju znaju tko stoji iza preki da prikazivanj p rikazivanja a Komarova K omarova na televiziji. televiziji. Sklonite obitelj u inoz i nozemstvo! emstvo! Pridruž Pri družite ite
im se i vi, dok se ne budete mogli sigurno vratiti.“ vratiti.“ Opet spusti slušalicu. Iako on to nije znao, na aparatu u dobro čuvanoj kući kilometrima udaljenoj od banke zasvijetlila je signalna žaruljica, a odmah zatim Leonid Le onid Bernst Be rnstein ein u tišini tiši ni je saslušao njegovu poruku. poruku. Treći poziv po ziv bijaše u patrijarhovu rezidenciju. rezidenciju. "Molim?“ "Vi ste, Vaša svetost svetosti?" i?" "Da.“ "Poznajete li mi glas?" "Naravno.“ "Naravno.“ "Trebate poći u manastir u Zagorsku. Zagorsku. Uđite u samostan i ostanite o stanite u njemu." njemu." "Zašto?“ "Bojim "Boji m se za vas. Sinoć se vidjelo da stvari postaju opasne." "Sutra "S utra služim služim liturgiju u Danilovskom.“ "Mitropolit bi b i vas mogao zamijeniti." "Razmot " Razmotrit rit ću vaš prijedlog.“ Veza se prekine. Kod sljedećeg poziva tek na deseto zvono zvono grubi glas odgovorio je: "D a?" "General " General Nikolajev?“ Nikolajev?“ "Tko to... čekaj malo, znam znam te! Onaj prokleti Jenki!" "Ja " Ja sam.“ "Ne dajem više interv i ntervjue. jue. Učinio Učinio sam što ste htjeli. htjeli. Obavio sam svoj dio posla. po sla. Više neću i točka! Jeste li me čuli?“ "Bit "Bi t ću kratak. Morali biste bi ste otići živjeti živjeti svome nećaku u baz bazu." u." "Zašto?“ "Izvjesn "Izvjesnim im barabama ba rabama ne sviđa se što ste rekli. Mogli Mog li bi vam doći u posjet.“ "Banditi će doći po mene, a? Pa, briga me! Nabijem ih sve! Nikad se u životu nisam povlačio, dečko moj. Kasno je da sada počnem.“ I spusti slušalicu. Monk uzdahnu, pa spusti i on. Pogleda na sat. Dvadeset pet minuta. Vrijeme je poći. Natrag u mišje rupe . čečenskoga podžgmlja. Bile su četiri ekipe ubojica i sve četiri su napale napale dvije noći nakon toga, 21. prosinca. Najveća i najbolje naoružana skupina navalila je na kuću Leonida Bernsteina. Na službi je bilo desetak stražara. četvorica su poginula u pucnjavi. pucnjavi. Pokošena su i dva crna gardista. Glavni Glavni ulaz osvojen osvojen je pomoću plastičnog eksploziva. ek sploziva. Ljudi Ljudi u crnim odo o doram rama, a, li c a skrivenih skijaškim kapamamaskama iste boje, bo je, jurnu jurnuše še u kuću. Preživjeli Preživjeli stražari i ostalo osoblje su opkoljeni i nabijeni u kuhinju kuhinju.. Zapovjednika Zapovjednika straže gadno su pretukli, ali stalno stalno je govorio g ovorio isto: gazda je prekjučer odletio u Pariz. Žene su vrištale, svi ostali potvrdiše istu priču. Napokon se ljudi u crnom povukoše u svoja vozila, odnoseći dvojicu svojih mrtvih. Drugi je napad vođen na na stambenu zgradu zgradu na Kutuz Kutuzovskom ovskom prospektu. Jedan jedini jedini crni mercedes mercede s prođe ispod i spod luka i doveze doveze se do brklje. Jedan od dvojice OMONovaca na straži izađe iz tople stražarske kućice kako bi im pregledao isprave. Dvojica što su se skrivala čučeći iza limuzine limuzine potrčaše naprijed s automatskim pištoljima pi štoljima s prigušivačem. Pogodi li su stražara u korijen vrata, vrata, odmah izn i znad ad pancirke. Drugi je stražar stražar ubijen prije no što je i izašao iz i z kućice. kućice. Isto je snašlo i sigurnjaka na recepciji u prizemlju. četvorica pripadnika Crne garde, utrčavši s ulice, osigurali su predvorje, dok su se šestorica odvezla odvezla gore dizalom. Ovoga puta u hodniku hodniku nisu zatekli nikoga; nisu znali znali zašto je to tako. Vrata stana, premda obrubljena čelikom, srušena su pomoću četvrt kilograma plastičnog eksploziva. Njih šest nahrupiše unutra. Pomna pretraga otkrila je samo ono što je odmah bilo bi lo očito: da u stanu nema nema nikoga. Šestorica Šes torica se povu p ovukoše, koše, bijesni. Vrativši se u prizemlje, prizemlje, razmijenili razmijenili su vatru s dvojicom drugih d rugih OMONovoca, OMONovoca, koji su se pojavili po javili iz prostorije za odmor. Ubili su jednog OMONovca i izgubili jednog od svojih ljudi. Praznih ruku, povukli su se pod vatrom na ulicu, odakle su otišli u tri terenca GAZ. Patrijarhovoj Patrijarhovoj rezidenciji pristupili su nešto suptilnije. suptilnije. Jedan čovjek pokucao je na ulazn ulazna a vrata dok su se šestorica š estorica ostalih ostali h — po tri sa svake strane — skrivali čučeći s obje njegove njegove strane, izvan izvan dogleda špijunke. Kozak na straži pogleda iznutra kroz rupicu pa pomoću interfona upita tko je. Posjetitelj se legitimira valjanoj milicijskom iskaznicom, koju je prinio špijunki, špijunki, te reče: reče: "Milicija". Zavaran, Zavaran, kozak kozak otvori vrata i pusti ga. Istog su ga trena ustrijelili i ponijeli njegovo njegovo truplo na kat. Planirano je bilo b ilo ubiti patrijarhova patrijarhova osobnog tajnika kozakovim pištoljem, a patrijarha istim oružjem koje je uporabljeno na kozaku. To će oružje zatim biti stavljeno u ruku pokojnom tajniku, koga će pronaći p ronaći iza patrijarhova patrijarhova radnog stola. Oca Maksima poslije posli je je trebalo prisiliti da posvjedoči p osvjedoči kako su patrijarh i kozak zatekli zatekli tajnika dok je premetao po patrijarhovim ladicama. U pucnjavi pucnjavi što je uslijedila pogi nula nula su sva trojica. U Crkvi će i zbiti strašan skandal, ali milici ja će zaključiti zaključiti slučaj bez dalje dalje istrage. is trage. Umjesto toga svega, ubojice zatekoše debela svećenika u nečistoj noćnoj noćnoj košulji kako viče s vrha vrha stubišta: "Što "Š to to radite! ?“ "Gdje je Aleksej?" Alekse j?" zareži jedan od ljudi u crnom. crnom. "Otišao je. Otišao je u manastir Presvetog Trojstva i sv. Sergeja," ustrašeno je blebetao pop. Premetačina patrijarhova stana otkrila je da nema ni njega ni dviju redovnica. redovnica. Ostavivši Ostavivši kozakovo tijelo, ubojice odoše. odoše . Prema usamljenoj ladanjskoj kući pokraj ceste prema Minsku poslana su samo četiri čovjeka. Dovezli su se limuzinom. Jedan priđe vratima, vratima, dok su ostala trojica čekala sskrivena krivena u sjeni sjeni drveća. Stari posilni po silni otvori vrata. Ustrijeliše Ustrijeliše ga u prsa, pa četvorica hrupiše hrupiše u kuću. Vučjak se zaleti na njih i skoči prema grlu vođe skupine. On podiže ruku kako bi se obranio. Pseći zubi stigli su se zariti duboko u meso prije no što mu je drugi crni gardi st raznio raznio glavu rafalom rafalom izbliza. Pri odsjaju vatre iz kamina starac blistavo bijelih brkova uperi vojni makarov na skupinu uljeza i opali dvaput. Jedan se metak zabio u dovratak, ali drugi je pogodio čovjeka što mu je je upravo ubio ubio psa. ps a. Tri metka u brzom slijedu jedan za za drugim pogodiše pog odiše staroga generala u prsa. Umar Gunajev nazvao je odmah poslije deset ujutro. "Upravo sam se dovezao u ured. Grozne se stvari događaju." "Kakve stvari?" ,^, J'Jv.utuz J'Jv.utuzpvski pvski prospejct je blokiran. Milicije Milici je k'o u priči.“ pri či.“ "Zašto?“ "Sinoć "Si noć je bio nekakav napad napad na zgradu u kojoj stanuj stanuju u visoki visoki milicijski milici jski časnici." časnici ." "To " To je bilo brzo. Trebat će mi siguran telefon.“ telefon.“
"Daj mi pola sata! Trebat će mi neki ljudi za to.“ U jedanaest su Monka već smjestili u malom uredu uza skladište puno prokrijumčarenih žestokih pića. Telefonski inženjer upravo je dovršio posao. "Povezan je na dva kraja," reče on, pokazujući na telefonski aparat. "Ako itko uđe u trag vašem pozivu, završit će u kafiću tri kilometra odavde. To je je naš lokal. Prođe li i to mjesto, poziv poziv će ga odvesti o dvesti do telefonske govornice govornice u istoj ulici ulici,, malo dalje. A do tada ćemo ć emo mi već znati znati što je na stvari.“ Monk poče s privatn p rivatnim im brojem generala g enerala Nikolajeva. Odgovori Odgovori muški glas. g las. "Generala Nikolajeva, molim," reče Monk. "Tko govori?" upita glas. g las. "To bih i ja mogao pitati." "Generala nema. Tko Tko ste vi?“ "General Maljenkov iz Ministarstva Ministarstva obrane. o brane. Što se zbiva?“ "Žalim, generale. Ovdje inspektor Novikov iz i z Odjela za umorstva umorstva moskovske mosko vske milicije. milici je. Nažalost, general Nikolajev je mrtav.“ mrtav.“ "Ne znam što da kažem. Bio mi je prijatelj. pri jatelj.““ "Žao mi je, generale Maljenkov. Maljenkov. Znate Znate u kakvim vremenima živimo." "Samo " Samo se s e vi vratite svom poslu, inspektore. Reći ću ja ministru.“ Monk spusti slušalicu. slušalicu. Znači, Znači, Grišin Griš in je konačno izgubio izgubio glavu. glavu. Bijaše to Monkov cilj na na kojemu je marljivo marljivo radio; radi o; ipak je u sebi psovao tvrdoglavost tvrdoglavost staroga generala. Zatim nazove nazove Moskovsku milicijsku milici jsku upravu upravu na Šabolovki. Šab olovki. "Dajte mi generala Petrovskog.“ "Zauzet "Zauzet je. Tko zove?" zove?" javi se telefonistica. "Prekinite "P rekinite ga! Kažite mu da je riječ ri ječ o Tatjani.“ Petrovski se javi deset sekun sek undi di poslije. U glasu mu se čuo prizvuk prizvuk straha. "Petrovski.“ "Ja sam; kasni kas ni noćni noćni posjetitelj.“ pos jetitelj.“ "Vrag vas odnio! Mislio sam da se nešto dogodilo mom djetetu." "Jesu li oboje izvan grada? Mislim, vaša žena i dijete?“ "Jesu. Daleko su." "Mislim da je bio napad.“ "Bilo "Bi lo ih je deset; svi zakrabuljeni zakrabuljeni i naoružan naoružanii do d o zuba. zuba. Ubili su četvoricu četvoricu OMONovaca OMONovaca i moga sobara.“ sob ara.“ "Tražili su vas.“ "Dakako. "Da kako. Poslu Pos lušao šao sam vaš savjet savjet i živim živim u krugu vojarne. vojarne. Tko Tko su ti tipovi, ti povi, k vragu?" "Nisu to bi li gangsteri, nego Crna C rna garda.“ "Grišinov "Griši nov ološ. ološ. Zašto?“ "Zbog onih papira što i h imate kod sebe. Boje B oje se da ćete će te objaviti i argumen a rgumentirati tirati vezu između klana klana Dolgorukih i SD Sa.“ "Neću. Sve je to smeće smeć e — uglavnom uglavnom računi računi iz kockarnice.“ "Grišin "Griši n to ne zna, zna, generale. Boji se najgoreg. Jeste li čuli što je bilo s Ujakom Koljom?" "Tenkovskim "Tenkovskim generalom? ge neralom? Što je s njim?“ "Našli su ga. Slična ekipa ubojica. Kasno sinoć." "Sranje.“ "Govorio je protiv Komarova. Sjećate se?“ "Naravno. "Naravno. Ali nikad nisam mi slio da će ići tako daleko. Gadovi! Hvala Hvala Bogu što se ne bavim političkim politi čkim zločinima, nego gangsterizmom.“ "Ne više. Imate li znanaca znanaca u Milicijskom kolegiju?" "Svakako.“ " Svakako.“ "Zašto im ne biste rekli što ste čuli? Vi bar imate kontakte u podzemlju." podzemlju." Monk vrati slušalicu na njeno njeno mjesto pa nazove nazove Moskovsku saveznu saveznu banku. banku. "Trebam Uju, Uju, osobnog tajnika gospodina gospodi na Bernsteina. Je li tamo?“ "Samo trenutak.“ trenutak.“ Uja se javi: "Tko je?“ "Recimo ovako: onaj kome ste neki dan zamalo pucali u leđa," reče Monk na engleskom. engleskom. Slijedio Slijedi o je dug smijeh. "Jest, tako je bilo.“ "Je li vam šef na sigurnom?" "Da. Daleko odavde.“ "Savjetujte mu neka i ostane tamo.“ "Nema problema. Sinoć Si noć su napali njegovu obiteljsku kuću." kuću." "I " Ima li žrtava?“ žrtava?“ "četvorica naših su poginula i dva njihova, njihova, kako se čini. Pretražili su stan." "Znate li tko je to bio?“ b io?“ "Mislim "Misli m da znam.“ "Dakle, "Da kle, Grišinova Crna garda. Razlog je očito osveta zbog prekida Komarovljeve Komarovljeve promidžbe promid žbe na televiziji.“ televiziji.“ "Mogli bi b i požaliti zbog toga. Šef Še f je vrlo vrlo moćan.“ "Ključ su privatne TV kuće. Njihovi bi izvjestitelji trebali malo porazgovarati s nekolicinom najvažnijih milicijskih generala. Pitajte imaju li možda namjeru intervj intervjuirati uirati pukovnika pukovnika Grišina u vezi s raširenim glasinama g lasinama da... „ "Bolje bi bilo da imaju neki dokaz.“ "Ne. Za to slu s luže že novinari. novinari. Njuškaju i kopaju. Možete li stupiti u vezu sa šefom?" "Ako budem morao.“ "Zašto to ne ostavite njemu? njemu? Doviđenja!“ Sljedeći poziv bijaše nacionalnom nacionalnom dnev d nevniku niku Izvj Izvjestiji. estiji. "Redakcija, "Redakci ja, izvolite.“ Monk navuče navuče grub glas: "D ajte mi višeg izv i zvjestitelja jestitelja Rjepina." "Tko zove?“ "Recite mu da general armije Nikolaj Nikolajev žurno mora s njime razgovarati. On će znati tko je." Rjepinu je dao intervju u časničkom klubu "Frunze". Brzo se javio: "Izvolite, generale. Rjepin ovdje.“ Monk odgovori: "Ja nisam general Nikolajev. General General je mrtav. Sinoć je ubijen." ubijen." "Molim? " Molim? Tko ste vi?“ "Jedan bivši bi vši tenkist." "Otkuda znate?“ znate?“ "Nije važno. važno. Znate li gdje je general živio?" " Ne.“
"Imao je daču pokraj ceste prema Minsku. Blizu sela Kobjakova. Zašto ne biste poveli fotografa i krenuli tamo? Pitajte inspektora Novikova!“ Spusti slušalicu. Druge glavne novine su Pravda, bivše glasilo Komunističke partije, koje politički podupire neokomunističku Stranim snriialistir.koff jedinstva Nn kako bi dokazala svniu nnvost, nekomunističnost, partija pokušava pridobiti Rusku pravoslavnu crkvu. Monk je dovoljno dovoljno dugo čitao te novine novine da bi b i zapamtio ime glavnog reportera crne kronike. "Dajte "Da jte mi Pamfilova, molim." "Trenutačno "Trenutačno ga nema u redakciji.“ Razumljivo. Razumljivo. Gotovo Gotovo sigurn si gurno o je negdje na Kutuzovskom Kutuzovskom prospektu, gdje i ostali novinari. Ispituje Ispituje pojedinosti po jedinosti o napadu na stan Petrovskoga. "Ima li mobitel?“ "Naravno. Ali broj vam ne mogu dati. Može li on vas nazvati?“ "Ne. Stupite u vezu s njim i recite mu kako jedan njegov izvor u miliciji žurno želi razgovarati s njim. Velika je stvar. Treba mi broj njegova mobitela. Nazvat ću vas opet za pet minuta.“ Pri drugom d rugom pozivu pozivu dobio je broj Pamfilovljeva Pamfilovljeva mobitela. mobi tela. Zatekao ga je u automobilu pred stambenom zgradom viših milici jskih časnika. "Pamfflov?" "Da. Tko je to?“ "Morao sam slagati da d a bih dobio broj vašeg vašeg mobitela. mobi tela. Mi se ne poznajemo. poznajemo. Ali imam nešto za za vas. Noćas se dogodio dogodi o još jedan napad. Na patrijarhovu patrijarhovu rezidenciju. rezidenciju. Pokušali su ga ubiti.“ "Vi ste ludi! Atentat na patrijarha? patrijarha? Što god! go d! Za to nema motiva." "Ne, mafija nema motiva. Zašto ne biste otišli tamo?“ "U Danilovski manastir?“ "On tamo ne živi. Stanuje na čistom pjereuljoku broj 5.“ Pamfilov u autu autu začuje začuje zvuk zvuk prekida telefonske veze. veze. Zaprepastio ga je taj poziv. Ništa nalik tomu nije mu se dogodilo dogodi lo u cijeloj novinarskoj karijeri. Ako je i samo napola istina, bit će to najbolja priča o kojoj je ikad pisao. Stigavši u pokrajnju ulicu, nađe je zapriječenu. U normalnim okolnostima samo bi pokazao novinarsku iskaznicu i prošao pokraj policijskoga policijskog a kordona. Ovoga puta nije išlo. Srećom, opazi opa zi detektiva koga zna zna osobno, pa ga zazva zazva po imenu i menu.. On mu se približi. "Što se zbiva?" upita izvjetitelj. izvjetitelj. "Provalnici.“ "Ali ti si iz Umorstava.“ .._• "TThili su r\r\rr\noa rnvara " i.j ».. ...!¦,. „. »...i,..,,..,.. . „^ ,^;.i .... "Patrijarh... Aleksej II... je li živ i zdrav?" "Otkud ti znaš da on ovdje stanuje?“ "Nije bitno. bi tno. Je li živ i zdrav?“ "Jest. U Zagorsku je. Gledaj, bila je to samo provala koja je pošla po zlu." zlu." "Meni su rekli da je to bio atentat na na patrijarha.“ "Glupost! Obična provala." "Što bi ovdje imali ukrasti?“ Detektiv se zabrine; upita: "Odakle ti informacija?" "Nema veze. Ali je li zbilja tako? Jes u li štogod ukrali?" "Nisu. " Nisu. Samo su ustrijelili stražara, stražara, pretražili kuću i pobjegli.“ "Znači, nekoga su tražili. tražili. A toga nekoga nije bilo. bi lo. Kakva priča!" priča! " "č "čuv uvaj aj se, 'bem ti! Nema nikakvih dokaza," dokaza," upozori ga policajac. poli cajac. Inspektor se zabrine. zabrine. Zabrinuo Zabrinuo se još više kad ga je milicionar milici onar pozvao pozvao da se javi na radiovezu u kolima. Na vezi vezi je čekao milicijski milici jski general iz Prezidija. U samo nekoliko kratkih rečenica kazao mu je istu pretpostavku kao i novinar. novinar. Mediji su 23. prosinca prosi nca digli veliku galamu. Prva Prva izdanja novina novina osobito su se usredotočila na priču na koju ih je Monk naveo. Kako novinari novinari čitaju radove jedni drugih, svatko je od njih pomno povezivao četiri napada. Jutarnje Jutarnje televizijske televizijske vijesti donijele d onijele su pod zajedničkom najavom najavom vijesti o četiri atentata, atentata, od kojih je jedan uspio. U ostala tri slučaja slučaja — izvijestili su — samo je luda sreća spasila ciljeve napada. Nitko nije povjerovao u priču o provalama koje su loše završile. Analitičari su lako dokazivali kako ne bi imalo smisla provaliti u dom umirovljenoga generala, ni u stan samo jednog višeg policijskog dužnosnika, ostavivši na miru sve ostale stanove; isto vrijedi i za patrijarhovu patrijarhovu rezidenciju. rezidenciju. Provala bi mogla biti razlog za pohod na kuću izvanredno bogatog bankara Leonida Bernsteina, no preživjeli čuvari posvje dočili su kako je nasiln nasilnii upad imao sva obilježj obilježja a vojnog vojnog napada. napada. Štoviše, Štoviše, svi su kazali kazali kako su napadači napadači izričito tražil tražilii gospodara kuće. Prema Prema tome ostaju ostaju dvije mogućnosti: mogućnosti: otmica ili ubojstvo. ubojstvo. U dva slučaja slučaja otmica bi bila besmislena, a u generalovu generalovu slučaju slučaju nije ni nnknšana nnknšana ._„_ ,i Ipak, većina stručnjaka smatrali su kako upadači pripadaju sveprisutnom gangsterskom podzemlju, što je do tada načinilo već stotine ubojstava ubojstava i otmica. Dvojica komentatora pošla su i korak dalje, tvrdeći kako organizirani kriminal ima razloga mrziti milicijskoga generala Petrovskog, a neki među njima njima možda možd a imaju nesređenih nesređenih računa računa i s bankarom Bernsteinom, ali tko bi i zašto mrzio staroga vojskovođu vojskovođu i trostrukoga trostrukoga heroja Sovjetskog Saveza, a da ne govorimo o pravoslavnom pravoslavnom patrijarhu Moskve Moskve i cijele Rusije. U komentarima su se po tisući put opetovale astronomske brojke o razini krimi nala u zemlji zemlji i pozivalo p ozivalo privremenoga privremenoga predsjednika Markova na brzu brzu i odlučnu odlučnu akciju kako bi se spriječio s priječio potpuni potpuni raspad reda i mira dvadeset četiri dana prije ključnih ključnih predsjedničkih izbora. Monk poče drugi krug anonimnog telefoniranja krajem jutra, kad su se novinari, iscrpljeni od jučerašnjeg teškog rada, počeli pojavljivati u svojim redakcijama. Malo smotana toaletnog papira u ustima, s unutarnje strane obraza, bilo je dovoljno da mu ne prepoznaju glas ljudi s kojima je jučer razgovarao. Istu je poruku prenio svakom piscu članaka o atentatima u sedam glavnih jutarnjih i večernjih moskovskih dnevnika, počevši od Pamfilbva iz Pravde P ravde i Rjepina iz Izvjest Izvjestije. ije. "Vi me ne poznajete poznajete i ne mogu vam reći reći svoje ime. Radi se o mojoj glavi, pa i više od toga. Ali govorim g ovorim vam vam kao Rus Rusu i molim vas da mi poklonite p oklonite povjerenje. povjerenje. Ja sam visoki časnik ča snik Crne garde. No ja sam također praktični kršćanin. Već više mjeseci me uznemiruju uznemiruju protucrkven protucrkvena a i protukršćanska protukršćanska stajališta što ih i h iznosi iznosi unutarn unutarnja ja jezgra SDSa, SDSa , prije svih Komarov i Grišin. Za razliku od onoga što govore u javnosti, javnosti, oni mrze mrze Crkvu C rkvu i demokraciju. Planiraju uuvesti vesti jednostranačku jednostranačku diktaturu i vladati na isti is ti način kako su vladali vladali nacisti.
Meni je svega toga dosta. Morao sam progovoriti. Pukovnik Grišin osudio je Ujaka Kolju na smrt zato što je stari vojnik pro zreo fasadu i progovorio protiv Komarova. Ni bankara se nije dalo zavarati. Vama to možda nije poznato, ali Bernstein je uporabio svoj utjecaj kako bi natjerao natjerao TV postaje da d a prestanu preno siti Komarovljevu Komarovljevu promidžbu. A milicijski mili cijski general napadnut je jer je vodio pohode na klan Dolgorukih, koji pak plaćaju SDS. SDS . Crna garda je je vodila vodila sva sva četiri četiri ova napada. Ako mi ne vjeruj vjerujete, ete, nrovieri nrovierite te sve ovo sami." _.. . „,. .. , Nakon tih riječi prekinu preki nuo o bi vezu, vezu, ostavivši tako sedam moskovskih novinara novinara šokirane. šoki rane. No svaki svaki bi o d njih, njih, čim bi se malo pribrao, p ribrao, počeo provj p rovjeravati eravati priču. Leonid Bernstein Be rnstein nije nije u Rusiji, no obje nacionalne komercijalne televizije televizije potiho p otiho su potvrdile p otvrdile kako je promjena u njihovoj njihovoj uređivačkoj politici politi ci uzrokovana zahtjevom bankarskoga konzorcija o kojemu financijski ovise. General Nikolajev je mrtav, ali Izvjestija je ponovno objavila izvode iz prijašnjeg intervjua pod optužujućim naslovom: "Je li general zbog ovoga morao umrijeti?“ Svi znaju za šest ranojutarnjih pohoda moskovske milicije na skladišta, arsenale i kockarnicu mafije Dolgorukih. Jedino je patrijarh ostao zatvoren iza zidina Samostana Presvetoga Trojstva i sv. Sergeja. Odande on nije htio govoriti, pa dakle ni potvrditi da je i on bio cilj napada kao protivnik SDSa. Sredinom poslijepodnev posli jepodneva a sjedište sjediš te stranke Igora Igora Komarova pokraj Kiseljnog K iseljnog bulevara bulevara našlo se pod pravom opsadom. U njemu njemu se atmosfera približila panici. U svom uredu je šef promidžbe i odnosa s javnošću Boris Kuznjecov skinuo sako; pod pazusima mu vlažne mrlje i puši cigaretu za cigaretom — a bio bi o je ostavio pušen p ušenje je prije dvije godine. go dine. Trudi Trudi se nekako izaći na kraj s baterijom telefona koji ne prestaju zvoniti. zvoniti. "Ne, nije istina," viče on u slušalicu odgovarajući na jedan upit za drugim. "To je obična laž, gadna kleveta. Tužit ćemo sudu svakoga tko bude prenosio te lažne vijesti. Ne, nema nikakve veze između naše stranke i mafijaškoga klana — bilo financijske ili drukčije. Gospodin Komarov je već toliko puta govorio o svojim nakanama... nakanama... on je čovjek čovjek koji će očistiti oči stiti Rusiju od kriminala krimi nala — to je svakome poznato... poznato... Ma koje to papire sad s ad istražuje istražuje moskovska milici ja?... Mi se nemamo čega bojati... Da, pokojni p okojni general Nikolajev doista je izrazio izv i zvjesne jesne rezerve spram naše politike, ali on je bio vrlo star čovjek. Njegova smrt je tragična, ali nema nikakve veze... Ne, ne možete tako govoriti... Tko god usporedi gospodina gospodi na Komarova s Hitlerom bit će ć e odmah tužen tužen sudu... sudu... Ma kakav viši časnik Crne garde...?“ Pukovnik Grišin u svojoj se sobi borio s drugim, svojim problemom. Kao čovjeku koji je cijeli radni vijek proveo u Drugoj glavnoj upravi KGBa, posao mu je uvijek bio loviti špijune. Taj Monk nrouzročio mu ie nevolie. ozbilinu nevoliu — o tomu ne.,._. ma dvojbe. Ali ove nove objede su još gore: viši časnik njegove vlastite, elitne, do kraja odane Crne garde - pa otpadnik!? On je osobno odabrao svakoga od njih — njih šest tisuća. Sve više časnike osobno je imenovao. Da je jedan među njima praktični kršćanin, slabić koji se lomi pod teretom savjesti baš kad je vlast na na vidiku? Nemoguće! Opet, prisjeti se kako je jednom davno čitao da je neki isusovac kazao: dajte mi dječaka mlađeg od sedam godina i vratit ću vam odrasla čovjeka. Je li jedan o d njegovih njegovih najboljih ljudi ljudi nekad b i o ministrant? Morat će to provjeriti. Valja temeljito pročešljati proč ešljati biografiju bio grafiju i podatke poda tke svakoga od viših časnika Crne C rne garde — do posljednjega. A što, uostalom, uostalom, znači znači "viši"? Koliko visok? Ako se spusti spusti dva dva čina od sebe, sebe, to je je deset ljudi. ljudi. Tri Tri čina niže niže — četrdeset. četrdeset. Pet činova činova niže niže — to je već gotovo stotinu ljudi. Bio bi to posao koji uzima puno vremena. A vremena nema. Kratkoročno bi mogao provesti čistku cijeloga gornjeg zapovjednog sloja. Sve ih zatvoriti na sigurno mjesto i na njihovo mjesto imenovati najvjernije i najiskusnije niže zapovjednike. Obeća samom sebi kako će jednoga dana odgovorni za ovu katastrofu platiti. Joj, kako će samo platiti! Počevši od Jasona Monka! Pomisao i na samo ime mrskog Amerikanca Ameri kanca učini da su mu zgl zglavci avci pobijeljeli pobi jeljeli od stiskanj stiska nja a na rubu radnog radnog stola. Koju minutu minutu do pet Boris Bori s Kuznjecov Kuznjecov dobije odobrenje za razgovor razgovor s Komarovom. K omarovom. Tražio Tražio je dva sata njegova vremena vremena kako bi svom heroju predložio mjere što ih drži nužnim. K a o američki student student Kuznjecov Kuznjecov je pomno proučio snagu glatke i ulizičke ulizičke promdižbe koja ostvaruje ostva ruje masovnu masovnu potporu i za najgore besmislice. besmislice . Duboko se divi di vi toj snazi. snazi. Idol mu je Igor Komarov, ali drugi njegov kumir jest jes t moć riječi i pokretnih slika da uvjeravaju, uvjeravaju, zamagljuj zamagljuju, u, utuvljuju, otupljuju i napokon prevladavaju svaku oporbu. Nije bitno što je poruka koja se prenosi lažna. Poput političara i pravnika, i on je čovjek riječi, uvjeren kako nema toga problema koji riječi ne bi mogle riješiti. Pomisao da može doći dan kad će se njegove riječi iscrpsti i postati neuvjerljive; da bi drage, bolje riječi mogle nadvladati njegove; da bi moglo doći vrijeme kad njemu i njegovu vođi više neće vjerovati — takva pomisao bijaše Borisu Kuznjecovu jednostavno nepojmljiva. Odnosi s javnošću, kako se to zove u Americi, jesu jesu djelattal djelattalent entirana irana smotanca smotanca slavn slavnu u osobu; osobu; od budale budale mudr mudraca; aca; od prizemn prizemna a laktaša laktaša državn državnika. ika. U Rusiji Rusiji to zovu zovu propaganda; propaganda; no no to je isto oruđe. oruđe. To orade, potpomognuto snimateljskom snimateljskom i montažnom montažnom vještinom vještinom u rakama sjajnog sjajnog redatelja Litvinova, Litvinova, pretvorilo p retvorilo je nekadašnjeg inženjera inženjera s govorničkim darom u diva, natčovjeka, čovjeka koji je prekretnica u povijesti Rusije, utjelovljenu vrlinu potrebnu predsjedniku. Ruski mediji, navikli navikli na grubu, grubu, pješačku propagandu što su je novinari novinari prošli u svojoj komunističko komunističkojj mladosti, bijahu laka meta glatke, fine, uvjerljive kampanje što ju je Kuznjecov poveo za Igora Komarova. No sada je nešto pošlo krivo, ozbiljno krivo. Javio se dragi, drukčiji glas — glas strastvena pravoslavnog svećenika što odjekuje diljem Rusije putem radija i televizije — elektroničkih medija što ih Kuznjecov Kuznjecov smatra vlastitim vlastitim dvorištem. Taj glas nuka nuka na vjera u Boga većeg od Komarova, na povratak ikone drukčije od o d njega. Iza Iza svećeni ka je čovjek na telefonu — čuo č uo je za kampanju anonimnih telefonskih telefonski h poziva. On šapće šapć e laži (oh, kako uvjerljive uvjerljive laži!) laži !) u uši vodećih novinara izvjestitelja i komentatora, za koje je Kuznjecov mislio da su nepovratno njegovi. Za Borisa Kuznjecov Kuznjecova a odgovor odgo vor i dalje da lje leži u riječima Igora Komarova K omarova - riječima riječi ma koje ne mogu ne biti uvjerlj uvjerljive, ive, koje nikad nisu zakazale. zakazale. čim je ušao u vođin ured, šokirala ga je promjena na njemu. Komarov sjedi sav zbunjen za radnim stolom. Po podu rasprostrte dnevne novine; njihovi naslovi viču žestoke optužbe protiv njega prema stropu. Kuznjecov je sve to već pročitao: sve te optužbe generala Nikolajeva, o napadima i pohodima, gangsterima i mafijaškom novcu. novcu. Nikad se nitko prije p rije nije usudio usudio tako pisati o Komarovu. Srećom, Kuznjecov zna što treba učiniti. Igor Komarov mora govoriti i sve će biti u redu. "Gospodine predsjedniče, zbilja vas moram zamoliti da sutra održite veliku konferenciju za novinstvo.“ Komarov se zabulji u nj bez riječi, kao da pokušava razumjeti što je upravo čuo. U cijeloj političkoj karijeri izbjegavao je konferencije za novinstvo, i Kuznjecov se s time slagao. Radije je davao brižljivo aranžirane intervjue, s unaprijed dostavljenim pitaniima: volio ie i eovore. obraćania masama koie sa obožavam.
"Ja ne dajem konferencije za novinstvo," odreza napokon. "Gospodine, "Gospodi ne, jedino se tako mogu dokrajčiti ta lažna naklapanja. naklapanja. Ne možemo možemo se više nositi s nagađanjima u javnim javnim glasilima. glasi lima. Ja to više ne mogu nadzirati. Nitko ne može. To samo sebe pothranjuje.“ "Ja mrzim konferencije za novinstvo, Kuznjecov. Vi to dobro znate.“ "Ali vi tako dobro znate znate s tiskom, tisko m, gospodine gospodi ne predsjedniče. Vi ste razborit, hladnokrvan hladnokrvan,, uvjerlj uvjerljiv. iv. Slušat će vas. Samo vi možete opovrgnuti opovrgnuti klevete klevete i laži.“ "A što kažu ispitivan ispi tivanja ja javnog javnog mišljen mi šljenja?“ ja?“ "Na nacionalnoj razini podupire vas 45% birača i potpora se smanjuje, gospodine. Prije dva mjeseca imali ste sedamdeset postotnu potporu. Zjuganov ima 28% birača i potpora mu raste. Potpora Markovu također je malko porasla. Iz ovoga su isključeni neodlučni. Moram vam reći, gospodi ne: sve sve ovo jučer i prekjučer moglo bi nas stajati još 10%, kad se učinci prenesu u ispitivanja javnog javnog mišljenja.“ mišljenja.“ "Zašto bih trebao održati konferenciju za novinstvo?“ "Zato što će se to prenositi u cijeloj zemlji. Sve glavne televizijske postaje čekaju vaše riječi kao žedna zemlja kišu. Znate i sami: kad vi govorite, nitko ne može odoljeti.“ Napokon Igor Komarov potvrdno kimnu, čak se malčice nasmiješivši na te laskave riječi: "Dobro. Uredite sve. Ja ću sam skicirati svoje obraćanje novinarima.“ novinarima.“ Konferencija Konferencija je održana u velikoj banketnoj dvorani dvorani hotela "Metropol" sutradan u jedanaest prije podne. p odne. Kuznjecov Kuznjecov je otvorio presicu p resicu pozdravljajući predstavnike domaćeg i inozemnog tiska. Ne gubeći vrijeme, istaknuo je odmah kako su razlog sazivanja nečuvene laži i klevete klevete što se u prošla dva dana da na prosiplju protiv politike i djelatnosti djelatnosti Saveza domoljubnih domoljubnih snaga. On ima povlasticu p ovlasticu najaviti najaviti uvjerljiv uvjerljivo o opovrgnuće opovrgnuće svih tih tih nemogućih tvrdnji. tvrdnji. Dame i gospodo, gospodo , on o n ima čast najaviti "budućeg predsjednika Ruske Federacije Federaci je - Igora Viktoroviča V iktoroviča Komarova". Voda SDSa izađe iz pozadine skrivene zastorima i odlučno priđe govornici. Počeo je govor kao uvijek, isto kao kad se obraćao skupovima pristaša. Počeo je pričom o novoj, Velikoj Rusiji što će je stvoriti kad ga narod nagradi povjerenjem i da mu predsjedničku čast. Nakon pet minuta nešto ga zasmeta: tišina, Gdie je ona iskra, onaj odgovor slušateljstva? Zašto se ne čuje pljesak? Gdje su oduševljeni poklici? Podiže Podi že oči prema nevidljivim oblacima te stade evocirati e vocirati sjajnu povijest ruskoga ruskoga naroda što ga sada izrablj i zrabljuj uju u strani strani bankari, profiteri i kriminalci. Njegov govor odjekivaše dvoranom, no dvorana se ne podiže na noge. Nitko ne podiže desnicu ruku na SDSov pozdrav. Kad je završio, ništa ne pomuti muk. "Ima li možda pitanja?" upita Kuznjecov. Bila je to kobna pogreška. Jer najmanje trećinu auditorija čine predstavnici stranoga tiska. Dopisnik Dopi snik New York York Timesa glatko govori ruski. Isto tako i dopisnik dopi snik londonskoga londonskoga Timesa, D aily Telegrapha, Telegrapha, Washington Posta i CNNa. Javi se dopisnik dopi snik Los Angeles Timesa: "I " Izračunao zračunao sam da ste potrošili po trošili oko ok o dvjesta milijuna milijuna dolara na predizbornu kampanju kampanju do sada. To je po svoj prilici svj s vjetski etski rekord. Odakle novac?“ Komarov pogleda Kuznj Kuznjecova, ecova, koji mu prišapnu: pri šapnu: "Od priloga velikoga ruskog naroda.“ "To je otprilike otprilik e godišnja godi šnja plaća svih Rusa Rusa zajedno. Gospodine, recite nam odakle novac novac stvarno stvarno dolazi?“ Pridružiše se i ostali. "Je li točno da kanite zabraniti sve oporbene stranke i ustanoviti ustanoviti jednostranačku diktaturu?" diktaturu?" "Znate li da je general g eneral Nikolajev ubijen ubijen samo tri tjedna tjedna pošto po što je javno progovorio protiv vas?" Pitanja su pljuštala pljuštala jedno za drugim. "Poričete li da Crna garda stoji iza preksinoćnjih atentata?“ Kamere i mikrofoni Ruske državne državne televizije televizije i dviju privatnih privatnih postaja usmjeravali usmjeravali su se na pitanj pi tanja a bezobz b ezobzirnih irnih stranaca i promucane promucane odgovore. čovjek iz Daily Telegrapha, čiji je kolega Mark Jefferson ustrijeljen prošloga srpnja, također je primio anonimni telefonski poziv. Kad je ustao, kamera se usredotočila na njega. "Gospodine "Gospodi ne Komarov, jeste li kad čul č ulii za tajni dokument koji se zove Crni manifest?“ Zaprepaštena tišina. Ni ruski ni strani novinari nisu znali znali o čemu on to govori. Zapravo nije znao znao ni sam pitač. pi tač. Igor Komarov čvrsto se primio za govornicu, govornicu, prikupljajući, prikupljajući, bijel bi jel kao krpa, ostatke samokontrole. "Kakav manifest?" Opet pogreška. "Prema informacijama kojima raspolažem, gospodine, riječ je o dokumentu koji sadrži vaše planove za uspostavu jednostranačja, ponovno stvaranje gulaga za vaše političke protivnike, vladavinu nad zemljom pomoću dvjesta tisuća pripadnika Crne garde i invaziju na susjedne susjedne bivše bi vše sovjetske republike.“ Muk bijaše zaglušan. četrdeset dopisnika u dvorani dolaze iz Ukrajine, Bjelorusije, Letonije, Litve, Estonije, Gruzije, Armenije i ostalih bivših sovjetskih sovjetskih republika. Polovica ruskih novinara novinara podupire stranke što bi ih Komarov K omarov zabranio i njihovo njihovo vodstvo vodstvo otjerao o tjerao u konclogore, a novinari novinari bi ih slijedili. slijedili . Englez je je bio bi o u pravu. pravu. Svi se zagledaše u Komarova. Tada je počela prava oluja. Onda je počinio i treću pogrešku: izgubio je živce. "Neću više ovdje stajati i slušati to sranje!" zaurla on i ode s pozornice, praćen poraženim Kuznjecovom. U dnu dvorane stajaše pukovnik Grišin u sjeni teških zastora. Novinare motri s čistom mržnjom. Ne zadugo — obeća samom sebi — ne zadugo. 19 U jugozapadnom kutu središnjeg dijela Moskve, na dijelu zemljišta što ga opasuje zavoj rijeke Moskve u obliku ukosnice, stoji srednjovjekovna četvrt Novodjeviči. U sjeni njezinih zidina je veliko groblje. Osam hektara tla, u sjeni borova, breza, javora i jasena udomljuje dvadeset dvije tisuće grobova znamenitih i zaslužnih Rusa u prošla dva stoljeća. Groblje je podijeljeno na jedanaest glavnih polja. Polja od jedan do četiri pokrivaju devetnaesto stoljeće. S jedne su strane obrubljena ogradnim zidom groblja, s druge glavnim glavnim pregradnim zidom. Polja od broja pet do osam položen po ložena a su između pregradnoga zida i ruba groblja prema cesti Hamovničevskom valu, kojom tutnje teretnjaci. Ovdje leže veliki i zli ljudi komunističkoga doba. Maršali, političari, znanstvenici,
akademici, akademic i, književn književnici ici i astronauti počivaju uz uz staze staze i aleje. Njihovi Njihovi nadgrobni spomenici s pomenici variraju od otmjene jednostavnosti jednostavnosti do samodopadne s amodopadne megalomanije. Prvi astronaut Gagarin, poginuo za pokusn po kusnog og leta zrakoplova (naliven (naliven votkom), leži tek nekoliko metara od zaobljenog zaobljenog mramornog epitafa Nikite Hruščova. Modeli zrakoplova, raketa i topova svjedoče čime su se pokojnici bavili za života. Drugi pak likovi herojski zure zure u zaborav; prsa im okićena granitn g ranitnim im kolajn ko lajnama. ama. Niže niz glavni glavni put je još jedan zid, kroz koji prolazi uzak prolaz, koji pak vodi do triju manjih manjih grobnih polja: brojeve brojeve devet, deset i jedanaest. Prostor je 1999. vrlo dragocjen i jedva još ima ijedno grobišno mjesto slobodno. Jedno se ipak pronašlo za generala armije Nikolaja Nikolajeva; 26. prosinca njegov nećak general Miša Andrejev pokopao je svog ujaka Kolju. Nastojao je obaviti pogreb kako kak o ga je starac zamolio na zadnjoj zadnjoj zajedničkoj zajedničkoj večeri. Na sprovodu je bilo bi lo dvadeset generala, medu kojima i ministar obrane. I doista, pravoslavni pravoslavni pogrebni pog rebni obred vodio je moskovski mosk ovski episkop episk op (doduše pomoćni). Cijeli kor akolita njihao njihao je kadionice kad ionice te se aromatični aromati čni tamjanov dim dizao d izao u zrak, što je štipao ljutom hladnoćom. hladnoćom. Epitaf bijaše u obliku križa, isklesan od granita. Na njemu nikakvih titula, čak ni godina rođenja i smrti; samo ime i prezime i ispod njega natpis: ruskij soldat — ruski vojnik. vojnik. General bojnik Andrejev održao je posmrtno slovo. Kratko. Ujak Kolja poželio je na kraju biti pokopan kao kršćanin, ali ipak je bio i ostao stara vojniči vojničina na koja mrzi duge i patetične pa tetične govorancije. Završivši, Završivši, dok je episkop episko p pjevao posljednje riječi liturgije, Miša spusti u grob tri okrugl o krugle e zlatne zlatne pločice pločic e na ljubičasti ljubičastim m vrpcama: odličje heroja Sovjetskog Saveza. Osam vojnika njegove Tamanske divizije nosili su lijes i spustili ga u raku. Andrejev se odmaknu korak natrag, ukruti u stavu "pozor" i posljednj p osljednjii put p ut vojnički vojnički pozdravi ujaka. Isto učini učini i ostalih osamnaest generala. Vraćajući se glavnom glavnom stazom prema ulazu, ulazu, gdje ih je čekala povorka povorka parkiranih parkiranih automobila, automobila, zamjen zamjenik ik ministra ministra obran obrane e general general Butov Butov stavi stavi ruku ruku na Andrejev Andrejevljev ljevo o rame. rame. "Strašno. Užasno Užasno je kako je izgubio život," reče on. o n. Andrejev Andrejev odgovori: odgovori: "Jednoga "Jednoga dana dana ću ih pron pronaći aći i platit platit će za to.“ Butovu Butovu bijaše neugodno. neugodno. On je politički političk i imenov i menovanik, anik, vojni vojni činovn č inovnik ik koji nikad nije zapovijedao bojnom postrojbom. "Pa... da. Milicija Milic ija svakako daje sve od sebe," seb e," protisnu on. Na pločniku generali su jedan po jedan šutke i tužno davali ruku Andrejevu, ulazili u aute i odlazili. Napokon i on uđe u svoje vozilo, pa se sam vrati u bazu. Sedam kilometara ki lometara odatle, dok je slabo zimsko sunce zalazilo, zalazilo, iako bijaše bi jaše tek sredina poslijepodnev posli jepodneva, a, nizak lik u mantiji i kamilavki kami lavki hitao je po snijegu, a onda nestao u crkvi s lukovičastim kupolama na Slavjanskom trgu. Nakon pet minuta pridruži mu se i pukovnik Anatolij Grišin. "Djelujete uznemireno," uznemireno," tiho primijeti pukovnik. pukovnik. "Vrlo sam prestrašen," odgovori pop. "Ne bojte se, oče Maksime. Ma ksime. Bilo Bi lo je problema, ali ništa nerješivo. Recite: zašto zašto je patrijarh tako naglo otišao?“ "Ne znam. Ujutro 21. nazvali su ga telefonom iz manastira Presvetoga Trojstva i sv. Sergeja. Ništa ne znam o sadržaju razgovora. Poziv je preuzeo preuzeo patrijarhov osobni tajnik. Prvo što sam saznao je kad mi je rečeno neka spakiram spaki ram kovčeg." "Zašto?“ "Poslije sam doznao. Samostan je pozvao propovjednika, oca Gregora, neka održi propovijed. Patrijarh je iznenada odlučio da bi i on volio biti tamo.“ "I tako osobno poduprijeti p oduprijeti oca Gregora i njegovu njegovu odvratnu odvratnu poruku," poruku," odreza Grišin. Griši n. "Bez ijedne riječi. riječi . Dovolj Do voljna na je njegova nazočnost. nazočnost.““ "Dakle, pitao sam hoću li i ja poći s njim. Tajnik mi reče da ne. Njegova svetost povest će jednoga kozaka kao vozača; s njim će poći i osobni tajnik. Kaluđerice su dobile slobodne dane za posjet rodbini.“ "Niste me izvijestili, oče.“ "Kako sam mogao znati da će netko doći te noći?" opravdavao se pop. "Nastavite!“ "Poslije "Posli je sam morao pozvati miliciju. Kozakovo tijelo ostalo je na gornjem odmorištu. Ujutro Ujutro sam nazvao nazvao samostan i razgovarao razgovarao s tajnikom. tajnikom. Rekao sam mu da su došli naoružani naoružani provalnici provalnici i da d a su pucali; ništa više. Poslije P oslije je to milicija milici ja promijenila. Rekli su da je to bio atentat na na Njegovu svetost.“ "I onda?“ "Tajnik je poslije mene nazvao. Rekao mi je kako je Njegova svetost duboko uznemirena. 'Skrhan' — tako je kazao; ponajviše smrću kozaka stražara. Patrijarh je neko vrijeme ostao u samostanu, a jučer se vratio. Glavni razlog mu je vođenje posmrtne liturgije za kozaka prije nego se tijelo pošalje rodbini rodbi ni na Don.“ "Znači, vratio vratio se. Pozv Po zvali ali ste me ovamo kako biste mi to rekli?" "Naravno "Naravno da ne. Riječ je o izborima.“ i zborima.“ "Nemate se zašto bojati izbora, oče Maksime. Unatoč nanesenoj šteti, privremeni predsjednik Markov sigurno će biti izbačen u prvom krugu. krugu. A u drugom će Igor Komarov K omarov zacijelo odnijeti pobjedu ispred is pred komun ko munista ista Zjuganova. Zjuganova. "U tomu i jest stvar, pukovniče. pukovniče. Jutros Jutros je Njegova svetost krenula krenula na Staru ploščad kako bi se privatn pri vatno o sastao s privremenim predsjednikom; na vlastiti zahtjev. zahtjev. Izgleda Izgleda da su susretu pribivala dvojica milicijskih milici jskih generala i još neki.“ "Otkud znate?“ "Vratio se doma na ručak. Jeo je u kabinetu; sam, osim mene i osobnog tajnika. Posluživao sam. Na mene nisu obraćali pozornost. Raspravljali su o odluci što ju je Ivan Markov napokon donio." "I koja je to odluka?“ Otac Maksim Klimovski trese se kao javorov list. Plamen svijeće u njegovim rukama toliko je podrhtavao da je slaba svjetlost od njih poigravala po licu Bogorodice Bogo rodice s Djetetom na suprotnom suprotnom zidu. "Smirite se, oče!“ "Ne mogu. Pukovniče, vi ne shvaćate moj položaj. Učinio sam sve kako bih vam pomogao, vjerujući u Komarovljevu viziju Nove Rusije. Ali sad više ne mogu nastaviti. nastaviti. Napad Napa d na rezidenciju, današn današnjiji sastanak.. sas tanak.... sve je to odsada o dsada preopasno.“ Zacvili Zacvili kako ka ko su mu se čelični prsti p rsti ukopali u nadlakticu. "Previše ste umiješani a da biste se sad izvukli, oče Maksime. Nemate više kamo. S jedne se strane možete vratiti i dalje biti konobar —
što jeste, usprkos usprkos mantiji i svetom redu. A drugi je izbor i zbor da za dvadeset dvadeset jedan dan pričekate veliku pobjedu Igora Komarova i moju; tada ćete ć ete se uzdići do d o neslućenih neslućenih visina. Što su, dakle, kazali na sastanku kod privremen pri vremenoga oga predsjednika?“ p redsjednika?“ "Da neće neće biti izbora." izbora." "Ka... kako?“ "Odnosno, da: bit će izbora. Ali ne s Komarovom.“ Ko marovom.“ Grišin je šaptao brzo i nervozno: "Neće se usuditi. Neće se usuditi proglasiti Igora Komarova neprikladnom osobom. Više od polovice Rusa podupire ga.“ "Stvari su otišle dalje, pukovniče. pukovniče. Generali očito inzistiraju. Ubojstvo Ubojstvo staroga generala i pokušaji p okušaji umorstva bankara, milicijskoga mi licijskoga generala i najviše atentat na Njegovu svetost — to ih je najviše isprovociralo.“ "Na što?“ "Prvi siječnja. Nova godina. Smatraju da će svi — kao ka o obično obi čno — toliko slaviti da će biti nesposobni za usklađenu usklađenu akciju.“ akciju.“ "S kime? Kakvu akciju? Dajte objasnite, čovječe!“ "Svi vaši. Svi kojima zapovijedate. Samoobrambenu akciju. Sastavljaju vojsku od četrdeset tisuća ljudi. Tu će ući Predsjednička garda, Snage za brzo djelovanje djelovanje SOBRa i OMONa, jedinice jedi nice Specnaz Spe cnaza, a, krema MUPovih snaga u Moskvi. "S kojom k ojom svrhom?“ svrhom?“ "Da bi vas uhitile. uhitile. Optužit će vas za pobunu protiv države. države. Uništit Uništit će ć e Crnu C rnu gardu — uhititi uhititi ih ili pobiti u vojarnama.“ vojarnama.“ "To ne mogu. Nemaju dokaza.“ "čini se da d a je jedan časnik Crne garde pristao svjedoči svjedočiti. ti. čuo sam i osobnog tajnika kako govori da će svjedočiti. Patrijarh P atrijarh je je tako odgovorio. Pukovnik Grišin stajaše kao da je ošinut električnim udarom. Jedan dio njega govorio mu je da se ti kukavni prdonje ne bi nikad usudili poduzeti poduzeti takvo što. Drugi dio njega govorio mu je je da bi sve s ve moglo zaista zaista biti tako. Igor Komarov nikada nikada nije htio ući u medvjedi brlog Dume te tako nema zastupnički zastupnički imunitet. Zato Zato ga nema ni on, Anatolij Grišin. Ako zbilja zbilja postoji postoji viši časnik časnik Crne garde priprav pripravan an svjedočiti, svjedočiti, moskovski moskovski državn državnii odvjetn odvjetnik ik lako bi mogao izdati izdati tjeralice; tjeralice; u svakom svakom slučaju slučaju,, to je dovoljno da ih drže u pritvoru do izbora. Kao ispitivač Grišin je vidio što su sve ljudi kadri učiniti kad se nađu u panici: bacaju se sa zgrada, trče ususret jurećem vlaku, nasrću na ogradu od bodljikave žice. Shvate li privremeni predsjednik Markov i oni koji ga okružuju: njegovi pretorijanci, antimafijaški milicijski generali i zapovjednici — što ih očekuje pobijedi li Komarov, mogla bi i h uhv uhvatiti atiti panika. pa nika. Napokon reče popu: "Vratite se u patrijarhovu patrijarhovu rezidenciju, rezidenciju, oče Maksime. Maksi me. I zapamtite što sam vam rekao: otišli ste predaleko, pred aleko, a da biste se mogli spasiti pod sadašnjim režimom. Što se vas tiče, Igor Komarov i SDS moraju pobijediti. Što se pak mene tiče, ja želim znati sve što se tamo događa: događa : sve što čujete, svaki svaki razvoj, razvoj, svaki sastanak, uži uži i širi. Od sada pa do Nove godine.“ godi ne.“ Sretan što može otići, prestrašeni svećenik šmugnu. Nije prošlo od tada ni šest sati, a njegova stara majka dobila je tešku upalu pluća. Stoga je zatražio od patrijarha, pa trijarha, koji mu je to ljubazn ljubazno o odobrio, odob rio, dopust iz obiteljskih obi teljskih razloga, razloga, da ode od e bolesnoj majci dok d ok se ne oporavi. U sumrak je već bio na vlaku vlaku prema Žitomiru. Žitomiru. Dao je sve sve od sebe — tako je rezon rezonirao. irao. Učinio Učinio je sve što što se od njega njega tražil tražilo; o; i više od toga. No arkađeo Mihovil i svi anđeli čuvari ne bi ga zadržali u Moskvi ni trenutka duže. Te je noći Jason Monk napisao svoju posljednju poruku koja će otići na Zapad. Nemajući računala, pisao je sporo i pažljivo velikim slovima, sve sve dok njima nije pokrio dva lista listovnog listovnog papira. papi ra. Zatim je, uz uz pomoć stolne svjetiljke svjetiljke i minijaturnoga minijaturnoga fotoaparata što mu ih je kupio Umar Gunajev Gunajev,, fotografirao stranice nekoliko puta prije nego je spalio papire i bacio baci o pepeo u zahodsku zahodsku školjku, školjku, te isprao. Izvadi ispucani film i vrati ga u plastičnu posudicu u kojoj je kupljen. Pakiranje nije veće od zgloba na njegovu malom prstu. U pola deset su ga Magomed i druga dvojica tjelesnih čuvara odvezli do adrese koju im je rekao. Skromna je to nastamba, samostojeća izba — kućica, na dalekoj da lekoj jugoistočnoj jugoistočnoj periferiji periferi ji Moskve, u prigradskoj četvrti Nagatinu. Starac što mu je otvorio vrata bijaše neobrijan i zapušten. Stari vunen vunenii pulover pulover obavija mu mršavo tijelo. Nije bilo razloga da Monk zna zna kako je taj čovjek čovjek nekad nekad bio ugleda ugleda profesor profesor na Moskovskom Moskovskom sveu sveučilištu čilištu,, sve sve dok se nije nije usprotiv usprotivio io komunist komunističkom ičkom režimu režimu,, objaviv objavivši ši u publikaciji publikaciji za studente studente članak koji je pozivao na uvedbu uvedbu višestranačke demokracije. demokraci je. Bilo je to davno davno prije reformi. reformi . Rehabilitiran je naposljetku, naposljetku, no bilo je već kasno, prekasno a da bi koristilo; ipak, i pak, uz to je stigla i mala državna državna mirovina. U ono ono je doba i mao puno sreće: izbjegao je logor. Dakako, izgu i zgubio bio je posao p osao i stan. Postao je čistač ulica. Tako su to radili radi li komunisti. Ako bi "grešnik" umaknuo umaknuo logoru zbog antisovjetske antisovjetske aktivn akti vnosti, osti, vlasti bi mu jednostavno jednostavno oduzele oduzele sve sustave sustave za održavanje održavanje života. života. Tako je bivši čehoslov če hoslovački ački vođa Dubček morao cijepati drva. Što je uopće preživio, može zahv zahvaliti aliti vršnjaku vršnjaku koji je jednoga dana da na stao pokraj njega na ulici ulici,, obrativši mu se na dobrom ruskom, no ipak ipa k s primjetnim engleskim engleskim prizv pri zvukom. ukom. Nikad Nikad nije doznao ime sir Nigela Irvinea; rvinea; zvao ga je jednostavno jednostavno lisa — lisica. Nije to ništa osobito, osob ito, reče mu špijun iz veleposlanstv veleposlanstva. a. Samo neka ne ka mu pomogne od vremena vremena do d o vremena. Male usluge, usluge, mala opasnost. Preporučio je ruskom profesoru hobi kojim bi se trebao početi poč eti baviti, a zauzvrat zauzvrat mu je kadikad davao po sto dolara, kako bi čovjek ostao na površini. Zimske noći, dvadeset godi na nakon toga toga susreta, otvorio je vrata, a pred njim stajaše mlađi čovjek. Reče: "Da?“ "Imam jednu sitnicu za Lisu," reče Monk bez okolišanja. Starac kimnu i ispruži ruku. Monk mu na dlan stavi plastičnu kutijicu. Rus odstupi natrag u kuću i zatvori za sobom vrata. Monk se bez riječi okrene i vrati se do auta. U ponoć je oslobođen mali Marti; za jednu mu je nogu nogu pričvršćen film u plastičnoj kutijici kutijici.. Koji mjesec prije iz i z Finske su ga u Moskvu donijeli Mitch i Ciaran. C iaran. Ipak, uručio uručio ga je Brian B rian Vincent, koji se bolje bo lje snalazio snalazio na planu grada Moskve na ruskom, te je tako pronašao zabitu periferijsku uličicu. Marti trenutak trenutak zastane na rubu rubu krletke, zatim zatim raširi krila i uspne se u sve višim spiralama u ledeno noćno nebo nad Moskvom. Uzdigao se do visine od tristo pedeset pe deset metara, gdje bi hladnoća hladnoća čovjeka pretvorila u gromadu leda. leda. Pukim slučajem, jedan od InTelCorovih satelita upravo je počinjao svoj ples nad sleđenim stepama Rusije. U skladu s naputkom, poče
odašiljati šifriranu š ifriranu poruku: poruku: "Jesi li tamo, dijete?" di jete?" dolje prema gradu, ne znaju znajući ći da je prije uništio svoje elektroničko dijete. di jete. Izvan zvan metropole, SAKIjevi SAKIjevi prisluškivači prisluškivači pretraživali su pomoću računala računala ne bi li otkrili otkri li izdajički radijski rad ijski pištaj pi štaj koji će otkriti da je strani agent što ga traži pukovnik pukovnik Grišin emitirao emi tirao poruku po ruku,, tako da d a triangulatori mogu utvrditi utvrditi izvor izvor — točno sve do određene od ređene zgrade. Satelit odleti dalje, da lje, bez odgovora. odgovora. Negdje u njegovoj glavici magnetski impuls priopći Martiju da je njegov dom — mjesto gdje se prije tri godine izlegao kao slijep i bespomoćan ptić — negdje na sjeveru. Okrenuo se letjeti na sjever, usuprot ljutom vjetru. Uru za urom letio je kroz hladnu mrklinu, gonjen jedino jedino želj željom om da se vrati vrati kući, kući, kamo kamo pripada. Nitko ga nije vidio. Nitko nije vidio kad je za sobom ostavio glavni grad, ni kad je preletio obalu i prešao nad more, a svjetla Petrograda ostala su mu zdesna. Letio je i letio s porukom i s vrućom čežnjom za domom. Šesnaest sati pošto je ostavio Moskvu, promrzao i iscrpljen, dolepršao je do golubinj g olubinjaka aka u predgrađu Helsinkija. Tople ruke ruke skinu ski nuše še poruku s njegove njegove nožice nožice i tri sata poslije toga sir Nigel Irvine Irvine čitao ju je je u Londonu. Nasmiješi se videći tekst. Došao je do kraja. Jason Monk treba obaviti samo još jednu stvar, a onda se opet skloniti, sve dok ne dođe vrijeme kad će ga g a sigurn sig urno o izvući izvući iz i z Rusije. Rusije. No čak ni Irvine Irvine nije nije mogao dokučiti što je naumio naumio otkvačen o tkvačenii Virdžinijac. V irdžinijac. Dok je Marti neprimijećen letio iznad njihovih njihovih glava, Igor Igor Komarov i Anatolij Grišin Griši n su se savjetovali savjetovali u uredu vođe stranke. U ostalom dijelu di jelu male palače što udomljuje udomljuje sjedište SDSa SDS a nema nikoga, nikoga , izuzevši izuzevši noćnu stražu stražu u jednoj jednoj sobi u prizemlju. prizemlju. Vani, oko zgrade, psi ubojice slobodno se šeću. Komarov sjedi za svojim svojim stolom, smrtno smrtno blijed po d svjetlom svjetlom stolne svjetiljke. Grišin je upravo upravo izrekao i zrekao što je imao. Izvijestio Izvijestio je vođu Saveza domoljubnih domoljubnih snaga o onomu što je dozn d oznao ao od svećenika svećenika otpadnika. Dok je Grišin govorio, Komarov se usukao — kao da se smanjio, uvukao u se. Ledena samokontrola naočigled kopni, odlučnost bez krzmanja krzmanja kao da istječe iz i z njega. njega. Grišinu Griši nu je je poznata ta pojava. Događalo se to i najstrašnijim diktatorima kad bi ih svrgnuli s vlasti. Godine 1944. Mussolini - odlučni i grozni Duce — preko noći se pretvorio u jadna, uplašena čovuljka u bijegu. Gospodari poslovnih carstava, kad im se zatvore bankovni računi, kad im zaplijene mlažnjak, limuzine odu na bubanj, oduzmu kreditne kartice, napuste ih suradnici... kad se sruši kula od karata — oni se tada doslovce smanje; njihova nekadašnja nekadašnja oštrina o štrina brzo otupi. Zna to Grišin dobro. Vidio je on dosta generala i ministara šćućurenih i ustrašenih u ćelijama. Nekoć moćni gospodari Aparata spali bi na to da očekuju oče kuju nemilosrdni sud Partije. Stvari se naočigled raspadaju; dani riječi su završeni. Kucnuo je njegov čas. Oduvijek se gnuša Kuznjecova, koji se vrti u svom svijetu riječi i slika — kao da vlast dolazi od službenog priopćenja. Vlast u Rusiji dolazi iz usta cijevi — topa, puške, pištolja. Tako je uvijek bilo i tako će i biti. Trebao je doći čovjek kojeg mrzi najviše od svih — onaj američki cirkusant - pa da dođe do sadašnjega stanja, kad je predsjednik SDSa toliko izgu i zgubio bio svoju volju volju da je gotovo g otovo pripravan poslušati Griši nov savjet. savjet. Jer Anatolij Grišin uopće nema namjeru prepustiti pobjedu miliciji privremenoga predsjednika Ivana Markova. Neće se moći riješiti Igora Komarova, ali moći će sačuvati vlastitu vlastitu glavu i popeti po peti se do neslućenih neslućenih visina. U svom pak svijetu Igor Komarov sjedi poput p oput Richarda II i razmišlja o veličini katastrofe što ga je tako hitro snašla. On doslovce ne razumije razumije promjenu, promjenu, iako jasno vidi kako kak o se događa dog ađa pred njegovimn očima: korak po korak. ko rak. Početkom studenog stude nog izgledalo je kao da ga nitko i ništa n e mogu spriječiti da pobijedi po bijedi na siječanjskim izborima. Njegova politička organizacija bila je dvaput dvaput bolja od bilo b ilo koje ko je druge u zemlji. zemlji. Njegova retorika opčinjaval o pčinjavala a je mase. Ispitivanja Ispitivanja javnog javnog mišljen miš ljenja ja pokazivala su da ga podupire 70% birača bi rača — više nego dovoljno dovoljno za pobjedu u prvom krugu. krugu. Njegovi politički protivn proti vnici ici bijahu b ijahu u rasulu rasulu.. Ili Ili su se povlačili iz utrke kako bi im i m fondovi fondovi presahli, ili i li bi b i ih veličina potpore p otpore Komarovu K omarovu natjerala natjerala u očaj. Tražitelji veza, usluga i povlastica, sigurni u njegovu pobjedu, rojili su se oko njega. U studenom je izgledalo gotovo sigurno da će Komarov pobijediti. U svoje vrijeme vrijeme nestanak Crnoga manifesta bio je duboko uznemiruj uznemirujući ući događaj, događa j, ali zapravo se ništa nije zbilo sve d o sredine srpnja. srpnja. Komarovu je je tada opet poraslo samopouz sa mopouzdanje. danje. Krivci su kažnjeni, kažnjeni, prepametni strani novinar ušutkan. ušutkan. Zatim Zatim mjesecima mjeseci ma opet ništa. U Rusiji je nastavio pohod na vrh. Jednostavno nije mogao vjerovati da mu jedan jedini strani agent, čije mu je lice pokazano na fotografiji, može načiniti toliku štetu. Razaranje tiskare i time ušutkavanje stranačkih novina i časopisa bilo je vrlo neugodno, ali ne i životno važno. Sabotaže i nasilje sastavni su dijelovi ruskoga života, ali uvijek dosad to je pukovnik pukovnik Grišin usmjeravao usmjeravao svojim odredbama. od redbama. Obustava televizijskoga praćenja njegove propagande poslije se pokazalo kao znak za start surove kampanje koja je protiv njega povedena, što ga je dovodilo do ludila. Oduvijek on prezire Rusku pravoslavnu crkvu i sve njezine svećenike. Tako nikad nije bio kadar ozbiljno shvatiti zamisao da bi državna tijela mogla ozbiljno uzeti uzeti patrijarhov p atrijarhov ludi ludi prijedlog o obnovi monarhije. A ne vjeruje vjeruje ni da Aleksej II ima neki zbiljski utjecaj na ruski narod. Zar dakle narod nije za njega? Zar nisu gledali u nj, čekajući od njega spas, novi red, čišćenje svete ruske zemlje? Što će im uopće Bog kad imaju Igora Viktoroviča Komarova? Jasno mu je zašto zašto se Židov Bernstein Be rnstein okrenuo okrenuo protiv njega. njega. Ako mu je onaj američki uljez pokazao Manifest, razumljivo razumljivo je što je reagirao tako kako jest. Ali general — zašto on? Što je Nikolaj Nik olaj Nikolajev imao protiv njega? Zar nije shvatio kakva sjajna sjajna budućnost očekuje Rusku vojsku? vojsku? Zar se junak junak Kurska K urska i Bagrationa B agrationa zbilja zabrinuo zbog zbog nekoliko Židova i čečena? Dvostruki udarac: generalov intervju Izvjestiji i prekid televizijskog prenošenja njegove promidžbe učinio je da napokon zamijeti snagu i širinu koalicije što ju je netko netko potajice okupio protiv njega. A onda mafijaški mafijaški klan Dolgoruki Dolgoruki — razbješn razbješnjen jen pohodima pohodima na na svoje svoje poslovne poslovne objekte. objekte. Pa tisak. No No svi će oni doći na red. Crkva, Crkva, mafija, mafija, slobodni tisak, Židovi, čečeni, stranci — svi će oni o ni platiti za to kad dođe dođ e vrijeme. Konačno progovori: "Bila je pogreška po greška pokušati ubiti naše neprijatelje.“ neprijatelje.“ "Uza sve dužno štovanje, gospodine predsjedniče, bio je to dobar taktički potez. Samo je najluđa sreća spasila trojicu, tako što nisu bili kod kuće u doba napada.“
Komarov zagunđa. Sreća ili ne, ali reakcije su grozne. Odakle li je samo tisak došao na pomisao da SDS stoji iza toga? Tko je prolajao? Mediji Medi ji su uvijek uvijek dosad dosa d žedno upijali svaku njegovu njegovu riječ. A sad se nabacuju nabac uju blatom na na njega. Konferencija za novinstvo novinstvo pretvorila se u katastrofu. katastrofu. Ah, ti stranci koji viču nepristojna nepristojna pitanja! Nikad dotad d otad nije bio i zvrgnu zvrgnutt takvoj drskosti. drskos ti. Kuz K uznj njecov ecov se za to brinuo. U osobnim intervjuima intervjuima ponašali su se prema njemu s poštovanjem, poštovanjem, pozorno pozorno slušajući slušajući njegove njegove poglede i često če sto potvrdno kimajući. A onda je ta mlada budala predložila glupu tiskovnu konferenciju... "Jeste li sigurni u pouzdanost pouzdanost svoga izvora, izvora, pukovniče?" pukovniče?" "Jesam, gospodine go spodine predsjedniče.“ pred sjedniče.“ "Vi mu vjerujete?“ "Nipošto! Ali vjerujem vjerujem njegovoj njegovoj taštini taštini i pohlepi. Podmitljiv Podmi tljiv je i gramziv. gramziv. Žudi za položajem i raskošnim životom. Oboje sam mu obećao. Otkrio mi je oba posjeta engleskoga špijuna patrijarhu te oba posjeta američkog agenta. Pročitali ste prijepis snimke drugoga sastanka s Monkom. To su prijetnje na kojima sam temeljio odluku da se otpor zauvijek ušutka.“ "Ali ovoga o voga puta... puta... zar će doista imati i mati petlje udariti po nama?“ "Držim da se to ne može isključiti. Da tako kažem, rukavice su skinute. Onaj bedak Markov zna da vas ne može pobijediti, ali bi mogao pobijediti pobijedi ti Zjuganova. Zjuganova. Generali Generali na čelu milicije milici je na vrijeme su shvatili shvatili kakvu k akvu im čistku spremate. Optuživši Optuživši SDS za financijsku povezanost povezanost s mafijom, mogli bi podići optužnicu. optužnicu. Da, mislim da bi stvarno stvarno to mogli učiniti.“ "Kad biste vi bili b ili na njihovu njihovu mjestu, mjestu, pukovniče, pukovniče, što biste planirali?“ "Točno istu stvar. Kad mi je svećenik kazao što je patrijarh govorio dok ga je ovaj dvorio kod stola, prvo sam pomislio da to ne može biti istina. No što više o tome razmišljam, to mi se stvar čini logičnijom. Zora prvoga siječnja idealno je vrijeme. Zar ima nekoga da ne spava, mamuran od prošle noći? Ima li budn b udnih ih stražara? Tko će tada brzo i odlučno odlučno reagirati? reag irati? Većina Rusa na Novu Novu godinu ujutro ujutro nisu kadri čak ni dobro vidjeti — osim onih o nih zatvoren zatvorenih ih u vojarnama vojarnama bez kapi votke. Da, i ma smisla.“ "Što to govoriš!? govoriš! ? Da je je sve svršeno!? svršeno!? Zar je sve sve ovo bilo uzalud? uzalud? Da se moja velika vizija nikad neće ostvariti? I sve to zbog jednog uspaničenog, uspaničenog, ambicioznog ambi cioznog političara, svećenika zanesenjaka i previsoko promaknutog promaknutog policajca?“ polica jca?“ Grišin ustane i nagne se preko stola ka Komarovu: "Zato smo dovde došli? Ne, gospodine predsjedniče. Ključ uspjeha jest poznavanje protivnikovih namjera. A mi ih znamo. Ne ostaje nam drugih mogućnosti doli jedne: preventivni udar.“ "Udar? Protiv koga?“ "Uzmite Moskvu, gospodine predsjedniče! Uzmite Rusiju! Obje će biti vaše za dva tjedna. Na Staru godinu naši će neprijatelji slaviti praznik; vojska će im biti zaključana u vojarnama do zore. Možemo okupiti osamdeset tisuća ljudi i preko noći preuzeti Moskvu. A tko ima Moskvu, ima Rusiju.“ "Državni "Državni udar? Puč?“ "Događalo se već, gospodine predsjedniče. Cijela ruska i europska povijest puna je ljudi s vizijom i odlučnošću koji su u pravom trenutku znali preuzeti državnu vlast u svoje ruke. Mussolini je zauzeo Rim i Italiju. Grčki pukovnici Atenu i cijelu Grčku. Nije bilo nikakvog građanskog rata. Samo hitri udar. Poraženi pobjegnu, a njihovi pristaše se pokunje i traže sami suradnju s novom vlašću. Na Novu godinu će Rusija biti vaša.“ Komarov porazmisli. Preuzet će televizijske postaje i obratiti se naciji. Ustvrdit će kako je morao djelovati kako bi spriječio protunarodnu urotu za otkazivanje izbora. Ljudi će mu vjerovati. Generale će pohapsiti. Pukovnici žele njihova mjesta, pa će rado pristati uz novu vlast. "Možete li vi to?“ "Gospodine "Gospodi ne predsjedniče, u ovoj korumpiranoj korumpiranoj zemlji zemlji je sve na prodaju. Upravo Upravo zato majka domovina treba Igora Komarova — da d a se očisti taj svinjac. svinjac. Novcem Novcem mogu potkupiti potkupiti sve vojne vojne snage koje su mi potrebne. Dopustite Do pustite mi djelovanje djelovanje i ja ću vas na Novu godinu u podne useliti u rezidenciju državnoga poglavara u Kremlju.“ Komarov osloni osloni glavu na na ruke, pa se zagleda u pisaći pi saći blok na stolu. stolu. Zastane, Zastane, dugo je tako ostao dok napokon ne podigne podig ne pogled. Kad su mu se oči srele s pogledom pog ledom pukovnik pukovnik Grišina, Griši na, reče samo: "Učinite to!“ Da je Grišin Griši n morao ustrojiti ustrojiti vojnu vojnu silu koja će zauz zauzeti eti grad Moskvu Mosk vu u četiri dana, i da je morao početi od ničega, ne bi to bio bi o mogao učiniti. No on nikad nikad ne poči nje nje od ništice. ništice . Mjesecima on već zna zna da će odmah nakon pobjede Igora Komarova na predsjednički m izborima i zborima početi p očeti program prijelaz pri jelaza a svekolike državne državne vlasti vlasti u ruke SD Sa. Političku stranu — formalnu zabranu političkih stranaka — obavit će Komarov. Njegova pak zadaća bit će potčiniti, razoružati ili raspustiti sve državne oružane postrojbe. Pripremajući se za obavljanje te zadaće, on je već otprije zaključio tko su mu prirodni saveznici, a tko očiti neprijatelji. Medu protivnicima glavna glavna je Predsjednička Preds jednička sigurn sig urnosna osna garda — sila od trideset tisuća naoružanih naoružanih ljudi, ljudi, od kojih koji h je šest tisuća stacionirano u Moskvi, od čega če ga pak tisuću tristo u samom Kremlju. Zapovijeda im general Sergej Korin, nasljednik poznatoga Jeljcinova doglavnika Aleksandra Koržakova. Sve je časnike pretorijanaca imenovao pokojni predsjednik čerkasov. čerkaso v. Ti Ti će se ljudi boriti za legitimne vlasti, protiv pučista. pučista. Nakon njih njih ide Ministarstv Mi nistarstvo o unutarn unutarnjih jih poslova, poslova, s vlastitom vlastitom vojskom od 150 tisuća pripadnika. prip adnika. Srećom Srećo m po Grišina, većina te goleme snage razasuta razasuta je uzduž uzduž i poprijeko Rusijom. Samo ih je pet tisuća u glavnom glavnom gradu ili i li u njegovoj blizini. blizini. Generalima na čelu MUPa ne treba dugo da shvate kako će biti medu prvima u stočnim vagonima prema arhipelagu Gulag. Poput predsjedničkih pretorijanaca, i oni su svjesni kako u Novoj Rusiji neće biti mjesta i za njih i za Grišinovu Crnu gardu. Treći na popisu — i to je cilj o kojemu Dolgoruki nisu nipošto htjeli pregovarati — jesu dva protumafijaška redarstvena odjela. Jedan je savezni, pod vodstvom MUPa na Žitnom trgu, a drugi moskovski gradski odjel, kojemu je na čelu general Petrov ski sa sjedištem na Šabolovki. Oba odjela i njihove njihove snage za brzo djelovanje: djelovanje: OMON i SOBR ne dvoje kako kak o za njih u Grišinovoj Ru Rusiji siji postoje samo dva mjesta: mjesta: radni logor u Sibiru ili stratište. S druge strane, medu mnogim mnogim vojskama vladinih vladinih odjela, stranaka, stranaka, mafija i či sto privatn pri vatnim im vojskama — čime č ime obiluje posrnula posrnula Rusija 1999. — Grišin Griši n zna zna d a ima prirodne p rirodne saveznike, saveznike, ili i li bar savez s aveznike nike koji se mogu kupiti. Klju K ljučč pobjede je držati redovitu vojsku vojsku u tami neznanja, neznanja, zbunjenu, posvađanu unutar sebe te napokon — bespomoćnu. Vlastite Grišinove snage sastoje se od šest tisuća pripadnika Crne garde i dvadeset tisuća Mladih boraca.
Prvi su elitne snage što ih je godinama stvarao. časnički zbor sastoji se isključivo od bivših specijalaca, padobranaca, marinaca i MUPovih oružn oružnika, ika, i to sve prekaljenih prekaljenih u borbama. U divljačkim inicijacijskim inicijaci jskim obredima obredi ma svaki je kandidat morao dokazati dvoje: nemilosrdnost i odanost oda nost krajnjoj krajnjoj desnici. A opet... opet... medu četrdeset četrdeset najv najviših iših je je izdajica. izdajica. Netko Netko je očito stupio stupio u dodir s vlast vlastima ima i javn javnim im glasilima glasilima te te im je je odao da su atentati atentati izveden izvedenii 21. prosinca prosi nca djelo Crne garde. ga rde. Teško je vjerovati da su s u do toga došli vlastitim zaključivan zaključivanjem, jem, bez savjeta sa strane. Nije mu bilo druge nego izolirati i zatvoriti tu četrdesetoricu; to je obavljeno 28. prosinca. Intenzivno ispitivanje i raskrinkavanje izdajice morat će pričekati. pričeka ti. Kako bi b i sačuvao moral postrojba, jednostavn jednostavno o je promaknuo mlade časnike na mjesta zatočenih; crnim gardistima su rekli da je to privremeno, jer su im zapovjednici odsutni zbog pohađanja zapovjednoga zapovjednoga tečaja. Nagnut nad veliki zemljovid Moskovske oblasti, Grišin je pripremao ratni plan za Staru godinu. Velika mu je prednost što će ulice biti gotovo prazne. U Rusiji je novogodišnje slavlje slavlje vrlo važno. važno. Na Staru godinu poslije podne p odne nije moguć gotovo nikakav rad. Moskovlj Mos kovljani ani tada sa zalihom zalihom pića odlaze na privatne ili zajedničke zabave gdje kane provesti noć. Noć se spušta u pola četiri poslijepodne. Nakon toga u ledenu noć izlaze samo oni koji očajnički trebaju dopuniti nedovoljne nedovoljne im količine količi ne žestice. žestice. Svi slave, uključivši i nesretne noćne stražare i najnužnije dežurno osoblje, kojemu je zabranjeno otići kući. Takvi na posao ponesu vlastito piće. Grišin je računao kako će u šest poslije podne ulice biti samo njegove. U šest će sva ministarstva i državne zgrade biti prazne, ne računajući računajući pokojega noćnog čuvara. U deset će čak i oni, a i vojnici vojnici još u vojarnama, vojarnama, biti nesposobni braniti se. Jednom kad se njegove njegove snage nađu nađu na moskovskim ulicama, ulicama, ^. P™ će cilj biti odsjeći grad od o d unutr unutrašnjosti. ašnjosti. Ta Ta j jejjosao dodijeljen dodi jeljen Mladim borcima. U Moskvu vode pedeset dvije glavne i sporedne ceste. Kako bi ih sve zapriječio, trebaju mu 104 teška kamiona napunjena betonskim teretom. Stoga je podijelio Mlade borce u potrebne 104 skupine; svaka je pod zapovjedništvom iskusna vojnika Crne garde. Kamione će se nabaviti unajmljivanjem od dugolinijskih prijevozničkih poduzeća ili otimanjem uz pomoć oružja na Staru godinu ujutro. U određeno vrijeme svaki će par teretnjaka teretnjaka odvesti na određenu cestu te ih okrenuti okrenuti poprijeko po prijeko ceste tako da su s u okrenuti okrenuti kabinom k abinom jedan prema drugom. d rugom. Na koncu valja valja kamione kami one učiniti nepokretnima. Na svakoj glavnoj glavnoj cesti što vodi u Moskvu, međa između Moskovske oblasti i susjedne susjedne pokrajine obilježena je MUPovom nadzornom nadzornom točkom. To To je kiosk s nekoliko izdosađenih i zdosađenih policajaca i telefonom. Pokraj njih njih je parkiran oklopni transporter. transporter. Na Staru S taru godinu transporter transporter će biti bez posade, jer će ljudi slaviti u kućici. Glede jedine autoceste potrebne Grišinovim trupama za ulazak u grad, ta će nadzorna točka biti "preuzeta". Što se pak tiče ti če ostalih, Mladi će borci parkirati tegljače za zaprečavanj zaprečavanje e cesta na prvom idućem raskrižju unu unutar tar Moskve i ostaviti policajce neka se lijepo napiju, kao obično. Zatim će Borci, njih dvjestotinjak po skupini, uz vanjski bok teretnjaka postaviti zasjede, kako bi spriječili da bilo bi lo kakva kolona vozila vozila poslana u pomoć Moskvi uđe uđe u grad. U gradu će trebati preuzeti sedam točaka — pet sporednih i dvije glavne. Budući da je Crna garda smještena u pet baza u bliskoj unutrašnjosti, sa samo jednom malom vojarnom u gradu, potrebnom radi čuvanja Komarovljeve kuće, najlakše bi bilo uvesti se u grad iz pet različitih smjerova. No da bi se to obavilo usklađeno, morala bi u eteru vladati prava oluja. Radije će cijelu oružanu silu uvesti u glavni grad u radijskoj tišini. tiši ni. Prema tome, dao je prednost jednom jedinom konvoju konvoju teretnjaka. teretnjaka. Kako mu je glavna baza i zapovjedništv zapovjedništvo o na sjeveroistoku, odluči odluči cijelo ci jelo ljudstvo, ljudstvo, svih svih šest tisuća, pod punom punom ratnom spremom i u vozilima, dovesti u tu bazu 30. prosinca. Spustit će se u metropolu glavnom cestom što počinje kao Jaroslavskoje šose, a blizu unutarnje obilaznice postaje Prospekt mira. Jedan od glavnih ciljeva, ciljeva, velik televizijski televizijski kompleks Ostankino, svega svega je četiristotinjak če tiristotinjak metara udaljen od autoceste. a utoceste. Stoga je za to izdvojio izdvojio čak dvije od ukupno ukupno šest tisuća crnih gardista. Ostalih četiri tisuće, pod njegovim osobnim zapovjedništvom, zapovjedništvom, krenu krenutt će prema jugu, proći pokraj Olimpijskoga stadi ona, prijeći obilaznicu i ući u srce Moskve, gdje ih čeka najslađe najslađe voće od svih — sam Kremlj. Premda Kremlj znači jednostavno "tvrđava" i svaki stari ruski grad ima u jezgri tvrđavu, nekadašnje središte zidom opkoljena grada, moskovski je Kremlj već dugo simbol vrhovne vlasti u Rusiji i vidljivi znak njezina posjedovanja. U zoru Kremlj mora biti njegov — vojna posada pobijeđena i li pridobivena, pri dobivena, radiouređaji onesposobljeni kako ne bi pozvali pozvali pomoć. po moć. Inače Inače bi b i se njihalo njihalo moglo zanjihati na suprotnu suprotnu stranu. stranu. Pet sporednih ciljeva nakanio nakanio je dodijeliti dodi jeliti četirima četiri ma paravojnim paravojnim snagama koj e može nagovoriti nagovoriti na savezništv savezništvo, o, čak i u tako kratku preostalom vremenu. Ti su ciljevi: Gradsko poglavarstvo Moskve na Tverskoj ulici, opskrbljeno komunikacijskim središtem odakle se mogu slati pozivi za pomoć; Ministarstvo unutarnjih poslova na Žitnom trgu, povezano s MUPovom vlastitom vojskom, raspoređenom diljem Rusije (uz taj cilj ide i OMONova OMONova vojarna vojarna tik tik Ministarstv Mi nistarstva); a); kompleks zgrada Ureda predsjednika Republike i ministarstava na trgu Staroj ploščadi i oko o ko njega; uzletište Hodinka s vojarnama GRUa — savršeno područje za spuštanje padobranaca ako bi ih državna tijela pozvala u pomoć; te napokon zgrada parlamenta — Dume. D ume. Godine 1993., kad je Boris Jeljcin okrenuo cijevi tenkovskih topova na pobunjene zastupnike te ih natjerao izaći s podignutim rukama, zgrada je pretrpjela znatnu štetu. četiri godine Duma je stolovala u nekadašnjim uredima Gosplana na Trgu Manež. No poslije završetka obnove obnove zgrade ruski se parlament vratio vratio u svoj Bijeli dom d om na obali rijeke, ri jeke, na kraju Novog Novog Arbata. Na Staru godinu će Gradsko poglavarstvo, ministarstva na Staroj ploščadi i Duma biti prazne školjke. Kad se vrata obore plastičnim eksplozivom, bit će ih jednostavno zauzeti. Prave bi borbe moglo biti samo oko OMONove vojarne i u zrakoplovnoj bazi Hodinki — ako se antimafijaški specijalni redarstvenici ili malobrojni padobranci i vojni obavještajci u staroj zračnoj luci odluče oružano oduprijeti. Ova dva cilja naumio naumio je dati vojnim vojnim specijalcima spec ijalcima koje će potkupiti. Osmi cilj — neizostavni cilj svakoga puča — jest Ministarstvo obrane. Golema siva kamena građevina na Arbatskom trgu također će te noći imati sasvim malu posadu, no u njoj je centar veza kadar u trenutku uspostaviti vezu sa svakom vojnom postrojbom u Rusiji — jedinicom kopnene vojske, vojske, ratne ratne mornaric e ili zrakoplovstva. zrakoplovstva. Nije odredi o snage za zaposjedanje zaposjedanje te zgrade, jer za Ministarstvo obrane ob rane ima posebne pose bne planove. Nije tako teško pronaći prirodne saveznike za bilo kakav krajnje desničarski puč u Ruskoj Federaciji. Prije svega je među njima Savezna sigurnosna služba — FSB. Nasljednica je to nekoć svemoćne Druge glavne uprave KGBa, goleme organizacije što je držala represiju u
SSSRu na razini koju trenutačno zahtijeva Politbiro. Od dolaska na vlast prezrene teorije zvane demokracija, moć organizacije je posve okopnjela. Sjedište FSBa je u poznatom Centru KGBa na Trgu Džeržinskoga, sada preimenovanom u Trg Lubjanka. Ispod zgrade smješten je zloglasni zloglasni istražni istražni zatvor Lubjanka. Lubjanka. Služba Služba se i danas bavi ba vi protuobavještajnom protuobavještajnom djelatn d jelatnošću, ošću, a ima i odjel za suzbijanje suzbijanje organiziranog kriminala. No taj nije ni upola tako djelotvoran kao moskovska milicijska postrojba generala Petrovskoga, pa klan Dolgoruki nije inzistirao da ga se uništi. Za pomoć u akcijama, F FSB SB ima i ma dvije vlastite postrojbe snaga za brzo djelovanje: djelovanje: Grupu Grupu alfa i Vimpel V impel (ruski "stijeg"). "s tijeg"). Te su postrojbe nekoć bile najelitnije i najstrašnije specijalne jedinice u Rusiji, koje su katkad optimistički uspoređivali s britanskim SASom. Ono što se s njima zbilo jest pitanje lojalnosti. Godine 1991. ministar obrane Jazov i predsjednik KGBa Krjučkov izveli su državni prevrat protiv Gorbačova. Gorbačova. Prevrat Prevrat je propao, ali je oslabio Gorbačova i uzdigao uzdigao Mjerna. U početku je Grupa alfa bila dio prevratnički prevratničkih h snaga. No napola puta promijenili su mišljenje i dopustili Borisu Jeljcinu da izađe iz Bijelog doma, popne se na tenk i postane svjetski junak. U doba kad je traumatizirani Gorbačov oslobođen iz kućnog pritvora na Krimu i zrakoplovom vraćen u Moskvu — gdje je našao za kormilom svoga starog protivnika Jeljcina — nad Grupom Grupom alfa i Vimpelom V impelom nadnio se veliki upitnik. Godine 1999. obje su jedinice do zuba naoružanih tvrdih bojovnika još diskreditirane. Za Grišina to donosi dvije prednosti. Poput mnogih specijalnih postrojba, i u njima prevladavaju prevladavaju iskusni časnici i dočasnici, dočasnici , a novaka zelemba zelembaća ća je je malo ili nimalo. Veterani politički po litički naginju krajnjoj krajnjoj desnici: desnici : antisemiti su, šovinisti, antidemokrati. Drugo, nisu dobili plaću već šest mjeseci. Grišinovo udvaranje za njih bijaše sirenski poj. Obnova stare moći KGBa, povlašteni tretman za pravu elitu i dvostruko veća plaća — odmah. U novogodišnjoj noći zadatak Vimpela bit će naoružati se, izaći iz vojarne i odvesti se do Hodinke te tamo zauzeti tamošnju zrakoplovnu bazu i vojarnu kopnene vojske. Grupa alfa dobila je MUP i vojarnu OMONa uz njega. Jedna će se satnija izdvojiti i zaposjesti vojarnu SOBRa iza Šabolovke. Pukovnik Grišin pribivao je 29. prosinca sastanku što ga je u raskošnoj ladanjskoj kući priredio klan Dolgoruki. Tamo se obratio Shodu, vrhovnoj upravi te kriminalne organizacije. Za Grišina je to odsudno važan sastanak. Što se mafije tiče, on je njezinim šefovima dosta toga imao objasniti. Pohodi generala Petrovskoga još su visili u zraku neobjašnjeni. Kao platiše, kriminalci su zahtijevali razjašnjenje. Raspoloženje Raspoloženje se vidno izmijenilo tijekom Grišinova govora. Kad im je otkrio postojanje plana plana da se Igor Komarov K omarov proglasi osobom nepodobnom za predsjedničku kandidaturu, uzbuniše se, a odmah je nestalo neprijateljskoga raspoloženja prema Grišinu. Previše su oni uložili uložili u Komarovljevu Komarovljevu pobjedu da bi se samo tako igrali. ig rali. No još je jači udarac bilo Grišinov Griši novo o otkriće kako je ta zamisao sada napuštena. Umjesto toga, državn državna a tijela ti jela kane uhititi Komarova i skršiti Crnu gardu. Nije prošao ni sat, a mafijaši su tražili od njega savjet. Kad im je najavio što kani izvesti, mafijaši se zaprepastiše. Gagsterizam, prijevare, crna burza, iznude, droga, prostitucija — to je njihovo polje... ali državni prevrat — to je ipak krupan zalogaj. Grišin ih ohrabri: "To je krađa kao i sve druge. Samo ćemo ovoga puta ukrasti čitavu državu. Ako odbijete, gonit će vas opet MUP, FSB i svi ostali. Prihv P rihvatite atite li, zemlja zemlja je naša.“ Na čelu stola sjedi najstariji među njima, po rangu i po godinama, stari vor v zakone, zakone, "zakoniti lopov", rođen u podzemlju kao i njegov otac otac i cijeli njihov klan. klan. Među Dolgorukima je on najbliži položaju sicilijanskoga "kuma kumova". Stari s e dugo zagleda u Griši na. Ostali su čekali bez riječi. Napokon Napoko n gangster počne kimati. Naborana lubanja lubanja dizala di zala se i spuštal sp uštala a kao u staroga guštera koji da daje je znak znak za pristanak. Dogovoriše posljednje financijske financijske pojedinosti. pojedi nosti. Grišin je dobio do bio i treću potrebnu mu paravojnu paravojnu silu. Dvije stotine o d osamsto moskovskih "sigurnosnih tvrtki" paravan su Dolgorukih. Oni daju dvije tisuće ljudi, sve dobro naoružanih bivših vojnika ili KGBovaca. Osam stotina će ih navaliti na prazni Bijeli dom, sjedište parlamenta, i zauzeti ga. Tisuću dvjesto će osvojiti Predsjednikov ured i obližnja ministarstva na Staroj ploščadi; na Novu će godinu i te zgrade biti b iti prazn p razne. e. Istoga je dana Jason Monk nazvao generala Petrovskog. Nazvao ga je u SOBRovu vojarnu, gdje još stanuje. "Molim?“ "Opet ja. Što radite?" radite?" "Što " Što se to vas tiče?" "Pakirate se?“ "Kako znate?“ znate?“ "Svaki Rus želi želi provesti p rovesti Novu godinu sa svojom obitelji." "čujt " čujte, e, zrakoplov mi polijeće za sat vremena.“ vremena.“ "Mislim "Misli m da bi trebalo propustiti taj let. Bit će još novih godina." "O čemu to govorite, Jenki?“ "Jeste li jutros jutros čitali novine?" "Preli "Prelistao stao sam. Zašto?“ "Mislim na najnovija ispitivanja javnog mnijenja. Kad su uzeli u obzir najnovija otkrića u tisku o SDSu i Komarovljevu katastrofalnu konferenciju konferenciju za novinstv novinstvo, o, pokazalo se da Komarova trenutačno trenutačno podupire samo 40% 4 0% birača bi rača i da se taj postotak i dalje smanjuje.“ smanjuje.“ "Znači, izgubit će izbore. Umjesto njega, dobit ćemo neokomunist neokomunist Zjuganova. Zjuganova. I što da ja radim glede toga?“ "Zar mislite da će to Komarov prihvatiti? Već sam vam jednom rekao: on nije zdrav." "Morat će prihvatiti. Ako za dva tjedna izgubi izbore — izgubio ih i h je. Tako je to.“ "Te iste večeri vi ste meni nešto priopćili." "Što?“ "Rekli ste da će se država braniti bude li napadnuta." "K vragu! Što vi to znate, znate, a da ja ne znam?“ znam?“ "Ništa ne znam. znam. Samo sumnjam sumnjam i slutim. slutim. Zar sumnja sumnja nije ruski specijalitet?“ Petrovski posuti, pos uti, gledajući mikrofon telefonske slušalice, a zatim napola spremljen kovčeg na uskom vojničkom vojničkom krevetu. krevetu. Mirnim glasom odgovori: "Neće se usuditi. Nitko se ne bi usudio." "Jazov " Jazov i Krjučkov Krjučkov su se usudili.“ usudili.“ "Toje bilo 1991. Druga D ruga suvremena.“ suvremena.“ "Samo zato što su uprskali. Zašto ne biste preko praznika ostali u gradu? Za svaki slučaj." General Petrovski spusti slušalicu, ali stane vaditi stvari iz kovčega.
Posljednjeg saveznika Grišin je pridobio 30. prosinca u pivnici. Sugovornik mu je bio kreten s pivskim trbuhom, ali nešto kao voda i zapovjednik uličnih bandi Pokreta za novu Rusiju. Unatoč pretencioznu imenu, Pokret za novu Rusiju je jedva išta više od labava saveza tetoviranih huligana obrijanih glava, krajnje desne orijentacije. Za život zarađuju nasilnim pljačkama na ulici, a zabavljaju se tukući Židove. I sve to u ime majčice Rusije — kako urlaju prestravljenim prestravljenim i zgadenim prolaznici prolaznicima. ma. Na stol između njih Grišin položi blok dolara. Vođa PNRa gleda ga s velikim tekom. Odmah izjavi: "Mogu skupiti petsto dobrih momaka kad god hoću. Kakav je posao?“ "Dat "Da t ću ti petoricu p etoricu svojih crnih crnih gardista. gardi sta. Ili Ili prihv p rihvati ati njihovo bojno zapovjednišvo zapovjednišvo tvojima tvojima ili i li ništa od o d dogovora.“ dog ovora.“ Bojno zapovjedništv zapovjedništvo o — to dobro zvuči. zvuči. Nekako vojnički vojnički.. Pripadnici Pripad nici PNRa s ponosom izjavlju izjavljuju ju da su borci za Novu Rusiju. Rusiju. Ipak se dosad nisu stopili s Crnom gardom. Ne vole baš disciplinu. dis ciplinu. "Što je cilj?“ "Na Staru S taru godinu, između deset i ponoći. p onoći. Napadnite, zauzmite zauzmite i držite Gradsko poglavarstv po glavarstvo. o. I još nešto: do zore nema pijace.“ pi jace.“ Zapovjednik PNRa porazmisli. Glup možda jest, ali shvaća da SDS sprema nešto krupnije. Već je bilo i vrijeme. Nagne se nad stolom, pokrivši šakom dolarsku d olarsku ciglu. "Kad sve završi, završi, čifuti su naši.“ Grišin se široko ši roko osmjehnu osmjehnu i odgovori: "To je moj osobni poklon." "D ogovoreno.“ Dogovorili su i pojedinosti: članovi Pokreta za novu Rusiju sastat će se u perivoju na Puškinovu trgu, tristo metara od velike kuće Gradskoga poglavarstva poglavarstva Moskve. Ništa neće čudno čudno izgleda ti ier ie r nrf»Vr> nrf»Vr> mita \p. Mr.DnnalH's Mr.DnnalH's _ t. „ Poslije ćemo se stvarno pobrinuti za moskovske Židove — razmišljao je Grišin dok su ga odvozili sa sastanka; no isto tako i šljam iz PNRa... Bit će baš zabavno kad ih i h stavimo u iste stočne vagone na dugom putu na istok, sve do Vorkute. Ujutro 31. prosinca Jason Monk ponovno nazove generala Petrovskoga. Bio je u svom uredu u već napola opustjelu sjedištu GUVDa na Šabolovki. "Još ste na radnom mjestu?" "Jesam, vrag vas odnio!" " Ima li GUVD helikopter?" "Naravno da ima.“ "Može li letjeti po ovom vremenu?“ vremenu?“ Petrovski proviri kroz zamagljeno zamagljeno okno na na niske sive si ve oblake. "Ne do oblaka. Ali A li ispod isp od njih bi valjda valjda mogao.“ "Znate li gdje su smještena uporišta Grišinove Crne garde u gradskoj o kolici?" kolici? " "Ne " Ne znam, znam, ali mogu ih i h pronaći. Zašto?“ "Zašto ne biste malo proletjeli iznad njih?" njih?" "Zašto " Zašto bih to činio?“ "čujte, ako su to miroljubivi građani, u vojarnama će biti upaljena sva svjetla. Svi će lijepo sjediti unutr.a, na toplom, i pijuckati čašicu prije ručka. Pripremat će se za noćašnje bezazleno bezazleno slavlje. slavlje. Pogledajte! Nazvat Nazvat ću vas opet za četiri četi ri sata.“ Kad je drugi put nazvao, nazvao, Petrov Pe trovski ski je prigušen prig ušeno o govorio, go vorio, zabrinutim zabrinutim glasom. "četiri vojarne su, čini se, zatvorene. A glavni vojni logor, gdje stoluje sam Grišin, vrvi poput mravinjaka. Opslužuju stotine kamiona. Izgleda da je sve snage prebacio u tu vojarnu.“ "Što mislite, generale, zašto su to učinili?" "Vi mi recite.“ "Ne znam. Ali ne sviđa mi se. Miriše na noćnu vojnu vježbu.“ "Na Staru godinu godi nu? ? Ne budite ludi! ludi! Svi se Rusi napiju na Staru godinu.“ "Upravo tako. U ponoć će svaki vojnik u Moskvi biti dobro natopljen. Osim ako se naredi da svi ostanu trijezni. Nije baš popularna zapovijed, zapovijed, ali — kako rekoh — bit će još novih novih godina. godi na. Poznajete Poznajete li zapovjednika zapovjednika moskovske pukovnije pukovnije OMONa?“ "Dakako; "Da kako; to je general Kozlovski.“ Kozlovski.“ "A zapovjednika. zapovjednika. Predsjedničke Pred sjedničke sjgurnosjiejjarde?“ sjgurnosjiejjarde?“ "Da. "Da . General Korin.“ "Obojica su sada sa svojim obiteljima?" "Pretpostavljam da jesu.“ "čujte, govorimo otvoreno, kao muškarac s muškarcem: ako Komarov na kraju ipak pobijedi, što će biti s vama, s vašom suprugom i malom Tatjanom? Tatjanom? Što mislite? mi slite? Vrijedi Vri jedi li zbog toga trijezan probdjeti jednu noć? noć? Je li to vrijedno nekoliko telefonskih poziva?“ poziva?“ Spustivši slušalicu, slušalicu, Monk uze uze u ruke plan grada Moskve i okolice. ok olice. Prstima je slijedio slijedi o prometnice na sjeveroistočnom kraju Moskve, Mosk ve, gdje je Petrovski rekao da d a je smješten glavni glavni vojni logor Crne garde. Na sjeveroistoku je glavna glavna prometnica Jaroslavskoje šose, dalje Prospekt mi ra. To je glavna prometna žila kucavica; kucavica; prolazi uz televizijski televizijski kompleks Ostankino... Nazove Nazove još jedan broj. "Umare, prijatelju p rijatelju moj! moj! Trebao bih još jednu uslugicu uslugicu od tebe; posljednj p osljednju. u. (...) Da, kunem kunem se da je posljednja. Noćas bi mi trebao automobil s mobitelom. (...) Ne, neću trebati Magomeda i dečke. To bi im pokvarilo Novu godinu. Treba mi samo auto i mobitel. mobi tel. Ah, da — i pištolj. piš tolj. Ako nije prevelik prevelik problem.“ Odsluša grohot s druge strane žice. "Želim li neku posebnu marku? Pa, sad..." Misli mu odletješe do dvorca Forbes. Forbes . "Ne bi li možda mogao nabaviti švicarski sig sauefl“ 20 Dvije vremenske zone zapadno od Moskve vrijeme je posve drukčije — nebo plavo, vedro, a temperatura samo dva stupnja ispod ništice. Mehanik se šulja kroza šumu prema ladanjskoj vili. Uvijek se pomno pripremao za svaki svoj put po Europi i stoga nikad nije imao problema. Tako i sada. Najradije sam sa m vozi. vozi. Pištolj Pi štolj i putnički zrakoplov teško idu zajedno, zajedno, no u automobilu automobilu ima puno puno mjesta na kojima se štošta uspije sakriti. Kroz Bjelorusiju i Poljsku njegov volvo s moskovskom registracijom nije izazivao ničiju pozornost. Isprave su pokazivale da je ruski poslovni čovjek koji putuje putuje na poslovni seminar u Njemačkoj. Pretraga vozila vozila ne bi ni otkrila ništa drugo. U Njemačkoj, gdje je ruska mafija dobro usidrena, zamijenio je volvo mercedesom njemačke registracije. Lako dobivši lovačku pušku sa šupljim šupljim nabojima i preciznom ciljničkom napravom, nastavi nastavi put na zapad.
Uz nove propise Europske unije, granice medu državama članicama gotovo i ne postoje, pa je prošao u koloni drugih vozila, gonjen mahanjem ruke izdosađena carinika, sama samcata. Nabavio je dobru autokartu ciljnog područja, otkrio koje je selo najbliže cilju, a onda odredio položaj i same kuće. Prolazeći kroz selo jednostavno je slijedio putokaze do kratke prilazne cestice. Primijetivši ploču koja mu je potvrdila da je na pravom mjestu, odveze se dalje. Provevši najveći dio noći u motelu sedamdeset kilometara udaljenom od toga mjesta, prije zore se odveze natrag, ali parkira auto tri kilometra od kuće. Ostatak prijeđe pješice, pojavivši se na rubu drvoreda iza kuće. Kad se diglo zubato zimsko sunce, on zalegnu u rupu velikoga javora i stane čekati. Sa svog je mjesta dobro vidio kuću i dvorište, udaljene trista trista metara, dok je sam sa m ostajao skriven od pogleda iza stabla. onip\/nn onip\/nn ga pogleda pa ode. ode . Dvije sive si ve vjeverice vjeverice poigraše poig raše se u krošnji njemu nad nad glavom. U devet se u dvorištu pojavi pojavi muškarac. Mehanik podiže dalekozor daleko zor i lagano prilagodi žarišnu daljinu, daljinu, tako da sad lik izgleda kao d a je udaljen udaljen petnaestak petnaestak metara. Nije on nnjegov jegov cilj. To To je sluga koji je nakupio košaru koša ru cjepanica iz komorice komori ce uz ogradni zid dvorišta, pa se s e vratio u kuću. Na jednoj su strani dvorišta štale. Zau Zauzeta, zeta, su dva dva boksa. boks a. Glave dvaju dvaju velikih velikih konja — sivog i smedeg, pojave se nad vratašcima boksova. U deset je njihovo njihovo strpljenje strpljenje nagrađeno: djevojka je izašla iz kuće i donijela im svježeg svježeg sijena. Onda se i ona vrati u kuću. kuću. Nedugo prije podneva izađe i stariji muškarac, prođe dvorištem i potapša konje po nosnicama. Mehanik pažljivo pogleda lice što ga vidi uz pomoć dalekozora, pa fotografiju položenu pokraj njega na travu pokrivenu injem. Nema pogreške. Podiže Podi že lovačku lovačku pušku i pogleda kroz k roz ciljničku ciljničku napravu. napravu. Sako od tvida ispun i spunii krug. čovjek je okrenut llicem icem prema konjima, a leđa je okrenuo okrenuo brijegu. Puška otkočena. Drži Drži čvrsto, stišći polako. po lako. Prasak pucnja odjekne dolinom. čovjek u tvidu u dvorištu kao da je potisnut na vrata štale. Rupa u leđima, u visini srca, izgubila se u uzorku tvida. Izlazna je rana prikrivena, pritisnuta uz bijela stajska vrata. Koljena mu popustiše i lik skliznu nadolje, umrljavši kožu krvlju. Drugi mti hitac otkine pola glave. Mehanik ustane, ubaci pušku u vreću za nošenje obrubljenu janjećim krznom, objesi je preko ramena i potrči. Brzo se kretao, zapamtivši put kojim je došao šest sati prije toga; zna put do svog auta. Dva hica u rano zimsko jutro na selu i nisu tako čudna pojava. Farmer puca na zeca ili vranu. Zatim će netko pogledati kroz prozor i utrčati u dvorište. Opet će biti b iti vriskova, nevjerice, nevjerice, pokušaja prve pomoći; pomoći ; sve je to gubitak g ubitak vremena. Onda Onda ponov po novno no trk u kuću, kuću, telefonski poziv policiji, p oliciji, zbrkana zbrkana tumačenja, tumačenja, zamorno zamorno policijsko polic ijsko ispiti i spitivan vanje. je. Na koncu će stići policijsko vozilo, vozilo, pa se napokon mogu postaviti zapreke na cesti. Prekasno. Za petnaest minuta minuta stigao je do auta, za za dvadeset je bio bi o u punoj vožnj vožnji.i. Dvadeset pet minuta minuta nakon hitaca našao se već na najbližoj autocesti — jedan auto među stotinama. U to će doba otprilike seoski redarstvenik uzeti izjavu i radiovezom pokušavati nazvati obližnji obližnji grad. grad . Šezdeset minuta poslije pucnjeva Mehanik baci pušku preko ogradnog zida mosta u vodu. Gledao je kako nestaje u crnoj vodi. Počinje duga vožnja kući. Prvi farovi farovi naišli su koj u minutu minutu poslije sedam, sporo se krećući kroz noć prema blistavo osvijetljenu osvijetljenu kompleksu zgrada TV centra Ostankina. Ostankina. Jason Monk sjedi za upravljačem upravljačem automobila. Motor je ostavio os tavio upaljen kako bi grijanje radilo. Parkirao se vrlo blizu Bulevara akademika Koroljova, malo zašavši u pokrajnu uličicu. Glavna uredska zgrada ravno je pred njegovim vjetrobranom, s druge strane Bulevara; njemu iza leđa nalazi se čelična igla odašiljača. Vidjevši kako ovoga puta svjetlo ne dolazi samo od jednog jednog auta, auta, nego od kolone kolone kamiona, kamiona, on ugasi motor kako ga ne bi odao ispuh. ispuh. Došlo je tridesetak kamiona, ali samo tri su se parkirala na parkiralištu glavne zgrade. Golema je to građevina: baza joj je visoka pet katova i široka tristo metara, s dva glavna ulaza; gornja je nadgradnja visoka osamnaest katova i široka stotinu metara. U normalnim okolnostima televizije ukupno zapošljavaju oko osam tisuća ljudi, no sada ih je manje od petsto; oni moraju osigurati da se program nastavi cijelu noć. Naoružani ljudi odjeveni u crno iskočiše iz triju parkiranih teretnjaka i potrče ravno k recepcijskom prostoru. Za samo nekoliko sekunda poredali su uza stražnji zid ustrašeno dežurno osoblje. Držali su puške uperene u njih, jasno vidljive iz vanjskoga mraka. Zatim vidje kako ih uklanjaju njemu s pogleda. U glavnoj zgradi, vođeni sirotim noćnim čuvarom, crni gardisti krenuli su, predvođeni svojim vođom, ravno u internu telefonsku centralu. Iznenadili znenadili su operatera dok je jedan gardist, gardi st, bivši Telekomov tehničar, tehničar, isklju isk ljučivao čivao linije li nije jednu za za drugom. Jedan pripadnik Crne garde pojavi se i bijesnu ručnom svjetiljkom dogovoreni signal ostatku konvoja, koji onda upali motore i ispuni parkiralište, opkolivši o pkolivši uredsku zgradu obrambenim krugom. Stotine drugih crnih gardista trčali su unutra unutra kao mravi. Iako je Monk vidio samo nejasne obrise u prozorima na gornjim katovima, Garda je osvajala kat za katom. Od prestravljenog su osoblja oduzimali oduzimali mobitele i bacali ih u platnene platnene torbe. Monku nalijevo nalijevo je j e mala, sporedna spored na zgrada, također dio televizijskog televizijskog kompleksa. Tamo su smješteni računovodstvo, računovodstvo, plan i analiza, uprava; uprava; svionj slave^kocLMće. slave^kocLMće. Zgrada.mirno poči va u tarni.^ tarni.^ Monk pritisnu priti snu nekoliko nekoliko tipki na mobitelu. Broj već zn zna a napamet. "Petrovski?“ "P etrovski?“ "Taj sam." "Gdje ste?“ "Sjedim u vrlo hladnom autu u Ostankinu.“ "A ja sam u dobro zagrijanoj vojarn vojarnii s tisuću mladića na rubu pobune.“ pobune.“ "Ohrabrite ih! Ja upravo promatram kako Crna garda preuz p reuzima ima cijeli ci jeli TV kompleks." Tišina. "Ne budite bedak! To mora biti pogreška!“ "U redu. Dakle: tisuću naoružanih ljudi u crnom, koji su stigli u trideset kamiona s prigušenim svjetlima, žele osvojiti Ostankino i držati osoblje zatočeno. Upravo to ja gledam s dvjesta metara udaljenosti, kroz vjetobran.“ "Isuse "Isuse Kriste! Kris te! Pa on to zbilja zbilja radi.“ "Rekao sam s am vam da je lud. Možda zapravo zapravo i nije toliko. Mogao bi pobijedi p obijediti. ti. Je li noćas itko u Moskvi dovolj do voljno no trijezan trijezan da obrani držav d ržavu?“ u?“ "Dajte "Da jte mi svoj broj, Jenki! I maknite se s telefona.“ telefona.“
Monk mu da. Snage reda i zakona imat će previše posla, a da bi pratile prati le aute u pokretu. "I samo još nešto, generale. Oni neće prekidati najavljeni program. Još ne. Pustit će snimljeni materijal neka se vrti — dok oni ne budu spremni.“ "Vidim. "Vi dim. Gledam prvi program. p rogram. Na ekranu je Kozačka plesna skupina.“ "Snimljeno unaprijed. unaprijed. Sve S ve je tako, osim glavn g lavnih ih vijesti. A sad biste trebali treba li uporabiti telefon. telefon. No general Petrovski već je bio prekinuo vezu. On to nije znao, no za sat vremena počet će napad na njegovu vojarnu. Sve je premirno. Gore i dolje uz Bulevar stoje stambene zgrade. Većina svjetala je upaljena, stanari u košuljama, s čašama u rukama, gledaju televiziju televiziju što je potiho poti ho preuzeta preuzeta svega koji metar od njih. njih. Monk je dugo proučavao autokartu autokartu Ostankina. Ostankina. Sad izaći na glavnu prometnicu prometnicu značilo bi izazivati izazivati vraga. No iza i za njega je mreža sporednih sp orednih uliči uličica ca između stambenih zgrada. zgrada. Vozeći Vo zeći na jug, tim tim se uličicama na kraju može dospjeti u središte grada. Logično bi bilo presjeći ravno ravno na Prospekt Prospek t mira pa njime ravno ravno u središte. Ali A li na toj cesti noćas vjerojatno vjerojatno nema nema mjesta za Jasona Monka. Ne upalivši ni pozicijska svjetla, svjetla, okrenu se polukružn polukružno, o, izađe iz i z auta, auta, ćučne i isprazni spremnik svog automatskog pištolja piš tolja ravno ravno u kamione i televizijsku zgradu. Na dvjesta metara razdaljine razdaljine pištolj piš tolj zvu zvuči či kao ka o petarda, ali meci ipak i pak dopiru do piru do cilja. ci lja. Razbio Razbio je tri prozora na zgradi, vjetrobran vjetrobran se na jednom kamionu raspao. Pukom srećom uspio je pogoditi jednoga pripadnika Crne garde u uho. Jedan njegov drug izgubi živce i stane prskati noć rafalima iz i z kalašnjikova. kalašnjikova. Zbog ciče zime, u Moskvi prozori imaju uvijek dvostruka stakla, i to debela. Zbog toga i zbog uključenih televizora i glazbe, mnogi obližnji stanari nisu uopće uopće čuli pucnjavu. pucnjavu. No meci iz kalašnjikova pogodiše pogodi še tri prozora na stanovima. stanovima. Na njima njima i na prozorima okolnih o kolnih stanova stanova pojaviše se uspaničena lica. Nekoliko ih se povu po vuče če s prozora kako bi pozvali pozvali policiju polici ju.. Crna garda se stane prikupljati i kretati prema njemu. Monk Monk uđe u auto i brzo se odveze. odveze. Nije palio svjetla, svjetla, ali gardisti su čuli zvuk zvuk motora i pripucali za njim. U sjedištu MUPa na Žitnom trgu najviši dežurni časnik je general Ivan Kozlovski, zapovjednik pukovnije OMONa. Smješten je u vojarni s tri tisuće mrkih i ljutih ljutih ljudi, ljudi, kojima je dan prije zabranio zabranio dopust, usprkos svom uv uvjerenj jerenju. u. čovjek čovjek koji k oji ga je uvjerio uvjerio neka tako postupi po stupi upravo ga je nazvao nazvao sa Šabolovke, udaljene udaljene 400 40 0 metara; Kozlovski Kozlovski viče na njega. "Prokletstvo! (...) Upravo gledam j..enu televiziju televiziju!! (...) Što? (...) Ma tko kaže? (...) Što znači znači 'izvijestili su me'!? čekaj, čekaj!“ čekaj! “ Upravo je zatreptala pozivna žaruljica na drugom telefonu. Zgrabivši slušalicu, vikne u mikrofon: "Molim?“ Telefonist Telefonist se uzruj uzrujano ano javi: javi: "Generale, oprostite što smetam, ali vi ste najviši časnik ča snik u zgradi. Na liniji lini ji imam i mam čovjeka koji ko ji kaže ka že da stanuje stanuje u Ostankinu Ostankinu i da se tamo puca na ulici. Metak mu je razbio razbio prozor.“ General Kozlovski Kozlovski smjesta promijeni ton. Progovori razgovijetno i mirno. "Ispitaj ga sve pojedi nosti, pa mi se javi.“ Zatim reče u drugu slušalicu: "Valentine, možda si bio u pravu. Građanin je upravo nazvao da se tamo puca. Dat ću uzbunu.“ "I ja ću. Usput, Usput, prije sam nazvao nazvao generala ge nerala Korina. I on se složio da će držati Predsjedničku P redsjedničku gardu u pripravnosti.“ "Dobro "Do bro je to. Nazvat Nazvat ću ga.“ Još osam paničnih poziva došlo je iz Ostankina, govoreći o pucnjavi na ulicama. Zatim sabraniji, pametniji poziv inženjera koji stanuje na najgomjem katu visoke zgrade nasuprot TV centru. Poziv propustiše generalu Kozlovskom. Inženjer je, kao i svi Rusi, služio vojni rok; opisivao je: "Odavde sve vidim. Ima oko tisuću ljudi. Svi su naoružani; u crnim odorama. Konvoj od više od dvadeset kamiona. Dva oklopna transportera na prednjem parkiralištu, okrenuta okrenuta prema van. Mislim da su to BTR B TR 80A.“ Hvala Hvala Bogu što postoje bivši vojnici vojnici — pomisli Kozlov K ozlovski. ski. Ako je dosad nešto sumnjao, sumnjao, sad je sve jasno. BTR 80A je oklopni transporter s tridesetmilimetarskim tridesetmilimetarski m topom; posadu čine: zapovjednik, zapovjednik, vozač, vozač, topnik i šest šes t pješaka. Ako su napadači crno odjeveni, odjeveni, onda to nije vojska. vojska. Njegovi Njegovi OMONovci OMONovci nose crne odore, no oni su dolje. Nazove Nazove zapovjedn zapovjednike ike svojih svojih jedinica. jedinica. "Ukrcajte se u vozila vozila i pokret!" glasila je zapovijed. "Dvije "D vije tisuće ljudi ljudi na ulici, a tisuća neka ostane ovdje, braniti braniti bazu.“ bazu.“ Ako se pokušav pokušava a bilo kakav prevrat, prevrat, napadači bi morali morali ne utraliz utralizirati irati MUP i njegove njegove vojarne. vojarne. Srećom, OMONova OMONova je vojar vojar na prava prava tvrđava. tvrđava. * Vani su i druge postrojbe već bile u pokretu, no njima njima ne za" povrjeda povrjeda Kozlovski. Kozlovski. Alfa se približava približava Ministarstvu. Ministarstvu. Grišinov je problem vrijeme. Treba koordinirati napade, a ne prekinuti tišinu u eteru. Ako bi se navalilo prerano, branitelji "možda ne bi dovoljno poodmakli u slavlju — opustili se i napili. Napasti prekasno značilo bi pak izgubiti dragocjene noćne sate. Grupa "Alfa" imala je zapovijed zapovijed napasti u devet. de vet. U 20,30 dvije tisuće OMONovih komandosa izašlo je iz vojarne u kamionima i oklopnim transporterima. čim su izišli, ostali zatvoriše i tvrđavu i zauzeše obrambene položaje. U devet su napadači osuli vatru po njima, ali je element iznenađenja za njih nepovratno izgubljen. Vatreni odgovor zagrmi ulicama oko Ministarstva i Žitnim trgom. Vojnici Skupine "Alfa" morali su hvatati zaklon. Poželješe imati topničku potporu. Ali topova niotkud. "Amerikanac?“ "Ovdje.“ "Gdje si sad?“ "Ha, pokušavam pokušavam ostati živ. Idem na jug od TV centr ce ntra, a, izbjegavajući izbjegavajući Prospekt Prospek t mira." "Postrojbe su im stale na put. Tisuću Tisuću mojih momaka i dvije tisuće OMONovaca." "Mogu li nešto posavjetovati?“ posavjetovati?“ "Ako baš moraš.“ moraš.“ "Ostankino je samo dio igre. Da si Grišin, što bi ti bio cilj?" "MUP, Lubjanka.“ "MUP — da. Lubjanka ne. Mislim da mu njegovi njegovi stari pajdaši iz Druge glavne glavne uprave neće činiti nikakve poteškoće.“ poteškoć e.“ "Možda si u pravu. pravu. Što još?“
"Svakako Vladin kompleks na Staroj ploščadi i Bijeli dom Dume. Da bi se dao privid legitimnosti. Također i žarišta otpora. Vi u GUVDu, zrakoplovna zrakoplovna baza u Hodinki. I Min Ministarstvo istarstvo obrane. Ali prije pri je svega — Kreiraj. Krei raj. On mora dobiti Kremlj.“ "Kremlj je branjen. branjen. General Korin je obaviješten. Snage su mu u pripravn prip ravnosti. osti. Ne znamo znamo koliko ko liko Grišin Gri šin ima i ma ljudstva.“ ljudstva.“ "Oko trideset trides et tisuća; možda i četrdeset." "Isuse Kriste! Nas je više nego upola manje.“ manje.“ "Ali boljeg b oljeg sastava. Osim toga, polovicu je već već izgubio." "Ma " Ma gdje je toliko izgu i zgubio?“ bio?“ "Izgubio "Izgubio je element iznenađenja. iznenađenja. Što je s pojačanjima?“ po jačanjima?“ "General Korin upravo razgovara s ljudima i z Ministarstva obrane.“ Generalpukovn Generalpukovnik ik Sergej Se rgej Korin, zapovjednik zapovjednik Predsjedničke sigurnosne sigurnosne garde, g arde, stigao sti gao je u vojarnu unu unutar tar kremaljskih zidina zidi na i zatvorio zatvorio teške dveri Kutafju iza sebe. Zbilo se to samo koji trenutak prije no što je glavna Grišinova kolona stigla na Trg Manež. Odmah iza Kutafje je veći Toranj Presvetog Trojstva i unutar njega, na desnoj strani, vojarna Predsjedničke garde. General Korin iz svoje sobe zove Ministarstvo obrane. "Dajte "Da jte mi najvišeg dežu de žurnog rnog časnika!" vikne telefonistu. telefonistu. Stanka, a onda se na telefonu javi poznati poznati glas. g las. "Ovdje zamjenik ministra Butov.“ "Hvala Bogu što si tamo. Imamo krizu. Nekakva pobuna, puč. Ostankino je palo. Napadaju MUP. Kolona oklopnjaka i kamiona ide na Kremlj. Trebamo Trebamo pomoć.“ "Dobit ćeš je. Što treba?“ "Bilo što. Što je s Džeržinskim?“ Mislio je na Motostreljačku diviziju za za posebne pos ebne operacije, operaci je, od neuspjelog udara 1991. posebno određenu određ enu za za sprečavan spreča vanje je državnih državnih prevrata. prevrata. "U Rjazanju Rjazanju su. su. Mogu ih pokrenuti pokrenuti za jedan sat i kod tebe su za za tri." "Što prije, p rije, to bolje. A VDV?“ V DV?“ Znao Znao je kako ka ko je ta elitna eli tna zračnodesantna zračnodesantna brigada smještena jedva sat leta od Moskve. Mogu obaviti desant na Hodinku ako im se prethodno prethodno ozn o znači ači polje za iskakanje. i skakanje. "Dobit ćeš sve što budem mogao dovesti. Samo se držite!“ Ekipa crnih gardista potrči po trči naprijed pod p od zaštitnom vatrom iz vl vlastitih astitih teških teški h strojnica. strojnica. Utrčaše u zaklon nadsvođenih nadsvođenih Borovickih Borovicki h vrata. vrata. Dobro Dob ro oblikovane komade plastičnog eksploziva postaviše na sve četiri šarke. Na povratku je vatra s vrha zida pokosila dvojicu. Koju sekundu poslije, eksploziv se rasprsne. ras prsne. Dvadeset tona teška divovska d ivovska drvena drvena vrata zadrhtaše zadrhtaše najprije pošto su im šarke raznesene. Zatim Zatim se s e zaljul zaljuljaju jaju i konačno tresnu tresnu na tlo sa strašnim praskom. Neosjetljivi na hice iz ručnog oružja, oklopni transporteri priđoše prilaznim putem pa u zaklon lukova. Iza drvenih vrata je golema čelična rešetka. Dalje, na parkiralištu gdje turisti obično počinju svoj obilazak Kremlja, pojavi se jedan pretorijanac, pokušavajući kroz rešetku ispaliti na transporter transporter projektil iz i z ručnog ručnog protuoklopnog protuoklopnog bacača. baca ča. No prije no što je dospio dospi o ispaliti, isp aliti, raznese ga granata iz transporterova transporterova topa. Pripadnici Crne garde i skočiše iz oklopnjaka i pričvrstiše nove eksplozivne eksplozivne naboje naboje na čeličnu rešetku rešetku.. Pošto su se vratili vratili u oklopnu utrobu, utrobu, transporter se odmakne unatrag, izvan dometa detonacije, od koje se, koji trenutak poslije, rešetka pijano nagnula na jednu stranu. Transporteru Transporteru nije bilo teško jednostavno jednostavno je pregaziti. Unatoč pucnjavi na njih, Crna garda je napredovala u tvrđavu. Omjer prema predsjedničkim gardistima je 4:1. Branitelji su se povukli u različite bastione i kule na zidinama Kremlja. Drugi se raspršiše uzduž i poprijeko trideset hektara palača, arsenala, crkava, perivoja i trgova Kremlja. Mjestimice se vodi borba bo rba prsa o prsa. prsa . Polako je Crna garda nadjačavala. "Jasone! Koji se to vrag događa?" ^ Na telefonu telefonu bijaše Umar Gunajev Gunajev.. "Grišin "Griši n osvaja osvaja Moskvu i cijelu Rusiju Rusiju,, prijatelju dragi." "Jesi li ti dobro?“ dob ro?“ "Do sada jesam." "Gdje si?“ "Vozim se s e na jug od Ostankina, Ostankina, nastojeći zaobići zaobić i Trg Lubjanku. Lubjanku. Zašto?“ "Jedan od mojih upravo se provezao Tverskom. Tamo se okupila velika gomila onih baraba iz Pokreta za novu Rusiju. Navaljaju na zgradu Gradskog poglavarstva." poglavarstva." "Ti " Ti znaš znaš što PNR misli o tebi i tvojima?“ "Naravno da znam.“ "Zašto onda tvoji momci ne bi malo sredili stare račune račune s njima? Ovoga se puta zacijelo zacijelo nitko neće u to mi miješati.“ ješati.“ Sat poslije u Tversku ulicu stiže 300 naoružanih čečena. Bande PNRa divljale su u sjedištu Gradskoga poglavarstva Moskve. Na drugoj strani ulice kameni kip Jurija Dolgorukog, utemeljitelja grada Moskve, sjedi na konju i sve to promatra s gađenjem. Vrata Poglavarstva su razvaljena i rulja je nahrupila nahrupila unutra. unutra. čečeni izvukoše izvukoše kavkaske jatagane, pištolje i miniuz mi niuzije ije i pođoše za Naziskinheadsima. Svaki od njih dobro se sjeća razaranja razaranja čečenskoga glavnoga glavnoga grada Groznog Groznog 1995. 199 5. i mrcvarenja čečenije, koje je trajalo dvije godine. Prava je borba između čečena i huligana huligana trajala samo deset minuta. Bijeli dom, zgrada Dume, pala je u ruke "sigurnosnih" plaćenika gotovo bez borbe, jer su u njoj zatekli tek nekoliko domara i noćnih čuvara. Na Staroj ploščadi — druga priča: tisuću SOBRovaca tukli su se od ugla do ugla, od sobe do sobe, s ostalim "sigurnjacima" u službi Dolgorukih. Bolje naoružan naoružane e Snage S nage za brzo djelovanje djelovanje Odjela za suzbijanje suzbijanje organiziran orga niziranog og kriminala Moskovske milicijske milici jske uprave uprave uspješno uspješno se nose s mnogobrojnijim mnogobrojnijim napadačima. napadači ma. U zračnoj luci Hodinki Vimpel je naišao na neočekivan otpor malobrojnih padobranaca i vojnih obavještajaca koji su se — na vrijeme upozoreni upozoreni — zabarikadirali u svome uporištu. uporištu. Monk skrenu na Arbat i zaustavi zaustavi se, sav u čudu. Na istočnoj strani trokuta siva granitna zgrada Mi nistarstva nistarstva obrane stoji sama i tiha. Nema Crne garde, nema pucn p ucnjave, jave, nema nema znaka nasilna ulaska. ulaska. Ako A ko ne prvo, Ministarstvo obrane mora bi ti visoko na popisu ciljev ci ljeva a planera državnog državnog udara bilo u Moskvi ili bilo kojoj drugoj prijestolnici na svijetu. Petsto metara odatle, niz Znamenku, preko Trga Borovickog, čuje se pucnjava bitke što bjesni za Kremlj. Zašto Ministarstvo obrane nije zauzeto ni opsjednuto? Iz šume antena na njegovu krovu poruke zacijelo vrište po cijeloj Rusiji, tražeći od vojske pomoć. Pogleda u tanki adresar pa otipka oti pka broj na mobitelu. U svom privatnom stanu u Vojnoj bazi Kobjakovoj, dvjesta metara od glavnog ulaza, generalbojnik Miša Andrejev popravlja kravatu i
zamrljana zamrljana da će odmah morati u kemijsku ke mijsku čistionicu. Kad je riječ o novogodišnjem slavlju, slavlju, ruski ruski tenkisti ne uzmiču ni ni pred kim. ki m. Zazvon Zazvonii telefon. To To je zacijelo dežurni dežurni časnik, koji ga požuruj požuruje; e; reći će da su s u dečki već nestrpljivi. nestrpljivi. Prvo P rvo votka, beskonačne zdravice; zdravice; zatim jesetra jesetra i druge druge fine stvari, stvari, pa šampanjac šampanjac u ponoć. ponoć. "Dolazim, "Do lazim, dolazim," dolazim," reče reč e praznoj sobi i prije nego je podiga p odigao o slušalicu. "General Andrejev?" Andrejev?" upita nepoznat nepoznat glas. "Da.“ "Vi me ne poznajete. poznajete. No ja sam na neki način prijatelj vašega vašega pokojnog p okojnog ujaka." "Lijepo.“ "Li jepo.“ "Bio je dobar čovjek." "Tako i ja mislim.“ "činio je što je mogao. Govorio je protiv Komarova." "Na što ci ljate? Tko ste vi?“ vi?“ "Igor Komarov upravo izvodi državni udar u Moskvi. Noćas. Zapovijeda njegovo pseto, pukovnik Grišin. Crna garda zauzima Moskvu, a s njom i cijelu Rusiju.“ "U redu, šala je gotova! Vrlo duhovito. Hajde, vrati se votki i skini se s telefona!" "Generale, ako meni ne vjerujete, zašto ne biste nazvali nekoga u Moskvi?" "Zašto " Zašto da zovem?“ "Puno se puca u gradu. Pola grada čuje. I još samo nešto: samo da znate, Crna garda je ubila Ujaka Kolju. Na zapovijed pukovnika Grišina.“ Miša Andrejev A ndrejev se zatekne zatekne kako zuri u slušalicu i sluša zvuk zvuk veze. Naliutio se. se . Biiesan Bii esan ie što netko ovako upada upad a na njegovu njegovu privatnu liniju, u njegov njegov dom, i vrijeđa uspomenu uspomenu na ujaka. Kad bi b i se u Moskvi Moskvi išta događalo, Ministarstv Mi nistarstvo o obrane bi b i uzbun uzbunilo ilo sve vojne postrojbe u krugu sto kilometara od glavnoga grada. Vojna baza baza Kobjakovo prostire se na osamdeset hektara i smještena je samo četrdeset šest ki lometara od Kremlja. Krem lja. On to zna, zna, jer se jednom jednom sam vozio vozio točno na toj relaciji. relaciji. Također, Također, to je je sjedište postrojbe postrojbe kojom ima čast zapovijedati zapovijedati — Tamanske Tamanske diviz di vizije, ije, elitne tenkov tenkovske ske postrojbe poznate poznate i kao ka o Tamanska garda. Telefon ponovn ponovno o zazvoni zazvoni čim či m je spustio slušalicu. slušalicu. "Hajde, Miša! Mi ša! Jedva čekamo početak.“ Zvao je dežurni časnik iz Kluba. "Dolazim. "Do lazim. Moram samo obaviti pokoji telefonski telefonski razgovor." "Dobro, "Do bro, ali nemoj dugo. Ili Ili ćemo početi poč eti bez tebe.“ Nazove Nazove drugi broj. "Ministarstv "Mi nistarstvo o obrane.“ ob rane.“ "Dajte "Da jte mi najvišeg najvišeg dežu d ežurnog rnog časnika." Vrlo brzo na liniji liniji se pojavi drugi glas. "Tko je to?“ "Generalbojnik "Generalbojnik Andrejev, Andrejev, zapovjednik Tamanske." "Ovdje zamjenik ministra mi nistra Butov.“ "Ah... da. Oprostite što vas smetam, gospodine. Je li u Moskvi sve u redu?" redu?" "Svakako. " Svakako. Zašto ne ne bi bilo?“ "Nema posebna razloga, ministre. Samo sam čuo nešto... čudno. Mogu mobilizirati postrojbu za..." "Ostanite u bazi, generale! To je zapovijed. zapovijed. Sve postrojbe p ostrojbe neka ostanu u bazi. A vi se s e vratite u časnički klub.“ "Na zapovijed!“ Opet spusti slušalicu. Zamjenik ministra obrane? U telefonskoj centrali, u deset navečer na Staru godinu? K vragu, zašto nije sa svojim obitelji? Ili zašto ne ševi ljubavnicu u nekoj ladanjskoj kući? Očajnički pokuša iščeprkati negdje iz ropotarnice pamćenja ime kolege s vojne akademije koji je poslije krenuo u obavještajne obavještajne vode, postao uhoda uhoda za GRU. Napokon pogleda u tajni interni telefonski imenik i nazove. nazove. Dugo je zvonilo. zvonilo. Andrejev pogleda na sat. s at. Deset do jedanaest. Svi su, naravno, naravno, pijani. Konačno netko diže slušalicu u zračnoj zračnoj bazi Hodinki. Prije no što je dospio išta reći netko se prodere u sjušalicu: "Da? Molim?“ U pozadini se čulo štektanje. štektanje. "Tko je? Je li tamo pukov p ukovnik nik Demidov?“ Demi dov?“ Glas je i dalje vikao: "Otkud " Otkud da znam, 'bem ti! Ležim na podu i uzvraćam uzvraćam vatru. vatru. Zovete Zovete iz Ministarstva obrane?" "Ne.“ " Ne.“ "Slušaj, kompa: nazovi nazovi ih onda i reci im i m neka požure požure s tim ti m pojačanjem. Nećemo još dugo izdržati." "Kakvim "K akvim pojačanjem?“ "Ministarstvo nam iz grada grad a šalje ša lje vojsku u pomoć. Ovdje je pravi pakao." p akao." Sugovornik Sugovornik zalupi zalupi slušalicu slušalicu i vjerojatno vjerojatno otpuže otpuže dalje. da lje. General Andrejev Andrejev stajaše skamenjen, s utihlom utihlom slušalicom u ruci. Ne, ne... nikoga neće poslati p oslati — mislio je. Zapovijed je jasna i neopoziva. Izdao ju je general armije, zamjenik ministra obrane. Ostanite u bazi! Može poslušati zapovijed i ostati s dosjeom čistim kao suza. Zagleda se preko p reko četrdeset metara snijegom pokriven pokri vena a šljunčan šljunčanog og dvorišta u jarko osvijetljene osvijetljene prozore časničkoga časničko ga kluba, koji odjekivaše o djekivaše smijehom i veselim razgovorom. razgovorom. U snijegu mu se tada ukaza uspravan lik staroga časnika, a pokraj njega mali kadet. Što god ti obećali — koji god novac, promaknuće, počasti — nikada nemoj izdati ove ljude. ljude. Prstom napokon preki nuvši nuvši staru vezu, vezu, otipka samo dvije d vije znamenke. znamenke. Javi se dežurni dežurni časnik; u pozadini p ozadini salve smijeha. smi jeha. "Koni! Nije me briga koliko ko liko tenkova tenkova T80 i koliko koli ko oklopnjaka BTR je spremno spremno za pokret. U svakom slučaju, slučaju, sve sve što se može kretati mora se odmah spremiti za pokret. Idu Idu svi vojnici vojnici koji su kadri stajati na nogama, s punom opremom. Krećemo za jedan sat.“ Muk potraja nekoliko sekundi. "Šefe, je li ovo stvarno?" stvarno?" upita Koni Ko ni muklim glasom. "Stvarno je, Koni. Tamanska Tamanska ide i de na Moskvu.“ Moskvu.“ U jedan poslije ponoći godine 2000. prvi tenkovi Tamanske garde krenuše, sporo se kotrljajući, kroz glavni ulaz Kobjakova. Zatim zaokrenuše zaokrenuše prema Minskoj cesti i dverima Kremlja. Uska seoska cesta od Minske ceste do baze duga je samo tri kilometra, no njome je kolona od dvadeset šest teških tenkova T80 i četrdeset jednog oklopnog transportera transportera BTR 80 morala proći u koloni po jedan i polako. Našavši se na glavnoj cesti, general Andrejev naredi da se razviju i zauzmu oba prometna traka i povećaju brzinu do najveće moguće. Oblaci što su na Staru godinu godi nu pokrivali nebo bijahu se razišli te zvijezde zvijezde sada sjaje jasno i blistavo. Na obje strane zaglušne zaglušne tenkovske tenkovske kolone borovi pucketaju na na ciči ci či zimi.
četrdeset tri kilometra do ulaza ulaza u Kremlj, a idu preko šezdeset kilometara ki lometara na sat. Negdje pred p red njima, iz suprotna suprotna smjera, smjera, približi im se jedan jedini jedini osobni automobil. automobil. Vidjevši Vidjevši pri dugim svjetl svjetlima ima izdaleka golemu golemu masu masu sivomasl sivomaslinast inasta a čelika kako ide na njega, vozač, vozač, razborito, razborito, odmah skrenu s krenu na stranu, u šumu. Deset kilometara pred Moskvom kolona je stigla do policijske nadzorne točke na međi Moskovske oblasti. U čeličnom kiosku četvorica milicionara milici onara izviriše izviriše kako k ako bi vidjeli što je, pa se odmah opet skvrčiše, držeći se jedan za drugoga drugoga i za boce votke, dok im je kućica podrhtav p odrhtavala ala od strahovitih vibracija. Budući da je bio bi o u vodećem tenku, tenku, Andrejev prvi prvi ugleda tegljače prepriječene p repriječene preko ceste. ce ste. Tijekom noći mnogi su osobni automobili prilazili pri lazili zapreci, čekali, a zatim se okretali i odlazili. No za kolonu nema nema vremena za za čekanje. "Pucaj po vlastitoj vlastitoj procjeni," zapovjedi zapovjedi Andrejev A ndrejev.. Topnik opali gotovo odmah jednu 125milimetarsku granatu. Na 400 metara projektil leti još velikom brzinom, pa je lako razvalio kamion. Malo iza Andrejevljeva Andrejevljeva tenka, tenka, drugim, usporednim prometnim trakom, ide Konijev tenk; tenk; i oni o ni učiniše isto i uništiše drugi kamionprepreku. Iza razorenih prepreka začu se pucketanje hitaca iz ručnog oružja, iz zasjede. U čeličnoj kupoli Andrejevljev Andrejevljev mitraljezac mitraljezac očisti o čisti svoju stranu stranu ceste 12,7milimetarskom 12,7mili metarskom teškom strojnicom; strojnicom; pucnjava pucnjava presta. Dok se kolona kotrljala dalje prema gradu, Mladi borci u nevjerici su zurili u nju i u ostatke svoje cestovne zapreke i zasjede. Zatim se polako, jedan po jedan, izgubiše u noći. Šest kilometara dalje da lje Andrejev uspori kolonu na na trideset kilometara ki lometara na sat i zapovjedi zapovjedi dvije d vije male akcije. Poslao je pet tenkov i pet oklopnih transportera da oslobode opsjednutu posadu zračne baze u Hodinki. Najednom se nečem dosjeti te pošalje još pet tenkova i deset oklopnjaka nalijevo, nalijevo, kako bi pošli prema sjeveroistoku, prema televizijskom kompleksu Ostankinu. Ostankinu. Kad su stigli do Vrtne obilaznice, zapovjedi preostalim vozilima: šesnaest tenkova T80 i dvadeset iedan okionni transnorter neka krenu nadesno, prema Trgu Kudrinskoga, a zatim lijevo li jevo prema Ministarstvu obrane. Tenkov Tenkovii su se opet svrstali u povorku po jedan i smanjili brzinu na dvadeset kilometara na sat. Njihove Njihove gusjenice žvakale su asfaltni asfaltni zastor dok su se svrstavali svrstavali u povorku po jedan i kretali ka Kremlju. Kremlju. U podrumskom centru veza Ministarstva obrane zamjenik ministra Butov začu glasnu buku iznad glave. Odmah je znao da u zaraćenom gradu samo jedan stvor može može proizv proi zvesti esti takvu galamu. Kolon Kolona a bučno produži preko A Arbatskoga rbatskoga trga, prođe pokraj Ministarstva te krenu ravno ravno k Borovickom trgu i kremaljskim zidinama. Nijedan član posada tenkova i oklopnih transportera nije primijetio osobni automobil, parkiran među ostalima, niti lik u kariranom sakou i čizmama, či zmama, koja je izašla iz auta i krenula krenula za njima. U pubu "Rosy O'Gradv" O'Gradv" irska kolonija u ruskom ruskom glavnom gradu osiguravala osiguravala je da se Nova godina god ina dostojno i dolično proslavi. Nije Ni je manjkalo ni vatrometa iz smjera Kremlja, niže niz ulicu, ulicu, ni s druge strane trga; tada prvi T80 promaknu pokraj izloga krčme. Irski kul k ultur turni ni ataše podignu podig nu glavu glavu s vrča guinessa, pogleda van pa reče šankeru: "Jezuš, Pat! Pa P a je F to vražji vražji tenk?“ Pred Borovickim dverima parkiran je oklopni transporter BTR 80 Crne garde. Njegov top ispaljuje granate po vrhu zidina Kremlja, odakle su se već već povukli povukli posljednji predsjednički gardisti. gardisti . četiri sata su se borili za Kremlj, metar po metar, čekajući pojačanja. p ojačanja. Nisu znali znali kako su preostale postrojbe pos trojbe generala Korina Ko rina zaustavlj zaustavljene ene u zasjedi na rubu grada. U jedan u noći Crna garda je zaposjela sve osim vrhova zidina, dugačkih ukupno 2235 metara i širokih dovoljno da pet vojnika može usporedno stupati. Na tom se mjestu sakupilo nekoliko stotina preostalih pretorijanaca. Branili su uske prilazne stube i odricali Crnoj gardi konačnu pobjedu. Sa zapadne strane Borovickoga Borovickog a trga pojavi p ojavi se Andrejev A ndrejevljev ljev vodeći vodeći tenk na otvorenu otvorenu te ugleda oklopnjak Crne garde. ga rde. Izbliza Izbliza je jedna jedina jedi na granata bila dovoljna da raznese transporter. Dok su tenkovi gazili preko ostataka, dijelovi bijahu jedva veći od glavčina, što su ih gusjenice lako potiski p otiskivale vale ustranu. ustranu. U jedan i četiri minute T80 T80 generala Andrejeva Andrejeva spustio s pustio se prilaznim prilaznim putem obrubljenim obrubljenim drvoredom do Tornja Tornja i Ulaza, Ulaza, prošao proša o kroz skršene sk ršene dveri i rešetku na Ulazu te se ukotrljao u Kremlj. Kao što mu je je ujak činio prije pri je njega, njega, tako se i on gnušao gnušao čučanja u zatvorenoj zatvorenoj kupoli kupoli i virenja virenja kroz periskop; p eriskop; umjesto umjesto toga, izložio izložio je glavu i trup trup hladnoći, dok su mu podstavljena podstavljena tenkisti čka kaciga i naočnjaci sakrivali sakri vali lice. Jedan po jedan teški tenkovi T80 kotrljaju se pokraj Velike palače i sjajnih crkava Navještenja Marijina i Arkandela Mihovila, pokraj Carskoga zvona zvona na Ivanov Ivanovski ski trg, gdje je nekoć davno gradski teklić objavl o bjavljivao jivao careve ukaze. Dva transportera Crne garde pokušaše ga uništiti. Oba se ubrzo ubrzo pretvoriše u gomile potrgana vrućega vrućega čelika. če lika. Pokraj njega su laka 7,62milimetarska strojnica i njena 12,7milimetarska sestra stalno ispuštale štektaje, kako su reflektori s tenkova hvatali u svoj snop likove pučista u bijegu. Na golemom prostoru Kremlja ostalo je još tri tisuće pripadnika Crne garde, spremnih za borbu. Bilo bi besmisleno da Andrejevljevi pješaci izađu iz oklopnjaka. Njih Nji h je jedva dvije stotine, pa se kao pješaci ne bi mogli nositi s pobun po bunjenicima. jenicima. No u oklopnim vozilima vozilima su su u prednosti. Grišin nije predvidio oklopne postrojbe te nije pribavio protutenkovsko oružje. Budući da su lakši i pokretljiviji od tenkova, oklopni transporteri Tamanske uvlače se u uske prolaze, kamo tenkovi .ne mogu. Na otvorenu čekaju tenkovi s teškim strojnicama, spremni uzvratiti vatru. Ipak, pravi je učinak oklopnih vozila vozila prije svega psihološki. Za vojnika vojnika pješaka, p ješaka, tenk je pravo čudovište: nevidljiva, njegova njegova posada viri kroz armirano staklo, a teška strojn s trojnica ica kosi k osi bespomoćne b espomoćne žrtve. žrtve. Za pedeset minuta se slomila obrana Crne garde. Pobunjenici počeše iskakati iz zaklona i sklanjati se u crkve, palače i kapele. Neki su uspjeli, uspjeli, druge d ruge je pak na brisanu prostoru uhvatila uhvatila vatra iz lakih topova oklopnjaka ili tenkovskih tenkovskih strojnica. Na drugim mjestima u gradu borbe su u različitim fazama. Grupa "Alfa" samo što nije bila napala vojarnu OMONa pokraj Saveznoga MUPa kad je netko medu njima začuo očajničku radioporuku upomoć uspaničenoga crnoga gardista, koji je pogriješio spomenuvši nasrtaj tenkova tenkova T80. Vijest o dolasku tenkova tenkova hitro se pronese Grupom "Alfa". Što je previše, previše je. Nisu se tako dogovorili d ogovorili s Grišinom. Griši nom. Obećao je potpuno potpuno iznenađe iznenađenj nje, e, nadmoćn nadmoćnu u vatren vatrenu u moć i bespomoćna bespomoćna protivnika. protivnika. Ništa od toga se niip nstv nstvariln Strica se "Alfa" "Alfa" novukl novukla. a. Dokušavaiući sačuvati slavu. Kod Gradskoga poglavarstva poglavarstva čečeni če čeni su već razbili huligane huligane iz i z Pokreta za novu novu Rusiju
Na Staroj ploščadi OMONovci, uz pomoć SOBRa generala Petrovskoga upravo počinju izbacivati plaćenike iz "sigurnosnih tvrtki" pod okriljem mafije Dolgorukih D olgorukih iz Vladinih zgrada. U zračnoj zračnoj bazi Hodinki situacija se mijenja. Pet tenkova i deset oklopnj ok lopnjaka aka uhvatili uhvatili su specijal speci jalce ce Vimpela u stupicu, i stali potiskivati potiski vati komandose, lakše naoružan naoružane, e, kroz labirint labi rint hangara hangara i spremišta što čine či ne vojnu vojnu bazu. bazu. Privatni "sigurnjaci" još drže Bijeli dom, sjedište Dume. No oni nemaju kamo otići, niti što raditi, osim pratiti na radiju vijesti o ostalim zbivanjima u Moskvi. I oni su čuli očajnički poziv upomoć iz Kremlja, shvatili i priznali snagu tenkova te polako počeli odustajati od cijele igre. Svaki se čovjek nadao nadao da će i mati sreće te da ga nitko neće prepozn prepo znati ati i znati znati gdje je bio bi o i što je radio. rad io. Ostankino je još u Grišinov Griši novim im rukama, no trijumfaln trijumfalna a objava, namijenjena namijenjena prvim jutarnjim jutarnjim vijestima, odgođena od gođena je kad ka d je dvije d vije tisuće pripadnika prip adnika Crne garde s prozora p rozora ugledalo tenkove kako gmižu avenijom prema njima, a njihovi kamioni jedan za drugim nestaju u plamenu. Kremlj je izgrađen na hridi hridi iznad rijeke; padine padi ne su obrasle drvećem i grmljem, dobrim dijelom zimzelenim. Ispod Ispod zapadnoga zida položeni položeni su Aleksandrovski Aleksandrovski vrtovi. Obje staze staze među stablima vode prema Borovickim Bo rovickim vratima. Nitko od ratnika među zidi zidinama nama nije nije opazio usamljeni usamljeni lik li k kako se približava stazom otvorenim otvorenim vratima. Nisu ga vidjeli ni kad se popeo pop eo posljednjom uzbrdicom uzbrdicom na rampu, pa ušao. Kad se pojavio p ojavio ispod lukova, lukova, snop svjetla svjetla reflektora jednog jednog od Andrejev A ndrejevljev ljevih ih tenkova tenkova prešao je preko njega, njega, no posada je — pogrešno — pretpostavila kako je to jedan od njihovih. Karirani sako više podsjeća na njihove podstavljene dolamice, a okrugla šubara više je nalik njihovim njihovim glavopokrivalima glavopokrivalima nego crnim čeličnim kacigama Grišinove Griš inove Crne garde. Tko Tko god da upravlja upravlja reflektorom, reflektorom, mora da je pomislio pomi slio kako je to vojnik vojnik iz onesposobljena oklopnog transportera, koji traži zaklon pod lukovima. Svjetlo prijeđe preko njega i pođe dalje. čim se snop maknuo s njega, Jason Monk ostavi luk i otrči pod borove na desnoj strani ulaza. Zaklonjen Zaklonjen u tami. tamo ie čekao i odatle promatrao. Na zidinama Kremlja ima devetnaest braničkula, no samo tri raspolažu uporabljivim ulazima. Turisti ulaze i izlaze ili na Borovicka vrata ili na Trojstvena, dok se vojska služi Spaskim vratima. Od svih triju samo su jedna širom otvorena i na njih je ušao. čovjek koji je odlučio spasiti vlastitu kožu morao bi otići iz okruženja zidinama. čim svane, državne će snage pronaći i očistiti poražene pobunjenike i s najskrovitijih mjesta: iz svake i posljednje veže, garderobe, ropotarnice, spremišta i plakara, čak i iz tajnih prostorija vojnog zapovjedništv zapovjedništva a iza Spaskoga S paskoga perivoja. Tko god želi ostati živ i još izvan zatvora, zatvora, neizbježn neizbježno o će zaključiti zaključiti kako valja valja pobjeći kroz jedini otvoreni otvoreni izlaz. Nasuprot sebi Monk je gledao vrata Riznice, doma blaga tisućljetne ruske povijesti, kako leže razvaljena, u komadima, kako ih je razbio zadak tenka pri okretu. Povremeni Povremeni proplamsaji sa zapaljenog zapaljenog oklopnog ok lopnog transportera crne crne garde bacaju svjetlo svjetlo na pročelje zgrade. Zvukov Zvukovii bitke sad su podalje od njega; njega; čuj č uju u se od o d Senata S enata i Arsenala, na sjeveroistočnom dijelu tvrđave. tvrđave. Zapaljeno vozilo vozilo najednom prasne. Nešto poslije dva u noći primijeti kako se netko kreće pri zidu Velike palače. Zatim čovjek odjeven u crno pritrči bliže, presavijen u struku kako bi se držao što niže, ali ali brzo odmakne od pročelja Riznice. Kod zapaljena oklopnjaka oklopnjaka osvrnu se kako bi provjerio slijedi li ga g a tko. Vatra V atra je upravo uhvatila jednu gumu te njezin plamen natjera bjegunca da se hitro osvrne. Pri žutom svjetlu vatre Monk mu ugleda lice. Vidio ga je samo jednom jednom prije prije toga. toga. Na fotograf fotografiji, iji, na na žalu žalu zaljev zaljeva a Sapodilla Sapodilla na na otocima otocima Tur Turks ks i Caicos. Istupi stupi iz sjene sjene stabla stabla i zazva zazva ga: "Grišine!“ čovjek pogleda, zaškilji u tamu iza borova. Onda shvati tko ga zove. U ruci mu kalašnjikov AK74 sa sklopivim čeličnim kundakom. Monk vidje kako se usta cijevi ci jevi usmjeruju usmjeruju na na njega, pa se sakrije sakri je iza velike smreke. Zaklepeće kratak rafal. Zafrcaju Zafrcaju komadići živa živa drva s debla. Pucnjava Pucnjava presta. Monk oprezno oprezno proviri iza stabla. Grišin je otišao. oti šao. Ima pedeset metara do izlaza, izlaza, a Monk samo deset. Nije izašao. i zašao. Točno na vrijeme Monk ugleda cijev kalašnjikova kako proviruje iza slomljenih vrata. Ukloni se, dok su meci parali drvo ispred njega. Pucnjava opet presta. Dvije polovice spremnika, procijeni on, izađe iz zaklona, pretrči stazu i priljubi se uza žutosmeđi zid muzeja. Veliki sig sauer mu u ruci, uz prsa. Opet izviri iz i z ulaza ulaza cijev automatske puške. Strijelac traži metu na drugoj strani staze. Ne videći ništa, Grišin izv i zviri iri za pola koraka. Monkov metak pogodi Grišinovu pušku takvom takvom silinom da mu je ispala isp ala iz i z ruku. ruku. Pavši na pločnik, oruž o ružje je se otkotrlja tako da ga Grišin više nije mogao dohvatiti. dohvatiti . Monk začu začu trčanje na kamenom podu nutrine nutrine Riznice. Koju sekundu poslije posli je napustio je sjaj zapaljenog oklopnog o klopnog transportera i čučnuo u mrklom mraku predvorja Riznice. Muzej je na dva kata. U devet velikih izložbenih dvorana smješteno je pedeset pet vitrina. U njima su povijesni umjetnički predmeti vrijedni doslovno milijarde dolara. Toliko je, naime, nekoć bilo bogatstvo i moć Rusije da je sve što su carevi posjedovali: njihove krune, prijestoli, oružje, oružje, odjeća, ali čak ča k i ostruge, bilo umjetnički umjetnički urešeno urešeno srebrom, zlatom, dijamantima, smaragdima, rubinima, safiri ma i biserjem. Kako su mu se oči privikle na tamu, Monk nazre pred sobom mutni obris stuba na kat. Nalijevo mu je nadsvođeni prolaz koji vodi u četiri izložbene dvorane u prizemlju. Iz jedne od njih začu se mukli udarac, kao da je netko naletio na vitrinu. Duboko udahnuv udahnuvši, ši, Monk se baci i zakotrlja preko glave glave kroz nadsvođeni nadsvođeni prolaz. Okretao Okretao se i okretao o kretao u tami, sve dok ne naiđe na zid. Pri prolazu ispod luka nazre nazre plavičastobijeli plavičastobi jeli plamen te ga pokriše krhotine krhotine stakla, jer je metak razbio vitrinu iznad njegove njegove glave. Predvorje je dugo i usko, iako on to ne može vidjeti. Duž obaju dužih zidova postavljene su dugačke vitrine. U sredini još jedna izložbena staklena kutija. U njima, čekajući jarko električno svjetlo i znatiželjne turiste, leže neprocjenjive krunidbene halje — ruske, turske i perzijske — svih knezova Rjurikovića i careva Romanovih. Od jednoga četvornog pedlja bilo koje od tih halja, i svih dragulja ušivenih u tkaninu, običan bi čovjek godinama mogao živjeti. živjeti. Pošto se smirila smi rila i posljednj p osljednja a krhotina, Monk Monk napne uši uši i osluhnu osluhnu:: netko tko se trudi ne di disati sati šumno konačno je ispustio dugi d ugi izdisaj. i zdisaj. Uzevši Uzevši trokut staklovinja, baci ga kroz tamu prema zvuku. Staklo se dočeka na staklo. Slijedio je još jedan nasumični hitac, pa zvuk trka između odjeka hica. Monk se pridignu pridi gnu u čučanj čučanj pa potrči naprijed, skrivajući skrivajući se iza srednje vitrine. Tada shvati kako je Grišin Griši n otišao u susjednu susjednu prostoriju i tamo ga čeka. S dragim komadom stakla u raci Monk se približi lukuprolazu. U pravi tren baci ga daleko niz predvorje. Zatim prođe kroz prolaz, pa odmah skrenu ustranu ustranu,, sakrivši se iza i za ormara. Ovoga puta nije bilo hica. Kad su mu se oči privikle na tminu, shvatio je kako se našao u manjoj prostoriji s prijestoljima, optočenim draguljima i bjelokošću. Svega metardva od njega stajao je krunidbeni krunidbeni prijestol Ivana Ivana Groznog, Groznog, a malo dalje prijestolje pri jestolje Borisa Godunova. Godunova. čovjek pred njim očito je trčao, jer dok je Monkov dah nakon odmora pod drvećem odmjeren i ravnomjeran, ispred sebe čuje kako zrak šumno ulazi u Grišinova pluća.
Ispruži spruži ruku iznad iznad sebe i kucnu pištoljem o staklo visoko izn i znad ad sebe, se be, pa hitro povuče ruku. ruku. U mraku opet vidje bljesak, pa brzo odvrati hitac u tom smjera. Izn Iznad ad glave se opet op et polomi staklo. Grišinov metak odlomio je dio briljanta s prijestola cara Alekseja. A lekseja. Monkov je hitac, izgleda, pogodio blizu, jer se Grišin okrenuo i utrčao u sljedeću dvoranu. Monk to nije znao, a Grišin je očito zaboravio: zadnju. U njoj su vrijedne stare kočije. čuvši čuvši korake korak e pred sobom, sobo m, Monk ga je brzo brzo slijedio, slijedi o, prije nego je Grišin mogao pronaći novi novi položaj za gađanje. Našavši se u posljednjoj dvorani, sakrije se iza kočije na četiri kotača iz sedamnaestoga stoljeća, bogato urešene zlatnim voćem. Kočije su dobar zaklon, ali i za Grišina, Griši na, ne ne samo za Monka. Sve su kočije koči je izdignute izdignute na podije, podi je, a od publike nisu odvojene staklom, nego uzetima uzetima na uspravnim držačima. Izviri zviri iza carske kočije ko čije što ju je 1600. 16 00. Elizabeta E lizabeta I Engleska darovala da rovala Borisu Godunovu Godunovu,, pokušavajući pokušavajući spaziti spa ziti svog neprijatelja. No u mrklom mraku kočije su se razaznavale samo kao mutne sjene. Dok je mučno promatrao, razdijeliše se oblaci vidljivi kroz uski visoki prozor. Probi se jedna jedina mjesečeva zraka. Kako su prozori dvostruki dvostruki protuprov p rotuprovalni, alni, bijaše to vrlo slabo svjetlo. svjetlo. Opet, nešto zasja. Točkica u tami, negdj e iza ornamentirana ornamentirana kotača ko tača kočije ko čije carice Jelisavete. Monk se pokuša prisjetiti što ga je i kako učio George Sims u dvorcu Forbes: "S dvije rake, dečko. I drži čvrsto! Zaboravi OK Corral — to je samo na na filmu filmu.“ .“ Stoga podiže po diže sig sauer dvjema dvjema rakama te nacilja pedalj iznad mjesta gdje je svjetlo odbljesnulo. odbljesnulo. Polako diši, diši , čvrsto drži... drži... pucaj! Zrno Zrno proleti između i zmeđu žbica kotača i pogodi nešto iza kotača. Kad su se odjeci smirili smi rili i pošto mu je prestalo zvoniti zvoniti u ušima, začu klizanj klizanje, e, pa mukli mukli zvuk zvuk pada nečega teškog na pod. pod . Možda je varka. Pričeka pet minuta i tada uvidje da se mutan obris na podu ne miče. Trčeći od zaklona jedne do drage antiktne drvene kočije, približav pri bližavao ao se sve dok ne ugleda trap i glavu s licem prema podu. Tek se tada približio, sa spremnim oružjem, oružjem, i okrenuo tijelo. Pukovnik Anatolij Grišin dobio je jedan jedini metak, ali točno iznad lijevog oka. Kako bi George Sims kazao: to ih ponešto uspori. Gledajući Gledajući lice li ce čovjeka što ga je mrzio, Jason Monk ne osjeti nikakvo veselje. veselje. Učinio je to jer se moralo. Spremivši samokres, sa mokres, sagne se i uzme uzme nešto iz mrtvačeve mrtvačeve lijeve rake. Maleni predmet ležaše ležaše mu na dlanu u tami — sirovo američko američ ko srebro što svjetluca svjetluca na mjesečini, mjesečini, prozirni tirkiz što su ga iz i z brijega izrezali izrezali Ute ili Navaho. Prsten donesen iz planina njegove rodne zemlje, poklonjen hrabra čovjeku na klupi u parku pokraj Jalte, pa strgnut s mrtvoga prsta u dvorištu zatvora Lefortova. Spremi prsten u džep, okrenu se i ode do auta. auta. Bitka za Moskvu je završena. završena. I ^JiM EPILOG EPILOG Ujut Ujutro ro 1. siječnja doznala doznala je Moskva i cijela Rusija što se dogodilo u ruskome glavnom gradu. Televizija je prenijela strašne slike do najudaljenijega kutka prostrane zemlje. Nacija se skamenila. Među zidinama Kremlja — prizori razaranja. razaranja. Pročelja crkava Uznesenja Uznesenja i Navještenja Navještenja Marijina i Sv. arkanđela pune su ožiljaka od metaka. Razbijeno staklo blista na snijegu i ledu. Crni dim iz zapaljenih zapaljenih vozila vozila nagrdio je vanjštinu vanjštinu Teremskog i Kristalnog dvorca. Pročelja P ročelja tih dvoraca, palače p alače Senata S enata i Velikoga kremaljskog dvorca teško su oštećene mitraljeskim mitraljeskim mecima. meci ma. Dva sklupčana sklupčana tijela pronađena su ispod C areva topa. Mrtvozorn Mrtvozorničke ičke ekipe iznijele su još trupala trupala iz Arsenala i Kongresne palače, gdje se bijahu sklonili u posljednjim trenucima života. Posvuda iskrivljeni iskrivljeni i pocrnjeli ostaci oklopnjaka i kamiona Crne garde. Plamen je mjestimice rastalio asfalt, a sfalt, koji se zatim valovito valovito ponovno ponovno skrutnuo, poput mora. Privremeni predsjednik Ivan Ivan Markov smjesta smjesta je doletio u Moskvu iz svoje svoje đače; stigao sti gao je negdje oko podnev po dneva. a. Kasno poslije pos lije podne pod ne primio primi o je moskovskoga moskovskoga patrijarh patrijarha a Alekseja Alekseja IIII u privatnu privatnu audijenc audijenciju iju.. Aleksej II tada se se prvi prvi i posljednji posljednji put put u životu životu umiješao umiješao u ruski ruski politički život život.. Žus Žustro tro je je dokazivao dokazivao kako se nakon nakon svega svega predsjednički predsjednički izb i zbori ori 16. siječnj si ječnja a neće moći održati. Mjesto toga, da bi valjalo valjalo održati nacionalni referendum o pitanju povratka povratka monarhije. Isprva je Markov bio vrlo rezerviran prema tom prijedlogu. Prije svega, nije on bedak. Prije četiri godine na mjesto predsjednika Vlade imenovao ga je pokojni pok ojni predsjednik čerkasov. Markov je bio iskusan menadžer, menadžer, neupadljiv neupadljiv čovjek s i skustvom skustvom u naftnoj naftnoj industriji. industriji. No s vremenom mu se svidjela visoka politička dužnost. Vlast premijera je velika čak i u zemlji čiji sustav većinu izvršne vlasti daje predsjedniku republike, a prvom ministru ostavlja znatno manje. U šest mjeseci nakon čerkasovljeve čerkasovljeve smrti od srčanog udara još mu se više svidjelo s vidjelo biti na prvom, a ne drugom mjestu. Budući da je Savez domoljubnih snaga s izbornoga gledišta uništen, trka ostaje između njega i neokomunista Zjuganova. Zna i to da je u tom slučaju vjerojatnija Zjuganovljeva pobjeda. No ustavni vladar bi morao (odmah, gotovo kao prvi vladarski čin) potražiti iskusna i nekompromitirana političara i upravitelja koji će formirati vladu nacionaln nacionalnog og jedinstv jedi nstva. a. Zar ima pogodnijeg od njega? — razmišljao je Markov. Iste večeri Ivan Markov predsjedničkim ukazom sazove Dumu na izvanredno zasjedanje. 3. siječnja zastupn zastupnici ici su se okupili odasvud: od najdaljih kutova kutova Sibira Si bira do d o tundre tundre oko Arhan A rhangelska. gelska. Izvan Izvanredna redna sjednica Dume počela po čela je 4. 4. siječnja u manjeviše manjeviše neoštećenu Bijelom domu. Raspoloženje Raspoloženje bijaše bi jaše sumorno, ponajviše ponajviše među deputatima Saveza domoljubnih domoljubnih snaga, koji su svaki pojedinačno uvjeravali svakoga tko je htio slušati kako nisu ništa znali o ludoriji što ju je Igor Komarov izveo na Staru godinu, niti bi to odobrili da su znali... znali... Privremeni predsjednik Ivan Markov se obratio parlamentu govorom u kojemu je predložio da se 16. siječnja cijeli narod odluči želi li restauraciju monarhije monarhije u Rusiji. Rusiji. Kako predsjednik nije član Dume, formalni je prijedlog podnio predsjednik parlament p arlamenta, a, zastupnik zastupnik Markovljeva Markovljeva Demokratskoga saveza. Videći kako im predsjednička vlast izmiče iz ruku, a i iz povijesnoideoloških razloga, neokomunisti su se žestoko usprotivili prijedlogu. Pri glasovanju glasovanju su svi bili protiv. No Markov se dobro pripremio. p ripremio. Zastupnic Zastupnic i SDSa SDS a boje se za vlastitu sigurnost. Stoga su Markov i njegovi ljudi razgovarali sa svakim s vakim o d njih pojedinačno ujutro ujutro prije sjednice. Svakom se neslužbeno, ali jasno reklo da se neće pokretati pitanje oduzimanja njegova zastupničkog imuniteta od krivičnoga gonjenja (zbog puča) pristane li glasovati za referendum. Svaki je SDSovac želio sačuvati svoje zastupničko mjesto. Glasovi Demokratskog
saveza saveza i većine zastupnika zastupnika Savez S aveza a domolju do moljubnih bnih snaga odnijeli su prevagu nad neokomunistima neokomunistima i prijedlog je prihvaćen. Tehnički to nije bilo tako teško izvesti. Birališta, birački odbori i izborne komisije — sve je to već postojalo. Samo je trebalo tiskati nove izborne listiće. Na novima novima je pisalo pi salo samo ZA i PROTIV. PROTIV. Bilo ih i h je 105 milijuna, milijuna, kao i starih. 5. siječnja u Viborgu, Vib orgu, maloj maloj luci na sjeveru Rusije, Rusije, policajac na osiguran osig uranju ju lučkih lučkih dokova dok ova Pjotr Gromov dodao doda o je malu napomenu povijesti. povijesti. Tek što je svanulo, svanulo, promatrao je kako se švedski teretni brod Ingrid Ingrid B pripravlj pri pravlja a za isplovl i splovljavan javanje je prema Goteborgu. Policajac se baš htio okrenuti okrenuti i vratiti u svoju svoju kabinu na zajut zajutrak rak kad vidje kako su dva dva lika u modrim mornarskim odijelima izronila iz gomile sanduka s bocama i pošla prema brodskom mostiću, koji samo što se nije podigao. Pade mu na pamet da ih zaustavi, pa im vikne neka stanu. stanu. Dvojica Dvojica hitro i tiho izmijeniše nekoliko riječi među sobom, pa p a potrčaše prema mostiću. Gromov izvadi izvadi pištolj i opali upozoravaju upozoravajući ći hitac u zrak. zrak. Prvi put je uporabio pištolj pi štolj za za tri godine g odine u luci i baš b aš mu to sad prija. p rija. Dva mornara se zaustaviše. zaustaviše. Isprave otkriše kako su obojica Šveđani. Mlađi govori engleski, od kojega Gromov zna nekoliko riječi. Ali dovoljno dugo radi na sjevernim dokovima da je stigao puno puno bolje naučiti švedski. Obrati se starijem čovjeku na švedskom: švedskom: "Zašto " Zašto toliko žurite?“ žurite?“ čovjek ne ne odgovori odgo vori ni riječi. Ni drugi. Ni jedan ni drugi uopće ga g a nisu razumjeli. razumjeli. Najednom se nagnu naprijed i naglo skinu starijem šubaru s glave. Policajac i Rus u bijegu nekoliko su sekundi zurili bez riječi jedan u drugoga. Nekako mu je poznato to lice. Već ga je negdje vidio... Da... za govornicom... viče pred oduševljenom oduševljenom gomilom... "Znam te! Ti si Igor Komarov!“ Uhitiše Komarova i Kuznjecova te ih odvedoše natrag u Moskvu. Bivši vođa SDSa odmah je optužen za veleizdaju. Ironično, zatvoren je baš u Lefortovu. Deset dana u medijima se razvijala općenacionalna rasprava treba li i li ne treba vratiti monarhiju. monarhiju. Stručnjaci Stručnjaci su razglabali svoja mišljen mi šljenja. ja. U petak, 14. siječnja, poslije podne otac Gregor Rusakov održao je veliko skup kršćanske obnove na na Olimpijskom stadi onu u Moskvi. Kao Ka o i kad je svojedobno Komarov tu govorio, njegovu su poruku radio i televizija odnijeli do — procjene pokazuju — osamdeset milijuna ljudi. Tema mu bijaše jasna i jednostavna. Sedamdeset godina ruski je narod trpio pod dvoglavim lažnim bogom dijalektičkoga materijalizma i komunizma i bio teško izdan i prevaren. Desetak godina već Rusi pohode hram kapitalističke republike i ne može se reći da su njihove nade ispunjene. ispunjene. Stoga je propovjednik propovjednik nagovarao slušatelje slušatelje neka se vrate Bo Bogu gu svojih otaca; neka se u crkvi pomole p omole za savjet prije glasovanja. Strani promatrači često iimaju maju dojam kako su nakon nakon sedamdeset godina g odina komunističke indu i ndustrijalizacije strijalizacije Rusi uglavnom uglavnom stanovnici stanovnici gradova. Pogrešno. čak i zime zime 1999/2000. preko 50% Rusa živi živi u malim gradićima i selima kojih koji h nema nema na karti — od bjeloruske bjeloruske granice do do Vladivostoka, na devet tisuća kilometara ki lometara i u šest satnih zona. zona. Na toj je nevidljivoj i zaboravljenoj zemlji sto tisuća parohija (župa) što čine stotinu eparhija Ruske pravoslavne crkve. Svaka parohija ima crkvu s lukovičastom kupolom, malu ili veliku. U te crkve po cičoj zimi hrli svake nedjelje tih 50%, pa tako i te, 16. siječnja. Za svakom propovjedaonicom svećenik je pročitao proči tao patrijarh patri jarhovu ovu poslanicu. poslanicu. Poslije poznata kao Velika poslanica, to je zacijelo najsnažniji i najdirljiviji tekst što ga je Aleksej II ikad napisao. Poslanica je prihvaćena na zatvorenom sastanku Sinoda Ruske pravoslavne crkve tjedan dana prije. Tekst nije prihvaćen jednoglasno, ali znatnom većinom. Nakon jutarnje liturgije, Rusi se uputiše na birališta. Zbog goleme veličine zemlje i nedostatka elektroničke opreme u zabitijim dijelovima, trebala su dva dana za brojenje glasova ZA i PROTIV. Od valjanih glasova, ZA je bilo 65%, a PROTIV 35%. Dana 20. siječnja Duma je službeno prihvatila rezultate i donijela dvije važne odluke. Jednom je produžen mandat privremenom predsjedniku Markovu do 31. ožujka. Drugom je osnovan ustavotvorni odbor koji će predložiti ustavne promjene i druge zakone i odluke potrebne da bi se provele narodna volja izražena na referendumu. Mjesec dana poslije, 20. veljače, privremeni predsjednik i Duma Ruske Federacije (sada opet Ruskoga Carstva) službeno su pozvali kneza koji živi izvan Rusije da prihvati naslov i sve funkcije cara svih Rusa — dakako, u okviru ustavne monarhije. Deset dana poslije ruski zrakoplov sletio je nakon duga leta na Vnu V nukovo, kovo, jednu od moskovskih zračnih luka. luka. Zima se povlači. povlači. Temperatura Temperatura je već nekoliko stupnjeva stupnjeva izn i znad ad ništice ništic e i sunce sunce sja. Iz brezove brezove i borove šumice iza malog uzletišta, uzletišta, rezervirana rezervirana za posebne poseb ne letove, letove, dopire dopi re miris miri s vlažne vlažne zemlje zemlje i novoga novoga početka. p očetka. Ispred terminala veliko državno izaslanstvo, na čelu s Ivanom Markovom: predsjednik Dame, vođe svih stranaka, čelnici Glavnoga stožera, patrijarh Aleksej i moskovski mitropolit. Iz zrakoplova zrakoplova izađe čovj čo vjek ek što ga je Duma pozvala: pedeset sedmogodišnji sedmog odišnji vojvoda iz britanske kraljevske kuće Windsor. Wi ndsor. Daleko, daleko d aleko na zapad odatle, o datle, u ladanjskoj kući kući blizu sela Langton Matraversa, Matraversa, sir Nigel Irvine Irvine gledao je ceremoniju na televiziji. televiziji. U kuhinji je lady Irvine prala suđe, što uvijek učini prije dolaska svoje spremačice gospođe Moir. Pustivši sapunici da oteče iz sudopera, ona upita: "Što to gledaš, Nigele? Ti nikad ne gledaš televiziju televiziju ujutro.“ ujutro.“ "Nešto se događa u Rusiji, draga.“ Uh, bilo je blizu — pomisli on. Slijedio Slijedi o je svoja načela načela kako bi pobijedio pobijedi o bogatijeg, bogati jeg, jačeg i brojnijeg protivnika rabeći minimum minimum snaga. Takvo što može samo lukavost i varka. Prva faza faza bila je da Jason Monk stvori labavu koaliciju koalici ju onih koji se boje bo je ili gnušaju Igora Igora Komarova, Ko marova, pošto su vidjeli Crni manifest. manifest. Prvo P rvo dolaze oni kojima je Komarov namijenio istrebljenje ili gulag. čečeni, Židovi, milicija koja progoni Komarovljeva saveznika, mafijaški klan Dolgoruki. Zatim su došli C rkva i Vojska, predstavlj p redstavljeni eni samim patrijarhom i najuglednijim najuglednijim (tada) živućim generalom - Nikolajem Nikolajevom. Idući zadatak bio je ubaciti doušnika u neprijateljski neprijateljski tabor — ne kako bi donosio do nosio pouzdane pouzdane informacije, nego kako bi širio dezinformacije. Dok je Monk još još bio na obuci u dvorcu Forbes, voditelj špijun špi juna a načinio je prvi od svojih nenajav nenajavljen ljenih ih posjeta Moskvi Mosk vi i tada je aktivirao dvojicu svojih "agenata spavača" što ih je zavrbovao prije više godina. Jedan bijaše nekadašnji sveučilišni profesor čiji je "hobi" - uzgoj golubova golubova listonoša - u prošlosti već više puta bio vrlo vrlo koristan. kori stan. No kad je profesor p rofesor izgubio posao posa o zbog predlaganja demokratskih demokratski h reformi u doba komunizma, njegov njegov je sin izgubio mjesto u srednjoj školi i time priliku da studira na sveučilištu. Mladić se tada okrenuo Crkvi. Nakon više mjesta u raznim parohijama, gdje se nije osobito istaknuo, premješten je za patrijarhova sobara. Ocu Maksimu Klimovskom dopušteno je da četiri puta izda pukovniku Grišinu Irvineove i Monkov posjete patrijarhu, kako bi zapovjednik
Dvaput je je Monku i Irvineu Irvineu bilo dopušten do pušteno o pobjeći prije nego se Grišin Gri šin pojavio, no posljednja dva puta to nije više bilo bil o moguće, nego su se morali izvući izvući borbom. b orbom. Irvineov rvineov treći korak je bio b io ne pokušav pok ušavati ati neprijatelja uvjeriti uvjeriti kako protiv njega nema nikakve nikakve urote (to bi bilo nemoguće), nego ga uvjeriti uvjeriti da je pogibelj negdje negdje drugdje drugdje nego gdje stvarn stvarno o jest. jest. Tako će on misliti da je tu tu opasnost opasnost uklonio. uklonio. Nakon drugog drugog posjeta patrijarhovoj rezidenciji, Nigel Irvin Irvine e se morao zadržati zadržati kako bi Grišinu i njegovim razbojnicima dao vremena vremena da mu premetnu hotelsku hotelsku sobu dok ga nema, pronađu aktovku aktovku i fotografiju fotografi ju inkriminirajućeg pisma. Pismo je bilo bi lo krivotvorina, krivotvorina, načinjena načinjena u Londonu na na pravom patrijaršijskom patrijarši jskom papiru papi ru sa zaglavljem zaglavljem i s uzorcima pravoga patrijarhova rukopisa, što ga je pribavio p ribavio otac Maksim i predao Irvineu Irvineu pri prethodnom posjetu. posjetu. U lažnom lažnom je je pismu pi smu patrijarh izvijestio naslovn naslovnika ika kako k ako toplo podupire pod upire prijedlog za restauraciju monarhije monarhije (što nije bila istina — on je tek razmatrao razmatrao taj prijedlog) te predlaže da adresat bude izabran za za cara. No adresa bijaše na pogrešnog princa. Semjon je živio u ladanjskoj kući u Normandiji, s konjima i ljubavnicom. Nažalost, moralo se uzeti da ga je moguće žrtvovati. četvrti posjet Jasona Monka patrijarhu počeo je 4. fazu: ohrabrivanje neprijatelja da reagira prejako i nasilno na zamišljenu, ali još nepostojeću ugrozu. Postiglo se to snimkom navodnog razgovora između Monka i Alekseja II. Stvarni Stvarni glasovn glaso vnii uzorci govora Alekseja II pribavljeni pribavljeni su prigodom pri godom prvog Irvineovaposjeta; Irvineovaposjeta; tumač Brian Vincent V incent je sve snimio. snimi o. Monk je još u dvorcu Forbes snimio sate i sate svoga glasa. U Londonu je ruski glumac izgovorio riječi što ih naizgled govori patrijarh Aleksej. Snimka je stvorena uz pomoć računaln ra čunalne e tehnike, uključivši uključivši i smetnje s metnje i zvuk zvuk miješanja mije šanja kave. Otac Maksim, Maksim , kome je Irvine Irvine ubacio ubac io vrpcu dok su se mimoilazili u hodniku, hodniku, samo je zamijenio zamijenio vrpcu u kazetofonu kazetofonu što mu ga je bio dao Grišin. Gri šin. Sve je na toj vrpci vrpci laž. General Petrovski Petrovski nije bio bi o mogao nastaviti nastaviti pohode na klan Dolgomki jer su čečeni već rekli o njima sve što su znali. znali. Štoviše, papiri otkriveni ispod mafijaške mafi jaške kockarnice uopće ne pokazuju financijsku vezu vezu SDSa i mafije. General Nikolajev Nikolajev uopće uopće nije kanio davati dalje d alje intervjue. intervjue. U jednom jednom jedinom jedi nom rekao je sve što treba. Što je još važnije, važnije, patrijarhu p atrijarhu nije nije bilo ni na kraj pameti intervenirati kod predsjednika da se Igor Komarov proglasi nepodobnom osobom za predsjednika. Naprotiv, prilično je jasno rekao kako se ne kani miješati u politiku. Ali to nisu znali znali ni Grišin ni Komarov. Komarov. Smatraju Smatrajući ći kako znaju znaju protivnikov protivnikove e namjere namjere i bojeći se strašne strašne propasti, oni su gadno pretjerali pretjerali i naručili atentate. Naslutivši da dolaze, Monk je upozorio sve četiri mete. Samo se jedan odbio sagnuti. Sve do noći 21. prosinca, a možda i poslije, Komarov je još mogao pobijediti na predsjedničkim izborima sa sasvim lijepom većinom. Nakon 21. prosinca počela je peta faza. Pretjerana reakcija iskorištena isko rištena je kako bi se još više naudilo Komarovu K omarovu.. Tako je gnušanje gnušanje spram Komarova, što ga je osjećala neznatna manjina, prešlo u bijesnu bujicu medijske kritike. Tada je Monk lansirao dezinformaciju da je izvor informacija vrlo vrlo visoki časnik ča snik Crne garde. Kao i u tolikim drugim ljudskim djelatnostima, uspjeh rađa uspjeh, a neuspjeh — neuspjeh. Kako je rasla novinska kritika, tako i Komarovljeva Komarovljeva paranoja, p aranoja, kojoj je u sebi seb i zapravo zapravo sklon svaki tiranin. Završni potez Nigela Irvinea bijaše igrati na tu paranoju i nadati se — usprkos svemu — da neprikladni otac Maksim neće zakazati u nevolji. Kad se patrijarh vratio iz samostana Presvetoga Trojstva i sv. Sergeja, nije dolazio ni blizu privremenom predsjedniku. četiri dana prije Nove godine tijelima ruske države države nije ni padalo na pamet p amet da se obruše ob ruše na Crnu gardu i na Novu godinu uhite uhite Komarova. Zahvalj Zahvaljuju ujući ći pomoći pomoć i oca Maksima Nigel Ni gel Irvine Irvine je uporabio staro sredstvo: uvj uvjeriti eriti protivnika protivnika kako su njegovi njegovi neprijatelji puno puno mnogobrojniji, mnogobrojniji, jači i odlučniji odlučniji nego što doista jesu. Uvjeren Uvjeren nakon nakon drugog drugog niza, niza, Komarov je odlučio odlučio prvi prvi napasti. napasti. Budući Budući da ju je je Monk Monk upozorio, upozorio, ruska se država znala obraniti. Iako ne nohađa redovito crkvu, sir Nieel Irvine već ie odavno marljiv čitatelj Biblije. Od svih likova najdraži mu je židovski junak Gideon. Kako je objasnio Monku u škotskim planinama, planinama, Gideon Gideo n je bio prvi p rvi zapovjednik zapovjednik specijaln speci jalnih ih snaga i prvi predstavnik predstavnik čimbenika iznenađenja iznenađenja — iznenadnog noćnog napada. Kad su mu dali deset tisuća dobrovoljaca, on je odabrao samo tri stotine... "Ono što je on izveo, dragi moj dečko, jest da su polubudne Miđane uvjerili uvjerili kako ih napada puno veća vojska. vojska. Mnogi su se tada uplašili i pobjegli.“ Ne samo što su pobjegli, već su se u mraku pobili jedan s drugim. Drugom vrstom dezinformacije dezinformacije Griši n je bio prisiljen prisi ljen zatvoriti zatvoriti cijelo svoje više zapovjedništvo. Lady Irvine uđe u dnevnu sobu i isključi televizor. "Dođi, Nigele! Krasan je dan. Treba iskopati rane krumpire." Stari se voditelj špijuna podiže na noge. "Naravno. Rano proljeće. Samo da uzmem vrtne čizme." On mrzi kopanje, ali voli Penny Irvine. Nedugo nakon podne, Foxy Lady izađe iz Kornjačine uvale i uzme smjer prema Cutu. Na pola puta do koraljn ko raljnoga oga grebena grebe na s desne ga strane dostignu dosti gnu Srebrena Srebrena dubina Arthura Arthura Deana. De ana. Na krmi dvoje turista. "Hej, Jasone! Nije te dugo bilo." "Da. Bio sam malo u Europi.“ "I kako je bilo?“ Monk malo promisli, tražeći pravu riječ. Dosjetio se: "Zanimljivo." "Lijepo što si se vratio." Dean pogleda stražnju palubu Monkova broda, pa upita: "Nemaš putnika?“ "Ne. Kažu da su sabljarke deset milja mi lja od Pointa. Poi nta. Idem Idem malo sam u ribolov.“ Arthur Arthur Dean se široko osmjehnu osmjehnu,, znaj znajuć ućii kako je je to dobar osjećaj osjećaj.. Srebrena dubina da gas i ode dalje. Foxy Lady preplovi Cut te Monk osjeti lupkanje i valjanje otvorenog mora pod nogama, a na licu slatkoslani morski vjetar. vjetar. Ubrzavši, Ubrzavši, Monk napusti napusti obalu oba lu otoka i usmjeri svoj brodić prema pučini. KRAJ samo je zamijenio vrpcu u kazetofonu kazetofonu što mu ga je bio dao da o Grišin. Griši n. Sve je na toj vrpci vrpci laž. General Petrovski Petrovski nije bio bi o mogao nastaviti nastaviti pohode na klan Dolgoruki jer su čečeni čeče ni već rekli o njima sve s ve što su znali.
General Nikolajev Nikolajev uopće uopće nije kanio davati dalje d alje intervjue. intervjue. U jednom jednom jedinom jedi nom rekao je sve što treba. Što je još važnije, važnije, patrijarhu p atrijarhu nije nije bilo ni na kraj pameti intervenirati kod predsjednika da se Igor Komarov proglasi nepodobnom osobom za predsjednika. Naprotiv, prilično je jasno rekao kako se ne kani miješati u politiku. Ali to nisu znali znali ni Grišin ni Komarov. Komarov. Smatraju Smatrajući ći kako znaju znaju protivnikov protivnikove e namjere namjere i bojeći se strašne strašne propasti, oni su gadno pretjerali pretjerali i naručili atentate. Naslutivši da dolaze, Monk je upozorio sve četiri mete. Samo se jedan odbio sagnuti. Sve do noći 21. prosinca, a možda i poslije, Komarov je još mogao pobijediti na predsjedničkim izborima sa sasvim lijepom većinom. Nakon 21. prosinca počela je peta faza. Pretjerana reakcija iskorištena isko rištena je kako bi se još više naudilo Komarovu K omarovu.. Tako je gnušanje gnušanje spram Komarova, što ga je osjećala neznatna manjina, prešlo u bijesnu bujicu medijske kritike. Tada je Monk lansirao dezinformaciju da je izvor informacija vrlo vrlo visoki časnik ča snik Crne garde. Kao i u tolikim drugim ljudskim djelatnostima, uspjeh rađa uspjeh, a neuspjeh — neuspjeh. Kako je rasla novinska kritika, tako i Komarovljeva paranoja, kojoj je u sebi zapravo sklon svaki tiranin. Završni potez Nigela Irvinea bijaše igrati na tu paranoju i nadati se — usprkos svemu — da neprikladni otac o tac Maksim Maksi m neće zakazati u nevolji. nevolji. Kad se patrijarh vratio iz samostana Presvetoga Trojstva i sv. Sergeja, nije dolazio ni blizu privremenom predsjedniku. četiri dana prije Nove godine tijelima ruske države države nije ni padalo na pamet p amet da se obruše ob ruše na Crnu gardu i na Novu godinu uhite uhite Komarova. Zahvalj Zahvaljuju ujući ći pomoći pomoć i oca Maksima Nigel Ni gel Irvine Irvine je uporabio staro sredstvo: uvj uvjeriti eriti protivnika protivnika kako su njegovi njegovi neprijatelji puno puno mnogobrojniji, mnogobrojniji, jači i odlučniji odlučniji nego što doista jesu. Uvjeren Uvjeren nakon nakon drugog drugog niza, niza, Komarov je odlučio odlučio prvi prvi napasti. napasti. Budući Budući da ju je je Monk Monk upozorio, upozorio, ruska se država znala obraniti. Iako ne oohada oo hada redovito crkvu, sir Nisel Irvine rvine već ie i e odavn oda vno o marljiv čitatelj Biblije. Bi blije. Od svih likova najdraži mu je židovski junak Gideon. Kako je objasnio Monku u škotskim planinama, planinama, Gideon Gideo n je bio prvi p rvi zapovjednik zapovjednik specijaln speci jalnih ih snaga i prvi predstavnik predstavnik čimbenika iznenađenja iznenađenja — iznenadnog noćnog napada. Kad su mu dali deset tisuća dobrovoljaca, on je odabrao samo tri stotine... "Ono što je on izveo, dragi moj dečko, jest da su polubudne Miđane uvjerili uvjerili kako ih napada puno veća vojska. vojska. Mnogi su se tada uplašili i pobjegli.“ Ne samo što su pobjegli, već su se u mraku pobili jedan s drugim. Drugom vrstom dezinformacije dezinformacije Griši n je bio prisiljen prisi ljen zatvoriti zatvoriti cijelo svoje više zapovjedništvo. Lady Irvine uđe u dnevnu sobu i isključi televizor. "Dođi, Nigele! Krasan je dan. Treba iskopati rane krumpire." Stari se voditelj špijuna podiže na noge. "Naravno. Rano proljeće. Samo da uzmem vrtne čizme." On mrzi kopanje, ali voli Penny Irvine. Nedugo nakon podne, Foxy Lady izađe iz Kornjačine uvale i uzme smjer prema Cutu. Na pola puta do koraljn ko raljnoga oga grebena grebe na s desne ga strane dostignu dosti gnu Srebrena Srebrena dubina Arthura Arthura Deana. De ana. Na krmi dvoje turista. "Hej, Jasone! Nije te dugo bilo." "Da. Bio sam malo u Europi.“ "I kako je bilo?“ Monk malo promisli, tražeći pravu riječ. Dosjetio se: "Zanimljivo." "Lijepo što si se vratio." Dean pogleda stražnju palubu Monkova broda, pa upita: "Nemaš putnika?“ "Ne. Kažu da su sabljarke deset milja mi lja od Pointa. Poi nta. Idem Idem malo sam u ribolov.“ Arthur Arthur Dean se široko osmjehnu osmjehnu,, znaj znajuć ućii kako je je to dobar osjećaj osjećaj.. Srebrena dubina da gas i ode dalje. Foxy Lady preplovi Cut te Monk osjeti lupkanje i valjanje otvorenog mora pod nogama, a na licu slatkoslani morski vjetar. vjetar. Ubrzavši, Ubrzavši, Monk napusti napusti obalu oba lu otoka i usmjeri svoj brodić prema pučini.
