ce MuiWord
ZABIAJDE ZIVOTA Kako spoznati srnisao iavota, (mom u nama samima, to prema toj spoznaji usinjeriti nag avot - to nam je ved prije btO go:Una pruiio ameriaci mislilac Prentice Mulford svojim jo; i danas modernim savjetima. utjesne su rijed Muiforda danas pristupai.ne Lek u rijetkim knjigama.
Prentice Mulford
ZABLUDE iIVOTA sabrani eseji II
Zagreb, 1995.
KAZALO
Uvod / Kraj obmane Alfa Polaganje temeljnog kamena O mojim kokogima Mentalne potegkode Sto je posjed Religija u nagem radu Brige svijeta Ta visoka polica Sve na svoje mjesto Natezanje sa stablom Rulja u dui Taerke pune nevolje Omega Lai nesu nesredu, istina ozdravljenje Bog u tebi Zakon uspjeha Metoda uzgajanja hrabrosti O spiritizmu Rodenje misli Visoka umjetnost zaborava PrivlaC'na sila raspololenja
1 2 5 11 14 17 20 23 28 31 37 44 47 53 55 68 80 90 99 111 124 128
KRAJ OBMANE
UmiruCem, ma tko bio, razvaljujem vrata, Bacam pokrivae s bolesnialog kreveta, Lijee'nika - sve&nika, tjeram I zgrabim C-ovjeka i diem ga s Neodoljivom voljom. ONniCe, primi me! Ne Zelim - koliko mogu samo vjerovati da umreg, Ovjesi se o mene svom snagom, Nosim to gore. Punim kuthi po svim uglovima borbenom snagom, Pouzdaj se u mene! Tko se pouzda u mene, zavara i smrt. Walt Whitman MoZda nema nigta nova pod suncem, ali ima bezbroj stvari, sada nepoznatih, koje bi nam mogle biti novina. Mi smo jedva taknuli rub svoga stvarnoga Zivota i znamo vrlo malo o tome gto zapravo zna8 Zivot.
ALFA
Oda vno sam ved planirao da vlastitim rukama sagradim kudu u gumi, da budem istodobno tesar i kralj i da Zivim tamo osamljeno. Nisam bio cinidan ni posvaden sa svijetom. Nemam nikakovog razloga da budem posvaden sa svijetom. PruZio mi je puno zabave, slolene u sendvid izmedu glavobolje, napada kajanja i stvaranja dobrih namjera. Ove posljednje veonom nisam mogao drZati zato jer su mi tako brzo sagnjile pod rukama. Pokugao sam sa iivotom dobro postupati i on me nagradio. Jer livot bez oklijevanja uzvraea smijegak smijegkom,udarac nogom udarcem nogom! Pa ako je moja ditateljica mlada djevojka, onda de svoju ljepotu oduvati duZe, ako radi Zivota, a ne radi drugtva, ljubazno ne nosi izvana na licu grd ljubaznosti, nego se naprotiv, iznutra smijeSi budanosti. Onda de se i buduenost njoj smijegiti. Konadno sam pronagao u New Jersey-u komadid gume, modvaru, izvor, potodid i plemeniti razgranati hrast. Pod tim sam hrastom gradio. To je bib prije pet godina. Tada mi je bib detrdeset i devet godina, a sad se ne osjedam starijim, nego dak negto mladim. gto drugi mogu o mojoj starosti osjedati, drugo je pitanje. No vlastita svijest ostaje valjda krunskim svjedokom. Dok boca gampanjca u organizmu jednog dovjek djeluje, bag ga briga gto drugi misle o njemu ill njegovoj starosti! Takovo bi stanje opojne bezbriinosti trebalo modi srkati iz iivota. U ovih eetrdeset i devet godina zivota poveo sam dvije indiferentne kao mornar na trgovadkom brodu i kitolovcu.
Na zadnjem sam bio kuhar, na nevolju svih na brodu koji su dopali u sferu djelovanja mojih kulinarskih nedjela. Tek kad smo bill na debelom mom, otkrilo se da ja nemam pojma o plemenitoj i tako korisnoj umjetnosti kuhanja. Ali tada je ved bib kasno. Dvanaest sam godina bio u Kaliforniji gdje sam kopao malo zlata i ogromnu kolidinu smeda. DrZao sam gkolu, vodio bar i malu trgovinu, jagudi omekgavao sedlom meso za rudare na rijeci Tuolamne, kandidirao se kao zastupnik, pokrenu svinjogojsku farmu koja je propala, sluZio kao stratar, poreznik i pismonoga, u Nevadi traZio srebro, ali osim snijega, krajobraza i bijede, nisam naga o nigta, izradiva o sam gradske planove, upravljajudi uspjegnim farmama dotjerao ih na pustinju i pustare, drZao predavanja i pisao za novine. Iskusio sam svoju konstituciju i njene usputne zakone na pogteni i onaj drugi nadin. Ona je jog uvijek nedirnuta, iako sam mogao imati tolike bolesti, koliko sam samo htio - da mi se dopalo da za to pladam i da ih kupujem kod specijalista i ljekarnika. Vidio sam Cap Horn, London, Paris, nasukanog kita i pobunjenu posadu, to jednu damu kojoj vise nije trebao novi gegir - bila je mrtva. Dvije sam godine Zivio u Engleskoj, proveo divno vrijeme i imao jako malo kapitala, vidio zemiju od granica gkotske do Dovera, druZio se s preko trideset obitelji, visokih i niskih, siromagnih i bogatih, patricija i plebejaca. Prije nego gto sam isplovio u Zivot, vodio sam kao detrnaestogodignji djedak seoski hotel i kroz detiri godine doveo ga do izdisaja, no djedaci i djevojdice moje dobi nisu nikad ni centa platili za jahanje mojih konja. Dobro sam vrijeme proveo kao direktor tog hotela, kojeg je moj otac umirudi oporudno ostavio mojoj majci. Ona ga je bila prisiljena vedim dijelom prepustiti svom najstarijem i jedinom sinu. Taj sin sam bio ja. Moja majka, talentirana ozbiljno, bila je nesklona poslu i ja sam je uskoro oslobodio toga. Time
sam joj ueinio uslugu, a pritom sam imao svoju radost. DrZali smo bar koji su u velikoj mjeri posjedivali djeeaci moje dobi, buduei da su ih njihova osvjeZenja tamo jako malo ili uopde nigta, veeinom nigta, kogtala (einjenica koja je, istina, povedala opdu radost, ali ne i prihode). Moj je rodni grad bio mjesto u kojem bi i sam pokugaj jednog djeeaka da ispriea majci gto je u roku zadnjih dvadeseteetiri sata mislio, radio i iskusio, izazvao dovoljno svada, zaprepagtenja i prezira da ga za mjesec dana ispreplagi iz sve hrabrosti i kreposti. Djeeaci tu sustavno i svjesno i bez kajanja laZu svojim oeevima, kao g to su nekad la gali ovi "djedovima". Polovica su grada bili apstinenti koji su mrzili whisky-pijance vige od samog whiskya, a polovicu takvih koji su bili drugog migljenja od njih, ogtro imenovali u neumjerenim drugtvima umjerenih! Tu su govornici bili opijeni od predrasuda, rnara i obraeeniekog Zara kao drugi pijanci od pa toke. Ja sam nag bar doveo do izdaha tako Sto sam uspio urediti da izdaci uvijek premage primitke. Dobra posljedica je bila da su tad mladi ljudi u drugom lokalu, gdje su za to morali platiti, nabavljali svoje stimulante, a to je uvijek poticaj k umjerenosti, ako ne i etici uopee. Kad sam sve to obavio, Sto za jednog sedamnaestogodignjaka nije malo, otigao sam u svijet traZiti svoju sredu. I traZio sam je jog s rezultatima koji govore djelomieno za, a djelomieno protiv mene. No ja sam proveo dobro vrijeme i namjeravam imati jog bolje.
4
',441""?.
POLAGANJE TEMELJNOG KAMENA
Za oko pedeset dolara kupio sam dasaka i gradevinskog ma terijala koji sam dao dopremiti ispod mog hrasta i tamo istovariti. Nieija ruka, osim moje, nije polagala temelje. Najprije sam polodo pod. Dobro promigljenu gradevinsku osnovu nisam imao, to bi mi mogla samo smetati da polaZem najprije pod, kako je meni odgovaralo. Barem je toliko kuee onda konaeno izgradeno. Ja sam jednostavno strukturu pustio rasti. Profesionalni bi tesar najprije valjda postavio skele, ja sam medutim osjeeao: "samo si trebam izbiti iz glave taj pod, ostatak de zgrade vee nekako rasti iznad toga". Tako je i bilo. Znam, silovao sam sva arhitektonska pravila ponaganja svojim gradenjem i imao sam sto puta vige posla nego gto je bilo potrebno; no rad je bio veselje i igra, a rezultat ne bag mnogo vige od jedne velike drvene kutije iz dvanaest stopa dugih dasaka, pa eak u zavrgenom stanju nipogto tako uredna i pravilna kao obloga za prekomorsld transport automobila iii drugih velikih predmeta. No ja nisam gradio radi korektnosti iii radi drugih ljudi- ja sam gradio za sebe. Za taj jedan jedni pub u iivotu trail° sam potpunu slobodu, da se spotaknem, pogrijegim, prevarim se, a da me drugi ljudi ne nadziru, patroniziraju, kritiziraju, odobravaju iii osuduju. Tu sam slobodu imao, a svoje sam gregke poanio sam -zamahujuei na daleko, uhvajudi na giroko. Ni jedan jedini puta kroz dva mjeseca dok sam stvarao tu nakrivljenu, krivonogu krntiju, nije dogIa ni Ziva duga u blizinu da bi buljila, cerekala se i rekla kako radim sve pogregno. Iako takva pogast i ne kale gto misli, ima ipak mein da zaviruje kao da to misli - no misled, mene eini da
osjedam kako tako misli. Takvi ljudi djeluju okuZujude. Ja stvari hodu raditi na svoj nadin, sa svojim pogregkama, da napredujudi s radom udim, a kad budem spreman pitati nekoga koji zna bolje kako se radi bolje, onda, samo onda, samo onda i nikako prije, hodu savjet ipouku. To je izvrstan luksuz, takovo spoticanjeunaprijed. Ja samsi ga htio priugtiti, pa i platiti za njega. Moje je zemljigte leZalo na kraju velikog Zitorodnog polja, jedna jedina kuda daleko na horizontuvidljiva, nikakva cesta. Podudavatelj bi morao gacati kroz modvarnu milju da bi dogao do mene. Tako po kigi i snijegu i blatu, tumarajudi grijegedi i ispravliajudi, gradio sam tamo vani tijekom sijednja i veljade. U dalekoj susjedskoj kudi na horizontu, spavao sam, onda ujutro kasao milju daleko do najbli2e Zeljeznierke stanice, stigao u grad oko pola osam i obavio svoj dvosatni posao u novinskoj redakciji. On se sastojao od nabrajanja onih vjedno jednolidnih dogadaja koji su tu: ubojstva, provale, eksplozije, samoubojstva (pigtolj, britva, u2e, otrov), bankovne i clZeparske krade, polari, prsnuli kotlovi, pala dizala, nesrede (plin, nafta, benzin - vrudina, zima - planine, mora), stedajevi i sve gto se ved u Made civiliziranim drugtvima godinu za godinom dogada uvijek na isti nadin, s jedinom razlikom da se nitkov iii Zrtva uvijek zovu drugadije, a katkada dak ni to. Cudim se, kako ljude mote interesirati da ditaju tako monotoni i jezivi 'catalog ulasa kakav im ja dnevno serviram. Tko zna, da li de oni kroz svu vjednost uz dorudke svih dana dalje ditati? Zar neka neistraZiva providnost treba njihova neugodna tijela odrZavati za tako neugodni posao? Cudim se u demu se sastoji potreba ill prednost, saznati uz kavu i kruh s maslacem da je neki skitnica prone nod naden objegen u Centralnom parku, iii da se bilo koji idiot otrovao vitriolom i umro na nekoj vrtnoj klupi, na kojoj du mada ja sutra sjediti, jer je djevojka, koju je htio oleniti i unesrediti,
vise voljela dozvoliti nekom drugom idiotu da je oleni i unesredi. Pisao sam i strudne clanke i svijetu rekao kako na socijalnom, politidkom i drugim podrudjima stvari stoje odajno krivo i kao se mora dalje bolje raditi. Tada sam se mnogo intenzivnije bavio time da reformiram svijet, a ne sebe. DrZao sam elektridnu Zarulju svog intelekta s mnogo vise izdr2ljivosti usmjerenu na mane drugih ljudi, nego na svoje vlastite. Ostao sam dovoljno dugo novinar da pronadem kako ima tri vrste publicista: onih koji mogu pisati o svoj krasoti, a da pritom nemaju praktidnog zahvata dosta ni da ravno zabiju davao iii da razlikuju devet mjeseci staro pile u oderupanom stanju, od deset godina stare Zilave kokogi; takvih koji mogu pisati, a osim toga imaju pameti, te konadno takvi, koji iako ne znaju pisati, znaju udiniti da drugi pigu, znaju pokrenuti tude mozgoveu vlastitu korist. To je njihovo pravo jer tko obavlja neki talent, a ne obavlja i odgovarajudi poslovni talent, koji oZivljava i ostvaruje istodobno - taj mora prije ill poslije promatrati kako to netko drugi obavlja umjesto njega, a na Zivotu sazreli plod talenta ubire sebi. Imam u redakciji pokraj sebe visoko obrazovane, drlavno testirane i preispitane ljude, diji su mozgovi bili skladigta mudrosti, no malo nedeg drugog, kojisvojimperima marljivo struZu za osam dolara tjedno po svakom poslu koji im gef servira, te pigu, i gundaju, i gundaju, i pigu. Jadni psi, jer njihova nadarenost, kako su rekli, nije nagla na vise priznanja. I neprekidno su pridali o torn gto bi sve udinili kad bi im se samo jednom pruZila bolja "prilika". I bunili su se protiv ovog merkantilnog doba i merkantilnog ponaganja poduzeda za koje su pisali. I nikad nije u njima bilo dovoljno svjetla da spoznaju: jedina je "prilika" na ovom svijetu za dovjeka da otkrije svoje ideje: preuzeti odgovornost i sam stvoriti "priliku", kao gto je to udinio gef na prvom katu koji
im isplaauje tjednu pladu i iskorigtava lh kao literarne krtice, jer se sami nikad ne bi usudili da budu negto drugo. Ja sam priliano mime savjesti servirao dnevni intelektualni "paprikar, pripremljen iz sastojaka nage barbarske civilizacije, jer sam za to bio pladen, posao me zabavljao, a publika je htjela, traZila i voljela svoja dnevna nedjela upravo ovako kako sam im ih ja servirao. Jutrom, oko deset i pol Yea sam vlakom letio kudi u svoju dragu moavam i tamo radio sve do sumraka, katkada paZIjivo kontroliran od neke vrane, stisnute na nekom susjednom drvetu, umorne, gladne i bijesne, jer nije bilo mladog Zita za aupkanje.
Kupovanje alata - I opeenito o kupovanju Prije nego gto sam poaeo graditi kupio sam raznorazni tesarski alat s kojim au graditi. Kupovao sam alat kroz Mayo vrijeme grad nje - kupio mnogo, mnogo vine nego gto je trebalo. Svaki bi stolarski gegrt moju kolibu zavrgio s jednim aekiaem, jednom pilom i potrebnim aavlima. Ali podbijalo, dlijeto, pile i kutomjeri s novim drgcima i blistavim ogtricama postali su tako privlaani! Kupujudi ih, bio sam sve dublje uvuaen u taj lijevak kupovine alata. Vige nisam mogao prod ni kraj jedne trgovine Zeljezarijskom robom, a da mi neophodna ne bi bila polovica izloga. Ja sam ih jednostavno trebao. Trebao sam zadovoljstvo koje je 'dal° u kupovini... u razgledavanju... ali meni nije say alat trebao. Veliki car lei u kupovini novihstvari, bilo da ih se treba ili ne. Omama kupovanjem izbije sasvim sluaajno, isprazni u tren noyaanik i to mnogo brie nego gto ga iznenadeni mole opet napuniti. Mogu suosjedati s damama koje idu u "shooping", pa se vradaju kudi krcate paketima - opteredene s deset puta vise
stvari nego su i sanjale kupiti. Od robnih kuda istjedle misteriozni i opasni utjecaj, koji neupotrebljive stvari eini poleljnima. Vremenom sam pronagao uspjegnu metodu obrane. Mora se podia jedra volje, pa u punoj voZnji, dvrsto odluaan, kupiti samo ono odredeno, yalja zaroniti kroz ocean gunda i izroniti na drugoj strani opet van sa svojom stvari medu zubima! Na taj sam nadin naudio udi i izadi u robnim kuda ma, neoptereden tridarijama. Isprva sam kupio mnogo ukrasnog smeaa pod utjecajem onog malog komercijalnog darobnjaka - trgovadkog pomodnika. Oni Eovjeka najprije nekako skroz na skroz na tope osjedajem da se negto mora kupiti, voljno ili nevoljno, made promatrati njihovu robu samo pet minuta, znadi, oteti im njihovo dragocjeno vrijeme. Mora se udi s potpuno jasnom prisutnosti duha, s pritiskom odluke othrvati se uspjegno nijemoj snazi tih ljudi. itava atmosfera nekih robnih kuda upravo je prenabijena, zasidena idejama prisilne kupovine, pojaeane porazima svih ranijih Maya - potpuno izvoiene duhovne nine koje vode k svakom §undu. Od Sef a pa na niie, sve do malog vozada dizala, svi su na mjestu voljni, uvjereni i nesalomivo odludni da vibe ni jedan kupac ne smije izadi, a da prethodno nije kupio. Tako su unaprijed neujednadeni izgledi, a ako ste povrh toga umorni, gladni ili aak progonjeni, iii najgore rastreSeni, tada se nadeteuhvaaeni od mentalnih magidara i natovareni svakim pojedirtim predmetom kojeg se ovi 2ele osloboditi. Pritom se Sinatra, a u tome upravo lezi davo Is ko, da se radio slobodnoj volji i marSira pokraj tudih misli. Jer duh je u trgovadkog pomodnika centriran na jednu stvar; prodati, to mu daje mod u jednom smjeru. Duh mugterije nije ni na gto posebno centriran, to ga dini slabim. Tako kupuje gto mu se sugerira da kupi, pa tek kod kude, osloboden utjecaja, stoji zaprepagten nad tridarijama. Tko bi zamjerio trgovadkom
pomodniku! Njegova je stvar prodati to hode prodati, a ne to mi trebamo. Naga je stvar, dim postanemo kupac, da prvo s nekom predpostavkom onog to hodemo, idemo k prodavadu, drugo da nismo u smugenom stanju, trede, da ne prekapamo ved pola sata prije nagih tijela s nagim duhom po robnoj kudi, kao sto mora biti sludaj kod opdeg grijeha 2urbe. Onda demo molda, kad dodemo kudi, utvrditi da smo kupili stvari koje smo htjeli, a ne one koje je robni darobnjak htio prodati i koje pri ponovno normalnoj sposobnosti prosudivanja izgledaju tako nepo2eljno neupotrebljive i neugodne, kao to uistinu i jesu. To gto trgovaeki pomodnik robu zaeara i uopde koristi crnu magiju, ako demo pravo, nuina je obrana. Kad bi simpatizirao s nama, dovelo bi ga to u opasnost da padne tr isto besciljno, neodludno stanje da nas slijedi i bude pokoren. Medutim, tako povremenom simpatijom za nas, reduciran na poluidiota, mogao bi lako trgovinu rasprodati u pol cijene. Cudo je Sto prodavadi i prodavadice vise ili manje ne polude, ako se uzme u obzir smugena koprcajuda, bespomodna ruija s kojom imaju posla od jutra do vederi. Tko mora 2ivjeti u ludnici, sam se izla2e opasnosti da ogteti jedan dio svog duha. Robna kuda i ludnica, glede ponaganja ljudi, za objektivnog promatrada imaju veliku slidnost. Da sam ja prodavad, prodao bih im svog oca i svoju majku, ditavo drugtvo sve do detvrtog i petog koljena, te limene satove za zlatne, i to mime savjesti, kad bi dogli k meni u onom grijegnom neumjerenom duhovnom stanju rodenom iz iurbe, neodluenosti i neodredene poiude da za negto dobiju nigta. Treati s takvom glavom medu ljudima i zaraziti ih nepravdaje ijavno ogteeenje, bag kao da se ide medu ljude s ospicama iii vodenim kozicama, a ja sam s takovom glavom sam igao naokolo i dinio nepravdu i grijeh, desto i desto.
10
0 MOJIM KOKOtIMA
Ovdje bih 2elio izvijestiti o ostatku mojih gradevinskih, ili bih trebao redi, pobo2nosti probudujudih iskugenja. Jog ne znam zagto, ali to me pribli2ava mom vlastitom daivljavanju. Sagradio sam kokoginjac i drZim kokogi. Kokoginjac je izveden uz iskustva i tehnidku vjegtinu stedenima kod gradnje kude. Rezultat je da, g to se tide simetrije, tlocrta i nacrta predstavlja daleko savrgeniju konstrukciju od kude. Kokogi sam volio od djetinjstya. Rastao sam medu njima kod moje obudovjele bake koja je Zivjela sama u staroj kudi s brojnim madkama i kokogima, te upravljala tom dudnom simbiozom djedaka, Zivadi i grabeZhivaca u mint. Ona je bila poprijeko okrenuta - tiha, stara dama, u crkvu nije nikad igla, nedjeljom je za sebe ditala Bibliju, u kudi nije podnosila ugljen, nego samo drvo za lolenje, nikad nije vidjela Zeljeznicu, nije se nikad vozila na parobrodu, posjete je uskradivala, ra dila fantastidne paprenjake, od kojih je dnevno, todno u devet sati naveder pojela jednog, po jednog data i meni, a do sr2i mrzila starog T..., gpeditera iz susjedstva, dije je marljivo tuljenje od jutra do nodi ispunjavalo dvorigte uz jahadi pribor, razbijena ruda, badve, sanduke i iverje, tako da je izgledalo kao da je davo tamo haradio. Mojoj je baki bio u2itak na sajamske dane promatrati kad bi nekom seljaku pobjegli upregnuti konji, to se degde dogadalo, pa bi komadi maslaca pljeskom pljuskali u ulidne mlake, dok bi kodijag urlajudi za njima "oha" galopirao i pri svakom galop-skoku pecao jednog za drugim iz Inkvi. No svoje je kokogi mogla navesti da lijegu vise jaja od svih 11
drugih kokogiju u mjestu, kod nas je bio pravi cirkus u lijeganju jaja. Prave dobre male djeaake nije voljela, ja sam bio jedini u obitelji kojeg je uz sebe trpjela - jako protiv volje mojih roditelja. A ja sam bio rado kod nje, tamo sam imao mnogo veau slobodu i torte, te tolike modrice, koliko sam ih samo mogao pokupiti u veaernjim ratniakim igrama s ulianim fakinima. Njihov je poglavica i voda bio "Nigger Hen", crnac Henri, koji je komandirao nama i po potrebi premlatio, ali je svakako imao vige tekuaeg novca nego mi svi zajedno. On je bio veliki prijatelj moje krajnje mladosti sve do dana kad sam, potaknut od zluradih namjegtenika moga oca, nagovorio Nigger Hena da puge u malu igraakuvjetrenjaau. Bila je ispunjena bragnom, jedan je oblak ugao Nigger Henu u dugnik i druge tjelesne otvore, dokjesnaZno puhnuo u lijevak. I onda me odbacio! Sad sam se morao prildjuaiti "Hen Hill", Henriku BreZuljku. Teglenje velike koga re amo-tamo iz stana njegove majke do trgovine sirupom, kolaaima i soda vodom, njegova oca, ispunjavalo je Zivot tog djeaaka. Volio sam Henrika, jer bi mi putem, prilikom prolaza kroz nage dvorigte, redovito dao kugati njegove kolaae. Povukli bismo se u polumrak nekog golemog praznog sanduka, a nagli smo mudre metode podizanja Zlicom aokoladnih preljeva i odstranjivanja razumne porcije iz sredine, te njihovo privodenje nagem uvijek rado spremnom djeaaakom organizmu. Henrik se veainom odmarao, dok sam ja - jeo. "Hen" je izvana bio vigemanje torta, koja je prijanjala u fragmentima uz njega, a tamo gdje nije bio torta, bio je pjegasti sladoled! Njegova ga je majka ostavljala da u podrumu barata sa strojem za sladoled, a mi smo tamo sakrili drugu staru Zlicu s kojom smo u kradm razmacima kugali sladoled kad bi prelazio iz kapajuae-tekuaeg u avrsto agregatno stanje. Mjesna aris-
tokracija, koja je jela sladoled u salonima gospode Hill, nije ni sanjala aiji su prsti bili prvi unutra, jer ako su vrijeme i okolnosti polurivali, uvidjeli bismo da su prsti spretniji od Thee. Buduai da upravo govorim o kokogima, iii sam bar imao namjeru govoriti, ainilo mi se prikladnim da upletem ovo s crncem Henom i Hen Hillom. U svakom sluaaju, naslijedio sam bakinu strast i nadarenost za drZanje kokogi - i ista me jog danas uzbudujuaa radost proiima kad pronadem tucet aistih, bijelih, svjelih jaja u gnijezdima, kao gto je i dvanaestogodignjeg djeaaka. Ljepota i vrijednost Zivota medutim, lee u tome da se razveseljavamo istim i u istoj mjeri kao kad smo bili djeca, te neuvele djeaje uZitke sjediniti s novo procvalima zrelogau! UZivati gto se uZivalo kad je tijelo bilo novo, a duh takoder svjeZe odjeven stupio ponovno u svijet. Izmedu aetiri i aetrnaest sunce sja u slavi, a mjesec je pun bajki i trava je tako jako zelena kao nikad kasnije, a zagto?
12
13
MENTALNE POTESKOCE
Kuda ima tetiri strane, spugtajua krov, dva velika juZna prozora - jednu rupu za vrata, drugu za dimjak i oko stopedeset pukotina, vedinu sam naeinio ja, slutajno iii namjerno, pri neuspjelim pokugajima da u uglovima uredno sastavim krajeve dasaka, a ostatak se natinio sam od vitoperenja i drugog nereda svjeZeg drveta. Kad je naglo toplo proljetno sunce, mom dudu nije bilo kraja. Kakvo li je to praskanje i istezanje nastalo; dvoruge su ispadale i ostavljale rupe, velike i male "granate rupe" (no, zato to nisu mogli red odmah). Zabio sam letve poprijeko i tako ih ukrotio. Prije nisam ima o pojma o tolikim prirodnim silama, uvijek spremnim da osujete ljudsko djelo. Kad je iz zemlje izagao mraz, moj se pod poteo odmatati u valove. Zidovi i krov su iz simpatije takoder podeli sjedati, kriviti se, kuda je bila kao ovjek-zmija. Zrak je uzlazio kroz otvore tla. Onda sam nategnuo vogtano plano.Kiga jedolazila kroz rupe odozgora. Napeo sam vogtano platno preko toga, novo, u lijepim i veselim bojama. Bio je to veseli krov, veseliji od bib kojeg dijela unutragnjosti, podsjedao je na karirani ogrtat, koji pokriva staro odijelo puno godina, rupa i iskustava. Ljudi su se smijali mom krovu od vogtanog platna! G ovorili su: "Zagto ne cink iii gindra?" Jer je vogtano platno upola jeftinije i traje tako dugo dok mi taj krov treba. No oni su dalje govorili: "Nije uobitajeno". Ali, netko mora poteti s neobitnim, a ja sam bio taj netko. Nije bib uobidajeno ni da se otkrije Amerika. Kesite se svemu neobienom, a dvanaest mjeseci kasnije imitirate sve, naroeito onda kad pritom vire dva centa zarade.
Artikal, koji sam najvise trebao za gradnju, a koji sam najmanje koristio, bio je... vrijeme. Moj je duh uvijek bio ispred mog posla... umjesto u njemu. Konstatiram da bi se negto nacinilo, najbolje natinilo, mora t ovjek svu duhovnu snagu s kojom raspola2e, sad, odmah, iskijudvo, usredototiti na svoj posao, pa ma kako trivijalan bio! Bilo da je to zabijanje eavla ilf pisanje eseja (za kojeg se misli, da mora tovjedanstvu dignuti kosu u vis, a ni jedna vlas se ne makne). Ostaviti energiju-volju da tee pokraj, jednako je logoj hidrocentrali: voda protjeee pokraj pogona beskorisno, a da ipak ne tjera drugi. Dogao sam do zakljuelca: zzlisli jednog dovjeka su zaista snaga njegovih migida, najviga inervacija je najbolja utinkovi. tost pri svakom poslu. Tko mi ne vjeruje, neka se popne pri naletu vjetra kod Cap Ha ttera iii papas oluje na La Platti na vrh jarbola! I dok se pri kraju svoje stra2e bori da spusti pobunjena naduta jedra, koja mu tegka od kik i pjene lupaju po glavi svojim mokrim gakama od jadrovine i tine sve mogude da covjeka bace u vodu, e, pa da vidimo, da I i je to vrijeme i mjesto da se sjeti gto je rekao mladoj dami pri oprogtaju iii gto je druga mlada dama rekla njemu na rastanku, iii maZda da sanjari o boji i kroju svojih sljededih Hata! Bududi da kod sitnih poslova posljedice "paralelnog migljenja" nisu odmah smrtonosne, zato ih nema ngta manje. Najbolja viena koncentracije je - zabijanje davala jer ovdje se svako "paralelno migljenje" odmah pretvara u "pokrajno udaranje" po noktu, umjesto po tavlu. • Ja sam patio tako netovjedno pod udarcima dekida po palcu, pod krivo ispiljenim daskama, spoticanju preko sebe i drugih stari, jer je preko istotnog grijeha, sparenog s doZivotnom nepristojnogdu, moj duh uvijek bio u stvarima koje bi radio a nikad u onima koje sam radio.
14
15
Da bih ozdravio, da bih se oslobodio svakodnevnog jada, "namaljao" sam dadom iz svjetiljke i terpentinom po svim stranama kude redenicu: "Uzmi vremena za svaku stvar" i "Samo jedno odjednom". Ipak se kod svakog bojanja znalo dogoditi da sam zaboravio gto to bojam... i svrhu toga i cijele pride... to mozgao, da li de demokrati dodi na kormilo... dok ne bi neko slovo izletjelo krivo iz reda, a kapavo-tekuda dada polagano kapala po mojim zadnjim bijelim hladama. ZaSto? Umjesto u kistu, kuda je spadala, snaga koja ga je trebala voditi bila je par stotina milja daleko. No, ako je u Washingtonu, kako mote onda obavljati svoju du2nost?
16
STO JE POSJED?
Ja posjedujem ovu loge konstruiranu pedeset-dolarsku kudu u modvari Jerseya. Jako malo ljudi posjeduje svoj dom u tolikoj mjeri, kao ja svoj..Veeinom dom posjeduje njih. Ja vladam tom kudom. Kad hodu, mogu je zapaliti. Ne bih postao siromagniji, a susjeda diji bi posjed mogao biti ugro2en vatrom nemam. Ne stanujem ni u kakovom selu, ni u kakovom gradu diji bi me stanovnici alarmirani vatrom mogli uznemiravati svojim pokugajima gagenja. Ja mogu svuda kroz zidove bugti rupe, a da ne pitam za dozvolu kudevlasnika. Mogu cijelu dagdaru ispuniti dimom cigareta, a da ne smetam stanovnike. Mogu ustati oko ponodi, zabijati davle, piliti drva iii robovati nekom drugom budnom poslu bez straha da du omesti druge u njihovu mini. Svoje papule mogu ostaviti onako kako sam ih izuo, jednu s palcem na sjever, drugu okrenutu na jug, a nakon tjedan dana pri povratku kudi nadi du ih opetu istom polobju, a ne sakivene negdje u najmradnijem kutu. Ne plagim se obavljati smede na vlatitom prostiradu. Nisam vezan za odredene rudkove. Siguran sam od posjetitelja. Ma kakve bile moje mane, ovdje unutar moja d'etiri zida one jedino mene brinu. Imam ulaz samo za sebe. Ne zapovijeda mi nikakva domadica niti prigovara kad jedem ljegnjake i ostavljam ljuske po podu u dnevnom boravku. Mogu zabijati u zid davle svih fomata, mogu zidove oblijepiti slikama ili ih sam prekriti freskama, a da me nitko ne tu2i za naknadu Stete. Mogu dr2ati u kudi mena2eriju. Ne mule me kulinarski u2ici susjeda. S visokih ploda ne zure mi u lice nikakve odredbe kudevlasnika ili magistrata ako mi se prohtije da izlijem talog kave u slivnik. 17
TRAVNII
Svoje sobe mogu poplaviti vodom, iz toga napraviti akvarij, unutra plivati, bez u2asa da bi moglo procuriti i unigtiti salonsku garnituru kat ispod. Nemam posluge da izigrava kudnog gpijuna, psuje nad maslacem, uzdrZava na moj raeun svoje rodake, razbija moje najdra2e vaze i da se pijana nade na stubigtu. Vige nego li ja svoj dom, posjedovao je Diogenes svoju baevu, jer ju je mogao iz neugodnog susjedstva otkoturati, pa i zimi na sunce, ljeti u hladovinu, iii daleko od rastudih voda, te je tako bio bogatiji od mene. Ito je posj ed? Da li je to otplaeena stvar eija se uporaba regulira migljenjem i obieajima drugih ljudi? Jako malo ljudi posjeduje u torn smislu haljine koje nose! Posjedujem li par lakiranih cipela koje me toliko 2uljaju da ih stigavgi kuei odmah izuvam, iii su sredstva modi, oruZje elegantnog dnigtva, koje me podjarmljuje? Imam li tvrdu ogrlicu koja mi pri svakom pokretu glave nastoji prerezati vrat - ili drugtvenu maskaradu? Posjedujem li ja sam sebe iii sam samo nastanjen, nahranjen i odjeven prema 2eljama i hirovima odredenih ljudi pred kojima osjeeam: "ovakav morambiti, inaee sam nigta"? Nedavno sam gledao neku 2enu kako se vraea iz svog "shoppinga" sa gest paketa. Vidio sam brigu na njenom licu i patnju u njenim rukama. Kad je ulazila u tramvaj bilo je to u strahu da bi koji paket mogao pasti na pod. Sjela je i rasporedila pakete oko sebe, te ih brojila, nije manjkao ni jedan. Akobiza vrijeme vanjena trenutak zapala ubezbrilnost i ugodno osjedanje, odmah je mueno prestragena postala svjesna tereta svojih svanjeva. Jesu li svi jog to - i gdje? Nijedan nije ukraden, nijedan nije pao pod klupu, ili gto vea inane aini 2ivotni sadnaj sve2nja? Pri izlasku pregla je ulicu s istom patnjom svenjeva. Njihov su sadr2aj bile aisto prigodne kupovine, izvor tolikih neprilika, nabavljenih pod utjecajem robnog aarobnjaka. Tek gto je kupila te sumnjive 18
stvari i kako je mislila, uzela ih u posjed, vee su one zagospodarile njome, poeele je tiranizirati, zarobljavati. Bilo je subotnje veee. Ne dvojim da su joj neki od tih paketa nedjeljom sprijeeili put do crkve, do unutarnje sabranosti. Govorim s puno simpatije o toj 2eni jer eesto i preeesto sam se dao uhvatiti od sve2njeva, impregniranih potreba, sveZnjeva najmljenih briga i svanjeva - snobizma. Kakav teret uzrujavanja je ta 2ena nosila u svojim paketima kuei?! To su bile stvari za "sastavljanje"! No krojaeica nije dogla u dogovoreno vrijeme. Uzrujavanje I. Kad je dogla, uzela je krivu mjeru. Uzrujavanje II. Kad je zavrgila posao, tra2ila je vedu cijenu. Uzrujavanje III. Sad je trebalo od mu2a tra2iti jog novaca. Uzrujavanje IV. Naravno, haljina nije bila ni pravodobno gotova za soiree. Uzrujavanje V. Da li je ta sirota 2erta posjedovala haljinu, iii haljina nju? Moe li bilo koja haljina "tako dobro stajati" da bi nadomjestila takav gubitak veselosti, vremena, elastienosti! A kako izgleda vedina proizvoda takovog napora? Kao 2alosni predmeti bez stila i bijedni za oei koje zaista vide. Dok sam gradio svoju kudu dozvolio sam neko vrijeme daskama da me posjeduju. Nisu stigle pravodobno pa me to rasrdilo. I obje moje podnoThe ploee su me posjedovale tri dana, dok su stajale negdje na sporednom kolosijeku za istovar. I sad jog osjedam koliko se mnogo stvari oko mene trudi da me ulovi. Om podinju skretati moju pozornost na sebe, giriti se u meni, protezati se u mojoj svijesti, postoji opasnost. gto me zabrinjava, to me posjeduje. Ako se po2urim i potegnem da do sutra naveter zavrgim kokoginjac, onda kokoginjac ima mene. Ako se uopde ne brinem da li de kokoginjac biti gotov ovaj tjedan iii ovaj mjesec, onda ja imam kokoginjac. Vidio sam jednog aoveka aija je neosigurana kuda izgorjela, kako je sjeo i u2ivao u sjaju plamena i svega gto se naokolo dogadalo. Taj je dovjek jog uvijek posjedovao kudu. 19
RELIGIJA U NASEM RADU
Zapreke koje sam susretao pri gradnji i vodenju svog hotela za "jednog gosta" leZe u meni, ne izvan mene. "Izvan mene" sam samo ja sam - i tako du pokugati udi u sebe. Stvari se uvijek moraju udniti prije nego ih uradim. Uvijekja odredujem vrijemeu koje se stvari moraju dogoditi i postajem vrlo nestrpljiv kad gospod Bog ustraje na svom vremenu da ih zavrgi. Zagto toliki dini mog Zivota moraju biti tako zbunjujudi i neprijatni? Zagto odijevanje ujutro mora znaati uZurbanu i neugodnu muku? Znam za jednog Anglosaksonca koji se ustrijelio jer nije vise mogao podnagati rutinudnevne toalete. Zagto moram bezvoljno ulaziti u svoje odijelo kao u jamu? Zagto je paljenje vatre u pedi tako dosadno? Zagto cjepanice ne mogu poslagati paZdjivo - s pogtovanjem, pritom koristiti malo mozga da zapaljene na najbolji naCtin i meni za dobrobit gore. Dnevne nas sitnice (one tine devedeset posto nageg Zivota) muse tako jer loge s njima postupamo, postaju nepodnosive kao izjageni konji iii zapugtena djeca. Ne postoji ii neki grijegni i neki "prosvijedeni" nadn loienja vatre? Dozvoljava h prava religioznost neurednost? Ne treba h religija, tj. svjetlo, blagost i razumijevanje, proiimati svaki tin iivota? Zagto trogim uludo u srclibi i nestrpljenju dvostruko toliko snage na obuvanje eizama, pritom se zamaram i izbacujem se iz raspoloienja satima, dok malo spretnosti, malo pozornosti investirano u proueavanje zakona mojih iniranaca we to eini igrarijom. Raspisuju se svjetske nagrade da bi se utjerala lopta izmedu dva kolca, lupila preko mreie, izbacila iz pjegeane jame. A
&taw, d'ovjedanstvo zadrZava dah! Duboko se Idanja pred tim potpuno fiktivnim vrijednostima. Svjetske nagrade treba dati za najveselije pranje zubi, najgenijalnije vezivanje dizama, kako bi sotonska svakidagnjica izgubila svojubodlju i postala sport i veselje. Ljudi vjeruju da oni to mogu i ovako! Zagto onda ode sve krivo pri najmanjoj Zurbi? Manjka tehnika u trivijalnostima. Neva2no je uvijek opasno. Napoleona je stajalo odludne bitke za prijestolje i svijet gto je bio neispavan. Kad samo ne bi bilo ujutro mojih dzama, kako bih mogao biti nalik bolanstvu! Pet minuta kojeizgubimdnevno na hrvanje s njima, akumulirane na kraju daju po koji dan, kojegbih mogao iskoristiti na radost. I to sve iz aste gluposti, lijenosti i bezboZnigtva. Lijenost je izvor sve muke. Pogledajte, molim, samo odjedu u ovoj sobi. Zlobno razbacana, neuredno rasporedena, dva mjesta za jednu stvar lb dvije stvari na jednom mjestu (samo ne &rape). Zagto mi treba katkada ujutro tako neljudski dugo da budem gotov, a pritom se pjenim od Zurbe: jer misled prate nod na negto drugo, moje mi je puce ovratnika palo u zdjelicu za brijanje. Jedan moj prijatelj ima zbog toga pun umivaonik rezervnih puceta za ovratnik. No to je pogregni put! Jednu tkaonicu bi mogle pokretati konjske snage koje sam ved uludo utrogio u potrazi za Zlicom za obuvanje. No, jog gore: nehajnost mi je prodrla u dugu, postala drugom naravi. Ona prokapljuje kad punim ugljen u ped ili toeim vodu u eajnik, bez pogtovanja, radedi nemarno. Dio ugljena ide u ped, dio povrh, ostatak pokraj. Ostatak je ved. A kod dajnika voda tete djelomidno unutra, dio naokolo jer se ukrutim na to da punenje pedi iii dajnika osjeeam kao neprilidnu muku koje se treba po mogudnosti gto brie rijegiti. Tako grijegim. Grijeh stvara ved u nastanku kaznu. Kazna je osjedaj patnje zbog nestrpljivosti. No to je kazna s Icamatima na kamate jer moram raditi "prekovremene
20
21
minute", sakupiti rasuti ugljen, obrisati prolivenu vodu, jog vise truda, besmislenog rasipanja snage i volje. Pa gto traZim na ovoj planed? SreCu. Dobro. ObeCano nam je, onako kako sluZimo Gospodinu. Ne lezi li to sluZenje u najsitnijem, i u tako zvanim trivijalnostima Zivota? Na susjednom stolu leli par neopranih tanjura. Trebam li im dozvoliti da na taj naan i nadalje vrijedaju moje oci svojom neCistoCom? Nije li dstoCa najbliZa bolanskom? All u kakovom stanju raspolaenja Cu ih odstiti? Da li Cu u Zurbi izribati sebe, pritom si prljavgtinu utrljati u raspololenje kao srelZbu i mr2nju? Tko Ce mi onda oprati raspoloZenje? Ili Cu na te tanjure primijeniti istu ozbiljnost, istu pozornost s kojom bih bojao sliku? Da li cu steci osjeCaj zadovoljstva kad lako, sigurno i precizno iz tog predmeta opet postane dragi, dsti tanjur? Nije li to obaavanje? Je li to obolavanje jad ili radost? Kod pranja tanjura mote se sluZiti vragu ill Spasitelju. Ne likuje li pakao kad osta vim na rubu ostatke Zumanjca, a s malo vode za pranje zaprljam besmisleno krpu, time posijavgi beskrajno sjeme malih nesreaa za dragi dan? Zagto nisam odredio utvrdeno mjesto mojoj krpi za pranje posuda? Zagto je ta mrtva, osamljena, beskuanidca krpa uvijek na putu, a onda, ukolonjena s puta, odmah stigne na put neem drugom? Zagto je postala muka za oa? Kadgod je vidim, zadaje mi brigu. Zagto podva na mojoj dugi kao vlaZna mrlja? Jer sam grijegnik. Jer sam previge mlitav da pronadem par minuta da joj dodijelim bast°, razumno i udobno mjesto. Jer odbijam ukljudti sudoperu u svoju religiju koja ipak' treba obuhvatiti cijeli svijet. Jer prezirem nisko i neznatno. Jer dnevno padam iz stanja milosti i ne dam "svakome svoje" (vidi shkaj krpe za sude). No ipak znam zagto sam najgori medu grijegnicima!
Usprkos svemu "brige svijeta" prodiru u zagtiaenu kuau, utvrdu izgradenu mojim vlastitim rukama u Jersey moCvarama. Vedm dijelom, kao gto ved brige jesu, nisu vrijedne truda. Da li Cu dad moj krov koji prokignjava pokriti cinkom ili ga sam popraviti vogtanim platnom; da li Cu u nekom odredenom kutu pribiti jog dasaka, a u koju svrhu nije mi jasno; da li da sljedeCeg ljeta radije kupim lijepo poniklovano kuhalo za sedam dolara pedeset ili jedno obieno; trebani li posijati 2ito ili krumpir, ako Zito, je li onda bolje kupiti kosu iii je posuditi; tko Ce se brinuti za moje kokogi i golubove odem li u Boston; hoou li kod brijae'a jog imati vremena da se ogigam prije odlaska vlaka; da li da za dorudak uzmem prepe&nac ill jaja na prepeCencu, hodi li udniti iii ne Hsu& svakodnevnih misli kojih bih se uistinu pred drugima stidio - hoau h mod ih ne mod! Sva ta misaona masa, ti planovi, gpekulacije, Zelje, brige, hirovi, predrasude velike i male, korisne i suvigne, dolaze C'esto u hrpi i zagaduju mi dugu u pola sata dok gazim od modvare do kolodvora, a Boianstvo dni sve da me zabavlja slavom sune-eva izlaska. Onda, dok putujem tamo amo po toj dosadnoj, izvo2enoj misaonoj cesti! Od vremena do vremena naletim ponovno na uieglu, staru, istu brigu, raspololenje, pitanje, te se radije pugtam dosadivati od ditave rulje, nego da jednom zauvijek najurim samo jednog jedinog suvignog nametnika! Kako dajem izbjegavajude odgovore i razradujem neodludnost, umjesto da odmah sredim dnevni zadatak. Kako onda kaZem: "Oh, ved Cu vidjeti u samom dudanu kako du
22
23
BRIGE SVIJETA
se osjeaati zbog to nove metle"; "Moida au i kupiti novi proljetni ogrtaa, a moida i ne" i upitnoj misli odgovaram: "Mokm, javite mi se kojom zgodom ponovno", a tri minute kasnije ona to i uaini, a ja inzistiram na tome kako yea vidim moje kokogi nenahranjene, nenjegovane i kako ugibaju, dok du ja biti u Bostonu. Mo2da je Martina duga takoder bila optereaena sluienjem. Svejedno je oko aega se duga brine i &mu sluii - da li ribanje starog poklopca za lonac iz 30. g. n. e. da se sjaji ili aetkanjem plagta iz 1900. godine. Marija je odabrala "bolji dio" ne zapugtanjem svojih duinosti, nego jer se protivila da je ove vulgariziraju i njome ovladaju. Ja nisam nikad siguran od takovih invazija naokolo lutajuaih briga. Juaer sam igao u grad u obilnom, sunaanom raspoloienju. Bio je prvi proljetni dan, elementi u svom najblaiem, najljubaznijem raspoloienju, ponizno sam ih oponagao. Lutao sam polako Chambers Street, dao cistitf aizme kod nekog talijanskog novajlije, osjetio jedan aas ogoraenja nad bijednim "sjajem", odmah poialio i prizvao u pomoa milosrde i obzir za jadnog momka koji trazi svoj patent napredak, zamislio se u njegov poloiaj (tad mi je bib bolje), platio mu i odmargirao dalje s nejednako ulagtenim aizmama, aestitao si na svojoj dobroti, nabio se do vrha duhovnom °bola& i sam pred sobom se podiaio kakva sam ja duga od aovjeka u usporedbi s tvrdim, bezobzirnim egoistima naokolo. Pokraj mene su prolazili ljudi puni poslovnih briga, puni sumnje, puni straha - planirajuai, u2urbani, magtajual, kako je yea to njihov naain. Njihova lica zategnuta u krute financijske avorove, njihove noge iz petnih ilia jure naprijed, njihovi duhovi tjeraju to tijela na sve brie kretanje - potpuno ulovljeneduge u "brigama svijeta". Onda sam rekao "u svom dragom srcu": Kako je dobro gto nemam nigta zajedniakog s tim grijegnicima. Hvalim
Bogu za takove stvari, mene vige ne napadaju i okivaju brige svijeta. Zadovoljan sam, sretan i bogat u trenutaanom uiitku. Gle, ovaj tu stoji, samo da ne padne! Naravno, sve je opet bih pogregno! Nikad se ne poznajem. Nikad se nisam poznavao. Ved aetrdesetdevet godina pokugavam se upoznati s tim momkom u svojoj unutragnjosti. Katkada mi izgleda, da ga poznajem skroz na skroz, a nadem se prevaren! Uvijek iskoai bilo koja nova karakteristika, nova mana iii stara mana u novom ruhu. Katkada mislim da u mojoj ko2i ima pet tuceta individua kao lupina od luka, svaka sa svojim privatnim grimasama, predrasudama, nepristojnostima i poiudama i pojedinaano zahtijevajudi "dozvolu" da se iiive, kao mornari koji ho& imati na kopnu "slobodan dan". Ve6 sam napustio nadu da au se ikad upoznati s cijelom menaierijom. U zaslijepljenim satima nazivam to "bogatim unutarnjim iivotom". Smatrajuai se preobraaenim, smirenim, uzvigenim nad "brigama svijeta", nemajuai posla ni s dim, nego tek da uiivam svijet, onako kao usput pala mi ideja kako iskoristiti jog jedan sat u gradu da bih mogao iz svog gradskog stana pokupiti mesingom okovani mahagoni pisaai stol, koji sam tu ostavio. Ne znam toano gto cu s njime. Za njega nema potrebe u mojoj Jersey kuai. Bio bi potpuno sigurno spremljen u gradu. Vjerojatno cu sljedede zime biti prisiljen opet ga sa sela transportirati u New York. Bio je to moj prolazni hir ill hir nekog drugog idiota u meni. Nije bio samo hir, nego "briga svijeta". Uhvatila me, vezala me, ganjala me do City Hall stanice podignute Zeljeznice, luclaaki me tjerala stubama gore da uhvatim vlak i na kraju ulice opet van. Paurivala me sklupaanog u drugu hrpu zarobljenika do "uptown South-Ferry" vlaka. Dospjevgi
24
25
u svoju sobu utvrdio sam da mi preostaje pola sata manje da stignem na vlak u pola detiri za motvaru, nego gto sam ratunao. Uopde nije bilo potrebe da koristim bag taj odredeni vlak, nego potreba hira. To je bila jedna druga "briga svijeta". Nita ne bi bilo izgubljeno, nitko ogieten iii razotaran, cijeli bi svijet ostao u statusa quo da sam koristio jedan od vlakova koji voze iza pola &Uri. No nestrpljivost i turba su me imali! Julio sam naokolo, nisam nagao ute, sjurio po tri stube opet dolje u prvu trgovinu da ga kupim; onda opet gore, hrvao se naravno s pisadim stolom koji se branio, boksao i udarao ga, zamatanje je bilo neuredno i drugi su mi predmeti, to je moja sudbina, redovito podmetali nogu u surovoj gutvi. Izgrebao sam si prste na mesinganim okovima, znojio se, kleo u srcu, kuhao i pjenio se od nestrpljivosti. Nesretni stol se napuhnuo debeo, kad sam ga zavezao, onda se opet stanjio i iskliznuo van: konatno je ute puklo. Say zaprljan izvukao sam ga van i do stube uzdignute teljeznice, popeo se na krivi peron, tekao deset minuta vlak, koji je onda igao za Harlem, a ne za City Hall; onda sam tu zlobnu stvar izgurao opet niz stube i po drugim stubama opet gore, opet ekao par mudnih minuta na drugi vlak, stigao u Chambers Street pet minuta prekasno i konatno se nagao iscrpljen, neraspoloten, s dva prazna sata pred sobom i 20 funti (10 kg) pisadeg stola na sebi, otekujuti na vjetrovitom peronu vlak u gesnaest i dvadeset. Pazi, tko stoji tu, da ne padne. Ja sam pao'. Pao iz stanja milosti - podlegao jednom mamcu svijeta i jednom umigljenorn, povrh toga samostvorenom. Bio sam bogat prije nego me stvar zavela. Bio sam bogat u svijesti da upravo nigta nemam za raditi, s dovoljno 26
vremena da to utinim. Bogat na tgini u srcu i zadovoljstvu u bide. Bez brige za igta osim dogadaja oko mene i u meni, moja je duga pratila tijek unutarnjih i vanjskih dogadaja puna tivog mira. Nije li to blagostanje? Mote li moj brand Jay Gould, o kom vetina ljudi govori tako zlo iz tiste zavisti, utivati vige? Osiguravaju li mil milijuni u trezoru? Je li uvijek samo novac na dnu svih "briga svijeta"? Kod ove zgode s pisadim stolom motiv nije bio nikaka v novac, a ja sam investirao bar za pet dolara snage, duha i brige! Brige svijeta obuhvadaju plesne haljine koje nisu na vrijeme gotove, zgnjeteno nojevo perje, promagene kotije, stvari koje nemajunikakve vezesa zaradom novca ilibijedom tivota. I emu da to mene brine! Nemam li dovoljno posla i dosta dokolice da se mogu oduprijeti "brigama tivota"? I ne uhvatim li se ipak dnevno pritom, upravo kad mislim da stojim najtvrgte, kako gubim ravnotetu i padam iz stanja milosti?
27
TA VISOKA POLICA
Kod gradnje moje kuae, kod planiranja unutarnjeg uredenja, tim vise gto je kuaa jednosobna i ja se sam brinem za stanovanje, skrenuo sam na jedan odrecteni studij: sve poredati tako da bude dostupno s minimumom truda i vremena. Covjek treba aitavu snagu koju mu je dala priroda. 2ivotna ekonomija - ljudska ekonomija! Zato se raCtuna samo novac, a ne. rasipanje snage kao dugevna poremeC'enost? Kolike bi gtedljive domaCice onda trebalo staviti pod skrbnigtvo? Svi ti ljudi koji trate kako "provesti vrijeme"! Vrijeme, najdragocjenije - jedinstveno provesti, utudi, ubiti, da bi se sami ubili! Snaga znaai mogudnost veselja, ona je kao i novac, sredstvo pladanja sitnih dna svakidagnjice, s njom treba tako oprezno postupati kao gto bi dovjek postupio sa svojih zadnjih stotinu dolara u stranoj zemlji. Kad sam ulazio u civilizirani dom, umoran, desto i predesto sam onda morao tratiti svoje papule koje su, od narodito za to pladenih ljudi, bile eksploa thane u udaljeni ormar. 0 tivotu se radi. Zato sam i juder svoj stolid za pranje naainio 19 centimetara nitim. Jer kad si perem lice i ruke, telim da mogu sjediti. 2elim to raditi sabrano, temeljito, s pogtovanjem, te od toga imati neko zadovoljstvo. Ako mi se hose pokreta, onda vjetbam. Ali, pred stolidem za umivanje stajati? Tko je to nadio ljudima? Vjerojatno netko kome se to procedura pranja ainila gtetnom neophodnogau - komad dutnosti koji se vrgi brzo i bezvoljno. Mora li biti tako? Ne mole li se
svaka potreba tijela oplemeniti kulturom, skinuti pokrov nestrpljivosti s nje, ne stojimo li to iznad svih kraljeva proglih vremena? Seto je raskog, sjaj, prema tihom dostojanstvu strpljivog tijela u svakodnevici. To provesti bez gregke u domu do u sitnicu, bilo bi dobrodinstvo pred dijim bi domagajem ljudi stajali kao pred dudesima. Rasteredenje t iv ota domom - hramom oslobodenja. Samo nek se pogleda neka gradanska kuhinja. Cijelim domadinstvom izgleda upravlja samo jedno nastojanje: najveaim mogudimutrogkomsnage postidi minimum udinka. Uvijek su lonci, tave, kuhinjski pribor smjegteni Sto dalje mogude od gtednjaka i tako rasporedeni da se uvijek mora najprije maknuti pola tuceta stvari da bi se dosegnulo potrebno. Druge stvari vise blizu stropa iii izvan dohvata na dohvat je uvijek ono na gto se mote opedi iii inaae ozlijediti. Citava oprema kuhinje izgleda kao da je kreirana za ±irafe, bida s nadljudskim mjerama istezanja i sagibanja. Opet jedan primjer protiv posrednog dokaza. Koliko se konjskih snaga razbacuje dnevno na visoku policu! Jeste li primijetili kako stvari koje stignu na jedno mjesto, vise od ljudskog ramena, pokazuju tendenciju ostati tamo dugo? Zagto? Svatko se nehotice plagi neke stvari na visokoj polici, naudi se biti bez nje, ona se rastaje od njegova tivota kao i od njegova dohvata ruke. Tisude stvari koje ljudi trebaju, za kojima tale, koje desto trate i dude se tko ih je mogao uzeti ill kud su mogle dospjeti, te tisude stvari lete sad pragne mirno na visokoj polici. Jeste li primijetili kako svaki predmet u kuhinji ili spavadoj sobi postane nasrtljiv, a bag za njega trenutadno nemate potrebe ni mjesta, te upravo on Teti uvijek tamo naokolo gdje smeta? Mote to biti knjiga ili prazna kogara za papir ili veoma skupocjena starudija, nabavljena u bilo kojoj skupoj trgovini... Gralov kale2 iii tako negto! Stoji uvijek na nekoj
28
29
drugoj stvari... a ovu drugu stvar se bag treba. Skine se i opet postavi na negto drug° g to de se za pet minuta trebati. Prokleta stvar gnjavi dovjeka i vjegto ostaje inkognito... jedva da se spozna gto dovjeka mudi. Uvijek je stvar koju se mora maknuti s puta do jednog predmeta na putu do drugog! Ako je potreban predmet za vjeganje, onda visi ispod dva iii tri druga predmeta, npr. haljina, no jog degde ogrtad, jer ih se sigurnije treba. Onda, tras, sjuri dolje sve nepotrebno, upravo kad se hode mudro izvudi ogrtad. Konadno se gubi strpljenje, bad ga se na visoku policu - i drugi tjedan, kad ga se treba, nema kraja dudenju nad tajanstvenim nestankom. To dalde treba biti Zivot - dvije tredine Zivota! I samo zato, jer stvari ni u jednoj prostoriji nemaju svaka svoj privatni prostor. Tako bi svaki dom se morao raspasti na poddomove i za bezZivotne stanovnike. "SluZinska soba" predvidena za stvari, kako u kudi ne bi bilo nikakovih "beskudnika". MoZda ste vi - moji ditatelji - veliki drZavnik iii veliki istraZivad ilibilo gto veliko ili bar misliteda jeste.Vi smatrate ovu knjigu moZcia djetinjastom - sve to stvari o kojima govorim, trivijalnima. 0 tome se ne pige knjiga! Vi ste uzvigeni! No ipak znate - kad sve dole na jednu hrpu - da ste sate i sate ako ne i dane proveli u tome, da ste lovili svoj clZepni noZ iii olovku - najprije u desnom clZepu od hlada, pa u lijevom, onda po prsluku - du2 kaputa, pa natrag u dlep od hlada, prvo desni pa lijevi i to uvijek prilikom nedeg vrlo va2nog i znadajnog. Nije li tada bilo, kad se sva snaga vase silne dugevosti izlila - ne u pogon koji pokrede svijet... ne, u gundanje, dudenje i razmigljanje, kud bi samo za ime svijeta - olovka iii naodale mogle dospjeti- koje se kasnije opet made ispod lista papira?
30
SVE NA SVOJE MJESTO
Jednu od najvedih potegkoda stvara mi provesti zakon "Sve na svoje mjesto" u kudi, bez gregke. IzlaZem se opasnosti da imam desto dva, tri pa do tuceta mjesta za jednu stvar. Moja mod je tek neznatna u tom carstvu, a ipak je to carstvo samo jedna soba, stvorena od mene samoga, za mene. Cesto odredujem stvarima mjesta, pa opet zaboravim. Vjegam tavu na gest razliditih kuka. Onda za ispomod u kudanstvu donosim stvari, pa ih ostavljam slobodno trdati. Jedna galica, 21ica, krpa, boca bez odredenog boravigta, sigurno da je drugim marljivim i urednim stvarima stalno na putu u stanju kronidne pobune protiv kudnog reda. Sto vise nomadskih stvari, to je ogordeniji rat, to je veda muka ugugiti to revoluciju. Tu je jedna odredena kuhada, povrh toga Zeljezna, medu nama vlada ved tjednima Zivahna svada. Najmanje gest puta odredio sam joj ved odrecteno i stalno mjesto i onda opet zaboravim na kojem davlu mora visjeti. Rezultat: visi na svim davlima, iii leli na svim mjestima, kulinarski je Izmael. I nema gto raditi, klatari se po kudi. Prazni staldeni vrd je u istom stanju bez mjesta i pobunjen. Nisam mu dodijelio nikakovo pravo zaposlenje, pa tako luta besciljno po kudi i smeta miroljubive i uredne vrdeve koji moraju paziti na red i obaviti svoj zadatak, a naravno Zele da ih se ostavi na miru. Duboko na dnu toga leli moja sklonost za kupovinom svih mogueih stvari i njihovo sakupljanje, a da ne znam g to du s njima podeti kad jednom radost kupovine prode. Imam odlidno i ogtro oko. Ako sam u gradu, onda neprestano vidim stvari za koje sikaZem: "To bi bilo dobro imati". To mo'e biti kada, stol, galica, dajnik, 31
sve i syagta! "Dobro imati!" Dobro, za gto? To ne znam. Ne odgovara mi postupak istraZivanja. Ne usudujem se. U takvim situacijama izbjegavam svoj oprezni Ja. Cim primijetim da dolazi, yea traim iza ugla! Ja jednostavno stvar Zelim radi Imati. "Hodu Imati", a ne stvar. To je instinkt za akumuliranjem. Moala sam nekad bio svraka i uZiyao u hrpama starog smeaa, kostiju i krpa. Radostan gto sam svojom voljom prodro protiv onog razumnog bida u meni koje nerado priznajem kao "Ja", vuaem svoje blago kudi. Sad nastaje jadikovanje. Ovoga treba njegovati, treba ga zbrinuti, nadi mu mjesto, obrisati praginu. No, mogao bi se razbiti, pa nanijeti i mojoj dugi bol. Bilo na koji naein traZi dio moje pa2nje, mog duha, moje 2ivotne snage, namede se u mene, grize me do kraja mojih dana. Na svaki mein mora se izolirati ili zatvoriti. "Zatvori" takvih vrsta za nepodlo2ne stvari naei de se na tisude u obliku podruma, tavana, "ropotarnica", gdje svi mrtvi prijestupnici, od gepavog stolca, slijepog zrcala do agresivne 2lice za jaja, predu svoj prokleti 2ivot. Hrpa takvog "izroda stvarnosti" le2i u uglu moje sobe. Neupotrebljiva kogara, velika cindana doza, jedna mala doza, jedan poklopac bez lonca! Jedan se luk pridruZio pobunjenicima uz dva krumpira koji se naizmjence smrzavaju, pa opet otapaju, pa zatim sjenilo za svjetiljku koje euvam za onaj dan kad de mu se po afinitetu pridni2iti Bogom odredena svjetiljka istih mjera. U pukotinama hrpe gnijezde se eavli, ostaci u±eta i slieno. Ta me hrpa razdire kadgod je pogledam. Ne samo gto lei u kutu, nego i meni na umu! Tegko to preoptereduje, zauzima prostor svijetlim i yearn mislima. Isto dine nomadske 2lice, galice i vrdevi. Unosnije bibio unigtiti ih, kod stvari sam ipak za smrtnu kaznu! Imam jedan kovdeg pun stare odjede, ne, na2alost ne previge stare... onako izmedu dvije godine. 32
err
Zagto je duvam? tedljivost. Da je ipak jog otrcam, a u meduvremenu ona mene otrca. Tri, iii detiri puta tjedno posjedujem taj kovdeg da bih negto traho, a za gto nisam siguran da li je tamo iii nije. U prekapanju i vadenju stare odjede spiskam nemalo vremena i snage. Da li to toga vrijedi? Isti par hlaaa vadim najmanje dvadesetpet puta godignje, sla2em ih na pod, onda opet natrag u kovdeg, isto tako jedan prsluk, tropsku opremu koju nisam nosio yea detiri godine, a mo2cla i nikad vige nedu trebati, pa tri do detiri kaputa, rublje oslabljene I sumnjive kvalitete, a nakon svog tog vremena i truda, vjerojatno du kapute pojedinaano, "na Icapljice", baciti. Ili au u primjerenim razmacima otvoriti siaugnu pukotinu svog glcrtog srca i mada pokloniti tropski gljem prosjaku, koji de ga zalo2iti za rakiju, dok se ja milujem i ljubim radi svoje velikodugnosti gto sam tako raspolagao s jednim predmetom koji mi je dosadivao. Ili du pozvati staretinara i njegovo cjenkanje de tako zakufiti ovu prostoriju koju sam sebi izgradio vlastitim rukama da bi bilo najbolje da sam mu jog kudu dao pride. Ne bi ii bilo bolje kad bih sada odmah sve za gto nemam line mogu smisliti nikakovu potrebu raspoklanjao iii unigtio? Oslobadam li time jednako svoju savjest kao i kovdeg? Ako je oslobodeno dovoljno zraka, mada dolaze bolje stvari. Pouka koju sam iz toga, iskijueivo za sebe, izvukao (ja sam naime za domadu pouku, umjesto da je nabavljam iz vjerskih tvornica), je to da nikad nemam u vidokrugu vise stvari nego je vjerojatno potrebno u detrnaest dana (izuzev umjetniekih predmeta)! No, pitanje je da li treba prestati s time sada. Koliko beskorisnih podataka, poluraspadnutih migljenja, dinjenica i dogadaja su u mojoj svijesti, a za koje nemam ni svrhe uporabe, niti za takvu znam. Moram li, da bih slovio kao mudar, za nadolazedi dan ved danas biti nakrcan migljenjima, dinjenicama, pogledima 33
koji de se ved sutra moZda pokazati pogregnima? Koliko od kompleksa toga svega gto se naziva "naobrazba" je dobro zadrZati? Ne treba li sve "podatke" i "dinjence" izbaciti kao "umarajude elemente" iz mgida? Bitno je da mind sam ostane elastiean i pokretan. Zagto se umjetnost zaborava bolje ne uei, bezvrijedna izvjegda trebalo bi propustiti jednostavno kroz mozak? Nismo li u naravi puni oZiljaka nastalih grubim otkidanjam stvari koje smo spoznali kao po 2ivot gtetne? No gdje su otupljen je osjedaj. Sto ako znam zaista imena svih rijeka na zemlji i njihovu duljinu, te vodomede i sva jezera i potoke, korita i rimsko pravo, kineske dinastije i kad je Sicilija potpala pod kudu Anjou, sve to gto se naziva "sadagnje" znanje. Zagto neki dovjek mora sam udiniti ono gto mote svaki leksikon za njega... i kojeg se povrh toga mole zaklopiti, kad se ima dosta. Nikada ne e. inimo ono - Sto netko drugi mole za nas Svu snagu treba euvati za ono gto samo mi mo2emo udniti. Zagto mora eovjek stremiti za udinkom nekog "almanaha, nekog Zeljezniekog kurira iii neke enciklopedije? Jeste li primijetili kako ljudi koji znaju sve od poeetka do kraja, odakle sve dolazi, kuda spada i kako se euva, da te pugke repetirke mudrosti koje pri najmanjem dodiru ispucavaju znanje i poduku po okolini, zauzimiju vedinom podredene pololaje? Njihovo znanje toliko pritigde njihov mozak da im ne preostaje energije za dan, za nadirajudi sat, za dudesni "sada", oni u odludujudem trenutku zaka'Z'u. Je li doista potrebno unaprijed nauditi za sve mogude situacije? Kad bih jednom imao konja, a ovaj se razboli, nema H onda dosta vremena ispitati gdje stanuje veterinar? No ja sada nemam nikakovog konja, a korij kojeg jog nemam moda se uopde nede razboljeti. Ne znam gdje stanuje veterinar, niti se ne zelim muati da to saznam, a niti kasnije moje sjedanje kako bi se sjetilo adrese. 34
Vidio sam te grube, divlje izrasle momke, nisu imali u filistroznom smislu "nikakovu naobrazbu" i stajali su s dirljivim gtovanjem pred svakim glupanom koji je znao latinske citate. A oni su sastavljali ugovore i gradili velike putove preko Sierras i izvodili sve velidanstveno gto su obedali. Vidio sam kako su snabdijevali hranom na tisude ljudi, a sluZlli su se mozgovima diplomiranih in2enjera! A kad im je trebala neka dnjenica, iii neki alat, iii specijalista, otigli su tamo, uzeli Zeljeni artikl, osigurali si ga, upotrijebili i onda odbacili. Ne treba mi dvije teorije o jednoj stvari, ne trebam dva poklopca za jedan lonac. Ne mogu odjednom nositi tri Para hlada, ma koliko bili korisni ti komadi odjede. Trebam li dodavati dimnjak na dimnjak, Pelion na gomilati na Ossa, samo zato jer je dimnjak korisna stvar? Koliko je od mog mladenaekog gkolskog znanja bilo takav beskrajni dimnjak? Sto mi je zapravo koristilo gto znam da je Kolumbo bag 1492. g. otkrio Ameriku? Je li me oplemenilo? Je li me uzdiglo socijalno? Probudilo moju mod migljenja? Je li me uanilo moralnijim iii poStenijim? Je li me udvrstilo u mojoj dovjednosti? Da h mi je donijelo povjerenje i prijatelje? Podiglo moj kredit makar i za deset centi? Na kraju, gto je bilo vise od samo nepotrebnog komada povijesnog dimnjaka kojeg mi je odraIavati u dobrom stanju kroz ditav 2ivut nesnosna muka? Kolike de tisude godina jog, pod pretpostavom da zemlja tako dugo potraje, biti potrebno da dijete i dalje udi da je Kolumbo 1492. g. otkrio Ameriku? Kasnije sam pronagao, da taj komad dimnjaka dak nije nepropustan! Kolumbo uopde nije prvi otkrio Ameriku. Citao sam, par stotina godina ranije bili su Normani, a jog prije margiralo se preko Beringovog prolaza ovamo... i onda de procuriti: prvi Amerikanci uopde bili su Egipdani!
35
S vremena na vrijeme prepuglam se zabavljanju takvim teorijama, kao gto Zongler balansira na svom nosu sporta radi sto metara dimnjaka. No borim se protiv toga, za mene mora biti obveza, da bih vaZio za punovrijednog kulturnog eovjeka, u panienom strahu juriti sve godine povijesti i provjeriti da li je zbilja jog Kolumbo 1492. g. otkrio Ameriku... To da moram biti obvezan doZivotno nositi upeeen u mom mozgu redoslijed to eetiri broja, kao komad stoke svoj Zig, eini mi se neopisivo neukusnim. Naobrazba mi eesto izgleda kao sustavno sakupanje kilometarskih rezervnih dimjaka! Da li je duh kogara za papir, ropotarnica, tavan, uvijek pretrpan svim starim pokuestvom koje drugi smatraju da je tamo dobro spremiti? Ili je duh moZda zrcalo koje naobrazba treba ocistiti, kako bi se jasnije odraZavalo. Ito je? Treba li se Zivot nadalje raspadati na dvije polovine, od kojih ee se prva bezvoljno provesti s punjenjem, a druga s praZnjenjem?
36
NATEZANJE SA STABLOM
Trebat ee mi oko pola sata, tako sam pretpostavljao, da prievrstim par kueica za ptice izmedu grana velieanstvenog hrasta koji prula sjenu mojoj kudi. Taj je hrast ponos imanja. Ravan je, zraeno graden, simetriean, sada pri vrhuncu snage, hram neizgraden ljudskim rukama, eudesno konstruiran kao sve palace i po procjeni mojih zemljaka dobar za gorivo iii Zeljeznieke pragove. U nastojanju da montiram kueice, ustvrdio sam da u granama stanuje perverznost. MoZda je Zelja za nesmetanoku crta snaZnog karaktera i izraZene individualnosti, bilo kod mugkaraca, Zena ill hrasta. Htio sam prie'vrstiti kueice oko dvadeset stopa iznad zemlje. Prislonio sam ljestve o deblo drveta. Stablo se usprotivilo dozvoliti mi da naslonim ljestve na njegovo giroko deblo. Kako god se okrenuo ili vrtio ljestve, uvijek su se odbijale o male, alievrste grane, evrste kao eeliene opruge. Te su se borile s ljestvama i uspjegno odbijale svaki bliski napad. PokuSavao sam ljestve "progvercati" izmedu dvije tvrdoglave male graneice. Oduprle su se inteligentno svakoj taktici. Cim bi jedan kraj ljestava skliznuo unutra, uspjelo bi nekoj maejoj pandZi od grane geapiti drugi kraj. Cijelo to vrijeme potrogio sam, ja - ljudski, pokretni stroj na podnoiju ljestava, u tim uzaludnim pokugajima. Jer bile su to staromodne, jako tegke ljestve, lieilaeke ljestve. Vidio sam: to se grane moraju otpiliti. Sa zemlje ih nisam mogao dosegnuti, niti ih se moglo otpiliti s ljestava, dok su ove naslonjene na njih, u nekom smislu bih otpilio sam sebe. 37
Odsjedi ih sjekirom pokazalo se nemogudim, nigdje nisam mogao stati dvrsto desnom nogom da bih izveo udinkovit udarac. Pribjegao sam rudnoj pili. Stojedi na niskim ljestvicama mogao bih otpiliti grane. Postaviti te ljesvice dosta blizu bilo je pothvat nesludenih tetkoda jer je tlo bilo neravno i moralo se umjetno nivelirati kako bi se dobila sigurna baza. Onda mi je sinulo da sam zapravo uvelike udaljen od toga da pridvrstim te kudice. Svaki potrebni i prirodno rezultirajudi korak, dinilo se sve me vise udaljuje od stvarnog dina, naime, pridvrkivanja kudica. Podelo je s mojim nastojanjem da naslonim ljestve o stablo. Duh i tijelo bili su zadrZani samovoljom onih grana. Onda sam napustio grane i sad se opet nagao s krampom i motikom obradujudi zemlju. Mislio sam: "Bat samznatiZeljan koliko daleko jot' moram otidi od kudica da bih tamo stigao!" Pripada li i to u vrstu onih afera u 2ivotu koje hinjenom jednostavnotau mame, koje se maskiraju kao rad od jednog dana, a onda kottaju godine? U svakom sludaju, sve se zaottrilo u dvoboj izmedu mene i tog zapravo simpatidnog gospodina od drveta. Isldjudit du svu Zurbu, svu srclZbu i jednostavno vidjeti, tko de od nas dvojice zapravo ostati gospodar situacije... Od zradne linije izmedu mene i mog zadatka nema nitta - sad znadi borba korak po korak, prsa u prsa. Male su ljestvice simpatizirale sa stablom i bile potpuno nerazumno take zbog tla, klimale se dim bih stao na njih, jednom nadesno, jednom nalijevo, onda opet ma kuda na oronulo bespomodan nadin. A kod kude mogu biti tako uspravne i zadovoljne! To je bio tako snalan primjer, to podmetanje noge, onog tto jedan moj prijatelj naziva "totalna bestidnost neEvih stvari"! 38
Konadno sam se popeo ljestvicama i popeo "operacijupila" na grani br. 1. Kako je grana bila zelena i puna soka, to se pila evrsto lijepila i zapinjala na tvrdoglav nadin. Na najgornjoj predki ljestvica moje je stajaliSte bilo drhtavo i nesigurno. Pilio sam i zabinjavao se pri pomisi o mogudem prijelomu noge iii Sije, to je vuklo i trzalo mojim Zivcima do iscrpljenosti. Grana br. 2 zahtijevala je promjenu mjesta za ljestvice i novo niveliranje tla. Isto br. 3. U vrijeme 'cad su te tri grane bile dolje, ved sam napola zaboravio prvobitnu svrhu cijelog pothvata - povremeno sam bio pun dudenja demu zapravo to radim. Konadno su grane maknute s puta, put je izgleda bio slobodan. Podigao sam tetke ljestve uz stablo, sigurno su se oslonile. Popeo sam se s jednom kudicom u rukama do dvije tredine visine, zaduo neko sumnjivo krckanje i primijetio da du2 cijele lijeve strane ljestava zjapi dijagonalna pukotina, odozgo prema dolje, te da je moja sija u vedoj opasnosti nego ikada. Brzo, ali oprezno, spuznuo sam opet dolje. Nije preostalo nitta nego sad popraviti ljestve. Vjeganje kudica za ptice zamagljivalo se sve vise u daljini. Rekao sam si: "ZnatiZeljan sam kuda de me taj pothvat jot odvesti. Pa konadno, nije izgledao tako pogreSan pothvat! Zabiti par kudica za ptice! Da li de sad gnijezda pridvrstiti mene u muku do kraja dana?" Sto de sve jot' biti potrebno?! Mazda me ovo pribijanje odvede do popravka mog kokoSinjca ili u grad, moZda u Europu! Na kraju moZda padnem u take hordi divljih advokata po bilo kakvom sporednom djelovanju: korak u stranu, nedim neizravnim tic) de izrasti iz afere kudica za ptice. Ved sad me stoje tri i pol sata rada, umjesto planiranih 39
trideset minuta. Ali ratni duh me zahvatio. Spreman sam. Ja Cu se potpuno Zrtvovati torn cilju, po najboljem znanju, sposobnosti i volji. To je postalo pitanjem Oasti. Sama ptiaa gnijezda nek voda nosi. Pa2ljtvo sam popravio ljestve, zabio metalne trake iznutra i izvana, te ih postavio na mjesto. Opet sam se uspinjao s jednom ptiaom kudicom u rukama gore. Stigavgi na najgornju preOku, uvjerio sam se da je nemogude s kudicom dosegnuti na pravo mjesto. Dakle, sigao sam opet, deponirao najprije kudicu na tlo, opet se popeo do najviSe preoke i odatle popeo puzati po sve Oetiri. Jog vie zapreka! Grane su mi dolazile izdaleka da bi mi zakrale put, grane su mi polcuSavale iskopati oa! Komadidi suhe kore neprestano su mi odozgora padali u njih! Jog vie odsijecanja. Dakle, sigao sam opet po sjekiru, pokupio je i probijao si put po drvetu. Sada, kad je sve izgledalo spremno, opet sam sigao pokupiti kudice, pa opet gore. No trebalo je sobom uzeti dekid, klijeSta i nekoliko davala. Zavezao sam si OelciO trakom oko vrata, a ldijeSta i Oavle stavio u ciZep prsluka. Zdravi ljudski razum ili bar par sekundi razmgljanja, gto je isto (razum znadi: uzeti si vremena), poudili bi me da sjekiru ostavim za svaki sludaj zasjeOenu u drvu. Ali ne! Sa stabla sam je strmoglavce bacio dolje. Tako sam opet radi sjekire sigao s ljestvi. To neprekidno uspinjanje i silkenje pkelo me bag uznemiravati. Izgledalo je beskonkno. Ako tim tempom nastavim, cijela se stvar mile u vjeOnost kao gore/dolje andela po Jakobovim ljestvama, ali jog uvijek bez kudica za ptice. Rad u granama zavrSio sam sa sjekirom. Upravo sam se spremio da svoje misli opet skrenem na OeldO, kad se ovaj instrumenat koji sam nosio zavezana oko vrata, iznenada, 40
pri nekom naglom mom nagibu, prekobaci, isklizne iz ornOe i padne ravno na tlo. Pao je divno ravno kroz grane, to mu se mora priznati, te Ida() tamo s tvrdoglavo mrzovoljnim izrazom "sidi dolje... digni me". Nisam sigao odmah. Nagnuo sam se preko jedne grane i psovao Oelcia. No on se nije dizao, kad im odgovara, te stvari mogu biti tako belivotne! Onda sam se sjetio kako sve to mora izgledati Saljivo nekom tredem tko nema Sto raditi, pa prisustvuje predstavi. Mislio sam: "ZaSto taj tredi ne bih bio ja?". Zamislio sam onda kako taj tredi uopde nema gto raditi, nego samo sjedi i zabavlja se, dok se ja moram pobrinuti za uspinjanje i silkenje. Polje je djelatnosti bilo preveliko! Nisam se mogao onako od srca zabavijati i u isto vrijeme raditi. I tako sam opet sigao s toliko strpljenja koliko se na brzinu mote skupiti. Zgrabio sam Oekie". Rado bih mu zavrnuo gijom. Ali kakve koristi od toga zavrnuti vratom jednom dekidu? Nikakve, osim potrebe kupovine novog dekida. Cekid je, kako je i zelio, bio podignut. Opet sam se uspeo ljestvama. Usred naizgled brzog napredovanja posla pojavila se nova zapreka. Stablo je promijenilo svoju taktiku i pozvalo u pomod nove saveznike: jednu kokog. Jednu od mojih kokogi! Kuala su vrata ostala otvorena. Ta je kokoS uSla, popela se na stol, pojela ostatke mog dorudka i zaprijetila ungtenjem svega krhkoga svojim glupim pandbma. Ta posebna kokog ijutila me vie od svih ostalih zajedno. Dok one druge ogtecluju samo tuda poija, ona se klatari oko kude usmjerena na kradu i pljaOku. Odozgora sam opetovano vikao "g, no bez uspjeha. Ona nije htjela Samo je primila na znanje, bez Stovanja, moju zapovijed. Znala je, ima dovoljno vremena da ispari 41
prije no gto ja sidem s drveta! Govorio sam primjedbe pune prijetnje. Preokrenula je jednu zjenicu - migala je prezirno i skoala s obje noge u kavu. Uzaludno sam bacao u sobu grane. Onda sam sigao i srdito je istjera iz kuee. Udaljila se kao to se vee udaljuju kokogi s mjesta gdje ne spadaju, najdu2im mogudim putom, uz veliku opasnost za sve lomljivo od njenih leprgavih krila i glupih nogu, uz mnogo kokodakanja i parade, kao da je to razdraujuei postupak s moje strane. Smetam u njenom miroljubivom zaposlenju da ostatke dorueka pretvori u lijepa svje2a jaja za moju uporabu. Tako ukoren popeo sam se opet ljestvama i postavio se u pozu da zabijem kudice. Bio je to teiak pothvat. Morao sam tijelo prilagoditi oblicima stabla - razlieitim divergencijama i konturama grana. U jednom polaaju nisam mogao zamahnuti e'ekieem za neki propisni udarac, u drugom izvaditi Gavle iz cl2epa zbog upletanja nekog sitnog dijela stabla. Za taj posao manjkala mi je upravo jog jedna mica iii noga. Ginn° mi se da bih tamo mogao zaposliti gest do osam tih udova. Odjednom sam postao svjestan velikih prednosti koje imaju neke vrsti majmuna pri takovim poslovima. Lako i graciozno obavio bi se snani i elastieni prodaetak kraljegnice oko neke grane, dok bi kompletni rueni i nani aparat ostao slobodan za druge svrhe. Lijepo zagrijan i odugevljen takvim razmatranjima, zaeuo sam neznatni, skromni pad na tlo. Bilo su to klijegta koja sam upravo trebao. Iskliznula su iz cl2hpa prsluka. Par eavala kapnulo je redom za njima. Onda je bih bijesa! No klijegta se takoder ne di2u kao ni eeldei. Krenuo sam starim uobieajenim putem niz stablo do klijegta i meditirao dok sam se opet umoran penjao da li"tat twam asi" I "ijubi bli2njega svoga kao samoga sebe" vrijedi i za eelciee i klijegta.
42
Zabio sam kudice na lice mjesta. Sve je iglo izgleda glatko. Zavrgio sam posao i sigao niz ljestve. Posljednji put, kako sam mislio. Promatrao sam to detiri ptidje kudice s ponosom i divljenjem, odmaknuo ljestve i odvukao ih u daleki kut. Onda sam jog jednom pogledao kudice i opazio da najgornja visi samo na klimavom komadu kore i bespomodno se njige amo-tamo po vjetru jer davao nije prodro u deblo. Nisam htio podledi. Trgnuo sam se, sva tvrdoglavost se u meni stisla, postao sam potpuno tvrd od tvrdoglavosti. Htio sa svoju volju, ne kudice za ptice. Taj divni hrast mora biti pobijeden! U hipu su ljestve opet bile postavljene, kudice prievrgeene za sva vremena i vjeenost. I onda sam dekao potpuno mirno gto de se dalje dogoditi! Mo2cla kakva nova podlost hrasta. No nije se nigta dogodilo. Pobijedio sam. Tijekom tjedna nekoliko je ptiejih parova u potrazi za stanom pregledalo kudice. Izgleda da su bili jako izbirljivi i tegko se odludivali. Kad sam popeo pisati ovu zgodu dinilo mi se da de bilo kakva pouka visjeti na krajevima njene pregade, Iii se ved nekako provudi. Sada, kad sam gotov, ne pronalazim nigta. Izgleda mi zapravo nje2hije i ugladenije da eitatelju prepustim da sam nade svoju vlastitu pouku i da je odmah primijeni. Ja sam ranije igao naokolo i lijepio moraine meleme od gorugice na kau ljudima, ne obazirudi se da li to oni bode ill nede. A nikakvi dvorci ni kosovi, pa ni najsitnija ptidica, nisu htjeli nikada stanovati u tim kueicama.
43
RULJA U DUST
U kudi ima C'etrdeset stvari, koje "treba nadiniti" - ... kako se obkava red. Cajnik curi i spada kotlaru u ruke. Trebalo bi izribati pod. Ubogaljen stolac za ljuljanje prebio je kkmu. Na dnu mradtih d. arapa postoje rupe. Jedna je konzerva postala pijesniva i zahtijeva dgdenje. Trebalo bi opragiti knjige. U kokoginjcu nedostaje jedna letva. Planovi za moju vrtnu arhitekturu sazrijevaju polagano, a jedna kokog podnje sjediti na jajima. Treba napisati dva pisma, a i nacijepati drva, pa donijeti vode. Kruh treba narudti kod pekara, a prije svega, va2nije od kruha, veliku debelu tortu od malina. Treba urezati razbito prozorsko staklo. Potrebe su beskrajne, za pet minuta mogu sastaviti vise potrebnog posla za moje ruke, nego Sto one mogu obaviti za mjesec dana. Pa onda konadno treba napuniti svjetiljku... A kud je samo nestao taj noZ? Ni drva nisu stigla... Svaka od tih neophodnostipredstavlja jednog pojedinca - zahtijeva vrijeme, pozornost, rad. Brojbno kompletne, navaljujuei name, neophodnosti stvaraju rulju, svjetinu duk, te me sprjed'avaju da uopde ista udnim. Katkada navali d'itava urlajuda banda na mene, svaki gura svoj zahtjev i inzistira na tome da bude uslu2en najprije. Pokugao sam ih smiriti madjivoku, zadovoljavao sam ih redom sto bke mogude. Ta metoda nije bila uspjegna. Nisam zadovoljio nijednu od neophodnosti, nigta nisam udnio propisno i nije bile pravo ni meni, ni njima. 44
Mudo sam se popraviti kokoginjac, a moj se duh vratio u kuhinju kruhu i pedi. S obzirom da je moja pa2nja bila skrenuta od eekida, ovaj se spustio na moj palac umjesto na Cavao i otkinuo ko2u i meso. Onda je zamirisalo po zagorenom kruhu. I zagorio je. Tijelo u kokoginjcu - duh u pednici, dovodi zbrku medu stvari; a iz te loge gu2ve pribavio sam si krvavi prst, zagoreni kruh, loge popravljeni kokoginjac, a najgore: gubitak ozbiljnosti, skanosti i radosti. Pokugao sa napisati jedno privatno pismo. Moj duh se odskitao tamo do metle koja je le2ala na podu. Stilizirajudi sljededu redenicu, ustao sam podignuti metlu i pri konstrukciji participiranja, prevrnuo lonac s crvenom bojom. Opet divlje klupko materije i duha. Sljededeg dana opet se ista rulja naguravala oko mene demo: se. Tada sam ustao i porastao do visine situacije. Rekao sam: "Taj kaos mora prestati i to najprije u mom mozgu. Nek vlada u dui kaos, nek se sve treba udiniti, ali od sada de se raditi samo jedna stvar odjednom i to samo s onoliko mog duha i tijela, koliko mogu kontrolirati. Svi van! Apage! Van, dok ne rasdistim tko je "Morag", a tko ne, tko je samo "Korist", a tko "Nu2da",gto pripada potrebi ovog sata, a gto se bez gtete mote dogoditi i sutra." Rulja se stisnula na par pojedinaca. Osim negto cijepanja drva, negto donogenja vode i jog dva iii tri druga "Morati", nije bile ni jednog koji ne bi mogao C'ekati. Nakon gto su neophodnosti rijegene, okrenuo sam se nepotrebnostima, pugtao jednog momka za drugim da pristupi, odgovori kad bude pitan. Onda - mir i odstup. Jedan medu njima bio je moj vrt. Oplemenjujem par .divlje rastudih biljaka iz okolice, iskopam ih iz divljeg g-ustiga i premjestim na moje imanje. 2elim pustiti te divljakuge da se jednom kive. Pa da vidimgto de biti iz toga!
as
Presadio sam aetiri cedra i posadio u sredinu jednu dratesnu divlju vrstu loze, aije obiano ime ne znam, a aije botaniako ime ne telim znati. Dotle - sve dobro. Radio sam polagano i s veseljem, osjeaao to sve vise kao prazniaki i sveaani din, kad nu iznenada padne na urn jedno daljnje aastoljublje: naainiti seriju krugova i aleja iz mladih cedrova i silan prostor ispuniti masom drugih biljaka. I prije no gto sam se snagao, to jeaastoljublje naraslo, posjedovalo me, zavladalo mnome. Zatekao sam se kako traim amo-tamo izmedu gikare i vrta, ruku punih igaupanih biljaka i zatim bijesno kopam. Duh, daleko ispred, vikao je i ganjao udove kao gonia robova. Torino me opet jedan iz rulje telja, planova, hirova, iii kako yea to sve nazvati, ulovio potajno i potainio me. Pustio sam sve iz ruku nek padne, odmah sjeo i rekao: "Ta strka mora prestati. Da, ova, mora biti reda. Ne telim da mi niti svi, niti jedan zapovijeda!". Iskorijenio sam velike vrtne ambicije i vratio se na prvobitni opseg. Onda mi je bilo bolje. Ta je pobuna ugugena, ali ne jog sve ostale. To carstvo duha bilo je dugo vremena veoma loge upravijano, pa se javlja negto Ica() nepodlotnost. Stan se cestovni razbojnici klatare na granicama, stalno spremni da navale unutra.
46
TAOKE PUNE NEVOLJE
Bio je kigoviti dan. Jako mokar. Tvrdoglava, prodorna bijeda. Bestijalno nebo. Bio sam "ragtiman". Ikeprkao sam neke stare jade iz toplog pepela proglosti, posudio par novih briga iz buduanosti i sve postavio pod snaZni i savrgeno konstruiran mikroskop morbidne fantazije koji pruZa do deset tisuoa puta poveaanje nevolje i pri odgovarajuaem reguliranju takoder takvo smanjenje svih radosti. Instrumenat vrhunske klase. Rekao sam svijetu u lice, da ni posljednji pas ne bi u njemu htio tivjeti, da jegroza iuopae mrcina. Da priteljkujem posljedni sud, usprkos prikrpane mu musave besmrtnosti, samo da bih jednom mogao nadletnoj vlasti real par soanih izraza. Za nepuni sat vremena uredio sam si giroki i prostrani HAD - zidovi do gore, mozaik od krhotina svih ljudskih nada, sreaa u kanti za smeae, ljubav - hrdavi stajski fenjer u mraanom uglu. Konaano je sve bilo tako jezivo da sam pomislio: "Sad je zapravo dosta jezivo". Dakako, bilo je vge nego gto sam mogao podnijeti. Govorio sam u svom dragom srcu: "Zadovoljan sam". Sve gto se moglo donijeti, donio sam! Uiivao sam sve dubine to Zalosti. Zagto uopae sad jog sva mraanost? Juaer je sunce sjalo sasvim dobro. Isto to sunce sja danas negdje. Bestijalni kigni oblaci obasjani su aak njima na drugoj strani. I moja je svijest ista kao i fuaer. Jesam li ja heliometar ili higrometar, pa da malo svjetla, malo vlage u zraku potpuno promijeni moj polotaj?
47
Naravno, smrt i prljavgtina prirode prodiru i u Ijude... Nitko ne ide u mraani podrum da si pripremi veseli dan. All ima jog stvorenja, koja odolijevaju takvom pritisku izvana, a ona su aak bli2a prirodi! Tamo ptica sasvim radosno pjeva na kigi. Kako joj uspijeva da ostane raspolo2ena? Medu ljudima u meni nalazi se jedan koji povremeno savjetuje, a katkada predla2e. On nije bag naroati ijubimac. Prije svega nedostaje mu takta! Ima negto nametljivo u naainu kako uvijek nastupa kad ja imam upravo negto drugo predvideno, o emu on ne treba znati. "Ako mi dopustite, da predloZim", rekao je. "Ne Zelim dosadivati svojim savjetom o Bogu." Znam, neugodno je. I sam ne mogu podnijeti. Ima tako neki propovjedaaki Jasam-bolji-od-Tebe naain i uopae tegko se proguta. Osim toga, vea toliko toga ima. Svatko izgleda nosi u d2epu pokusni paket, ne za sebe, za druge. Pa ipak dozvolio bih si da primijetim, poshis'ajte me, kao gto slugate pijev ove ptice. Vi znate gto hoaete. To je yea jako mnogo. To je dap& odliano. Izravni dobitak. Vi 2elite svoje misli izvuai iz mraane brazde u kojoj sad teku. U Vagem sluaaju je rijetka sreaa da uopae mo2ete htjeti. Veaina je ljudi previge odana ulicima i dopugta svom duhu da se uvijek kreae amo-tamo po istom tmurnom putu - peripatetici 2alosti i njenih orgija. Jer kao stara leopardica svoje posljednje mladunae, aovjek auva svoju bol od onoga tko prijeti da mu je oduzme. Svijet je tako pun neokajane krivice, jer podnegena nepravda ne nudi se ni uz koju cijenu vie na prodaju. Medutim, tko ima, tome ae se jog pridodati, kale vea Sveto Pismo. Isto privlaai na tajanstveni naain isto, zato gurman nek se auva patnje, njegova je strast najrazornija gto postoji. Vi medutim hoaete izvuai svoje raspolo2enje iz tmine kako bi jedna svjetla buduanost nagla prostora.
I tako vozite to taake do drvarnice: vozite ih, gto paZhivije mo2ete. Pretvorite to u sport, dakle u najozbiljniju stvar svijeta, vozite ih preko strnigta do drvarnice, uz najmanji utrogak rada, s inteligencijom i lukavogau, kako biste izbjegli sve rope, kamenje i mlake u brazdi; bacite svu svoju svijest u taake!Stigavgi do drvarnice, natovarite ih drvom, oprezno i inteligentno sla2ite cjepanice do najvige moguae visine i tako mudro u konstrukciji da ne mote ni jedna iskliznuti. Onda ih opet gurajte preko poija ku6i, jednako paZhivo. Kad unosite drvo u ku6u, bacite ga odmah kraj ognjigta, kao da odbacujete od sebe zmiju! Poslante gtovanja vrijednu, lijepu, dostojanstvenu hrpu, a onda pogledajte niste li moida istodobno s tim drvom istovarili i veliku porciju unutragnjeg tiasa! "Tu ima negto od recepta sedam kupki u Jordanu, kako je bilo propisano biblijskom generalu za njegove bolove", mislio sam u sebi; "no, kako su one koristile, zato da i ja ne pokugam kuru s taakama". Postalo je to najteiim dijelom moga iivota! Gurao sam taake kratku prugu kao u igri, usredotoaen tako ozbiljno, istjerivao sam najveau koliainu "hajd" iz vozila. Rasne take dale su sve od sebe, izbjegavale su Zlijebove, kamenje i veae tape, isle po terenu kao irski aistolcrvac. Odmah mi je bilo mnogo lakge. Ginilo mi se, tadke me guraju iz Hada. No sluaajno, potpuno nesvjesno, popustila je budnost moga posla. Opet smo traali po dvije odvojene brazde - taake i ja, one u svojoj, moje misli opet po starom, kamenitom, lokvastorn 21ijebu 2aljenja i straha. "Zlatni dani, koji se ne vraaaju nikada" i "aemu sve to" kao odsutni, ne dolaze nikad vge, ili jog gore vraaaju se promijenjeni. Gitava besmislica. Prohujale godine, starenje, "Oh, je" i "Ah, da, takav je Zivot" kojima se prikvad na rep bilo kakova u2e2ena priaa.
48
49
"Eto na", rekao je mentor, "opet u Zlijebu; ali ne smeta to je navika, draga i stara! U Hadu vrata tako lako uvijek su dobro podmazana za uporabu. Medutim vrata u radost su zahrdala. Mnogo posla u izgledu! Pokugati pa pogrijegiti, to pogrijegiti pa pokuga ti, tepogrijegiti, pogrijegiti, opet pokugati, pa opet i opet - dugo vremena. Nema drugog puta. Sigumo ozdravljenjeje na kraju, ali mnogo vremena da ozdravljenje bud e trajno. To je dio "Uanka spasa". Tek kad se uspjelo misli usmjeriti na slobodno odabranu stvar, recimo, deset do petnaest minuta, onda ostanu same od sebe tamo - dok ih se ne opozove." Opet sam se primio posla, gurao otprilike dvanaest koraka - a tad je na red dogla moja omiljela uvreda taaka ma. Ovu toliko volim, pustio sam guranje neka ostane guranje. Misli na neke progle dogadaje rojile su se u mojoj glavi, a one nisu bile povezane s guranjem taaalca. "No, pa gdje ste ved opet", rekao je savjetnik iz moje svijesti, "kod tadd sigurno niste." Opet sam nastupio. Doista je sramota da svoje vlastito migljenje ne motes ni deset sekundi ovladati. Kako mekoputo, kako "Opet ste u krivoj brazdi", opominjao je mentor. "Mislite na svoj posao, a ne na svoje slabosti." "Upravo sam mislio kako ste u pravu." "I to Vas se uopde ne tide, da li sam u pravu. Tiau Vas se taake. Ostanite pri taalcama.Ishodite preko njih svoj spas. Spas sata - spas minute." Gurao sam daljnjih dvanaest koraka. Tu je stajao moj omiljeli strah - cm kao oluja u brdima, i puna pogtovanja natmurena moja duga je sanjarila: "Sve de id krivo, sve ide uvijek. krivo. Kraj moje smole. Dospio sam u taj krivi polaaj, nitko mi nede povjerovati! Ito da lcaZem! Sto..." "Taake, taake", odjekivalo je opominjuai. "Prokletstvo i taake", bunio sam se. "Hodu razmigljati u miru o mojim
neprilikama, inde bas niata nemam od njih. I uopee, kakva nakaradna ideja usmjeriti svu pozornost na jednu tako podredenu stvar Ica() gto su ove beskorisne taake i zbog toga zapustiti velike stvari Ziyota!" "BlaZena gluposti", opet se javio mentor. "Pa dajte si ved doka zati da su velike stvari Zivota ono gto Vi nazivate sitnima. "Velikoduaan", svdana i sjajna rijd dilentantizma. "Misliti na Bududnost" prijatni opisi nesposobnosti migljenja "u sadaanjosti", Sad odmah... SADA... SADA... SADA, to je jedina Stvarnost koju znamo - jedina koja djeluje. Iz petlji svakidagnjice, svake satnice tka se sudbina. ljunak na ginjama uzrokuje iskliznude vlaka . Malo arsena, zaboravljenog iz nemarnosti u ormariau i uporabljenog umjesto pragIca za pecivo, ubija cijelu obitelj. Ljestve, koje ste bili prelijeni pravilno nasloniti, slam* Vam giju. 2lica puna hrane, koju stresate kao zrnje u mlin, uzrokuje poremeeaj u Zelucu, na kojem onda propad a sva radost i veliki pothvati. Nejasno napisano slovo koje iz "V"a2nosti udni "L"a2nost, dovodi vas u sukob s Vagim najboljim prijateljem." Tako je dalje prigovarao moj mentalni metor dok sam se ja, udaljujud se od taald, zamigljao u istina samo mogudem, ali sigurno vrlo neugodnomrazgovoru s nekom odredenom osobom: "Kad ga vidim, ako odem k njemu, to treba biti u miroljubivom i strpljivom raspololenju, pomirljivomduhu, yea unaprijed se moram dovesti u to raspolo2enje i zadrZati ga." "Ne trebate se unaprijed dovoditi u raspololenje", kaza o je mentor. "Ne trebate unaprijed spremati ikakve misli ni rijedi koje Bete mishti ih izgovoriti za deset dana... Kako ste Ziv aovjek, s temperamentom od dva centa, onda Bete negto sasvim drugo misliti i redi. No, Vi radije sad sami glumite, kad protivnik nije nazaan, kako biste bili sigurni herojske uloge.
50
51
Ali sad treba to gurati tadke. Svu sposobnost upotrijebite na to. Pustite bududnost da se brine sama za sebe. Imajte obzira prema svojim jadnim rukama i nogama. Kakve si bolove u migidima skupljate za sutra s tim umigljenim razgovorima. Ne brirtite se za ono gto de biti, nego za tadke." No to bag nisam mogao. Zakazao sam. Nisam stigao dalje od deset koraka a da se nije neka mizerna sporedna ideja, sporedni hir, sporedna briga, uvukla i ono, gto nazivam svojim duhom, odvabila. Nisam mogao dobiti igru. No moje povjerenje u ljekovitost metode tadld stoji dvrsto kao brdo, kao i ranije. Potrebno je samo dosta dugo ustrajati.
52
OMEGA
I za inat svima i svemu na kraju je postalo jasno da je gradnja promagaj, bar glede moje trajne srede. Kad je sve izgledalo gotovo iCito niklo, a kokogi podele redovito nesti, tri su yea podele sjediti na jajima, a divlja loza mi podela mahati glavom kroz prozor, podeo sam tugovati. Nisam mogao crpiti sredu iz svoje pustinjaake delije kao gto sam sanjao. Prije mi se dinilo, da bih mogao s prirodom i samo s njom voditi nadpersonalnu monogamiju, neovisno, oslobodeno od ostatka dovjedanstva. Nisam mogao, ili bar ne bez gtete. Vjerujem, nitko, tko je ziv, ne mole. Sama me priroda podudila. Sve ide u parovima ili krdima. Biljke i drvede cvatu na obiteljski nadin, a mravi i sve drugo teli da se pridruZi sebi slidnom. A to sam ja, odvojeni krajidak dovjednosti, i pokugavam biti sam. Price i Ziivotinje su se moZda osjetile podagdene mojim divljenjem, ali me nisu prihvatile potpuno u svoj nisam znao tako dobro cijeniti slast mladih lidinki. Ukratko, ostala je odredena otudenost. Negto je leZalo u zraku: "Tine spadag k nama. To je poza, pokugavag; odlazi k sebi ravnima i dodi samo u posjetu! U nag pak 2ivot ne motes sasvim. Nisi ptica koja 2ivi u gnijezdu i hrani se crvima, nisi vjeverica u duplji drveta, niti drvo da bi mogao na jednom mjestu pustiti korijenje i ostati. Pustinjak je dovjek koji pokugava biti drvo i s jednog mjesta crpi svoju hranu. No on je toliko vise od drveta i mora svoju visoko diferenciranu hranu crpiti s raznih mjesta. Medvjed nije tako lud da bi2elio 2ivjeti medu vukovima. Ni dovjek ne bi trebao pokugavati stanovati samo s drvedem iii onim gto yea naziva prirodom, oni mu ne 53
mogu pruZiti sve gto on treba za svoj vlastiti Zivot. Postoje biljni Ijudi, Zivotinjski Ijudi, bolanski Ijudi. Bolanski dovjek treba auru duhovnosti na zemlji, tovjeka, kako bi se usavrgavao." Tako sam napustio svoje pustinjsko skrovigte, vjerovao sam zauvijek, to otpremio krevet, tave i lonce u New York, u kudu prijatelja na rubu palisada preko puta "Tinkers".
54
LAZI NESU NESREaU, ISTINA OZDRAVUENJE
Tko je to, tko misli? Lichtenberg je zato radije govorio "misli se", kao gto se kale "sijeva". Sve postoji, jedino ako sudjeluje u beskrjnoj svijesti, tek ga nein na koji sudjeluje Cini da izgleda bag kao sunce, planet, ptica, stijena, bivol ili covjek. Na kraju je samo pregrupiranje velikog "misli se". Staviti u kozmos od Boga potpuno napugtene stvari uspjelo je tek dovjeku preko "mrtvih izroda" koje naziva "roba"; zagtitini pokrivat, umeci kose, istokarene glasovirske noge, bokali za krizmu. Stvari koje svako radi da bi ih se gto brie rijegio, s kojima milijuni Ijudi tjeraju neku vrstu surove igre na zaloge. Oko zemlje samo brzo, brzo uz profit od ruke do ruke i sa sadistitkom zaldjutnom totkom: koji de nesretnilcreten konatno odvisiti s tim? Ina& je sve Zivotno na svoj natin dostojno po prajednakom duhu produhovljeno i otvoreno svakom savrgenstvu. 2ivot i duh su takoder jog medu stvarima, koje nazivamo "umrlima", jer pojam smrti postoji samo u ljudskom mozgu, nigdje drugdje, a potjete od njegove nesposobnosti da gleda dalje od kraja jednog tjelesnog izraza beskrajne svijesti. Drvo, koje prestaje tjerati lig& iz svojih grana i sok po svom deblu, naziva "mrtvim". No Zivot, duh i pokret jog su uvijek u tom drvetu, oni ga sad samo polagano rastatu, a t ovjek to naziva trulenje. Oni oblikuju drvo u neku novu misao BoZju. Jer Bog se zarekao i u najljepgem hrastu, riajhrabrijoj Zivotinji, najvatrenijem kerubinu. On je sigurno htio jog negto mnogo ljepge,ljupkije,usreeuju& reei, ali eto, opet ga se nije pustilo da izgovori! Pustiti da Bog izgovori, znaa savrgenstvo. 55
Svako slobodno Zivo stvorenje treba utjeloviti jedan posebni i jedinstveni oblik srede koji poeiva bag na svojoj istinitosti. Svako odmicanje od to istinitosti u bilo kakvu prividno korisnu laz mora na kraju imati za posljedicu smanjenje srede. All predodtha smrti je prva velika laZ. Divlji hrast je jedna strana istine iz beskrajne svijesti, kao svako stvorenje, bilo ptica, riba, stablo ili alga, planski simetriean izraz jedne sile koju eovjek ne moie proizvesti niti shvatiti, kao gto ne moie ni sam sebe stvoriti. Ta se sila oeituje u slobodnoj Zivotinji, u slobodnoj biljci iz prirodno uzajamnog odnosa okolignog svijeta, unutarnjeg svjeta i djelotvornog svijeta. Sve je to jedan novi izraz za sredu. Sva divlja stvorenja imajuu svojim pfirodnimZivotnim uvjetima neku vrstu blaZenstva, jer ona su istinski izraZtajni oblik velikog Nepoznatog, gto u nedostatku bolje rijedi nazivamo beskrajna Svijest. Da gotovo ni jedna nvotinja u slobodi ne umire od staraeke slabosti i prirodne smrti nije nikakav protuargumenat. U ludoj, kliktajueoj ekstazi ljubavnog krika, kojim velika ptica, osamljena u jutarnjem sumraku iznad j ela zove za nepoznatom, da upravo ovako razvijena, tako proiivijena na tom mjestu moie zvati, to je ljepota, istina i sreea njezina livota. Na isti je /Win neusporediv skok divlje madce kojim ona, demon ljupkosti, pregriza ptici kliktajudi zov u gdu. No gdje je to istina i ljupkost kad eovjek ispire svoje sugeno meso s pivom? Tada se njegov izraz mijenja u vrlo sumnjivoj mjeri za stvorenje u koje je preodgojio okretnog, eistog, snaZnog, hrabrog vepra na inferni naein: posvinjio ga... Ta svinja je ljudsko djelo i pokazuje tako toeno ono gto nastaje od "istina" koje dobiva iz kratkovidne trbugne perspektive u Sake da bi "poboljgao". Nije gtetno to gto on Zivi od ubijanja Zivotinja, ovo je grijegno. Prolivena kry nije tako zla kaobiti osiromagen od smeda, pervertiran do Zuei, ukoeen do leda. Kraj je samo
trenutak; bitno je kakav je bio iivot, a ne kakva smrt. Za to smo rekli da je grijeh protiv beskrajne Svijesti da eovjek uzmogne, bez obzira iz kojeg razloga, vidjeti "nepredak" u tome gto iz jednog snaZnog, okretnog, eistog stvorenja postane prljava strvina, Zderonja, par stotina funti tegka mesnata gruda kojoj dodjeljuje zlatne medalje kad noge vige ne mogu drZati monstruma. Svinja je ljudska lai i mora se, kao svaka lat osvetiti laZIjivcu. Simetriena, sama sebe uzdrZavajuda, snaZnih krila, divlja guska je istina: jedan je od izraza beskrajne Svijesti za stvaranje srede i snage. Gegajuda, bespomodna, osakadenth krila, na jetra bolesna, "gopana" guska je ono gto preostane od neke istine kad se eovjek uplete. Sloboda, snaga i sreda le2e u punom razvoju instinkta, a instinkt glasi: biti jedno sa stvarima. Po njemu djeluje najviga mudrost i istina direktno na to posebnu vrstu beskrajnosti i upravo njoj donosi, gdje se smije slobodno razvijati, najveee mogude blaZenstvo: biti "ono gto je". Ako eovjek namjerno eksperimentira s takvim utjelovljenjem beskrajne Svijesti, oduzima joj sredu za koju je stvorena i privremeno skrede vjeenu istinu od njenog cilja. Jer lai je jedna istina skrenuta sa svog pravog cilja. No ona mole biti samo privremena, jer beskrajna snaga ide ravno i gura samovolju u stranu. Konaeno mora imati svoju volju i sve gto eovjek, uldjueivo samog sebe, nagrdi, umjetno stvori, pervertira, nede modi jednostavno drugadije, nego konaeno postati disti i besprijekorni izraz Beskrajnog. Biti prirodniji ne znad uopCe povratak barbarstvu, nego prirodno profinjenje, dok je ono gto smo do sada nazivali civilizacijom bila hinjena sirovost: umjetno odriavana sirovost, kakva vige ne odgovara nagoj razini. Beskrajna Svijest, a ne eovjek, dovela je do ove planete zajedno s dovjekom iz kaosa i tame u sadagnje profinjeno stanje i ide dalje putovima koji u svojoj mnogostranosti daleko prelaze nage shvadanje. To produhovljenje i ljude
56
57
tvori blatima, eteridnijima i plemenitijima. I Ruskin kate: "Mir i spremnost s kojima svi mi dozvoljavamo da neSto gto je dugo bilo naopako nikad ne treba biti ispravno, jedan je od kobnih izvora bijede i zlodina od kojih svijet trpi". Kad to netko odvrada da poluigag negtodobro zato gto jesavrgenstvo "utopija", duvaj se tog dovjeka... jer "utopija" je jedna od omiljenih rijedi davola. Veliko "misli se" tvrdi usrediti sve - nigta ne ostaje iskljudeno. Ito vise od elementarne snage struji distom osjedaju egzistencije i osobe slobodno formiranih tivotinja i ptica u duhovni ocean, to vise mote i hode dovjek od toga apsorbirati. U budude vrijeme, kad bi ved trebao nauditi da ostavi na mini takve prirodne izratajne forme, kad bude prestao s pokugajem da ih zavarava, onda de zapravo mod tivjeti od tog klikdudeg fluida i osjedaja srede. Spiritualni ocean zgusnut de se od emanacija svih tih blistavih stvorenja snage, da bi sam njega i njegove potrebe nosio... On de mu postati eliksirom tivota, dati mu snage i pokazati nove mogudnosti kako da opstane bez ubijanja tivotinja, ptica i riba; motcla dakudiniti da umjetniuzgoj bilja izgleda suvigan. Koliko bide zradi neslomljenim fluidom, gto suosjedaju sva ostala bida, struji u zajednidko psihidko spremigte koje se upravlja JcomunistVki? Cjelokupni svijet mora biti zasiden lebdedom duhovnom sredom: nikakva orgija, nego dudesno organizirano strujanje ugodnog uzbudenja bez prekida de strujati kroz nas. Samovoljni zahvati bib koje vrste, kao zatvaranje i osakadenje simetridnih snaga tivih bida, privremeno ublatuje njihov i nag put do tog blatenstva. Meta koju prouzrodimo, nekako de se iskazati na nama samima, jer sve gto se osjeda je zajednidko. S ispugtanjem dosadnih medukarika, kao misaoni stenogram, kratko paradoksalno stilizirano moglo bi se red: Zbog toga Sto kijukaju guske moraju ljudi u Karlsbad. Kad bi tivotinje mogle osjedati ziuradost, tada bi svinja, guska, vol i puran
dosli motda priblitno na svoj radun kad bi im se pokazala impozantna statistika metabolistidkih oboljenja, istrulih zubala, dratesnih kristala mokradne kiseline do kojih je dovelo njihovo bolesno i pervertirano meso u tijelu njihovih drskih oskrnavitelja. Konji nisu ni priblitno osvedeni, motcla to mora tek clod: kura batina i jadikovanja bez premca. Na bib koji nadin svaka odaslana bol struji natrag; bolovima bib koje vrste podsjedamo na to da smo protjerani iz struje istinske misli. Vrlo je lako uttiniti pokus na istinske misli: one se moraju kroz nas uvijek odraiavati u trajnoj sredi. kako je od nas skovan i privremeno uelnkovit, je bol bilo koje vrste. Najozbiljnije traganje za istinom, znadi staviti se u vezu s beskrajnom Svijegau ili "sjediniti se". To de red: uvijek nauditi spoznavati jasna sredstva i putove koji vode do trajne srede. U ogranidenoj mjeri ved smo nauditi izvladiti radost iz prirode, iz mora, guma i oblaka. Svi pjesnici svih naroda intuitivno su to dinili i crpili ljubav i simpatiju iz elemenata inspiracije velikog tivota, kao vodu iz bunara. No iz tih tivih voda jedva da smo sto podeli piti. Za razmisliti je zato u Japanu, gdje su kut i ekstatidna udubljenost u prirodu svakom djetetu i svakom kuliju tako prirodni i sami po sebi razumljivi kao gto je nesvjesno funkcioniranje krvotoka i disanje, uz za nas nepojmljivi minimum hrane, ditav narod nema sebi ravnog na zemlji u pogledu zdravlja, veselja, snage i ljubaznosti. Pogled na tregnjev cvijet, iako nije jestiv, doprinio je motcla vise narodnom zdravlju nego svi proizvodi rite zajedno. Japanac ne zivi samo u prirodi, nego u velikoj mjeri od nje, jer ‘eovj e k mora kao ved i finiji primatelj, jednom podeSen na valnu duljinu bekrajnog OdagiljaZa, bolje i vise mod shvatiti njegovo Bide nego stablo, ptica i divljaZza sebe. Onda de i osjetiti sve jasnije da negto visoko iznad njega Djelujude i Stvarno na tome inzistira, da se brine za njega, da ga obavijenog u sredu nosi sve vise i vise, a to Djelujude de mu stalno govoriti u srce: "Ti ne
58
59
motes stvarati nikakve istine - to mogu samo ja. Prihvati za to istine kako ti ih dajem, a one de te voditi ushidenju, daleko iznad tvog sadagnjeg shvadanja. Tvoj nadin tivota: tivjeti od sakadenja i boli drugih, od tvojih pronalazaka, tvojih strojeva, tvoje tzv. mudrosti i civilizacije, na kraju je blamata, jer su zakazali da ti prute ono gto sam tratig: sreeu. Toliko si se ponizio da bi vegetirao u gradovima bez zraka i zvijezda; tvoje poslovne metode izluduju ljude, uzbudenje kida tivce tvojih najboljih sinova ved na polovici tivota. Pokugavag iskljudivo kupovati lati i prodavati lati, stvarati lati i od njih tivjeti, ali one donose samo bol. Neistina ne mote trajati. Ona ne mote vjedno gomilati bijedu tako dalje, bilo na tivotinju, biljku iii dovjeka..." Onoliko koliko sve "oplemenjujemo", "poboljgavamo", toliko se otpori ukruduju. Bolesti i pojave degeneracije napadOu uzgojne tivotinje. Potpuno nove parazitske gtetodne ubiru tetve. Ista otrovna gtrcanja i prskanja mora degenerirani dovjek primijeniti sad na samom sebi i na svojim umjetnim proizvodima jer tat treba neprestano podupirati, tetogiti i njegovati, Mate ugiba. A svaka pomi:sljena i izgovorena neistina treba se cijepiti s drugom, a sa svakom latnom pomodnom konstrukcijom naga situacija postaje labilnija i nesigurnija. U prirodi svake istine medutim lezi da se mole sama odr'iati. I slobodne tivotinje se odrtavaju same, ne trebaju nikakvu pomod jer su pravi obliciusvom adekvatnom okolgu. Onoliko, koliko sami postajemo slobodniji, istinskiji, finiji, jasnije de se oditovati primjena tog zakona na nag vlastiti tivot. Smognimo konadno hrabrosti da se pouzdamo u taj beskrajni ocean snage, taj Beskrajni, gto usprkos nageg opiranja, nage bezumne tvrdoglavosti, ustraje na tome da iz nas nadini five istine umjesto izroda. Sve de udiniti za nas, otvorit de se novi putovi, nesludene mogudnosti, sve potrebno za nagu sredu mora dodi kao svjetlo i voda biljci.
Jer mi nismo stvaratelji vet crpitelji istinskih misli, ukoliko ih crpimo iz beskrajnog duhovnog spremigta. Na nama je da budemo samo pravilno oblikovana posuda, giroko otvorena istinsidm mislima, no u svemu ostalom prepugtajudi njima djelo. One nam nede prutiti besposlen, pasivni Pivot, nego novi nadin sretne aktivnosti u umjetnosti, glazbi, poslu, otkridu, na stotinu novih nadina, danas jog svijetu tudih. Otvoriti se novostvarajudem distom instinktu koji onda zasjenjen individualno, opet od nas struji kao glazba iz ptidjeg grla, o tome se radi. Biti potpuno protet pjevajudim instinktima. Bila bi naga privilegija, zahvaljujudi vigoj organizaciji, iskoristiti te strujajude sile bole od tivotinje i biljke. Postidi snatnije i brie sretne rezultate... jer svako stvorenje se sastoji iz misli koje zna uvudi u sebe, ugraditi u svoj organizam. Kvaliteta njegovih telja i aspiracija oblikuje njegovo tijelo. Svaka stanica njima je odredena nadinom i inervacijom. No samo se istine mogu trajno ugraditi, lati se vremenom opet izlude. Ma gto od bolesti, patnji, nemira ill brige djelujeu nama, duh se trudi bilo St° lathivo i1i manjkavo pritjerati u kut, nakon gto se kao mikrobi tamo udvrste. Mi izgleda uopde ne poznajemo 1af i gregku kojiuzrokuju pa tnju, pa tivimo gotovo iskljudivo u njima, vige ill manje tvore nage ispovijedi vjere. Pronadi ih, odvojiti, drtati rastavljene, nemogude je odjednom. Ved prema tome koliko tetimo pravoj spoznaji, mod de ista u nas strujati, a proporcionalno uzmidu i zablude. Ove odlaze, a novi misaoni elementi stvaraju novo, finije meso, digdu krv. Na taj se nadin regenerira tijelo. Bol, tjelespa ill duhovna, signal , je upozorenja da negto latno pokugava pripojiti se nagem vjednom bidu, no veliki nesvjesni graditelj odbija manje vrijedni materijal. Bilo bi od velike pomodi, kad bismo mogli dotjerati do toga da u podetku istinu bar toleriramo, iako ne motemo
60
61
najprije u nju vjerovati jer iskaae toliko iz okvira uobiaajene tivotne lati. Mi je motda simpatiano osjeaamo, telimo vjeru, medutim ova u najvigem smislu znaai negto pustiti u sebi potpuno itivjeti i izdjelovati, bez pitanja iii sumnje, u istom pravocrtnom povjerenju kojima se pomorac pouzdaje u kompas, kartu i kronometar. To izgleda malo vjerojatno prije nego Sto se neka istina u nama utjelovi - postane dijelom nageg tijela. Kad istinske misli savrgenog zdravlja, vjeane obnove i besmrtnosti u tijelu postanu dijeloni nageg mozga i krvi, one prisile istodobno i vjeru, prisile savrgeno zdravlje, stalnu obnovu i besmrtnost. Kako one ved djeluju, u toj mjeri prestajemo se mi jog dalje baviti moguanogau vjere u njih. Mi se ne bavimo ni vjerom da nag t eludac zaista vari hranu. Samo po sebi razumijivo, takva je vjera snaga i dio organ: instinkt je postao znanje. Misao je tiva, paretaalca, aktivna snaga - stvarnost, dovoljno moana da je konaano u stanju natalotiti se kao forma ili bar djelovati kroz nju. Mi bismo to nazvali audom; no to je samo izraz zakona, dje prve, slabe konture, upravo uspijevamo nasluaivati. Sto vise istinskog duh u sebe uvuae i izgraduje, to de biti osjetljiviji na sve nepravo jer neistinito je imitirana istina i zato jog gtetnije nego upravo izreitena lai. Organizam, postao skroz na skroz istinski, medutim to sve mote brie izbaciti, kao Sto zdravi teludac, zdravi okus, jednostavno odbija neodgovarajuae, a da uopae najprije i ne pokuga asimilirati. No upravo taj obrat i obnova, taj oaikeni instinkt, mogu uzrokovati neko vrijeme pojedincu povigene fiziake smetnje. Probudeni i istinom poduprt duh, sad nemorno radi da istjera gto je motda bilo generacijama uzgajano i nesvjesno hranjeno. Razlog zagto ne treba lagati, dakle, nije uopae tako odbojno "etieki.", nego jednostavno da bi se izbjegla bolist i bijeda; jer 1az i smrt su identiZni. Misliti u latima znaai
misliti u krivom pravcu: krivo, neplodno utivjeti u nage tijelo ono Sto se suprotstavlja njegovim vjeanim elementima. Iz Sto vise neistinitog se sastojimo, to aemo tete mod uopae prepoznati istinu kad nas sretne. Nazvat demo je grotesknom, djetinjastom, smijegnom, iii najradije znanstvenom.Ovo zadnjenajbolje preplagizbunjena krda ostalih nasjelih, a jog je jeftinije nego vjerovati sve. Hrabrost birati karakterizira boljeg aovjeka: "Ono gto se opdenito naziva glupogdu nije pomanjkanje razuma, ni nedostatak razumnosti, ni pomanjkanje mod prosudivanja" (Kant). Otkad su narodi cijelog svijeta s dogmama svojih religija toliko nasjeli, izbila je prava vjerska panika prema svemu gto svatko ne mote odmah, u svako doba i u svakom raspolotenju besprekidno njugiti, vidjeti i opipati... Vea samo prisluhnuti finije aini mu se blamata i napola praznovjerje. No kod takvog duhovnog stava moraju kod buanog i mehaniziranog okoliga sve vise otupjeti upravo to videnje i pipanje, njugenje, tako da se na kraju bude u stanju samo ono zapaziti i ono vjerovati Sto zapravo dotuae. Neugodno, pa aak neprijateljsko raspolotenje aovjeka prema putu koji bi svakom otvorio jednake moguanosti za trajnu mladost i Ijepotu, zahvaljujuai izgradujuaim strujama volje, snova, istine i intuicije iz spremigta beskrajne Svijesti, ima jog dulji, zamagljeniji, gotovo smijegan razlog: U Voltair-. ovoj "Candide" bjeti i junak i njegov pratilac nakon Best tjedana, a pred aime bjete?... Gle,... pred zemljom dembelijom, koju su sluaajno nagli. Jednostavno vise ne mogu izdrtati, jer, no, jer tamo svima mora biti tako dobro kao njima samima. Relativno istinit i nepokvaren je aovjek koji jog uopde zna kada late. Kod njega je lai zatvorena u kapsulu spoznaje kao trihnina u mesu. Vedini je organizam, medutim, ved tako potpuno protet lati da uopae vise ne mogu provesti takovo prodgaa vajude luaenje. Bit lati je zapravo obmana,
62
63
ne samo svjesno kriva rijee nego i samoobmana. Lat koju u dobroj vjeri ugractujemo u sebe, uskraauje kao i svaka druga, elementima koji grade u istini, malo pomalo dragocjeni zivotni prostor. Mnoge lati koje se jedva jog mogu drtati na nogama ojaaaju opet svjetom krvlju jedne istine; kao Sto se pretjerano uzgajane i za tivot vise nesposobne rase kuniaa kritaju sa aistim tiPom, jer bi inaae nestale. "Lat, medutim, koja je poluistina, najgora je lat." U svom domu, na primjer, pozdravljamo ljude koje bismo najradije poslali tamo gdje papar raste. SmjeSkamo se, a da nas niSta na to nije potaklo iii zabavilo... Glumimo sebi i drugima interes za dobrobit ljudi, jer imaju novaca od kojeg se nadamo da demo imati koristi. Pristupamo nekoj vjeri, nekom udrutenju iz snobizma, poslovnog smisla, prestita. S platforme i propovjedaonice najavljujemo neSto Sto tek napola odgovara nag/ern unutarnjem uvjerenju. Kazati polovicu da, kad mislimo cijeli ne. To sve, a to je samo mrSavi izrezak, iz spleta dnevnih lati ni spomena vrijedan, aini svoju Stetu tijelu. To je kao i s alkoholom. Ne toliko jednokratni izgred, neprekidne male doze otrova dan na dan, uzimane nesvjesno, dovodene u krvotok, a da ih otrovani nije ni svjestan, tvore beznadno stanje. Tako potpuno zasieeno neistinom, tijelo vise ne mote luaiti, vjeruje i osjeda samo jog lati To mu donosi bolest i konaano smrt. Jer neistine ne mogu trajati, Sto se iz njih sastoji to se mora raspasti kako bi duh dosegao instrumenat prikladniji svom cilju... Jednom rijeaju: bila je to opet jedna "spackana" inkarnacija. to nam izgleda zlo i u rasulu, zapravo je odustajanje beskrajne Svijesti od neke neodrtive pozicije Drugi veliki nedostatak lati je Sto nas dovodi u strujni krug svih drugih latova s kojima smo onda zahvaljuudi unutragnjoj srodnosti prije skloni vjerovati nego li istinitom aovjeku. "Lukav" poslovni aovjek u jednoj grani aesto
nasjedne drugom nekom "lukavom" druge grane jer mu je istinit i aist aovjek nesimpatiaan. Medu njima vlada nijemi antagonizam, a da ni jedna rijea nije potrebna. Lati, koje sami svakodnevno uputujemo kozmosu u rijeaima, dahu, pokretu i zivotu, nisu ni spomena vrijedne u odnosu na one koje nesvjesno vjerujemo da bismo ih svjesno pustili da u nama djeluju, a time onda u drugima oko nas. To je psihiaka poSast. Sijeda kosa, bore, svaki znak raspadanja tjelesnih stanica takve su materijalizirane zablude; znaci, da su se latne predocithe prolazno uavrstile u svijesti. Jedna od tih latnih preclodtbi ustraje kruto npr. o neizbjetnom propadanju pojedinca, koje se ne mote tausta viti, odvratiti niaimjerje od vjecnosti do vjeanosti urodeno u kozmos kao nepromjenljivi zakon. To je laz - glavna, prastara i temeljna lat. Citava se rasa toliko avrsto pripila uz nju da se vise uopae ne smije u nju posumnjati. Mi svoje tijelo formalno hranimo tim otekivanjem i ne mote se dovoljno eesto ponoviti: Misli su stvari, od duha odaslane tijelu, gdje se kristaliziraju kao vidljiva supstanca. Tijelo je misao koja u bitnom obliku izratava onaj duh koji ju je stvorio. Ako naga lutajuaa volja pokuSa iz neistinitih privatnih misli stvoriti tijelo, onda ovo ne mote potrajati. Raspadom se oaituje upravo njegova neistinitost. Naprotiv, ako se misli dolazede iz beskrajne Svijesti odaSilju od duha tijelu, moraju se iskazati time da su u stanju drtati njegove stanice trajno takvima kakav je tivot samog duha jer su postale zgusnute, samoodrtavajute istine. A put iz svih smrtnih zala,ubitadnih lati je tako jednostavan i tako audesan: tratiti istinske misli i tratiti snagu da se u njih mote i vjerovati kad dodu. Trati sposobnost da motes vjerovatit beskrajnu Svijest ne samo onako napola, nego da je osjetg, kao Sto osjedamo Atlantski ocean, plivajudi u njegovim valovima. Trati stalno i samosvjesno neSto, ne kao milostinju, ne kao milost od one modi alp si dio sam,
negto na demu inzistirag da morag i da deg imati za usa vrgavanje njene i tvoje apsolutne srede - jer mistiena volja za besmrtnogeu u tijelu je smjer prirode. No gdje Teti taj smjer, kako se uklopiti u njega? Cujem tako govoriti sve one pametne, udene, civilizirane ljude gdje u duhovnim stvarima jog bespomodno tapkaju kao novorodendad. Najprije protupitanje: Kako bi si zamislio dr2anje nekog dovjeka u ovakovom polaaju: Pretpostavimo, imag za njega negto pripremljeno, gto ga unapreduje i oplemenjuje, a istodobno i tebe uzvisuje i usreduje; negto, gto mote upotrijebiti samo taj odredeni dovjek, kakvo bi o&kivao da bude njegovo drZanje prema tebi? Kako bi se moralo regulirati njegovo raspololenje prema darovatelju i daru? Upravo tako kao Sto oeekujeg od toga eovjeka ponagaj se i ti prema beskrajnoj Svijesti i istini koju drii spremnu za tebe. Da li bi Zelio da se darovani za to ponizi, da prosi i pu.Ze radi nedeg gto, iako potjede od tebe, ipak mote dobiti Zivu vrijednost samo preko tvojih ruku? Ne, to nedeg odekivati. 2elig da se on s jasnom i iivom napetogeu pripremi za primitak i istodobno aktivira jer on nije primatelj nedeg gotovog, nego se tek mora zavrgiti na njemu - putem njega. Zato ovaj pravac i drianje raspololenja nemaju nigta zajednidko s krgdanskim kvijetizmom; nikakvo pasivno pra2njenje sjedenja prekriZenih ruku i dekanja na "milost." Ispravno stanje moglo bi se najbliZe oznaditi kao Elva pasivnost. U beskrajnoj Svijesti nema ni prosjadenja ni ovisnosti, ni milosti. SadrZaj nije drugo nego istina, a kvalitet nage duhovnosti treba biti ko je mogude njoj slidniji. Ovo samo znadi: biti blizu Bogu. Ozbiljno i mirno pradenje nipogto ne dokazuje pomanjkanje gtovanja - nije nepristojnost ni uvreda. Sto vise ulazimo u dah beskrajne Svijesti, to demo bolje nauditi gtovati je. Moljakanje i prosjadenje, medutim, nisu gtovanje. Prosjak to uopde ne cijeni, niti kad moljaka tvoj novdid, niti
kad ga je dobio. Beskrajne struje sile vole onaj duh i sklone su onome koji kate: Traiim da budem savrgen dovjek. Traiim da saznam pravi put." Traiiti je zahtjev i eenja ujedno, tvoje puno pravo. Beskrajna Svijest Zell da konadho spoznag i traZig svoja prava. Kate se: "Sve je to tvoje, demu oklijevati i moljakati". "To je pravo jedinstvo, gdje me ni ljubav ni jad ne ulasava, gdje sam prestao biti."
67
BOG U TEBI
Ka o duhovno bide dio si beskrajne Svijesti i beskrajne Mudrosti. Ka o njen dio, vjedno si rastuda sila. Ona mote samo rasti, nikad padati. Dolazeda iz bezdana vremena, uzditudi se neprestano, izgraduje tvoju inteligenciju do njenog sadagnjeg standarda. Svaki od tvojih tivota pridodao je nesvjesno negto snage. Svaka duhovna borba, bila protiv bolova, protiv opadina, borba za neko umijede, neku sudbinu, znanje, umjetnost - borba sa samim sobom iz nezadovoljstva, u spoznaji svojih mana, sve je to bilo napredovanje u rastudu mod, uspon k relativnom savrgenstvu tebe samoga, a po savrgenstvu do srede, jer sreda je smisao tivota. Danas posjedujeg vise vrijednih duhovnih sposobnosti nego ikada prije, to dokazuje upravo tvoje nezadovoljstvo, rastuda samokritika. Kad duh ne bi bio jasniji, ne bi zamijetio to mane, prvenstveno ne bi patio radi njih. U amplitudi spoznaja motcla upravo sada titrag na najnitoj todki. Precjenjujeg svoje mane u prvom otkrivadkom strahu. Vjerujeg da rastu, a to je samo optidlca varka nastala od priblitavanja istini. Bog je u tebi! Vjedno cvatuda snaga u tebi otkrila je manu tvog karaktera, all jog nikad nije to mana bila tako blizu svom iskorijenjenju! Ispod kude nalazila se okutena gpilja i sakriveno tarigte infekcije. Otkride, naravno, nije donijelo radosne senzacije, no stanovnicima je daleko bolje nego ranije i nema sumnje da se sada treba odistiti. Ragljar "Spoznaja", koji pronalazi sakrivene file gnojniceumjesto zlatnih, zaslutuje vedu hvalu. Nitko se ne treba plagiti svojih gregaka, one su u njemu sigurno, kao gto je u njemu Bog koji ih je otkrio.
Ved tisududevetsto godina govori se uvijek dovjeku da je "grjegnik", da je svijet "glib". To mu se govorilo tako dugo dok nije povjerovao, a svijet sredom takoder. Prva redenica knjige koju udi kinesko dijete u gkoli glasi: "Covjek je dobar". Postupati sa svakim dovjekom unaprijed kao s "gentlemanom" znadi sugerirati mu tako dugo to drtanje dok ono ne postane njegovom "drugom" i konadno jednostavno njegovom "prirodom". Nitko ne treba jadikovati: Kako da ovlada tn svim tim slabostima, odustajem od daljnjeg poboljgavanja. No ved se poboljgavag. Svaki duhovni protest je preobrazba dtge. Samo ne mote se provesti sve u jedan dan, jedan tjedan, jednu godinu. I u bududim egzistencijama nikad nede dodi vrijeme kad vise nigta nedeg nadi na sebi za ispravljanje. Popravljanje, medutim, pretpostavlja negto limitirano: upravo ono gto treba popraviti. Svaki dovjek se radi iz novih boja, novih snaga kao tivi Hram Ban, a ugaoni kamen, kojeg su graditelji odbacili, je samopogtovanje, veliki, sveti JA; ne maleni, danagnji, nego idealna slika samoga sebe, koju svatko treba i sebi tivu iznijeti. Ni jedan talent nikad ne prestaje rasti, kao ni drvo zimi. Tko udi sl ika ti, recitirati, igrati biljar,bilo gto, ma gto to bih, taj de nakon stanke od mjesec, godinu iii dak dvije godine, zaducleno primijetiti, nakon gto prode prva zbunjenost gto se bilo izvan vjetbe, da se zna daleko bolje nego prije, kako su mu u tEs'ini dogla nova gledigta, nove metode, bez razmigljanja, htijenja i dodavanja s njegove strane. "gto je smisao tivota?". Nitko ne mote odrediti smisao vlastitog tivota, tog odreduje vela Sveukupna Sudbina zakon koji vlada i vodi. Kuda? Sve vge uspinjudoj, bezgranidnoj sposobnosti srede. Sve finijim, pametnijim, svjetlijim organima urasti u sredu, to dinimo dnevno i svakog sata - ma koliko privid govori protivno. Bolovi koje trpimo potjedu od istog rasta duha koji nas sve vie pritigee uz ono gto je
68
69
uzrok nevolje, kako bi konaeno prim ijetili i tu bol prihvatili kao dokaz za to da smo dospjeli na krivi put i da se moramo pod svaku cijenu udaljiti. A tko misli najozbiljnije, tko iz dubine duge vapi za pravim putom, tome de uvijek negto dodi i voditi ga; jer je jedan od najdubljih i najfinijih zakona da ni jedan iskreni poziv ne moie ostati neodgovoren. Svaka jaka, iskrena detnja iii molitva mora donijeti trateno. Ljudi, koji izgledaju kao da ih nesreda y progoni, mogu biti najpristojniji, najbolji ljudi, ali oni su "krutih ustiju" po dugi; oni ne primjeduju apsolutno nigta gdje bi ih sudbina htjela imati, kao konji, koji uvijek pod udarcima bida pobjegnu pred zaprekom. Gdje je pata, ta mo je zabuna. Gdje je bol, uvijek mora biti negto latno. Bol je kompas za drianj e smj era k otocima blatenih. U malom krugu znalaca danas ima njih jedva par toliko u skladu s Beskrajnim da crta njihove sudbine vise ne poznaje grubih stranputica. Ti rijetki zadrtavaju dakle namjerno manji defekt, bilo kakvu "slabu todku" njihovog fizidkog sastava da bi za fina skretanja od istine imali jog zemalj sku tjelesnu busolu, negto gto mote kod i najmanje gregke otvoreno, takoredi tjelesno "izbiti". Smisao tivota! Naudi tivjeti tako da svaki novi dan nosi na svom delu sigurnost sve vede punode, sve finijih i digdih radosti; da negto kao "sati koje treba utudi" ne mogu vie opstatidak niu predodtbi. Animalno blatenstvo, tivotinjsko zadovoljstvo na suncu, ekstaza disanja; uditi utivati ono gto uzvisuje tivot; uzdidi se iznad bolesti i patnje, ovladati mislima tako da one daleko, slobodno po volji odaslane kao div iz arapskih bajki donose gospodaru g to on teli: kudu i zemlju, hranu, odjedu, prijatelja i dragu - sve bez otimaeine ili nepravde drugom, jer div stvara, a ne uzima. Treba stedi tako mod da duh mote po volji svoje tijelo oplemeniti, podmladiti, promijeniti i zadrtati ga radosno, a da ni jedan njegov dio ne oslabi, uvene ili propadne. Iz uvijek novih
izvora radosti piti i prutati napitak drugima, uvijek biti davatelj, donositelj, nikada neprijatelj - to je smisao iivota kojega su u podrudjima gdje su ljudi jednako realm kao mi, samo tivlji od nas, naudili i jog uvijek ude. Crpsti nebo iz zemlje, to je nepromjenljiva, iako daleka sudbina svake jedine duge. Jedostavno ne mote se pobjedi pred konadnom sredom. Onoliko koliko duh raste kroz svoja tijela, toliko udi procijeniti sve patnje koje trpi iii je propatio kao mudre udarce, kako bi ga se istjeralo iz slijepe ulice u smjer koji vodi daleko od svake patnje: ususret tivotnom uzvigenju, gde vrijeMe tone kao u uzbudljivoj predsta vi, u Ijubavnoj ekstazi, u glazbi i divnoj opasnosti. I indijska nirvana nije negto gto Ieti izvan dovjeka. Ovdje je u cvijetu lotosa srca: "Duh je njegova grada, tivot njegovo tijelo,svjetlo njegov oblik." I niz razvojnih mogudnosti: Bide sastavljeno od ostalih Bida. U njemu se nalazi kao u kapsuli drugo Bide nalik dahu, u ovome emocionalno Bide, u emocionalnome pak spoznaji nalik, nazvano "nalik mani", a kao sredignje, konadno Bide "nalik slasti"...". Doista to je bit, jer tko dostigne bit, toga ispunjuje slast. Tko bi htio disati, tko 2ivjeti, kad u svemiru ne bi bilo to slasti? On (Atman, Duh) taj je koji stvara tu slast. Kad netko nade mir u torn nadtjelesnom, neizrecivom, nedokudivom, kad nade mjesto, onda se stopio u mir. No akollnjemu jog postoji neka guphina, negto drugo, onda ima nemir. "Nemir pogada onoga koji se smatra mudrim" (Vedanta). Ne mote se dosta dovoljno naglasiti: u spokojstvu leii tajna svih ispunjenja. Ne nada ti se urnebesno, ne deznutisilovito, ne istrgnuti svoje srce detnjom!Samo oduvati blagu sigurnost u snu i na javi, pa de svaki posao, svaki trud, svaki pothvat uspjeti. Razvitak; uzdizanje danas, samo je stuba za uzdizanje i razvitak sutra, putovanje u daleke zemlje, o kojem sanjarig, treba bid tvom srcu tako sigurno kaosutragnji izlazak sunca. Nemir i briga postaju besmislene rijedi on-
70
91
ome tko zna da je njegova prasvojstvena misija, njegov trijumf, kao slikara, govornika, kipara, a rhitekta, trgovca ill pronalaza6a, negto tako sam po sebi razumljivo kao uspinjanje stubama. U relativnom savrgenom Zivotu tako mora biti ako su nam pravilne i plodonosne primjene misaone supstance. Privladle i odbojne site postaju tako pouzdane kao disanje i otkucaj srca. Pravilno formirana 2elja duhovno je tiZe kojim se prilike, sile, sredstva, pomoanici, phyla& tako sigurno kao gto migidi ruku mogu uZetom privud damac na obalu. Danas mirno predajemo i ni malo ne brinemo da moZda nede stidi na odredigte, iako gotovo ni:gta ne znamo o pravoj naravi elektriciteta. Da li je magnetski vrtlog u eteru, da li uopde postoji svjetski eter ili se taj koristi samo kao pomodna hipoteza? Sve su to pitanja fizike, a buduai da se ova, a gto je upravo njena velieina i njena vrsnoda, mijenja iz temelja svakih dvedeset godina, to danas znamo isto tako malo, gto je elektricitet kao i u doba Franklina. Ali naueili smo upotreblj avat i ga, a jedna od uporaba je prepustiti mu da prenosi poruke. Tako je uporaba misaone sile isto praktieno pitanje, stvar eksperimenta. Svakome je otvoreno data mogudnost osobnog i pojedina6nog iskugavanja. Tko osjeda otpor prema primjeni psihialdh fenomena, kao gto se ovdje uai, bez provjere jednostavno samo zato gto izgledaju nerazjagnjivi, morao bi se ligiti primjene telefona i brzojava ako mu je neshvatljiva sama bit elektriciteta. Zapravo taj oprezni ne bi smio ni iivjeti - jer gto je Zivot, nitko ne zna. Prije nego gto su ljudi znali koristiti elektricitet, on je postojao u jednakoj mjeri kao i danas, ali kao i da nije postojao. Manjkala nam je metoda i vjetha da mu damo snagu i smjer. Nadmodna snaga misaonih struja ne samo da se do danagnjeg dana rasipa, nego jog gore: neznanjem i vjekovnom navikom koristimo svoje baterije u pogregnom
smjeru. Udarac na udarac i akumulira se zluradost, zavist, poruga i iskegenost, bilo koji oblik podlosti i ruZno6e. Onda se isprazni sva realna misaona supstanca, posebice ona provedena kroz loge transformatore, a sve to nama sigurno na gtetu. Ugaoni bi kamen sve uspjegnog nastojanja u ovoj i svakoj drugoj egzistenciji trebala biti spoznaja. nikad u mislima ne nazivati negto nemogudim. Ne odbijajmo na prvi impuls ideju ma kako divlja ill smiona bila. Prieekajmo da se instinkti saberu, oni nisu uvijek prisutni. Onda se moid a tek digne onaj fini strah zaeetnika, stah samo onih koji stoje na usponu stvari. Najvede i najdgae ludo svima vidljivo, trajalo je samo trenutak, glatko je propalo kroz mozak eovjeeanstva. Ito je misao vise zapanjujuda, f antastienij a, to joj se mora dati vise vremena za djelovanje. Uzviknuti "Nemog-ude" jer negto izgleda nemogudim, znali njegovati presudnu naviku odbijanja. Tujesvijestkao zatvor pun zalcljuoanth vrata protiv Beskrajnog, vani i unutra ostaje osamljeni mali eovjek. Red bilo kojem cilju u sebi "Nemogude" (vlastitoj mladosti ilibesmrtnosti tijela), grijeh je protiv duha jer ga se sprje&va da preko tebe sam djeluje. Ili je samo otezanje? No opiri se kolikogod hodeg, postavi se poprijeko, udaraj nogama u prazno, otpor usavrgavanju svih stvari nede uspjeti (ukljudvgi i Vas). Ali, sa svakim preglasnim "nemogude" podiie se jedna barikada. Govorite si uvijek: "Meni je mogude da budem sve emu se divim. Mogu biti piscem, umjetnikom, govornikom, pronalazaaem, isto kao gto mogu biti i lijep, gibak, zdrav i sretan." Onda ste otvorili girom vrata u nevidljiv hram unutragnjosti. Ono "fa ne mogu" bilo je zapor koji Vas je zatvarao pred Vama samima. • "Nada ti se usprkos svakoj nadi" je visoka mudrost koju je do sada dosegla samo Ijubay. Bijelu magiju ielje nede nitko naudti iz tucleg iskustva ma koliko svjedodanstvo
72
73
primjer bili odigledni, ma koliko snaZno bilo ludo tudega Zivota. Oni mogu sluZiti samo kao poticaj, kao prijedlog, nikad kao primjer, jer kao gto postoje opdi zakoni kojima smo svi podloZni, tako postoje i individualni. Upravo je dovjek jedinstven, neusporediv i nezamjenjiv. Ja ne mogu stidi do srede po Vagem tragu, a niti Vi po mojem jer mi dolazimo iz razliatih smjerova vjdnosti. Nage jezgre bida zastrte su Zivotom, medusobno stranim. Ni dvije rijedi nemaju isto znadenje za dvoje ljudi, a jog manje isto iskustvo. Kad se sjeverni medvjed veseli, tigar dobiva ozebline... Svako bide mora individualno provoditi opde zakone. Opdi je zakon da vjetar tjera naprijed jedrenjake, ah svaki brod nede svoja jedra postaviti jednako. Opde vaZedi zakon je da misli daleko od tijela utjedu medusobno jedne na druge, a rezultati djeluju u tjelesnom svijetu. Velikim smo dijelom ovisni o misaonoj boji onih s kojima se nesvjesno mijegamo u spiritualom oceanu. Upravo zato bibilo pogregno za mene kad bih videdi nekog duha daleko nadmodnijeg od mojeg da nalazi svoj put naprijed, htio imitirati ropski njegov nadin Zivota, njegove metode, njegovo drugtvo. U nagen-t tijelu imamo Zeljezo i fosfor i sumpor, organizirane minerale, spojeve i ponovne spojeve svih kemijskih elemenata odredene finode i raznolikosti koje fiziologka kemija nije ni izdaleka iscrpila. Imamo u svom duhovnom bidu nevidijivu podudarnost svih elemenata i njihovih spojeva, suptilno i beskrajno razlidito spremljeno kod svakog pojedinca. Tko bi dakle, osim tebe samog, mogao ocijeniti i voditi narodite akcije i reakcije tih pojedinih spojeva kojisu tvoj JA? Vi morate svoje prijatelje, hranu, kretanje, sve higijenske mjere tijela i duge pronadi sami ogtrenjem instinkata. Pita li neki dovjek detrdesetih godina tek danas lijednilca gto treba jesti, a da ovaj ne zna isto je otudenost kao kod nekih degeneriranih grabljivih mrava koji dak ni svoju hranu ne mogu sami nadi, nego se moraju dati hraniti od robova. 74
Lijednik u najboljem sluaju zna negto o bolesti, ali niAta o zdravlju, samo o rijetkoj pojavi istog. On s normalnim, zdravim ljudima u svom cijelom Zivotu nije dogao u kontakt. Zato i lude statistike o dovjeku dnevno potrebnoj kolidini bjelandevina do koje je npr. dogao veliki Liebig jer je imao kao pokusne objekte same nadute, pivskim trbusima opteredene njemadke studente, bijedne motore koji trebaju trostruko goriva. Zbog to kolidine bjelandevina ustanoyljene na "nesposobnom objektu" krvotok je potpuno normalnih ljudi, a narodito djece Europe, kroz tridesetak godina bio preoptereden bjelandevinskim otrovima; upalama slijepog crijeva, kostoboljama i oboljenjima metabolizma. Svaki dovjek ima u grani svoje djelatnosti svoje posebne metode, tako individalne, tako diferencirane, da kad bi ih 2elio objasniti nikakova mrda za rijedi ne bi bila dovoljno fina da bi ih prihvatila. A gto se tide njegova tijela, jezgre njegovih osjetila, to treba pitati nekog drugog! Trebamo zarana ogtriti njuh, okus, osjet na njeinoj hrani, a ne u svakoj prigodi istresati u organizam Ica() lijek "na tone" hrane. Organizam u homeopatskim kvantitetima mote sam i treba sam proizvoditi kao regulativ svoje lijekove. Naravno da ljudi s vedim iskustvom mogu glede opdih zakona mnogo koristiti i pomodi, a narodito kao poticatelji nade, snage, hrabrosti. S njima se u odredeno vrijeme, po mogudnosti uvijek u istoj prostoriji, sastajati, dogovarati na ozbiljni, prijateljski nadin, od neprocjenjiva je udinka. All tko bilo kojeg dovjeka, proroka iii sveca, prihvati kao nepogregivog vodu i autoritet i todno radi ono gto ovaj kale, skrenuo je s pravca jer pravi pokuse nekog drugog koji je sastavljen drugadije u svojim elementima, koji reagira drugadije na okolig. Ljepljenje uz drugoga uvijek je znak za grijeh straha. Ne lijepite se za malog, prividno sigurnog, samo zato gto je vidljiv. Umjesto toga radije se predajte sami neiscrpnoj, 75
beskrajnoj sili, u njoj lebdite, po njoj se Halle gore u svjetlost! Samu to silu ni jedno stvorenje nikad nete vidjeti, osim u njenim promjenjivim oblicima: suncu, zvijezdi, cvijetu, ivotinji. Na njemu je da je utjelovi u sebi samome, kao budueem arkandelu zemlje, u novoj formi. Ta sila djeluje u svakom, bio on mugkarac, iena iii dijete. Bez obzira na kojoj stubi zivota, inteligencije ili etici oni bili, danas su pametniji, jati, bolji nego prije. Te2nja za profinjenogau nesvjesna je u svim oblicima prirode i duha. Bog djeluje Zeljom, cak i u pijancu koji se valja u jarku kraj ceste. Duh svuda 2eli van i gore: iz najprostijeg laiova, iz najprezrenijeg nitkova. Velika je gregka red za bilo koga: "On je spao na magarca, treba ga definitivno odbaciti". Ta misao djeluje kao psihiddudarac koji prolazi kroz nevidljivo i udara tovjeka u prsa. Baca ga unazad, to je usporavajuti elemenat inkarnacije u slijepom nastojanju izlaska iz vude jame. Nijema je misao nekog drugog sigurno i nas nenamjerno itesto sprijetila da izademo iz takve neprilike, neprilike neodlutnosti, neprilike ovisnosti, zle volje, zlobnih misli i misli mitt. Svaka prezirna osuda gteti ne samo prezrenom vet pogorgava i auru svijeta malo je zadrZ'avajuti. "Ono gto me ne unigtava, to me jaea." Borba protiv vjetno prigovarajuaeg, prezirnog, ponilavajuaeg zratenja okoliga mote tovjeka dovesti i do totke u kojoj to se, postavgi iznenada pozitivan, otelititi i presijed svijet poput maca. Snaga tovjeka koji je postao pozitivnim je beskrajna, a beskrajni je i vrtlog koji on iznenada stvara u duhovnom eteru svojim okretanjem u protivnom smjeru. Samo gto ovjek jednom mora (bilo kada, bilo gdje) opet naai sebi slitan otok gdje nut primati negativno. Nitko ne mo2e izdr2ati cijeli Zivot, bez prekida biti pozitivnim. No svatko ima pravo red neugodnoj okolini: "Zapravo vise volim pristanak, all ne ovisim ni o tijem tudem Da i Ne; Bog u meni je jedina instanca koju priznajem. Fred 76
njegovim sudom nestaje svaki sofizam, a na bora nju njegov h obrva slama se svaki bijeg." U najrealnijem smislu nitko se neae trebati izgovarati zbog ubojstva, prevare i krade neodoljivim nagonom, neurozama i psihozama, gestorostrukim pa tologkim strutnim izrazima i sa sedam specijalista. Mo2cla juristitki, po prirodnom i beskrajnom pravu nikada. On ima svoje vlastite kazne za svaki moguai prijestup. Danagnje eovjeeanstvo, u kritienom stadiju svog razvitka u kojem vee ima dosta duhovne mod, eini gigantske gregke, pa zbog toga pati mada vige nego ikada prije i zato iivi u paklu mrinje. Toliko raznovrsno se sigurno jog nije mrzilo: ne samo po kastama i stalelima, mrzi se i vertikalno i horizontalno, pa jog i dijagonalno od naroda do naroda, mrzi se "patriotski" i popretno od stranke do stranke, pa jog izmedu cik-cak kao naprsle zilice na tijelu tovjetanstva, bezbrojne privatne mr2nje od srca srcu. Sve to samo za to gto je duh postao vet tako jak da njegovo opiranje beskrajnim zakonima mote izazvati mnogo vete utinke nego kod Z'ivotinja i primitivnih bita. Sad su bol i patnja postali toliki da LaZno, za koje se i ne zna u temu se sastoji, pritigae i prignjetuje. Ali podnje prevladavati i teZnja spoznaje vigih zakona s kojima je sve to povezano, tak i kod najtupljeg. Zato & se toj ceznji udovoljiti, na ova pitanja to se odgovoriti. Pa prirodni je zakon kat— exochen: ono gto duh tovjetanstva traZi to mu se mora ispuniti vet prema snazi i broju onih koji iele, brie iii sporije. Sto je ved broj traZitelja, to to odgovor biti br‘Zi, to potpuniji. Postoji magitna rijet "Ja hodu" koja prisiljava kozmos, izretena krvlju, generacijskim genima, dugom. Parna sila dogla je ususret ranijoj generaciji u njenoj eZnji za svladavanjem prostora. Elektricitet je omog-utio sluganje na daljinu. Sve je postojalo vet ovdje, no manjkala
je bijela ma gija zeljenog tra2enja u milijunima da bi onda postala pronalazaddm duhom par stotina, kako bismo upravo iz tih sila izvukli ispunjenje. No i to su samo slamke, putokaz daleko moanijih, daleko finijih unutarnjih mod, putokaz unutragnjih elemenata, koji nevidljivi dine i Vas i mene. Nemir, nelagodnost, ono "tako to ne mote vigedalje" gto milijuni izvikuju danas kao psovaelu molitvu, trga mase iz zala iii iz muklih oblika, gto je isto. Postoje dva puta najdublje potresenosti kojima 6ovjek mote dospjeti izvan sebe, pa i preko sebe:_put patnje i put, radosti. Put radosti uzdiZe, njime se slijede dste i instinktivno priznate granice beskrajne Svijesti. Ne slijede se iz staha pred yea dobro poznatom patnjom koja svako "Zivjeti protivno" oslobada ne zbog najdubljeg potvrdivanja. Schiller definira krepost kao "sklonost duInosti". Shvati li se "duZnost" kao sklad s Beskrajnim, onda je krepost yea put srde. C ovjee‘anstvo se dade nagovoriti na mudriji kurs, zbog polude za ushitom, radi otIcrivadce radosti skidanja omota novih sila. NjeZne stvari jedu se umjereno jer je iskustvo naudlo da se smisao ukusa na taj nadn poveaava, a time i uZitak. Tako miris i okus na kraju oslobadaju instinkte lijeaenja od kojih se odsjeklo tijelo okaljano Zivotinjskom krvlju, nikotinom i alkoholom. Postaje se Ijubazan i obziran prema prijateljima, ne iz egoisti6nog straha da bi ih se ina6e izgubilo, nego zato gto je biti lfubazan i obziran postalo ugodnim osjeaajem, kao udisanjem algaeg zraka. Sve ovisi o profinjenosti, produhovljenosti. Sve dok pregrade materije izmedu 6ovjeka i 6ovjeka ne postanu dovoljno istan6ane neae omoguaiti vibriranje svakog trzaja kao tattwain-asi: to si ti. Oduvijek je strah bio temelj svih zakona, od sada treba biti radost. Treba izbrisati iz svijesti aovjeeanstva 6itav kompleks straha zvanog "grijeh". "Iskugavatelj" de ubuduae dolaziti samo s druge strane... a zavest 6e k dobru, 78
mudrosti i profinjenosti sve veaom radogau. Dokje ZovjeZanstvo bib grublje bila je potrebna opomena putem patnje. Moglo se samo biaem dosegnuti. Rasa je bila dugevno slijepa, morala se zato udti bolnim udarcima da bi bar napola odr2avala smjer. Pa tnja postaje suvigna pri jasnom videnfu, a br2i, finiji medu rasom, vea su time poaeli. Da li uopee trebam Zovjeka da me toljagom tjera na svdanost?
ZAKON USPJEHA
Uspjeh u svim pothvatima, bill oni praktiene ill idejne naravi, dolazi kao djelovanje nekog zakona, nikad kao slueaj. Slueaj bi bio samovolja kojoj nema mjesta u zakonskom odvijanju svih prirodnih tijekova. Sve je medusobno nedjeljivo povezano misaonom shorn o uzroku i posljedici: kad maknem malim prstom, onda to mora, kao MO se zna, imati za posljedicu pomak cijelog kozmosa, makar i neki nemjerljivo neznatni na Siriusu iii Mlijeenoj Stazi. Kako prirodni zakoni ne mogu prestati na moZdanoj opni, tako ni naga unutarnja, duhovna sudbina nije slueajno nastala kao ona stabla iz sjemena. To je proizvod ueinkovitih zakona, a kako raste naga spoznaja njihove osobitosti, tako demo shvatiti kako ueiniti da nam sluZe isto kao vodopad, isto kao Para i elektricitet. Cijeli kompleks migljenja, osjeeanja, nadanja, htijenja nag je pravi JA, a ne tijelo. Nagovaraludi, utieuei, ta misaona supstanca struji iz nas i oko nas, od jednog drugom. to razlikuje bogove od ljudi? Pred njima idu veliki valovi, a val nas diZe, nas val nosi i mi tonemo. U tom smislu, ovi mall eseji iele od ljudi naeiniti bogove. U snazi valova koji kredu pred nama leli prava mod. Kada naueimo uzbuditi je, pojaeati, voditi, modi eemo u jednom satu izvrgiti vie uspjegnih djela, nego sada u tjedan dana. VjeThom de ta mod stalno raditi. Ovdje, i samo ovdje, lei korijen svih Buda, svih magija i okultnih sila u staro doba. Jer &do nije u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim gto do sada znamo o prirodi. A nedokueiv ne znaei i natprirodan. 80
Nage prevladavajute raspoloienje ima vise veze s uspjehom iii neuspjehom svakog pothvata nego bilo gto drugo, vige nego radna snaga, inteligencija, ogtroumlje i marijivost. Svaki pojedini duh je suma psihieke supstance sakupljene iz beskrajnog ponora vremena, izgradene iz iskustva i sjedanja mnogih tijela. Ta psihieka supstanca djeuje kao magnet. Ima snagu privlaeenja misli i pugtanja strujanja misli od sebe, a kao i magnet radom postaje sve jaea. Kao gto svaki obieni komad ieljeza postaje kontaktom magnetiean, tako mote i obiean eovjek, prividno netalentiran, privudi duhovne sile i time sam postati duhovnim stvarateljem. Kojim se strujama otvara odredit ee kvalitet njegova naboja. Zratd li iz njega odluenost, nada, radost, snaga, pravienost, strpljivost, red i preciznost, onda on mora vremenom privuei iz okoline sve vie tih misaonih elemenata u sebe. Ovi vet pripadaju kompleksu samog uspjeha. Stvara se magnetski vrtlog koji u nevidljivom sve brie dovodi sredgtu jednakosmjerne stuje jer su vlastiti elementi sad vani u prostoru i dovode nama jednake u tijelima, koja demo u buduenosti sresti, koja su odredena da nas promieu iii ungte, to su ona s kojima su nagi fluidi vet odavno pomijegani daleko od tijela. Gdje se odluena misao sukobi s odluenom misli i obje se sjedine u istoj svrsi, iz takovog udruZivanja mora izrasti dvostruki uspjeh, bilo da su tijela kroz koja djeluju u istoj kudi, iii odvojena morima i zemljama... No tko njeguje malodugnost, srdZbu iii bilo koji oblik loge volje kao dominantni osjeaaj, galje na stotine i tisuee milja u krug magnete beznada, malodugnosti i nestrpljivosti, kao realne dijelove svoga JA. Oni de se stopiti s jednakima, rasti i konaeno susresti u tijelu i one nesretnike koji si moraju medusobno gtetiti zdravlju i sreei. Ako molegevrsto, jasno,stalolena duha slijediti odredeni cilj, koji se zasniva na pravu (ovo mole zvueiti kao moralna 81
pouka) onda si time pokrenuo najjadu tihu silu koja uopde postoji. Ona de te povezati s onim prilikama, ljudima i odnosima koji su potrebni za ostvarivanje tvog cilja. Ne zasniva li se tvoj plan na pravu onda ta duhovna sila ipak ostaje u pokretu, a li njen de korisni udinak u svom krajnjem dostignudu biti za tebe manje povoljan nego kad cilj istodobno podiva na tvojim najvigim etidkim idealima. Zelig li uspjeti prevarom i lukavogeu? Moie i tako, naravno! Onda deg istim putom po istom zakonu privudi misli prevare i lukaystva kao glasnike tijela: tvoje budude kompanjone i sudionike jer se nediste misli po prirodnoj gravitaciji sakupljaju. Sasvim na kraju, uvijek si prevaranti medusobno naude na bilo koji nadin. No nije mali broj ljudi koji ne odbijaju potpuno njegovati sumnjive i o_trcane metode ukoliko ne obedavaju uspjeh. No u osobnom prometu pretpostavljaju plemenite duhove, jednostavno zato gto su ovi uvijek davatelji, istinski poticatelji i usreeitelji, te su kod njih uvijek sigurni. To ugodno i radosno odvajanje izmedu poslovne i osobne komunikacije ne iskljuduje medutim zakon psihidke korespodencije, misaone struj e se ne drZe nikakovog radnog vremena, pa i osobno dru'ienj e mora postati prevarantsko. Prevara, tek radi radosti varanja, bez sumnje je ipak rijetka medu ljudima. Vedinom treba biti samo sredstvo do cilja. Kad ljudima tek bude odigledno da pravilno korigtenje vrtloga volja - struja i energija u slobodnom oceanu misli jednako brzo vodi uspjehu i pritom sjedinjuje u sebi sve prednosti sundane i visoko stvaraladke vrste, zagto ovom ne bi dali prednost. Sad medutim ljudi veeinom stoje pred izborom izmedu tupe, bespomoene, pasivne ugladenosti i lukave, pokretljivije prevare. Za vrijednosti ugladenosti koja je konstruktivna, blistava, genijalna, jednostavno nemaju povjerenja. Vedina ljudi postaje varalicama iz eisto laine skromnosti. Ali ta ugladenost koja stvara vri82
jednosti, blistava i genijalna, nije neki vilinski dar u kolijevci odabranika, nego je svima dostupna, svatko je mote jednako steei, jednostavno putem bijele magije ieleee eeinje. Razlog da potpuno mladiljudi nekad postignu zadivljujude u zapanjujudi kratko vrijeme, naizgled preko nodi, le2i u tome gto usredotodenost mlade fantazije djeluje zapravo jog mnogo digde, neslomljena u duhovnosti, nepomudena lailjivim prividnim iskustvom. Zato i jest u stanju da sigurno ved od zarana gajen djetinji san, za koji nitko nije znao, u koji nije nikava odgojiteljska panda zaderala ogrebotinu, uzdigne nesmetano u svoj svojoj breskvastoj povrgini, iz ruZidastog u stvarnost. Na bilo gto usmjeri odluku u suneanom, jasnom sanjarenju u pobjedniekoj blistavoj snazi, to podinje kao nje2na misaona skela u nevidljivoj magli 2ivota privladiti izgradujude sile kao drage pomodnike. Eter oko nas je pun takvih nje2nih konstrukcija: svjetlucavi sanjarski kosturi jog nerodene stvarnosti. No koliko od njih do kraja grade? Posljedice osjedamo mi. Mi, kojima jedan jedini nedovrgeni neboder izgleda kao vista ludost, a propali ulog kapitala kao nemogudnost. Mi neprestano galjemo protiv dobrih malih minuta koje s radogdu i veseljem bezbri2no kucaju gomiles razarajudim djelovanjem: prigovore, zlovolju i sumnju. Sve dok nije sve opet sravnjeno sa zemljom, onda podinjemo negdje drugdjeiznova i psujemo nag "peh". Kad bi samo ljudi konadno naudili uvidati da je zavrgavanje gradnje kula u zraku najsolidniji posao nekretninama, a da ih zemljigte uopde ne kogta. Tko dozvoli ulaz raspolo2enju (odnosno razmigljanju) da ne mote ni u kojem pothvatu imati srede, taj de uz pomod tog raspolo2enja koje oko njega stoji kao ljuska oko jezgre nekog kometa, privudi na sebe iz prostora one druge bojagive, ovisne "ne mogu" misli i time se pribli2iti boja83
21jivim i ovisnim tijelima kojima one prethode. Izgubit de svoje sundane prijatelje, svoje zdravlje, svoj poduzetnieki talent i na kraju dolaziti u osobni kontakt samo s ljudima koji si medusobno pomatu do propasti. Jer misaona snaga se mote upotrijebiti Ica() lokomotiva: s njom se mote voziti u prekrasne predjele iii si od nje dati otkinuti glavu, sasvim po volji. Tko u svom srcu tiho i nepomidno gradi na tivoj telji, odludan pobijediti, wide iz nevidljivog strujanja pomodne sile u svoju duhovnu shemu, kao gto embrio planski i nesvjesno istodobno, privladi iz majdine krvi nepogregivo sve elemente koje upravo trebaju svakom stadiju razvitka. Onome tko zeli cijeli je kozmos, takoredi, placenta za njegovo djelo. Pod "pomodnim silama" podrazumijevamo u prvom redu otkrivanje stalno rastude duhovne plodnosti, novih putova, novih sredstava. "Negto"nam pada na pamet, "negto se realizira", jezik to ved odavno zna, gramatidlci to svi pravilno primjenjuju, all ne i praktidki. "Pomodne sfle" de omoguditi sve vedu sposobnost sretanja najprikadnijih Ijudi za promicanje nagih planova. Nikad ne rasipajte snagu traieei takve pomodne sitle i pomagaee svojim tjelesnim osjetilima. Pustite nesvjesnom da to sam obavi, Vi trebate samo dvrsto odrtavati raspolotenje. Bududa majka pugta da se embrio po mogudnosti neometano izgraduje po svojim urodenim, tajanstvenim zakonima koji ga na kraju tjeraju na svjetlo. Ona nema gto drugo raditi, ved samo biti u "radosnom odekivanju". Tako je i s duhom kad je obremenjen nekim planom. Treba misliti na neprekidnu odludnost, neprekidno misliti "naprijed"; nigta ne raditi, samo misliti ne samo mozgom, ved i srcem, svakim polcretom, svakom stanicorn. To de stvoriti silu koj a de uzdignuti rezultat u stvarnost, tako sigurno kao gto dizalica dine svoj teret.
prirodene duhu iz nevidljivog, nestavit de djelovati i kad tijelo besvjesno leti: "Bog daje svojima u snu". Oni se bude i vide: svi putovi su otvoreni, sve sami novi planovi, nove metode konvergiraju prema dragom cilju. Ti novi planovi su oni koji de pokrenuti samo tijelo jer vige nitko ne mote mirno sjediti kad vidi sva ispunjenja ved tivo pred sobom. Sad je dogao trenutak za djelovanje, za brzi, sigurni zahvat. No mote se ved prije to "zrelosti za djelo" biti tako izmuden u tijelu besmislenim lovom za "povoljnim prilikama" da onda ponestane svjetine za prihvadanje one oslobadajude ideje, kad ista zbilja naide. Svaki poslovni uspjeh zasniva se na stalnom priljevu novih planova, misli, kombinacija i zamisli. Nag nevidljivi Ego koristi tijelo za unigtavanje materijalnih djela,kao pri sjedi nekog stabla, jednako kao gto drvosjeda opet koristi sjekiru. Kad je ovo gotovo, odlate sjekiru i ide getati: u slobodno vrijeme i u slobodu. Tako ide duhovni Ego, taj lebdedi kompleks osjedaja, misli, aspiracija, ide getati u slobodu dok tijelo leti u snu. Tada on mote razviti svoje puno bide, privudeno iii odbijano od drugih Egosa, centara zgusnutog duha u beskrajnom psihidkom eteru kao gto je i on. Istina, naga misao djeluje i na javi za ili protiv nas, daleko i blizu ljudi kojima gravitira, all njena je mod za vrijeme tjelesnog sna mnogo jada. Manje je sprjedavana zaprekama koje se jog drte i najhrabrije volje i predrasudama sitne svakodnevice. Zato izgleda bolje da se na javi previge ne vetemo za potpuno odredene osobe, da se ne hvatamo za njihovo sudjelovanje. "Ego" se oslobada u snu, posjeduje daleko giri promjer akcije, veal "krug znanaca" nego na javi. • Grdevito koncentrirani samo na par ljudi galjemo ditav nag fluid samo njima i tamo motda sprjedavamo njegovo mijeganje s daleko modnijim, jog nepoznatim pomagadima. Otklanjamo ga od njih, a nag fluid biva natezan u dva
84
85
smjera, umjesto da puca ravno na cilj. Jog negto gto nije neva2no: i duh onih nepoznatih pomagaaa je u snu slobodniji i moan*, za to se preporuaa po mogudnosti odrZavati opae vrijeme spavanja. Tko od no6i pravi dan, zanemaruje najvaZniji randez-vous u nesvjesnom. Simpatija je sila. Postji aktivno sltganje, koje djeluje oploclujuai, a naklonost jednog aovjeka, bez sjenke zavisti ili rugla, neodoljiva je struja koja nosi naprijed, aija se vrijednost uopae ne mok izraaunati u dolarima i centima. Iz istog razloga je neskionost elemenat kojeg aovjek, koji ga nijemo osjeaa, baca prema vama kao nevidljivi zid otpora, pa makar nikad ni jednom rjeaju, ni jednim pogledom ne nastupi protiv Vas. Samo neprekidna struja ljubaznosti s Vage strane uspjet de bezazleno skrenuti djelovanje. Zato je i tako opasno stvarati si neprijatelje, ma kako pravedan, ma kako valjan bio razlog. Svalci turbulentni skup, svaka obiteljska svada, svaka zavada izmedu aovjeka i covjeka, preplavljuje nevidljivo razornom supstancom. A tko je sluaajno sam nadraZen bilo kakvom neznatnom sinicom, stavlja se time automatslci u smjer djelovanja to razorne supstance. Svaka, ma kako neznatna zlovolja, odmah se sa svih strana obilato hrani i mnogo je lakge u nju dospjeti nego izadi. Tu poma2e samo vjeZba u skretanju misli. Treba odmah promijeniti duhovni1 pravac, dopustiti si tek mokla koji zadovoljni pogled preko ramena natrag na hrpu tudeg jada koji se htio strovaliti u nag dragi privatni teritorij, a sada stoji vani poliven, zajedno s ' malim privatnim posjedom. Kad se nadu zajedno radost i simpatija, dobra volja da se na miran naain razgovara o odredenoj temi, za odredenu svrhu, bar oko jedan sat, onda s tog malog otoka vigeg 2ivota izlazi negto gto de u svakom intelektu daleko i blizu prouzroaiti odjek srodneCice, probuditi novi interes iii osvje2iti stari za isti plan, samo gradiran po njegovoj tankodutnosti i 86
sposobnosti, za primanje misli. Jer ni jedna misao nije zapravo originalna, nijedna nije izmigljena od jednog jedinog. Na svim mogudim mozgovima moida lebdi ista ideja tijekom jednog sata... Pronalazadem se naziva ljudska antena, koja je ved tako fino uskladena na jedno naroaito, do tada neuhvadeno duhovno titranje. All sidadna zajednica istomigljenika djeluje kao naroaito visok odagiljaa, zradedi iznad svega kroz neprodorne, neodoljive valove. Raspravlja li ta skladna zajednica neko strojno poboljganje, tehnidki napredak, bib gto unapredujude za ljude, njeni de titraji, girea se u kuglastim valovima ubrzo u nebrojenim ljudima probuditi simpatiju, interes i aeZnju za zrelijom idejom. Ljudi koji se odugevljavaju za jednu stvar dine grupu pomodnika, kupaca, interesenata, moZda i konkurenata. Naravno da je mogude i neizbjeZno da sva ta slobodna misaona kretanja u prostoru, padnu li na tude mozgove, i kod njih mogu biti iskorigtena. Zrak je pun tobo2njih tajni. Tomu ne izbjegne ni najosamljeniji psihidki gkrtac, samo on se odride unapredujudih sila koje bi pri tihoj zajednici brie mogle njegovo djelo utjerati u stvarnost. Zato tko im neku ideju, plan, posao, neka pozove u svom srcu bez prekida najbolje nepoznate mu ljude za prijateljstvo, ponba i suradnju. Privlaanom snagom Zelje oni de jednostavno dodi, a s njima i dugevno stanje, dugevna sIdonost koja mu treba.rS'iromagtvo ima svoj korijen vedinom u dva razloga: plahogau pred ljudima i plahogau pred odgovornoku. No sam uspjeh sastoji se iz potpuno odvojenih dijelova: nadiniti neko otkride u umjetnosti ili tehnici je jedan dio, a provesti ga je drugi. Da bi se bilo uspjegnim, mora se vladati obima. Ta se umjetnost probijanja mote nauditi, vidimo li se u fantaziji kao hrabrog, pogtenog i dvrstog prema svijetu, na odgovarajudem mjestu, a da se prije toga ne hrvamo, svadamo, argumentiramo. Ved nakon nekog vremena primijetit de dak i nesiguran, potgten obvjek kako mu ta
duhovna vjeiba donosi tilavost, hrabrost, vige takta u komunikaciji, vise sklonosti za kretanjem medu najrazlieitijim ljudima, spremnost da svijet zgrabi za ramena i prisili ga da mu da ono gto mu pripada. Uvijek postoji potreba za boljom robom, boljim pregledom, boljim znanjem u bilo kojem pravcu, a tko je uvjeren da donosi bolje, ima i dutnost da to provede i da to bude priznato. F Podnositi nepravdu moida je jog gore nego nanositi nepravduti Dopustiti si ukrastineki pronalazak, poboljganje,zaslugu, znaei zapravo sprijeeiti lopova u tome da stvara svoje vrijednosti za svijet jer je svako bide to da obogaduje svijet, a time i samoga sebe. Svaki Eovjek de biti onakav, kakvim se obidava najeegae sam vidjeti i biti, to ne smije dozvoljavati da ga drugi formiraju po svom misaonom liku, naime onako kako je njima najprikladnije. Otuda ideal "dobrog" djeteta, "kreposne" zene. Sto je zapravo "tenstveno" znat de se tek kad tene budu one same, tada de se svijet odjednom nadi dvostruko bogatiji nego danas kada mugkarac, koji bi naravno trebao postavitisamo ideal samog sebe, "mutevno" odreduje prisilni ideal t enstvenosti. Oprezni ljudi koji sve premigljaju, sve predvidaju, nasjedaju desto jer uvijek raeunaju s potegkoeama, pa ih onda i stvore. Neka navika mote biti tako dvrsto usadena da izgleda tegko iskorjeniva. Kod neugodnih sludajeva ne trebag dak nigta raditi, nego samo okrenuti duh kao neki magnet u smjer iz kojeg trebaju doei sile, metode i planovi koji trebaju premostiti zapreku. Ito prij e dadeg svom tijelu sklad i mir koncentracije, to de brie tvoja nadahnuda doei iz takve dubine da se mogu u cijelosti realizirati. Nedostaje li ti vremena za koncentraciju i za sve duhovne vjetbe, trati ih mirno i uporno. Onda de konadno doei prilika da radig za svoje 88
tivotno uzdrtavanje bez toliko mnogo sati, napora i hajki. Dodi de zahvaljujudi tajanstenoj privladnosti dovjeka i stvari koja svakom daje prema jadini njegova tratenja i prema ustrajnosti u tratenju. Tako dolazi zlo kao i dobro, jer motcla se bag kao zlo pokate ono gto se najprije tarko teljelo. Zato pesimisti misle da je samo postignuto nepovratno izgubljeno. Medutim, tko ne inzistira samo na ielji, nego prvenstveno trati mudrost spoznaje gto je za njega trajna sreda, bit de pogteden od "sutragnjih" ispunjenja. Naide li prilika koja pruta konadno detiri ili pet sati dokolice na dan, ne koristimo je onda za dodatne poslove radi par dodatnih dolara, ona je motcla prva stuba vigem unutarnjem tivotu. Dokolica je stvaraladka. Ne bojte se zabavlj ati. Radost nosi uspjeh, planove rodene iz veselja u podsvijesti, a oni de ved sami po sebi povudi tijelo da ih sprovede. Zadovoljavajudi polotaj s pravom na mirovinu u bilo kojem poslu nije put trajnom i sve vedem uspjehu. Taj leti uslobodnoj odgovornosti pomodu kojesami upravljamo, odredujemo, vodimo. Samo odgovornost mote razviti sve sile, a s njima i punu sredu.
89
METODA UZGAJANJA HRABROSTI
Hrabrost i prisutnost duha su jedno te isto. A kulcavieluk i naglost su identienkKukavieluk ima korijen u naglosti, u nedostatku mira. Svi stupnjevi i sve vrste svakog uspjeha poeivaju na hrabrosti, kako hrabrosti tijela, tako i duha. Neuspjeh i uplagenost su identieni. U svako doba dana mote se njegovati hrabrost, svakog je sata povedavati, mote se imati dvostruko zadovoljstvo pri svemu to se radi istodobno s radom, jednostavno po naeinu njegova izvodenja, motenno steal za psihield trezor jedan atom supstance hrabrosti zauvijek. To se postite kultiviranjem opreznosti (koju ne valja brkati sa "sporo" ili "polako"). Gdje postoji malo turbe, uvijek ima i malo straha. Tko turi na vlak, turi iz straha da ne ostane, a s tim strahom dolaze one posljedice ostajanja. Tko juri u neko drugtvo, na neki sastanak, eini to iz straha od g tetnih posljedica svog kasnog dolaska. Zaeudujude je, koliko se "sitniga" svakodnevno izdaje za strah. Te sitne psihoze mogu nesvjesnom vjetbom nekog eovjelca tako preplaviti duh da vise uopde ne motemo drugo nego strahovati posvuda, u svako vrijeme, od nekog gubitka gdje apsolutno ne prijeti nikakay. On, na primjer, juri za koeijom kao neeim nepovratnim, hladnim od ogoreenja, kao da je pokopao svoje najdrate, dok druga kola voze odmah za ovima, iii u najgorem slueaju negto kasnije. No strah, da mora eekati buja do brda, kao jastuci u groznieavom snu do potpuno odvratne moguanosti. Jednostavno po navici, takvog de dovjeka pratiti slieno katastrofalno raspolotenje kroz njegove obroke, getnje, dopisivanje, "odmor", ukratko sve to radi, te mu otetavati da odrti bistru glavu. Emocija koja je na dnu tog cijelog 90
nemirnog raspolotenja i nemirnog dijela, jednostavno je strah. Strah je samo drugo ime za nesposobnost da se ovlada nastankom misli. Sve to gtrca iz nageg bespomoenog JA kao iz blatnog gejzira poprskavajuei mrljama aitav nag dan, sivo ga ukrueujuei. Taj aitav nesvjesni trening stvara kronieno stanje duha koje ga prepugta velikim i malim panikama kod najsitnieavijih prilika, nosi razoearanja gdje ih ne bi bith. Medutim, tko kultivira strah u bilo kojem obliku, stvara u sebi izvoiene tra6nice na koje se onda u sudbonosnim trenucima obara veliki uias. Tko se prepugta prosjediti i izdrtati pol sata straha da li ee koeija koja ga treba odvesti na vlak pravodobno stiei, taj de biti daleko pristupadniji, ne samo sitnim zaprekama koje mu motda predstoje na torn putu, nego i stvarnoj opasnosti pri teljeznidkoj nesredi, a takva ga nede nadi pri potpunoj prisebnosti duha. Ili pigemo, radimo, mislimo negto beskrajno napeto, ne telimo biti smetani. Tad padne gestar, pero, bilo kakav sitni gad odstvari, naravno negto neophodno. Bijesno se sagibamo za tim, nespretnim neveselim pokretom, dok duh boravi sasvim negdje drugdje. Ne telimo se udaljiti od interesantnog radi glupog gestara, glupe olovke, pokugavamo nastaviti s prvim poslom, a istodobno dignuti predmet. No pokret tijela postaje odmah nespretan i neveseo jer nam se ne isplati za jednu minutu prebaciti onu silu koja mu pripada. All svako djelo, upravo i najtrivijalnije, zato bag to je naj&ke, upravo zato gto je dnevni sadriaj, treba biti radost. A i mote kad je izvedeno s najvedom gracijom, spretnogdu i preciznogeu svakog igrajudeg mgiea. Tko to ismjehuje kao "djetinjasto" i odbija shvatiti ozbiljno esej o dizanju olovke, nek mu bude jasno kakvu si svjedodtbu siromagtva izdaje eovjek koji neee riskirati da prespoj i svoj misaoni aparat za rad od jedne minute. Prvo, time priznaje, da njegove ideje sjede tako plitko, da su slabo ukotvljene u 91
njega, da on nije siguran od jedne minute do druge da li jog nije genije iii ved ima slamu umjesto mozga. Drugo, dozvoljava 2aljenja vrijedne zakljudke svoje osobne jednadibe (strueni izraz, koji oznadava mjerilo misaone brzine, ukratko onog gto Englez naziva "bright", Berlindanin "helle"). To je vrijeme, koje treba dojam dolazedi s periferije osjetila da u mozgu postane svjestan. Da bi ih se mjerilo, koristi se vedinom neki astronomski dogadaj: na primjer, prolaz zvijezde kojeg aparati automatski registriraju, a koji se osim toga matematidlci unaprijed izraduna. Onda se pusti dovjeka da promatra prolaz zvijezde i fiksira trenutak promatranja nekim tipkalom. Razlika izmedu mehanidkog registriranja i dovjedje percepcije naziva se "osobna jednad2ba". To je kod najvige stojedih ljudi samo prolazni djelia sekunde, kod bivola dvadeset sekundi (mjereno drugim metodama), kod nekog strudnjaka dvadeset i dvije. Citatelj, dija mu osobna jednadtha pridinjava obidno dizanje olovke kao negto nevrijedno, nek sam izvude posljedice svoje poruge. Sposobnost munjevitog prebacivanja sile iz jednog centra u drugi, raste vjethom kao i sve na gto se jednom koncentriralo pozornost. Tko naglo di2e iglu, ve2e vezicu, dini to ne samo za to jer mu je rad dosadan, nego iz straha da ce izgubiti djelie radosti upravo tijekom tog trenutka. On je dakle ponovno otvorio svoje srce stuji straha, stahu da negto ne zanemari. No uzgoj brabrosti zapodinje njegovom opreznosti u tim najsitnijim svakodnevicama. Hrabrost i opreznost su tako usko povezani sa strahom i Zurbom. Tko ne vjeiba svladavanje snage, prisutnost pokreta na najsitnijim stvarima, • nede ih onda imati pri ruci ni pri velikima. • Analizira li se vedi oblik straha, onda se vidi da je bojagivac uvijek morao primiti odjednom previge onoga gto ga plagi. Rastavitiuzrokstraha na relativno male dijelove, 92
svladati svakog pojedinog redom i samo odgovarajudim mu utrogkom snage - to je put. Usvajanjem postupne navike da se u svakoj opasnosti ide korak po korak, raste sposobnost da se mote baciti sva snaga munjevito u neophodnom smjeru. To je snaga koja se u besprekidnom uzgoju trebala protezati na najtridavije stvari dok nije postala drugom prirodom, ili jog bolje prvom prirodom. Tko ide na neki zastragujudi razgovor s osornom, nesalomfiivo oholom osobom, obidava cijelu stvar preivljavati ved unaprijed, zamiglja se u svakom trenutku i promatra sve a priori kao neugodno i mudno. Mo2da je ved jutros za vrijeme odijevanja bio tamo, no onda je njegov posao bilo odijevanjet Kao potreban korak tom razgovoru bila je dobra odjeda. Mo&Ia ga je za vrijeme jela brinulo, no tada je njegov zadatak bio jesti i to mudro i pravilno jesti, gto vise zdravlja i koristi izvudi iz tog obroka. To je bio drugi korak - gto mirnije, dostojanstvenije ide jelo u tek, to se bolje odvija asimilacija i digdenje krvi. Vjerojatno se i putem borio protiv pa tnje razgovora, a njegov je zadatak zapravo bio crpiti svu mogudu radost iz hodanja. To je opet bio jedan korak. S najkorisnijom vanjgtinom, sit, prema tome bez tjelesnih zapreka, zdrav, pulsirajudi od okrepuljujude getnje - tako se trebao suoditi sa zastragujudim. Zadovoljstvo rezultira iz pravilne intervencije. Iz dudesnog medudjelovanja nagona i suzdr2avanja mote uspjeti svako djelo do malog umjetnidkog djela, dok de odagiljanje 2ivotne snage tamo gdje nema gto raditi, osiroma§enjem trenutka, svakako uroditi, prije ill kasnije, mukom i neugodnogdu. Tko kod jela, odijevanja ili hodanja dr2i svoje misli negdje drugdje, dini iz jela, odijevanja, hodanja negto -gto ometa i gto je neugodno, pa onda sve kona'eno mora postati neugodno. Tom vjethom postavlja volju i stvarnost poprijeko. Ono za dim svi tee je sreda, medutim, sreda je mod 93
stvoriti raspoloienje, biti slobodan gospodar misli uvijek svuda.—ierse-mee61postidi samo vjeThom u najsitnijem. I svaki vojnik mora drZati red i korak da bi vojska mogla precizno izvesti velike manevre. Samo prisutnost znanj a je znanje, a prisutnost umijeda - umijeee. Ako se sjetim u srijedu ujutro nedega, gto sam neoeekivano trebao u utorak popodne, onda je to toliko dobro kao da to uopde nisam znao. All Zivot se sastoji od samih neaekivanih i upravo tamo gdje je Zivot nagivIji "sreda je samo jedan trenutak". Tko je bode imati odmah, cijelo jedno popodne zagarantiranu, prije nego gto mu se naplati slueajna mjenica, uopde jog ne zna gto je sreda.SIsigtitinia-livi-i-esjetittsvokeitav JA u, svakomtrematkuina svakom mjestu, ma gdje da stoji, to je sr_edaiSigurno nije naThestarkactVezemo i vezice, a =slim° milju daleko, giljimo olovku a deprkamo po jutarnjoj brizi. Navika vagabundiranja misli cijelog Zivota, to "nikad ne biti pri stvari", ne samo da sve vise oteZava vratiti duhovnu silu, nego ni dozvana vie ne fiinIscionira glatko, pa dak ako jednom i posluga. Naprotiv, bib koja masa energije mole se vjethom dugo i intenzivno koncentrirati na neku stvar. Onda smo gospodari svake misli, gospodari svakog raspololenja, gospodari sna, gospodari sanjarenja, a sve je to samo nestajudi dio onoga gto je u ljudskom duhu sudeno da dosegne. Jer dostiZno je sve gto fantazija sama smisli. Moe bez granica i bez kraja. Koraci koji tamo vode su tako mali, tako jednostavni i relativno laki, da zbog toga lako mogu biti prezreni. Nema sumnje da su vjethe koncentracije i inervacije i njihovi rezultati bili poznati rijetkima ved u davnini, no oni su se sluZili uvijek drugim sakrivenim nadinom izraZavanja jer su i mistieki putovi rasa razliditi. Bijelo dovjedanstvo jog nema samo njemu shvatljivu rijeebudenja.Indijanci i Azijati su mogli i uvijek mogu, kao gto dokazuje na tisude provjer-
enih sludajeva, svoju svijest po volji prenijeti, promijeniti sredigte da bi postali potpuno neosjetljivi za bol i strah. Ovdje si tagtina bijelog dovjeka lako pomaZe time gto neosjetljivost proglagava karakteristikom dublje razine, ali zaboravlja da ove rase, kada Zele, reagiraju na dojmove njeZnogeu i ogtrinom osjetila koji granide s dudesnim. Samo bijelac dokazuje kako moze biti tup i bolediv istodobno. On je, naime, sve kultivirao, samo ne samog sebe. Mogudnost baciti se u odredeno duhovno stanje bila je upravo ona snaga koja je osposobila Indijanca sjeverne Amerike da kao zarobljenik podnese sva mudenja, pjeva jasnim glasom svoju samrtnidku pjesmu u vatri i pod mukama koje bi previge jezive za rijedi natjerale svakog Europljanina u ludilo. Indijanac je mnogo mirniji, pritom u svakom pokretu Zivlji od vedine nage rase. Ved izdaleka prepoznat demo ga po divno slobodnom, istodobno uiivajudem hodu. 2ivedi nesvjesno prirodni Zivot, kultivirao je animalni genij vladavinu volje iz koje jedino tede gdgenje boli. Ono gto nekog dini nespretnim, neokretnim, netaktidnim, uvijek je izravno istrenirana nesposobnost raditi samo jednu stvar u njeno vrijeme! Covjek zahvaden panikom trdi pri iznenadnoj opasnosti bez plan po palubibroda gore-dolje. Ta njegova "aktivnost" potpuno odgovara onom duhovnom stanju kroz cijeli Zivot koje dozvoljava mislima kao neodgojenim psima da glodu sve, onediste sve, da besciljno jure amo-tamo. Onaj naprotiv, koncentriran, taj zna kako su deset sekundi pravilno iskorigtenih dugo vrijeme u kojem se redom mole sve to obaviti. On de si uzeti vremena da sistematski ispita mogudnost spagavanja. Ta dvojica ljudi de na potpuno razliditi nadin dignuti iglu. U najvedoj opasnosti je mir onda kada munjevito za redom vidimo dvadeset stvari i redom ih obavimo s preciznogdu nekog stroja. Kukavice ne vide
94
95
i;•
samo einjenicu opasnosti, nego jog i njene moguee posljedice, g to bi im se moglo iii ne bi moglo dogoditi, sve u2ase na jednoj gomili. All ni jedno svojstvo nije vaZnije za uspjeh od hrabrosti, hrabrost i samo hrabrost. Neistrenirani de u odluZnom trenutku jednako nespretno pustiti iz mozga pasti neku dobru misao kao i gestar iz ruke.tlrabrost u migljenjuje isto tako bitna kao i hrabrost u djelovanju. Treba zadrlati neku dobru misao dovoljno dugo, dal( ne prode prvi strah od njene novine, pa umjesto da je pustimo pasti, radije prulimo vrijeme prigodi da trall putove realiziranja, upravo zato jer je tako smiona, upravo zato jer je tako nova. Sarno bez zabune: ne fokusirajte svu misaonu snagu na svaku tzv. trieariju, kao gto je zatvaranje vrata, uvadanje konca u iglu, otvaranje ladice, samo onoliko koliko to djelo zahtijeva. Ocijenite to pravilno: rodena je savrgenost, a ostatak ostaje u prieuvi i za nepredvidene slueajeve. Tko podupire neki teret, drugaeije de obavljati taj posao kod opteredenja od jednog kilograma, nego li kod pedeset. Onaj dije su misli negdje drugdje uvijek de krivo izraeunati tu potrebnu snagu. Kako bi izgledao trgovac, koji bi razbacivao sve po svom skladigtu? To prokrvljivanje, ollyljavanje, svladavanje na tisude varijanti jednog jedinog dana, gradskom i sobnom dovjeku nadomjegta sport. On nije nigta drugo, nego iznimno pradenje nageg Zivotnog recepta. Podsjetimo se samo da je sve naeinjeno u duhu, a onda jog jednom tek izvrgeno tjelesno, rasipanje. Svako jutro lele ljudi u krevetu, od ul'asa hladni Ica() kamen, zbog dorueka kojeg tek treba skuhati, sobe koju treba pospremiti, nabavke koju treba obaviti:.. le2e na ledima i pritom se mule. Modi odmjeriti svakom djelu njegovu kolieinu snage, to je tajna vitalnosti eijim posjednicima mnogi zavidaju. Oni crpe iz prividno neiscrpnih rezervi blistavu hranu.
Nikalcav "vitamin", nikakva tuba "Speiofixa", zamjena za ambroziju, nigta ma u kako lijepom pakovanju dobiveno iz hrpe smeda tvornica boja, oblijepljeno certifikatima svih fakulteta, nede dostidi tu besplatnu metodu. Nisu samo hrabrost, nego i takt i spretnost karakteristike vitalnosti. Ona je pruzila mir onom ameriekom dasniku, kad se u koyitlacu bitke iznenada nagao suoden s engleskim trupama, da upita: "Koja regimenta?". "Kraljevska gkotska", bio je odgovor. "Kraljevska gkotska, stoj" i on je mirno odjagio natrag k svojim redovima. Madevaoci, plesadi, dirigenti, imaju desto tu odlidnu sigurnost inervacije, no izvan svog zvanja desto su isto tako nemarni, mugieavi i nesigurni, kao i vedina drugih. No ovdje treba uzgajati "all-around" ljude, ne samo jedan biceps, jedno uho, jedno stegno, kao gto bi to rado vidjela radna podjela koja nije drugo nego ljudska podjela. MoZcia nije tako za gospodarstvo, ali za eovjeka je bolje da raste na svim lcrajevima i simetridno naokolo, a ne kao jednostra no preuzgojeni monstrum eesto pogregno nazvan genije. dizanje Stotine i stotine tih malih pokreta koji dine i odlaganje predmeta, zatvaraje ladica, prulanje i uzimanje, friziranje i odijevanje, izvode se nespretno, nepaZliivo, zato neveselo, narodito kad prijeti va2nije. Takvo vozikanje izmedu stvari zamara, nagrduje i na kraju plagi, jer panidno raspololenje raste iz sasvim malenog. Jasno da se dugotrajna navika ne mole preokrenuti u jednom danu, a ni u jednoj godini, niti se dugevne i duhovne posljedice bez daljnjega ne mogu izlijediti, polagano odrastanje je sve. Tko s osjedajem da tu moZda ipak "negto ima" dita ovaj esej, zapodeo je sa samoozdravljenjem. Uvjerenje,Zivouvjerenje mole dodi samo iznutra, ali onda vise ne prestaje rasti. Nitko ne pronalazi istinu, a niti ne treba, jer istina je,
96
97
gotovo da se ne povjeruje, najrasprostranjenija supstanca svijeta, "slobodno dobro" kao voda, svjetlo i zrak. Tko pomaZe drugima, pomaZe im samo da pomogne samome sebi kao gto uZigae lanterne ne stvara ni vatru, ni svjetlo, kad se priblilava plinu u stranom rasvjetnom tijelu sa svojim plamiekom.
98
0 SPIRITIZMU
Upitan da li sam "spiritist", obieavam odgovoriti s "ne". To mi ugtedi mnoge neugodnosti, fatalnog gacanja po kagi nesporazuma kakva se rijetko razvija u ovakvoj Zilavosti iz neke druge materije ljudskog razmigljanja. Ovaj jednostavni, blagoslovljeni "ne" oslobada me godinama besmislenog truda razlaganja u gto vjerujem, a u gto ne, ultravjernicima kao i ultraskepticima (oni koji pitaju spadaju uvijek tim kategorijama). Rijee spiritizam optereeena je, naime, logim uzgrednim gumovima. Pritom mnogima zyuei oko uha kao histerija, kao trikovi igradim kartama, varanje i nasjedanje. I fatalne se slike stvaraju redovnom posjetitelju: Zestoke horde jure za "dragim duhovima" od seanse do seanse, prosvijetljeni s asirijskim brkovima, poluanimalni medij, afektiran i loge rase, stariji u crnim umjetnim biserima, mladi u bijeloj nodnoj kogulji; Goethe i Napoleon eiji duhovi ne smiju nikad uzmanjkati pri spiritualistiekoj seansi, kao gto ni Sacher i Linzer-torta na europskom jelovniku. Kagasto povrde fenomeni materijalizacije, u krivo vrijeme rominjajudi sa stropa, astralno flertovanje dama izmedu dvije dobi i onostranih obaayatelja... sva to mraenjaeka erotika i jog kojegta neveselo zalijepljeno je o moderni "spiritizam". A ipak se say glib i kaos temelji na oceanu istine, kao gto zemaljski ocean izbacujesyoje muke i morsku travu lomnim valovima. Sitnidavo, djetinjasto, svjetlucavo lutajude u onim "dva dolara seansama"' pokazuje samo kako osjetljivi granieni fenomenimogupodivljatiu rukama malodobnih. Uz najvede mjere opreza sustavno razradeni spiritistidki pokusi najrafiniranijeg laboratorijskog iskustva jednog Lollnera, jednog 99
- Jr
Crookesa, ved se sasvim drugadije prezentiraju, iako su ti svjetski poznati prirodoslovci uvijek vodili raduna o, moglo bi se red., tvrdoglavoj osobitosti te vrste pojava. Zlobno odbijanje od strane dogmatskih nevjernika iz razloga to se kontakt s vanzemaljskim pojavama (to njetno silatenje najstranijih fenomena u grubo fizikalno) mora vrgiti po njihovim vlastitim zakonima, ne podvrgavajudi se svojevoljnim, neotesanim, nerazumnim prohtjevima No kojeg "outsidera", takvo neznanstveno ponaganje nisu pravi znanstvenici nikad dijelili. Svaki fizikalni, svaki kemijski pokus, uspijeva samo po njemu svojstvenim preduvjetima, a nag bi skeptidar logidno morao negirati i fotografiranje. On sam dakako ne bi nikad vidio sliku kad bi se kapricirao da se film smije razvijati samo pri "punom svjetlu", onom glasovitom "punom svjetlu" koje se tako tvrdoglavo zahtijeva i za vrijeme materijalizacije fenomena. Austrijskom nasljedniku prijestolja Rudolfu, kad je za vrijeme jedne seanse preranim uplitanjem smetanjima svake vrste sprijed'io fenomene i "raskrinkao" medij Slade, odgovorio je na njegovo pitanje takoder nazodnimatematidar svjetskog glasa: "Kraljevska visosti, to je kao kod kristala: u tamnim prostorijama, nakon mjeseci priprema, unutar potpuno odredenih temperaturnih granica i neuzdrman nikakvim korakom, to se motda mote iz zasidene otopine formirati kristal... ali kad se toljagom mijega po otopini"... on istina nije dovrgio, ali ni ovako nije dobio odlikovanje Franje Josipa. Sto je "temperatura" za stvaranje kristala, to je "raspolotenje" za uspjeh seanse. Padne h zbog skepse, podsmijeha ill zlovoljeduhovna "temperatura" ispod nigtice, izostaju fenomeni. Nede li prava inkubatorska temperatura, puna drhtave potude za dudom kakvo vlada na tim "dva dolara seansama", opet postati "kritidnom temperaturom" za razum, gdje dyrsta mod prosudivanja prijeti rasplinudu?
100
Kako se izvukao Sir William Crookes, jedan od najvedih fizidara Engleske u novije doba, otkrivad svjetlede materije, iz te gotovo nerjegive dvostruke omde? Pri njegovim spiritualistidkim pokusima s medijom Katie King koji su se protegli kroz dvadesetak godina, vrgenih u njegovom kernijskom laboratoriju i to u nazodnosti manje probranih prijatelja, pustio je da raspolotenje kao stvarajude, mirno postoji, ali ocjenu o stvarnim zbivanjima davali su strojevi. Potpuno nestranadka,mehanidlca, zapedadena ploda, aparati za registriranje, automatske vage, obavijali su svoju dutnost sine ira et studio. 0 primijenjenoj ogtroumnosti, o svrhovitim uredajima, isidjudivanju svih izvora gregaka da bi se "skeptidnom laiku" prutila samo predodtba, ovdje nedostaje vremena i prostora, to pretpostavlja dak kemijsku i fizikalnulaboratorijsku praksudaleko iznad opdenaobrazbe. Tko se za to zanima, upuduje se na "Journal of phychical research" koji sadrti zapisnike Crook-vih pokusa kroz mnogo godina. Automatske vage uvijek registriraju samostalno tetinu medija prije, tijekom i nakon stanja transa. Pokazalo se da je njegova tjelesna tetina skoro redovito pala za polovicu, dok su se one maglidaste forme, glave iii cijeli likovi, formirale i oslobadale iz njegovog tijela, vedinom iz predjela solar pleksusa, dalde morale su potedi iz materije samog medija. Ta sjajna maglidasta stvorenja snimana su plodama nabavljenima iz najrazliditijih tvornica, zapedadenima. Kasnije su te plode morale opet od strane tredih osoba iz zapedadenog aparata i u nazodnosti svjedoka, biti izvadene i razvijene. Na zahtjev, nastale su tijekom tih fenomena materijalizacije na unutarnjoj strani dviju hermetidki zatvorenih ploda od gline otisci ruke, ili (po telji) noge. Od strane sudionika seanse postavljane su duhovima uvijek samo zadade, no izvrgenje su registrirali automatski aparati. Rezultat je oditan tek po prestanku zasjedanja. Pa ipak!
101
Sto je konaeno preostalo od sablasnog u tim njegovim ma terijskim ostacima, u svim savrgenim aparatima? Silorn prilika, opet samo materijalno. Brojevi, mjere, tetine... na ploeama razlieito osvijetljenih kontura kojesujednako mogle biti dobivene iz evrstih normalnih tijela retugiranjem.Dokaz je u vijek letao samo u uvjerenju samih sudionika. Zbivanja, E"iji su rezultat predstavljali oni brojevi, mjere, slike, ovisili su na kraju samo o ljudskom oku. Motda u pomuCenom hipnozom ilf lutajudem iii odugevljavajueem oku, ali samo je zbilja bio medij koji je upravo u u njemu leti garancija torn trenutku sjedio na vagi, kad je ova pokazivala polovicu normalne tetine, a ne stolac iii komad drveta! A gtoje vidjelo oko kamere: pokazuje Sib se od njega mote i oeekivati, nigta vise, tj. ogtro-konturni lik medija na vagi s neogtrim, tj. kemijski nepotpuno ueinkovitim dijelovima ploee koje se u ovom slueaju naziva "duhovima". Ili su motcla dvijesnimke na jednoj te istoj ploei, od kojih je jedna podeksponirana? A tek da je u doba Crookes-ovih pokusa ved postojao gramofon? Sto bi koristilo? Registrirao bi glasove, odgovore. `?to se zemaljsko mote registrirati, mote opet takoder biti i zemaljskog porijelda. Sto sve povezuje te fenomene kao gto su razlieito registrirane tetine, izvijajude, govoreee i pokretajude maglie'aste prilike iz tijela medija, daljinsko djelovanje otiscima nevidljivihudova na zatvoreneglineneploee, e'voroviu zatvorenoj utadi? Sve to samo daje snagu dokaza, samo je uvjerenje promatraea da je sva to zbivanja, prostorno-vremenski povezana, doiivio upravo u toj svezi. Sa svim svojim genijskim, materijalnim krhotinama dokaza u rukama stoji kao i na poeetku pred alternativom: vjerovati u "duhove" ili u rafiniranu obmanu autosugestijom tijekom seanse. A tek oni "drugi" koji nisu bili nazoeni? Samo eitaju zapisnik! Ved Lincoln savjetuje: "Nikad ne vjerujte onome Sto je netko drugi vidio, a samo polovicu onog gto ste sami vidjeli." 102
Dakle eudo ne bi moglo nigta dokazati jer to gto bi se moglo dokazati, ved samim tim prestaje biti "eudom"? Crookes, glasoviti egzaktni prirodoslovac, dalde, pitalac, nevj ernik po profesiji nije nikad opozvao svoj moeni "DA" za spiritizarn. Jog prije par godina demantirao je otvoreno suprotne gla sine i zahtijevao za pokuse objavljene u "Journal of phychical research" istu snagu dokaza kao za svoje rad ove na fizikalnom polju, posebno istrativanju zraka, a to je priznat kao jedan od najvedih. Postoje grupe koje su kao kod svega, tako i kod prosudivanja spiritizma, za glasoviti "zlatni srednji put" (a taj se po morn skromnom migljenju, osobito rado gubi u pijesku). Ti umjereni tele fenomenima, jer su promatrali ozbiljne ljude kao gto su Lombroso iii Crookes, zapravo priznati vjerodostojnost i realnost, ali odbijaju iz toga izvudi spiritualistieke zakljueke: postojanje duhova, drugae'ije utjelovljenje, Hi po drugom zakonu utjelovljenje inteligencije. To se uvjerenje prisilno opovrgnuti naravno ne mote jer konaeno nije drugo nego stari Solipsismus - jer samo za svoju vlastitu svijest mogu negto tvrditi. Za sva ostala uzgredna stvorenja, bilo da su ljudi iii tivotinje, samo pretpostavljam uz pomoe oskudnog analogiekog zakljueka da bi mogli oko menegundati kao automati, svi bi mogli imati svoje reakcije bezosjedajno i besvjesno. Da se hrabri Eckermann motcla s te nedodirljive pozicije sjetio da ustvrdi da Goethe nije bio nikakva "svjesna inteligencija", nego lutka koja je dnevno ispred njega izmedu dva i eetiri poslije podne obieavala prodi, nijedan eovjek, tj. nijedna druga "lutka" koja opet samo za sebe zna, ne bi ga obvezno mogla opovrgnuti. All kako mi obieavamo zakljueivati iz nekog nama slie'nog ponaganja, iz slienih tivotnih iskazivanja, akcija i reakcija, to se ne motemo osvjedoeiti zagto bida, iako samo prividno finije strukture, s obzirom da se kao tiva kreeu, 103
ponagaju, odgovaraju na pitanja, izvrgavaju naloge... ukratko, biaa koja imaju sve karakteristike svijesti, imaju ono g to upravo ne bi trebala imati. Ne molemo se osvjedoeiti zagto to bica imaju ljudske otiske nogu i ruku u glini, zagto automatski stvaraju pokretljive prilike, forme sposobne sluZiti se govorom i pismom, "inetrferencijom" ilidrugim svojstvima nepoznatih "zraka" iii "valova". No dogmatiearu materijalizma eini se putom sve gto ee ga spasiti od muke da mora krenuti od svetog, nabubrenog agregatnog stanja u protoplazmi ka jedinom nosiocu mog-uae svijesti. Zaboravljamo velikog fizieara Fechnera i njegovu ljupku usporedbu la mpe i svijede, prema kojoj plin ne mole nikada posluZiti za rasvjetu, jer ne postoji fitilj! Zaldjueak: Treba li duh gorjeti samo putem 2iveanog fitilja? Ultraskeptiear je iz svega naprijed reeenog vjerojatno izveo samo rezultat: i automatski registrirani fenomeni kod spiritistiekih pokusa ne dokazuju nigta, jog uvijek smo upuaeni samo na izjave nekolicine svjedoka, koji jedva da su sami imali priliku negto slieno vidjeti, uvjeti za ostvarivanje su veoma rijetki, dugotrajni i nesigurni, ukratko, sve de to biti sljeparija. Ali zagto ultraskeptiear koji veainom potjeee iz girokih slojeva s "prosjeenom naobrazbom" te svoje zakljueke ne primjenjuje i na podrueja teoretske fizike, kemije, biologije? Njemu su i odatle dostupni poneki rezultati proueavanja kao mrvice milosti, a i od njih samo takvi dijelovi koje netko smatra dovoljnirna za spoznaju. Ne "Slime li negdje negto, on to neae nikada saznati, yea de u blaZenoj djeejoj vjeri lutati naokolo i misliti da se zabetonirane u vjeene zakone sve struke prirodnih znanosti glatko medusobno zahvaaaju kao zupeanici, a novi rezultati postiZu uvijek u pravnocrtnom produZetku preko zadnjeg pronalaska. Ali to se sve odigrava u njemu potpuno tudem svijetu koji je za njega zapeeaeen, ne jednim, ne gestorostrukim tajnim jezicima,
yea jezicima daleko nepristupaenijim nego li eovjeku srednjeg vijeka izvor iz kojih se moleizvesti dogma Trojstva. Tu je bilo konaeno dovoljno naueiti latinski da bi si eovjek sam stvorio sud, a ovdje je u ovim struenim jezicima, yea svaki znak strani mu misaoni simbol. Naravno da je u gimnaziji naueio formulu Zive sile npr. 2 MoZda je zato eak naueio napamet dokaz, ali da li ga je ikad shvatio? A zagto je u glasovitoj kontroverzi Descartes - Leibnitz jedan dogao do formule my', a drugi my' ? 2 Ako Zeli biti iskren, za njega, prosjeeno obrazovanoga, formula bi isto tako mogla glasiti "abrakadabra". Pa ipak, "ultraskeptiear" vjeruje u spiritualnim stvarima slijepom odanogau ne samo u te formule koje ne razumije, nego i u svaku rijee, svaki glas, samo ako dopire do njega iz ovog sa sedam peeata zatvorenog svijeta. Zapravo, on dobiva da vjeruje tek ono gto su strue'njaci sami ved davno svladali. MoZda gradi eitave monistieke biblije i rjegenja svjetskih zagonetki na postojanju "bathybius"-a, jedne navodno bezjezgrene prefaze stanice, kad se ova yea davno pokazala kao proizvod raspadanja, a ne kao prastanica svega Zivoga. No, o tome on nikada ne saznaje nigta. 6k u nagem starom pitomom planetarnom sustavu, toj djeejoj sobi od najotrcanijih astronomskih opdih mjesta, s Cijim namjegtajem, nakon Keplera, yea svaki tikvan u kratkim hlaeama smatra da je familijaran, ne stoji dobro. Tu su strahoviti pokreti u perihelu Merkurove putanje za eije bi shvaaanje trebao prevrat cjelokupnog matematieko-fizikalnog nazora. Ali i o tome nag "skeptie-ar" nigta ne saznaje. Dobro, odgovorit ee on, onda je samo moje osobno neobrazovanje to koje me sprjeeava da sve pokuseponovim sam ipribavim sisigurnost. Ina& su pokusi otvoreni svima. Ali bez obzira na to gto su kemijski, fizikalni, biologki pokusi danas postali tako kom-
104
105
-/r
plicirani, gto se oni, i to svaki pojedini, protetu godinama, aesto i desetljeaima, kao mjerenja titraja etera, oni zahtijevaju i pomodne aparate, koji se proizvode dugotrajno i tegko, tako da samo rijetki u naroaito opremljenim institutima mogu i pomisliti da takve pokuse poduzmu. Izvori gregaka se pritom tako tegko iskljuauju, da npr. i jedan Ramsey nije godinama mogao ustvrditi da li mu je zbilja uspjela transmutacija metala ili se bakreni talog, radilo se o gotovo nezamislivo maloj koiidini, treba pripisati "oneaigaenju" pokusne tvari. Pitanje izgleda jog ni danas nije rijegeno! Ili moderni biologki pokusi Woodruffs-a: detiri tisude generacija jednostanienihtivih biaa, u ovom sluaaju papuaastih "tivotinjica", mora se najprije aisto uzgojiti da bi se moglo ocijeniti da li se sposobnost razmnatanja samodiobom jednom gasi. Pitanje ne znaai nigta manje od pita nja da li su jednostanienici besmrtni, kao gto su to tvrdili Haeckelianci, naravno bez dokaza. Nakon tog ameriakog pokusa koji je trajao Best do sedam godina, izgleda da to nije sluaaj. Sad de se morati aekati ponovno sedam godina za kontrolni pokus, a i kod toga se mogu uguljati promatraake gregke. Tome mote biti tako, nepokolebljivo misli vjenik, ovdje se bar od mene nede zahtijevati nigta tako apsurdno iii negto protiv aega se moji osjetilni nazori iii moj "zdravi ljudski razum" buni, kao npr. kod pretpostavke o "duhovima" iii mistianom Trojstvu. Zbilja? Da li je motcla svjetski prostor tako jasan? Da bi ispunio uvjete radi kojih se njegova egzistencija pretpostavlja, on mora biti idealna tekudina s delianom tilavogau, cjevast, a istodobno beskrajno pokretljiv u svojimnajsitnijimdjelidima, iu malom izborubisera njegovih istodobno postojedih zamigljenih svojstava. Je li to sve mo2cla jasnije nego li neki vjerski simbol? Ili dak mogudnosti migljenja kakve zahtijeva moderna ma tematialca fizika, gdje kod odredenih granienihbrzina tijela moraju postati sjenama 106
beskrajne tetine? Gdje se u spiritizmu iii vjeri u dudesa bilo koje vrste postavljafu takvi zahtjevi na negiranje dtavog nazora, svega postojeaeg iskustva? Kud bi se stiglo s filisterskom frazom o "zdravom ljudskom razumu"? No "skeptiaar" o tome ne saznaje ngta. Pa gto on uopde saznaje gto bi ga ponukalo ili mu dalo pravo da bez kritike prihvati izjavu ma i najmanjeg docenta sa Carom i snagom vjere koja bi svakog papu natjerala da problijedi od zavisti? "Parni stroj" odgovorit de, ili "telefon", ili "dinamo". "Makar i ne mogu kontrolirati toe/lost formule za Pivu snagu vidim da je konstrukcija strojeva izgradena na njoj. Ne znam kako se izradunavaju Hertzovi valovi, all njihova teoretska pretpostavka dovela je do nedega gto vibrira kroz ditav mojPivot. Veeje sam proizvod otcj epljivanj a prirodne znanosti - tehnika, bila u stanju da preokrene iz temelja ditav pivot za posljednjeg od nas, dak i onog najtupljeg od nas. Zato vjerujem u nju, pa i tamo, gdje mi izgleda tamna i nedokudiva." I sad je u pravu. Kakovu pouku se otuda mote izvudi za spiritizam? Tek onda kad njegovi rezultati u tako modnim prosvjedenostima i potresima vibriraju unutar ijudi, kao g to vibrira prirodna znanost izvana na tijelo i pivot svakog aovjeka, dak i onoga koji o samoj njoj nije nigta znao, onda de tek imati vrijednost i vatnost. No prodiranje svijeta duhova, treba li imati znadenje mora se dokazati upravo na duhu i iznutra na van. Materijalni razum zahtijeva dokazeza postojanjeduhova putem materijalnih djelovanja. Ali ma gto mote dobiti po toj "liniji", ostavit de ga i mora ga ostaviti nezadovoljenim. On sa neke seanse izlazi zaduden da bi onda posumnjao. U prirodi materijalnog razuma lePi da sve negira gto nije materija, za njega je jednostavno nemogude shvatiti bilo koji 107
fenomen drugadje nego na toj osnovi. Danas ima ljudi koji su tijekom aetrdesetak godina vidjeli sve vrste spiritistiakih i medijskih pojava, a da se nisu ni korak vise pribllzili uvjerenju o duhovnim biaima nego gto su bili na poaetku. Pa vidjeli smo yea prilikom Crookes-ovih pokusa da su i najaigai, relativno najneovisniji od izvora gregaka, bili odbaaeni. Ono gto se na njima moglo podvrei vanjskom dokazu, vee samim tim prestalo bi biti "duhom". Iz komunikacije s "duhovima" ne smijem zapravo zahtijevatida se povuku sva vanjska "auda" tjelesnogsvijeta, to je crnaaka mistika, njihov svijet djelovanja mom biti u meni! Iz kontakta s njima moranio izaai vie prosvijetljeni, preobraZeni, produbljeni, kao da smo duhovno ponovno rodeni. Upadnemo li u trans, u mistiano stanje, imamo samo jedan kriterij za istinitost toga: kad se probudimo iz istoga donijeti sa sobom novi unutarnji svijet, tako progiren, tako iznenadujuai da sve prethodno svjesno leli pod njim kao siromagna ljuska. No takav de se onda tako malo brinuti za to da li mu vanjski svijet ma terijalnoga vjeruje i zna gto on posjeduje, kao gto bi nekom moanom znanstveniku, umjetniku iii drZavniku bilo stab da svoje djelovanje objagnjava gestogodignjoj djeci. Prirodna znanost kao nauka o tjelesnm svijetu mora svoju avrstu razumnu gradu testirati neprestano na tjelesnom svijetu. No dugevno se mote testirati samo dugevnim. Da, uopde ne smije poznavati drugi kriterij. Kad bi netko mogao proizvesti neobiane pojave, slobodno lebdenje u zraku ili sliano, onda bih mu rekao "jako lijepo dragi gospodine, ali gto to dokazuje? Vi ste mokla sasvim obiaan trgovadd pomoanik, koji bag sada lebdi, a to mote i magnet izmedu bakrenih kalemova. Dobro, poznajemo dobro sile koje djeluju protivno sili te2i, mada koristite neku od njih tako nerazumno kao majmun telefon. Ali gto to dokazuje za mistiku iii za Vagu besmrtnu dugu? Pa ako mi aivite nekog
umrlog, onda je on bio samo prividno mrta v, a ako se istrunuo kostur pod Vagim rukama prekrije svjelim mesom, onda je sve bila samo hipnoza." Ako neki aovjek traZi od mistianog svijeta samo da zna gto dolazi po kucanju, pokretanju stola iii fantomima ill gto mu s vremenom na vrijeme posreduju mediji iii. vidovnjaci kad ga tjera groznica za "audom", umjesto aeZnje za istinom koja mote doai samo iznutra, onda su izgledi da bi za njega moglo ispasti negto vrijedno krajnje neznatni. Medutim, ne Zelim tvrditi da spiritizmu ne pripada nikakvo mjesto u razvitku aovjeaanstva. On je potakao tisuae na samostalne korake na duhovnom putu. On je samo u svom danagnjem obliku abnormalno i nezdravo razvijanje. Potjeae iz preranog izbijanja odredenih sposobnosti kod pojedinaca aija dugevna razina uostalom jog ne odgovara torn jednom dam. Buduai da su ljudi spiritualno jog nezreli, to su i spiritualne sile neskladne, besciljne i loge kontrolirane. Hipertrofija jednog osjetila, jednog dara kojem nasuprot nije izbalansiran duh, mora dati i iskrivljene rezultate i tegka ogteaenja vrgitelju. Tome su naroaito izloZenimediji, jer oni u potpuno pasivnom stanju moraju upijati sva duhovna stanja oko sebe prilikom sea nsi. Oni su pregaZeni od oaajno zbunjenih ljudi koji traZe vezu s dragim pokojnicima; oni su kao filter kroz koji se cijedi vjeana tamna, mutna struja. Radosni ljudi, sretni ljudi skoro nikad ne prisustvuju seansama. Uvijek su to na neki main "opsjednuti" ljudi, oni koji su prerano srugili neku ogradu koja ih je dotada auvala od infernalnih psihiakih utjecaja. gto pritjeae to na njih, po zakonu korespodencije, gto odgovara upravo njihovoj cjelokupnoj razini kojoj ni izdaleka ne pripada sloboda seobe u spiritualnom? Nasilnim i umjetnimuvjetima jednostrane vidovitosti izvrgnuti su ogteaenjima, koja bi im bila potpuno bezopasna u pravom trenutku duhovnog proboja. Tko bi htio sve oblike, sve stupnjeve utjecaja "duhova" protiv kojih smo milostivo
108
109
zagtideni "zatvorom" nagih grubih osjetila, ako se hode procijeniti? U stakleniku uzgojeno mote biti samo kratkog vijeka iii prepugteno samo sebi varira natrag k prvobitnom tipu. Uzgajano jog dalje, rada iz sebe razorne klice. Tako je zapravo i spiritizam ved opet uvenuo. Nikakvi glasoviti mediji se vige ne t ele pojavljivati, ne zato gto je svijet duhovno osiromagio, nego zato Shp pripremaju opdenito, konadno sveobuhvatno cvjetanje. Ito vige rastemo na prirodni nadin dalje od sirovog, to bolje iskljudujemo misaone gregke, to de se intenzivnije nage cijelo bide mijegati s vigim i svjetlijim emanacijama kroz razdvajajude ograde, sazrijevati i rasti u stanje koje omoguduje trajnu podrgku u disto spiritualnom, bez medija. Onda vige nede biti ovdje i tamo, nego svuda samo domovina. "Ali to je vjera u duhove", redi de poneki. Naravno, ali ne preko materijalnih dokaza. Prividno nemoguae mote postati mogude samo iznutra prema van, a razvitakmistidnih osjetila je pitanje spremnosti za njih. Nikakav medij, nikakvi "spiritus", nikakve materijalizacije ne mogu je zabiti u nas. Same na nas same, moramo nauditi vjerovati na beskrajno u nama. Kao gto je u eseju "Besmrtnost u mesu" bilo formulirano: "Vjerovanje je intuitivna sila osjedanja istine koja jog nije dosegla nagu disto mentalnu sferu." Napomena: Ova su izlaganja o spiritizmu vige prema duhu Prentice Mulforda. Njihova znanstvena baza, bududi da je novijeg i najnovijeg datuma, nije mu bila poznata.
110
RODENJE MISLI
Nove misli su novi tivot. Kad neki izum iii otlgride zasja prvi puta u mozgu svog stvaratelja, ispunjava ga radogdu i ushidenjem; kry struji njegovim tilama novim ritmom, svaka stanica izgleda promijenjena. Autor iii umjetnik uzdite se koncepcijom do ekstaze. Ovdje mislim na relativno rijetke, zbilja stvaraladke duhove, ne mnogobrojne koji su na tuctoj va tri zapalili svoju vlastitu stajsku laternu i staklo malo drugadije obojali. Dobra vijest, usred razdoblja smradenosti, talosti i potigtenosti, javlja se domahujude ostvarenje neke nade, skretanje opasnosti. Konadno, to je samo zamigljeno, samo misaona slika teljenog, a ne to samo. Pa ipak, kakvu snagu ved nada tjera po tijelu! Zanimljiva predstava, susret s nekim koji nas jako privladi, tetnja, rad koji fascinira i potide, sve je to hrana i tivi stimulans za tijelo. A u udubljenosti i uzbudenju isldjuduje se zemaljska potreba, a ne samo potreba za omamljenogdu. Jer mi ne tivimo samo od kruha, nage bide trati sve svjetiju, sve noviju duhovnu hranu. Umjetnidko djelo, ma kako dratesno na prvi pogled ili sluganje, gubi svoju mod sjaja, a detnja za promjenom zahvada svakog iskrenog i prema najdragocjenijoj dugi, najdraZem C'ovjeku od kojeg prima sve najbolje. Mada samo povremena promjena. Jer drama, opera, umjetnik pa i dragi e'ovjek mogu nakon primjerene stanke pruZiti veae dojmove, ved prema promjeni i velidini nage vlastite osobnosti ili one djeluju6eg umjetnika. Tako se mote svaku povedanu emociju nazvati hranom, o 6ijem sastavu za dovjedanstvo na njegovu putu, pa i za tjelesno 111
savrgenstvo, ovisi mnogo vise nego li o ruelu. To je "kruh 2ivota ". Kako eovjekuvijek traZi svje2u isvje2e pripremljenu hranu, tako treba i svje2e misli po sadr2aju i obliku. Za time treba gladovati. Toj zdravoj, temeljnoj potrebi zahvaljuje i dnevni tisak svoj neeuven uspon, a u torn usponu pak dovjedanstvo dio svoga pada, jer na istomkaruseluubojstava, laii, kleveta, traea i Idea, uvijek je samo datum na vrhu novi, a siromagno zadihano krdo nasamarenih kupuje tiskarsko crnilo umjesto 2ivota. Ne primjeeuje da se ubojstvo u Pedesetpetoj ulici razlikuje od onog u ezdesetosmoj samo po tome gto je jedno bilo u srijedu, a drugo u e'etvrtak. Tako tiskovni otpad dnevno nese svoj jednodnevni papir u milijunima primjeraka, a iz njega uvijek gmiZe gamad. Ponavljanje iste stare misli ukljueuje propadanje, raspadanje tijela i raspadanje duha. Ne bi li bilo moguee da se svako jutro dignemo uz sigurnost da de i taj dan, kao i svaki koji dolazi iza njega, donijeti 2ivotno uzvigenje? Bilo koja radost otkrida, negto korisno i usredujude za nas i za druge, negto trajno, neka gotova spoznaja koja je jog jueer izgledala definitivno ulcrudena, iznenada odjednom procvate jog jednom, sasvim negdje drugdje nego se nasludivalo. To je spoznaja koja pokazuje put u obilje trajnih i istodobno bezazlenih radosti, to je bilo koji veliki, jednostavni zakon prirode koji po prvi puta nje2no, milo i beskrajno postane oeigledan u jednoj "sitnici", kako se do sada obieavalo govoriti - pad jednog lista, boja neke morske 2ivotinje. Priroda prezentira iivom neprekidno beskrajne prijedloge. Ved prema tome da li su prihvadeni iii odbaeeni, postaje iz toga slon, sljepid, orao, palma, bankovni direktor iii svetac. Meduza je, kojoj se ne 2elimo pribli2iti, imala jog relativno mato organa da bi njima mogla birati znaeajnu kolieinu iz tih bezbrojnih prijedloga, pa ipak je iglo. Kako bi za nas s nagim daleko vedim poljem osjedanja, ispitivanja migljenja, svako novo jutro moglo biti
ispunjeno i bogato, kad bi velika osjetljiva membrana nageg duha bila slobodna tim propozicijama prirode! Kad ne bismo od djetinstva vise voljeli prepugtati se mrtvim migljenjima, dogmama, predrasudama? Kakva ludost, pustiti zazidati svoju 2ivu unutragnjost! Uvijek postaviti neki posao, ritual, glupost i bombastienu trieariju ispred sebe i iznad svog jasnog Ja! Jesmo h dogli potpuno k svijesti da smo primatelji tekudih misli iz beskrajnosti, to da s tim mislima imamo na raspolaganju i uvidavnost, s torn uvidavnogeu mod bez granica? Beskrajnost se sastoji upravo iz toga, ona je poput banke koja ispladuje i ispladuje, a da je ni najustrajniji ne uspijeva nikad razbiti. Kad demo si konadno prestati potkradati nage izume, naga dobra, nag posj ed, zavidati si, preotimati jedno drugome? Smijegni smo i jadni poput ludaka koji se na obali Mississippija natal' oko 'Cage ustajale vode, umjesto da umoCe ruke u vjeenu struju i po miloj volji crpe. Tko 2eli stvarati, mora najprije osloboditi ruke, osloboditi ih grea cjelokupnog tereta. Ima na tisude stvari, zbivanja, scena u svakom, pa i najsretnijem 2ivotu, koje bi bolje bilo zaboraviti, najvige mo2cla upravo ova "sretna sjedanja", jer i sreda postane ustajala. I standard radosti treba iz godine do godine rasti, a jutro uvijek biti ljepge od jueeragnjeg. Tko zaboravlja, stvara prostor za nove misli, dakle za novi 2ivot. Tko se hermetidki zatvara u sadagnju iii proglu sredu, ostarit de i osijediti u njoj. "Zaboraviti" ne znadi potpuno gagenje, bilo bi to dak i nemogude, mi smo zbroj nagih iskustava. Svaki scenarij, svaki miris, svaka rijed i svaki poljubac su organski sastvani dio, ugradeni su u Ja. Iako izbrisani, pokopani, nevidljivi, uvijek su spremni da po zagonetnim zakonima asocijacije opet osvanu preko praga. Ovdje se odvrada samo od svojev-
112
113
oljnog i manijskog naglagavanj a odredene grupe sjetanj a - time postaju precijenjena. Pravo iskustvo je ono gto se zaboravilo. Tko ell pobjednidki naglo voziti ravno u savrgenstvo, ne smije kola iza sebe neravnomjerno opteretiti. Ima ljudi koji se sa starim suparnicima stalno duhovno prepiru o proglim sukobima, a ne mote se zanijekati kako to godinama duge borbe duhova zavrgavaju uvijek uredno, tj. razorno za odsutnog. Tu se ispreda neprekidna prida, beskrajno bogata ugodnimvarijantama, kulminirajUdiu raskognoj zavrgnici: pas stoji pred nagim ungtavajudim rezimeom svih njegovih podlosti, drgdudi, vidijivog kajanja u repu. Tko misli, da to nije vatno, nedutno, jeftino, sebidno zadovoljstvo za one koji su loge progli, tegko se vara. To je skoro najskuplji luksuz kojem se mote robovati jer kogta ivota. Tko mu podlege, ide naokolo kao u oblaku psihidkog mrtvadkog otrova, mezmerizira se opet u prividni tivot koji je odavno istrunuo i trtvuje imaginarni trijumf u proglosti onom stvarnom u bududnosti. Netko je izrazio osvetu rijedima "raditi radi proglosti", ona je dakle za 180° pogregno usmjerena energija. A nitko ne mote dobiti svjete i lijepo tijelo ako se hrani isparenim mislima, izmetinama svojih zastarjelih Jai Novi priljev, colada bududnost nailazi na zalijepljene dugevne stanice. Meso, kost, motclina i kry postali su krutom ljuskom mrtvog duha. Takav sve yea teret kore mora pritiskati u slabost i patnju. Samo onaj tko odbaci svoju istrogenu ljusku, nadire u novo, torn dolijede mladi tivot s mladim idejama, a ove se materijaliziraju i s novim, odgovarajudim im tijelom. "Modi svaki dan umirati" znadi: neka ideja od juder sigurno danas ved Spada medu mrtve. Gdje se duhovi nalazeu zdravomrastu, moraju na kraju svakog dana zauvijek zavrgiti s jednim dijelom svoga Ja; itivio se. Htjeti ga jog dalje rabiti, samo gteti. Psihidka supstanca se mora odbaciti, kao gto epiderma
dnevno odbacuje mrtve stanice, inade pati prokrvljenost kote, krvotok, ishrana i sve. Tko umije pojadavati obnovu misli, protivljava svjetove udanima. Sreda je skoro neovisna o mjestu i prilikama, mote se provudi u zatvor, dok ljudi, zatvoreni od starih predocitbi, trunu u paladama. To je put skoro potpune neovisnosti od fizidkog, a neovisnost je mod. Tako dugo dok smo upudeni na bilo koji nadin na nekog dovjeka, jelo, drogu, stimulans, ostajemo robovi. Samo na novim mislima, dijim stvaranjem mi vladamo, postoji bijeg iz zatvora materijalne i dugevne bijede. Nitko ne mote i u svjetovnom pogledu ostati dugo siromagan, tko je u nagem smislu spiritualno bogat. Ali spiritualno bogatsto nikad ne trati vise nego gto mote trebati za dan i sat. On se nede "brinuti za starost" jer je spoznao da to "skrbljenje" ved samo dini starim "onoga koji se skrbi", desto se godinama, pa i desetljedima unaprijed, u duhu obvezno zamigljamo kao onemodali, ovisni, uvenuli. Protiv svih tih patnji, kao nazovi kompenzacija, onda si moramo prutiti negto materijalno: novac. No to ovladava kao neuroza straha sveukupnim mgljenjem "britnog". Uzorni primjer krivo primijenjene misaone sile! Praprimjer i temeljni primjer. Samo razvitak, razvijanje, iradijacija duhovne snage same nad materijalnim sferama mote sprijediti sve to zlo, neogranideno odrtati tijelo, pomladiti, promijeniti. Ne, dok se mladost rasipa u ropstvu za "osiguranje za starost", samo u bacanju tog danas jog jadnog i sitnitavog Ja u veliku obnavljajudu struju &Ida i spoznaja leii nada i spas od temeljne sramote starosti i smrti. Takvu duhovnu snagu podinjemo njegovati i razvijati dim povjerujemo u njenu vlast nad materijalnim svijetom. Vjerujemo da, ma gto mi stalno sanjali, mislimo kao o njenom dijelu. Kao volju izbacujemo je iz sebe, i tada doista realno stvaramo.
114
115
Iz neznanja se do sada sanjalo, mislilo i naravno, stvaralo uvijek u krivom smjeru. "Svojim insektnim glavama rujemo" sve dublje naprijed u zemaljsku truld. No tko jog zivi u primitivnim predodthama gezdesetih godina proglog stoljeda po kojima se duh nerado to lerirao, u najboljem sl tfeaju kao ometajuea pojava mehanike? Tko nije jog naudio vidjeti neshvatljivo i u tome gto se vodik i kisik medusobno privlade? Odredeni kemijski elementi posjeduju medusobne afinitete, a drugi ne. Ono gto Empedoldes naziva "Ijubavlju i mr2njom"gurnemo prema materiji kako bi kozmos postao "sreden". Tko je "plosnat" i "detvrtasto" obrazovan, dakle gore nego li neobrazovan, utaborit de se iza dogmatske clZepne filozofije za manje darovite, Ica() da je od vjedne vrijednosti. Toliko kolilco njegove plosnate snage dosiZu zadriavat ee to divne dolaske no zaustaviti ih vise nitko nede. Advent je blizu, ne zato gto ja ili netko drugi negto pige ili tvrdi, nego radi rastudeg mnogtva ljudskih duhova koje teZi.Milijarde mozgova koji danas stoje pred vratima svake Zelje, nasuprot ranijim, slabo napudenim vjekovima. gest° stoljede prije Krista bilo je sigurno bogatije istaknutim ljudima, nego li moZda neko drugo (Konfucije, Buddha, Pitagora, Heraklit, Eleati), no oni su samo bili pojedinci, a njihovi sigurno visoko stojedi narodi tada prerijetko ragireni po planeti za trajni materijalni ueinak. Ono gto danas i samo osrednji dovjek izdahe iz sebe kao volju nalazi oko sebe daleko vise elemenata; duhovni prostor je zbog prevelike populacije postao gugei. Nikad jog nisu okolni svijet i djelovni svijet bili tako zreli za oplodnju kao sada. Dovoljno je ako bar nekolicina iz prethodnice prodire dalje i ne zamara se objavljujudi: "Ali gledajte, tu, bag pred nosom, podiva yam neiskorigtena, najsna2nija od svih pretvorbenih sila, misao htijenja, realnost, stvarna i udin-
kovita. Skuplja se i prazni, iskri kroz prostoriju, izgradujudi i rugedi, ozdravljujudi i ubijajudi, stvarajudi bogatstva i unigtavajuai bogatstva, u dobru kao i u zlu aktivna svaki sat, dan i nod, u snu i na javi, klegudi lica ljudi i njihova tijela, bojajudi i formirajudi ih za trajno savrgenstvo ilj prolazni raspad!" Prije nego gto se ti, dragi zemljade, posvetig nekom parlamentarnom modusu interpelacije, nekoj jugnoj ustanovi, zbrinjavanju crnadke djece vunenim darapama, sabiranju staniola, pogtanskih maraka iii detkica za zube iz doba Karolinga, lovu na neku novu vrstu krpelja ispod repa divljih slonova zapitaj se ne bi ii pokusno dio svog Zivota posvetio tome da ovdje predlolene metode, zelje i migljenja, ispitag na vlastitom tijelu. Za to nije potrebno nikakvo posebno "gkolovanje", nikakav dr2avni ispit, nikakva novdana sredstva, dak ni vjera. Mi ne postavljamo nikakve dogme, samo kaZemo: "Pokugaj sam". Kad bi se dakle podeli javljati prvi rezultati u odekivanom pravcu, bi li onda bilo razumno postaviti proizvoljnu prepreku u mogudem? Vjera i povjerenje nisu onda nigta drugo nego ravno produieno iskustvo. Pred izgledima koji se otvaraju ovdje za cjelokupno e'ovjeanstvo, kakvo bi drugo djelo, kakav drugi cilj bio ravan po va2nosti tome?! Ito ako ga nitko dosad i nije postigao? E, pa budi ti prvi! PokaZi kako se mote izgraditi u 'Zivu svemod, s drugima jednako nastojedima dokaZi na vlastitu tijelu: snaga i zdravlje mogu se uspjegno suprotstaviti starenju, mogu se otjerati zauvijek bolest i nezadovoljstvo. Bogatstvo i genijalnost teku kao prirodni dogadaji iz dosad samo nepotpuno iii nesvjesno primijenjenih metoda i zakona. No • livot nije prolazna, nezadovoljena, beznadna pojava kakva je slovila do danas i u najsretnijim iznimnim sludajevima. Tako dugo dokdovjek mora umrijeti nakon gto se jedva podeo negto malo uditi
116
117
Zivotu,svisu njegovi geniji (znanstvenici, vidovnjaci, filozofi, umjetnici) samo promaSaji; otoci zaborava na putu smrti. Covjedanstvo medutim traci bolje. Njegovo traZenje, njegov krik, odjekuje stalno kroz stoljeaa, formira se iz nevidljivog ispunjenje. To ae dodi najprije nekolicini, onda mnogima, konadno svima. Covjeaanstvo ide ususret novom svjetlu, novom znanju, novim Zivim rezultatima. Vrijeme pozna samo jednu dimenziju, jedan "smjer": naprijed. Bududi da u njemu tedemo, bolje je i da gledamo unaprijed. Jedna snaZna, tajanstvena, vjedna sila gura nas na traci vremena u nedoZivljeno. Pa i najljeniji, najtuplji, nasiroviji, najroZnatiji, ne mogu se oduprijeti promjeni unutar vremena. No mnogi se prepugtaju nositi, ledima olcrenuti prema bududnosti, a pogledom u proglost. Takvim pogregnim drZanjem udvaraju se nesredi, patnji, bolesti i propasti. Zvudi prekrasno kako sudbina u 2ivotu, kako sreda i nereda, ovise o tako jednostavnim navikama: jednom smjeru raspolo2enja. Ali takozvane su se "jednostavne" stvari pokazale kod pomnijeg promatranja jog uvijek kao najdublje, kao bitne. Sto nas mora ponajprije i ponajvige pozabaviti nije "gpekuliranje" o atributima "prvog razloga", mi moramo otkriti sredstva u prirodi koja prulaju odredene rezultate u odredenom pravcu. Kad smo jednom postigli Zivu sigurnost da molemo iz nas izmisliti realitete u pogledu zdravlja, siromagtva, bogatstva, pololaja i duha onda je postignut prvi temeljni cilj, "biser visoke vrijednosti" koji je znak da smo postali mudriji na torn cilju i zreli za sljedeei korak. Pctirit demo pomodi svom susjedu da i on u sebi potra2i i nade taj "biser velike vrijednosti". Svatko nalazi samo gto je predodredeno samo njemu da nade; on time nikom-ne uzima, samo de svi biti bogatiji jer s brojem znalaca raste ukupna snaga; iz svakoga kome je pomognuto postaje automatski novi pomaga'e.
Dnevno pritjecanje novih ideja donosi novu mod. Njena pogonska sila budi i potide i sva druga stvorenja koja svjesno iii nesvjesno suraduju s nama. Na vigim dugevnim stubama svi su veseli, vitalni, staloieni, pobjedniald raspololeni. Oni su se uspeli do zakona i sami sebi dokazali njegovu ispravnost. Oni znaju: odredena sklonost raspololenja, ovladavanje mislima, potide trajno pritjecanje srece i moo jer sreca i moc moraju idi paralelno. Mod, ne kao tlaCenje drugih, nego moerazvijanja uelnaka, slobode i Zivotnog prostora. Oni znaju: svaki pothvat usmjeren u pravcu beskrajnog zakona, mora uspjeti. Divot je za njih traka pobjeda, njihovom srcu takva sigurnost kao sto je nama sigurnost da vatra gori a voda je gasi. Dubokom, trajnom tenjom (ne moljakanjem i ne nakaradnim naguravanjem) molemo dodi u kontakt s tim otokom vigeg Zivota i iz njega crpsti novi, okrepljujudi fluid. Tom dragocjenom kontaktu s najeigdim inteligencijama poravnat de se put nastojanjem da istjeramo sve mutno, zavidno, svadljivo. Jedna misao koja nam gteti, nedista je. Pogregno gajenje navike kroz cijeli Zivot, mote pridinjati u podetku tegkoae suverenom ovladavanju i trajnoj tenji: aspiraciji. Sve de uspjevati vedom lakodom kad sve nage razorne tendencije odumru. Nediste misli su kao eterielna guba na nebriinoj duSi, one nam zatvaraju pristup u "bolje drugtvo". Aura nekog dovjeka mote djelovati na vise instinkte, na finije pomodnike i kao gnojnica, ali i kao cvjetni lug. Koliko je velikih pisaca, umjetnika, vojskovoda, uopde voila aovjeaanstva na bilo kojem polju Zivota steklo dobar dio svoje velidine mediumistidkim putom - doglasnom cijevi takvih inteligencija, takvih nevidljivih pomagada? MoZda je njihovo bide u nedem ostalo sitno, tagto, vulgarno, loge vrste, ah je ipak na neki nadin sudjelovalo u velidini. U odabranim trenucima u njemu se negto predalo, potpuno i bezgraniano, tad je postao medij, odabrani nositelj tudeg dugevnog
118
119
stupnja. U tim je primajudim trenucima raskrilio i isturio visoko osjetljivu membrani svoje due u udinkoviti svijet znalca i vrtloga, daleko finijih i snainijih od onih koje mu priugti njegova svakidagnjica. Natovaren astralnim poldonima vraca se natrag "k sebi". Jer: Zaista nije visoko dotjerao u umjetnosti onaj, U dijim djelima nema vise od onoga gto je upisao.. Jednostavno bila su gaputanja. Za duhovna bida, lebdeda u svom carstvu, duboka je potreba priopdavati svoje vizije o slatkodi i snazi drugima dijeliti s drugima. Ona se sluie svakim posrednikom, svakim sredstvom, pa makar izgledalo samo upola upotrebljivim. Oni trace put najmanjeg otpora, to je prirodni zakon. Takve su vige inteligencije kao kaptivni izvori: iz njih tede i tede. Davaii nije duinost, nego oslobodenje. Kad su misli sazrele, jednostavno se morajd 6SilibOditi kao pretegko voce s opteredene grane. Te sile, duge, "duhovi" iz gornjih sfera, ma kako ih se Zeli nazvati, nadu moida na zemaljskom sloju iivota impresionirajudi organizam. 0 nibi na njega mogli djelovati pojedinadno lb za tvoreni u prsten, to oko njega stvoriti atmosferu u kojoj on mote, daleko iznad svoje svakidagnjice i sitnih vlastitih snaga, lebdjeti "slobodno", kao gto izmedu visokonaponskih bakrenih kalemova, odriavan njihovim daljinskim upravljanjem, "slobodno" lebdi magnet. Taj duhovni prsten de djelovati na osjetljiv organizam kao stimulans - dizat de ga, nositi i driati iznad sebe. Za trenutak de vidjeti stvari u svjetlu vigeg iivota dike nego gto se oko njega iivi. Impresioniran je, omamljen, preobraden, zato gto je fina i snaina misaona supstanca rasplamsavajuda droga koja djeluje proporcionalno njeinosti i vatrenosti pojedinca dijim se venama izlijeva. Taj se stimulans naziva i "osobni
magnetizam". U njemu led tajna one tajanstvene neobjagnjive privladnosti dovjeka prema dovjeku. Oni su opijeni jedan drugim, pijani od fluida koji medusobno apsorbiraju. "Gospocta Ljubav dala je bolesnoj dvojici jedno drugog kao lijek." Na svakom stupnju, na svakom podrudju, za svaku svrhu, visoko iii nisko, djeluje neka vrsta droge, djeluje neki "dub". Ne postoji nikakav snaini dogadaj; nikakvo djelo, nikakvo otkride, nikakva umjetnina nastala iz jednog jedinog bida, neokruienog od stvarajudeg etera naokolo. Mi smo svi dijelovi cjeline; gto se dogada bez pomodi, ostaje "bespomodno". Tko zna drugadije, zna iz tlapnje i oholosti. Inspirirani pjesnik, znanstvenik, pronalazad, driavnik, mote otidi na drugi svijet s velikim imenom a da nije potpuno zasludo svoju slavu. Njegova su djela bila djelomidno rezultat sila suractivajudih inteligencija iz nevidljivog, koncentriranih na njega. One se u njemu prazne, kao u jasnom i voljnom primatelju koji ih nije ometao, da bi se zatim olakgano uzdigle u podrudja gdje je duhovni eter ved prefini da bi se mogao posredovati nekom zemaljskom mediju. g to brie, gto duie se daje u duhovnom, to sigurnije opet pritjede novo. Tko bojailjivo zadriava duhovno bogatstvo, slabi i osiromaguje svoju sposobnost primanja. Tko je medij posredstva sila svijeta i drugi kroz sebe, mora biti oprezan kako ne bi u njemu nigta kodilo slobodan prolaz. U trenutku kad u sebi spremi neku istinu, neku ideju, neko otkride odlukom da je zadrii iskljuavo za sebe, zadepljuje medijsku cijev. On de biti u svakom smislu samo siromagniji takvim zadriavanjerri. Ako daje obilno, onda de opet primati obilno, a iz pretidka uvijek mod dosta zadriati, da iz toga podmiri svoje materijalne potrebe.
120
121
Nekima su ideje organske. Oni su istodobno stvaratelji i apsorbirajuai. To su oni koji nastoje Zivjeti prema najvigem obliku svjetskog Zivota, oni koji guraju prema veeoj svestranosti duha i djela. Vedra potreba pod kojom stoji takav eovjek, to stvaralaeko u njemu gto ga sili prema potpunoj rascvjetanosti njegove eitave osobe, donosi mu iz cijelog svijeta najbolje, kako bi to koristio i asimilirao za svoju izgradnju. Bududi da nije samo medij, tj. propusni, za odredene utjecaje pasivno prihvatljiv i prikladan, nego jedan cjelovit i malt kozmos za sebe, mote po zakonu korespodencije uvlaeiti od svega u sebe, sudjelovati u svemu jer je sve on sam. On postaje i pri apsorbiranju tudeg stvaralaeki i originalan. Misli drugih stapaju se s njego-vima u nove "kemijske" spojeve. Sve gto ga dodiruje, osvjetljava se na njemu, prerada, dobiva posvetu, svjainu i mladost. Sto su eigei i naivniji nazori, gto je nesebienije njegovo duhovno drZanje prema oplodujueim i dopunjujueim stvarima, to de brie nastati u njemu novi misaoni spojevi, to ee biti originalnije sve gto dodirne. Objagnjiv nije, no ipak je einjenica: pravienost i bezazlenost su samostalni elementi, ueinkoviti eimbenici kod takvih duhovno-kemijskih procesa. Medij koji je to iz slabosti ili sebienosti, zadovoljava se time da bude samo najamnik. On se sluZi tudim mislima, a da se uopee ne obzire na zakonitog vlasnilca iii stvaratelja, pa eak da nije svjestan ni porijekla pridoglih ideja. Ali inteligencije, od kojih se mote "fix-und-fertig" posuditi bez vlastitog "postupka oplemenjivanja", nisu uvijek doseZne. Mora nadoei vrijeme, u ovom ill nekom drugom 2ivotu, gdje duh odbaeen sam od sebe, ostane odjednom bez sredstava, osiromagen i osakaaen onom jednostavnogeu, kakvu razvija svaki medijizam. Nedostaje kreativnost, duhovna sirovina da se pretopi na vlastitoj sredignjoj vatri. Savjet je: teZimo stvaralaekoj snazi u duhovnom, njegujmo njene najmanje nastavke, odrecimo se gto prije svih 122
ma kako oeiglednih prednosti od sluZenja kao medij. Da, a li po eemu uopce prepoznati da je netko medij? Po jednostavnom pravcu namisli. One izgleda proizlaze kao rojevi zvjezdanih okresotina, uvijek iz jedne odredene toeke, ma kako velik bio rasprsni eunj. Kriterij prave stvaralaelce snage uvijek ee biti na mjestu: kada se krede na svim stranama Zivota, ma gdje se stajalo, na raznim podruejima. Po svim predjelima srca uvijek mora mirovati u odredenom duhovnom podrueju. Ostati pod odredenim kutom upadanja, to je karakteristika.
123
VISOKA UMJETNOST ZABORAVA
U kemiji buduanosti de se mokla misli isto tako svjesno pugtati u nove spojeve kao danas kisik, dugik, ugljik i vodik u lab oratorijima. Mada de se znati njhove "te2ine spojeva", svrgtavati u "Mendeljejev sustav" i tako iz poznatih elemenata, iz "opaih mjesta" nastajati genijalne namjere. Ne postoji nikakva prepreka izmedu onog gto smo navikli nazivati kao ma terijalno i nematerijalno. Jedno u drugo neprimjetno prelazi. U istinu je materija samo vidljiv oblik finijih elemenata koje nazivamo duhom. Naga nevidljiva i neizgovorena misao struji od nas kao supstanca tako stvarno kao vodena struja koju molemo vidjeti, iii elektriana struja koju ne moZemo vidjeti. Ona se povezuje s mislima nekog drugog, a iz takvog stapanja formira se nova i drugadja ideja kao novo tijelo iz kemijskih elemenata. Kad u mislima odagiljemo elemente mr2nje, tuge, sjete, brige, time pokredemo sile koje gtete tijelu i dtgi. Moe zaboravljanja uldjuauje u sebi istodobno moa da se otjera nevesele i g tetne misli iii elemente, a na njihovo mjesto dozove one korisne koji nas izgraduju umjesto da nas ruge. Vrsta odaslane misli utjeae na nage poslove na njihovu korist ill gtetu; utjeae na druge za ili protiv nas, ispunjava ih povjerenjem iii sumnjom. Prevladavajuae duhovno stanje, dominantna obojenost raspoloienja formira tijelo i udove. Cini nas ruZnima iii ugodnirria, privlaanima iii odbojnima za druge i gto je najvaThije - za nas same. Formira nage kretnje, nage manire, nag hod. Najmanji trzaj jednog mgiaa ima kao temelj svoje raspoloZenje, misao. Odluaan duh pokazuje uvijek avrst korak, sumnjiaavi, neodluani, nesigurni se vuee, gulja, tetura,
"loge nasaden na svoju stabljiku". Odluanost zateZe svaki migia i ispunjava ga audesno s oZivljavajuaim fluidom, naroaito kad je to odluanost usmjerena na jedan cilj koji u svojim zraaenjima treba koristiti i drugima, a ne samo nama. Vrlo je mudar egoizam koji stalno upliee tude dobro u svoja djela jer u duhu ipak svi tvore cjelinu da bi promicali negto gto je interesantno za mnoge. Na tim izgradujuaim i oZivhavajuaim strujama, iz nevidljivog "Posvuda" onda plovi brodid "sam" k svojim osobnim ispunjenjima. Svi smo mi udovi jednog tijela. Nevidljivi Zivci proteZu se prostorom od biaa do bida. Zla misao je bolno pulsiranje kroz bezbroj biaa. Da bi se medutim unaprijedilo procese plodnih misonih spojeva tudinca s vlastitima, moraju ovi ostati gto svjeZiji i "kemijski" uainkovitiji, ako se tako mole red. To se mote postiai samo preko umjetnosti zaborava koja nije nigta drugo nego pravo luaenje istrogene i pokvarene psihiake supstance. Nauaiti zaboravljati negto je isto tako va2no kao nauaiti negto zadrZati. VeC je jednom na drugom mjestu ukazano na nedoglednu prednost koju pru2a moguanost voljnog iskljuaivanja iz svijesti neugodnog, tmurnog, zastragujuaeg, a narodto prije spavanja, kako duh ne bi satima pipao po mraanim sferama, umjesto da se neoptereaeno nabijen svjetlom opet ujutro vraaa iz jasnih boravigta koje poznaje kao svalcidagnjicu. All i Ziva, vesela i plodna ideja treba povremeno nestati iz sjedanja. Da bi se imalo najveai mogudi uspjeh u pothvatu, studiju, umjetnosti, potrebno je dnevno u odredeno vrijeme potpuno zaboraviti taj pothvat, znanost, umjetnost. Inaae de se dogoditi da izvozimo tradnice, da pobrkamo put s ciljem i usredotodimo se na prvog, gto se nikad ne bi smjelo dogoditi. Mada nijemi vlak nevidljivih pomagada vidi dalje od nas samih, jedan korak, jedno djelo, potrebno za
najvedi i trajni uspjeh. Mi sami smo, za taj potpuno strani, potpuno iznenadujudi put, slijepi jer smo se mislima zabili u slijepi kolosijek. Katkada opet izgleda da nigta ne ide naprijed, a dogadaji samo dekaju da se naga svijest potpuno ne razjasni. Tko pri nekom pothvatu velike, vrijedne svrhe, nakon gto je udinio sve Sto je najbolje mogao, jog uvijek nailazi na neshvatljive zapreke i smetnje, neka prestane odmah dalje diniti vise nego Sto je neophodno. Neka svojski traZi da njegov dub prestane s planovima, "mozganjem", premgljanjem o stvari i pouzda se samo u misterioznu tajnu silu iza svih pravih stvari. Nek spa va sam, jede sam i nek se, uostalom, ide razonoditi. Nije li svjestan da je &info sve najbolje, neka se iskljudi potpuno, neka prestane bilo gto iz samoga sebe diniti. Ugtedjet de si ogromno rasipanje snage koje dolazi iz neodludnosti u takvim razdobljima prisilne stagnacije. Uspije h "odvratiti misli" jednog de mu dana, usred bla2enog zaborava, dodi impuls da djeluje, da se popne jednu stubu vine. Stube - kora k, pojavit de se u obliku prilike, ponude kakvu dovjek ne bi mogao predvidjeti. Tad se treba ponovno boriti za svoj pothvat, zgrabiti priliku za perdin, vine ne pugtati i dati sve od sebe, kako zna i umije. Ali isto tako neprestano u sebi prevrtati, "gpekulirati" gto raditi ili ne raditi, zapravo znadi ponavljati stalno iste stvari - iz misaonog materijala graditi jedno za drugim istu konstrukciju, stvarati iz sebe jednu misao u obliku serijskog naselja u nizu, onesposobiti se za sve varijacije koje su u tom sludaju mogude. Ako smo jednom navikli govoriti uvijek o istoj temi, nikad je ne zaboravljamo, svuda nanovo navladmo razgovor na nju, onda demo uskoro ispasti iz konverzacije okoline. Tko ne mae samozaboravno izvudi pravi interes za ono o demu se oko njega govori, odludan da raspravlja samo ono gto njega samog zanima, izla2e se s pravom opasnosti da dode na glas "hobista", dudaka. 126
Monoman je sam kriv za glas koji ga prati. On je dovjek koji se odudio od zaboravljanja. Neka je ideja u njemu postala precijenjena, pa ga sprjedava i sputa va kao oteklina slobodnu psihidku cirkulaciju. Drugi oko njega osjedaju tu jednostranost, tu Wm unutarnju maniju u obliku bezimene neugodnosti koju gin bez obzira da li svoj "hobby" njeguje gutke iii ne, jer svi se mi pravimo obljubljenima ill omraZenima doksjedimo u samodi svoje sobe. Cudak postaje desto mudenikom iii vjeruje da to jest. Za mudenigtvo medutim ne postoji nikakav uzrok osim sila neznanja. Mu&nigtvo zapravo uvijek ima u sebi elemenat netaktknosti. Pomanjkanje mod prosudivanja i tankodutnosti za oblik u kojem mu negto dovjedanstvu neobidno treba biti posredovano. Analizira li se mudenigtvo, onda se uvijek nade neka zadrta nasilna teZnja kod mudenika da bilo koju ideju na uvredljiv ili antagonistidki nadin nametne. I Krist nije iznimka. Proditajte samo koje prijetnje i kletve su bile badene protiv onih koji eventualno nisu htjeli primiti njegove udenike u svoju kudu, mada opravdano, jer ovi nisu obidavali prati ruke prije jela kao drugi ljudi. "Tu de biti urlika i glcripe zubi", i "takovima bi bilo bolje" itd., itd. Krist kale is "Ne dolazim u mini, nego s madem". No konadno je doglo vrijeme svjetske povijesti, gdje mad pripada njenu tijeku. Mnogi hrabri lfudi nesvjesno koriste madeve kad drugimalele ukazati negto dobro. Revni reformatori koji magu madem a verzije protiv svakoga tko ne sluga ono gto oni misle da ovi bezuvjetno moraju duti. Mad je to predrasuda, kao i jog ditav arsenal nesuvremenog barbarskog oru2ja. No dolazede carstvo mira i tolerancije izgradit de se iz duboke ljubaznosti ili se uopde nede izgraditi. 0 dobru, koje je u njima, treba ljudima najavljivati i kao prvo pravilo uditi njihovu djecu "Svatko je gentleman", a nikako "Svi smo pomalo grijegnici". 127
PRIVLAdNA SILA RASPOLO2ENJA
negto iz aega onda bib kada, kada je dozrelo u Bog zna gto, opet mole pasti natrag u nag vidlj ivi svijet. Kad ne bismo bili jog tako nerazvijeni, le2ale bi nam sve realnosti u vidljivoirt svijetu otvorene. Mogli bismo proricati i ne bi bilo nigta audno u tome da aovjek, nagnut kroz otvoreni prozor, ima pregled nad dva uliana zavoja i "proriae" sudar, o kojem medusobno naletajudi pod pravim kutom, Ica() ni oni unutra u sobi, nigta ne slute. U onoj mjeri u kojoj naga intuicija teed., tra2eai, 2e1e6i, raste (otvara prozor), pokazivat ae se i sve vise realnosti. Sto god se pomisli, stvorit de se. Misleai neprestano stvarag realnosti.8to mislig jednu sekundu, traje sekundu realnosti. Ako mislig satima, danima, godinama, onda de se konaano morati pojaviti u tjelesnom svijetu, osnaieno i oteialo od tvog fluida. Sto god pomislig, privlaai iz nevidljivog k sebi jednako. Zadr2ig li se u sebi kod bilo kog oblika zloaina, dovuai aeg si zloainaaku stvarnost iz skrivene strane 2ivota. Te skrivene i nevidhive sile su one koje najprije gurnu na put na ovoj strani 2ivota materijalne uvjete za zloain tamo. Cita te li u svom omiljenom tisku svako jutro po2udno o ubojstvima, provalama, skandalima i u2asima na kopnu i morn, tada privlaaite nevidljivo ste vrste. Stavljate se u odnos s ni2im redom spiritualnog dogadanja tim proleti i jednako usmjereni time postajete i u Zivotu lake izlo2eni njegovom uainkovitom svijetu. Vjerojatnije je da i Vas negto pogodi iz podruaja u2asa, naroaito ako se godinu za godinom i tijekom objeda (prvog dorueka), dakle u stanju prihvatljive pasivnosti, predajete tim utjecajima. MoMa se ipak neae pokazati tako wpreiivjelim" kao gto devetorolukav bijeli barbar misli, gto "djetinjasto". produhovljeni narodi istoka posveauju jutro radije himnom suncu ili s Om mani padme hum, umjesto lektirom "Dnevnik svinjarija".
Moguaeje stanje raspolo2enja koje nam trajno odriavano mora donijeti novac, posjede, nadarenost, Ijupkost, zdravlje i sreau. To stanje je: blagost, odluanost, sigurnost, vedrina. Svladavajuai se, ustrajno okrenuti jednom cilju iz kojeg treba beskrajno istjecati dobro, osjetit aemo to dobro kako se stvara najprije za druge, onda za nas. To je drugo stanje raspolo2enja, zadr2a no trajno, tjera iz nas uspjeh i zdravlje, ono g to su talenat imarljivost izmueili, ueinit ee iluzornim. Samo se najmanji dio svega postojeaeg u univerzumu mote vidjeti, anti, opipati i obuhvatiti s pet grubih tjelesnih osjetila. Onda dolaze one finije emanacije: aura minerala, biljaka, 2ivotinja, ljudi, shvacene instinktivno kao ljekovito djelovanje, kao simpatija iii odbojnost. All njima nadredene funkcije kao gto je inteligencija, djela duge, stvaraju eteriani kontinuum s centrima zgugnjavanja, predjelima visokog iii niskog duhovnog tlaka, podruajima bla2enog zatigja i orgijagldh tajfuna. Sve zamgljeno iii osjeaano JEST. Nagoj kemiji, nagoj fizici nedostaju jog osjetljivi reagensi i instrumenti da bi sve postupke spiritualnog etera transportirali iii bolje reaeno reducirali na peteroosjetilno, no izgleda da to nije ni potrebno ni po2eljno kad smo mi to sve. Spoznaj samoga sebe; umjesto poboljganja finih, mrtvih instrumenata, poboljgaj i razbistri unutarnja osjetila kako bi tvoj vidljivi svijet potpuno urastao u tvoj ueinkovit svijet. Sad je to upravo jog strahovito stanje: to su uainci koje ne poznajemo, niti namjeravamo upoznati, niti ovladavamo. Bespomoano se mora u nepoznatom eterskom krilu radati
129
128
1
Sva je strujajuda stvarnost u nevidljivom, a u smjer strujanja niskog, jezivog i podlog, dospijeva onaj tko svoj duh uranja u njega, pa bilo samo kao zainteresiran slugatelj, lako i ugodno naj eien u pogregnom migljenju da je "daleko od metka". All kontakt je onda ved uspostavljen, a otvorenom strujom doplivaju i elementi zla i zlodina. Tko voli ditati o provalama, razbojniekim prepadima i kractama, on i njegova kuda prije de biti izloleni provalama i prepadima. On i lopov se susredu, jer obojica plivaju u istoj misaonoj struji, a da ni jedan od njih nije svjestan moei koja ih dovodi jedno drugome. Nikakva mod nije tako neodoljiva kao upravo ona o dijem utjecaju, o dijoj samoj egzistenciji, mi ne znamo nigta, pa joj zato i ne pokugavamo suprotstaviti bilo kakav otpor. Tko si predodava deset sekundi negto odvratno i jezivo, negto sto treba nekom drugom donijeti patnju i odajanje na tijelu i duhu, pokrenuo je jednu silu od koje de i sam negto navudi na sebe. Tko si deset sekundi predodava negto ugodno i ljupko, a to treba nekom drugom donijeti radost bez trnja, bez sjene, pokrenuo je silu od koje de i sam navudi negto od te ugodne radosti. Sto due netko, u dobru iii zlu, usmjeruje duh na neku stvar, to vige jada njenu nevidljivu stvarnost. Konadno mora, hranjena stalno novom misaonom supstancom, dozrijeti i agens radosti iboliu "vidijivom" svijetu koji je samo najgugdi stupanj "nevidljivog". Danas nije preeesta sposobnost samovoljnog i ustrajnog usmjeravanja duha na jedan cilj, odrZavanja Zeljenog raspololenja, recimo voljno odrZavanje vedre odludnosti due vrijeme. Sto to ljudi naokolo u sebi misle: o redovitoj pladi, kvaliteti pive, moZda o nekom izletu. Kod 2ena to je stalno vrebanje: na novi modni list ili krojadicu, partiju karata,
ljetno putovanje. Uvijek u prvom redu biti i "faute de mieux", vrebati s neodredenom pozadinom erotike; nikad dovoljno snaZni, prisiliti Zivot, samo ga rastegnuti na sama prije- i poslijepodneva kojima se pojedinadno molezavrnuti gijom. Onda tu su opet drugi s dugama kao majmunima u ljetnikovcu: to skade ludom poludom iznenada na komad id izmeta, nitko ne zna zagto, vude malo ovamo, ostavlja pasti, vude onamo, opet ostavlja pasti! Skade kao tigar u ugao u kojem nema nidega, podinje loviti svoj vlastiti rep, odjednom ujede nekog za vrat, nekog potpuno nesudjelujudeg, uvijek predano, ali potpuno bez rezultata. Gornja strujanja u nevidljivom puna su svijetlih, ljupkih stvari: korespodencije svih dobara na zemlji, te takvih kakve jog ni jedno zemaljsko oko nije vidjelo. Tek kad ljudi naude imati povjerenja u te vige stvarnosti tom tako jednostavnont sredstvu, kad se nauee uskladiti samo putem raspoloienja, tada vige nikada nede htjeti ni modi svoje misli skrenuti sa svijetle strane Zivota. Spoznat de kako uvijek izgleda lakge, kako uvijek treba manje muke za odnavanje smjera u dobrotvornoj struji. Onda kad se jednom doseglo tu razinu, kad je ljudski primatelj uspio prilagoditi se na istu valnu duljinu koju vige nikakov gum ne presijeca; kroz sve, visoko iznad svega, isldjudivo uzbuden i pro2 et jednakim. Kome je postalo "drugom prirodom", ili jog bolje redeno "prvom prirodom", Zivjeti u tim visokim realnostima, potpuno u unutarnjoj osuneanosti, tome mora i vanjski pritjecati i zdravlje i imetak. On se ne raduje jer mu je dobro - njemu je dobro, jer je radostan. Zlo bilo koje vrste treba prosudivati samo tako dugo koliko je potrebno • da se istrijebi: jer nitko ne ostaje u septidkoj jami dulje nego gto je neophodno za njeno digdenje. Zadnja prehlada, zadnje igdagenje, zadnja pretrpljena nepravda treba biti iz sjedanja brzo izbrisana, a ne uvijek
130
131
iznova vraaana u prividnifivot zamigljanjem, premigljanjem i jadikovanjem drugima, aim se pru2i prilika. Lijepe posesivne zamjenice kao: moja prehlada, moja reuma, moj igijas, moraju nestati ne samo u jezianoj uporabi, nego i u svijetu. Cijelo to naklapanje i razmigljanje o bijedi, bolesti i zloainima ogteauje sposobnost privlaaenja dobrih stvari, to je metoda da se iz vlastitog d2epa krade novac, a zdravlje iz vlastitog tijela. Zdravlje mote skoro neograniaeno rasti onome tko se olcru2i zdravim velikim stvarima, ako ne u zbilji, onda bar u fantaziji: mladim, slobodnim fivotinjama, gumom i oceanom. Tko nema sreae da posjeduje pse, srne, ptice, kao five prijatelje, neka bar sanjari o tome. Tko se osjeda potigtenim, slabim, a ne mote napustiti grad, neka se u duhu baci u oluju i udaranje mora iii posjeti cirkus, ufiva na vlastitom tijelu ono gto izvode lijepi konji, gipki klaunovi, akrobati ipromatra kako se u toj atmosferifiziake opugtenosti nesvjesno opugtaju brige s lica gledatelja. Ono g to ovdje nazivamo "privlaanom snagom raspolofenja" nije eeinja za stvarima,ae2nja uvijekuldjuauje nestrpljivost i znaai patnju. Nestrpljivost, medutim, feljeno ill tjera, iii usporava njegov dolazak. Ako misao ide: "Sad, ovdje, odmah, hoau imati, to vjeano aekanje mi je vea preko glave, sit sam toga, sad ili nikad", onda si pogregno raspolo&n. Tada razbacuje§ svoju snagu na svadu i raspravljanje jer ieljeno nije tu, to ne baca§ snagu u ielju kuda Spada, nego u neposjedovanje ieljenog - jaea§ dakle to neprisustvo. Nikad ne Eeznuti bez ostatka, nikad svoje srce izjesti za neeim. To bi bilo ka o da aovjek ubijesu razbije svoja kola jer su zapela u blatu; bolje iskoristi snagu za izvlaaenje! Tko je sretno izbjegao zapreku razbijene eeinje, ne smije pasti u drugu, vrlo razumljivu greAku: vidjeti se samo vanjski, plosnato kao sliku, pa makar i kao idealnu
sliku samoga sebe na ieljenom cilju, u ieljenoj situaciji. Pretpostavimo, netko si Zell lijepu kuau, potpuno odredene vrste, u kojoj bi stanovao s voljenim bieem. To ee ga malo iii nimalo poticati da pred unutarnjim okom kao na filmu pusti odvijati sebe i svoj iivot u toj kuei. Ne smije se vidjeti izvana kao u ogledalu, m ora biti unutra, u unutragnjosti svog ieljenog JA. Ina& ae ostati svoj vlastiti gledatelj. Prva "unutarnja sila duha" bila bi odjevena rijeeima, glasila bi otprilike ovako: "Moj cisti, vedri Ego treba se dopuniti i sa svim tim stvarima. Takva kuca, takvo drago stvorenje trebam oko sebe i imat cu, uz pretpostavku, da volja mudrija od moje, smatra da je tako pravo." Mora to biti raspolofenje srca: potpuno pozitivno i istodobno blago - sunaano i odluano. Nikada srce koje je sumnjajuae, zgraeno, nestrpljivo ill previge aeznutljivo. Da bi se to pravo raspolofenje duha odrfalo, nije potrebno, aak nije ni poieljno, imati neprekidno na umu feljeno. Samo navike raspolof enja privlaae uspjeh, ijepotu i radost, a ne neprekidno mi§ljenje na odredenu poieljnu stvar. Ako moiete usidriti to raspolofenje u srcu i pritom potpuno u sebi i mirno reai: "Ja cu putovati... ja cu vidjeti najljepge tropske zemlje", onda mofete mirno neko vrijeme taj naroaiti cilj opet zaboraviti i zabavljati se drugdje, na drugim podruajirna pripremati djela, a da ni najmanje ne odlofite silu koja ae Vas poslati na vage svjetsko putovanje. Samo svaki puta kad se to 2elja da vidite strane zemlje vrati, nanovo je poveLtes raspolo2enjem nepoklebljive odluenosti. Na stalo2eno osnovno raspolofenje u srcu nadodajte uvijek, poput grimizne trake, svakidagnju Zelju. • Ne treba svakih eetvrt sata, svakog sata, ili svakog dana skoeiti iznenada kao tarantulom uboden, ukoeena pogleda usmjerena u prazno, imperativno zaurlati svoju 2elju beskrajnoj svijesti, kao burzovni nalog preko telefona, pa onda
132
133
Sazrela tvojim stalnim ponavljanjem, konaeno mote tamo postati sigurnost. Seksualni odnosi izmeclu dvoje ljudi, eesto mnogo prije nego gto do njih de facto dode, uporno se odrtavaju od potpuno dalekih ljudi Ovdje ne govorimo o ljudskoj sklonosti "tradu" jer se Jezgre jog nesjedinjenih a ved zaljubljenih bida ne bave nidim drugim ved sobom, sve eegde, svjesno i nesvjesno. Na javi i u snu, pa makar bili odvojeni ili dak neprijateljski, borave u svojoj predegzistenciji. Svaki veliki uspjeh podiva na euvanju tajne, inaee je na djelu svjesna iii nesvjesna zavist, dim je nanjugila smjer protiv privladnih sila. Na tisude su na taj nadin nepravodobnom otvorenogeu osakatili svoju sredu. Potrebna je i mjera u igri svih emocija kako bi se uzgoj ilo najmodnije stanje raspoloienja. Ali askezu - odricanje u bilo kom obliku, treba izbjegavati jer podratuje bodlju neprelcidne eetnje, a sve se unutragnje sile koncentriraju iskljueivo na ono u demu se oskudijeva. One bivaju skrenute s prvobitnog cilja radi kojeg je ditava askeza i vrgena. Ako yam negto dosaduje, odludite da se vise nedete dati smetati, ispraznite se i pustite nek padne kao cigla kroz maglu. Ved sama to odluka povedat de privlaenu snagu. Tko je sklon da podlegne dosadivanju, samo jada njegovu mod da mu jog vise dosaduje, upravo ga privlaei k sebi. Finijeg dovjeka bijele rase prepoznaje se upravo po tome gto ga uvijek negto smeta. U pravu je. Pri optielcoj opde putenoj niskoj razini Zapada, ved svaka prosjedna osoba mora natjerati gnuganje u kosti deset tisudama mjeritelja okom. No da li bi bilo mudro svoju nadmod prema neotesanoj maglovitoj svjetini potvrditi stalnim logim osjajima? Kvalitet boljeg dovjeka zapravo treba biti: Finodu "videnj a" mod spojiti sa snagom "previdjeti"! Ne otupiti, ved razviti unutragnje obrambene organe, o tome se radi. Kao gto se priroda pobrinula protivnajgrubljeg
- odnim kapcima, tako je dopunila obrambeni sustav, slikovito redeno, ugnim kapcima! Zabrtvite svoj opip, svoj njuh po potrebi! Sve je to lakge no gto mislimo, samo kad se prevlada razbluda i tagtina estetskog mueenigtva. Oduprite se vragu i on de bjetati od Vas. Zlo desto prebiva veoma neobidno! To mu se mora priznati: u prozorskim krilima koja gkripe, u ladicama koje zapinju (njegov patent), u blitnjem gto mljacka doma je, kao i u Mimi. Tko se jednom sam navikne na zapatanje da je "prehladno", "pretoplo", "previge vjetrovito" iii "previatno", tome de na kraju uvijek negto biti - "pre...". Upravo su vise osobe izvrgnute opasnosti da se preodgoje u svetanj idiosinkrazija (odbojnosti, antipatija). Neka gnjusna nepristojnost sudovjeka, bezobraznost iii neuljudbenost, prosti glas, dizme koje gkripe, say taj niski okolig penje nam se bez spasa preko glave ako sam o j ednom pustimo megalomaniji da nam dosaduje. Ono gto nam dosaduje, ovlada nama. No tko de dozvoliti klipanu da njime ovlada? Medutim, to jest sludaj, uspije li mu da nas logim ponaganjem istjera iz sobe, dok ON - ostaje, a mi u njegovoj nazodnosti vise ne motemo s drugima ljubazno razgovarati, ako taj klipan zavlada nagim govorom, uspije nas ugutkati i nadiniti nas prkosnima! Ne treba se suzbiti on i njegova nepristojnost, ved raspoloienje smetanja u nama. Tek kad ga udinimo negkodljivim za nagu psihu onda mu motemo pridi "s plinskom maskom" i uputiti ga "hladnim nadinom" na njegove loge manire, rijedima i djelima. Samo tako je mogudebiti uznesen iznad sfera smetanja. Ovdje se niti ne zahtijeva, niti se tvrdi, da mote navika smetanja, dalde, navika utivanja u morbidnim opisima iii detektivskom kidu, ukratko u svei-nu gto umanjuje "privlaene sile duha", biti iskorijenjena od danas do sutra. Kod ni jedne psihiekesklonosti dijiji razvitakimao na raspolaganju godine, motcla i cijeli tivot, ne mote se to odekivati.
136
137
Kako onda promijeniti sklonost? Tako da se ne pokugava previge greevito. Ne misliti, pa ni na gregke, inaee se ugoje upravo na toj posvedenoj im paZnji. Nikad se jog eovjeeanstvo nije ponagalo tako sirovo, zlobno i podlo kao u doba svoje "najdublje skruSenosti" u stoljeeirna krSdanstva. Potpuno pristojni ljudi postali su od same pokajnieke zaokupljenosti svojim navodnim "grijesima" pravi nitkovi. Nestrpljivost je pri srdZbi u tutanj ispucana snaga. Nestrpljivost, zbog toga Sto Zeljena reforma Vas samih ne ide dosta brzo, znaei toliko manje privlaene snage. Na taj naein proistjeee gteta kako iz dobrih, tako i logih motiva. "Dobra vjera" u kojoj su ueinjeni ne ponigtava posljedice nagih gregaka. "Privlaene snage" de znatno narasti ako pozitivna Zelja potjeee iz unutragnje nuide. Postoji velika razlika izmedu: htjeti stvari i trebati stvari. Neki jednostavno hode sve Sto vide, a bilo bi im potrebno samo malo, a jog manje nuino. Ono Sto je nuZno nije uvijek najblila stvar, iako topla odjeda zimi sigurno je najblila, a i potrebna istodobno. No ima jedan dublji imperativ za hrabre i fantastiene Zelje! Da se tek s njihovim ispunjenjem osoba potpuno usavrgi, da se u njenom prividnom egoizmu upravo oslobodi i odtuje djelo i jedinstvenost! Tko iz takovog najdubljeg imperativa zaziva prividno najdalje, nemogude - ima iza sebe izvanrednu mod, all uvijek uz pretpostavku da uspijeva zadrZati suneano, sigurno raspoloienje koje uz to bezuvjetno spada. Postoje dva naeina kako traZiti najbolje za sebe: Ako se "Ja moram", "Ja traZim", uzdiZe iz podzemlja despotizma i arogancije, onda ima malo nosive snage, malo duhovnog potiska pod krilima. Medutim, udinak de biti izvanredan ako unutragnjem raspololenju odgovaraju recimo rijed.: "TraZim upravo ovu stvar jer mi treba; jer je pravo da bude
bag moja; jer osjedam da tek s njom mogu razviti svu svoju sposobnost za dobro". To raspololenje treba odrZati iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, dok i nesvjesno ne postane sr2 i krv. Osjedate li da ima neSto istinito u svemu ovdje reeenom, onda je sjeme uvjerenja u vama posadeno. To sjeme, ta intuicija, ta snaga, obavit de posao za Vas. Vi sami imate relativno malo raditi. LTglavnom ne smetati i ne dopugtati drugima da smetaju. Najprije de se vise naslutiti nego li osjetiti open tendencija poboljganju, opde posvjetljenje Zivota. Posta t Bete vidovitiji za opasnosti dim otpadne strah od vas, a i uZitak u jezivom i mraenom opada onako kako postajete svjesniji mod, radosti i prednosti koja leli u stalnom odriavanju vedrih, jasnih , nevinih ideja. Ono Sto ovdje dajem je za mislioca shema. Ispuniti je mora svatko sam, Sto individalnije, Sto potpunije. Tko je postigne, tj. nauei dovesti privlaenu snagu raspololenja u pravi smjer (jer ona uvijek djeluje u bib kom smjeru), taj zaista po prvi pub naziva neSto svojim vlastitim. Nitko mu to ne mole uzeti, nitko vise sprijeeiti njegov stain' rast, osim njega samoga. To je vlasniStvo koje nije krada, eak ni u Marxovom smislu. Kad ste jednom poeeli raditi u pravom smjeru, u smjeru uspjeha, zdravlja, srede, onda vise ne ovisite ni o kom, nego o samom sebi i beskrajnoj svijesti. ViSe ne trebate nikakvu potporu i osjedate u sebi snagu da sve Sto god poduzmete i izvrSite. Vise se nedete Zeniti radi novaca, nedete eekati smrt bogatih rodaka ill se lijepiti uz modnike. I VaSe de tijelo izgledati snaZnije, jasnije, ljupkije, jer ste sad zaSli u struju koja Vas mole potpuno iznijeti iz sfere bolesti. Trajni mir i radost dokaz su da ta mod dr2i pravi smjer. Patnja je gregka. Povremeno mole dodi do prekida, smetnji u duhovnom eteru kada se struja pokuSava vratiti u svoje staro korito,
138
139
vjerna naslijedenoj navici i lijenosti. To su padovi u niski mentalitet i oni de vremenom bitisve rjedi i kraai, popla vljeni utjecajem vigih i najvigih sfera, u eiji ueinkovit svijet se tek mora utrti put. I adept istoka, indijski fakir, radi s privlaenom snagom raspololenja, samo gto je ona usmjerena iskljueivo na transcedentne ciljeve izvan svevremenske sreae. A ne kao mi, ovostrani ljudi, koji Zele proZivjeti uZitak i duh u tijelu, osjedati sreeu kao duinost, a ljupkost kao kult. No sposobnost fakira leii u skupljanju sila koncentracijom, u skupijanju unutarnjih izvora, ali izvana napajanih tihim silama mira, nepokolebljivogau, blagogau i pouzdanjem. I jog u neeem smo blizu istoenjaekom nazoru: i za nas znadi besmrtnost kao i za Indijce, suprotno uobieajenom zapadnjaekom pojmu, "ne samo nerazorivost od smrti, nego naprotiv oslobodenje od potrebe da se uvijek nanovo umire". Fakir teli da izbjegne toj kletvi reinkamacije osvjegaenjem,povlaeenjem nabezlienonaeelo svega razvijenoga u njemu samome: te2i. u Atman. Tako on nakon propasti tijela ne mora kao drugi izaei, nego ostaje gdje je, gto je i gto je uvijekbio, naime prauzrok svih stvari. Za njega ne postoji ueestalost ni razlike koji cijeli rasprostranjeni svijet u imenima i osobama izbacuje iz sebe kao ispraznost i opsjenu, "kao sanjar san" (Vedanta, Deussen). I mi poueavamo oslobodenje od kletve "opet i opet morati umrijeti", ali ne brisanjem eitavog stvarnog svijeta koji nam se jog ne eini vrijedan napugtanja ovako jog neproZivljen, nego tako da svjesno ueimo regeneraciju: uzgajati preutjelovljenje umjesto reinkarnacije, ponovno utjelovljenje putem "privlaene snage raspololenja". Regeneracija je potreban korak na put duhovno-tjelesnog razvitka Organskog. Ved sada je 2ivot, tako dugo dok zasluZuje to ime, postao serijom regeneracija: tijekom sedam godina obnavljaju se sve stanice tijela, za to vrijeme
smo odjenuli potpuno novo tijelo, izludili smo jednu cijelu vlastitu leginu i pritom neprekidno zadriali svijest, eak nismo ni primijetili negto o eitavom odumiranju, jog uvijek govorimo o "ovom" tijelu, ne pomigljafuei da je to yea kompletno treat, eetvrti iii peti isporue'eni primjerak koji je naga svijest sukcesivno formirala, iskoristila i odbacila. Kako je to preutjelovljenje u kasnijoj dobi sve nepotpunije, nove se stanice formiraju tromo i degenerirano. Posijedica je to meduproizvoda metabolizma. taloga, neiivog gto se uguralo izmedu stanica, tih plemenitih nosada iivota, to ih ometa u obavljanju njihovih funkcija. Mine umiremo, mi takoreei "odumiremo" od stranih tijela u nama. To stvaranje taloga samo dokazuje da mi jog nismo potpuno postali "Zivi", "organizirani", pokazuje da mi jog negto pogregno radimo. Gregke u iluminiranom, potpuno organskom tijelu tijekom iivota ugradujemo sami, gregke koje upravo omoguaavaju one padove natrag u anorgansko (smrtonosne taloge), iz kojeg smo tek izagli. Anorgansko, najdublja stuba svijesti, ne posjeduje jog nikakovu sposobnost regeneracije: stijena se raspada,Zeljezo zahrda. Medutim, organsko je tim osnovnim svojstvom, izmjenom tvaH, u sebi yea razvilo klicu besmrtnosti tijela. Regeneracija znadi prema tome ovjekovjeeenje jednog neprekidno profinjujudeg fiziekog stanienog tijela, u naizmjenienom rastuaem djelovanju sa svijesti na proeigaenoj povedanoj svijesti. Reinkarnacija znadi potpuni gubitak jednog jog nedovoljno promijenjivog, prema tome razorivog tijela, a s njime i sj eeanj a. No Sto koriste tisude inkarnacija u kojima nedostaje kontinuitet samosvijesti? gto koristi besmrtnost u kojoj ne znam nigta, koja se rastvara u same pojedinaene smrtnosti gdje se neprekidniJA ne prepoznaje? Sto slabiji i mukliji Zivotni duh, to bi bili potrebniji duii intervali da se reinkamacijom formira, oZivi i proZme nekog materijalnog nositelja. Koliko duh pridobiva na ubrzanju i
140
141
mod, toliko postaju kraal ti intervali, broje moZda godine sprema ranijim stoljedima ili milenijima. Pri najvedem razvitku snage tek de duh mod sluZiti potpuno preutjelovljenjem umjesto ponovnim utjelovljenjem (kao S'to sada radi tijekom Zivota) za ovjekovjedenje isavrgenstvo misaonog Zivota. Jer spiritualizirajuda profinjena sila je oduvijek djelovala na planetima, izazivala promjene mjerene onim pojavama kojima je ona posljednja: trajna regeneracija stanica bez "atavistidkih vradanja" u anorgansko formiranje gljake (smrt), pa je izgubila mnogo od pustolovnosti. Zamislite, gto je sve postalo iz neke sluzave mrlje. Orao, slon iii negto gto je napisalo Devetu simfoniju i Tristana? Ta spiritualizirajuda, profinjena, nepoznata sila kojoj se podinje vradati i najmodernija biologija, nakon gtoje zakazao darvinizam, npr. neovitalizam, radi u dovjeku kao i u ostaloj prirodi - pretvara se postupno iz materijalnog u duhovno stvorenje, nosi ga kroz sve njegove fizidke egzistencije od jednog stupnja usavrgavanja do drugog, ima za njega pripremljene nove sile, nove Zivote, nove mogudnosti egzistencije. Samo kad dovjek ne bi bio tako tvrdoglav, tako smrtno zagriZen, tako profesionalni promatra unatrag! Velika nepoznata sila dala mu je u proglosti sna2na otkrida, iluminirala ga kao odgovor na njegovu duboku nutarnju nuidu, udnila vidovitim za mogudnosti mehanizacije svijeta, tako da je iznenada mogao spoznati u pari, elektricitetu i svim fizikalnim silama pokretadke izvore, jer su mu odjednom bag sila i pokret izgledali kao "nuino morati" za prevladavanje prostora, mraka i zime. Budenje svjesti njegove nude pustilo je da "otkrije" ono gto je ditavo vijeme, ved oduvijek, bilo oko njega. Tako je mehaniziranjem uspio vanjski prevladati svjetski prostor i vrijeme. Sad mu jog preostaje da se probudi prema svojoj najdubljoj unutarnjoj nuidi, da uz pomod imanentnih valova, duhovnih
vibracija i sila prevlada vrijeme, mrak, to zimu i u svom srcu. Kad mu to uspije "privladnom snagom raspoloZenja", otpada delik, stuja i para, onda vige nede trebati vanjsko vozio, nikakvu mehanidku organsku projekciju, jer nove sile, rodene iz njegova spiritualnog Zivota, oslobodit de ga velikog dijela materijalne pomodi. On nede samo diniti, on de biti gto bode. To stalno preoblikovanje tijela de dodi bez tjelesnih promjena iz raznih stadija duha: preutjelovljenje iz produhovljenja, ne s lijekovima, Zivotnim eliksirima, uopde s materijalnim manipuliranjem. Promijeniti se mora duhovni habitus; onda taj promijenjeni habitus preuzima sam po sebi nove Zivotne navike. Samo izvana ne mole se besmrtnost uZiviti u tijelo. Sve dok ga duhovna razina na prirodan nadin ne unaprijedi, ostaju vanjske gluposti i reforme bez rezultata. "Ponovno duhovno rodenje!" Svi ti eseji i ne govore ni o dem drugom, ne Zele nigta drugo hudima pokazati nego gto Zivot tek zapravo mole znaditi: kako misaono njegove vige stupnjeve, "duhovno" ovladati, formirati i udiniti finijima. I Zivot i smrt, kako danas redom slijede u organskom, samo su serija regeneracija, samo gto metoda "umiranja" jog predstavlja nespretno, neekonomi&o, moglo bi se redi neelegantno rjegenje problema promjene. Regenerira se i "Ego" kad odbacuje svoje staro tijelo, istrogeni instrument, nesposobno ni za dojam ni za izralaj. No starac i starica imaju isto toliko "duha" kao i ranije, ali je taj takoredi vigemanje odsjeden od osjetilnih organa - povladi se sve vige od neupotrebljivog, trulog i tupog tijela, da bi ga ubrzo potpuno ostavio. Povladi se jer nije mogao ovladati njime, godinu za gddinom ostavljao je u njega strujati niske elemente, uvijek iste trule osjedaje... pokugaoga izgraditi iz njegovih vlastitih elcskremenata. To je proces degeneracije unutar danagnjeg 2ivota; uzrok raspadajudih osjetila i smrti.
142
143
Prosvijedeni duh, snatniji i napredniji, nadi de puta i nadina da tijelo protme novim fluidom na kojem on, kao idealni nositelj duha izmedu vidljivog i nevidljivog, tvori posrednika. Od tivota se ne rastajemo samo jednostavnim gubitkom fiziekog oblika egzistencije nego gubedi jednu vrstu zivota, kao g to kat e Emerson: "Nemamo nigta bolje u istom fahu." U smrti gubimo onu seriju osjetila koju nazivamo zemaljskom. Gubimo sposobnost da tivimo u bliskoj vezi s osjetilnim stvarima, a vjerojatno de rastjelegeni duh pun detnje za njima pokugati ostati u kontaktu s tjelesnimsvijetom ili ponovno dodi u kontakt preko onih koji su u tijelu, kojima vlada iii na koje se mote utjecati. Svi su ljudi izloteni takvim psihidkim utjecajima, takvim pokugajima silovanja iz nevidljivog. Prema vrsti nagih vlastitih aspiracija privladimo onda razne slobodne psihe. To se zatvara od svega smionog i finog, odbija neprovjereno sve neobidno kao "smijegnu besmislicu", zaziva i ohrabruje "opsjednutost" duhovima, onako neukima kao gto je on sam Zaziva "neregenerirane" duhove koji su po istom neznanju izgubili tijelo za tijelom i jog moraju izgubiti tijelo za tijelom, dok konadno ne budu i oni povudeni u neizbjeinurotaciju sveopdeg usavrgavanj a! Zagto da tiva Entelehija izvan tijela bude odjednom pametnija od one u njemu? Prestaje li lopov biti lopovom ako je odjenuo jesenski ogrtar Kao gto je navedeno u eseju: "Misterij spavanja ili naga dvostruka egzistencija", imamo dvije serije osjetila: tjelesnu i onda "onu finiju, spiritualnu, koju imamo svi u zametku, a od koje su lice, njuh, osjedaj, okus, sluh fizidkog tijela samo grube kopije". Na javi imamo svoja tjelesna osjetila, u snu spiritualna. Tek kad se ta dva razlidita 2ivota propisno medusobno pramu, onda nastaje ona idealna razmjena vitalnosti i duhovnosti na kojoj mote i mora jedino podivati savrgenstvo.
Taj bududi tivot znadi slutenje s obje serije osjetila: vitalnom i psihidkom jednako, istodobno bivanjem oba svijeta. "Plada grijeha je smrt", smatra Biblija. Mi radije mislimo, rezultat nesavrgenog tivota je smrt. Tijela drhdudih, izboranih, slabih ljudi su utjelovljeno neznanje. Krivo misliti, bio je njihov grijeh. Duh formira tek svoje spiritualno tijelo iz misli koje privladi u sebe. Zemaljsko tijelo je materijalna korespodencija tog spiritualnog tijela. 2ivi ii duh u zabuni, to ugraduje to zabunu u tijelo. Posljedica je propadanje. No ne treba koriti one koji dakle pate. I oni su tivjeli prema gore, prema svemu svijetlom i prema svom znanju, prema onome koliko su zapravo bili sposobni. U bib kome obliku egzistencije rast de i njihovo znanje s rastudim razvitkom. Svaka bora je gregka postala vidljivom. Svi smo mi "slike Dorian Graya". Dobrotvorne udruge odgovaraju telji da svi ljudi "gto bolje" Live, beskrajna svijest mote to samo "poboljgati" u njima i u nama. Ostavimo zato gregke drugih na miru, tratimo iz najdublje nutde prosvijetljenost. Vidjeti i zanijekati bludnje samo de to pomodi nama i drugima. S kolikom razliditosti organskog i organiziranog materijala izgradujemo svoje tijelo, a s kakomalo misli duh treba ostati na iivotu? Uvijek nanovo pretvakavati par starih predrasuda! All Zakon vjednog zivota odbacuje ta beskonadna ponavljanja. On kale: Nisi stvoren da se Idatig amo-tamo na izvohnim ginama fiksnih ideja. Tinemorag kao John Brown ili John Smith, bez promjene kao kamen putokaz, laati u vjeenosti. Htjetiispuniti ovu vjeenost s tvojim John-Brownom ili John-Smithom? Ne, dragi moj, od toga nema nigta! Ti mora imati novi duh u ovom odsjedku i to nadmodan s povedanim modima percepcije u sljededem odsjedku. S "privadnom snagom raspolohnja" trebag kroz nove pojed-
144
145
ince uzdizati se 2' ivotom, mod svima redi "Ja" uz pomod regeneracije pretvoren u sukcesivne tipove fivota. Svaki jasniji od prethodnoga. Svaki finiji od ranijeg. Ako felig klifudi po cjelokupnom lanai svijesti tamo natrag jog uvijek gospodinu John Brown ili John Smith red "Ja" - slobodno ti bilo, de gubitus non est duspuntandum... Preutjelovljeni Pivot u fizidcom znadi svjesno uzdizanje ivota. Znadi: probuditi se u svaki novi dan sa svjefim sposobnostima, sve vidjeti ponovno po prvi puta. Njegovati i ufivati ludo vlastitog daha, mod mirno sjediti pun fivog mira i radovati se neprekidno. Osjedati da fivig u velikom otvorenom srcu dugu drveda, strujanja, fivotinja i cvijeda, svih distih oblika beskrajne svijesti. Znadi: osjedati u sebi rasti talente sve do genijalnosti, klicati u uvjerenju da pred sobom imamo jog sve mogudnosti i razvitke, tako da se naknadnaradostza postignuto uvijek stapa s predveseljem za oeekivano jednog podneva bez kraja. "Magija" de nastati iz jog jednog nedostgnog intenziteta radosti. Nastupa "magija" stvaranja misli iz sebe, takve snage, kakva je danas jog latentna snaga u ljudskim srcima da se feljeno mora formirati u gugdoj supstanci stvari kao njegov materijalni talog. Ushidenje je negto supstancijsko, negto nas uz-"hiti", hita iz nas kao zraka i sila. Vudi zabavu iz svega, znadi vudi iz fivota. No vudi iz svih stvari Pivot, znadi stedi mod, mod ovladavanja fiziacim uvjetima, ovladavanja i odrfavanja vjetho obnovljenog materijalnog tijela. Dosada je bolest. Ne znati gto podeti sa samim sobom, sjediti i neprestano udisati vlastite misaone ekskremente, dok nije sve potrogeno, izgleda kao plan zatrovanog Ega. Pokugati ubiti vrijeme, dakle ubitiPivot? Tko to mofe, izgubio je privremeno kontakt s velikim izvorom - svoj kontakt s beskrajnom svijegdu. To je najteie "oboljenje" 146
koje postoji. Stan Salomon nije bio nikako mudar kad je izgovorio svoje: "Sve je isprazno". S haremom punim mladih djevojaddh tijela ne uspijeva se i apsorbirati duhovni fluid mladosti, samo to pomladuje. Tko je privrf enogau i molitvom povezan s beskrajnom svijeku, na njega de sve five stvari uvijek djevidanski mod djelovati. Regeneracija tijela dolazi i od sreanosti!Preuzeti na sebe hrabar din - prepusitti svoju sudbinu potpuno beskrajnoj svijesti doista je srdano. Neki to katkada pokugavaju, no dim se stvari malo smrknu, opet se natrag prihvada stare odverglane materijalne metode za otklanjanje zla. Bezgranidno povjerenje i s njim potpunoNnovi svijet uzroka i ueinaka dostitan je. Kad bude dostignut, onda de ljudi biti vise od smrtnika. Tko ima beskrajnu srdanost, regenerirat de se. Neki de mofda ditatelj pomisliti: Sto imam ja s tim svime? To mofe biti istina, iii ne. Usvakom sludaju predaleko je, previge neodredeno. Meni treba negto gto mi sada pomaf e jer prekosutra mof da dospijevaju kamate, a ja bih jog trebao sjesti i vjefbati kako da postanem besmrtan". Ta ideja regeneracije je medutim ved danas blagoslov za svakog tko je kao fivo sjeme ved hode i mofe u sebi podnositi. Sama od sebe vise nikad nede potpuno nestati iz njega, naprotiv djelovat de kao sidugna klica blafene magije mokla i mjesecima i u podsvijesti neprimjetno, zauzimajudi sve vise prostora i pritom blago i bezbolno mijenjati nadin raspolofenja, takoredi, boju misli. Ove de se odjednom same usuditi da postanu ruiieaste i konaeno obojiti i dogadaje okoline. Kao samo od sebe klizi se u smjer regeneracijskog procesa. On je ved sam po sebi negto tako blagoslovljeno, od takovogdobrodinstva, da ga slijeditisvakimkorakom postaje sve vede veselje, makar mu se kraj za jedan mali Pivot jog ne mofe sagledati. No gto god se dogodi - nigta nije rasipano.
147
• • •
Ako ti je ova knjiga donijela spoznaju o dugotrajnoj zabludi, onda nisam bio ja taj koji ju je donio iii Te uvjerio. Ja sam bio samo onaj, koji je vige-manje objavio istinu koja Te zahvatila i zatresla nice istine. Ako ja prinosim gibicu plinskom Zarnjaku i upalim ga, iz toga ne slijedi da ja proizvodim vatru iii plin. Ja sam samo posrednik, alat za paljenje plina. Ni jedan Covjek ne stvara istinu niti je ne pronalazi. Istina je tako opdenita i rasprostranjena da pripada svakom pojedincu, bag kao i zrak koji udigemo. A biti bakljonogom istine, dovoljna je radost - da se ne drzne prisvajati si moa Stvaratelja. Prentice Mulford
Koji:ink:a TBAVNO
