MOLITVA OPROŠTENJA U ovoj molitvi bit će zahvaćena mnoga područja života. Jako je važno da izrazimo riječima svoje opraštanje direktno Isusu ili osobi kojoj u molitvi opraštamo. Da bi smo se mogli obratiti navedenim osobama potrebno je da se stavimo u njihovu prisutnost. Najbolje bi bilo otići na osamu u svoju sobu ili negdje drugdje, gdje znamo da nas nitko ne će ometati, zatim sjesti ili pronaći neki drugi položaj koji nam najbolje odgovara, prekrižiti se, zaklopiti oči i polako izgovarati „dođi, Isuse“, zamišljajući kako se On polako uprisutnjuje ispred nas, gleda nas i smiješi nam se. Kad se na taj način stavimo u njegovu prisutnost, ako mislimo da ne ćemo imati snage da oprostimo nekim osobama i uopće ako nemamo dovoljno snage za ovu molitvu, zamolimo Isusa da bude uz nas, da nam da snage i da bude uz nas kad si budemo predočavali svaku od osoba kojima ćemo opraštati. Kad ga to zamolimo svojim riječima, možemo biti sigurni da je uz nas i da će cijelo vrijeme biti tu. Tekst molitve koja slijedi podsjetit će vas na neke osobe koje vam prvotno nisu pale na pamet kad ste počinjali moliti, naime Gospodin će vam otvarati potisnuta sjećanja na osobe i događaje koje su vas ranile, a vi ste to potisnuli. Izrazite oproštenje riječima koje vam tad dođu, neka Duh Sveti djeluje slobodno i vodi vas u prisjećanju i praštanju. Molite svaki dan, najmanje 30 dana. Uočit ćete poslije molitve, a pogotovo nakon nekog vremena, kako se polako oslobađate svih opterećenosti ili negativnosti koje osjećate glede osoba i događaja. Naravno, preduvjet je da im opraštate od srca ili, ako nemate snage, barem da im želite od srca oprostiti makar se vaša unutrašnjost tome protivila. Preporučuje se pisanje (istog časa) imena svih osoba kojih se sjetimo u toku molitve, kao podsjetnik, sve dok se u srcu ne osjeti da smo im u potpunosti oprostili.
Gospodine Isuse Kriste, molim Te danas milost da mogu oprostiti svima u svome životu. Znam da mi ti želiš dati snagu za praštanje, i ja Ti zahvaljujem da me Ti voliš više nego li ja sam(u) sebe; da želiš moju sreću više nego li ja samom(oj) sebi. Gospodine Isuse Kriste, danas želim sebi oprostiti sve svoje grijehe, prijestupe i sve ono što je u meni loše, ili što mislim da jest. Gospodine, opraštam sebi zalaženje u okultno, čitanje horoskopa, pohađanje seansi, gatanje, amulete, izgovaranje Tvoga Imena uzalud, sve prigode kada Te nisam slavio/la, sve boli koje sam nanijeo/la roditeljima, opijanja, uzimanja droge, grijehe protiv čistoće, preljube, pobačaje, krađu, laži. Istinski opraštam sebi. Gospodine, želim ozdraviti od svake srdžbe, gorčine i zamjeranja Tebi za prilike kada sam smatrao/la kako Si u moju obitelj poslao smrt, bolest, razočaranja u ljubavi, novčane poteškoće, ili bilo što drugo što sam doživljavao/la kao kazne. Oprosti mi Isuse. Ozdravi me ! Gospodine, opraštam majci sve rane, predbacivanja, srdžbu, kazne, iskazivanje veće ljubavi braći i sestrama, pogrdne riječi (da sam glup/a, ružan/a, gluh/a, da nisam nizašto i sl.) ili da sam obitelj stajao/la puno novaca, ili da nisam bio/la željen/a, da sam posljedica "nezgode", pogreške, ili da nisam ono što je ona očekivala; sad joj od srca opraštam. Gospodine, opraštam ocu svako pomanjkanje podrške, ljubavi, nježnosti, pozornosti, vremena, druženja; opraštam mu što je pio, što se ružno ponašao – osobito prema majci ili drugoj djeci; opraštam mu teške kazne, napuštanje obitelji, izbivanje iz kuće, rastavu od majke, ostavljanje majke i našeg doma, "izlete". Sad mu želim od srca oprostiti.
Opraštam i ocu i majci za sve trenutke kad su samo mislili na sebe, na svoje „ja“, ne misleći kakve posljedice će njihove ohole odluke imati na mene, na moju braću/sestre. Gospodine ja im opraštam, i znam da si ti tad mislio na mene i bio uz mene. Gospodine, opraštam braći i sestrama koji su me odbacivali, lagali o meni, mrzili me, zamjerali mi, natjecali se samnom za ljubav roditelja, nanijeli mi tjelesne boli ili mi na bilo koji način zagorčavali život. Opraštam im kad mi nisu bili podrška kad su trebali, kad nisu bili tu da zajedno podijelimo boli kad se roditelji nisu brinuli za nas svađajući se i misleći na sebe.Opraštam im dobri Gospodine. Gospodine, opraštam svom bračnom drugu (momku/djevojci) svako pomankanje ljubavi, nježnosti, uviđavnosti, podrške, komuniciranja; svaku napetost, pogreške, rane ili riječi, odnosno djela koja su me povrijedila ili uznemirila. Opraštam teške riječi, optužbe, ubojitu šutnju, sumnje, ljubomore, nevjeru, neslaganja, kršenje Božjeg zakona, navođenje na blud. Od srca mu opraštam. Također opraštam svojim bivšim „ljubavima“ za svu bol koju su mi nanijeli, svako pomankanje ljubavi, nježnosti, uviđavnosti, podrške, komuniciranja; svaku napetost, pogreške, rane ili riječi, navođenje na blud, odnosno djela koja su me povrijedila ili uznemirila. Opraštam im, odveži me od njih Gospodine. Gospodine, opraštam svojoj djeci pomanjkanje poštovanja, poslušnosti, ljubavi, pažnje podrške, razumijevanja; njihove loše navike ili postupke koji su me uznemirili. Gospodine, opraštam bakama, djedovima, ujacima, tetama, stričevima, bratićima, sestričinama i drugim rođacima koji su se miješali u našu obitelj i uvodili pometnju ili okretali roditelje jedno protiv drugoga, nisu bili uz mene kad su trebali, nisu mi bili na pomoć i utjehu kad su roditelji „zakazali“. Opraštam im . Gospodine, opraštam svojim rođacima koje sam steklao/la brakom, a osobito svekrvi/punici. Opraštam i svome svekru/puncu, šogorima i šogoricama.Gospodine, danas posebno molim za milost da mogu oprostiti svojim zetovima, snahama i ostalim rođacima stečenim putem braka, koji prema mojoj djeci postupaju s premalo ljubavi. Gospodine, opraštam svojim prijateljima za manjak osjećaja ljubavi, što su me napustili, ili bili neljubazni, kad mi je bila potrebna njihova pomoć, onima koji su posudili novac i nikad nisu vratili, koji su me ogovarali, klevetali. Isuse, pomozi mi oprostiti kolegama na poslu koji su teški ili mi zagorčavaju život; koji prebacuju svoja zaduženja na mene, izmišljaju tračeve o meni, ne žele samnom surađivati ili mi žele preoteti radno mjesto. Danas im od srca svima opraštam. Gospodine, moram oprostiti i svojim susjedima za svu buku koju stvaraju, zato što dopuštaju da im posjed propada, ne vežu svoje pse koji onda trče po mom dvorištu, ne iznose smeće na vrijeme; onima koji imaju predrasuda ili narušavaju sklad u susjedstvu. Iskreno im opraštam.
Sada opraštam svome svećeniku, ostalim vjernicima, kao i svojoj crkvi, njihovo pomanjkanje podrške, sitničavost, pomanjkanje prijateljstva, loše propovijedi, neprihvaćanje, nenadahnutost; što mi ne daju viši položaj u zajednici, kao i sve ostale nanešene rane. Danas im od srca opraštam. Gospodine, opraštam i svim djelatnicima javnih službi koji su me na bilo koji način povrijedili: zdravstvenim djelatnicima, liječnicima i medicinskim sestrama, policajcima, odvjetnicima, djelatnicima u općinama, i... Danas im istinski opraštam sve što su mi učinili. Gospodine, opraštam svome poslodavcu/šefu što nisam dovoljno plaćena, što ne cijeni moj rad, što je prema meni neljubazan i prezahtjevan, što je srdit ili neprijateljski raspoložen, što mi ne daje promaknuće i ne hvali moj rad. Gospodine, opraštam svojim učiteljima i profesorima, koji su me kažnjavali, ponižavali, vrijeđali, bili prema meni nepravedni, ismijavali me, nazivali me glupim/om, prisiljavali me da ostanem u školi nakon nastave. Gospodine Isuse, POSEBNO MOLIM ZA MILOST OPRAŠTANJA ZA ONU OSOBU KOJA ME JE U ŽIVOTU NAJVIŠE POVRIJEDILA. Molim te da mogu oprostiti onome koga smatram svojim najvećim neprijateljem, kojemu mi je najteže oprostiti, ili za koga sam rekao/la kako mu neću nikada oprostiti. Hvala Ti Isuse što me oslobađaš od zla nepraštanja. Molim oproštenje od svih onih koje sam ja možda povrijedio/la. Hvala Ti Gospodine za ljubav koja je po meni stigla k njima. AMEN !
Po završetku izmoli u znak zahvale Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu, ili, što je još ljepše,zahvali svojim riječima Isusu za darovanu snagu za oproštenje, nasmiješi mu se u duhu i „zagrli ga“. Zahvali mu od srca. Budući da nismo bezgrješni i da nismo samo mi ti kojima je nepravda nanesena da bi je trebali opraštati, znajući da smo mnogo puta mi bili ti koji smo druge ranjavali svojim riječima, djelima, mislima, ali i svojim nečinjenjem dobra drugima, potrebno je da i mi druge molimo za oproštenje. Jer mnogo puta smo mi možda nanijeli drugima više zla nego što su ga drugi nanijeli nama. Stoga nakon što mi drugima oprostimo bilo bi radi našeg iscjeljenja i ozdravljenja potrebno, barem u duhu, ako ne možemo u stvarnosti, druge zamoliti za oproštenje. Dakle, trebalo bi u mislima dozvati sve one osobe kojima znamo ili mislimo da smo učinili nešto nažao, ali i one koje imaju nešto protiv nas mada mi mislimo da im nismo ništa učinili, te zamoliti ih za oproštenje. Za to bi nam lako mogao poslužiti upravo gornji popis osoba kojima smo mi opraštali jer smo vjerojatno smo i mi te iste osobe ranili. Na kraju, treba ponovno stati pred Isusa koji je, i dok smo tako druge molili za oproštenje, bio uz nas i zamoliti i Njega da nam oprosti naše grijehe. Ako nismo bili na ispovijedi valjalo bi otići i skrušeno ispovijediti svoje grijehe. EUHARISTIJA + SLAVLJENJE + OPRAŠTANJE = OZDRAVLJENJE
Molitva za iscjeljenje obitelji
(Molite ovu molitvu redovito i zahvalno. Zahvalnost je stanje otvorenosti i povjerenja, koja daje mjesta Gospodinu da djeluje u našu korist)
HVALIM TE, ISUSE, TI SI MOJ ŽIVOT, MOJA LJUBAV: Gospodine Isuse zahvaljujem Ti za tvoju nazočnost sa mnom danas. Ja znam da me Ti voliš i da si me nazvao imenom. Došao si da oslobodiš zatvorenika. Hvala Ti za Tvoju ljubav koja me zove iz ropstva u Tvoj obilan život. Hvalim Te, blagoslivljam Te, slavim Te. Stojim i proglašavam Te Gospodarom mog života. Ti si moj život. Kajem se za svoje grijehe i odvraćam se od njih i okrećem se Tebi. Hvala Ti što me ispunjaš Tvojim Svetim Duhom i što oslobađaš u meni pomazanje Tvoga Duha da molim ovu molitvu. HVALIM TE, ISUSE, TI SI MOJE SKROVIŠTE: Stavljam se pod Tvoju zaštitu, Isuse, i pokrivam se Tvojom Predragocjenom Krvi.
HVALIM TE, ISUSE, TI SI MOJE OPRAVDANJE: Gospodine Isuse, ulazim u duboki oprost, zahvalan Duhu Svetomu što me čisti od svih korijena ogorčenosti ili zamjerki. Molim sada za jednu osobu koja je tijekom prošlog tjedna bila najveći izvor moje boli i muke. Opraštam toj osobi iz dubine moga srca. Molim blagoslov za tu osobu. Isuse zato što Te volim, ja kažem tim ljudima, «Iako si me ti povrijedio ja neću tebe povrijediti. Predajem te Isusu. Opraštam ti, prihvaćam te i volim onakvog kakav jesi». HVALIM TE, ISUSE, TI SI DIVNI SAVJETNIK: Gospodine Isuse, molim sada za jednu osobu koja me je povrijedila najviše u mom životu. Hvala Ti za Tvoga Duha, koji me vodi i savjetuje u ovim povredama. Ovo uzdižem Tebi da primim Tvoj blagoslov. Hvala ti, Gospodine, za milost da mogu potpuno oprostiti sebi velike grijehe i velike zatvorenosti u mom odnosu s Tobom. Oprostio si mi i ja sam primio veliku milost od Tebe da oprostim sebi. HVALIM TE, ISUSE, TI SI IME IZNAD SVAKOG IMENA: Gospodine Isuse dolazim Tebi u ime svih u mojoj obitelji koji nisu savršeno sjedinjeni s Tobom. Molim oproštenje za njihovu grešnost. Priznajem da je netko u mojoj obitelji možda, ili možda bio, uključen u okultizam, spiritizam, vračanje i sve načine traženja informacija od zabranjenih izvora. Gospodine, oprosti. Isuse, u Tvoje Ime koje je iznad svakog imena, lomim snagu zloga nad mojom obitelji. Lomim svako prokletstvo, čini, uroke, zle želje, zle žudnje, voodoo, crnu magiju, sotonske zavjete, nasljedne pečate, saveze, duhovnu vezanost i duševnu obvezu sa sotonskim snagama i prekidam prijenos tih veza kroz moju obitelj. Isuse, sjedinjen s tobom, prekidam sve posljedice veza moje obitelji sa zazivanjem duhova, astrologijom, vidovnjaštvom, medijima i proricanjem. U ime moje obitelji odričem se svih sudjelovanja u spiritističkim seansama, vračanja, aktivnosti sa tarot kartama, ploča sa porukama, astrologije i okultnih igara svih vrsta. U Tvoje Ime, Isuse, odričem se svih putova koje je sotona možda zadržao na meni ili mojoj obitelji. Prekidam prijenos svih sotonskih djela kroz moju obitelj. Gospodine pozivam te da ukloniš od moje obitelji sva djela i uključenosti u okultno. Svaki dio predan sotoni od moje obitelji, sada vraćam i
stavljam pod Tvoje Gospodstvo, Isuse. Hvala Ti što počinješ podizati u mojoj obitelji svetu pobožnost predanih kršćana duboko predanih Tvojoj istini. HVALIM TE, ISUSE, TI SI MOJA MUDROST: Hvala Ti, Isuse, što si Gospodin moje obitelji. U Tvoje sveto Ime, Isuse, odbijam sve ukorijenjene oblike bračne nesreće u mojoj obitelji. Kažem NE svim gušenjima supružnika i svim izrazima bračne neljubavi. Hvala Ti, Isuse, što nas oslobađaš. U Tvoje Ime, Isuse, zaustavljam svu mržnju, smrtne želje, zle požude i namjere u bračnim vezama u mojoj obitelji. Snagom Tvoga Duha Svetoga prekidam prijenos svake veze nasilja, svih osveta, negativnih ponašanja, nevjere i varanja. u Isusovo Ime odričem se svih obiteljskih oblika napetosti, razvoda i vrijeđanja. Sjedinjen s Tobom, Isuse, dovodim kraju sve duboko ukorijenjene oblike osjećaja zarobljenosti u nesretnim brakovima, svim osjećajima praznine i neuspjeha. Hvala Ti, Isuse, što ćeš oprostiti članovima moje obitelji što nisu poštivali sakrament braka. Pozivam Te da doneseš budućim naraštajima u našoj obitelji puno predanih brakova ispunjenih s ljubavlju, vjernosti, odanosti i ljubaznosti. HVALIM TE, ISUSE, TI SI MOJA OBRANA: Isuse, stojim uz Tebe, stavljam kraj svim obiteljskim oblicima povrjeđivanja djece. U Tvoje Ime zaustavljam povrede putem pobačaja, zanemarivanja, neželjenih trudnoća, neželjene djece, začeća izvan braka. U Tvojoj nazočnosti odričem se svih obiteljskih oblika koje nemaju vrijednost života. Odričem se svih navika emotivnih i tjelesnih udaranja (povreda), napuštanja i otmica djece. Gospodine hvala Ti što opraštaš prošlim generacijama moje obitelji koji su nanijeli zlo djeci. Gospodine Isuse, naša Obrano, blagoslivljam Tvoju nazočnost u mojoj obitelji, dovodeći naprijed u budućnost generacije ljudi koji su naklonjeni i vole svoju djecu i odgajaju ih u Tvoju čast. Neka ubuduće djeca u mojoj obiteljskoj liniji znaju što znači biti duboko voljen. HVALIM TE, ISUSE, TI SI SNAŽNI RATNIK: Gospodine Isuse, hvala Ti za Tvoga Duha koji je u mojoj obitelji, što zaustavljaš sve izvore bludnog grijeha, silovanja, nečistoća, rodoskvrnuća i perverzije. Hvala Ti, Snažni Ratniče, za pomazanje Duha Svetoga koji raskida lance zla, donosi spolno zdravlje i cjelovitost u moju obitelj. Neka sadašnje i buduće generacije moje obitelji sjaje ljepotom i zdravljem. HVALIM TE, ISUSE, TI SI NAŠA POBJEDA: Gospodine Isuse, hvala Ti za Tvoga Duha koji liječi izvore mentalne bolesti u mojoj obitelji. Neka ne bude više paranoje, šizofrenije, nereda, manijačkih izvora depresije u mojoj obitelji. Kroz snagu Tvoga pobjedničkog Duha, Isuse, neka bude kraj svim obiteljskim izvorima rana i potiskivanja muževnosti; potiskivanja i štete za duh ženstvenosti. Hvala Ti Isuse, što neće više biti izvora samouništenja u mojoj obitelji. Neka ljudi u mojoj obitelji imaju Tvoj um, Isuse. U Tebi, Isuse, pozivam zdravo razmišljanje, emocijsku ravnotežu i zdrave izvore u moju obitelj. Isuse, hvala Ti što donosiš duha svjetla, osmjeha i sreće u moju obitelj. HVALIM TE, ISUSE, TI SI EMANUEL, BOG S NAMA: Gospodine Isuse, Ti kažeš da u ljubavi nema straha, zato što savršena Ljubav izgoni strah. Hvala Ti za Tvoju savršenu ljubav koja liječi sve izvore straha u mojoj obitelji. Hvala Ti što Tvoja savršena ljubav izgoni strah od vode, muškaraca, visine, uspjeha, neuspjeha, gužve, žena, Boga, smrti, napuštanje doma, zatvorenih prostora, otvorenih prostora, govora, letenja i boli. Hvala Ti Isuse što oslobađaš našu obitelj od straha. Hvala ti za tvoju dragocjenu zaštitu oko moje obitelji, odnoseći svaki negativni duh koji bi posijao sjeme straha u mojoj obitelji.
HVALIM TE, ISUSE, TI SI SVE ŠTO MI TREBA: Gospodine Isuse, Ti si naša suzdržljivost. Hvala ti što raskidaš prisilne navike u našoj obitelji: sve predanosti izvorima kocke, kupovine, pričanja, opijanja, i kemijske ovisnosti. Hvala Ti što raskidaš protraćene izvore i talente. Hvala Ti za iscjeljenje od škrtosti i krađe. Hvala Ti što u Svojoj milosti i velikodušnosti oslobađaš moju obitelj od vezanosti za sve prisilne navike. HVALIM TE, ISUSE, TI SI MOJ MOJE OZDRAVLJENJE I MOJA PUNINA: Gospodine Isuse, mi idemo ponekad doktorima za lijekove, ali ti si naš Iscjelitelj. Hvala ti za oslobađanje tjelesnog zdravlja u mojoj obitelji. Hvala Ti što raskidaš obiteljske veze sa bolestima svake vrste: bolesti srca, krvne bolesti, rak, probavne bolesti, čir, i sve sklonosti tumoru. Hvala Ti što zaustavljaš ženske poremećaje u mojoj obitelji: menstrualne probleme, hormonsku neravnotežu, nemogućnost začeća i spolnih bolesti. Hvala ti što zaustavljaš izvore muške spolne bolesti: impotencija i prenosivih bolesti. Hvala ti za Tvoga Svetoga Duha što liječi tjelesne deformiranosti, probleme sa sluhom, manjak otpornosti, bolesti očiju, loše zube, ravna stopala. Hvala Ti što liječiš migrenu, mentalnu retardiranost, probleme sa plućima, artritis, kožne bolesti i poremećaje u kostima. Hvala Ti Isuse, što dodiruješ sve tjelesne traume sa svojom ljekovitom ljubavlju. Hvala Ti što dodiruješ korijen svih tjelesnih poremećaja u mojoj obitelji. Isuse, hvala Ti što opraštaš onima u mojoj obitelji koji su uzrokovali bolesti da bi izbjegli život: za svaki put kad su pokušali da zadovolje potrebe na nezdrav način. Hvala Ti što izgrađuješ u mojoj obitelji novi izvor biranja života. HVALIM TE, ISUSE, TI SI LAV IZ PLEMENA JUDINA: Hvala Ti Isuse što u mojoj obitelji liječiš utjecaje zlog učinka varanja, izrabljivanja, mučenja, ucjena i iznuđivanja. Hvala Ti što pomazanje Tvoga Duha zatvara vrata vršenju zla svake vrste. Hvala Ti što sva izopačenja i okrutnosti u mojoj obitelji dovodiš kraju.
HVALIM TE, ISUSE, TI SI NAŠA SNAGA I NAŠA PJESMA: Gospodine Isuse, hvala Ti što zaustavljaš svaku rastavu u mojoj obitelji. Hvala ti što sprječavaš svaki bijeg u mojoj obitelji: djece, odraslih i roditelja. Hvala Ti što raspuštaš sve korijene izolacije, sakrivanja i bijega. Oče, hvala Ti za opasivanje moje obitelji Svojom milosrdnom Ljubavi i što stavljaš Svoju pjesmu u naša srca. Hvala Ti što nas okupljaš. Hvala Ti što nam daješ mogućnost povezivanja jednih s drugima i komuniciranja u bliskosti, slobodi i ljubavi. HVALIM TE, ISUSE, TI SI NAŠ OPSKRBITELJ: Hvala Ti, Isuse, za opasivanje moje obitelji zaštitom dovodeći kraju obiteljske izvore patnje od teških uvjeta: grube klime, gladi, napuštenosti, izdajstva, javne sramote. Hvala Ti što daješ mojoj obitelji zdrave uvjete za život, dovoljno hrane, dovoljno novca, toplinu i zaklon. Hvala Ti što slobodno rastemo kroz Tvog Duha Svetoga. HVALIM TE, ISUSE, TI SI PRAVI ŽIVOT: Hvala Ti, Isuse, što daješ svakom članu u mojoj obitelji razum i srce da služe samo jednom Bogu – živom Bogu. Hvala Ti što se naša obitelj ne usredotočuje na idole doma, nakita, prijevoznih sredstava, hrane, pića, titula, izgleda, moći, ljudi, novca, životinja i posjeda svake vrste. Jošua 24,15 HVALIM TE, ISUSE, TI SI NAŠ POBJEDNIK I NAŠ ŠTIT: Gospodine Isuse, hvala Ti što liječiš u našoj obitelji svaki kompleks nastao zato što smo drukčiji, jer smo mi prihvaćeni i učvršćeni u Tvoju obitelj. Hvala Ti što zbog Tebe ne patimo što govorimo drugačijim jezikom, ili zbog naše boje, rase, boje kože, veličine, talenta ili građe.
HVALIM TE, ISUSE, TI SI USKRSNUĆE I ŽIVOT: Isuse, hvala Ti što liječiš svaku poremećenu komunikaciju u mojoj obitelji: nemogućnost komuniciranja, straha od govora, govornih mana i posebno mucanja. Hvala Ti što liječiš sve izvore rana usmenih, svih kletva, izdaja. Hvala Ti što podižeš članove u mojoj obitelji koji komuniciraju ljekovito i neoskvrnjeno. HVALIM TE, ISUSE, TI SI NAŠ SAVEZ: Gospodine Isuse, hvala ti što liječiš izvore patnje u mojoj obitelji, uključujući i potrebu za patnjom i padom. Hvala Ti što liječiš izvore slomljenih srca, korijene i osjećaj nepripadnosti. Hvala Ti što liječiš izvore odbačenosti, ogorčenosti, zamjerki i neopraštanja. Hvala Ti što spoznajemo ukorijenjene izvore koje si spreman liječiti - sve izvore sramote ili žalosti. HVALIM TE, ISUSE, TI SI DOSTOJAN SVAKE HVALE: Hvala Ti Isuse što šalješ svoga Duha Svetoga kroz moju obitelj, dodirujući, ozdravljajući i čineći nas potpunim. U Isusovo ime ja molim. Amen.
Molitva za izlječenje sjećanja
Blagoslovljen Bog i Otac naš koji nas je blagoslovio svakim blagoslovom u Kristu Isusu. Hvala, jer nam tvoja Riječ jamči da nitko na ovom svijetu nije slučajno, nego je plod tvoje vječne ljubavi i ima slavnu sudbinu; jer smo pozvani biti tvoja djeca, sveti i besprijekorni, na slavu i hvalu tvoje milosti (Ef 1,3). Hvala ti Oče što si poslao svoga Sina da obnovi naš život i svoga Svetog Duha da ga osvijetli. Gospodine moj, Isuse Kriste, želim otvoriti tebi sva vrata mog bića i moga postojanja. Unatoč tome što je moj život gomila ruševina, znam da polazeći od toga Ti možeš preurediti cijeli moj život, praveći od njega pjesmu ljubavi, beskonačno slavlje. Jer, onaj koji je u Tebi, Kriste Isuse, "novo je stvorenje: staro uminu, novo, gle nasta" (2 Kor 5,17). Ti si rekao: "Neću vas ostaviti kao siročad, doći ću vama" (Iv 14,18). I vratio si se, ponovno vratio, uskrišen, moćan da obnoviš naše živote. Slavim te, jer za Tebe nema ograničenja vremena i prostora; za Tebe je sva moja prošlost sadašnjost. Dostoj se, Gospodine, proći sa mnom kroz moj život, od početka pa sve do danas. Neka Tvoj pogled ljubavi i Tvoja spasenjska nazočnost prodru u svaki kut moje prošlosti i u svako područje kojemu je najpotrebnije tvoje izlječenje i oslobođenje. Neka Duh Sveti oblikuje sve moje uspomene, svjesne i nesvjesne, u trenutke milosti, mira i utjehe. Zazivam Te, po Tvojoj slavi u Tvoje sveto ime. Amen. 1. Gospodine, prikazujem ti trenutke mog postojanja prije poroda. "Ti si me Gospodine satkao u krilu majčinu. Hvalim te što si me stvorio tako čudesno, djela su tvoja predivna" (Ps 139,13-14). A sada Isuse, pomozi mi vratiti se u mislima u početke mog života i oživjeti s Tobom sva iskustva koja su negativno utjecala na mene. Prikazujem ti svoje roditelje u točnom trenutku mog stvaranja (začeća), da ih Ti blagosloviš i posvetiš novi život koji si stvorio preko njih. Ako je bilo nekih problema u njihovom odnosu, kakvog osobnog ili međusobnog sukoba, izliječi ga Gospodine. Gospodine, oslobodi me njegovih posljedica. Božanski Spasitelju, prođi sa svojim pogledom ljubavi, ispunjajući svaki trenutak spasenjskom milošću, svaki dan, svaki mjesec proveden u majčinoj utrobi. Ako je slučajno moj život obilježen strahom, odbačenošću, nemirom, žalošću, nesigurnošću, tjeskobom, ...oslobodi me, Gospodine, od ovih negativnih osjećaja u njihovom korijenu. Oslobodi moj duh od svega što nije u skladu s Tvojim Duhom ljubavi, radosti i mira. Hvalim te Isuse jer to već činiš, jer Tvoj Duh ispunja dubine mog bića, obnavljajući moj život u njegovoj izvornosti.
2. Prikazujem ti, Gospodine, dan moga rođenja, zahvaljujući ti što si mi darovao život. Daj da sad mogu osjetiti Tvoju stvarnu nazočnost i nazočnost Tvoje majke u teškim trenucima života koji su pratili moje rođenje. Kada dođe trenutak da napustim majčinu utrobu i kad se opirem Ti si blizu. Pomozi pobijediti moje strahove i daj mi hrabrost da se odvažim s povjerenjem ući u nepoznati svijet. Koliko puta će se ponoviti ovo iskustvo tijekom moga života sve dok se ne sretnemo u kući Očevoj! Hvala za sve ovo, Gospodine. Možda je u trenutku rađanja bilo problema i moj je život bio u opasnosti, i to je u meni prouzročilo
tjeskobu i strah. Možda je moje rođenje stavilo u opasnost zdravlje i život moje majke i osjećam se krivim za to. Možda su moji roditelji očekivali dječaka, a ne djevojčicu, ili obratno, ili su možda očekivali ljepše dijete i još nosim posljedice toga. Molim te, Isuse da za trenutak zamisliš moju malu figuru u rukama Tvoje blagoslovljene Majke i moje Majke. Ovo će biti dovoljno da me izliječi od svih mojih trauma i da me ispuni radošću i mirom.
3. Prikazujem ti Isuse sjećanja i iskustva moga ranog djetinjstva. Blagoslovi moje roditelje. Nadoknadi kako možeš najbolje žrtve koje su učinili za mene. I izliječi im svaku ranu koju sam im prouzročio kada nisam znao odgovoriti na njihovu ljubav i poštivati ih kako sam trebao. Ponekad sam trebao ljubav, brigu i pažnju moje majke, ali ona nije bila tu da mi to dadne, Ti znaš razlog, ili ona nije bila sposobna da mi dadne ono što mi je trebalo. Predstavljam ti, Gospodine, ovu veliku prazninu u mom životu da je ti ispuniš najboljom ljubavlju od svih majki: neuvjetovanom, besplatnom, nježnom i postojanom ljubavlju, koju samo jedna majka kao Marija može dati. Daj mi također sigurnost da me nitko i ništa nikad neće moći odvojiti od ove ljubavi i od ove Majke. Ponekad sam imao potrebu osjetiti nazočnost mog oca, želio sam sjediti na njegovim koljenima, biti podizan u zrak njegovim snažnim rukama. Jedan važan dio mog bića je ostao prazan. Danas ti ga prikazujem da Tvoja velika ljubav Oca ispuni sve. Daj da razumijem i osjetim da sam za tebe važna, zanimljiva i vrijedna osoba, da vidim u sebi Tvoju sliku i da razumijem da si mi odredio da dijelim s Tobom sretnu vječnost. Hvala, Gospodine, za moju braću, moje sestre, i druge osobe koje čine dio mog života; prikazujem ti svakoga od njih po imenu da ih Ti blagosloviš. Ako je bio ili još traje kakav ozbiljan sukob u našim odnosima, Ti si tu da nas pomiriš, izliječiš i stvoriš nove veze istinskog prijateljstva. Blagoslovljen budi Gospodine jer to već činiš.
4. Isuse, moj Spasitelju, prikazujem ti godine mog djetinjstva i mladosti. Blagoslovi moje prijatelje i odgojitelje. U Tvoje ime želim iskreno oprostiti onima koji su me odbacili, ismjehivali, ranili i posebno... Daj da se sjetim bez gorčine najbolnijih scena moje prošlosti, da ih mogu ponovno proživjeti s Tobom, vjernim i jakim Prijateljem koji sve razumije. Tvoja nazočnost sve preobražava u milost; sve ono što boli liječi i ispunja ljubavlju i nadom. Učini da moja prošla iskustva naprave od mene zrelu osobu, koja razumije mlade i tolerantnu sa svima. Hvala. Hvala, Isuse jer ti mijenjaš moj život.
N. B. Nastavi se sjećati svoje prošlosti, zamišljajući bolne događaje svoga života i povjeravajući ih spasiteljskom Isusovom djelovanju. Oprosti svim osobama koje su te ranile i slavi Gospodina jer je dobar i jer je vječno njegovo milosrđe. Gospodine Isuse, Ti nas pozivaš "Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Mt. 11,28). Ti si uvijek blizu siromašnih u duhu i onih koji pate. Kao odgovor na Tvoj poziv, želim staviti pod Tvoje noge svaki teret koji me
priječi da te spremno i radosno slijedim. Oslobodi me. Gospodine od onoga što me paralizira i zarobljava; oslobodi me svega onoga što me priječi da se otvorim drugima i da ih ljubim kao braću. 1. Stavljam pred Tvoje noge svoje strahove: strah da budem odbačen, strah da budem odbačen i kažnjen od Boga koji kažnjava, strah koji osjećam u odnosima s drugima i strah da ostavim kriv utisak o sebi pred drugima, moje strahove u susretima s određenim situacijama, mjestima, životinjama i tminama... Oslobodi me nemira i straha da se suočim s nesigurnom budućnošću i teškim situacijama. Ako si Ti sa mnom koga da se bojim? 2. Stavljam, također, pod Tvoje noge svoju nesigurnost i samoodbačenost nakupljenu tijekom životnog vijeka; sumnju da ću biti prezren i odbačen od drugih, sumnje o sebi samom, kompleks manje vrijednosti, prezir koji ponekad osjećam prema samom sebi i životu. Hvala Isuse, jer me ti do dna poznaješ i ljubiš me onakvog kakav jesam. Tvoje prijateljstvo me čini novom osobom. 3. Hvala Isuse jer si Ti Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. Tebi mogu povjerljivo prići, znajući da mi opraštaš uvijek, da me ispričavaš i braniš. Oslobodi me, posebno od grižnje savjesti prouzročene zabludama i seksualnim zloupotrebama. Očisti sve što je nastrano. 4. Prikazujem ti, Gospodine, sve trenutke žalosti i samoće mog života, sva stanja depresije koja poznajem. Ti si jedini koji ih možeš raspršiti. Dođi, ispuni svjetlošću, mirom, snagom i ljubavlju svu prazninu koju nađeš u meni, ispuni me Duhom Blaženstava. 5. Gospodine, dolazim Tebi da poraste moja vjera i nada. Oslobodi me obeshrabrenosti, duhovnog umora, trošenja, rastresenosti. Obuci me u snagu svoga Duha, jer "kada sam slab, onda sam jak" (2 Kor 12,10) tvojom milošću. Zahvaljujući Tvojoj ljubavi u svemu ćemo biti pobjednici (Rim 8,37). 6. Hvala Gospodine za zakon ljubavi i oproštenje koje si nam dao, to je zakon koji nas spašava od osude i kazne. Ti znaš da želim ljubiti i oprostiti kako Ti zapovijedaš. Stoga te molim da me oslobodiš osjećaja agresivnosti, razdražljivosti, srdžbe, kivnosti, mržnje... Ne dopusti da zlo nadvlada dobro; učini da ljubav pobijedi mržnju, da dobro uvijek pobijedi zlo (Rim 12,21). 7. Gospodine Isuse, Ti si svjetlost koja nas pohađa s visine "da obasja one koji stoje u tmini i sjeni smrtnoj i upravi noge naše na put mira" (Lk 1,79). Proglašavam te Gospodarom i Gospodinom moje podsvijesti. Zaposjedni je svojom svjetlošću, ispuni svojim mirom. Uzdižem te za Gospodara i Gospodina svih mojih obrambenih mehanizama, posebno... Učini da padnu pod dahom Tvoga Duha. Nauči me živjeti kao Ti: otvoren pred Bogom, razoružan pred ljudima, naoružan samo za duhovnu borbu. 8. Konačno, Isuse, želim podložiti Tvom Gospodstvu i osloboditeljskom djelovanju Duha sve moje mane: duhan, seks, droga, igre na sreću… Ti si Sin
Božji. "Ako nas Ti oslobodiš, bit ćemo uistinu slobodni" (Iv 8,36). "Krist nas je oslobodio da ostanemo slobodni" (Gal. 5,1).
Zaključak: Gospodine Isuse, predajem ti ključeve moga života, moje volje da se ostvare na meni obećanja Očeva: "Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog." (Ez. 36,25-28).
1 Oče naš 1 Zdravo Marijo 1 Slava Ocu
MOLITVA ZA UNUTARNJE OZDRAVLJENJE
Gospodine Isuse, došao si ozdraviti ranjena i tjeskobna srca. Molim Te, ozdravi sve traume koje izazivaju nemire u mom srcu. Na poseban način ozdravi ono što je u meni uzrok grijehu. Molim Te, uđi u moj život i ozdravi me od svih trauma koje su me snašle u mojoj djetinjoj dobi i od svih rana koje su izazvale te traume tijekom života. Gospodine Isuse, Tebi su poznati moji problemi, sve ih stavljam u Tvoje Srce, Srce Dobrog Pastira. Molim Te u snazi one velike Rane otvorene na Tvome Srcu, ozdravi male rane na mome srcu. Ozdravi rane u mome sjećanju; ništa od onog što mi se dogodilo nek ne bude izvorom boli, tjeskobe i zabrinutosti. Ozdravi Gospodine, sve one rane koje su u mome životu prouzročile korijenje grijeha. Hoću oprostiti svima onima koji su me uvrijedili. Pogledaj, Gospodine na ove unutarnje rane zbog kojih nisam sposoban oprostiti. Ti, koji si došao izliječiti srca slomljena, ozdravi moje srce. Ozdravi, Gospodine one moje intimne rane koje su uzrok tjelesnim bolestima. Darujem Ti svoje srce. Primi ga, Gospodine, očisti ga i daj mi osjećaje svoga božanskoga Srca. Pomozi mi da budem ponizan i blag. Udjeli mi, Gospodine, ozdravljenje od boli koja me pritišće zbog smrti dragih osoba. Pomozi mi da ponovo zadobijem mir i radost zbog sigurnosti da si Ti uskrsnuće i život. Učini me vjerodostojnim svjedokom svoga uskrsnuća. Tvoje pobjede nad grijehom i smrću i Tvoje prisutnosti kao živoga među nama. Amen. Aleluja!
Tamna noć Sv. Ivan od Križa, OCD: Tamna noć (1 N 1-10)
TAMNA NOĆ OSJETA PRVASTROFA Sred mrkle noći jedne Kad žud me milja žarka podžigaše, O sretan čas što htjedne Te odoh da ne znaše Ukućani što mahom zadrijemaše. TUMAČENJE 1. - U prvoj strofi pripovijeda duša kako je svojim osjećajem izišla iz sebe i iz svih stvari, umirući putem pravog mrtvenja njima i sebi, zato da živi slatkim životom ljubavi u Bogu. Veli da je izišla sred mrkle noći jedne, pod kojom se razumije motrenje koje čisti, kako ćemo dalje reći, i koja na pasivan način u duši proizvodi da se duša odreče sebe i svih stvari. 2. - Dodaje da je mogla izići, a to je bilo snagom i žarom što joj je u tu svrhu ulila ljubav njezinog Zaručnika u tamnom motrenju. Time bolje ističe svoju veliku sreću što je pošla k Bogu sred ove mrkle noći s tako velikim uspjehom, da je nije mogao spriječiti nijedan od triju duhovnih neprijatelja, to jest svijet, đavo i tijelo - koji, nažalost uvijek nastoje omesti napredovanje - jer je noć motrenja uspavala i umrtvila u kući osjeta sve strasti i požude pomoću njima protivnih pokreta. Prvi stih, dakle, kaže: Sred mrkle noći jedne. POGLAVLJE 1. POČINJE RASPRAVLJATI O NESAVRŠENOSTIMA POČETNIKA 1. - Duše počinju ulaziti u ovu tamnu noć kad ih Bog pomalo oslobađa stanja početnika, to jest stanja onih koji se u duhovnom životu vježbaju razmatranjem, da ih postavi u stanje naprednih, koje je već stanje motrenja, da prošavši to stignu do stanja savršenih, to jest do sjedinjenja duše s Bogom. Medutim, da se bolje razjasni i shvati kakva je to noć kojom duša prolazi i radi kojeg razloga je Bog šalje, prikladno je najprije napomenuti neka svojstva početnika; to će - premda će biti koliko je moguće kraće - bez sumnje koristiti samim početnicima, da - shvaćajući slabost stanja u kojem se nalaze - budu srčaniji i goje živu želju da ih Bog uvede u ovu noć gdje se duša jača i učvršćuje u krepostima te se osposobljuje za neprocjenjive užitke ljubavi Božje. Pozabavit ćemo se, nešto oko početnika, ali ne više negoli treba, i odmah zatim prelazimo na razlaganje o tamnoj noći. 2. - Treba, dakle, znati da dušu, nakon što se je obratila Bogu i ozbiljno odlučila služiti mu, Gospodin redovito duhovno hrani i miluje, kao što čini ljubezna majka sa svojim čedom. I zaista, majka grije svoga mališana toplinom svojih grudiju, hrani ga svojim mlijekom i slatkom nježnom hranom, nosi ga i stišće u naručju te ga obasiplje cjelovima i milovanjima. Ali, ukoliko dijete raste, odbija ga od mlijeka gorkim alojem, spušta ga s naručja, uči ga kako će sam hodati da se, ostavljajući način svojstven djetetu, nauči na veće stvari. Božja milost, kao ljubazna majka, čim ojača dušu
novim žarom za službu Božju, postupa s njome na sličan način; jer joj daje u svim Božjim stvarima okusiti slatko i tečno duhovno mlijeko bez ikakvog napora, te joj daje veliko zadovoljstvo u pobožnim vježbama, jer joj sam Bog pruža svoje ljubazne grudi kao nježnom djetetu. 3. - Duša pak nalazi svoje veselje u tom da se mnogo vremena, čak po cijele noći, moli; njezina naslada su pokore, njezino zadovoljstvo postovi, a utjeha su joj sveti sakramenti i razgovor o božanskim stvarima. Ali, koliko god početnici obavljaju sve to s mnogo mara i postojanosti te veoma pomnjivo raspravljaju s duhovnim osobama, ipak je obično u njihovom ponašanju - govoreći duhovno - mnogo mlitavosti i nesavršenosti. Budući da ih na pobožnost navodi utjeha i ugodnost što je u njoj nalaze, i budući da još nisu osposobljeni ni očeličeni vježbom oštrih borba u krepostima, upadaju u svom duhovnom djelovanju u mnoge pogreške i nesavršenosti, jer konačno svaki djeluje prema stanju savršenstva koje posjeduje. Budući da oni nisu vodili borbe za sticanje čvrstih kreposti, nužno djeluju mlitavo kao djeca. Da se pak jasnije vidi koliko su početnici slabi u krepostima i u svemu onom što rade ugodno i lako, nabrojit ćemo po redu neke od mnogih nesavršenosti što ih čine s obzirom od sedam glavnih grijeha, pa će iz toga biti očito kako je njihovo djelovanje slično djetinjem djelovanju. Jednako će se vidjeti koliko dobra donosi tamna noć - o kojoj ćemo odmah nakon toga govoriti - jer ona oslobađa i čisti dušu od svih tih nesavršenosti. 1. - Često se događa da se kod početnika, jer se osjećaju tako žarki u duhovnim stvarima i pobožnim vježbama, iz ove sreće - premda svete stvari po sebi ponizuju – i iz vlastite nesavršenosti porodi stanovita izraslina tajne oholosti, zbog koje osjećaju neko zadovoljstvo sa svojim djelima i sami sa sobom. Odatle potječe u njima najčešće tašta, a katkad veoma tašta želja da govore o duhovnim stvarima u prisustvu drugih, pa da i poučavaju druge, mjesto da sami uče. Kad ne vide druge da su pobožni na onaj način kako bi oni htjeli, osuduju ih u svome srcu, a koji put i riječima, te postaju u tom slični farizeju koji, dok se je na svoj način molio Bogu, dotle se je hvalio s onim što čini i prezirao je carinika. 2. - S druge im strane davao često povećava revnost i želju da množe svoje pobožnosti, da se tako povećava njihova oholost i preuzetnost. Zao duh zna da u tom slučaju sva djela što čine i sve kreposti koje vrše ne samo ne vrijede ništa, nego se obraćaju u mane. Neki obično dođu do toga da samo sebe smatraju dobrima, i stoga u danoj prilici osuđuju druge riječima i činom i mrmljaju na njih te vide trun u oku brata svoga,a ne mare za gredu koju oni imaju, procjeđuju piće da odstrane tuđega komarca, dok svoju devu gutaju. 3. - Ponekad također toliko žele da se njihove stvari cijene i hvale, da - kad njihovi duhovni učitelji, kao ispovjednici i poglavari, ne odobravaju njihov duh i njihovo vladanje - zaključuju da oni ne znaju razumjeti njihov duh i da nisu pravo duhovni, jer bi im, inače, odobravali i bili bi s njima prijazniji. Stoga odrnah nastoje razgovarati s drugim osobama koje se prilagođavaju njihovom shvaćanju. Redovito, dakle, žele očitovati svoj duh onima za koje znaju da će cijeniti njihove stvari, a u isto vrijeme kao smrt izbjegavaju one koji njihove stvari omalovažavaju da bi ih stavili na pravi put, a nerijetko se i srde na njih. Misleći o sebi preuzetno, običavaju odlučiti mnogo, a učiniti rnalo. Kadikad žele da bi drugi opažali njihovu pobožnost, i zato pribjegavaju vanjskim izrazima, kao kretnjama, uzdasima i drugim ceremonijama. Koji put čuk padaju u ushit, više javno negoli na osami, ne bez đavolskog sudjelovanja; i tada se uvelike vesele da su bili zatečeni u tom stanju, i često takvo stanje žele. 4. - Mnogi žele biti miljenici i ljubimci svojih ispovjednika, iz čega se u njima rađa
tisuću zavisti i nemira. Veoma im je teško izraziti svoje grijehe, jer se boje da će ih ispovjednik manje cijeniti, pa ih zato vješto prikazuju, da ne bi izgledali tako zli, a to znači, radije, opravdati se negoli se optuživati. Nerijetko traže drugog ispovjednika, da njemu očituju sve zlo, a dobre stvari pridržavaju da reknu redovitom ispovjedniku koji mora uvijek biti uvjeren da njihove stvari idu divno; ovome, dakle, govore sve dobro, i to tako izvještačenim riječima da se to dobro pokaže većim negoli jest, ili se barem nadaju da će tako izgledati; dok bi bila veća poniznost prezreti to dobro i željeti da ga ne cijeni ni ispovjednik niti itko drugi. 5. - Nadalje, neki malo drže do svojih pomanjkanja, a drugi se put, naprotiv, odveć žaloste što u njih ponovo padaju, misleći da bi već morali biti sveti, i srde se sami na sebe, što je jedna nesavršenost više. Često se tjeskobno utječu Bogu da ih oslobodi od njihovih pomanjkanja i nesavršenosti ali više zato da bi bili mirni bez dosade od njih, negoli radi ljubavi Božje; a ne razrnišljaju da bi, kad bi im Gospodin ispunio želju, postali oholiji negoli ikada. Škrti su u hvaljenju drugih, ali vrlo rado primaju pohvale i nerijetko ih zahtijevaju, i u tom su slični ludim djevicama koje su za svoje ugasle svjetiljke tražile ulja od drugih. 6. - Od ovih nesavršenosti neki prelaze na mnoge druge i mnogo gore. No neki ih imaju više, neki manje, a neki osjećaju tek prve pokrete ili malo više; ali je teško naći početnika koji u vrijeme svoje revnosti ne bi upao u koju od spomenutih nesavršenosti. Oni, naprotiv, koji u ovom razdoblju napreduju prema savršenosti, vladaju se posve oprečno i na sasvim drugi način, jer su utemeljeni u velikoj poniznosti i nikad nisu zadovoljni sa sobom, ništa ne cijene svoje stvari, druge drže mnogo boljima i zaviđaju im svetom zavišću, želeći služiti Bogu kao i oni. Koliko imaju više revnosti i koliko više s ugodnošću rade u svetoj poniznosti, toliko više poznaju kako mnogo Bog zaslužuje i koliko malo rade za njega; koliko, dakle, više rade, toliko manje ostaju zadovoljni. Gonjeni ljubavlju prema Bogu htjeli bi učiniti tako velike stvari za njega, da im se sve što rade čini ništa, i tako su zaokupljeni i obuzeti ovom ijubaznom žurbom, da ne paze na to što drugi čine ili ne čine, a ako što opaze, ne prestaju misliti da su drugi mnogo bolji od njih. Misleći, dakle, nisko o sebi, također žele da ih i drugi malo cijene. Dapače, ne samo da im je drago kad im se prigovara ili prezire njihove riječi, nego se čude kad ih tko hvali i čini im se veoma neobično da drugi o njima kaže što dobro. 7. - Oni uz veliki mir i skromnost imaju veliku želju da budu poučeni u bilo kojoj stvari koja im može biti na korist; sve protivno od onih o kojima smo gore govorili da bi htjeli biti učitelji u svemu, tako da, - kad se čini da bi ih netko htio poučiti u kojoj stvari - odmah mu s ustiju dižu riječ kao da im je već poznata. Ponizni su, naprotiv, daleko od toga da bi htjeli biti učitelji bilo komu, uvijek su pripravni uputiti se i proslijediti putem koji je različit od onoga kojim idu, kad im se to zapovijeda, jer se ne uzdaju u se. Raduju se kad su drugi pohvaljeni, i samo im je žao što ne služe Bogu kao i oni. Ne vole govoriti o svojim stvarima, jer tako malo do njih drže da ih se stide očitovati čak i duhovnim učiteljima, te im se čini da ih nije vrijedno niti spominjati. Radije hoće da prostodušno očituju svoje grijehe i pogreške negoli kreposti; i zato su više skloni da otvore svoje srce onima koji manje cijene njihove stvari i njihov duh, a to je vlastitost istinskog, jednostavnog i čistog duha, koji je Bogu veoma mio. Duh božanske mudrosti, koji stanuje u ovim poniznim dušama, uvijek ih potiče i čini raspoloženim da čuvaju svoje blago u tajnosti, a zlo da otvaraju prema vani. Tu milost Bog daje poniznima skupa s drugim lijepim darovima, a oholima je uskraćuje. 8. - Ponizni će dati krv iz svoga srca za onoga koji služi Bogu, i pomoći će mu, koliko mogu, da mu bolje služe. U nesavršenostima u koje upadaju podnose sami sebe duhovnom poniznošću i blagošću i ljubeznim strahom Božjim, uvijek se uzdajući u
njega. Ali napominjem da su malobrojne duše koje sve od početka hodaju tako savršeno, i veoma ih je malo za koje možemo reći da ne padaju u protivne pogreške. Zato Bog one, koje hoće da očisti od svih tih nesavršenosti, uvodi u tamnu noć, da ih unaprijedi. Stranica 2 od 8 POGLAVLJE 3. NESAVRŠENOSTI U KOJE NEKI POČETNICI OBIČNO UPADAJU S OBZIROM NA LAKOMOST U DUHOVNOM SMISLU 1. - Mnogi početnici imaju često puta veliku duhovnu lakomost. Teško se zadovoljavaju s onoliko duha koliko su primili od Boga te se žaloste i neutješni tuže da u duhovnim stvarima ne mogu naći onu duhovnu utjehu koju žele. Mnogima nije nikada dosta slušati duhovne savjete i upute te posjedovati i čitati mnoge knjige toga sadržaja, pa gube više vremena u to negoli da vrše, kako bi morali, mrtvenje i savršeno siromaštvo duhom. Osim toga se opterećuju dragocjenim krunicama i slikama. Od tih predmeta sad se služe jednima sad drugima i neprestano mijenjaju i opet mijenjaju, jedanput ih hoće na ovaj način, drugi put na onaj, voleći više jedno, samo jer je dražesnije. Katkad ćeš vidjeti takve gdje se kite s Agnus Dei i relikvijama kao što se djeca kite svojim igračkama. Kod svega toga ja zamjeravam na privrženosti srca i na osjećaju vlasništva što ga goje prema izradbi, množini i skupocjenosti tih stvari, jer se uvelike protivi siromaštvu duha, koje je upravljeno na bit pobožnosti te se služi samo onim što je bitno, a ne trpi toliko množinu i dragocjenost predmeta. Prava pobožnost mora izvirati iz srca i paziti samo na istinu i na suštinu onoga što predstavljaju duhovne stvari: sve ostalo je samo nesavršena privrženost posjedovanja, a tu požudu treba nužno iskorijeniti da bi se duša mogla uputiti prema kojjem stupnju savršenstva. 2. - Poznavao sam jednu osobu koja se je više od deset godina služila nekim grubim križem načinjenim od blagoslovljene grane, koji je u sredini bio pričvršćen iskrivljenom pribadačom. Uvijek ga je nosila sa sobom dok joj ga nisam uzeo, a treba istaknuti da to nije bila osoba slabe razboritosti i shvaćanja. Vidio sam jednu drugu koja je za moljenje rozarija upotrebljavala krunicu izrađenu od ribljih kostiju. Sigurno je da pobožnost ovih dviju osoba nije bila manje vrijedna pred Bogom, jer je očito da one nisu polagale pobožnost u oblik i vrijednost predmeta. Oni, dakle, koji se od početka dobro upute prema savršenosti, ne priljubljuju se uz vidljive predmete, niti se njima opterećuju, niti se brinu da bi znali više nego li treba znati za dobro djelovanje, već samo paze da velikodušno daju stvari što ih posjeduju, bilo vremenite bilo duhovne, radosni da ostaju bez njih radi ljubavi prema Bogu i bližnjemu: jer - ponovo velim - gledaju samo na bit unutarnje savršenosti, to jest da u svakoj stvari ugode Bogu, a ne sebi. 3. - Ali duša se neće moći posve očistiti od spomenutih kao ni od drugih nesavršenosti dok je Bog ne uvede u pasivno čišćenje tamne noći. Ipak treba da se duša nastoji od svoje strane, koliko može, očistiti i usavršiti tako da zasluži biti od Boga podvrgnuta toj božanskoj kuri koja će je izliječiti od svega što ona sama od nje nije mogla postići. I zaista, koliko god se duša trudila, neće se moći svojim marom aktivno očistiti tako da bi bila sposobna, pa ni najmanje, za božansko sjedinjenje u savršenoj ljubavi, ako Bog ne prihvati posao čisteći je u onom ognju koji je za nju taman, kako ćemo dalje vidjeti. Stranica 3 od 8 POGLAVLJE 4 DALJE O NESAVRŠENOSTIMA KOJE POČETNICI OBIČNO IMAJU S OBZIROM NA TREĆU MANU, TO JEST
BLUDNOST SHVAĆENU DUHOVNO 1. - Mnogi početnici imaju više nesavršenosti prema pojedinim manama negoli ih nabrajamo. Propuštamo ih radi kratkoće, a napominjemo samo neke, najglavnije, koje su izvor i uzrok drugih. S obzirom na manu bludnosti - po strani puštamo pad duhovnih osoba, jer nam je nakana raspravljati samo o nesavršenostima od kojih se duša treba očistiti putem tamne noći - početnici imaju mnogo nesavršenosti kojima pristaje naziv duhovna bludnost, ne stoga što bi bila duhovna, nego stoga što proizlazi iz duhovnih stvari. I zaista se često dogada, ali bez njihove krivnje, da se nekima dok obavljaju pobožnost pobude u osjećajima i nečisti pokreti, što koji put biva čak kad im je duh sabran u molitvi ili kad pristupaju na sakrament ispovijedi i pričesti. 2. - Ovi pokreti, opet velim, nehotični, proizlaze iz jednog od triju slijedećih uzroka. Na prvom mjestu ti pokreti dolaze od užitka što ga narav osjeća u duhovnim stvarima. Ako duh i osjetila uživaju u toj okrepi, svaki se dio ljudskog bića pokreće na ugodnost na svoj način i prema svojim svojstvima, pa kao što se duh, koji je dio čovjeka, pokreće da uživa Boga, tako se i osjetnost, koja je niža strana čovjeka, pokreće da uživa sjetilno, jer ne može imati niti steći drugog užitka, pa stoga uzima užitak koji joj najviše pristaje, to jest sjetilni i ružni. Zbog toga se može dogoditi da je duša svojim duhom u visokoj molitvi s Bogom, a s druge strane svojim osjetima proživljava sjetilne uzbune i pokrete, ali pasivno i ne bez svojeg velikog negodovanja. To se nerijetko događa na svetoj pričesti, gdje - dok duša u činu ljubavi prima radost i užitak od samog Boga koji joj se u tu svrhu podaje - i sjetilost uživa na svoj način. I zaista, budući da su obje strane čovjeka, duh i osjeti, jedna te ista osoba, redovita je pojava da obje, svaka na svoj način, sudjeluje u onom što se prima, jer kako veli Filozof - svaka se stvar prima na način primaoca. Kad se pak sjetilna strana obnovi u čišćenju tamne noći, nije više podložna tim slaboćama, jer tada ona više ne prima, nego, radije, biva primljena u obilje duha, pa zato ona sve posjeduje na duhovan način. 3. - Drugi uzrok zbog kojega katkada dolaze sjetilne napasti jest đavao. Da bi smutio dušu koja se moli ili bi htjela moliti, nastoji uzbuditi ružne pokrete, kojima joj može nanijeti veliku štetu, koliko god duša malo do njih držala. Iz straha pred njima duša se rastrese u molitvi - što đavao i hoće - da bi se borila protiv njih. Dapače, neke duše posve napuštaju molitvu, jer im se čini da su više napastovane u toj svetoj vježbi negoli inače, što je posve točno, jer ih upravo zato đavao više uzbuđuje u vrijeme molitve negoli inače, da bi napustile molitvu. A ne samo to, nego im veoma živo predočuje vrlo gadne i odvratne stvari, čak u odnosu na duhovne stvari i osobe koje pomažu njihov napredak, i to nakanom da ih obeshrabri i prestraši, tako da se oni koji tomu daju važnost ne usuđuju čak ni pogledati ili promatrati išta, jer odmah nailaze na ružne predodžbe. To se osobito događa onima koji su melanholičkog karaktera, i to takvom silom i žestinom da njihov život pobuđuje sažaljenje. Muka što ih muči kod nekih dopre dotle te im se čini, kad ih zahvati neraspoloženje, da su napadnuti od đavla i da se ne mogu osloboditi, što ako nekima uspijeva, biva uz velik napor i silu. Oni kojima je melanholičnost uzrok sjetilnim predodžbama i pokretima većinom se ne oslobađaju toga prije negoli ozdrave od te vrsti neraspoloženja, osim da u dušu uđe tamna noć koja je malo po malo izliječi od svega. 4. - Treći izvor iz kojega izviru ružni pokreti da ratuju protiv duše običava biti strah što su ga neki već uhvatili od takvih ružnih pokreta i predodžbaba. I zaista, strah koji se pobudi na iznenadan spomen tih stvari zbog nečega što se misli, gleda i radi, čini da se trpe spomenuti pokreti bez viastite krivnje. 5. - Nadalje ih ima koji su tako nježne i mekušne naravi da - čim nađu kakav
užitak u duhovnom ili u molitvi - osjećaju kako se istodobno budi duh požude koji miluje i opaja sjetilnost toliko da se nađu kao uronjeni u užitak toga grijeha, ali pasivno, te njihova volja nema udjela u bilo kojoj lošoj posljedici što katkada slijedi. Uzrok tome jest to da je, pošto im je narav preosjetljiva, dosta i najmanji podražaj da im se uzbudi krv i drugi sokovi, tako da iste pokrete osjećaju i u nastupu srdžbe ili žalosti ili bilo koje druge strasti. 6. - Katkada, nadalje, ove duhovne osobe, bilo u vršenju pobožnosti bilo u razgovorima o duhovnim stvarima, osjećaju da se u njima budi stanovita živahnost i polet na pomisao o prisutnosti osoba, prema kojima se ponašaju s nekom vrsti tašte dopadnosti. To također proizlazi iz duhovne pohote, kako je ovdje shvaćamo, i obično je popraćeno s pristajanjem volje. 7. - Ima i drugih koji radi duhovnih razloga goje naklonost prema kojoj osobi, što prečesto potječe ne od duha nego od požude. Kad je tako, lako se pozna po tomu što kod sjećanja na tu naklonost ne raste misao ni ljubav prema Bogu, nego, naprotiv, raste grižnja savjesti. Jer kad je naklonost posve duhovna, dok ona raste istodobno raste i ljubav prema Bogu i, koliko duša više misli na nju, toliko se više sjeća Boga i goji želje prema njemu. Duhu Božjem je vlastito da jedno dobro promiče drugim, ukoliko se jedno s drugim slaže i ukoliko postoji među njima sličnost. Kada, naprotiv, ljubav proizlazi iz sjetilnosti, ona proizvodi protivne učinke. Koliko ova više raste, toliko više oslabljuje ljubav prema Bogu i sjećanje na Boga. I zaista, ako poraste ona nesavršena ljubav, duša će opaziti na sebi da, malo po malo, ohlađuje u ljubavi Božjoj i da zaboravlja na Boga kad se sjeća te isprazne ljubavi, što ne biva bez grižnje savjesti. Naprotiv, ako duša raste u Božjoj ljubavi, u onoj drugoj ohlađuje i malo po malo je zaboravlja. Budući da su, naime, te dvije ljubavi protivne, ne samo da se medu sobom ne pomažu, nego ona koja prevlada, jačajući se, poništava drugu, kako se izražavaju filozofi. Zato Spasitelj veli u evanđelju: Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od duha, duh je, to jest ljubav koja potiče od sjetilnosti svršava u sjetilnosti, a ljubav koja od duha potječe svršava u duhu Božjem i jača duh Božji. Eto razlike izmedu ove dvije ljubavi, po kojoj se one mogu raspoznati. 8. - Kad duša uđe u tamnu noć, uređuje sve sklonosti razumom. Ona naime jača i čisti jednu, to jest ljubav prema Bogu, a napušta i mrvi drugu, premda u početku gubi s vida obje, kako ćemo kasnije vidjeti. Stranica 4 od 8 POGLAVLJE 5. O NESAVRŠENOSTIMA POČETNIKA S OBZIROM NA SRDŽBU 1. - Mnogi početnici zbog požude prema duhovnim ugodnostima uživaju ove ugodnosti veoma često s mnogo nesavršenosti s obzirom na grijeh srdžbe. Kad, naime, prestane ugodnost u duhovnim stvarima, nađu se - kako je razumljivo prazni i dosadni, te stoga iskaljuju unutarnje nezadovoljstvo u lošem postupku sa stvarima s kojima rade i srde se na malenkosti, tako da su katkad nepodnosivi. To se često događa nakon što su iskusili kakvu veoma slasnu i osjetnu sabranost u molitvi, nakon koje, dosljedno, ostaju dosadni i bezvoljni, kao što se događa djetetu kad se odbije od majčinih grudi gdje je blaženo uživalo. U ovoj prirodnoj posljedici, samo ako se ne prepuste pretjeranoj bezvoljnosti i neraspoloženju, nema grijeha, ali ima nesavršenosti koja će se morati pročistiti suhoćom i tjeskobom tamne noći. 2. - Ima ih koji padaju u drugu vrst duhovne srdžbe, to jest srde se na tuđe mane i slaboće nekom nemirnom i nerazboritom revnošću, prosudujući druge bez prevelikih obzira; te ih katkada zahvati strast da ih oštro kore, pa to i čine držeći se kao zaštitnici i branitelji kreposti, a sve se to protivi duhovnoj blagosti.
3. - Ima ih koji se, videći da su nesavršeni, srde sami na sebe veoma nestrpljivo i bez poniznosti. kao da bi htjeli postati sveti u ,jedan dan. Mnogi od takvih čine velike odluke, aIi pošto nisu ponizni te se odveć u se uzdaju, koliko više odlučuju, toliko više padaju; pa se zbog toga toliko više srde, jer nemaju strpljenja čekati da Bog udijeli milost kad se njemu svidi, da bi mogli ostvariti svoje odluke. I ta se nestrpliivost protivi duhovnoj blagosti i ne može biti posve izliječena osim čišćenjem tamne noći: premda moram reći da neki imaju i odveć takve strpljivosti te tako lagodno vode brigu n svom napretku. da Bog ne želi vidjeti kod njih toliko ustrpljenja. POGLAVLJE 6. O NESAVRŠENOSTIMA S OBZIROM NA DUHOVNU NEUMJERENOST 1. - O četvrtoj mani, a to je neumjerenost, ima mnogo toga da se reče, jer se među početnicima teško nađe pojedinac koji, kako god se dobro vladao, ne bi upao u koju od mnogih nesavršenosti što se na njima zapažaju s obzirom na ovu manu, a te nesavršenosti prouzrokuje užitak što ga u početku uživaju u pobožnostima. Zaista mnogi početnici, namamljeni slašću što je nalaze u tim vježbama, pribavljaju više duhovni užitak negoli duševnu čistoću i trijeznost, a ove dvije stvari Bog traži i cijeni na čitavom duhovnom putu. I zbog toga, osim nesavršenosti koja se sastoji u tom da traži takve užitke, njihova pohlepa čini da prevršuju mjeru i prekoračuju granice opravdanog služenja sredstvom, u kojem služenju se kreposti sastoje i stiču. I zaista, privučeni ugodnošću što je uživaju, neki se uništavaju čineći pokoru, drugi oslabljuju postom, posteći više negoli njihova slaboća može podnijeti, i to bez zapovijedi ili savjeta drugih. dapače izbjegavajući osobu koju bi u tom morali slušati; a ima i takvih koji se usuđuju činiti protivno negoli im je naloženo. 2. - Ti su najnesavršeniji, čeljad bez mozga, koji manje drže do pokornosti i poslušnosti - što je pokora razuma i vlastitog presuđivanja te je zato kod Boga ugodnija i bolje primljena žrtva od svake druge - negoli do tjelesne pokore, koja bez poslušnosti nije drugo nego životinjska pokora, na koju su kao životinje potaknuti ugodnošću i užitkom što ga u njoj nalaze. Stoga, budući da je svako pretjerivanje nesavršenost i budući da na taj način oni čine svoju volju, slijedi da rastu radije u manama, a ne u krepostima, jer radeći po svojoj volji u najmanju ruku zadovoljavaju svoju neumjerenost i oholost. Đavao pak toliko potpiruje njihovu neumjerenost pomoću želja i užitaka što ih pridodaje sa svoje strane, da - kad ne mogu činiti drugo - mijenjaju ili povećavaju naložene pokore, jer je za njih u ovoj stvari svaka poslušnost tvrda i oštra; dapače, neki dolaze do tolikog zla, da kad moraju iz poslušnosti izvršiti kakvu vježbu u mrtvenju, upravo zato gube volju, jer je njihova želja da čine samo ono na što se oni sami osjećaju pobuđenima: ali u takvom slučaju bi, možda, bilo bolje da to i ne čine. 3. - Mnoge ćeš od njih vidjeti gdje mole svoje duhovne učitelje velikom upornošću i svojeglavošću da im dopuste što traže, i na kraju to postizavaju skoro na silu; ili se, ako ne postignu, stanu mrgoditi i biti zlovoljni, kao djeca, jer im se čini da već ne služe Bogu kad im se ne pušta da rade po svojoj ćudi. Budući da su privrženi svome ukusu, koji drže svojim Bogom, netom im ga tkogod povrijedi da bi ih složio s voljom Božjom, ražalošćuju se, ohladuju i malakšu. Oni misle da zadovoljiti sebe znači služiti Gospodinu i njemu ugađati. 4. - Još ima drugih koji, zbog duhovne neumjerenosti, tako malo poznaju svoju niskost i bijedu i toliko su zaboravili na sveti strah i dužno poštovanje prema Božjoj veličini, da bez oklijevanja uporno uznemiruju svoje ispovjednike da im dopuste vrlo se često ispovijediti i pričešćivati. A najgore je što se sto usuđuju približiti svetom stolu bez dopuštenja savjeta službenika djelitelja svetih tajna, samo po svon
nahođenju, trudeći se da njemu sakriju istinu. Zbog iste neumjerenosti vrše ispovijed i bilo kako, samo da pričeste, više želeći da se hrane negoli da to čine savršeno i čistim srcem: gdje bi bilo spasonosnije i svetije imati protivne želje i moliti ispovjednike da nam ne zapovijedaju odveć često pristupati pričesti premda je od jednog i drugog bolje držati se ponizno u ravnodušnosti. Ali prevelika smionost im se često osvećuje te mogu očekivati Božju kaznu za svoju drskost. 5. - Takvima je, kad se pričešćuju, sve nastojanje tom da pribave kakav osjećaj ugodnosti, više negoli da se klanjaju i da ponizno hvale Gospodina koji je njima, tako da kad ne izvuku osjetnu utjehu misle da nisu postigli ništa, a to znači suditi o Bogu vrlo nisko: oni ne razumiju da je najmanja korist koja dolazi od Presvetog Sakramenta ona koja spada na osjete, dok najveća ona nevidljiva korist milosti što se daje duhu. Ako im Bog često uskraćuje svaku osjetnu ugodnost i užitak, to čini zato što hoće da uprave prema njemu pogled vjere. Oni bi, naprotiv, htjeli uživati Boga, tu kao i u ostalim duhovnim vježbama, kao da bi on bio dohvatljiv i pristupačan: a to je, jer je znak da manjka čista vjera, veoma velika nesavršenost koja se veoma protivi Božjem značaju. 6. - Na isti se način vladaju u molitvi te misle da najviše vrijedi znati u njoj naći osjetnu pobožnost, pa se naprežu da je postignu, štono se reče, silom mišića, utvrđujući i umarajući duševne moći i glavu. Ako pak uspiju istještiti onaj sok pobožnosti, ostaju bezutješni misleći da nisu postigli ništa; pa zbog svoje isprazne težnje gube pravi duh pobožnosti koji se sastoji u tom se ustraje u molitvi s ustrpljenjem i s ponižnošću, ne pouzdavajući se u sebe, da se ugodi samo Bogu. Stoga, ako jedanput ne okuse slast u ovoj ili onoj vježbi, vrlo se ozlovolje i mrzi ih ponovo poći na molitvu, te je katkad napuštaju: slični upravo maloj djeci koja se pokreću na djelovanje ne putem razuma nego samo očekujući ugodnost. Za njih se sve svodi na to da traže duhovne užitke i ugodnosti, i zato im nikad nije dosta čitati knjige; pa odabiru sad jedno razmatranje sad drugo, idući u potragu za užicima u Božjim stvarima. Takvima se Bog s mnogo prava i s mnogo ljubavi uskraćuje i skriva, jer, da ne bi tako činio, njihova bi se zla zbog duhovne neumjerenosti umnožila bez kraja. Zato je za njiih veoma potrebno ući u tamnu noć da bi se očistili od svih svojih sitničavosti. 7. - K tome, oni koji su tako skloni duhovnim užicima, imaju, također jednu drugu veliku nesavršenost, a ta je da hodaju vrlo polako po tvrdom putu križa; jer duša koja voli ugodnost, naravno, mršti lice kod svake neugodnosti pri vlastitom odricanju. 8. - Odatle se kod njih rađaju mnoge druge nesavršenosti što ih Gospodin vremenom liječi kušnjama, suhoćom i drugim neugodnostima koje spadaju u tamnu noć. O ovim nesavršenostima ne kanim ovdje raspravljati, da ne oduljim odveć. Samo napominjem takvima da duhovna trijeznost i umjerenost daju posve drugačiji izgled, izgled umrtvenosti, straha i podložnosti u svim stvarima, te da se savršenost i vrijednost djela ne sastoji u tom da ih bude mnogo, niti u užitku što se u njima nalazi, nego u tom da se u djelima znademo odreći sebe. I oni moraju oko toga nastojati, koliko im je od njihove strane moguće, dok se Bogu ne svidi da ih stvarno očisti uvodeći ih u tamnu noć. A ja se, nabrajajući ove nesavršenosti, žurim da do nje dođem. Stranica 6 od 8 POGLAVLJE 7. O NESAVRŠENOSTIMA S OBZIROM NA DUHOVNU ZAVIST I LIJENOST 1. - I s obzirom na dvije preostale mane, a to su duhovna zavist i lijenost, početnici se ne vladaju tako da ne bi upali u mnoge nesavršenosti. S obzirom na zavist mnogi od njih obično imaju poriv da im se ne sviđaju duhovna dobra drugih, pa
doživljavaju neku osjetnu muku kad vide da su drugi pred njima na duhovnom putu; i ne bi htjeli čuti gdje se drugi hvale, jer ih tuđe kreposti žaloste, te katkad ne mogu podnijeti takve pohvale, pa govore protivno da ih, koliko mogu, ponište. A, naravno, veoma teško podnose da se njihova djela ne hvale, jer bi htjeli da su savršeni u svakoj stvari. Sve se to uvelike protivi ljubavi koja se, kako kaže sveti Pavao, veseli istini i dobru. A ako ljubav što zavidi, to je sveta zavist, jer joj je neugodno da nema kreposti drugih, ali uživa da ih drugi imaju, rado gleda da ga svi nadvisuju u služenju Bogu, kad je on u tome tako manjkav. 2. - Zatim, s obzirom na duhovnu lijenost, obično osjećaju dosadu u duhovnim stvarima te ih izbjegavaju kao stvari koje se protive osjetnom užitku: kušaju tek nešto pa se onda, kad više ne nalaze užitka, u njima dosađuju. I zaista, ako jedanput ne nađu u molitvi užitak za kojim žude - jer konačno treba da im ga Bog uskrati da ih kuša - ne žele se vratiti k molitvi i katkada je propuštaju ili dolaze preko volje. Zbog ove lijenosti, dakle, manje drže do napretka u savršenosti, koja se sastoji u zatajivanju sebe radi ljubavi Božje, negoli do uživanja vlastite volje koju, tako, više zadovoljavaju negoli volju Božju. 3. - Mnogi bi htjeli da Bog ispunja njihove želje i boje se htjeti ono što Bog hoće te im se ne da svoju volju prilagoditi volji Božjoj. Zato se često dogodi da ne vjeruju da je volja Božja ono što se ne slaže s njihovim željama; naprotiv, kada su oni zadovoljni, misle da je i Bog zadovoljan, prosuđujući Boga po sebi, a ne obratno: a to je posve protivno onom što je sam Krist u evanđelju poučio kad je rekao – da koji izgubi svoju volju poradi njega naći će je, a koji bi je htio dobiti izgubit će je. 4. - Isto se tako uzrujavaju i kad im se zapovjedi nešto što je za njih bez ukusa. Trčeći za duhovnim slastima i užicima odveć su tromi u onoj jakosti koju zahtijeva savršenost da se izdrže velike poteškoće; u tom su slični onima koji - odgojeni u svim mogućim udobnostima - izbjegavaju svaku oštrinu i napor. Jaram križa im se čini teškim, a ipak su u nj postavljene duhovne slasti; a u najduhovnijim stvarima trpe veću dosadu: jer, tražeći da u duhovnim stvarima idu po svojoi volji, osjećaju veliku žalost i odbojnost da uđu na uski put života, o kojem govori Gospodin. 5. - Neka bude dosta što smo naveli ove nesavršenosti medu mnogima u kojima žive početnici. Iz rečenog će biti jasno kako im je potrebno da ih Bog stavi u stanje naprednih vodeći ih u tamnu noć. Tu im Gospodin, odbijajući ih od mlijeka njihovih užitaka i naslada, pomoću potpune suhoće i unutarnje tame diže sve te nesavršenosti i sitničavosti te čini da steknu kreposti na posve različit način negoli prije. Jer, koliko god se početnik trudio da ispravi i umrtvi u sebi gore pomenute čine i sklonosti, ne može nikad uspjeti, pa niti većim dijelom, dok se to u njemu ne zbude na pasivan način putem Božjeg djelovanja pomoću čišćenja u tamnoj noći. Da bih mogao o njoj reći štogod korisno, neka se svidi Gospodinu da mi udjeli svoje božansko svjetlo je je veoma potrebno u tako tamnoj noći i u predmetu o kojem je tako teško raspravljati. Prvi, dakle, stih glasi : Sred mrkle noći jedne. Stranica 7 od 8 POGLAVLJE 8. OBJAŠNJAVA SE PRVI STIH PRVE STROFE I POČINJE SE TUMAČITI "TAMNA NOĆ" 1. - Mrkla noć, kako mi nazivamo motrenje, uzrokuje dvije vrsti tame ili čišćenja, kao što su dvije strane čovjeka: osjetna i duhovna. Zato će prva noć ili čišćenje, kojom se duša pere i oslobađa biti upravljena na osjete, a druga je duhovna noć ili čišćenje duha, gdje se duša čisti u duhu da se osposobi za sjedinjenje s Bogom u Ijubavi. Osjetna noć je zajednička mnogima, to jest početnicima, i o njoj ćemo
govoriti na prvom mjestu. Noć duha čeka malo njih, to jest one koji su se već veoma uvježbali i napredovali u savršenosti: o njoj ćemo raspravljati kasnije. 2. - Prva noć je gorka i strašna za osjete, no druga se ne može ni usporediti s njom, jer je jednostavno užasna i strahovita za duh. A budući da po logičnom i po vremenskom redu dolazi noć osjeta na prvo mjesto, reći ćemo odmah o njoj nešto, ali kratko, jer - kako je dosta običajna - o njoj je mnogo napisano. Zatim ćemo prijeći na potanje raspravljanje o noći duha, jer se ona vrlo malo spominje kako u praksi tako u spisima, a nema o njoj ni mnogo iskustva. 3. - Već smo vidjeli da se početnici na putu Božjem ponašaju na vrlo nizak način, koji pogoduje njihovom ukusu i sebeljublju. Ali nadolazi vrijeme kad Bog u svojoj dobroti hoće da ih ponese naprijed uzdižući ih na viši stupanj božanske ljubavi i oslobađajući ih niske uporabe osjeta i razmišljanja kojom su dosad tražili Gospodina na nesavršen i ograničen način. Napokon dolazi čas kad Gospodin čini da prijeđu na uporabu duha kojim će, oslobođeni od nesavršenosti, moći obilnije općiti s njime. S njihove strane ne manjka stanovita priprava na tako sretan prijelaz. I zaista su se oni već neko vrijeme vježbali u krepostima, premda potaknuti slašću koju su nalazili, ustrajali su u molitvi i razmatranju; oni su se odijelili od svjetovnih stvari i u Bogu su stekli nešto duhovne snage pomoću koje će - kao što drže dosta na uzdi sklonosti prema stvorovima - moći i pretrpjeti radi ljubavi Božje nešto muke i suhoparnosti i neće okrenuti svoje korake natrag plačući za boljim prošlim vremenima. Kada, dakle, oni s najvećim užitkom i ugodnošću obavljaju duhovna vježbanja, kada im - kako se njima čini najjasnije sjaji sunce božanskih milosti, upravo tada Bog potamnjuje svu ovu svjetlost i zatvara im izvor slatkih duhovnih voda što su ih uživali u Bogu kad god i koliko god su htjeli: jer, kako su zaista bili nježni i slabi, nisu im vrata zatvorena, prema izreci svetog Ivana u Otkrivenju. Gospodin ih, dakle, ostavlja u tami, tako da ne znaju kamo će s osjećajem mašte i razmišljanjem. Ne znaju učiniti ni jedan korak u razmatranju, kako su prije običavali, jer ih u ovoj noći izdaje unutarnji osjet. Ostavlja ih u tolikoj suhoći da ne samo ne crpe sok i užitak u duhovnim stvarima, nego, naprotiv, u njima nalaze muku i gorčinu. A razlog tome jest, kako smo prije rekli, što Bog, videći kako su ponarasli, zato da bi se još više ojačali i izašli iz povoja, odbija ih od svojih slatkih grudi i, spustivši ih iz svojeg naručja, potiče ih da hodaju svojim nogama; a oni ostaju veoma začuđeni nad ovim postupkom, videći da sve ide obratno negoli prije. 4. - Redovito se ovo dogada nakon prvih početaka. i to sabranim i povučenim osobama prije negoli drugima, ukoliko one, slobodnije od prigoda da se vrate natrag, brže ispravljaju svoj ukus prema svietovnim stvarima, što se upravo i traži za ulazak u ovu sretnu n o ć o s j e t a. Dapače, početnici su uvedeni u tamnu noć većinom ne mnogo poslije negoli što su se predali Gospodinu, i to redovito tako da sami nisu svjesni suhoća kojima su podvrgnuti. 5. - O ovom čišćenju osjeta, pošto je tako običajno, mogli bismo navesti velik broj svjedočanstava Svetoga pisma, gdje se na svakoj stranici, osobito u psalmima i prorocima, nalaze mnoga svjedočanstva koja se na to odnose. Ali na tom se neću zadržavati, jer onomu koji nema prigode pogledati biblijske tekstove bit će dosta i svagdanje iskustvo. Stranica 8 od 8 POGLAVLJE 9. O ZNAKOVIMA PO KOJIMA SE POZNA DA DUHOVNI ČOVJEK IDE PUTEM NOĆI OSJETA ILI PUTEM ČIŠĆENJA OSJETA
1. - Budući da suhoparnost često može nadoći, ne zbog noći ili čišćenja osjeta, nego - ili zbog grijeha i nesavršenosti, ili zbog mlakosti ili zlovolje i lošeg raspoloženja dat ćemo ovdje neke znakove po kojima se može raspoznati da li suhoparnost ovisi o čišćenju ili o kojem od spomenutih drugih uzroka. Po mojem su mišljenju za to tri glavna znaka. 2. - Prvi je da čovjek, kao što ne osjeća ugodnost i utjehe u Božjim stvarima, tako je ne osjeća niti u kojoj od stvorenih stvari. Jer kad Bog postavi dušu u tamnu noć zato da joj otvrdne i očisti osjetne požude, ne pušta joj da nade zadovoljstva ni u kojoj stvari. Po tome se pozna da suhoća i odvratnost vrlo vjerojatno dolaze do grijeha ili zbog nanovo počinjenih nesavršenosti: jer, da je tako, osjećala bi se u naravi kakva sklonost ili volja da se uživa u kakvoj drugoj stvari različitoj od Božjih. I zaista, kad god se naši osjeti prepuste kojoj nesavršenosti, odmah ostaju prema njoj skloni malo ili mnogo, već prema osjećaju kojim su se prepustili. Uza sve to, budući da odvratnost prema nebeskim i prema zemaljskim stvarima može proisticati i od nekakvog neraspoloženja ili turobnosti, koja često ne da naći užitak ni u kojoj stvari, potreban je i drugi znak. 3. - Drugi znak da se radi o spomenutom čišćenju jest da čovjek redovito obraća svoju misao k Bogu tjeskobnom pomnjom i brigom, u strahu da mu ne služi nego da se vraća natrag, jer vidi da su mu stvari Božje odvratne. Jasno je da takva dosada i suhoća ne proizlazi iz mlakosti, jer je svojstvo mlakosti upravo u tom da ne daje važnosti Božjim stvarima i da se za njih ne brine. Između suhoće i mlakosti postoji velika razlika. Mlakost donosi ne malu lijenost volje, mlitavost duha i nemarnost u službi Božjoj, dok jednostavna suhoća tamne noći donosi sa sobom redovitu skrb i tjeskobnu sumnju da li služimo Gospodinu. Suhoća, premda je katkad pojačana turobnošću ili drugim neraspoloženjima kako se stvarno dešava - ipak proizvodi svoj učinak u čišćenju osjeta, jer ovi ostaju lišeni svakog užitka, a skrbnom su mišlju upravljeni prema Bogu. Kad se, naprotiv, radi o turobnosti, sve svršava u odvratnosti i u mukama naravi, bez onih dobrih želja što prate suhoću čišćenja u kojoj, premda je osjetni dio veoma utučen, slab i mlitav za rad zbog toga što u radu nalazi malo zadovoljstva, duh je uza sve to pripravan i jak. 4. - Uzrok je ovoj suhoći u tom što Bog prenosi dobra i snagu od osjeta na duh; i što osjeti, jer svojom naravnom snagom nisu sposobni za stvari višeg reda, ostaju napušteni, suhi i prazni. Osjetni dio nije vičan na ono što je čisti duh, pa onda kad tijelo okusi duh, osjetni dio ostaje mlak i oslabljen u djelovanju, a duh se, primajući vlastitu hranu, jača i postaje budniji i skrbniji negoli je bio prije u pažnji da se ne iznevjeri Bogu. No u početku, zbog novosti stvari, duh ne osjeća odmah duhovne radosti, nego suhoću i odvratnost, jer imajući do sada svoje nepce priviknuto na osjetne užitke, on uvijek na njih gleda. K tome, budući da duhovni okus nije pročišćen i osposobljen za tako profinjen užitak nego tek treba da bude malo pomalo osposobljen putem tamne noći, ne može još osjetiti užitak duhovnog dobra nego osjeća suhoću i odvratnost zbog pomanjkanja naslade ko prije nije uživao tolikom lakoćom. 5. - One koje Bog počinje voditi ovim pustinjskim osamljenostima slični su sinovima Izraelovim koji, premda su primili od Gospodina nebesku hranu što je u sebi sadržavala svaku slast prema želji svakog pojedinog, ipak su više osjećali pomanjkanje egipatskog mesa i Iuka na koji su bili navikli, negoli nježnu slatkoću anđeoske hrane, tako da su se tužili i plakali za onim prostim jelom, dok su imali
pred sobom nebeski kruh. Do takve skrajnosti dolazi niskost naše požude da čini te žudimo za svojom bijedom, a neraspadljiva nebeska dobra da nam budu odurna. 6. - Ali, ponavljam, kad suhoća proizlazi iz čišćenja osjetne požude, premda na početku duh zbog netom navedenih uzroka ne nalazi užitka, ipak crpi jakost i srčanost za rad iz onoga što prima kao duhovnu hranu, to je počelo motrenja tamnog i suhog za osjete, tajanstvenog i skrivenog čak i onomu koji ga posjeduje. Ovo motrenje, što stvara suhoću i prazninu u osjetima, redovito daje duši skionost i želju da stoji sama i u miru, tako da ne može ni htjeti da razmišlja o kojoj posebnoj stvari. Kad bi se tada oni kojima se to događa znali staviti u sveti mir, oslobodivši se od skrbi bilo kakvog unutarnjeg ili vanjskog posla, bez brige da rade bilo što, unda bi u ovoj zaboravi i odmoru na sladak način osjetili unutarnju okrepu. Ova je okrepa tako nježna da se obično ne osjeti kad se želi i nastoji osjetiti, jer - ponavljam - ona djeluje u najvećem miru i zaboravi i kao zrak koji nam pobjegne kad ga hoćemo stisnuti u šaku. 7. - U ovom smislu možemo razumjeti riječi što ih Zaručnik u Pjesmi nad pjesmama govori Zaručnici: Odvrati oči svoje od mene, jer me zbunjuju. Bog zaista postavlja dušu u ovo stanje na taj način i vodi je putem tako različitim negoli prije, da - ako ona hoće da radi svojim moćima - ometa posao što ga Bog obavlja, mjesto da pomaže, dok se prije događalo posve protivno. Uzrok je tomu što sada u ovom stanju motrenja, to jest kad duša od razmatranja prelazi u stanje naprednih, Bog u njoj radi i zato joj vezuje unutarnje moći ne puštajući joj ikakvog oslona u razumu, niti ugodnosti u volji, niti reda u pamćenju. U to vrijeme ono što duša može od svoje strane dati služi samo da poremeti unutarnji mir i djelo koje Bog u ovoj suhoći osjeta obavlja u duhu: djelo, duhovno i nježno kakvo jest, koje se vrši na tih i miran način te daje neko unutrašnje zadovoljstvo posve različito od svih prijašnjih užitaka, koji su bili odveć opipljivi i osjetni. Ovo je mir koji - kako kaže David - Bog govori duši: Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir ... da je učini duhovnom. A sad pređimo na treći znak. 8. - Treći znak po kojem duša može poznati da se nalazi u čišćenju osjeta jest to da - ma što činila od svoje strane - ne može više razmatrati ni razmišljati služeći se osjetnom maštom, kako je to običavala. Bog joj se počinje podavati, ne više putem osjeta preko razmatranja u kojem je duša razglabala i sastavljala misli, nego putem čistoga duha u kojem nema susljednog razmišljanja, do kojega ne mogu doprijeti ni izvanji ni unutarnji osjeti nižeg dijela. Stoga moć predočivanja i mašta ne nalaze oslona u bilo kakvom razmišljanju, niti će u buduće moći u razmišljanju stati na čvrsto tlo. 9. - U ovom trećem znaku treba primijetiti da ta zapreka i suhoća duševnih moći ne dolazi iz kakvog lošeg raspoloženja; jer u takvom slučaju, kad prođe to raspoloženje koje nikad nije trajno jednako, duša se uz malo marljivosti odmah vraća na stanje da može ono što je prije mogla, i njezine moći nalaze o što će se osloniti. Ali tako se ne dogada u čišćenju osjeta, jer kad je duša počela u njega ulaziti, za nju sve više i više raste nemogućnost da razmatra svojim moćima. Istina je da isprva kod nekih nije tako neprekidno da im se ne bi dopustilo katkad kakvo razmatranje (tim bolje po njih, jer zbog njihove mlitavosti nije zgodno da budu odbijeni najednom); uza sve to je ipak istina da sve više i više idu dalje u tam čišćenju udaljujući se od osjetnih vježbi, ako uopće imaju poći dalje. Tako velim, jer kod onih koji ne idu putem motrenja stvari se razvijaju
na posve drugi način. Kod njih noć suhoće ne običava biti u osjetima neprekidna, nego je sad imaju, sad ne : te sad ne mogu razmatrati, a sad opet mogu kao prije: jer Bog ih postavlja u ovu noć samo da ih vježba i ponizi i da preobrazi njihove osjete, zato da ne idu dalje s lošom lakomošću u duhovnim stvarima, a ne zato da ih povede na put duha ili do motrenja. I dobro treba naglasiti da ne dovodi Bog do motrenja sve koji se promišljeno vježbaju na duhovnom putu, dapače niti polovicu, a razlog je poznat samo njemu. Zato 15 ovima nije dao da bi mogli potpuno odalečiti osjete od razmišljanja i zaključivanja, nego samo kadikad i za neko vrijeme, kako smo rekli. POGLAVLJE 10. O NAČINU KAKO SE DUŠA MORA VLADATI U TAMNOJ NOĆI 1. - U vrijeme suhoće kod noći osjeta Bog obavlja spomenutu preobrazbu prenoseći dušu od osjetnog na duhovni život, to jest od stanja razmišljanja u stanje motrenja, gdje duša ne može više svojim moćima raditi i kretati se u Božjm stvarima. Zbog toga oni koji su duhovni trpe velike muke, ne toliko zbog suhoće što je doživljavaju, koliko zbog straha da će tim putem biti izgubljeni, jer misle da je za njih svršilo svako duhovno dobro i da ih je Bog napustio budući da ne nalaze zadovoljstva ni u jednoj dobroj stvari.Tako se trude - po običaju što su ga imali - da hrane i pasu svoje moći uživajući koji predmet u razmatranju, misleći da ljenčare ako to ne rade i ako nisu posve sigurni da nešto rade; ali od takvih napora duša, koja je uživala u onom mirnom počivanju duševnih moći, osjeća mnogo neugodnosti i odvratnosti. Dok se tako muče u razmišljanju ne napreduju u motrenju, jer tražeći svoj duh, gube duh mira i tišine što su ga imale. Upravo su slične onomu koji - zato da pusti ono što je napravio - počinje to napravljati; ili onomu koji - zato da izađe iz grada - traži ulaz u grad; ili onomu koji pušta plijen da ide u lov; dapače je u našem slučaju svaki njihov trud posve bez koristi, jer neće više ništa postići tim prijašnjim načinom rada. 2. - Ako u to vrijeme nemaju nikoga koji bi ih razumio, nazaduju ostavljajući započeti put ili postajući mlitavi na njemu; ako nšta drugo, sami sebi postavljaju zapreke svojem napretku mnogim naporima, kojima se sile da slijede prijašnji način razmišljanja i razlaganja, odveć utvrđujući narav i pripisujući uzaludnost svojih napora svojim grijesima ili svojoj nesavršenosti Ali - ponavljam - uzaludno im je vraćati se na prevaljeni put, jer ih Bog sada vodi po putu motrenja koji je posve različit od prijašnjega: ne spada, naime, pod razmišljanje ili razglabanje. 3. - Neka se, dakle, utješe ustrajući u strpljivosti i neka se bez tjeskobe pouzdaju u Boga koji nikad ne zapušta one što ga traže jednostavnim i iskrenim srcem, te on neće propustiti da im dade sve potrebno za put, sve dok ih ne dovede do jasnog čistog svjetla ljubavi što će im pružiti pomoću druge tamne noći, noći duha, ako zasluže od Boga takvu milost. 4. - Način kojega se moraju držati u ovoj noći osjeta jest da ne idu putem razglabanja i razmišljanja, jer već nije vrijeme da se oko toga nastoji; nego neka puste dušu da počiva, premda im se čini da ne rade ništa i da gube vrijeme krivnjom svoje mlitavosti. Već će mnogo učiniti ako ustrpljivo ustraju u molitvi ne čineći ništa. Upravo to jedino i moraju činiti: neka ostane duša slobodna i mirna, nezaokupljena nikakvom spoznajom i mišlju i neka se ne skrbi o čem će misliti i razmatrati. Neka se zadovolji samo mirnim pogledom punim ljubavi na Boga bez skrbi, napora i želja da ga čuje i uživa, jer sve ove težnje uznemiruju i rastresuju dušu od mirnog počivanja, slatkog odmora motrenja što joj se ovdje podaje. 5. - Nadalje, koliko god im se rađale premnoge sumnje da gube vrijeme i da bi
bilo bolje baviti se drugim stvarima, jer da u molitvi ne mogu činiti ni misliti ništa, neka se strpe i ostanu mirne, jer je sada vrijeme da se živi plandujući i u velikoj duhovnoj širokogrudnosti. Ako bi od svoje strane htjele bilo što djelovati svojim unutrašnjim moćima, to bi značilo sprječavati i rušiti dobra koja Bog utiskuje u dušu putem ovog spokojnog mira; to bi značilo kao da bi se, po apsurdnoj pretpostavci, neka izrađena slika stala pomicati dok joj slikar daje posljednje poteze: sigurno bi mu smetala da išta učini i pokvarila bi mu posao. Tako, kad duša stoji u unutarnjem miru i spokojnosti, bilo koje djelovanje ili čuvstvo, ili bilo koja skrbna pažnja koju bi ona htjela imati, bit će joj na smetnju i rastresanje i nužno će učiniti da će osjetiti suhoću i prazninu u osjetima, i koliko više bude htjela da se osloni na takvo čuvstvo ili spoznaju, toliko će više osjetiti prazninu koja ne može više biti ispunjena tim putem. 6. - Ne treba, dakle, da se duša išta uznemiruje što gubi djelovanje svojih moći, pače može biti zadovoljna da ih brže gubi. Ako duša ne iskvari od Boga uliveni čin motrenja, ovo je motrenje krijepi s više mirnog obilja i čini da se uspali ognjem ljubavi što ga ovo tamno skriveno motrenje sobom nosi i daje duši; jer motrenje nije drugo nego tajnovito spokojno ulijevanje Boga puno ljubavi, koje - ako mu se otvori put - raspaljuje dušu duhom ljubavi, kako ona daje razumjeti u slijedećem stihu: Kad žud me milja žarka podžigaše.
