UVOD U GLAZBU 20. STOLJEĆA - za razliku od prethodnih stoljeća, umjetnost 20. stoljeća zasad nema jedinstveni naziv, istodobno postoji više raznovrsnih stilova - napredak znanosti i tehnologije utjecao je na sve djelatnosti, pa tako i na umjetnost - u glazbenoj umjetnosti u prvoj polovici 20. stoljeća usporedno postoje: neoromantizam, impresionizam, ekspresionizam, neoklasicizam i jazz - glazbeni život promijenila je pojava snimljene glazbe, do tada je glazbeni život obuhvaćao samo živu glazbu: kućno muziciranje, odlazak na operu ili koncert - glazba je još od polovice 19. stoljeća podijeljena na ozbiljnu i zabavnu - zabavna služi opuštanju i uživanju bez napora, ne traži znanje, koncentraciju niti dublji smisao - zabavnoj glazbi pripadaju: jazz, mjuzikl, filmska glazba i rock - ozbiljna glazba vrlo je provokativnog sadržaja i zahtijeva pozornost i koncentraciju pri slušanju, uglavnom je disonantnog zvuka te privlači samo najuži krug slušatelja - šira publika više sluša glazbena djela starijih razdoblja – historicistički pristup - velik broj ljudi ima višak slobodnog vremena, te se razvija industrija zabave - velik uspon ima industrija zabavne glazbe, čija je umjetnička vrijednost često upitna, mali dio publike sluša ozbiljnu glazbu, a još manji suvremenu ozbiljnu glazbu, ali i dalje postoji bogat koncertni život
ZNAČAJKE GLAZBENOG IZRAZA - ne postoje jedinstvene glazbene značajke, glazbenici su eksperimentirali s tonskom građom, strukturom akorda, harmonijskim odnosima, ritmom, mjerom, dinamikom, agogikom - skladatelji koriste raznu tonsku građu: dur i mol, pentatoniku, stare načine, cjelostepenu ljestvicu, folklorne ljestvice, kromatske ljestvice, četvrtstepene ljestvice - od Wagnerove opere Tristan i Izolda koristi se prošireni tonalitet – tonalitet sa bogatom kromatikom i alteriranim akordima i naglim modulacijama u udaljene tonalitete čime se oslabljuje osjećaj tonaliteta - u proširenim tonalitetu skladaju skladatelji neoromantičkog, nacionalnog i neoklasičnog stila: Sergej Rahmanjinov, Dmitrij Šostakovič, Sergej Prokofjev, Bela Bartok - koristi se politonalitet – upotreba više tonaliteta istodobno (najčešće dva – bitonalitet) - novost je i atonalitet – negacija tonaliteta (odsutnost svih funkcija tonaliteta), svi su tonovi kromatske ljestvice ravnopravni
- prve skladbe u slobodnom atonalitetu skladao je Arnold Schönberg 1909. godine, a ubrzo je počeo koristiti dodekafonsku tehniku – organizirani atonalitet - češće i slobodnije se koriste i disonance – više se ne pripremaju i ne rješavaju u konsonance, one prestaju nositi napetu funkciju i postaju samo zvukovna boja - u osnovi klasične građe akorda je terca, dok skladatelji 20. stoljeća stvaraju nove akorde spajajući dva ili više akorda tercne građe (poliakordi), ili koriste akorde drugačije građe – kvartni akordi - kasnije se koriste akordi građeni od niza susjednih tonova – cluster ili grozd - koriste se raznovrsni ritmovi (utjecaj tradicijske glazbe iz cijelog svijeta i jazza) - izbjegavaju se dvodobne, trodobne i četverodobne mjere i koriste se mješovite mjere, te polimetrija (horizontalne i vertikalne promjene mjere) - skladatelji istražuju nove zvukovne boje – proširuju opseg tradicionalnim glazbalima, uvode nove tehnike sviranja (violine kao udaraljke, rastavljanje puhačkih glazbala), uvode nove vrste udaraljki, koriste neuobičajene kombinacije izvođača - ponekad jednu melodijsku liniju sviraju različita glazbala izmjenjujući se jedan za drugim – melodija zvukovnih boja
UMJETNIČKE METROPOLE : Pariz i Beč -polazište za razvoj nove glazbe kasnoromantički skladatelji: Mahler, Brahms, Wagner, Strauss -Erik Satie okupljao istomišljenike i sunarodnjake rušio glazbena pravila
EKSPRESIONIZAM -prikazuje unutrašnjost čovjekove duše -pobuna protiv društvenih i umjetničkih pravila -najsnažniji u Njemačkoj i Austriji -atonalitet, oštre disonance, melodijski skokovi, izmjena dinamike -Schonberg, Webern, Berg, Stravinski, Bartok 2. bečka škola
ARNOLD SCHONBERG -Beč, židovska obitelj, pisao libreta, skladao, voditelj skladateljske klase na akademiji -napisao Pierot lunaire (Pierot mjesečar), ciklus pjesama za glas i komorni sastav -slobodan atonalitet, lagan i satiričan ugođaj, jedna od najbolje prihvaćenih njegovih skladbi
-sadrži 21 pjesmu (3 skupine po 7 pjesama), 5 izvođača – 8 instrumenata -govorni pjev (Sprahgesang) ujedinjuje pjevanje i govorenje, sopran, -instrumentalna djela: 5 glasovirskih komada (1-4 – slobodni atonalitet, 5. – dodekafonska tehnika) -dodekafonska tehnika – niz od 12 tonova poredanih proizvoljno (svi tonovi jednako važni) -osnovni oblik, retrogradni (račji), inverzija, retrogradna inverzija
ANTON WEBERN -Schonbergov učenik -diplomirao i doktorirao muzikologiju u Beču, operni dirigent, zborovođa, ravnatelj simfonijskih koncerata za bečke radnike -djela mu zabranjena nakon okupacije Austrije, ali nastavio skladati u izolaciji -nakon 2. svj. ratauzor mladim skladateljima -1. napisao skladbu s 12-tonskom tehnikom skladba mirna, kratka i sažeta, 10ak min -nema motiva, temu preuzimaju pojedinačni tonovi punktualizam -izvođači rijetko kad sviraju svi u orkestru (tutti) nastupaju pojedinačno – melodija zvukovnih boja
ALBAN BERG -povezan sa Schonbergom i Webernom, ali je uspio razviti svoj vlastiti stil -12tonsku tehniku kombinirao s tonalitetom glazba privlačnija široj publici -instrumentalno djelo: Violinski koncert -najpoznatije djelo: opera Wozzeck mračna ekspresionistička tema, veliki uspjeh, zahtjevna posvećena Bergovoj prijateljici Almi Mahler skladana u slobodnom atonalitetu, ali se koristi i tonaliteti 12tonska tehnika 3 čina, svaki po 5 scena povezuje ih orkestralni interludiji, govorni pjev
IGOR STRAVINSKI (1882.-1971.) - uz Arnolda Schönberga, najutjecajniji skladatelj 20. stoljeća, njegova djela su postala moderna klasika
- odrastao je u Petrogradu, otac mu je bio bariton Petrogradske opere, ali je želio da mu sin bude pravnik, tako da je Stravinski tek sa 21 godinom počeo učiti o glazbi, kao privatni učenik Nikolaja Rimskog Korsakova - za njegov razvoj presudna je suradnja sa Djagiljevim koja je počela 1910. narudžbom Žar ptice što mu je donijelo slavu - nakon 2. svjetskog rata odselio se u SAD i ostao aktivan do starosti putujući po svijetu i dirigirajući (gostovao u Zagrebu na Muzičkom biennalu 1963.g) - umro je u New Yorku, a prema osobnoj želji pokopan je pokraj Sergeja Djagiljeva na otočiću San Michele u Venecijanskom zaljevu - stvarajući duže od pola stoljeća, izrazio je u svom opusu sve glavne glazbene smjerove prve polovice 20. stoljeća - ima velik opus vokalnih i vokalno-instrumentalnih djela koja dijelimo u 3 stvaralačka razdoblja: a) rusko razdoblje/nacionalni stil: baleti Žar ptica, Petruška i Posvećenje proljeća (ekspresionizam) b) neoklasicistička djela: Ragtime for 11 instruments, balet Pulcinella, Simfonija psalama, opera Život razvratnika, Oktet za puhače c) djela s primjenom dvanaesttonske tehnike: balet Agon Posvećenje proljeća (Le Sacre du Printemps) - izazvao je skandal na parizvedbi jer je djelovao neprihatljivo i primitivno - zbog tog baleta je Stravinski postao uzor mnogim modernim skladateljima jer je vratio baletu snagu ritma - prikazuje poganske rituale prastare Rusije koji kulminiraju dobrovoljnim žrtvovanjem mlade djevojke Izabranice koja pleše do smrti kako bi udovoljila bogovima - iako je glazba 20. stoljeća obilježena oslobođenom disonancom i agresivnim ritmom, većina skladatelja ostaje vjerna proširenom tonalitetu: raspjevane melodije i tonalitetna harmonija sa kromatikom su slušateljima bliskiji i traženiji zvuk - primjena fonografa omogućila je brže sakupljanje i bolje upoznavanje tradicijske glazbe: etnomuzikolozi putuju i u prirodnom okružju fonografom snimaju izvorni zvuk starih tradicijskih pjesama - u Hrvatskoj između dvaju ratova dolazi do procvata nacionalnog neoromantičkog stila kojemu pripada većina skladatelja - kod nekih skladatelja susrećemo utjecaje impresionizma, ekspresionizma i neoklasicizma - skladatelji su se obrazovali u inozemstvu – najčešće u Pragu i Beču: Blagoje Bersa, Franjo Dugan, Fran Lhotka, Krsto Odak, Stjepan Šulek, dok splitski krug skladatelja – Josip Hatze, Jakov Gotovac, Ivo Parać i Ivo Tijardović odlaze na školovanje u Italiju
DORA PEJAČEVIĆ (1885. – 1923.) - odrasla u obiteljskom dvorcu u Našicama u kojem je njezina majka (ljubiteljica glazbe i slikarstva) organizirala kulturni i glazbeni život - studirala je u Zagrebu, Dresdenu i Münchenu - pisala je solo pjesme, glasovirska (25) i komorna djela, autorica prve hrvatske romantične simfonije i koncerta za glasovir - njezin stil pripada romantizmu, sa elementima impresionizma i ekspresionizma - glasovirska suita Život cvijeća ima značajke neoromantizma, ima osam stavaka koji nose nazive cvjetova poredanih u nizu orema vremenu njihova cvata: Visibaba, Ljubica, Đurđica, Potočnica, Ruža, Crveni karanfil, Ljiljan i Krizantema – ne opisuje cvjetove, nego osjećaje i duševna stanja koje izazivaju: veselje, sjeta, ushit, žalost
BLAGOJE BERSA (1873. – 1934.) - pripada naraštaju skladatelja neoromantizma koji su hrvatsku glazbu približili europskoj - rodom iz Dubrovnika, školovao se u Beču, nakon I. svjetskog rata dolazi u Zagreb te postaje profesor kompozicije i instrumentacije na Muzičkoj akademiji - najpoznatiji učenici su mu bili: Božidar Kunc, Boris Papandopulo, Milo Cipra, Bruno Bjelinski i Ivan Brkanović - skladao je simfonijske pjesme (Sunčana polja), glasovirska djela, solo pjesme, operu Oganj i filmsku glazbu
JAKOV GOTOVAC (1895. – 1982.) - najpoznatiji hrvatski skladatelj nacionalnog stila - rođen u Splitu, bio je učenik Josipa Hatzea, 1923. dolazi u Zagreb gdje radi kao zborovođa i operni dirigent -najpoznatija djela: Koleda za zbor, Simfonijsko kolo za orkestar, opera Ero s onoga svijeta JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI (1896. – 1955.) - rodom iz Čakovca, nazivaju ga hrvatskim Bartokom jer njegov skladateljski stil udjedinjuje folklorne elemente (uglavnom međimurske) i suvremenu glazbu
- školovao se u Budimpešti gdje se upoznao sa Bartokovim etnomuzikološkim istraživanjima SERGEJ RAHMANJINOV (1873 – 1943.) - pripadnik ruskog plemstva, školovao se u Sankt Peterburgu i Moskvi - seli se u Ameriku 1917. godine gdje djeluje kao skladatelj i dirigent - djela: četiri glasovirska koncerta, te Rapsodija na Paganinijevu temu (napisana kao tema sa 24 varijacije – varira se tempo, tonalitet, karakter BELA BARTOK (1881. – 1945.) - mađarski skladatelj, spaja tradicijske elemente sa suvremenom glazbom - sakupljao je i proučavao mađarski folklor, kao i rumunjski, turski, slovački i arapski - djela imaju značajke ekspresionizma, nacionalnog stila i neoklasicizma - pisao je glasovirske skladbe, gudačke kvartete, scensku glazbu, orkestralna djela - najpoznatiji su Rumunjski plesovi i Glazba za žičana glazbala, udaraljke i čelestu koja spaja nacionalni stil i neoklasicizam – više stilova u jednoj skladbi BALET - do 20. stoljeća bio je marginalan, ali zbog razvoja scenske tehnike i novih pravaca u glazbi postaje najpopularnija glazbeno-scenska vrsta - većinu baleta skladatelji su obradili u orkestralne suite namijenjene koncertnoj izvedbi - nakon baleta Žar ptice, Stravinski je skladao Petrušku koji je postao najpoznatiji primjer ruske nacionalne škole 20. stoljeća - govori o živim lutkama - klaunovima: Petruški, Arapinu i Balerinu i ljubavnom trokutu među njima ARAM HAČATURJAN (1903. – 1978.) - armenski skladatelj, koristi tradicijsku umjetnost i glazbu kavkaskih naroda u svojim djelima - djela mu imaju raznolik ritam i široke pjevne melodije - najpoznatija djela: baleti Spartak i Gajane MANUEL DE FALLA (1876. – 1946.) - djelovao je u Parizu od 1907. – 1914. gdje se družio sa Debussyem i Djagiljevim
- španjolski skladatelj, svjetsku slavu je stekao djelima s obilježjima nacionalnog stila (utjecaj španjolskih plesova i napjeva iz Andaluzije) - najpoznatija djela: Noći u španjolskim vrtovima za glasovir i orkestar, balet Trorogi šešir, Koncert za čembalo i orkestar FRAN LHOTKA (1883. – 1962.) - podrijetlom Čeh, ali predstavnik hrvatskog neoromantičkog nacionalnog smjera - konzervatorij je završio u Pragu gdje mu je kompoziciju predavao Antonin Dvorak, sa 26 godina dolazi u Zagreb gdje ostaje do kraja života - skladao je 6 baleta, najpoznatiji je Đavo u selu
KREŠIMIR BARANOVIĆ (1894. – 1975.) - hrvatski skladatelj i dirigent, glazba mu se temelji na tradicionalnoj glazbi Hrvatskog zagorja - najpoznatija djela: balet Licitarsko srce, ciklus pjesama Z mojih bregov, kantata Pan - balet HNK u Zagrebu osnovan je 1894., ispočetka je izvodio baletne ulomke u operama, a ansambl se povećava nakon Drugog svjetskog rata, kada balete skladaju: Bruno Bjelinski, Ivan Brkanović, Milo Cipra, Jakov Gotovac, Milko Kelemen, Igor Kuljerić, Krsto Odak, Boris Papandopulo