George Lcas-Zvezdani ratovi-Nova nada
Prolog Druga galahsija. drugo doba. Tada je Republika bila republika legendi, veća od udaljenosti i vremena. Nema potrebe da govorimo ni gdje je bila ni odakle je došla, jer nam je dovoljno znati... da je to bila ona Republika. Jednom davno, pod mudrom upravom Senata i zaštitom vitezova Jedija, Republika je rasla i evala. No onda, kao što se često zbude kad moć i bogatstvo nadrastu veličanstveno i do-rastu do zastrašujućeg, pojavili su se oni opaki, obdareni gramzivošću doraslom toj veličini. Tako je to bilo i s Republikom kad je došla do svog zenita. Baš poput najvećih stabala, sposobnih da izdrže svaki vanjski napad, tako je i Republika istrunula iznutra, iako je ta opasnost izvana bila nevidljiva. Uz pomoć podjarenih, na vlast gladnih pojedinaca iz državne uprave, kao i silnih trgovačkih organa, častohlepni se senator Palatine dao izabrati za predsjednika republike. On je obećao da će ujediniti nezadovoljnike i obnoviti davni sjaj države. STAR WARS Kad je on, međutim, sigurno zasjeo, proglasio se imperatorom i prekinuo svaku vezu s pukom. Uskoro su, međutim, njime zavladali njegovi pomoćnici i čankolisci, ljudi koje je sam uzdigao na visoke položaje, i jauk mu naroda za pravdom naprosto više nije dopirao do ušiju. Nakon što su na podmukao i izdajnički način istrijebili vitezove Jedija, zaštitnike pravde u galaksiji, carski su guverneri i birokrati odlučili na obeshrabrenim svjetovima galaksije uspostaviti vladavinu straha. Mnogi su se od njih, u borbi za vlastite probitke, poslužili imperijalnim snagama i pozivali na ime sve izoliranijeg imperatora. Protiv tog se novog zuluma, međutim, pobunio manji broj sustava. Objavivši svoje protivljenje Novom
poretku, oni su otpočeli boj za obnovu Stare Republike. Oni su od samog početka bili brojčano neusporedivo slabiji od sustava pod carskim ropstvom. U tim prvim mračnim danima činilo se skoro izvjesnim da će se taj blistavi plamen otpora ugasiti prije nego što uspije baciti svjedo nove istine preko galaksije ugnjetenih i pobijeđenih naroda... ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Iz Prve sage LUhillsou dnevnih »Našli su se na krivom mjestu i u krivo vrijeme. I naravno da su postali heroji.« Senatorica Leia Organa od Alderaana STAR WARS I ila je to golema, blistava sfera, i u svemir je bacala plamen topaza - ali to nije bilo sunce. I zato je taj planet dugo obmanjivao ljude. Sve dok nisu ušli u nisku putanju oko njega, njegovi otkrivači nisu shvatili da je to zapravo planet u dvojnom sustavu a ne treće sunce. Isprva se činilo izvjesnim da na takvom planetu ne može živjeti ništa, najmanje pak ljudi. Pa ipak su se masivne zvijezde klase Gl i G2 vrtjele oko zajedničkog težišta na neobično pravilan način, a Tatooine je kružio oko njih dovoljno daleko da se na njemu uspjela razviti prilično stabilna, pa makar i silno vruća klima. Taj je svijet skoro čitav bio bezvodna pustinja, a njegov neobični zvjezdanožuti odsjaj nastao je samo zato što je dvostruko sunce udaralo u pijesak i kamene ploče bogate natrijem. Isto je to sunce najednom zasjalo na tankoj opni metalnoga tijela što je sumanutom brzinom padalo prema atmosferi. *** Hiroviti kurs kojim je plovila galaktička krstarica bio je takav namjerno; on nije bio posljedica oštećenja nego očajničke želje da se ono izbjegne. Duge pruge silne energije klizile su uz ljusku, raznobojna oluja uništenja, kao da se jato priljepuša ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA borilo da se uhvati na mnogo većeg, neprijateljski nastrojenog domaćina. Jedna od tih zraka što su opipavale i istraživale prostor uspjela je dotaknuti bjegunca i udariti u njegovo glavno solarno krilce. Kad se njegov vršak razletio na komade, u svemir su buknuli dragulji smrskane plastike i metala. Plovilo je zadrhtalo od udarca. Izvor tih mnogostrukih energijskih zraka najednom je doleb-dio pred oči - bila je to nezgrapna imperijalna krstarica. Njezina se masivna silueta kostriješila poput kaktusa desetcima cijevi najtežih oružja. Sad, kad se krstarica primaknula, s tih je bodlji iščezao odbljesak. Na pogođenim dijelovima manjega broda povremeno bi se viđale eksplozije i bljeskovi. U apsolutnoj studeni svemira, krstarica se prisno primakla boku svog ranjenog plijena. Brod je protresla još jedna daleka eksplozija - no ona se Ar-toou Detoou i Seeju Threepiju sasvim zasigurno nije učinila nimalo dalekom. Praskovi su ih bacali tijesnim hodnikom kao le-žajeve u starom motoru. Pri pogledu na tu dvojicu čovjek bi pomislio da je visoki, čovjekoliki stroj Threepio kapetan broda, dok je zdepasti, tro-nogi robot, Artoo Detoo, njegov podređeni. No dok bi Threepio i na samu tu pomisao prezrivo otpuhnuo, oni su zapravo bili jednaki u svemu osim u razgovorljivosti. Jer je u tom pogledu Threepio bio sasvim očito - i nužno - nadmoćan. Još je jedna eksplozija potresla hodnik i zbacila Threepija s nogu. U takvim bi zgodama njegov suputnik prolazio mnogo bolje zahvaljujući nižem i dobro uravnoteženom težištu svog zdepastog, valjkastog tijela, dobro izbalansiranog na debelim, pandžama proviđenim nogama. Artoo je podigao brz pogled na Threepija, koji je pokušavao održati ravnotežu hvatajući se za zid hodnika. Dok je manji robot pomno razgledavao izubijano kućište svoga prijatelja, oko STAR WARS jedincatog mehaničkog oka zagonetno su žmirkala svjetla Patina metalne i vlaknaste prašine prekrivala je inače sjajni brončani završni sloj, a bilo je tu i nekoliko vidljivih ulubljenja - sve su to bile posljedice udaraca što ih je primio njihov odmetnički brod. Posljednji je napad popratio i uporni duboki bruj koji nisu uspjele prigušiti ni najglasnije eksplozije. A onda je, bez ikakvog vidljivog razloga, to bubanje u basu najednom prestalo, i jedini su zvukovi u inače praznom hodniku bili pucketanje, nalik na lomljenje suhih grančica, releja koji su pregarali i tiho praskanje elektronike na izdisaju. Kroz brod su se još jednom pronijeli odjeci eksplozija, ali su dopirali odnekud daleko od hodnika. Threepio je nakrivio svoju glatku, čovjekoliku glavu. Kovinske su mu uši pažljivo oslušnule. To je oponašanje ljudske poze jedva bilo nužno - Threepijevi su slušni senzori bili sasvim sve-smjerni - ali je vitki robot bio programiran za savršeno uklapanje u ljudsko društvo. Program se protezao sve do oponašanja ljudskih gesti.
»Jesi li čuo?« upitao je retorički svog strpljivog pratitelja, a pitanje se odnosilo na to tiho bubanje. »Isključili su glavni reaktor i pogon.« Glas mu je bio pun nevjerice i zabrinutosti kao da je ljudski. Kovinskim je dlanom tužno protrljao tamno-smeđu pjegu na boku, na mjestu gdje je na nj palo slomljeno rebro brodskoga trupa i ostrugalo brončani sloj. Threepio je bio profinjen stroj, i takve su ga stvari uznemiravale. »Ludost, to je ludost.« Polako je odmahnuo glavom. »Ovaj će nas put sigurno uništiti.« Artoo na ovo nije odmah odgovorio. Njegov se bačvasti torzo nagnuo prema natrag, snažne su mu se noge uhvatile za palubu, i sad se metar visoki robot zadubio u izučavanje stropa nad njima. Iako on nije imao glavu koju bi mogao postaviti u položaj osluškivanja, kao što ju je imao njegov prijatelj, 10 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA ipak je nekako uspio stvoriti taj dojam. Iz njegova je zvučnika potekao čitav niz kratkih cvrkuta i pijuka. Čak i za vrlo osjetljivo ljudsko uho to bi bilo samo krčanje, ali za Threepija su to bile riječi čiste i jasne kao da su do njega došle izravno preko kabla. »Da, pretpostavljam da su morali isključiti pogon«, priznao je Threepio, »ali što ćemo sada? Ne možemo ući u atmosferu s uništenim glavnim stabilizatorom. A ne vjerujem ni da ćemo se naprosto predati.« Najednom se pojavila mala družina naoružanih ljudi, s puškama na gotovs. Izrazi su im lica bili naborani od brige kao i njihove odore, a oko njih se širio dojam ljudi spremnih na smrt. Threepio ih je šutke promatrao sve dok nisu nestali iza za-vijutka hodnika, a onda mu se pogled vratio na Artooa. Manji se robot u međuvremenu nije ni pomaknuo iz svog položaja osluškivanja. I Threepijev je pogled skrenuo prema stropu jer je znao da su Artoova osjetila za nijansu oštrija od njegovih. »Sto je to bilo, Artoo?« Odgovor je bio kratki rafal pisaka. Trenutak potom više nije bilo nikakve potrebe za senzorima na najvećem pojačanju. Sljedeću minutu-dvije, hodnik je ostao mrtvački tih. A onda se začulo tihano greb, greb, kao kad maca grebe po vratima; dopiralo je odnekud odozgo. Taj su čudni zvuk proizveli teški koraci i vučenje teške opreme negdje u brodskom trupu. Kad se začulo nekoliko prigušenih eksplozija, Threepio je promrmljao: »Provalili su negdje iznad nas. Ovaj put kapetanu nema spasa.« Okrenuo se i zagledao u Artooa. »Mislim da će nam biti najpametnije...« Prije nego što je mogao dovršiti, zrak je ispunio vrisak preopterećenog metala, i drugi se kraj prolaza osvijetlio zasljeplju-jućim kemijskim bljeskom. Negdje dolje mali se grozd naoruža11 STAR WARS nih članova posade, koji je tu prošao prije nekoliko minuta, sukobio s napadačima koji su prodrli u brod. Threepio je okrenuo lice i osjetljive fotoreceptore - u zadnji čas da izbjegne krhotine metala što su poletjele hodnikom. Na drugom je kraju u stropu zinula rupa i na pod su hodnika počele padati ljudske prilike, nalik na krupne zrcalne metalne kuglice. Oba su robota znala da nijedan stroj nije dorastao fluid-nosti gibanja tih stvorova, pa su smjesta zauzeli borbeni položaj. Pridošlice su bile ljudi u oklopu, a ne mehanička bića. Jedan je od njih pogledao ravno u Threepija - ne, ne u njega, pomislio je grozničavo uspaničeni robot, nego mimo njega. Čovjek je u oklopljenim šakama okrenuo veliku pušku - prekasno. U glavu ga je udarila zraka blistavoga svjetla, i onda su na sve strane poletjeli komadići oklopa, kostiju i tkiva. Pola se imperijalnih oklopnika, koji su napali brod, okrenulo i uzvratilo vatru niz hodnik - ciljajući mimo dva robota. »Brzo - ovuda!« zapovjedio je Threepio jer se želio povući pred imperijalcima. Artoo se okrenuo skupa s njim. Napravili su tek nekoliko koraka, no onda su pred sobom ugledali članove pobunjeničke posade, koji su zauzeli položaj i pucali s drugog kraja hodnika. Prolaz se za nekoliko sekundi napunio dimom i prekriženim zrakama energije. Od uglačanih dijelova zida i poda rikošetirale su crvene, zelene i plave munje ili parale duge rane u metalnim površinama. Krikovi ranjenih i umirućih ljudi - kakav neobičan, neroboti-čan zvuk, pomislio je Threepio - prodorno su odjekivali, nadglasavajući inorgansku destrukciju. Istog časa kad je jedna zraka udarila kraj robotovih nogu, druga je prasnula u zid ravno iza njega, pa ogolila i zaiskrila klupka žica i nizove kablova. Sila je tog združenog udarca bacila Threepija naglavce među te raskinute kablove, i tu ga je desetak drugih strujnih tokova pretvorilo u displej koji se trzao i otimao. 12 ZVJIZDANI RATOVI - NOVA NADA
Kroz krajeve su njegovih živaca prošli čudni osjećaji. Nisu izazvali bol, nego samo zabunu. Kad god bi se pomakao i pokušao se osloboditi, začulo bi se sljedeće divlje pucketanje, zbog pregaranja sljedećeg grozda elektronskih snopova. Dok je boj nastavljao bjesnjeti, i buka i umjetne munje oko njega ostajale su kakve su i bile. Hodnik se počeo puniti dimom. Artoo Detoo je prtljao oko prijatelja, pokušavajući ga osloboditi. Mali je robot prema divljim energijama što su ispunjavale hodnik izražavao samo flegmatičnu ravnodušnost. Napravili su ga tako niskog da mu je većina zraka i tako prelazila preko glave. »Upomoć!« zakričao je Threepio, jer ga je najednom uplašila nova poruka iz unutarnjeg senzora. »Čini mi se da mi se nešto tali. Oslobodi mi lijevu nogu - slutim problem u blizini zdjeličnog servomotora.« Ton mu se, tipično, u času iz molećivog promijenio u prijekorni. »Za sve si ovo samo ti kriv!« ljutito je povikao. »Nisam smio biti tako glup da se pouzdam u logiku jednog polukapa-citiranog termokapsularnog raskućenog asistera. Nije mi jasno zašto si toliko navalio da odemo sa svojih zadanih mjesta i krenemo tim glupim pristupnim hodnikom. Ali to sad i tako više nije važno. Čitav je brod već sigurno...« Artoo Detoo ga je prekinuo usred rečenice vlastitim ljutitim piskanjem i trubljenjem, iako je i dalje nastavljao sjeći i precizno rezati spetljane visokonaponske kablove. »Tako dakle?« odgovorio je Threepio prezrivim otpuhivanjem. »A što da ja kažem tebi, ti mali..!« U tom je trenutku hodnik protresla divlja eksplozija i oduzela mu glas. Zrak je ispunila miazma pougljenjenih dijelova, razdirući pluća i mračeći sve pred sobom. 13 ------------------------------------------STAR WARS-----------------------------------------*** Dva metra visok. Dvonožan. Za njim leprša crni plašt, a lice mu je stalno zaklonjeno funkcionalnim, no ipak i bizarnim vizirom, inhalatorom od crnog metala - Mračni Gospodar Sitha izazivao je prepast i stravu dok je krupnim korakom grabio kroz hodnike pobunjeničkog broda. Strah je slijedio korake svih Mračnih Gospodara. Oblak zla što se lijepio za ovog bio je tako žestok da su pred njim ustuknuli i prekaljeni imperijalni oružnici; iz njega je izbijala tolika prijetnja da se medu njima začuo nervozni mrmor. Donedavno tako odlučni članovi pobunjeničke posade pri pogledu na crni oklop obustavili su otpor i pobjegli u panici - na taj crni oklop koji, ma koliko da bio crn, nije bio ni izdaleka tako crn kao misli što su strujile u glavi koju je skrivao. A tom je glavom sada vladala samo jedna misao, jedna opsesija. Ona je palila mozak Dartha Vadera dok je skretao u još jedan hodnik u slomljenom brodu. Dim se već počeo razilaziti, iako su kroz trup još odzvanjali odjeci dalekog boja. Bitka je ovdje bila gotova i sad se prenijela dalje. U brazdi što je ostala iza Mračnog Gospodara slobodno se micao samo jedan robot. See Threepio se napokon oslobodio i zadnjeg kabla koji ga je sputavao. Negdje iza njega čuli su se ljudski krikovi, s mjesta gdje su neumoljivi imperijalni oružnici trijebili i zadnje ostatke pobunjeničkog otpora. Threepio je spustio pogled i ugledao samo pougljenjenu palubu. Kad se osvrnuo oko sebe, glas mu je odavao zabrinutost. »Artoo Detoo, gdje si sad?« Dim kao da se počeo pomalo razilaziti. Threepio se zagledao niz prolaz. Artoo Detoo je, po svemu sudeći, bio tu. Ali nije gledao u Threepijevu smjeru. Umjesto toga, činilo se kao da se mali robot sledio u stavu pozor. A nada nj se - kroz ljepljivi su se, kiseli dim s teškom mukom probijali čak i Threepijevi elektro14 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA nički fotoreceptori - nadvio ljudski lik. Bio je mlad, vitak i, pomislio je Threepio, prema neshvatljivim ljudskim mjerilima ljepote, na smireni način lijep. Jedna mu se sitna šaka micala ispred Artoova torza. Threepio je krenuo prema njima, i baš se tada magla još jednom zgusnula. Ali kad je stigao do kraja hodnika, na njemu je stajao samo Artoo i čekao ga. Threepio je pogledao mimo njega, nesiguran u sebe. Roboti ponekad pate od elektroničkih halucinacija - ali zašto bi mu se prividjelo ljudsko biće? Slegnuo je ramenima... Mislim, a zašto ne bi, napose kad se u obzir uzmu zbunjujuće okolnosti protekloga sata i doza ljute struje što ju je maločas apsorbirao. Ne bi ga iznenadila baš nikakva opsjena njegovih ulančanih unutarnjih elektroničkih krugova. »Pa gdje si ti?« upitao je Threepio napokon. »Pretpostavljam da si se negdje sakrio.« Odlučio je ne spominjati ono možda ljudsko biće. Ako je to bila halucinacija, onda Artoou neće priuštiti zadovoljstvo da dozna kako su mu ovi zadnji događaji gadno poremetili logične krugove. »Vratit će se ovuda«, nastavio je, ne dajući malom automatu ni priliku da mu odgovori, pa kimnuo glavom prema hodniku, »da potraže preživjele. I što ćemo sad? Oni strojevima u vlasništvu pobunjenika neće vjerovati na riječ kad im vele da ne znaju ništa vrijedno. Poslat će nas u rudnike mirodija na Kes-selu ili nas razložiti da dobiju dijelove za druge, manje vrijedne robote. Mislim, to u slučaju ako nas ne proglase potencijalnom klopkom za programe i ne raznesu nas čim nas opaze. Ako
se ne...« Artoo se, međutim, već bio okrenuo, i sad se žurnim korakom vraćao niz hodnik. »Čekaj, kamo ćeš? Zar nisi čuo što sam ti rekao?« Psujući na nekoliko jezika, na nekoliko njih sasvim mehanički, Threepio je gipko pojurio za prijateljem. Ta jedinica Artoo, pomislio je, kad hoće zna biti vrlo tvrdih krugova. 15 STAR WARS *** Predvorje zapovjednog centra galaktičkog krstaša bilo je pretrpano smrknutim zarobljenicima koje su skupili imperijalni oružnici. Neki su ležali ranjeni, neki na umoru. Nekoliko su časnika odvojili od mobiliziranih vojnika, i oni su sad stajali sami, i bacali ratoborne i prijeteće poglede na nijemi grozd oružnika koji su ih držali na nišanu. A onda su svi - i imperijalni oružnici i pobunjenici - ušu-tjeli kao na zapovijed, jer se iza zavijutka hodnika najednom ukazao masivni lik u pelerini. Dva su se dotad vrlo odlučna, tvrdoglava pobunjenička časnika najednom počela tresti. Ta silna ljudina stala je pred jednog od njih i bez riječi ispružila ruku. Masivna mu se šaka zatvorila oko vrata i digla zarobljenika s palube. Pobunjeničkom su časniku iskočile oči, ali je nastavio šutjeti. Iz brodskog se zapovjednog centra iskobeljao imperijalni časnik, kojemu je zabačena oklopna kaciga otkrivala svježu brazgotinu na mjestu gdje mu je energijska zraka prodrla kroz zaštitu, pa žustro zatresao glavom. »Ništa, gospodine. Informacijski je sustav izbrisan do kraja.« Darth Vader je potvrdio primitak te vijesti jedva opazivim kimanjem glave. Neprobojna je maska okrenula pogled prema časniku kojeg je mučio. Metalom obloženi prsti još su se jače stisnuli. Zarobljenik je podigao ruke i očajnički se pokušao osloboditi, ali sve uzalud. »Gdje su podaci koje ste uhvatili?« opasno je zabrujao Va-derov glas. »Sto ste učinili s informacijskim vrpcama?« »Mi nismo... uhvatili... nikakve informacije«, zakrkljao je časnik koji mu se zibao u rukama, jedva hvatajući dah. Negdje je iz dubine pluća izgrabio evil zgražanja. »Ovo je... savjetnikov 16 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA brod... Zar niste vidjeli naše... vanjske oznake? Mi smo u... diplomatskoj... misiji.« »Kaos odnio i vas i vašu misiju!« progunđao je Vader. »Gdje su te vrpce!« Stegao ga je još jače, a prijetnja se u njegovu stisku slutila sasvim jasno. Kad je časnik napokon odgovorio, glas mu je bio goli, pri-davljeni šapat. »To samo... zapovjednik zna.« »Ovaj brod nosi sistemski grb Alderaana«, progunđao je Vader, a maska za disanje, nalik na kamenog zmaja na oluku katedrale, nagnula se prema žrtvi. »Je li na brodu tko od kraljevske obitelji? Koga to vozite?« Debeli su se prsti još malo stegli, i sad se časnik počeo otimati još frenetičnije. Zadnje su mu riječi bile prigušene i pridavljene do nerazaznatljivosti. Vader nije bio zadovoljan. Iako se čovjek opustio na jeziv i konačan način, njegova se šaka nastavila stezati, i začulo se ledeno jezivo pucanje i praskanje kostiju, nalik na šljapkanje po plastici. A onda je, zgađeno hripnuvši, Vader napokon bacio tu lutku mrtvoga tijela o suprotni zid. Nekoliko se imperijalnih oružnika u zadnji čas maknulo s puta pa izbjeglo taj jezivi projektil. Masivno se tijelo neočekivano okrenulo, i imperijalni su časnici ustuknuli pred tim zlokobno isklesanim pogledom. »Prihvatite se rastavljanja broda, komad po komad, dio po dio, sve dok ne pronađete te vrpce. A što se tiče putnika, ako ih je uopče bilo, želim ih žive.« Na trenutak je zastao, pa dodao: »Brzo!« Časnici i vojnici skoro su popadali jedni preko drugih u želji da što prije odu - ne toliko da izvrše Vaderove naredbe, koliko da naprosto pobjegnu iz njegovog zlokobnog društva. 17 - §?AK WARS *** Artoo Detoo je napokon stao u praznom hodniku u kojemu nije bilo ni dima ni tragova borbe. Zabrinuti i zbunjeni Three-pio zaustavio se iza njega. »Proveo si nas kroz pola broda, a za što..?« I tu je zastao i s nevjericom se zapiljio u zdepastog robota koji je podigao ud s pandžom i otkinuo plombu s komore spasilačke kapsule. Istog se časa upalilo crveno svjetlo alarma, i kroz hodnik se začulo tiho ritmičko trubljenje. Threepio se divlje osvrnuo na sve strane, ali se u prolazu nije pojavio nitko. Kad je vratio pogled, Artoo Detoo se već probijao u tijesnu kapsulu. Kapsula je bila dovoljno velika da primi nekoliko ljudi, i njezina konstrukcija nije bila predviđena za smještaj mehaničkih bića. Artoo se podosta namučio dok se napokon smjestio u nespretnom tijesnom odjeljku.
»Hej«, uzviknuo je prepadnuti Threepio, glasom skoro pre-klinjućim, »tebi je ovdje zabranjen pristup! To je samo za ljude. Možda bismo uspjeli uvjeriti imperijalce da nismo buntovno programirani i da smo preskupi za rastavljanje, ali ako te netko vidi ovdje, onda smo gotovi. Izađi!« Artoo Detoo je nekako uspio zabiti tijelo pred malu komandnu ploču. Lagano se nakrivio pa na svog neodlučnog pratioca izlio čitavu bujicu glasnih pijuka i zvižduka. Threepio ga je poslušao. On se nije mogao namrštiti, ali je stvorio valjani dojam da je učinio baš to. »Misija... kakva misija? Ma o čemu ti to? Govoriš kao da u glavi nemaš ni tri čista integrirana logička terminala. Ne... dosta mi je već pustolovima. Predat ću se imperijalcima, pa što bude - i ne pada mi na pamet da uđem.« Iz Artoove mu je jedinice odgovorio ljutit elektronički prasak. 18 RATOVI - N@VA HABA ■ »Što, ti ćeš meni govoriti da sam ja drveni filozof«, odbrusio mu je Threepio, »ti predebela, neaerodinamična gvaljo masti!« Threepio je baš bio mutio novu gadost za odgovor, kad je stražnji zid hodnika raznijela eksplozija. Kroz uski je pomoćni prolaz uz huku proletjela prašina s metalnim otpadom, iza čega je u hipu uslijedio čitav niz sekundarnih eksplozija. S ogoljelog unutarnjeg zida gladno su poskočili plamenovi, odražavajući se od Threepijevih izoliranih pjega na uglačanoj košuljici. Elektronski mrmljajući nešto što je odgovaralo predavanju duše nepoznatom, klimavi je robot uskočio u spasilačku kapsulu. »Zbog ovog ću još požaliti«, promrmljao je čujnije u trenutku kad je Artoo aktivirao sigurnosna vrata za njegovim leđima. Manji je robot škljocnuo nizom sklopki, uz školjocaj vratio poklopac, pa jasno određenim slijedom pritisnuo tri gumba. I tako je uz grmljavinu eksplozivnih kopči spasilačka kapsula lansirana s obogaljenog broda. ■k * * Kad je preko komunikacijskih uređaja stigla vijest da je na pobunjeničkom brodu očišćen i zadnji džep otpora, kapetanu je imperijalne krstarice vidljivo laknulo. Baš je sa zadovoljstvom pratio zbivanja na zarobljenom brodu, kad mu je prišao jedan od vodećih topničkih časnika. Kapetan mu se primakao, pogledao u kružni panoramski ekran i ugledao sićušnu točkicu kako pada prema plamenom svijetu ispod njih. »Ode još jedna kapsula, gospodine. Naredba?« Casnikova je ruka lebdjela nad kompjutoriziranom energijskom baterijom. Sasvim ležerno, pun pouzdanja u vatrenu moć i totalnu vlast nad brodom, kapetan se zagledao u ispisane brojeve koji su se odnosili na kapsulu. Sva su očitanja bila prazna. »Ne otvaraj paljbu, poručnice Hija. Instrumenti pokazuju da u kapsuli nema života. Očito se u mehanizmu za izbacivanje 19 STAR WARS I dogodio kratki spoj, ili je dobio lažnu naredbu. Ne rasipajte energiju.« Potom se okrenuo, da sa zadovoljstvom posluša izvješća o zarobljenim ljudima i zaplijenjenoj opremi na pobunjeničkom brodu. * -k * Plamen eksplozija panela i erupcija strujnih krugova odražavao se suludo na oklopu čelnog oružnika dok je ovaj pregledavao prolaz pred sobom. Već se bio spremao okrenuti i dovik-nuti ljudima iza sebe da podu za njim, kad je najednom opazio kako se sa strane nešto pomaknulo. Učinilo se da to nešto čuči u maloj, mračnoj niši. Spremno držeći pištolj, oprezno je krenuo naprijed i zirnuo u skrovište. Uz njegovo se dno kutrila mala, drhtava prilika sva u lepršavo bijelom, i podigla pogled prema njemu. Sad je opazio da je pred njima mlada žena, a njezin tjelesni opis slagao se s opisom Mračnom Gospodaru najzanimljivije osobe. Jurišnik se nacerio iza svoje kacige. Sretnog li susreta. Za ovo mu ne gine pohvala. U svom oklopu, glava se malo okrenula, pa usmjerila glas prema sićušnom kondenzatorskom mikrofonu. »Evo je«, doviknuo je ljudima iza sebe. »Pribor za ošamu-ćiva...« Nikad nije dovršio rečenicu, baš kao što nikad nije primio ni toliko željkovanu pohvalu. U trenutku kad mu je pažnja skrenula s djevojke na komunikator, njezine je drhtavice nestalo zapanjujućom brzinom. Energijski pištolj što ga je skrivala iza leda najednom se razotkrio u trenutku kad je izletjela iz svog skrovišta. Prvi je pao oružnik koji je imao nesreću da je nađe, a glava mu se pretvorila u masu rastaljenih kostiju i metala. Ista je sudbina zadesila i drugi oklopljeni lik koji je brzo došao za njim. A onda je blistavo
zelena motka energije dotakla ženin bok i 20 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA onda se u trenutku svalila na palubu, i dalje stežući pištolj u svojoj sitnoj šaci. Oko nje su se skupila tijela zatvorena u metal. Jedan, kome su na mišici bile oznake nižeg časnika, kleknuo je i okrenuo je. Iskusnim je okom promotrio paralizirani lik. »S njom će sve biti u redu«, izjavio je napokon i podigao pogled na svoje podređene. »Javite gospodaru Vaderu.« *** Threepio je zurio, kao hipnotiziran, kroz mali prozorčić ugrađen u prednji dio sićušne kapsule za spašavanje. Već ih je proždiralo vrelo žuto oko Tatooinea. Znao je da se negdje iza njih obogaljeni brod i imperijalna krstarica smanjuju do nevidljivosti. Sto je njemu bilo savršeno po volji. Ako slete kraj civiliziranoga grada, on će potražiti nekakvo otmjeno zaposlenje u smirenoj atmosferi, nešto što priliči njegovom statusu i naobrazbi. Tih posljednjih nekoliko mjeseci podarilo mu je zaista i previše i uzbuđenja i nepredvidljivih zbivanja a da bi i nakon svega ostao samo stroj. Artooovo naizgled proizvoljno manipuliranje komandama kapsule obećavalo je, međutim, sve samo ne glatko slijetanje. Threepio je zabirnuto pogledao svog zdepastog suputnika. »Jesi ti baš sasvim siguran da znaš kako se time pilotira?« Artoo je odgovorio neodređenim zviždukom, koji nije baš nimalo popravio zbrkano stanje duha višeg robota. 21 w— i - stak wmts II Stara doseljenička izreka veli da ćeš prije spaliti oči zureći ravno i uporno u suncem spaljene ravnice Tatooine nego izravno u njegova dva golema sunca. Toliko je jak taj prodorni bljesak što se odražava od te beskrajne pustoši. No usprkos tom bljesku, na tim ravnicama postalim od dna već davno isparenih mora, život može postojati i postoji. A to je postalo moguće samo zbog jednog: ponovnog dolaska vode. Za ljudske je potrebe, međutim, ta voda na Tatooine bila jedvice dostupna. Atmosfera je svoju vlagu davala nevoljko. Nju je trebalo izmamiti iz oštrog modrog neba - izmamiti, oteti, istrgnuti i spustiti na spaljenu površinu. Dvije prilike kojima je prva briga bila baš dobivanje te vlage stajale su na blagoj uzvišici jedne od tih negostoljubivih ravnina. Jedan je član tog para bio krut i kovinskog izgleda -bio je to vaporator čvrsto ukopan izravno u pijesak i u duboku stijenu što je ležala pod njim. Prilika što je stajala do nje bila je mnogo živahnija, iako ništa manje opaljena suncem. Luke Skywalker bio je dvaput stariji od deset godina vapo-ratora, ali mnogo nepouzdaniji. U tom je trenutku tiho psovao tvrdoglavi ventilski adapter na temperamentnoj spravi. S vremena na vrijeme, umjesto primjerenom alatu, pribjegavao bi prilično nesuptilnom lupanju. Nijedna od tih dviju metoda 22 - ZVJEZBAH1 Mk?@VI - N©¥Jl MMSA nije davala baš nikakvog ploda. Luke je bio siguran da su va-poratorova maziva dala sve od sebe da privuku pijesak, masnim pogledom zavodljivo žmirkajući na sitne abrazivne čestice. Otro je znoj s čela i na trenutak se naslonio. Kod tog je mladića najpretencioznije bilo njegovo ime. Dok je promatrao spravu, lagani mu je povjetarac potezao raščupanu kosu i vrećasti radni kombinezon. Nikakve koristi da se na nj ljuti, posavjetovao je samoga sebe. To je samo jedan neinteligentni stroj. Dok je Luke razmišljao o svojoj situaciji, pojavio se i treći lik, koji je izmigoljio iza vaporatora pa nespretno zaprtljao po oštećenom dijelu. Od šest ruku robota modela Treadwell radile su samo tri, a i te su tri bile izlizanije od cipela na Lu-keovim nogama. Stroj se gibao nesigurnim pokretima, i stalno je zastajkivao. Luke ga je tužno pogledao, pa nakrivio glavu i zagledao se u nebo. Od oblaka i dalje ni traga ni glasa, a znao je da ga, ako ne pokrene taj vaporator, neće ni biti. Već se spremao pokušati još jedanput, kad mu je oko uhvatilo sitan no intenzivan sjaj. Hitro je iz pojasa izvukao brižno očišćeni makrodvogled i uperio objektive u nebo. Zurio je tako nekoliko dugih trenutaka, žaleći što umjesto dvogleda nema pravi teleskop. Dok je tako gledao, sasvim je zaboravio i na vaporatore, i na vrućinu, i svu onu tlaku što ga još danas čeka. Zakačio je dvogled za pojas, okrenuo se i poletio prema zemnom jurniku. Na pola se puta sjetio da dovikne preko ramena.
»Požuri«, kliknuo je nestrpljivo. »Kog vraga čekaš? Ubacuj u prvu.« Treadwell je krenuo prema njemu, zastao, pa se zavrtio u uskim krugovima, a iz svih mu je šavova prokuljao dim. Luke je nastavio izvikivati naredbe, ali je na kraju ogorčeno 23 STAR WARS prestao shvativši da za motiviranje Treadwella više nisu dovoljne samo riječi. Luke se na trenutak nećkao da stroj ostavi za sobom - ali je pomislio da su njegovi ključni dijelovi očito pregorjeli. I tako je uskočio u jurnik, i pritom tek nedavno popravljenu repulzijsku lebdjelicu opasno nagnuo na bok. Raspored se težina popravio tek kasnije, kad joj je sjeo za upravljač. Održavajući malu visinu nad pješčanim tlom, lagano se transportno vozilo stabiliziralo kao čamac na olujnome moru. Luke je silovito povećao snagu i motor je zacvilio od negodovanja, a iza vozila je erup-tirao pijesak u času kad je krenuo prema dalekom gradu Anc-horheadu. A iza njega, tužni se znamen crnog dima iz pregorjelog robota nastavio dizati u bistro pustinjsko nebo. Kad se vrati, više ga neće biti. Jer u širokoj pustoši Tatooinea nisu živjeli lešinari gladni samo mesa, nego i metala. *** Metalne i kamene građevine blizanaca Tatoo I i II, izblijedjele od vlastite cakline, tijesno su se kutrile jedna uz drugu, koliko zbog zaštite, toliko i zbog društva. One su bile živčano čvorište široke zemljoradničke zajednice Anchorhead. U ovom su času prašnjave, nepopločane ulice bile tihe i bez žive duše. Pod ispucalim su strehama zgrada od tekućeg kamena lijeno zujali papatači. Negdje je u daljini lajao pas, jedini znak naseljenosti, sve dok se nije pojavila neka samotna starica i pošla preko ulice. Oko sebe je čvrsto umotala metaliziranu maramu, zaštitu protiv sunca. Nešto ju je natjeralo da podigne pogled, i umorne su joj oči zažmirkale u daljinu. Zvuk se najednom skokovito pojačao, jer se iza ugla, uz silnu grmljavinu, pojavila sjajna četvrtasta sjena. Kad je vozilo krenulo prema njoj, ne pokazujući ničim da kani 24 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA promijeniti smjer, oči su joj začuđeno iskočile. Morala mu se skakutavim korakom skloniti s puta. Sva zadihana, ljutito je podigla šaku za jurnikom, pa povi-kala da nadjača buku njegova prolaska. »Hoće ti mulci ikad naučiti i usporiti!« Luke ju je možda i vidio, ali je sigurno nije i čuo. Njegove su misli bile daleko i tada, kao i kad se zaustavio kraj niske, duge betonske centrale. Njoj su iz krova i zidova virili kojekakvi štapovi i zavojnice. Tatooineini neumorni pješčani valovi lomili su se o zidove postaje kao sleđena žuta pjena. Nitko ih se nije potrudio počistiti. To ne bi imalo smisla. Jer bi se i tako vratili već sutradan. Luke je uz tresak gurnuo ulazna vrata u stranu i viknuo: »Hej!« Za iznerečtenim upravljačkim stolom postaje sjedio je, zavaljen u mehaničarskom kombinezonu, sirov mladić. Ulje protiv sunca štitilo mu je kožu od opeklina. Koža djevojke što mu je sjedila u krilu bila je zaštićena na sličan način, a te se zaštićene kože vidjelo baš podosta. Na njoj je dobro izgledao čak i sasušeni znoj. »Hej, zdravo svima!« zaderao se Luke još jednom, jer je svojim krikom izmamio ne baš sasvim gromoglasan odgovor. Pohitao je prema sobici s instrumentima u dnu centrale dok je mehaničar, još napol spavajući, prešao rukom preko lica i promrmljao: »Jesam li ja to čuo da nam je uletio neki mladi drekavac?« Djevojka se u njegovu krilu senzualno protegnula, a izlizana joj se odjeća počela zatezati u raznim, vrlo izazovnim smjerovima. Glas joj je bio ležeran i grleno hrapav. »O«, zijevnula je, »to je samo Wormie, i opet ima napad ludila.« Kad je Luke uletio u sobu, Deak i Windy podigli su pogled sa svog kompjutoriziranog bilijara. I oni su bili odjeveni baš 25 I« t - STAR WARS ■ kao i Luke, iako im je odjeća pristajala za nijansu bolje i imala malo manje životnog iskustva. Sva su tri mladića bila sušta suprotnost kršnom, pristalom igraču s druge strane stola. Od uredno podšišane kose, pa sve do precizno skrojene odore, on se isticao u sobi kao istočnjački mak sred mora zobi. Iza tri čovjeka najednom je dopro tihi bruj s mjesta gdje je robot za popravke strpljivo radio na dijelu opreme njihove postaje. »Dečki, dižite sidro«, uskliknuo je Luke uzbuđeno. A onda opazio onog mladića u odori, nešto starijeg od sebe. Subjekt njegova najednom prepadnutog pogleda prepoznao ga je kad i on njega.
»Biggs!« Čovjekovo se lice iskrivilo u polusmiješak. »Zdravo, Luke.« I onda su se već toplo zagrlili. Luke se napokon odmaknuo i s neskrivenim divljenjem promotrio sugovornikovu odoru. »Nisam znao da si se vratio. Kad si došao?« Samopouzdanje u glasu onog drugog graničilo je s kraljevskim samozadovoljstvom, no ipak ga nije nadilazilo. »Evo, baš ovaj čas. Htio sam te iznenaditi.« Zakružio je pokretom po sobi. »Mislio sam da ćeš biti tu, s ta dva spadala.« Deak i Windy na ovo su se nasmiješili. »Ali sasvim sigurno nisam očekivao da ćeš ti biti vani i nešto raditi.« Nasmijao se sasvim neusiljeno, smijehom kojem su mogli odoljeti tek malobrojni. »Na Akademiji se nisi puno promijenio«, prokomentirao je Luke. »Ali si se brzo vratio.« Izraz mu je lica postao zabrinut. »Hej, što se dogodilo - zar nisi dobio čin?« Kad je Biggs odgovorio, skrenuvši pritom pomalo pogled, učinilo se skoro kao da izbjegava odgovor. »Naravno da sam ga dobio. Baš sam prošli tjedan potpisao službu na teretnjaku Rand Ecliptic Prvi časnik, Biggs Darklig-hter, na vašu službu.« Teatralno je odsalutirao, napol ozbiljno i 26 - ZVJIZBAN! BATOVI - NOVA MASA ■ napol šaljivo, pa se ponovno nasmiješio onim svojim arogantnim pa ipak umilnim smiješkom. »Vratio sam se samo da se pozdravim sa svima vama, jadnim tupavim žabarima.« Svi su se nasmijali, a onda se Luke najednom sjetio što ga je to dovelo ovamo, pa još u tolikoj žurbi. »Skoro sam zaboravio«, rekao je, a ono se početno uzbuđenje vratilo. »Tu je, usred našeg sustava došlo do bitke. Dođite vidjeti.« Deak ga je pogledao razočarano. »Ne samo još jedan od tvojih epskih bojeva, Luke. Zar ih se već nisi dovoljno nasanjao? Daj pusti.« »Ma pusti vraga - ovo je ozbiljno. To je bitka, da, i to prava.« Sto riječima, što guranjem, uspio je nekako stanovnike postaje izmamiti na jako sunce. To je najviše ozlovoljilo Camie. »Luke, ne dao ti Bog da smo badava izlazili«, upozorila ga je ona i zaklonila oči od sunca. Luke je već bio izvadio makrodvogled i pretraživao nebo. Bio je dovoljan trenutak da ga prilijepi za jednu točku. »Baš kako sam vam rekao«, rekao je uvjereno. »Evo ih.« Biggs mu se primaknuo i posegnuo za dvogledom dok su drugi naprezali gole oči. Lagano ugađanje stvorilo je povećanje taman dovoljno da Biggs na tamnom modrilu razabere dva srebrena truna. »Nije to nikakva bitka, junače«, zaključio je on, spustio dvogled i blago pogledao prijatelja. »Oni samo plove. Dva broda, u redu - vjerojatno barža krca teretnjak, jer Tatooine nema orbitalnu postaju.« »Ali je bilo puno pucnjave - prije toga«, dodao je Luke. Njegovo je početno oduševljenje počelo gasnuti pred samou-vjerenošću starijeg prijatelja; ono ga je naprosto sparušilo. 27 STAR WARS Camie je istrgnula Biggsu dvogled iz ruke, i pritom njime malo kresnula o potporni stup. Luke joj ga je hitro uzeo i pogledao kućište, da se nije oštetilo. »Daj pazi malo.« »Daj, što se toliko brineš, Wormie«, odgovorila mu je ona pomalo posprdno. Luke je zakoračio prema njoj, pa stao kad se krupniji mehaničar postavio između njih i podario Lukea smiješkom upozorenja. Luke je trenutak razmislio, pa incident zaključio slijeganjem ramenima. »Dokle ću ti govoriti, Luke«, rekao je mehaničar, tonom već umornim od uzaludnog ponavljanja, »pobuna je daleko, daleko odavde. Sumnjam da će se Imperij boriti da zadrži ovaj sustav. Vjeruj mi, Tatooine je samo velika hrpa ničega.« Prije nego što je Luke i uspio promrmljati odgovor, njegova se publika već počela vraćati u centralu. Majstor za popravke već je obgrlio Camie, i sad se oboje potiho smijuljilo Lukeovu neznanju. Mrmljali su između sebe čak i Deak i Windy - i to o njemu, Luke je u to bio siguran. Krenuo je za njima, ali se ipak još jednom osvrnuo i podigao pogled prema tom dalekom trunju. Od svega je bio siguran samo u to da je između ta dva broda vidio bljeskove. I da ih nije stvorio odraz sunca od metala. *** Spone koje su djevojci vezale ruke iza leđa bile su primitivne i efikasne. Stalna pažnja koju joj je posvećivalo odjeljenje teško naoružanih oklopnika bila bi deplasirana, s obzirom da je riječ bila o sasvim sitnoj ženici, da im o njezinom sigurnom izručenju nije svima ovisio život. Kad je ona, međutim, namjerno usporila korak, postalo je jasno da njezini tamničari nemaju ništa protiv malo zlostavljanja. Jedan ju je od oklopnika grubo gurnuo u križa, i ona je skoro pala. Okrenula
se i uputila svom mučitelju pogled pun 28 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA mržnje. Ipak nije mogla odrediti je li to na njega ikako djelovalo, zato što mu je lice bilo sasvim skriveno oklopnom kacigom. Hodnik u koji su na koncu ušli još je bio zamagljen dimom što se dizao s osmuđenih rubova rupetine probijene kroz oplatu broda. Za nju je bio hermetički pričvršćen pokretni mo-stić, a na kraju tunela koji je premošćivao prostor između pobunjeničke letjelice i krstarice, vidio se kružić svjetla. Kad je pogledala mostić i okrenula se, preko nje je prešla sjena i prepala je usprkos nepokolebljivoj vlasti što ju je inače imala nad sobom. Iznad nje se uzdizala prijeteća masa Dartha Vadera, a iza užasne maske za disanje plamtjele su crvene oči. Djevojci je na glatkom obraščiću zatitrao mišić, ali je to ujedno bila i jedina njezina reakcija. »Darth Vader... Trebala sam znati. Samo si ti mogao biti tako smion - i tako glup. Mislim, Imperijalni senat na ovo neće samo uredno odšutjeti. Kad čuju da si napao diplomatsku mis...« »Senatorica Leia Organa«, tiho je zabrujao Vader, iako sasvim dovoljno glasno da nadglasa njezino negodovanje. Njegovo zadovoljstvo što ju je našao vidjelo se po tome što je uživao u svakom slogu. »Ne igrajte se sa mnom, Vaša Visosti«, nastavio je zloslutnim glasom. »Ovaj put niste bili ni u kakvoj dobrotvornoj misiji. Ovaj ste put prošli ravno kroz zabranjeni sustav, i niste se baš nimalo obazreli na brojna upozorenja, i sasvim ste se oglušili na naredbe da se okrenete - sve dok to i tako nije postalo nevažno.« Golema se metalna lubanja nagnula tik do nje. »Ja znam da su špijuni u sustavu na ovaj broj poslali nekoliko poruka. Kad smo potražili pojedince od kojih su potekle, nesusretljivo su se ubili prije nego što smo ih i mogli ispitati. I 29 - STJIH WAHS ■ sad želim znati što se dogodilo s podacima koje su vam poslali.« $ Činilo se da ni Vaderove riječi ni njegovo neprijateljsko držanje na djevojku nisu ostavili baš nikakav dojam. »Nemam pojma o čemu to lupetaš«, odrezala mu je ona i skrenula pogled. »Ja sam članica Senata u diplomatskoj misiji kod...« »Kod svog dijela pobunjeničkog saveza«, obznanio je Va-der, prekinuvši je na optužujući način. »A osim toga ste i izdajica.« Pogled mu je prešao na obližnjeg časnika. »Vodi je.« Ona ga je uspjela dosegnuti pljuvačkom, i ona je zacvrčala na još vrućem bojnom oklopu. On je šutke obrisao uvredljivu materiju, i zagledao se u nju sa zanimanjem dok su je preko mostića vodili u krstaricu. Vaderovu je pozornost, u trenutku kad mu je prišao, privukao vitki vojnik s oznakom imperijalnog komodora. »Ako je zadržimo, to bi moglo biti opasno«, odvažio se izreći, i sam zagledan za senatoricom dok su je odvodili prema krstarici. »Ako se za ovo dočuje, u Senatu bi moglo biti gadnih problema. To bi moglo stvoriti simpatije za pobunjenike.« Ko-modor je podigao pogled na nečitko metalno lice, pa dodao skoro kao usput: »Trebalo bi je odmah likvidirati.« »Ne. Moja je prva dužnost pronaći tu njihovu skrivenu tvrđavu«, odgovorio je Vader bez razmišljanja. »Svi su pobunjenički špijuni eliminirani - našom ili vlastitom rukom. Zbog toga je ona moj jedini ključ, samo mi ona može odati to mjesto. I kanim je potpuno iskoristiti. Ako bude potrebno, i do kraja - ali ću sasvim sigurno doznati gdje je ta pobunjenička baza.« 'i Komodor je napućio usne, lagano zavrtio glavom, možda čak i pomalo sućutno, dok je gledao za ženom. »Ona će prije umrijeti nego vam dati ikakvu informaciju.« Vaderov je odgovor bio mrazan u svojoj ravnodušnosti. 30 ■ ZVJEZDANI RATO¥I - NOVA MADA »To prepusti meni.« Razmislio je na trenutak, pa nastavio. »Pošalji alarmni signal kroz sve kanale. Javi da je senatoričin brod naletio na neočekivani roj meteora, i da ga nije mogao izbjeći. Podatci navode na zaključak da je odbojni štit bio nadjačan, te da je brod bio tako prošupljen da je izgubio devedeset pet posto atmosfere. Izvijesti njezinog oca i Senat da su svi na brodu poginuli.« Komodoru i Mračnom Gospodaru stupajući je prišla družina oklopnika s očitom namjerom. Vader ih je upitno promotrio. »Spomenute vrpce s podacima nisu na brodu. U brodskim spremišnim bankama nema nikakvih upotrebljivih informacija, a nema ni dokaza o ikakvom brisanju«, mehanički je izrecitirao časnik, njihov zapovjednik. »A niti je, od trenutka kad smo uspostavili kontakt, s broda odaslana ikakva poruka. Za
vrijeme borbi s broda je lansirana pokvarena kapsula za spašavanje, ali je već tada potvrđeno da se u njoj ne nalazi nikakav oblik života.« Vader se na ovo zamislio. »To je možda i bila pokvarena kapsula«, rekao je zamišljeno, »no u njoj su ipak mogle biti i vrpce. Vrpce nisu oblik života. Ako ih nađe tko od domorodaca, najvjerojatnije mu neće biti nimalo jasna njihova važnost, pa će ih vjerojatno prebrisati za vlastitu upotrebu. Pa ipak...« »Trebalo bi dolje po njih poslati odred, koji će ih ili donijeti ili se uvjeriti da nisu u kapsuli«, zapovjedio je napokon komodoru i časniku koji je to pažljivo slušao. »Budite neupadljivi koliko je to moguće; nema nikakve potrebe da privlačite zanimanje čak ni na ovom bijednom graničnom planetu.« Kad su časnik i vojnici otišli, Vader je vratio pogled na ko-modora. »Vaporizirajte taj brod - iza nas ne smije ostati ništa. Sto se pak tiče kapsule, ne smijem riskirati pa pretpostaviti da je riječ 31 STAR WARS naprosto o kvaru. Podaci koji su u njoj mogli bi biti pogubni. Pobrini se za to osobno, komodore. Ako te vrpce s podacima stvarno postoje, onda ih treba pod svaku cijenu ili naći ili uništiti.« Potom je zadovoljno dodao: »Kad to obavimo, i sa senatoricom u našim rukama, ubrzo ćemo vidjeti i kraj te apsurdne pobune.« »Bit će kako ti kažeš, gospodaru Vaderu«, prihvatio je ko-modor. Potom su obojica ušla na mostić koji je vodio prema krstarici. *** »Sad smo došli Bogu iza nogu!« Threepio se oprezno okrenuo i pogledao kapsulu napol ukopanu u pijesak. Unutrašnji su mu žirokompasi još bili nestabilni od grubog slijetanja. Slijetanja! Već sama upotreba tog izraza neopravdano je laskala njegovu suputniku. A onda je pomislio da bi, s druge strane, trebao biti sretan što su uopće sletjeli u komadu. Potom je nastavio razmišljati, dok je pogledom proučavao goli krajolik, ne bi li im ipak bilo bolje da su ostali na zarobljenom brodu. S jedne su strane obzorjem dominirale visoke pješčaničke mese. U svim su se drugim smjerovima vidjeli samo beskrajni nizovi dina u hodu, nalik na duge žute zube protegnute kilometrima u daljinu. Pješčani se ocean stapao s nebeskom jarom sve dok nije postalo nemoguće razabrati gdje počinje jedno a završava drugo. Dok su dva robota stupala sve dalje od kapsule, za njima se dizao prozračan oblak sićušnih čestica prašine. To vozilo, koje je svoju projektnu funkciju izvršilo do kraja, sad je bilo sasvim neuporabljivo. Nijedan od robota nije bio projektiran za nožno gibanje po takvom tlu, i zato su se s mukom probijali preko nestabilne površine. 32 ZVJIZBANI BATOVI - NOVA NADA »Očito smo stvoreni za patnju«, jadikovao je Threepio glasom punim samosažaljenja. »Trulog li života.« Nešto mu je za-škripalo u desnoj nozi, pa se trznuo. »Moram se malo odmoriti, ili ću se raspasti. Unutrašnji mi se organi još nisu oporavili od tog naglavačkog pada koje ti zoveš slijetanjem.« On je zastao, ali Artoo Detoo ne. Mali je automat napravio oštar zaokret i sad je gazio polako ali uporno. »Hej«, povikao je Threepio. Artoo se nije ni obazreo na povik i nastavio gaziti. »Kamo to kvragu ideš?« Sad je Artoo Detoo zastao i počeo emitirati čitavu bujicu elektroničkih objašnjenja, dok mu se Threepio pokušavao priključiti iscrpljenim hodom. »Mislim, ja tuda ne idem«, izjavio je Threepio kad je Artoo Detoo bio gotov s objašnjenjima. »Previše je kamenito.« Pokazao je u smjeru u kojem su išli, koso prema liticama. »Ovuda je mnogo lakše.« Metalna je ruka s omalovažavanjem mahnula prema visokim mesama. »Ali zašto ti uopće misliš da tu postoji nekakvo naselje?« Iz Artoovih je dubina izronio dugi zvižduk. »Daj nemoj mi sad još i tehnicirati«, upozorio ga je Threepio. »Tu ste mi se popeli i ti i tvoje odluke.« Artoo Detoo je jednom zapijuknuo. »U redu, samo ti idi«, izjavio je Threepio uzvišenim tonom. »I neće proći ni dan, i već će te zablokirati pijesak, ti kratkovidna hrpo starog željeza.« Prezrivo je gurnuo Artooa, i manji se robot strmeknuo niz malenu dinu. Dok se on na dnu s mukom pokušavao uspraviti na noge, Threepio je već kretao prema zamagljenom, zažarenom horizontu, i pogledao ga preko ramena. »I nemoj da te uhvatim da me slijediš, i moljakaš da ti pomognem«, upozorio ga je, »zato što neću.« Pod hrptom dine, Artoo se uspio uspraviti. Zastao je na trenutak da pomoćnom rukom očisti svoje jedincato elektroničko oko. A onda je ispustio elektronički evil skoro - iako ne i po-
33 STAR WARS sve - nalik ljudskom izrazu gnjeva. Potom je tiho zapjevušio sebi u bradu, pa se okrenuo i zaklipsao prema pješčaničkim hrptovima kao da se baš ništa nije dogodilo. Nekoliko sati kasnije već napol slomljeni Threepio s mukom se popeo na - kako se nadao - posljednju nebodernu dinu, a preopterećni unutrašnji termostat već mu je bio opasno na rubu sloma zbog pregrijavanja. Nedaleko od njega, stupovi i kontrafore izblijedjelog kalcija, kosti nekakve pregoleme životinje, tvorili su orijentir koji nije obećavao baš ništa dobro. Kad je stigao na vrh dine, Threepio je tjeskobno pogledao pred sebe. Umjesto toliko željkovanog zelenila ljudske civilizacije ugledao je samo još nekoliko desetaka dina, identičnih i oblikom i obećanjima onoj na kojoj je stajao. Ona se posljednja dizala još više od ove na koju se upravo uspeo. Threepio se okrenuo i vratio pogledom na sad već tako daleki kameniti plato, koji se već počeo rasplinjavati od udaljenosti i izobličenja pregrijanog zraka. »Ti neispravni mali bezveznjače«, promrmljao je, nemajući još snage samome sebi priznati da je možda - uzmimo to samo kao mogućnost - Artoo Detoo slučajno ipak imao pravo. »Za sve si ovo ti kriv. Ti si me nasadio da pođem ovim putem, ali ni ti se nećeš dobro provesti.« Kao što se neće ni on, ako ne nastavi. I tako je napravio korak naprijed i čuo kako mu je nešto tupo zastrugalo u nožnom zglobu. Sjeo je u nekakvom elektroničkom tupilu, pa počeo vaditi pijesak iz već skorenih zglobova. Mogao bih nastaviti dosadašnjim kursom, rekao je samome sebi. A mogao bi priznati i da je pogriješio i pokušati dostići Artooa Detooa. Ni jedno mu se ni drugo nije činilo baš jako privlačnim. Postojala je, međutim, i treća mogućnost. Mogao bi nastaviti sjediti ovdje, blistajući na suncu, sve dok mu se zglobovi ne zaglave, unutrašnji organi ne pregriju, i ultraljubičaste mu zrake 34 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA ne spale fotoreceptore. Tako bi mogao postati još jednim spomenikom razorne snage dvojne zvijezde, baš kao što se to dogodilo tom kolosalnom organizmu s čijom se oglodanom lešinom upravo upoznao. Receptori su mi već počeli odlaziti, pomislio je. Jer mi se privida da vidim kako se nešto miče u daljini. Vjerojatno izobličenje zbog jare. Ne - ne - bilo je to sasvim očito svjetlo na kovini, i to se nešto gibalo prema njemu. Nade su mu uzletjele. Ne obazirući se na upozorenja iz oštećene noge, ustao je i počeo frenetično mahati. Bilo je to, sad je to jasno vidio, nedvojbeno nekakvo vozilo, iako njemu nepoznata tipa. No ipak vozilo, a to je predmnijevalo inteligenciju i tehnologiju. U svom je uzbuđenju na trenutak zanemario mogućnost da ona možda i nije ljudskog podrijetla. *** »I tako sam smanjio snagu, isključio dogrjevne komore i spustio se do Deakova repa«, dovršio je Luke divlje mašući rukama. On i Briggs šetali su kroz hladovinu pred električnom centralom. Odnekud iznutra dopirali su zvukovi obrade metala, gdje se majstor napokon pridružio svom robotu-kalfi u obavljanju popravka. »Tako sam mu se približio«, nastavio je Luke uzbuđeno, »da sam mislio da ću si spržiti instrumente. I zaista sam gadno zeznuo neboskok.« To ga je sjećanje natjeralo da se namršti. »Striko Owen se jako uzrujao. I tako me prizemljio do kraja sezone.« Ali je Lukeova potištenost potrajala samo trenutak. Sjećanje na podvig prevagnulo je nad njegovom nevaljalošću. »O, trebao si biti sa mnom, Biggs!« »Daj, trebao bi malo pripaziti«, upozorio ga je prijatelj. »Ti možda i jesi najbolji samouki pilot s ove strane Mos Eisleya, Luke, ali ti mali neboskoci znaju biti opasni. Oni se gibaju 35 STAR WARS B strahovito brzo za jedno atmosfersko vozilo - brže nego što bi trebali. Samo se i dalje s njima igraj strojnoga džokeja, i jednoga dana, pras!« Žestoko je lupio šakom po otvorenom dlanu. »Pa ćeš se pretvoriti u crnu mrlju na litici kanjona.« »Ma tko mi to kaže«, odvratio je Luke. »Sad kad si bio na nekoliko velikih, automatskih zvjezdanih brodova, počinješ govoriti kao moj stric. U gradovima čovjek omekša.« Veselo je zamahnuo na Biggsa, koji mu je lako zablokirao udarac, i na-pravio pokret kao da će mu ga vratiti. , f Biggsova se ležerna samouvjerenost rasplinula u nešto to•lt plije. »Nedostajao si mi u životu, maleni.« Luke je skrenuo pogled, sav zbunjen. »Otkako si ti otišao, Biggs, nije baš sve ostalo baš sasvim isto. Bilo je tako...« Luke se dao u lov na pravu riječ, pa napokon završio bespomoćnim »... tako mirno.« Pogled mu je krenuo preko pješčanih,
praznih ulica Anchorheada. »Oduvijek je, zapravo, bilo mirno.« Briggs je utihnuo i zamislio se. Osvrnuo se oko sebe. Bili su sami. Svi su se drugi već bili vratili u srazmjeran hlad električne centrale. Kad mu se primakao, Luke je u prijateljevu glasu opazio nekakvu neuobičajenu dostojanstvenu notu. »Luke, ja se nisam vratio samo da ti kažem zbogom, ili da i kriještim na sve živo samo zato što sam prošao Akademiju.« i Opet se učinilo da oklijeva, nesiguran u sebe. Ali je to onda brzo izbacio iz sebe, ne pružajući si ni šansu da se povuče. »Ali bih želio da to netko zna. A ne mogu reći roditeljima.« Luke je zinuo na Biggsa, jer je na ovo mogao samo progutati slinu. »Zna što to? O čemu ti to pričaš?« »Pričam ti o onom što se priča po Akademiji - i drugim mjestima, Luke. O vrlo teškim pričama. Stekao sam neke nove prijatelje, prijatelje izvan našeg sustava. Složili smo se 36 ZVJEZDANI RATOVB - NOVA NADA oko toga kamo idu neke stvari, i...« glas mu se zavjerenički spustio, »...Kad stignemo do nekog od perifernih sustava, zbri-sat ćemo s broda i pridružiti se Alijansi.« Luke je uzvratio prijateljev pogled i pokušao zamisliti tog Briggsa - uvijek spremnog za šalu, Briggsa koji je živio po načelu kako ćemo - lako ćemo i iz dana u dan - kao rodoljuba usplamtjelog od buntovničkog žara. »Pridružit ćeš se pobuni?« zapanjeno ga je upitao. »Ma zezaš se! Kako?« »Ispusti malo pare, može?« upozorio ga njegov krupniji sugovornik, pa bacio kradomičan pogled prema električnoj centrali. »Usta su ti kao krater.« »Oprosti«, odgovorio mu je Luke brzim šaptom. »Sasvim sam tih... čuj me kako sam tih. Jedva me i čuješ.« Briggs ga je prekinuo i nastavio. »Jedan moj prijatelj s Akademije ima prijatelja na Bestineu koji bi nas možda mogao dovesti u vezu s naoružanom pobunjeničkom postrojbom.« »Prijatelj čega?... Ti nisi pri sebi.« Luke je to izgovorio s uvjerenjem, siguran da mu je prijatelj poludio. »Mogao bi tako lutati do sudnjega dana sve pokušavajući naći pobunjeničku bazu. Većina je od njih goli mit. Taj prijateljeva prijatelja prijatelj mogao bi biti agent Imperija. I na kraju ćeš završiti na Kesselu, ili proći još gore. Da se pobunjeničke baze nalaze tako lako, Imperij bi ih već odavno zbrisao.« »Ja znam da je to na duge pruge«, priznao je Biggs nevoljko. »Ali ako ne uspijem s njima stupiti u vezu, onda...« U Biggsovim je očima bljesnulo čudno svjetlo, nekakav konglomerat novostečene zrelosti i... nečeg drugog. »Onda ću učiniti što mogu, i to na svoju ruku.« Prodorno se zagledao prijatelju u oči. »Luke, ja neću čekati da me Imperij unovači u svoju službu. Usprkos svemu što čuješ kroz službene informacijske kanale, 37 j -----------------------------------------------STAR WARS ■ I pobuna raste i širi se. A ja bih želio biti na pravoj strani - na onoj u koju vjerujem.« Glas mu se neugodno promijenio, i Luke se pitao što on to vidi svojim unutrašnjim okom. »Zacijelo si čuo neke priče koje i ja, Luke, i doznao za grozote koje su i meni poznate. Imperij je možda nekad i bio velik i lijep, ali ljudi koji ga danas vode...« Odsječno je zavrtio glavom. »Sve je to trulo, Luke, trulo.« »I ja tu ne mogu učiniti ni vražju mrkvu«, promrmljao je Luke mrzovoljno. »Ja sam ovdje prikovan.« Bespomoćno je šutnuo sveprisutni pijesak Anchorheada. »Mislio sam da ćeš se uskoro upisati na Akademiju«, zamijetio je Biggs. »Ako je to istina, onda imaš izgleda da se makes iz tog pješčanika.« Luke je prezrivo otpuhnuo. »Ne bi bilo. Morao sam povući molbu.« Skrenuo je oči, jer nije mogao izdržati prijateljev pogled pun nevjerice. »Morao sam. Otkako si ti otišao, Biggs, među pješčarima je bilo puno nemira. Napali su čak i predgrađe Anchorheada.« Biggs je zavrtio glavom, kao da odbacuje ispriku. »Tvoj stric bi jednim blasterom odbio čitavu koloniju napadača.« »Iz kuće, naravno«, suglasio se Luke, »ali je obitelj strica Owena na koncu instalirala toliko vaporatora, da bi im se farma što bolje isplatila. On ne može toliko zemljište braniti sam, i veli da sam mu potreban još jednu sezonu. I ne mogu mu sad naprosto pobjeći.«
Biggs je tužno uzdahnuo. »Zao mi te je, Luke. Jednog ćeš dana ipak morati naučiti razlučivati ono što se čini važnim od onoga što je zaista važno.« Gestom je napravio krug oko njih dvojice. »Sto će ti stric imati od sveg truda svojega, ako mu ga oduzme Imperij? Čuo sam da su počeli imperijalizirati privređivanje u svim perifernim sustavima. Neće proći dugo, i tvoj će 38 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA stric i svi ostali na Tatooine biti samo kmetovi koji će hrmba-čiti na sve veću slavu Imperija.« »To se ovdje ne može dogoditi«, usprotivio se Luke pokušavajući stvoriti dojam da u to vjeruje više nego što je zaista vjerovao. »I sam si rekao - Imperij se neće zezati s takvim komadom kamena.« »Sve se mijenja, Luke. Vlastodršce ponekad samo strah od pobune priječi da ne naprave koješta nezamislivo. Ako se ta opasnost posve ukloni... Mislim, ljudi nikad nisu uspjeli sasvim zadovoljiti samo dvije svoje potrebe: radoznalost i pohlepu. A birokrate Imperija ne muči baš nekakva velika radoznalost ni glede čega.« Sad su obojica ušutjela. Pješčani su kovitlaci prešli preko ulice u nijemoj veličajnosti, pa se srušili u sudaru sa zidom, i na sve strane odaslali zefire-bebe. »Želio bih da mogu poći s tobom«, promrmljao je Luke napokon. Pa brzo digao pogled. »Dugo ostaješ?« »Ne. Zapravo krećem već ujutro na sastanak s Edipticom.« »Onda, mislim... vjerojatno se više nećemo ni vidjeti.« »Možda jednoga dana«, izjavio je Biggs. A onda se široko nasmiješio, onim svojim razoružavajućim smiješkom. »Ali ću te držati na oku, junače. Nastoj se u međuvremenu ne zabušiti u liticu kanjona.« »Još jedna sezona, pa sam na Akademiji«, nije se dao Luke, no više da ohrabri sebe nego Biggsa. »Nakon toga, tko zna gdje je tome kraj?« Glas mu je zazvučao odlučno. »Ali me neće regrutirati u zvjezdanu flotu, to je sigurno. I pripazi na sebe. Ti ćeš mi... uvijek biti najbolji prijatelj.« Nije uopće bilo potrebno da se rukuju. To su već odavno bili nadrasli. »Onda zbogom, Luke«, odgovorio je Biggs jednostavno. Okrenuo se i vratio u elektranu. 39 1' i----------------------------------STAR WARS Luke ga je ispratio pogledom dok je nestajao kroz vrata, a misli su mu bile kaotične i frenetične kao spontana pješčana oluja na Tatooinei. Na površini je Tatooinee bio bezbroj neobičnih i jedinstvenih pojava. Medu njima se posebno isticala tajanstvena magla koja se redovito dizala iz tla na mjestima gdje je pustinjski pijesak zapljuskivao o nepopustljive litice i mese. Magla u pustinji iz koje se diže para bila je šaka u oko koliko i kaktus na glečeru, no ipak je bila tu. Meteorolozi i geolozi prepirali su se oko njezina porijekla, mrmljajući krajnje neuvjerljive teorije o vodi suspendiranoj u pješčaničkim kapila-rama ispod pijeska i neshvatljivim kemijskim reakcijama koje su dizale vodu kad bi se tlo ohladilo, no koja bi se opet spuštala pod zemlju čim se digne dvostruko sunce. Sve je to bilo i vrlo mutno i vrlo stvarno. Artooa Detooa, međutim, dok se oprezno uspinjao kamenitom vododerinom, u potrazi za najprikladnijom stazom do vrha mese, nisu mučili ni magla ni nezemaljsko stenjanje noćnih pustinjskih žitelja. Njegova četvrtasta, široka stopala glasno su škljocala u večernjem svjetlu dok se pijesak pod nogama postupno mijenjao u šljunak. I onda je na trenutak zastao. Odnekud je sprijeda detektirao nekakav zvuk - možda udarac kovine o kamen, a ne kamena o kamen. Zvuk se, međutim, nije ponovio, i on je hitro nastavio svoje klimavo uspinjanje. A još više gore u vododerini, previsoko da bi se vidjelo odozdo, od kamenog se zida odlomio kamenčić. Sićušna prilika koja je nehotice odlomila kamenčić, šmugnula je u sjenu brzinom miša. Metar daleko od sve užeg zida kanjona, iz preklop-ljenih nabora smeđe kukuljice pokazale su se dvije blistave svijetle točke. 40 - ZVJEZDANI RATOVI - NOVA Kad je cijukava zraka pogodila bezbrižnog robota, samo je njegova reakcija ukazala na njezino postojanje. Artoo Detoo je na trenutak sablasno zafluorescirao u sve mračnijem svjetlu. Začuo se samo jedan kratki elektronički evil. A onda je tro-nožni oslonac izgubio ravnotežu i mali se automat svalio na leđa, a svjetla su mu na prednjem dijelu tijela kaotično zažmir-kala zbog djelovanja paralizirajuće zrake. Iza gromada, koje su ih dođe zaklanjale, šmugnule su tri ljudske travestije. Njihovi su pokreti upućivali više na glodavca negoli pripadnika ljudskog roda, a bile su malo više od Artooa. Kad su shvatile da je i jedan izboj rastrojne energije uspio imo-bilizirati robota, spremile su u korice svoje neobično oružje.
Ipak su se beživotnom stroju približile oprezno, drhteći čitavim tijelom poput stvorova kojima je kukavičluk urođen. Ogrtači su im bili prekriveni debelim slojem pijeska i prašine. Dok su proučavale zarobljenika, crvenožute šarenice nezdravog izgleda mačji su se žarile iz dubina njihovih kukuljica. Džave su razgovarali dubokim guturalnim kriještanjem i zbrkanim analozima ljudskog govora. Ako su oni, prema hipotezi što su je postavili antropolozi, ikad i bili ljudska bića, u međuvremenu su očito toliko degenerirali da se izgubila svaka sličnost s ljudskom rasom. Pojavilo se još nekoliko džava. Zajedno su uspjeli robota što odvući što odnijeti iz vododerine. Na dnu kanjona - nalik na kakvu čudovišnu pretpovijesnu životinju - stajao se pješčani puzač, golem baš koliko su njegovi vlasnici i upravljači bili sitni. To vozilo, visoko nekoliko desetaka metara, uzdizalo se iznad tla na višestrukim gusjeni-cama višim od visokog muškarca. Njegova je metalna epiderma bila izubijana i izgrebana bezbrojnim pješčanim olujama. Kad su stigli do puzača, džave su opet zaklepetali između sebe. Artoo Detoo ih je čuo, ali razumio nije baš ništa. Ali ga taj neuspjeh nije trebao smesti. Kad bi to htjeli, džave su 41 STAR WARS govorili tako da ih razumiju samo drugi džave, jer bi se tada služili kaotično promjenjivim jezikom koji je lingviste dovodio do ludila. Jedan je od njih iz torbice o pojasu izvadio maleni disk i čvrsto ga pritisnuo uz Artooov bok. Gargantuovskom je vozilu sa strane virila gargantuovski velika cijev. Dovaljali su ga do nje i odmaknuli se. Začuo se kratki jauk, pa srk silnoga podtlaka, te je mali robot bio usrkan u utrobu puzača čisto i uredno kao zrno graška kroz slamku. Kad je taj dio posla bio gotov, džave su se opet rasklepetali, pa šmugnuli u puzač kroz cijevi i preko ljestava, sasvim nalik miševima što se vraćaju u svoje rupe. Ne baš jako nježno, usisna je cijev ubacila Artooa u malu komoru. Taj je zatvor, uz razne hrpe pokvarenih instrumenata i čistog otpada, napučivalo i desetak robota raznih oblika i veličina. Neki su bili zaokupljeni elektroničkim razgovorom. Drugi su se besciljno vukli. Ali kad se Artoo otkotrljao u komoru, začuo je iznenađeni usklik. »Artoo Detoo - pa to si ti, to si ti!« uskliknuo je uzbuđeni Threepio iz skoro potpunoga mraka. Probio se do još uvijek imobilizirane popravljačke jedinice i zagrlio je krajnje nemeha-nički. Potom je opazio maleni disk pričvršćen Artoou na bok. Threepio je zamišljeno skrenuo pogled na vlastita prsa, gdje je bila pričvršćena slična spravica. A onda su se pokrenuli masivni i slabo podmazani zupčanici. Uz stenjanje i struganje, čudovišni se puzač okrenuo i s neumornim strpljenjem zabazao u pustinjsku noć. 42 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA lašteni konferencijski stol bio je bezdušan i bešćutan kao i raspoloženje osam imperijalnih senatora i časnika poredanih oko njega. Na ulazu u prostoriju, štedljivo i hladno osvijetljenu svjetiljkama na stolu i zidovima, stražarili su imperijalni oklopnici. Jedan od najmlađih među osmoricom nazočnih upravo je nešto deklamirao. Držao se kao čovjek koji se uspeo previsoko i prebrzo metodama koje je bolje pobliže ne istraživati. General Tagge posjedovao je izvjesnu deformiranu genijalnost, ali se toj sposobnosti tek djelomično može zahvaliti uspon do sadašnjeg uzvišenog položaja. Ostali su se gnusni talenti pokazali podjednako plodotvornima. Iako mu je odora stajala saliveno i tijelo bilo čisto kao i svima ostalima u prostoriji, nitko ga od preostale sedmorice nije htio ni dotaknuti. Za nj se lijepila nekakva ljigavost, no taj se osjećaj više predmnijevao nego ćutio pod prstima. Pa ipak, i usprkos tome, mnogi su ga štovali. Ili ga se bojali. »Velim vam, ovaj je put otišao predaleko«, rekao je general s žestinom uvjerenja u glasu. »To što nam je natovario gospodar Sitha, a na Imperatorov nagovor, moglo bi biti naša propast. Sve dok bojna stanica ne bude potpuno spremna, mi ostajemo ranjivi. 43 STAR WARS Čini mi se da neki od vas još ne shvaćaju kako je dobro organiziran i opremljen taj buntovnički savez. Njihovi su brodovi sjajni, i piloti bolji od naših. A njih pokreće i nešto još jače od pukih strojeva: taj njihov nastrani, reakcionarni fanatizam. Oni su opasniji nego što to većina od vas i shvaća.« Jedan stariji časnik, s brazgotinama na licu tako duboko ugraviranim da ih nije mogla ukloniti čak ni najbolja kozmetička kirurgija, nervozno se promeškoljio u stolici. »Oni su opasni za vašu zvjezdanu flotu, generale Tagge, ali ne i za ovu bojnu stanicu.« Sparušene su oči poskočile od jednog do drugog, i tako obišle stol. »Ja slučajno mislim da gospodar Vader zna što radi. Pobuna će se nastavljati sve dok te kukavice imaju sklonište, mjesto na kojem se njihovi piloti mogu odmoriti i strojevi popraviti.« Tagge je bio suprotnoga mnijenja.
»Dopusti mi da se s tim ne složim, Romodi. Ja mislim da izgradnja ove stanice ima više veze sa željom guvernera Tarkina za osobnom vlašću i uzdizanjem nego i s kakvom opravdanom vojnom strategijom. Pobunjenici će u Senatu i dalje stjecati sve veću podršku, sve dok...« Presjekao ga je zvuk klizanja jedinih vrata i stražara koji su cupnuli petama. Okrenuo je glavu kad i svi ostali. U prostoriju su ušle dvije individue, toliko različite pojavom koliko su bile sjedinjene ciljem. Prvi je susjed Taggeu bio tanki muškarac nestvarno uskog lica, s kosom i tjelesnim obličjem posuđenim od stare metle i s izrazom dremljive piraje na licu. Veliki Moff Tarkin, guverner brojnih perifernih imperijalnih zemalja, izgledao je kao patuljak kraj široke, oklopljene mase gospodara Dartha Vadera. Kad je Tarkin zauzeo mjesto na kraju konferencijskoga stola, i Tagge je, bez straha ali stišan, polako opet sjeo na svoje mjesto. Vader je stao kraj njega, dominantna pojava iza guvernerove stolice. Tarkin se na trenutak zagledao ravno u Taggea, 44 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA pa skrenuo pogled kao da ništa nije ni vidio. U Taggeu je us-kipjelo, ali je nastavio šutjeti. Dok je Tarkinov pogled tumarao oko stola, na licu mu je lebdio smrznuti, poput britve oštri, smiješak zadovoljstva. »Imperijalni senat nas se, gospodo, više nimalo ne tiče. Upravo sam primio vijest da je Imperator trajno raspustio to zavedeno tijelo.« Kroz skup su se pronijeli namreškani valovi zaprepaštenja. »Tako su napokon uklonjeni«, nastavio je Tarkin, »i zadnji ostaci Stare Republike.« »To je nemoguće«, uskliknuo je Tagge. »Kako će Imperator zadržati vlast nad imperijalnom birokracijom?« »Morali biste shvatiti da senatorska predstavnička vlast nije i formalno ukinuta«, objasnio je Tarkin. »Ona je samo privremeno suspendirana...« - sad se još malo nasmiješio - »... dok traje opasnost. Sad će regionalni guverneri dobiti izravnu vlast i slobodne ruke pri upravljanju svojim teritorijem. To znači da će se prisustvo Imperatora napokon početi valjano osjećati u kolebljivim svjetovima Imperija. Od sada pa nadalje, strah će držati potencijalno izdajničke lokalne vlasti na uzdi. Strah od imperijalne flote - i strah od bojne stanice.« »A što ćemo s već izbilom pobunom?« želio je doznati Tagge. »Ako pobunjenici nekako uspiju doći do potpune tehničke sheme bojne stanice, dobit će sitnu mogućnost da otkriju slabost koju je moguće donekle iskoristiti.« Tarkinov se smiješak pretvorio u smijuljenje. »Razumije se, svi mi jako dobro znamo kako se to pažljivo čuva, koliko se brižno pazi na takve vitalne podatke. Naprosto nije moguće da oni padnu u pobunjeničke ruke.« »Tehnički podaci na koje tako uvijeno aludiraš«, zabrujao je Darth Vader ljutitim glasom, »uskoro će opet biti u našim rukama. Ukoliko...« 45 STAR WARS : 46 Tarkin je zamahom ruke pomeo riječi Mračnog Gospodara, što se ne bi usudio učiniti nitko drugi za stolom. »To je nevažno. Svaki pobunjenički napad na stanicu bio bi samoubilačka gesta, samoubilačka i jalova - bez obzira na sve informacije kojih su se uspjeli dokopati. Nakon mnogih godina tajnovite izgradnje«, izjavio je on s očitim zadovoljstvom, »ova je stanica postala odlučujućom silom u ovom dijelu svemira. Zbivanja u ovom predjelu galaksije više neće određivati ni sudbina, ni ukazi, niti ijedan drugi faktor. Njih će određivati ova stanica!« Golema je, metalom oklopljena šaka napravila laganu gestu, i jedna se od punih šalica na stolu podatno odazvala i kliznula. u nju. Potom je Mračni Gospodar progovorio glasom u kojem se osjetio lagani ton uvjeravanja. »Nemoj se, Tarkine, previše gorditi tom tehnološkom strahotom što ste je okotili. Sposobnost da se uništi grad, planet, ili čitav sustav, i dalje je beznačajna kad se usporedi sa silom.« »'Sila!'« posprdnuo se Tagge. »Ne pokušavaj svojim čarolijama uplašiti nas, gospodaru Vaderu. Tvoja žaljenja vrijedna privrženost toj drevnoj mitologiji nije ti pomogla da izmamiš one ukradene trake, niti te podarila vidovitošću dovoljno jakom da otkriješ gdje je pobunjenička skrivena tvrđava. Mislim, zar nije dovoljno što nam se smiju...« Taggeu su najednom iskočile oči a ruke mu pošle prema vratu. Lice mu je zastrašujuće poplavilo. »Ja smatram«, rekao je Vader blagim glasom, »da je takav manjak vjere prilično pokudan.« »Daj dosta toga«, odrezao je Tarkin, alarmiran. »Vader, daj ga pusti. To je koškanje među vama sasvim besmisleno.« Vader je slegnuo ramenima kao da je sve to beznačajno. Tagge se svalio u stolicu i protrljao vrat.
Oprezni mu se pogled nije ni na trenutak odvojio od crnog orijaša. ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Gospodar Vader će nam pribaviti položaj pobunjeničke tvrđave i to do časa kad stanica bude potvrđeno osposobljena«, izjavio je Tarkin. »Kad to doznamo, krećemo prema njoj i uništavamo je do kraja. Tu jadnu i bijednu pobunu smožditi jednim jedinim silovitim udarcem.« »Kako Imperator želi«, dodao je Vader, ne bez sarkazma, »tako će i biti.« Ako je itko od moćnika posjednutih oko stola i smatrao za-zornim taj ton lišen poštovanja, jedan je pogled na Taggea bio dovoljan da ga odvrati i od želje da to spomene. *** Mračni je zatvor zaudarao po užeglom ulju i ustajalim mazivima, jer bila je to prava kosturnica za metal. Threepio je tu smućujuću atmosferu trpio kako je najbolje znao i umio. Bila je to stalna borba, u kojoj su pokušavali spriječiti da ih svaki neočekivani trzaj ne baci o zid ili srodni stroj. Da prištedi energiju - a i da pobjegne od nepresušne bujice jadikovki svog višeg suputnika - Artoo Detoo je isključio sve vanjske funkcije. Ležao je inertno na hrpi sekundarnih dijelova, na trenutak sublimno ne brinući o njihovoj sudbini. »Ima li tome kraja?« zakukao bi Threepio svaki put kad bi novi divlji udarac uzdrmao stanovnike zatvora. On je već bio formulirao i odbacio pola stotine groznih završetaka priče. Bio je siguran samo u to da će njihova konačna prerada zacijelo biti gora od svega što je mogao i zamisliti. I onda, sasvim bez najave, odigralo se nešto što je izazvalo daleko veću uznemirenost od ijednog dosadašnjeg i najnemilosrdnijeg udarca. Puzačev je evil utihnuo, i vozilo se zaustavilo - skoro kao da odgovara na Threepiov upit. Nervozni se zuj digao iz mehanikanaca koji su još uspjeli zadržati makar i privid svjesnosti, zuj nagađanja o tome gdje su se našli i kakva ih sudbina očekuje. 47 - STAR WARS Ali sad bar 'Threepija nije više mučilo neznanje glede toga tko ga je zarobio i njihovih vjerojatnih motiva. Drugi su mu zarobljenici objasnili pravu narav džava, tih kvaziljudskih mehaničkih nomada. Oni su putovali u svojim pregolemim mobilnim kućama-tvrđavama i pročešljavali najnegostoljubljivije predjele Tatooinee u potrazi za dragocjenim mineralima - i starim strojevima koje je moguće preraditi. Njih nitko još nikad nije vidio bez zaštitnih pelerina i maski koje su ih štitile od pijeska, pa nitko nije ni znao kako oni zapravo izgledaju. Ipak ih je bio glas da su neobično ružni. Threepija u to nije ni trebalo uvjeravati. Nadvio se nad svog i dalje nepomičnog prijatelja, pa stao uporno protresati bačvasti torzo. A Artoou su se aktivirali epi-dermalni senzori, pa su se svjetla s prednje strane malog robota počela redom buditi. »Daj se probudi, daj se probudi«, nukao ga je Threepio. , i »Negdje smo stali.« Baš kao i oči nekolicine drugih, maštovitijih robota, i njegove su oči oprezno prelazile preko metalnog zida, očekujući da bi skriveni panel mogao svakog trenutka kliznuti u stranu, pa da se potom pojavi orijaška mehanička ruka i potraži ih pipanjem i prekapanjem. »O tome nema nikakve dvojbe, naša je sudbina zapečaćena«, izrecitirao je on žalostivo dok se Artoo uspravljao, vraćajući se u stanje potpune aktiviranosti. »Sto misliš, hoće li nas rastaliti?« Utihnuo je na nekoliko trenutaka, pa dodao: »Ubija me ovo čekanje.« Najednom je drugi zid komore kliznuo u stranu i prema njima je srnuo zasljepljujući bijeli bljesak tatooinskog jutra. Threepijevi senzitivni fotoreceptori dobro su se namučili da se prilagode dovoljno brzo da izbjegnu ozbiljno oštećenje. Nekoliko se džava odvratnog izgleda gipko uspentralo u komoru, i dalje odjeveno u iste one povoje koje je Threepio već prije bio opazio na njima. Onda su počeli bockati strojeve ruč48 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA nim oružjem nepoznate konstrukcije. Neki se oH njih, zamijetio je Threepio i u mislima progutao slinu, pritom nisu ni pomakli. Džave su zanemarili nepokretne, a one koji su se još mogli kretati, okupili vani. Među njima su bili i Artoo i Threepio. Sad su se oba robota uklopila u neravnu mehaničku vrstu. Threepio je zaklonio oči od bljeska, pa opazio da su njih petoro poredali duž golemog pješčanog puzača. Pomisao da bježi nije mu ni ušla u glavu. I sama je takva ideja jednom mehani-kancu bila sasvim strana. Što je robot bio inteligentniji, ta mu je misao bila sve groznija i nezamislivija. Osim toga, sve kad bi i pokušao pobjeći, ugrađeni bi senzori smjesta detektirali kritični logički kvar i rastalili mu sve krugove u glavi. Umjesto da bježi, Threepio je počeo proučavati male kupole i vaporatore koji su upućivali na postojanje većeg podzemnog ljudskog staništa. Iako mu takve građevine nisu bile poznate, sve je upućivalo na skromno i izolirano boravište. Misli da će ga možda rastaviti radi dijelova ili da će robovati
u kakvom vrućem rudniku polako su se rasplinule. U skladu mu se s tim popravilo i raspoloženje. »Možda na kraju sve i ne ispadne tako loše«, promrmljao je s puno nade. »Ako uspijemo uvjeriti te dvonožne gnjide da nas ovdje iskrcaju, možda nam uspije ponovno ući u razumnu ljudsku službu, a ne da nas rastale u šljaku.« Artooov je jedini odgovor bio neobavezujući pijuk. Kad su se džave rastrčali oko njih, u nastojanju da usprave jedan siroti stroj s gadno iskrivljenom kičmom, ili tekućinom i prašinom prikriju ulubljenje iH ogrebotinu, oba su stroja utihnula. Dok su dvojica njih trčkarala oko njega, obrađujući mu pijeskom prekrivenu kožu, Threepio je s mukom suzbijao želju da izrazi svoje negodovanje. Jedna je od njegovih mnogobrojnih funkcija, analognih ljudskim, bila i sposobnost prirodnog reagiranja na neugodne mirise. A bilo je očito da je higijena za džave bila nepoznat pojam. Ipak je bio siguran, kad bi ih 49 STAR WARS upozorio na tu okolnost, da iz toga zacijelo ne bi ispalo ništa dobro. Oko lica džava lebdjeli su oblaci sitnih kukaca, no oni se na to nisu baš nimalo obazirali. Očito su na te sićušne individualizirane pokore gledali kao na samo još jedan tjelesni nastavak, nešto poput ruke ili noge. Threepio je sve to promatrao tako napeto da nije ni opazio kako su prema njima, iz pravca najveće kupole, krenula dva lika. Artoo ga je morao munuti laktom, i tek je tada podigao pogled. Izraz je prvog čovjeka odavao mučnu, skoro stalnu iscrpljenost, upjeskarenu u lice i premnogim godinama prepiranja s neprijateljskim okolišem. Prosijeda mu se kosa sledila u spletenim uvojcima nalik na alabasterne šare. Injem su mu pijeska bili zaprašeni lice, odjeća, ruke i misli. Ali su mu tijelo, a možda i duh, još bili snažni. Kraj stričeva hrvačkoga tijela Luke je izgledao kao patuljak. Koračao je pogurenih ramena u njegovoj sjeni, i držanje mu je u tom trenutku odavalo više malodušnost negoli iscrpljenost. Po glavi mu se motalo koješta, ali je sve to imalo malo veze s poljodjelstvom. Većina se toga ticala njegovog daljnjeg života, kao i obaveze što ju je na sebe preuzeo njegov najbolji prijatelj koji je nedavno otišao onkraj modroga neba nad njima da se prihvati ljuće, no ipak zahvalnije karijere. Krupniji od te dvojice zastao je pred skupom pa otpočeo neobičan cvilni dijalog sa zapovjednikom džava. Kad bi to oni htjeli, moglo ih se i razumjeti. Luke je stajao u blizini, i sve to ravnodušno slušao. A onda je, vukući noge, krenuo za stricem kad je ovaj počeo pregledavati pet strojeva, zastajući pritom samo da bi povremeno promrmljao riječ-dvije, upućene nećaku. Bilo se teško na to sabrati, iako je znao da mora učiti. »Luke - o, Luke!« zazvao je neki glas. 50 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Luke se okrenuo od razgovora, koji se sastojao od džavinog uzdizanja do samog neba neusporedivih vrlina svih pet strojeva i stričevog posprdnog pobijanja, pa prišao bližem kraju podzemnog dvorišta i zirnuo dolje. Između ukrasnog bilja žurno je radila debela žena s izgledom vrapčića na krivom mjestu. Podigla je prema njemu pogled. »Luke, daj svakako reci Owenu, ako već kupuje prevoditelj, neka pazi da govori i bočejski.« Luke se okrenuo, pogledao preko ramena i zagledao se u nabacanu zbirku umornih strojeva. »Čini mi se da baš i ne može puno birati«, odviknuo joj je on, »ali ću ga ipak podsjetiti.« Ona je kimnula glavom, a on se okrenuo i pridružio stricu. Owen Lars je očito već bio donio odluku, pa izabrao malog poluagrikulturnog robota. Taj je bio sličan Artoou Detoou, samo što je na kraju mnogobrojnih pomoćnih ruku imao razne funkcije. Na zapovijed je iskoračio iz vrste i sad se zagegao iza Owena i privremeno utihlog džave. Farmer je nastavio do kraja reda, pa su mu se oči suzile pri pogledu na pijeskom išibani, no još ipak sjajni brončani finiš visokog, humanoidnog Threepija. »Pretpostavljam da još funkcioniraš«, progunđao je na robota. »Poznaješ li običaje i protokol?« »Poznajem li protokol?« odgovorio je Threepio kao jeka dok ga je farmer premjeravao od pete do glave. Threepio je bio odlučio da, kad dođe do prodaje njegovih sposobnosti, džavi priredi malu neugodnost. »Poznajem li protokol! Mislim, pa to mi je primarna funkcija. Ja samo tako dobro...« »Meni ne treba nikakav protokol, 'droide«, odrezao mu je farmer suho. »Ja vas zbog toga ne krivim, gospodine«, brzo se suglasio Threepio. »Slažem se iz sveg srca. Što bi u ovakvoj klimi i 51 STAR WARS moglo biti rasipniji luksuz? Za nekoga koga zanima što i vas, protokolarni bi 'droid bio čisto bacanje
novca. Ne, gospodine - univerzalnost je moje ime i prezime. Ja sam See U. Threepio - gdje ono U označava univerzalnost - i na vašoj sam službi. U mene je uprogramirano preko trideset sekundarnih funkcija za koje je potrebno samo...« »Meni treba«, prekinuo ga je farmer, i time pokazao silno neuvažavanje Threepijevih još nenabrojenih sekundarnih funkcija, »'droid koji zna nešto o binarnom jeziku nezavisno pro-gramabilnih vaporatora vlage.« »Vaporatori! Onda obojica imamo sreće«, odvratio mu je Threepio. »Moj je prvi zadatak poslije osnovnog školovanja bio programiranje binarnih unosnih filtera. Vrlo slični i građom i memorijskih funkcijama tim vašim vaporatorima. Moglo bi se čak reći...« Luke je potapšao strica po ramenu i šapnuo mu nešto u uho. Stric je kimnuo glavom, pa ponovno pogledao vrlo pažljivog Threepija. »Govoriš li bočejski?« »Naravno, gospodine«, odgovorio je Threepio, za promjenu malo siguran u sebe, zato što je odgovor bio potpuno iskren. »Meni je to drugi jezik. Bočejski govorim tečno kao...« Farmer, međutim, kao da je odlučio nikad mu ne dopustiti da dovrši rečenicu. »Šuti.« Sad je Owen Lars spustio pogled na džave. »Uzimam i ovog.« »Šutim, gospodine«, odgovorio je Threepio žurno, mučeći muku da prikrije radost što ga je farmer izabrao. »Odvedi ga dolje u garažu, Luke«, naredio je stric. »Daj ih do večere očisti obojicu.« Luke je iskosa pogledao strica. »Ali ja sam bio otišao do elektrane u Toscheu, po nove pretvarače energije i...« 52 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Luke, nemoj mi lagati«, upozorio ga je stric strogo. »Nije mi briga tratiš li vrijeme sa svojim dokonim prijateljima, ali tek nakon što si obavio svoje redovne poslove. A sad poleti - i prije večere, ne zaboravi.« Sad je Luke, ozlovoljen, razdražljivo uputio riječi Threepiju i malom poljoprivrednom robotu. Znao je da mu se nije pametno prepirati sa stricem. »Vas dvojica, pođite za mnom.« Krenuli su prema garaži, a Owen je otpočeo cjenjkanje s džavom. Drugi su džave upravo vodili tri preostala stroja natrag u puzač, kad je nešto ispustilo skoro sažalni pisak. Luke se okrenuo i ugledao Artooa kako izlazi iz stroja i kreće prema njemu. Ali ga je odmah suzbio džava, zavitlavši zapovjednim uređajem kojim se aktivirao disk pričvršćen na prsnu ploču stroja. Luke je radoznalo promotrio buntovnog 'droida. Threepio je već htio nešto reći, ali je razmotrio okolnosti i predomislio se. Zato je umjesto toga ostao bez riječi i zagledao se ravno preda se. Minutu kasnije, nešto je oštro zveknulo u blizini. Luke je na trenutak spustio pogled i opazio da je s vrha 'droidove glave iskočila tjemena ploča. Iznutra se začuo štropot. Trenutak kasnije stroj je počeo razbacivati unutrašnje dijelove posvuda po pješčanom tlu. Luke se nadvio i tako primakao mehanikancu koji je iskaš-ljavao dušu. Povirio je u nj i doviknuo: »Striče Owen! Ovom je kultivatoru pregorjela servomotor-ska centrala. Vidi...« Posegnuo je unutra, pokušao namjestiti uređaj, pa hitro povukao ruku kad se divlje zaiskrilo. Bistri je zrak pustinje ispunio smrad pohane izolacije i iskorodiranih krugova. Bio je to prodorni zadah mehaničke smrti. Owen Lars je spustio bijesan pogled na nervoznog džavu. »Kakvo si nam to smeće htio utrapiti?« 53 STAR WARS Džava je odgovorio glasno, indignirano, no istodobno je oprezno ustuknuo nekoliko koraka od tog krupnog čovjeka. Uplašilo ga je što se ovaj našao između njega i blage sigurnosti puzača. U međuvremenu je Artoo Detoo šmugnuo iz družine strojeva što su ih vodili natrag u mobilnu tvrđavu. To je na kraju ispalo prilično lako, zato što su svi džave svu pažnju usmjerili na prepirku između svog vođe i Lukeova strica. Budući da su mu nedostajala tehnička sredstva za divlje ge-stikuliranje, Artoo je naglo ispustio visoki zvižduk, no onda ga i prekinuo kad je postalo očito da je uspio privući Threepijevo zanimanje. Visoki je 'droid lagano potapšao Lukea po ramenu pa mu zavjerenički šapnuo na uho. »Ako mi dopuštate, mladi gospodine, taj Artoo je stvarno prilika. U vrhunskom stanju. Ne vjerujem da te kreature imaju i pojma u kakvom je on dobrom stanju. Nemojte da vas zavedu sva ta prašina i pijesak.« Luke je bio navikao donositi trenutne odluke - i dobre i loše. I zato je zazvao: »Striče Owen!«
Stric je prekinuo cjenjkanje, no ipak nije ispustio džave iz vida. Hitro se okrenuo. Luke je pokazao prema Artoou De-toou. »Daj, dosta natezanja. Sto veliš da umjesto ovog...« pokazao je na pregorjelog poljoprivrednog 'droida, »uzmemo ovog?« Stariji je muškarac profesionalnim pogledom promotrio Ar-tooa, pa razmislio o džavama. Iako su u biti bili kukavice, te se sitne pustinjske lešinare ipak nije smjelo dogurati predaleko. Puzač je mogao pregaziti njihovo stanište - dakako uz rizik da će to ljudsku zajednicu ponukati na smrtonosnu osvetu. Shvativši da bi se, bude li previše inzistirao, mogao naći u obostrano bezizlaznoj situaciji, Owen se nastavio natezati čisto 54 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA reda radi, ali na kraju ipak zlovoljno pristao. Glavni je džava neodlučno pristao na trgovinu, pa su sad obje strane u sebi olakšano uzdahnule, sretne što je izbjegnut sukob. Owen je isplatio džavu, a ovaj se samo klanjao i cvilio od nestrpljive pohlepe. U međuvremenu je Luke odveo dva robota do otvora u suhom tlu. Nekoliko trenutaka potom već su grabili niz rampu koju su od pješčanih nanosa štitili uređaji za elektrostatičko odbijanje. »Ovo nemoj zaboraviti dok si živ«, promrmljao je Threepio Artoou i nadvio se nad sitniji stroj. »A zašto sam zbog tebe stavio glavu u torbu, kad mi donosiš samo nesreću, nadilazi moju sposobnost shvaćanja.« Sad se prolaz proširio u garažu, zatrpanu alatom i dijelovima poljoprivrednih strojeva. Mnogi su od njih bili očito jako rabljeni, neki već skoro do sloma. Pa ipak je svjetlo u njoj bilo ugodno obojici 'droida. U komori je bilo nešto kućanski ugodno što je slutilo na mir koji nijedan od ta dva stroja nije već iskusio već dugo vremena. Negdje u sredini garaže stajala je velika kada, i od arome što se iz nje širila, Threepiju su zatezali glavni njušni senzori. Opazivši robotovu reakciju, Luke se široko nasmiješio. »Da, to je kupka za podmazivanje.« Premjerio je pogledom visokog brončanog robota. »A sudeći po izgledu, dobro bi ti došlo tjedan dana uranjanja. To si, međutim, ne možemo priuštiti, i zato ćeš se morati zadovoljiti i jednim popodnevom.« Onda je Luke skrenuo zanimanje na Artooa Detooa, koji mu je prišao i rasklopio panel u kojem se krilo bezbroj brojčanika. »Sto se pak tiče tebe«, nastavio je, poprativši to iznenađenim zviždukom, »ja baš ne znam kako da još uopće funkcioniraš. Sto me ne čudi, budući da znam kako se džave nevoljko rastaju, ako ne moraju, sa svakom mrvicom joula. Tebi je 55 STAR WARS f već vrijeme za punjenje.« Pokazao je prema velikoj jedinici za i nabijanje. Artoo Detoo je pošao za Lukeovom, pa ispustio pisak i od-gegao se prema sandučastoj konstrukciji. Pronašao je pravi kabel, pa mahinalno otvorio panel i zabio si trostruki utikač u lice. Threepio je prišao velikoj cisterni, koja je bila napunjena skoro do vrha aromatičnom uljem za čišćenje. Uzdahnuo je na začuđujuće ljudski način i polako se spustio u tank. »Vas dvojica budite dobri«, upozorio ih je Luke i pošao prema malom dvosjednom neboskoku. Ta mala i snažna subor-bitalna svemirska letjelica stajala je u hangarskom dijelu garaže-radionice. »Ja imam svog posla.« Lukeova je energija, na nesreću, još bila usmjerena na rastanak s Biggsom, tako da su prošli još sati prije nego Što je uspio dovršiti tek neke od dnevnih poslova. Pomislio je na prijateljev odlazak, pa pomilovao oštećeni lijevi stabilizator neboskoka -stabilizator koji je oštetio dok je letio za zamišljenim lovcem tipa Tie, opisujući kroz uski kanjon bezbrojne petlje i lupinge. I baš ga je tada zasjekla izbočena litica kao da ga je zahvatila energijska zraka. A onda je u njemu najednom nešto zakuhalo. Sa sebi sasvim nesvojstvenom žestinom bacio je teški ključ preko obližnje radne klupe. »To naprosto nije pošteno!« izjavio je nikom određenom. Glas mu se neutješno spustio. »Biggs ima pravo. Nikad se odavde neću izvući. On kuje pobunu protiv Imperija, a ja sam zarobljen tu, u toj rupetini od farme.« »Oprostite, gospodine.« Luke se prenuo i naglo okrenuo, no pred njim je bio samo visoki 'droid Threepio. Robot je stajao u zapanjujućem kontrastu s onim što je Luke prvi put ugledao. U svjetlu stropnih 56 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA svjetiljaka garaže presijavala se slitina brončane boje, očišćena od. patine i prašine uljem jakog djelovanja.
»Mogu li vam u čemu pomoći?« upitao je robot uslužno. Luke je pažljivo promatrao stroj, i pritom osjećao kako iz njega istječe bar dio gnjeva. Nije bilo nikakva smisla derati se tako nejasno na robota. »Čisto sumnjam«, odgovorio je Luke, »ukoliko ne možeš utjecati na protjecanje vremena i ubrzati žetvu. Ili me, stricu Owenu ispred nosa, odteleportirati s ove hrpe pijeska.« Sarkazam su teško detektirali čak i krajnje sofisticirani roboti, i zato je Threepio o tom pitanju razmislio objektivno, i tek onda napokon odgovorio. »Ne vjerujem da mogu, gospodine. Ja sam samo 'droid trećeg reda, i nisam baš upućen u transatomsku fiziku.« I onda se učinilo da su mu najednom nahrupili svi događaji posljednjih dana. »A zapravo, mladi gospodine«, nastavio je Threepio, ogledavajući se s novom slikom pred očima, »ja čak ni ne znam na kojem sam se to planetu našao.« Luke se ironično zasmijuljio pa zauzeo podrugljivu pozu. »Ako ovaj svemir ima neko blistavo središte, od njega si daleko da i ne možeš biti dalje.« »Da, Luke, gospodine.« Mladac je nervozno odmahnuo glavom. »Daj pusti to 'gospodine'« - i neka bude samo Luke. A ovaj se planet zove Tatooine.» Threepio je lagano kimnuo glavom. »Hvala, go... Luke. Ja sam See Threepio, stručnjak za odnose između ljudi i 'droida.« Ležerno je zabacio metalni palac prema jedinici za punjenje. »A ono je moj pratilac, Artoo De-too.« »Drago mi je, Threepio«, odgovorio je Luke ležerno. »I zbog tebe, Artoo.« Prešao je na drugu stranu garaže pa pogledao brojčanike na prsnoj ploči manjeg stroja i zadovoljno za57 STAR WARS gunđao. Kad je počeo vaditi kabel, najednom je ugledao nešto što ga je natjeralo da se namršti i prigne bliže. »Nešto nije u redu, Luke?« upitao je Threepio. Luke je prišao obližnjem zidu s alatom, pa izabrao spravicu s puno krakova. »To još ne znam, Threepio.« Luke se vratio do punjača, pa se nadvio nad Artooa i kromiranim šiljkom počeo grebati po kvrgama na tjemenu malog 'droida. Povremeno bi se naglo odmaknuo, svaki put kad bi sićušni alat bacio u zrak komadiće iskorodiranog metala. Threepio je sa zanimanjem pratio što to Luke radi. »Tu ima mnogo pougljenjelih brazgotina meni sasvim nepoznate vrste. Čini mi se da ste obojica prošli kroz poprilično neuobičajenu gužvu.« »Zaista, gospodine«, priznao je Threepio, zaboravivši ispustiti počasni dodatak. Ali sad je Luke i tako bio isuviše zaokupljen drugim poslom, a da bi ga ispravljao. »Ponekad se čudim da smo uopće u tako dobrom stanju.« A onda je dodao, kao poslije kraćeg razmišljanja, i kao da još uzmiče pred naletom Lukeova pitanja. »S obzirom na pobunu i sve to.« Threepiju se sad učinilo da je, unatoč oprezu, nešto odao, jer se u Lukeovim očima pojavio skoro džavanski bljesak. »Ti znaš za pobunu protiv Imperija?« upitao je. »Na neki način«, priznao je Threepio nevoljko. »Baš se poli buni i ima zahvaliti što smo došli u vašu službu. Mi smo, shva-I ćate, izbjeglice.« Ali nije dodao otkuda. A kao da to ni Lukea baš nije jako zanimalo. »Izbjeglice! To znači da je on ono zaista bila svemirska bitka!« Potom je, sav uzbuđen, brzo zapleo. »Reci mi gdje ste sve bili - kroz koliko ste okršaja prošli. Kako pobuna napreduje? Shvaća li je Imperij ozbiljno? Jeste li već vidjeli uništenje mnogih brodova?« 58 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Malo sporije, ako može, gospodine«, obratio mu se Three-pio molećivo. »Krivo ste shvatili naš status. Mi smo samo nedužni prolaznici. Naša veza s pobunom krajnje je marginalne naravi.« »Sto se tiče bitaka, prošli smo ih, mislim, već nekoliko. Ali je to teško prosuditi kad nisi u izravnoj vezi s bojnom mašinerijom.« Primjereno je slegnuo ramenima. »Osim ovog, što se tu još ima pričati. Ne zaboravite, gospodine, da sam ja tek nešto više od kozmetiziranog prevodioca, i da baš nisam jak u pričanju priča i prepričavanju zgoda, a još manje vješt njihovu uljepšavanju. Ja sam vrlo doslovan stroj.« Luke se okrenuo, razočaran, i vratio glačanju Artooa De-tooa. Nakon još malo struganja, pokazalo se nešto što ga je toliko zbunilo da je privuklo svu njegovu pažnju. Između dva vodljiva štapa, između kojih nije smjela postojati veza, bilo je čvrsto uglavljen mali kovinski fragment. Luke je odložio lomni šiljak i dohvatio krupniji alat.
»Mislim, mali moj prijatelju«, promrmljao je, »tu ti se nešto baš zaglavilo.« Dok je gurao i čupao, pola je pažnje prebacio na Threepija. »Jesi li ti bio na svemirskom lovcu ili je to bilo...« Metal je popustio uz glasni prasak, i Luke se, izgubivši oslonac, prekobicnuo preko glave. Kad se uspravio na noge, počeo je psovati - i sledio se na mjestu. Prednji se dio Artooa najednom osvijetlio i istisnuo iz sebe trodimenzionalnu sliku manju od trećine kvadratnog metra ali precizno izoštrenu. Portret što se stvorio u toj kocki bio je tako prekrasan da je Luke tek nakon nekoliko trenutaka otkrio da je ostao bez daha - zato što je zaboravio disati. Usprkos izvanjskoj oštrini, slika je nesigurno treperila i prelijevala se, kao da je snimanje obavljeno na brzinu. Luke je gledao projekciju boja u prozaičnu atmosferu garaže, i na usnama mu se već počelo stvarati pitanje. Koje se nikad nije i stvorilo. 59 STAR WARS Usne su se na licu pokrenule, i djevojka je progovorila - ili se bar tako učinilo. Luke je znao da se zvučna pratnja stvara negdje u zdepastom torzu Artooa Detooa. »Obi-wan Kenobi«, progovorio je hrapav i molećiv glas, »pomozi mi! Ti si mi još jedina nada.« Nalet je smetnji na tre-4' nutak rasplinuo lice. Kad se ponovno skupilo, glas je još jednom ponovio: »Obi-wan Kenobi, ti si mi još jedina nada.« A onda se hologram i nastavio, popraćen hripavim brujem. Luke je jedan dugi trenutak sjedio savršeno nepomično, razmišljajući o tome što to zapravo gleda, pa zažmirkao i uputio svoje riječi Artoou. »Sto sve to znači, Artoo Detoo?« Zdepasti se 'droid malo promeškoljio, a s njima se pomakao i kockasti portret, pa zapiskutao tonom koji je maglovito podsjećao na bojažljivi odgovor. Threepija kao da je sve to zbunilo koliko i Lukea. »Sto je to?« upitao je oštro, i pokazao najprije na govorljivi portret, pa potom na Lukea. »Bilo vam je postavljeno pitanje. Sto je to i tko, i kako ste to izveli - i zašto?« Jedinica Artoo na ovo je proizvela pisak iznenađenja, do-boga tako kao da je tek sad ugledala hologram. Iza toga je uslijedila zviždukava bujica informacija. Threepio je probavio informacije, pokušao se namrštiti, pa kad mu to nije uspjelo, potrudio se svoju zbunjenost prenijeti tonom glasa. »On tvrdi da to nije ništa, gospodine. Mali kvar - stari podaci. Vrpca koju je trebalo prebrisati, ali mu je promakla. On tvrdi time da ne zamaramo misli.« Za Lukea je to bilo kao da je netko od njega zatražio da zanemari tajno skrovište darindifajera na koje je naletio u pustinji. »Tko je ona?« upitao je, zapiljen kao opčinjen u hologram. »Kako je lijepa.« i 1 60 11 , ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Ja zaista ne znam tko je ona«, priznao je Threepio iskreno. »Možda je ona bila putnica na našem zadnjem putovanju. Koliko se sjećam, mogla bi biti donekle važna ličnost. Sto bi moglo imati nekakve veze s činjenicom da je naš kapetan bio ataše...« Luke ga je prekinuo, uživajući u tome kako senzualne usne slažu i razlazu dijelove rečenica. »Ima li toga još? Ne zvuči mi baš jako kompletno.« Luke je ustao na noge i pružio ruku prema jedinici Artoo. Robot se odmaknuo i proizveo zvižduke pune tako sumanute zabrinutosti, da je Luke zastao i na trenutak prekinuo posezanje za unutrašnjim komandama. Threepio je bio šokiran. »Daj pazi kako se ponašaš, Artoo«, prekorio je svog pratioca. »Još ćeš nas uvaliti u nevolju.« Pred očima mu se pojavila slika kako ih obojicu pakuju i zbog neposluha vraćaju dža-vama, i to je bilo sasvim dovoljno da se smjesta strese. »Sve je u redu - sad je on naš gazda.« Threepio je pokazao na Lukea. »Možeš mu vjerovati. Čini mi se da mu je naše dobro na pameti.« Detoo je, međutim, i dalje oklijevao, nesiguran što treba učiniti. A onda je prijatelju odzviždao i otpištao nešto jako dugo i složeno. »Dakle?« požurio ih je Luke nestrpljivo. Threepio je zastao i tek onda odgovorio. »On veli da je vlasništvo izvjesnog Obi-wana Kenobija, stanovnika ovog planeta. Zapravo baš ove regije. Rečenični fragment koji slušamo dio je privatne poruke namijenjene toj osobi.« Threepio je polako odmahnuo glavom. »Iskreno govoreći, gospodine, ja nemam pojma o čemu on to. Naš je zadnji gospodar bio kapetan Colton. Nikad nisam čuo Artooa da spominje nekog ranijeg. A sasvim sigurno nisam
61 STAR WARS čuo ni za kakvog Obi-wana Kenobija. Ali s obzirom na sve kroz što smo prošli«, nastavio je kao da se ispričava, »bojim se da su mu se logični krugovi malo pomiješali. Ponekad zna biti baš ekscentričan.« I dok je Luke razmišljao o tom obratu, Threepio je iskoristio priliku da Artoou dobaci ljutiti pogled upozorenja. »Obi-wan Kenobi«, izrecitirao je Luke zamišljeno. Lice mu se najednom razvedrilo. »Vidi... Pitam se da možda ne misli na starog Bena Kenobija.« »Oprostite, molim«, progutao je Threepio slinu, zapanjen iznad svake mjere, »je li moguće da ga poznajete?« »Pa ne baš sasvim«, priznao je Luke malo prigušenim glasom. »Ja ne znam nikoga tko se zove Obiwan - ali stari Ben živi negdje na rubu Zapadnog dinskog mora. On je mjesni čudak - zapravo pustinjak. Stric Owen, a i drugi farmeri, govore da je čarobnjak. Zna ponekad doći radi kupovine. Ali sam s njim jedva pro-, govorio i riječ. Moj ga stric obično potjera.« Zastao je i opet bacio pogled na malog robota. »Ali nisam nikad čuo da je stari Ben ikad imao ikakvog 'droida. Hi bar o tome nije nikad pričao.« Lukeov se pogled, nezadrživo privučen, vratio na hologram. »Pitam se tko je ona. Zacijelo je važna - napose ako je istina, Threepio, to što si mi maločas rekao. A izgleda mi, a i govori, kao da je u velikoj nevolji. Možda je ta poruka doista važna. Morali bismo čuti i ostatak.« Pružio je ruku još jednom prema Artoovim unutrašnjim komandama, no robot je ponovno skričeći brisnuo natrag u vidu lastina repa. »Veli da u njemu ima jedan vijak separatora, koji djeluje kao graničnik, i da mu on isključuje automotivacijske komponente«, preveo je Threepio. »Zato vam predlaže da okrenete taj vijak, pa će onda možda moći ponoviti čitavu poruku«, do62 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA vršio je Threepio nesigurno. Kad je Luke nastavio zuriti u portret, Threepio je dodao, ovaj put glasnije: »Gospodine1« Luke se stresao da dođe k sebi. »Sto..? O, da.« Razmislio je o tom zahtjevu. A onda se pokrenuo i zirnuo u otvoreni panel. Artoo ovaj put nije ustuknuo. »Mislim da ga vidim. A sad, čini mi se da si premalen da bježiš ako ti to pokušam skinuti. Pitam se zašto bi netko starom Benu slao poruku.« Luke je izabrao pravi alat pa prišao otvorenim strujnim krugovima i oslobodio granični vijak. Prva je vidljiva posljedica toga bio nestanak portreta. Luke je odstupio. »Gotovo.« Uslijedila je nelagodna stanka, za koje hologram nije pokazao nikakvu želju da se vrati. »Kamo je to nestala?« pokrenuo se napokon Luke. »Daj učini nešto da se vrati. Reproduciraj mi čitavu poruku, Artoo Detoo.« Iz robota se začuo bezazleni pijuk. Threepio je to preveo, ali je pritom očito bio zbunjen i nervozan. »On veli: 'Kakvu poruku?'« Threepijeva se napol srdita pažnja ponovno okrenula njegovu suputniku. »Kakva poruka? Znaš ti jako dobro kakva poruka! Ona od koje si nam upravo reproducirao fragment. Onu koju vučeš u tim svojim nepokornim, hrđom izjedenim crijevima, ti tvrdoglava hrpo smeća!« Artoo je samo sjedio i tiho brujao sebi u bradu. »Jako mi je žao, gospodine«, rekao je Threepio polako, »no on pokazuje jasne znake pojave zabrinjavajućeg treperenja u poslušno-racionalnom modu. Možda kad bi...« Prekinuo ga je glas što je došao niz hodnik. »Luke... o, Luke - dođi na večeru!« 63 . Vi STAR WARS Luke je oklijevao, no onda ustao i okrenuo se od zbunjuju-ćeg malog 'droida. »U redu«, odviknuo je, »dolazim, strina Beru!« Kad se obratio Threepiju, glas mu se snizio. »Vidi što se dade učiniti. Odmah se vraćam.« Bacio je netom izvađeni vijak graničnika na radnu klupu pa pohitao iz prostorije. Čim je čovjek otišao, Threepio se brzo okrenuo svom nižem suputniku. »Bit će ti pametnije da još jednom promisliš hoćeš li mu reproducirati čitav zapis«, progundao je, pa
sugestivno mahnuo glavom prema radnoj klupi pretrpanoj razuđenim mehaničkim '*' dijelovima. »Inače bi opet mogao uzeti onaj šiljak za čišćenje i pokušati ga iskopati. I ne bi mu baš bilo jako važno što će ti pritom presjeći ako vjeruje da ti od njega nešto skrivaš.« Iz Artooa je dopro molećivi pisak. »Ne«, odgovorio je Threepio, »ne vjerujem da te on imalo voli.« Drugi pisak nije uspio promijeniti strogi ton glasa višeg robota. »A ne volim te ni ja.« 64 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA IV ukeova strina Beru punila je vrč plavom tekućinom iz hlađenog spremnika. Iza nje, iz prostora za blagovanje, neumorni se zuj razgovora širio sve do kuhinje. Tužno je uzdahnula. Razgovori za stolom između njezina muža i Lukea postajali su iz dana u dan sve žučljiviji, jer ga je dječakova živost sve više odvlačila od farmerskih, a prema drugim temama. Prema nečemu prema čemu Owen, čovjek s dvije noge na zemlji, nikad nije osjećao nikakvu sklonost. Nakon što je vratila veliki spremnik u rashladnu jedinicu, položila je vrč na poslužavnik i žurno se vratila u blagovaonicu. Beru baš nije bila neki blistavi um, ali je instinktivno razumijevala važnost svog položaja u tom kućanstvu. Ona je imala funkciju kontrolne šipke u nuklearnom reaktoru. Dok god bi ona bila s njima, Owen i Luke bi razvijali mnogo topline, no ako bi poduže nestala - buum1 Kad je žurno ušla u blagovaonicu, hrana je, zahvaljujući kondenzatorskim jedinicama ugrađenim u dno tanjura položenih na stol, još bila topla. Istog su časa oba muškarca snizila glas do civilizirane razine i promijenila temu. Beru se pretvarala da nije opazila promjenu. 65 T: i/i STAR WARS »Ja mislim, striče Owen, da je jedinica Artoo možda ukra-I dena«, govorio je Luke takvim tonom kao da je to bila stalna j tema njihova razgovora. 1 Stric se poslužio iz vrča za mlijeko i promrmljao odgovor , ustima punim hrane. ! »Džave, istina, vole dignuti sve što nije vezano, ali ne zaboravi, Luke, da se oni u biti boje i vlastite sjene. Ako bi se upustili u otvorenu krađu, onda bi morali razmotriti i posljedice, mogućnost da ih uhvate i kazne. A njihov mozak za tako nešto ne bi ni teoretski bio sposoban. Zbog čega misliš da je 'droid i ukraden?« I »Kao prvo, on je i u predobrom stanju a da bi ga netko baI cio. Dok sam ga čistio, reproducirao mi je holografski zapis...« r Luke je pokušao prikriti koliko ga je užasnula vlastita omaška. f Zato je žurno dodao: »Ali to nije bitno. Ja zapravo mislim da je i ukraden zato što je, kako tvrdi, bio u posjedu izvjesnog Obii wan Kenobija.« i ' Lukeov se stric zagrcnuo možda od nečeg u hrani, a možda [ i u mlijeku. A možda je to bio i izraz gnušanja, izražavanje mišl ljenja o toj neobičnoj ličnosti na njemu svojstven način. No i bilo kako bilo, potom je nastavio jesti ne podižući pogled na 1 nećaka. I I Luke se pretvarao kao da se taj vrlo slikovit iskaz antipatija 1 nikad nije ni zbio. ''' »Ja sam pomislio«, nastavio je odlučno, »da se to možda odnosi na starog Bena. Ime je drugo, ali im je zato prezime isto.« Kad je stric tvrdoglavo nastavio šutjeti, Luke ga je pokušao potaknuti izravno. »A znaš li ti, striče, o kome on to govori?« Na njegovo iznenađenje, stric se držao više kao da mu je neugodno nego kao da se ljuti. 66 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Nije to ništa«, promrmljao je i dalje izbjegavajući Lukeov pogled. »Ime iz jednog drugog doba.«
Nervozno se promeškoljio u stolici. »Ime koje može samo donijeti nevolju.« Luke se odlučio oglušiti na prikriveno upozorenje i nastavio navaljivati. »Onda je to netko u rodu sa starim Benom? Nisam znao da on ima rođaka.« »Kloni se tog starog čarobnjaka, jesi me čuo!« prasnuo je stric i nespretno razlog pokušao nadomjestiti prijetnjom. »Owen...« već je napola uskliknula strina Beru, ali ju je krupni farmer strogo presjekao. »Mislim, ovo je važno, Beru.« Ponovno je vratio pozornost na nećaka. »Ja sam ti o Kenobiju već pričao. On je star i lud; opasan je i pun opačine, i najbolje ga se kloniti.« Beruin ga je molećivi glas natjerao da se malo stiša. »Taj 'droid nema nikakve veze s njim. Niti ga može imati«, promrmljao je sebi u bradu. »Zapis - ha! Mislim, sad me poslušaj. Odvesti ćeš tu jedinicu u Anchordead i isprati joj memoriju.« Owen je prezrivo otpuhnuo, i odlučno se nagnuo nad napol pojedenu večeru. »I to je onda kraj te budalaštine. I baš me briga otkud taj stroj misli da je došao. Dao sam za nj tvrdu lovu, i on je sada naš.« »Ali što ako je on zaista nečiji«, upitao se Luke. »Sto ako taj Obi-wan dođe po svog 'droida?« Pri spomenu na to stričevim je izbrazdanim licem prešao izraz koji je odavao nešto između tuge i prezira. »Neće. Ne vjerujem da je on još uopće i živ. Jer je umro otprilike kad i tvoj otac.« Ubacio je u usta punu lopatu vruće hrane. »Nemoj to zaboraviti.« 67 STAR WARS »Znači da je to ipak bio stvaran čovjek«, promrmljao je Luke i zagledao se u tanjur. Onda je polako dodao: »Je li mi poznavao oca?« »Rekao sam ti - pusti to«, obrecnuo se Owen. »Sto se tih 'droida tiče, tvoja je briga samo da sutra budu spremni za posao. Ne zaboravi da je u njima sada sva naša ušteda. Da nam nije žetva za vratom, ne bih ih ni bio kupio.« Mahnuo je vilicom prema nećaku. »Ujutro ih želim vidjeti na poslu na jedinicama za navodnjavanje na južnom hrptu.« »Znaš što«, odgovorio je Luke dok su mu misli bile daleko, »ja mislim da će ti 'droidi raditi kao zmajevi. Zapravo, ja...« Zastao je i prostrijelio strica skrivenim pogledom. »Razmišljao sam o našem sporazumu, a prema kojem ostajem još jednu sezonu.« Kad stric nije odgovorio, Luke se požurio sve izgovoriti prije nego što ga izdaju živci. »Ako s tim 'droidima bude sve u redu, rado bih poslao molbu da me dogodine prime na Akademiju.« Owen se namrštio u pokušaju da prikrije koliko mu hrana ne prija. »Hoćeš reći, ti bi dogodine želio poslati molbu - mislim, poslije žetve.« »Sad imaš 'droida i na pretek, i u dobrom su stanju. Pa će ti potrajati.« »'Droidi, da«, suglasio se stric, »ali 'droidi ne mogu zamije- niti čovjeka, Luke. I ti to znaš. A za žetve si mi najpotrebniji. I trebaš mi bar samo još tu sezonu poslije ove.« Skrenuo je po- gled, a crvenilo i ljutnja već su se bili izgubili. Luke se igrao s hranom. Niti je jeo, niti govorio. »Slušaj me«, rekao mu je stric, »sad nam se prvi put u životu otvara prilika da skupimo nekakav imetak. Zaradit ćemo dovoljno da drugi put možemo uzeti i pomoć. Ne 'droide, nego 68 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA ljude. I onda možeš na Akademiju.« Prtljao je riječi, nenavikao da moli. »Luke, ja te ovdje trebam. I to ti je jasno, zar ne?« »Ali to je još jedna godina«, usprotivio se nećak mrzovoljno. »Još jedna godina.« Koliko je to već puta bio čuo? Koliko su već puta ponovili čitavu tu šaradu, a s istim rezultatom? Uvjeren da se Luke još jednom priklonio njegovu mišljenju, Owen je slegnuo ramenima i tako odbacio prigovor. »Vrijeme će proći a da ni sam ne znaš kako.« Luke je najednom ustao i odgurnuo tanjur s jedva i dotaknutom hranom. »To si mi rekao i lani, kad je otišao Biggs.« Naglo se okrenuo i napola istrčao iz sobe. »Kamo ćeš, Luke?« zabrinuto je za njim povikala strina. Lukeov je odgovor bio sumoran i pun gorčine. »Čini mi se, baš nikud.« A potom je dodao, iz obzira prema strininoj preosjetljivosti: »Moram do kraja očistiti te 'droide da sutra budu spremni za posao.« Kad je Luke otišao, u blagovaonici je u zraku ostala visjeti tišina. Muž i žena jeli su mahinalno. A onda je strina Beru prestala gurati hranu po tanjuru, podigla pogled, pa gorljivo ustvrdila: »Owen, ne možeš ga tako držati dovijeka. Većina je njegovih prijatelja otišla, svi dečki s kojima je odrastao. Njemu Akademija toliko znači u životu.«
Njezin joj je muž odgovorio beživotnim glasom: »Nek pričeka još godinu dana, pa neka radi što hoće. Dajem ti riječ. Onda ćemo imati novac - ili možda prekogodine.« »Owene, Luke naprosto nije farmer«, nastavila je ona odlučno. »I nikad to neće ni postati, bez obzira koliko se ti trudio.« Polako je odmahnula glavom. »Previše je na oca.« I sad je Owen Lars, po prvi put te večeri, pogledao i zamišljeno i zabrinuto niz hodnik kojim je otišao Luke. 69 STAR WARS »Toga se i bojim«, prošaptao je. *** Luke se uspeo na površinu. Stajao je na pijesku i promatrao zalazak sunca. Najprije se jedno, a potom i drugo Tatooineino || sunce-blizanac polako spustilo iza dalekih hrptova duna. U svjetlu što je blijedilo, pijesak se najprije pozlatio, pa postao krvavo crven, pa plameno crvenonarančast, a onda je napredovanje noći blistave boje dana još jednom otpremilo na noćni počinak. Uskoro će, i to po prvi put, taj pijesak procvasti jestivim biljkama. Prijašnja pustoš ugledat će pravu erupciju zelenila. Takva bi misao morala kroz Lukea poslati žmarce radosnog očekivanja. Moralo bi ga preplaviti uzbuđenje kao i njegova strica kad god bi opisivao dolazeću žetvu. Ali je Luke, nasuprot tome, osjećao samo golemu prazninu ravnodušnosti. Nije ga uzbuđivala čak ni misao da bi možda prvi put u životu mogao imati novaca. Ta što je s njim i mogao učiniti tu, na 16 Anchorheadu - ili, napokon, igdje na Tatooinei? Dio je njega, i to danomice sve veći, postajao sve uznemire-niji zbog te nezadovoljenosti. To kod mladića njegove dobi i nije bio baš jako neuobičajen osjećaj, ali je zbog Lukeu nerazumljivih razloga kod njega bio mnogo jači nego kod prijatelja. Kad je stigla noćna studen, dopuzala preko pijeska i uspu-zala mu se uz noge, otrao je blato s hlača i sišao u garažu. Možda će mu rad s 'droidima bar dio te gorčine zakopati još malo dublje u svijest. Brzi pregled komore nije otkrio nikakvo gibanje. Nije vidio nijedan od novih strojeva. Luke se lagano namrštio pa iz pojasa izvadio komandnu kutijicu i okrenuo nekoliko sklopki usađenih u plastiku. Iz kutije se začuo tihi bruj. Poziv je dozvao Threepija, višeg od dva robota. On je zapravo i iznenađeno kliknuo kad je iskočio iza neboskoka. !} 70 II ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Luke je krenuo prema njemu, otvoreno zbunjen. »Zašto se tu skrivaš?« Robot je zateturao oko pramca letjelice, a držao se kao očajnik. Luke je tek sada pomislio kako, unatoč tome što je uključio pozivnik, Artooa nije bilo nigdje na vidiku. Razlog te odsutnosti - ili nečeg s njom u vezi - potekao je iz Threepija i bez molbe. »Ja tu nisam ništa kriv«, izgovorio je robot očajnički i molećivo. »Molim vas, nemojte me deaktivirati! Rekao sam mu da ne ide, ali je on neispravan. Sigurno je to bio neki kvar. Nešto mu je sasvim skuhalo logične krugove. Stalno je nešto blebetao o nekakvoj misiji, gospodine. Nikad još nisam čuo da bi neki robot bolovao od manije veličine. Tako nešto ne bi uopće ni smjelo postojati u jedinicama kognitivne teorije jedinica tako primitivnih kao što je to Artoo, i...« »Hoćeš reći..?« rekao je Luke i usta su mu se počela širiti u zijev. »Da, gospodine... otišao je.« »A ja sam mu sam skinuo blokadu«, promrmljao je Luke polako. Već je mogao vidjeti stričevo lice. U te je 'droide utukao zadnje novce, tako je rekao. Luke je izletio iz garaže i krenuo u lov na nepostojeće razloge zbog kojih je jedinica Artoo mogla prolupati. Threepio mu je bio za petama. S malog hrpta koji je bio najviša točka u blizini staništa, Lu-keu se otvorio panoramski pogled na okolnu pustinju. Izvadio je dragocjeni makrodvogled i prešao preko obzorja koje je naglo tamnilo. Tražio je nešto maleno, metalno, tronožno i sišlo s mehaničkog uma. Threepio se s mukom popeo uz pijesak i stao kraj Lukea. »Od te jedinice Artoo uvijek samo nevolja«, prostenjao je. »Astromehanički 'droidi postali su u zadnje vrijeme tako iko-noklastički da ih ponekad ni ja ne razumijem.« 71 I STAR WARS Dvogled je napokon spustio, i Luke je sve prokomentirao konstatacijom:
»Mislim, nigdje ga nema.« Ljutito je šutnuo pijesak. »Do sto đavola - kako sam mogao biti tako glup, da me navuče da mu maknem tu blokadu! Stric Owen će me ubiti.« »Oprostite što smetam, gospodine«, odvažio se Threepio s nadom u glasu, dok su mu u glavi plesale slike džava, »no ne bismo li mogli poći za njim?« Luke se okrenuo. Pažljivo je promotrio zid crnine koji je napredovao prema njemu. t »Ne noću. Preopasno je sa svim tim hajducima u blizini. Ne brinu me toliko džave, koliko pješčari... ne, ne po noći. Morat ćemo pričekati do jutra, i onda mu pokušati ući u trag.« Iz staništa ispod njih digao se povik. »Luke... Luke, jesi li već gotov s tim 'droidima? Sad ću preko noći isključiti struju.« »U redu!« odgovorio je Luke i uklonio se pitanju. »Silazim za nekoliko minuta, striče Owen!« Okrenuo se i bacio zadnji pogled na obzorje koje se već gubilo. »Ljudi, sad sam se uvalio«, promrmljao je. »Taj će mi mali 'droid prirediti još velike nevolje.« »O, u tome je on pravi majstor, gospodine«, potvrdio je Threepio s podrugljivom veselošću. Luke mu je dobacio kiseli pogled, a onda su se zajedno okrenuli i sišli u garažu. ■k * -k »Luke... Luke!« Owen je još trljao jutarnji san s očiju, a onda pogledao lijevo i desno pa olabavio vratne mišiće. »Da mi je znati gdje se taj dečko sada baškari?« začudio se on glasno kad nije dobio odgovor. U staništu nije bilo ni traga od kretanja, a on je gore već bio pogledao. »Luke!« dreknuo je on ponovno. Luke, Luke, Luke... Ime je izazovno odjeknulo od zidova staništa. Ljutito se okrenuo i 72 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NASA krupnim se korakom vratio u kuhinju, gdje je Baru pripremala doručak. »Jesi li jutros već vidjela Lukea?« upitao je najtiše što je mogao. Ona ga je kratko pogledala, pa se vratila kuhanju. »Da. Rekao je da prije nego što krene prema južnom hrptu mora još nešto obaviti, i zato je otišao rano.« »Prije doručka?« Owen se zabrinuto namrštio. »To mi ne sliči na njega. Je li sa sobom poveo i nove 'droide?« »Mislim da jest. Sigurna sam da sam s njim vidjela bar jednog.« »Dobro«, rekao je Owen zamišljeno, osjećajući nelagodu, no ipak ne nalazeći ništa na što bi mogao osloniti svoje grdnje, »ali će mu biti bolje da te jedinice na hrptu popravi do podne, ili će vidjeti svog vraga.« *** Iz napol ukopane kapsule za spašavanje koja se sad pretvorila u kralježnicu dine za nijansu više od svojih susjeda, najednom je izronilo nevidljivo lice zakriveno glatkim bijelim metalom. Glas mu je bio odrješit, ali umoran. »Ništa«, promrmljao je oklopnik koji ju je pregledao, obraćajući se nekolicini svojih drugova. »Nikakve vrpce, i ni traga da tu nekoga ima.« Na informaciju da je kapsula prazna, spustili su se snažni pištolji. Jedan se od oklopnika okrenuo, pa zazvao časnika koji je stajao malo podalje. »To je nedvojbeno kapsula koja se odvojila od pobunjeničkog broda, gospodine, ali u njoj nema nikoga.« »Pa ipak se spustila nedirnuta«, promrmljao je časnik sebi u bradu. »Ona je to mogla izvesti i u automatskom režimu, ali ako je zaista došlo do kvara, automatski se pilot nije mogao aktivirati.« 73 - STAR WARS Nešto se tu nije slagalo. »Evo zašto tu nema nikoga i ni slutnje života«, izjavio je jedan glas. Časnik se okrenuo i prešao nekoliko koraka do mjesta gdje \ je u pijesku klečao drugi jurišnik. Podigao je predmet da ga I časnik pogleda. Zablistao je na suncu. , j »'Droidska oplata«, zamijetio je časnik nakon što je hitro J pogledao metalni fragment. Nadređeni i podređeni razmijenili su značajne poglede. A onda su im se oči istodobno okrenule prema visokim mesama na sjeveru. I *** i 1 ' Dok je jurnik uz bruj repulzora klizio preko namreškane
* pustoši Tatooinee, šljunak i fini pijesak stvarali su pod njim 1 prašnjavu maglu. Povremeno bi letjelica malo poskočila kad i bi naišla na udubinu ili laganu uzvišicu, no onda bi se vratila r na režim glatkog prelaženja čim bi pilot kompenzirao pro| mjenu terena. i Luke se zavalio u sjedalo, uživajući u neuobičajenoj opušte,, nosti, dok je Threepio vješto usmjeravao snažno kopneno plo| vilo oko dina i kamenitih izbočina. ■j »Kad se uzme u obzir da si samo stroj, ne ide ti baš loše«, zamijetio je s divljenjem. »Hvala, gospodine«, odgovorio je polaskani Threepio, ali mu se oči nisu ni za trenutak maknule s krajolika pred vozi- lom. »Ja nisam lagao vašem stricu kad sam rekao da mi je svestranost ime i prezime. Od mene su čak jednom zgodom i za- tražili da obavim neočekivane funkcije pod uvjetima koji bi zapanjili moje projektante.« Nešto je iza njih oštro zveknulo, pa zveknulo ponovno. Luke se namrštio pa podigao kupolu jurnika. Nekoliko minuta prekapanja po kućištu motora, i metalno se brenčanje iz gubilo. 74 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Kako je sad?« viknuo je prema naprijed. Threepio mu je dao znak da je tu prilagodbu izveo na zadovoljavajući način. Luke se okrenuo i vratio u pilotsku kabinu, pa nad njima zatvorio kupolu. Šutke je otro vjetrom išibanu kosu s očiju i pažnja mu se vratila na suhu pustinju pred njima. »Stari bi Ben Kenobi morao živjeti tamo negdje. Iako nitko ne zna točno gdje, nije mi jasno kako bi ta jedinica Artoo tako brzo mogla stići tako daleko.« Izraz mu je lica bio potišten. »Zacijelo nam je promaknuo negdje među dinama. Mogao bi biti tu negdje, bilo gdje. A stric se Owen zacijelo već pita zašto ga nisam nazvao s južnog hrpta.« Threepio se na trenutak zamislio, pa predložio: »Bi li vam pomoglo, gospodine, kad bih mu rekao da sam ja za sve kriv?« Luke se od tog prijedloga sav razvedrio. »Naravno... Sad si mu dvaput potrebniji nego prije. Možda te samo dezaktivira na dan-dva, ili ti djelimice ispere memoriju.« »Dezaktivira? Ispere memoriju?« ponovio je Threepio brzo. »Kad bolje promislim, gospodine, da mu vi niste maknuli blokadu, Artoo bi još bio tu.« Ali je Luke u tom trenutku razmišljao o nečem mnogo važnijem od toga na koga svaliti odgovornost za nestanak malog robota. »Čekaj čas«, posavjetovao je Threepija dok je ukočeno zurio u ploču s instrumentima. »Na skaneru metala vidim pred nama nešto mrtvo. S te daljine još ne razabirem obrise, ali sudeći samo po veličini, to bi mogao biti naš odlutali 'droid. Daj raspali.« Kad je Threepio dodao gas, jurnik je poskočio, ali su njegovi putnici bili sasvim nesvjesni činjenice da i druge oči gledaju letjelicu što se ubrzava. 75 i -------------------------------------STAR WARS------------------------------------*** Te oči nisu bile organske, ali nisu bile ni sasvim mehaničke. To ionako nitko ne bi znao reći sa sigurnošću, zato što još nitko nije tako pomno proučio taskenske hajduke - koji su rubnim farmerima Tatooinea bili poznati pod manje formalnim imenom pješčara. Taskeni nikad nisu dopustili da ih netko pomnije prouči, i pritom su potencijalne promatrače destimulirali metodama koliko djelotvornim toliko i neciviliziranim. Nekoliko je ksenologa vjerovalo da su oni zacijelo u nekakvom rodu s džavama. Nekoliko ih je čak podržavalo hipotezu da su džave zapravo sazreli oblik pješčara, ali je tu teoriju odbacivala većina ozbiljnih znanstvenika. Obadvije su se ove vrste od dvostruke doze sunčanog zračenja na Tatooinei zaklanjale tijesno pripijenom odjećom ali su tu ujedno i završavale njihove glavne podudarnosti. Umjesto u teške suknene ogrtače, kakve su nosili džave, pjeskari su se umatali kao mumije u beskrajne povoje i zavoje, čemu bi dodavali još pokoju slobodno prikačenu krpicu. Dok su se džave strašile svega živog, taskenski hajduci su se bojali maločega na svijetu. Pješčari su bili veći, jači i daleko agresivniji. Na sreću ljudi kolonista na Tatooinei, njih baš nije bilo jako puno, i odlučili su se za nomadski život u nekim od Tatooineinih najpustijih predjela. Zbog toga je doticaj između ljudi i Taskena bio rijedak i nelagodan doživljaj, i oni bi godišnje pobili tek šačicu ljudi. Budući da je i ljudski dio stanovništva to isto činio Taskenima, i to ne uvijek s razlogom, između njih je vladao
svojevrsni mir - pod uvjetom da nijedna strana ne stekne prednost. Jedan je iz para osjetio da se to nestabilno stanje privremeno promijenilo u njihovu korist, pa je to poželio dokraja iskoristiti i već podigao pušku prema jurniku. Njegov ga je pra76 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA titel), međutim, zgrabio za oružje i spustio mu cijev prije nego što je i mogao opaliti. To je među njima pokrenulo divlju prepirku. I dok su oni razmjenjivali gromoglasna mišljenja na jeziku sastavljenom uglavnom od suglasnika, jurnik je odjezdio svojim putem. Ili zato što im je pobjegao s puškometa, ili zato što je drugi Tasken uvjerio drugog, obojica su prekinula diskusiju pa se otkotrljali sa stražnje strane visokog hrpta. Na njihovu ih je dnu dočekalo frktanje i prebacivanje s noge na nogu, jer su se dva bante počela meškoljiti osjetivši primicanje svojih gospodara. Oba su bila veličine omanjeg dinosaura, bistrih očiju i duge, guste dlake. Kad su im prišla ona dva pješčara, nestrpljivo su zapsikali, a onda su im se došljaci preko koljena popeli u sedlo. Bante su se podigli uz trzaj. Krećući se polako ali golemim koracima, dvije su se masivne rogate kreature stuštile niz krševitu strminu, tjerane svojim podjednako nestrpljivim, podjednako odvratnim goničima. *■ * * »To je on, pa da«, konstatirao je Luke glasom u kojem su se miješali ljutnja i zadovoljstvo u trenutku kad im se pred očima ukazao sićušni tronogi lik. Jurnik se nagnuo i sjurio na dno golemog pješčaničkog kanjona. Luke je izvukao pušku iza sjedala i prebacio je preko ramena. »Zaobiđi ga, Threepio, i priđi mu s prednje strane«, zapovjedio je. »Sa zadovoljstvom, gospodine.« Jedinica Artoo očito je opazila njihovo približavanje, ali nije ni pokušala pobjeći; a i tako je malo vjerojatno da bi mogla prestići zemni jurnik. Kad ih je ugledao, Artoo je naprosto stao i pričekao dok ga je letjelica obilazila u glatkom luku. Threepio je oštro zakočio i uzvitlao niski oblak pijeska desno od manjeg robota. A onda se evil jurnikova motora snizio do tihog brujanja praznoga hoda jer ga je Threepio prebacio na 77 STAR WARS parkirni režim. Posljednji uzdah, i onda se letjelica i sasvim zaustavila. Nakon što je završio oprezno pregledavanje kanjona, Luke je izveo svog suputnika na šljunčanu površinu i odveo ga do Artooa Detooa. »Ma da mi je samo znati«, upitao ga je oštro, »kamo si to naumio?« Iz robota se oteo slabašni, pokajnički zvižduk, ali je najednom glavnu riječ već vodio Threepio, a ne nepokorni lutalica. »Gospodar Luke je sada tvoj zakoniti vlasnik, Artoo. Kako si mogao samo tako otići od njega? A sad, kad te je našao, poštedi nas samo tog galimatijasa na temu Obi-wan Kenobija. Da mi je samo znati gdje si to pokupio - to i taj melodramatski hologram.« Artoo je već počeo pijukati svoj prosvjed, ali je Threepijevo negodovanje bilo i prejako da bi dopustilo isprike. »I samo mi nemoj pričati o nekakvoj svojoj misiji. Tandara-mandara-broć! Zahvali Bogu što te gazda Luke nije na mjestu raznio na milijun komada.« »Ne baš jako vjerojatno«, priznao je Luke, pomalo smlavljen Threepijevom ležernom krvožednošću. »Idemo - već je kasno.« Pogledao je sunce što se naglo dizalo. »Mogu se samo nadati da ćemo se vratiti prije nego što stricu Owenu stvarno pukne film.« »Ako mi zaista dopuštate da kažem svoje mišljenje«, predložio je Threepio, kojemu se očito nije mililo da jedinica Artoo prođe samo tako, »onda vam velim da bi tog malog bjegunca trebali dezaktivirati sve dok ga sigurno ne vratimo u garažu.« »Ne. Neće on više pokušati ništa.« Luke je oštrim pogledom pažljivo motrio 'droida koji je sad samo tiho piskutao. »Nadam se da je naučio lekciju. Nema nikakve potrebe da...« Bez ikakve najave, jedinica Artoo najednom je skočila sa zemlje - što nije bio malen pothvat s obzirom na skromnu 78 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA snagu opružnih mehanizama u tri debele noge. Valjkasto mu se tijelo izvijalo i okretalo dok je ispuštao frenetičnu simfoniju zvižduka, hukova i elektroničkih uzvika. Lukea je sve to više zamaralo nego plašilo. »Sto je sad? Sto opet s njim nije u redu?« Počeo je shvaćati što je to Threepiju tako stanjilo živce. I njemu je već bila skoro puna kapa tog smušenog alata. Jedinica Artoo je očito do holograma one djevojke došla slučajno, pa njome navabila Lukea da mu
ukloni blokadni modul. Threepio je vjerojatno prema tome zauzeo ispravan stav. Pa ipak, kad mu Luke jednom uskladi krugove i pročisti logične sklopove, iz njega bi mogla ispasti savršeno upotrebljiva farmerska jedinica. Samo... ako je doista tako, zašto se onda Threepio ogledava tako uplašeno? »O, Bože, gospodine. Artoo tvrdi da nam se s jugoistoka primiče nekoliko stvorenja nepoznatog tipa.« To bi mogao biti još jedan Artoov pokušaj da ga zbuni, ali se Luke nije usudio riskirati. U hipu je skinuo pušku s ramena i aktivirao energijsku ćeliju. Pregledao je obzor u pokazanom smjeru, no nije vidio ništa. Nije se, međutim, smjelo zaboraviti da su pješčari pravi majstori nevidljivosti. Luke je najednom shvatio koliko su se udaljili, koliki je put tog jutra prevalio njihov jurnik. »Nikad se još u ovom smjeru nisam toliko udaljio od farme«, obavijestio je Threepija. »A tu žive i neka jezivo čudna bića. Sva nisu ni klasificirana. A bolje ih je sve smatrati opasnima dok se ne dokaže suprotno. Naravno, ako je to nešto baš sasvim novo...« Podbola ga je vlastita radoznalost. A osim toga, vjerojatno je riječ samo o još jednom lukavstvu Ar-tooa Detooa. »Daj da pogledamo«, odlučio je. Oprezno je krenuo s pripravnom puškom, pa poveo Threepija prema hrptu obližnje visoke dine. Istodobno se pobrinuo da Artooa ni na trenutak ne ispusti iz vida. 79 STAR WARS Kad se našao na vrhu, legao je na trbuh i pušku zamijenio makrodvogledom. Ispod njih se širio još jedan kanjon, i dizao se u vjetrom izubijani zid od hrđe i okera. Polako je prešao dvogledom preko dna kanjona i neočekivano ga zaustavio na dva čunjasta lika. Bante - i to bez jahača! »Nešto se rekli, gospodine?« zazujao je Threepio, kad se s mukom uspio uspeti iza Lukea. Njegovi lokomotori nisu bili projektirani za takva vanjska veranja i penjanja. »Bante, to da«, prošaptao je Luke preko ramena, u uzbuđenju trenutka sasvim smetnuvši s uma da Threepio možda ne bi znao razlikovati ni bantu od pande. Vrtio je oči na okulare, pa još finije izoštrio. »Čekaj... to su pješčari, sigurno. Vidim jednog od njih.« Najednom mu je nešto mračno zakrilo vidno polje. Na trenutak je pomislio da se pred njim možda stvorio kamen. Nervozno je spustio dvogled i pružio ruku da skloni taj predmet koji ga je oslijepio. Ruka mu je dotakla nešto nalik na meku kovinu. Bila je to zavijena noga velika kao obje Lukeove. Šokiran, podigao je pogled... pa još više i više. Lik što se uzdizao nad njim i palio ga pogledom nije bio džava. Činilo se da je erup-tirao ravno iz pijeska. Threepio je, prepadnut, otkoračio i izgubio oslonac. Dok su zvrkovi cviljeli i prosvjedovali, visoki se robot prevalio na leđa i kliznuo niz kosinu dine. Skamenjen na mjestu, Luke je osluškivao sve slabije i slabije udarce i štropot. To je Threepio poskakivao niz oštru strminu iza njegovih leđa. Nakon što je prošao taj trenutak sukobljavanja, Taskin je ispustio jezivi groktaj gnjeva i radosti, pa spustio svoj teški ga-derfij. Dvosjekla bi sjekira Lukeu sasvim uredno raskolila glavu da nije nad sebe gurnuo pušku u gesti više makinalnoj nego proračunatoj. Oružje je skrenulo udarac, no to više neće učiniti nikada. Golema sjekira, napravljena od kanibalizirane oplate 80 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA lovca, smrskala je cijev, i nježne unutrašnje dijelove puške pretvorila u konfete. Luke se teturajući odmaknuo i našao na rubu oštre strmine. Hajduk ga je slijedio polako, s oružjem podignutim visoko nad glavu umotanu u krpe. Oglasio se jezivim, hihotavim smijehom, a taj je zvuk zazvučao još neljudskije zbog iskrivljenja što ga je stvarala mrežica pješčanog filtera. Luke je pokušao svoj položaj sagledati objektivno, kako su ga naučili u školi preživljavanja. Samo je nevolja bila u tome što su mu usta bila suha, ruke mu se tresle i što ga je strah sasvim paralizirao. S hajdukom pred sobom i vjerojatno smrtonosnim ponorom iza sebe, u njegovoj je glavi nešto drugo preuzelo vlast i odlučilo se na najmanje bolnu reakciju. I tako se onesvijestio. Nijedan od hajduka nije opazio Artooa Detooa dok se taj maleni robot utiskivao u malu nišu u stijenama kraj jurnika. Jedan je od njih nosio beživotno Lukeovo tijelo. Bacio je onesvi-ještenog mladca kao krpu kraj jurnika, pa se pridužio zemljacima koji su se već počeli rojiti oko otvorene letjelice. Na sve su strane letjele i zalihe i rezervni dijelovi. S vremena na vrijeme pljačka bi se prekinula kad bi ih se nekoliko spor-ječkalo ili potuklo nad nekakvom posebnom poslasticom od plijena. A onda se, neočekivano, dioba jurnikova sadržaja prekinula, i onda su se hajduci zastrašujućom brzinom pretvorili u dio pustinjskog krajolika i zagledali se u svim smjerovima. Niz kanjon je dokono i rastreseno ćarlijao neki izgubljeni za-puh lahora. A daleko negdje na zapadu, nešto je zatulilo. Bruj nalik na bubnjanje i tutanj rikošetirao je od stijenki kanjona pa nervozno zapuzao gore-dolje po gorgonskoj glazbeno] ljestvici. Pješčari su još na trenutak ostali u onoj pozi. A onda su počeli ispuštati glasne groktaje i jauke straha,
pa pohitali da što brže pobjegnu od jasno vidljivog jurnika. 81 STAR WARS Onaj se tulež, od kojeg bi zatitralo čitavo tijelo, začuo još jednom, ovaj put još bliže. Do sada su pješčari već bili na pola puta do svojih banta, koji su također uzbuđeno mukali i potezali priveze. Iako je taj zvuk za Artooa Detooa bio lišen svakog značenja, mali se 'droid pokušao utisnuti još dublje u svoju skoro pa pećinu. Gromoviti tul primaknuo se još bliže. Sudeći po reakcijama pješčara, iza tog se bubnjevitog krika krilo nešto čudovišno iznad svake mašte. Nešto čudovišno s umorstvom na pameti, i ne možda tako umno da zna razlikovati jestiva organska bića od nejestivih strojeva. Na mjestu gdje su taskenski hajduci prije samo nekoliko trenutaka razlagali unutrašnjost zemnog jurnika, sad više nije ostala ni prašina njihova prolaska. Artoo Detoo je isključio sve osim najvitalnijih funkcija, pokušavajući na minimum svesti i svjedo i šumove, dok je taj zviždavi zvuk postajao sve čujniji. Nad vrhom se obližnje dine pojavila kreatura, i krenula prema jurniku... 82 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA V io je visok, ali nikako ne i čudovišno velik. Artoo se u mislima namrštio, pa provjerio optičke krugove i reaktivirao utrobu. Čudovište je izgledalo skoro sasvim kao starac. Bilo je odjeveno u otrcani plašt i široke halje s kojih su visjeli remenčići, torbice i neprepoznatljivi pribor. Artoo je pretražio pogledom njegov trag ali nije opazio ništa što bi dalo naslutiti da ga slijedi nekakva utvara. A nije se ni činilo da čovjek osjeća nekakvu opasnost. Zapravo je, pomislio je Artoo, izgledalo kao da ga sve to veseli. Bilo je nemoguće odrediti gdje prestaje mnogoslojna odjeća tog čudnog došljaka, a gdje mu počinje koža. To vremešno lice stapalo se s tkaninom uglačanom pijeskom, a brada mu je izgledala kao puki nastavak razlabavljenih vlakana što su mu pokrivala gornji dio prsa. U to izbrazdano lice bili su ugravirani i tragovi drugih klima, ne samo pustinjske, klima krajnje i hladnih i vlažnih. Kljunasti nos kao da je bio za nečim u potjeri i uzdizao se poput visoke stijene i strčao iz bujice bora i brazgotina. Oči na njegovu kraju imale su ažurnu boju tekućeg kristala. Čovjek se nasmiješio kroz pijesak i prašinu i bradu, pa priškiljio na zgužvanu formu što je mirno ležala kraj jurnika. 83 STAR WARS Uvjeren da su pješčari bili žrtve nekakve slušne iluzije - pri čemu je uredno i udobno zanemario činjenicu da ju je i sam doživio - te isto tako uvjeren da taj stranac ne smjera Lukeu učiniti nikako zlo, Artoo se malo pomaknuo u želji da bolje vidi što se zbiva. Zvuk što ga je proizveo sićušni pomaknuti kamenčić njegovi su elektronički senzori jedva i opazili, ali se čovjek okrenuo kao pogođen metkom. Zagledao se ravno u Ar-tooovu nišu, i dalje se blago smješkajući. »Hej, ti tamo«, zazvao je svojih dubokim, začuđujuće veselim glasom. »Dođi ovamo, mali moj prijatelju. Nemaš se čega bojati.« U tom je glasu bilo nešto sasvim otvoreno i umirujuće. U svakom slučaju, društvo nepoznatog čovjeka bilo je poželjnije od izolacije u toj pustoši. Artoo se izgegao na sunce pa pošao do rasprostrtog Lukea. Robotovo se bačvasto tijelo nagnulo, pa se zagledao u mlitavo tijelo. Iznutra su se začuli zabrinuti zvižduci i pijukanje. Starac je prišao Lukeu, pa se nagnuo nada nj, ispružio ruku i dotakao mu čelo, pa sljepoočicu. Uskoro se onesviješteni mladac već počeo meškoljiti i mumljati kao da nešto sanja. »Ništa ne brini«, rekao je čovjek Artoou, »sve će biti u redu.« Kao da želi potvrditi to mišljenje, Luke je zažmirkao, zapiljio se s neshvaćanjem, i promrmljao: »Sto se dogodilo?« »Samo se odmori, sinko«, rekao mu je čovjek i ponovno sjeo na pete. »Imao si naporan dan.« Ponovno taj dječački smiješak. »Imaš strašnu sreću što ti je glava još pričvršćena za ostatak tijela.« j Luke se oglednuo, a onda mu se pogled zaustavio na vremešnom licu što je lebdjelo nad njim. I kad ga je prepoznao, s njegovim se stanjem dogodilo čudo. 84 ZVJIZDANI RATOVI - NOVA NADA »Ben... to si sigurno ti!« To ga je naglo prepoznavanje natjeralo da se osvrne sa strahom. Ali od pješčara nigdje ni traga. Polako se uspravio u sjedeći položaj. »Ben Kenobi... drago mi je što te vidim!« Starac je ustao, pa pretražio pogledom dno kanjona i valoviti bočni zid nad njima. Noga mu se poigrala pijeskom. »Pustošima Jundlanda ne putuje se lakomisleno. Samo neupućeni putnik provjerava gostoljubivost
Taskena.« Pogled mu se vratio na pacijenta. »Reci mi, mladi čovječe, što te je odvelo tako daleko u tu beživotnu pustoš?« Luke je pokazao na Artooa Detooa. »Taj mali 'droid. Neko sam vrijeme mislio da je poludio, jer je tvrdio da traži bivšeg gospodara. Ali sad više ne mislim tako. Ja još nikad ni kod jednog 'droida nisam vidio toliku odanost -s razlogom ili bez njega. Ništa ga nije moglo zaustaviti; čak me se usudio i prevariti.« Lukeov se pogled pomakao prema gore. »On tvrdi da mu je vlasnik netko tko se zove Obi-wan Kenobi.« Luke ga je promatrao pažljivo, ali nije opazio nikakvu reakciju. »Je li ti on možda ročtak? Moj stric misli da je bio netko stvaran. Ili je to samo nevažna mrvica iskrivljene informacije koja mu je upala u primarnu izvedbenu banku?« Introspektivno je mrštenje djelovalo čudno na to ispjeska-reno lice. Kenobi se, po svemu sudeći, zamislio nad tim pitanjem, pa se rastreseno počešao po čupavoj bradi. »Obi-wan Kenobi«, izgovorio je naglašavajući svaki slog. »Obi-wan... mislim, to ime već dugo nisam čuo. Jako dugo. Krajnje zanimljivo.« »Moj stric je rekao da je on mrtav«, uslužno mu je pokušao pomoći Luke. »O, nije on mrtav«, ispravio ga je Kenobi bez puno razmišljanja. »Ne još, ne još.« 85 -STAR WARS Luke se uzbuđeno i nesigurno uspravio na noge, posve već zaboravivši na taskenske hajduke. »Znači da ga poznaješ?« Kolaž nabrane kože i brade najednom je presjekao upravo nastrano mladenački smiješak. »Naravno da ga poznajem: to sam ja. Baš kao što si ti, Luke, vjerojatno i slutio. Ali mi se ipak s Obiwan nisu obratili još od prije tvog rođenja.« »Onda je«, pretpostavio je Luke i pokazao na Artooa De-tooa, »taj robot tvoj, baš kako i tvrdi.« »Mislim, tu sad dolazi jedan malo čudni dio priče«, priznao je Kenobi ne skrivajući zbunjenost i zagledan u nijemog robota. »Ne sjećam se da sam ikada imao 'droida, a najmanje od svega tako modernu jedinicu. Krajnje zanimljivo, krajnje zanimljivo.« Najednom je nešto privuklo starčev pogled prema vrhu obližnjih klisura. »Čini mi se da bi bilo najbolje da se malo poslužimo tvojim jurnikom. Pješčari se lako uplaše, ali se onda ubrzo vrate u još većem broju. Jurnik nije plijen kojeg se lako odreći, i na koncu konca, oni nisu džave.« Kenobi je stavio ruku na usta na neobičan način, pa duboko udahnuo i ispustio nezemaljski tul tako da je Luke poskočio. »Od ovog će se i oni malo zaostali još malo zaprašiti«, zaključio je starac sa zadovoljstvom. »To je zov zmaja krejta!« zinuo je Luke od čuđenja. »Kako ti to uspijeva?« »Pokazat ću ti jednoga dana, sinko. To i nije tako teško. Treba samo zauzeti pravi stav, trebaju ti dobro namještene glasnice, i dobra pluća. I sad, da si imperijalni birokrat, naučio bih te odmah, ali ti to nisi.« Ponovno je prešao pogledom hrp-tenjaču litice. »A ne vjerujem ni da je sada tome ni mjesto ni vrijeme.« 86 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »S tim bih se morao složiti.« Luke je protrljao potiljak. »Idemo.« I baš je tada Artoo patetično pijuknuo i naglo se okrenuo. Luke nije znao prevesti taj elektronički evil, ali je Luke najednom shvatio razlog koji se krio iza njega. »Threepio!« uskliknuo je Luke zabrinuto. Artoo je već bježao od jurnika koliko su ga noge nosile. »Idemo, Ben.« Mali ih je robot doveo do ruba velike rupe u pijesku. Tu je i stao, pokazao u dubinu i tužno zacvilio. Luke je shvatio u što to Artoo pokazuje, pa oprezno krenuo niz glatku, pomičnu strminu, a Kenobi je pošao za njim bez vidljiva napora. Threepio je ležao u pijesku na dnu strmine niz koju se sko-trljao i smandrljao. Kućište mu je bilo izlupano i gadno iznaka-ženo. Malo podalje mu je ležala ruka, izlomljena i iskrivljena. »Threepio!« uskliknuo je Luke. Odgovora nije bilo. Pro-drmao je 'droida, ali se od toga u njemu baš ništa nije aktiviralo. Luke je otvorio ploču na robotovim leđima, pa nekoliko puta zaredom okrenuo skrivenu sklopku. Začuo se tihi bruj, pa prestao, pa krenuo još jednom, pa se snizio do normalnog zujanja. Threepio se pomoću preostale ruke prevrnuo i uspravio u sjedeći položaj. »Gdje sam to ja«, promrmljao je, dok su mu se fotorecep-tori nastavljali čistiti. A onda je prepoznao Lukea. »Oh, oprostite, gospodine. Zacijelo sam napravio krivi korak.« »Imaš sreće što ti radi još ijedan od glavnih krugova«, informirao ga je Luke. Znakovito je pogledao prema vrhu brežuljka. »Možeš li ustati? Moramo se maknuti odavde prije nego što se pješčari vrate.«
Servomotori su zacviljeli od negodovanja sve dok se Threepio nije prestao nažimati. 87 STAR WARS »Ne vjerujem da mogu. Vi samo idite, gospodaru Luke. Nema nikakva smisla da se zbog mene izlažete opasnosti. Jer ja sam gotov.« »Ne, nisi«, odrezao je Luke, pun neshvatljivih osjećaja prema tom tek nedavno upoznatom stroju. Ali molim, Three-pio nije bio tek uobičajena nekomunikativna, agrifunkcionalna sprava s kakvima je Luke običavao raditi. »Kakve su to priče?« »Logične«, informirao ga je Threepio. Luke je ljutito zavrtio glavom. »Defetist.« Uz Lukeovu i Kenobijevu pomoć, izubijani se 'droid uspio nekako uspraviti. Mali je Artoo sve to gledao s ruba jame. Na pola puta do vrha kosine Kenobi je sumnjičavo njušnuo zrak. »Brže, sinko. Opet su krenuli.« Luke je pokušavao istodobno gledati i okolne stijene i kamo gazi, boreći se pritom da izvuče Threepija iz jame. *** Dekor je Ben Kenobijeve dobro skrivene spilje bio spartanski, no ipak ne i neudoban. On se većini ljudi ne bi svidio, zato što je bio izraz neobično eklektičkog ukusa svog vlasnika. Iz životnog je prostora zračila aura skromne udobnosti, pri čemu se veće značenje pridavalo udobnosti duha negoli nezgrapnog ljudskog tijela. Uspjeli su se izgubiti iz kanjona prije nego što su se tasken-ski hajduci stigli vratiti s pojačinjama. Po Kenobijevim upu- tama, Luke je za njima ostavio trag toliko zbrkan da ga ne bi mogao slijediti ni hipernasalni džava. Luke je proveo nekoliko sati potpuno slijep na napasti Ke- nobijeve spilje. Umjesto toga je ostao u kutu koji je bio opremljen kao kompaktna ali kompletna radionica za popravke, i pokušati popraviti Threepijevu otkinutu ruku. 88 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Na svu sreću, uređaji za automatsko razdvajanje pri preo-pterećenju uredno su popustili pod silnim naprezanjem, pa zatvorili elektroničke živce i ganglije bez stvarne štete. Popravak se sveo na puko ponovno povezivanje uda s ramenom, poslije čega je trebalo još samo aktivirati uređaje za samoopuštanje. Da se ruka slomila u sredini - na »kosti« a ne u zglobu - popravak bi bio moguć samo u tvorničkoj radionici. Dok se Luke bavio time, sve je Kenobijevo zanimanje zaokupio Artoo Detoo. Zdepasti je 'droid pasivno sjedio na hladnom podu špilje, a starac mu je prčkao po metalnoj utrobi. Napokon je zavalio uz zadovoljni »Hmf!« i zatvorio otvorene ploče na robotovoj zaobljenoj glavi. »A sada da vidimo možemo li otkriti što si ti zapravo, mali moj prijatelju, i odakle si došao.« Luke je već i tako bio već skoro gotov s poslom, i Kenobi-jeve su ga riječi lako izvukle iz prostora za popravke. »Ja sam vidio dio poruke«, otpočeo je, »i ja...« Još jednom se u prostoru ispred malog robota stvorio onaj isprojicirani prekrasni portret. Luke se prekinuo usred riječi, još jednom opčinjen njezinom zagonetnom ljepotom. »Da, mislim da ga sad imamo«, promrmljao je Kenobi zamišljeno. Slika je nastavila treperiti, što je ukazivalo na to da je vrpca bila snimljena na brzinu. Ali je sad ipak bila oštrija i bolje definirana, zamijetio je Luke s divljenjem. Jedno je bilo očito: Kenobi je bio vješt i zanatima rafiniranijima od skupljanja starudije po pustinji. »Generale Obi-wan Kenobi«, progovorio je milozvučni glas, »obraćam ti se u ime planetarne obitelji Alderaana i Alijanse za obnovu Republike. Ja remetim tvoj samotni mir na zahtjev mog oca, Baila Organe, potkralja i prvog predsjednika sustava Alderaan.« 89 STAR WARS Kenobi je mirno saslušao tu krajnje neobičnu deklamaciju, dok su Lukeu oči toliko narasle da su mu skoro ispale iz duplji»Prije mnogo godina, generale«, nastavio je glas, »služio si Staru Republiku u Klonskim ratovima. A sad te moj otac moli da nam opet pomogneš u ovom času velike nevolje. On bi želio da mu se pridružiš na Alderaanu. Ti moraš doći. Jako mi je žao što ti očev zahtjev ne mogu prenijeti osobno. Moja misija, da se s tobom sretnem i
osobno, doživjela je neuspjeh. Zbog toga sam morala posegnuti za tom sekundarnom metodom komuniciranja. 11 Informacije ključne za opstanak Alijanse pohranjene su u mozgu ovog 'droida Detooa. Moj će otac znati kako da ih izvadi. Preklinjem te da se pobrineš da ta jedinica bude sigurno isporučena na Alderaan.« Zastala je, a kad je nastavila, govor joj je bio ubrzan i manje opterećen formalnostima. »Ti nam moraš pomoći, Obi-wan Kenobi. Ti si moja zadnja nada. Mene će zarobiti agenti Imperija. Ali od mene neće doznati ništa. Sve što treba znati zaključano je u memorijskim ćelijama ovog 'droida. Nemoj nas iznevjeriti, Obi-wan Kenobi. Nemoj me iznevjeriti.« Lomni je portret zamijenio oblačić trodimenzionalnih smetnji, a onda je svega nestalo. Artoo Detoo je pogledao Kenobija kao da očekuje odgovor. Lukeu je u glavi bilo mutno kao u bari u koju su izlili naftu. Neusidrene su mu misli i oči potražile oslonac u tihom liku što je sjedio kraj njega. Starac. Ludi čarobnjak. Pustinjska skitnica i čovjek koji se posvuda motao, i kojeg su i stric i svi drugi poznavali otkako Luke zna za sebe. Ako je ta poruka nepoznate žene, prožeta strahom i izgovorena u hladni zrak špilje, ikako utjecala na Kenobija, on to ni90 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA čim nije dao naslutiti. Umjesto toga se naslonio na kameni zid i zamišljeno začupkao bradu, pa polako zapućkao vodenu lulu, slobodnog oblika i s već potamnjelom kromnom prevlakom. Lukeu se pred očima stvorio onaj jednostavni, no ipak tako ljupki portret. »Ona je tako... tako...« Njegov odgoj na farmi nije mu pribavio potrebne riječi. Ali ga je onda nešto drugu u toj poruci natjeralo da se s nevjericom zapilji i vremešnog gospodina. »Generale Kenobi, ti si se borio u Klonskim ratovima? Ali... to je bilo tako davno.« »Eh, da«, priznao je Kenobi, ležerno kao da razgovaraju o receptu za šangov gulaš. »Mislim da je to bilo dosta davno. Ja sam nekoć bio vitez Jedija.« Potom je dodao i premjerio mladca pogledom. »Kao tvoj otac.« »Vitez Jedija«, ponovio je Luke kao jeka. Pa se smeo. »Ali moj se otac nije borio u Klonskim ratovima. On nije bio vitez -nego samo navigator na svemirskom lovcu.« Kenobijev se smiješak ovio oko kamiša lule. »Ili ti je bar tako rekao stric.« Njegova je pažnja najednom skrenula na nešto drugo. »Owen Lars se nije slagao s idejama i mišljenjima tvog oca, baš kao ni s njegovom životnom filozofijom. On je mislio da ti je otac trebao ostati tu na Tatooinei i ne plesti se u...« Ponovno ono prividno ravnodušno slijeganje ramenima. »Mislim, on je smatrao da je trebao ostati tu i misliti o svojoj farmi.« Luke nije odgovorio ništa, no tijelo mu je bilo napeto dok je starac pričao mrvice osobne povijesti koju je Luke do sada vidio samo u stričevom, iskrivljenom obliku. »Owen se uvijek bojao da bi očev pustolovni život mogao utjecati i na tebe, pa te odvući iz Anchorheada.« Polako je zavrtio glavom, rastužen uspomenama. »Bojim se da ti otac i nije bio baš nekakav farmer.« 91 ■STAR WARSLuke se okrenuo od starca. Vratio se da očisti i zadnje čestice pijeska iz Threepijeva mehanizma koji je već počeo pri-zdravljati. »Zao mi je što ga nisam upoznao«, prošaptao je naposljetku. »On je bio najbolji pilot od svih što sam ih ikad upoznao«, nastavio je Kenobi, »i pametan borac. Sila... instinkt u njemu bio je silno jak.« Na jednu je kratku sekundu Kenobi izgledao stvarno ostarjelo. »A bio je i dobar prijatelj.« Najednom se u te prodorne oči vratio i dječački sjaj, skupa s njegovom urođenom dobrodušnošću. »Shvatio sam da si i ti komad pilota. Pilotske se i navigator-ske sposobnosti ne nasljeđuju, ali se zato nasljeđuje toliko toga što sve zajedno tvori dobrog pilota. A to si možda naslijedio. No ipak čak i patku netko mora naučiti plivati.« »Sto je to patka?« upitao je Luke radoznalo. »Pusti sad to. A ti si, znaš, u mnogo čemu sličan svom ocu.« Od neprikrivenog divljenja u Kenobijevu pogledu I • Luke se osjetio nervozno. »Puno si narastao otkako sam te zadnji put vidio.« Luke nije znao što da mu na to odgovori, pa je šutke pričekao da Kenobi ponovno utone u duboko razmišljanje. Starac se nakon nekog vremena promeškoljio, jer je očito donio važnu odluku. »Sve me to podsjetilo«, izjavio je s lažnom ležernošću, »da ovdje imam nešto za tebe.« Ustao je i prišao glomaznom, staromodnom sanduku pa počeo po njemu prekapati. Izvadio je iz njega mnošto
krajnje zanimljivh stvari i razbacao ih po sobi, pa ih potom vratio u škrinju. Neke je od njih Luke i prepoznao. Kako je Kenobiju na umu očito bilo nešto jako važno, to je već unaprijed odbijalo svako pitanje o ostalim predmetima, razbacanim kao da ih je voda nanijela, a koji su upravo dražili znatiželju. 92 ZVJEZBANi RATOVI - NOVA »Tvoj je otac želio, kad dovoljno odrasteš«, govorio je Ke-nobi, »da ti dadem... da mi je samo naći tog vraga. Htio sam ti to već dati, ali tvoj stric nije dao. Mislio je da bi ti od toga mogla doći kakva ludost u glavu, pa da kreneš sa starim Obi-wanom na kakvo idealističko križarenje. Vidi, Luke, evo u čemu su se razilazili tvoj otac i stric. Owen Lars nije od onih koji puštaju da im se idealizam upliće u poslove, dok tvoj otac to pitanje nije smatrao ni vrijednim razgovora. Njegove odluke o takvim pitanjima dolazile su kao pri pilotiranju - instinktivno.« Luke je kimnuo glavom. Dovršio je vađenje sveg tog šrota, i sad se ogledavao u potrazi za zadnjim dijelom koje je trebalo utisnuti natrag u Threepijevu otvorenu prsnu ploču. Pronašao je blokadni modul, pa otvorio ležište i već je se spremao uglaviti je na njezino mjesto. Threepio je pratio što se zbiva, i svako bi se malo opazivo prenuo. Luke se jedan dugi trenutak zagledao u te fotoreceptore od metala i plastike. Potom je demonstrativno položio modul na radnu klupu i zatvorio 'droida. Threepio nije rekao ni riječi. Iza leđa je začuo čišćenje grla, pa se okrenuo i ugledao udo-brovoljenog Kenobija kako mu prilazi. Pružio je Lukeu malu spravu nedužnog izgleda i mladac ju je sa zanimanjem proučio. Bila je to na prvi pogled kratka, debela drška, i u nju je bilo ugrađeno nekoliko malih sklopki. Iznad tog stupica bio je kružni metalni disk jedva veći od ispruženog dlana. U dršku i disk bilo je ugrađeno mnoštvo poznatih dijelova, nalik na dragulje, a tu je bila i pogonska ćelija od koje sitnije Luke nije vidio u životu. Naličje je diska bilo ispolirano do zrcalnoga sjaja. Ipak je od svega Lukea najviše zbunjivala pogonska ćelija. Štogod to bilo da bilo, to nešto je trošilo puno energije, sudeći bar po oznaci snage na bateriji. Usprkos tvrdnji da je to nekad pripadalo njegovu ocu, to je čudo izgledalo sasvim novo. Kenobi ga je očito čuvao vrlo paž93 STAR WARS ljivo. Tek je nekoliko malih ogrebotina na dršci govorilo o rab-ljenosti. »Gospodine?« dopro je do Lukea poznat i već dugo neslu-šan glas. »Da?« Luke se prenuo iz pregledavanja. »Ako me trenutno ne trebate«, izjavio je Threepio, »rado bih se malo isključio. To bi pomoglo živcima armature da se isprepletu, a i tako mi je već vrijeme za malo unutrašnjeg samočišćenja.« »Naravno, samo daj«, rekao je Luke odsutno, pa se vratio svom fasciniranom proučavanju toga nečega. Threepio je iza njega utihnuo, a u očima mu se privremeno ugasio sjaj. Luke je opazio da ga Kenobi promatra sa zanimanjem. »Sto je to?« upitao je nakon što unatoč svem trudu nije uspio otkriti što to zapravo jest. »Svjetlomač«, rekao mu je Kenobi. »Svojedobno su bili jako obljubljeni. I još su, bar u nekim dijelovima galaksije.« Luke je pregledao komande na dršci, pa oprezno dotakao jarko obojeno dugme pri zrcalnoj jabuci mača. Iz diska je istog časa izletjela plavobijela zraka debela kao palac. Bila je gusta do neprozirnosti i malo duža od metra. Pritom nije blijedila, nego je na vrhu bila blistava i jaka kao i pri samom disku. Luke se začudio što iz nje ne zrači nikakva toplina, no ipak je jako pazio da je ne dotakne. Znao je što je sve svjetlomač sposoban učiniti, iako još nikad nije vidio nijednog. On je mogao probiti rupu kroz kameni zid Kenobijeve špilje - ili kroz ljudsko tijelo. »To je službeno oružje viteza Jedija«, objasnio je Kenobi. »Ne nešto nespretno i proizvoljno kao blaster. Za borbu s njim nije dovoljno samo vidjeti, nego se hoće i vještina. Vrlo elegantno oružje. A osim toga je i simbol. Svatko zna pucati iz blastera ili fuzisjeka - ali vješto baratanje svjetlomačem 94 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA znak je da se netko uzdigao iznad svakodnevnog.« Dok je tako govorio, krupnim je korakom premjeravao pod spilje. »Kroz tisuću naraštaja, Luke, vitezovi Jedija bili su najveća i najpoštovanija sila u galaksiji. Oni su obnašali dužnost čuvara i jamaca mira i pravde u Staroj Republici.« Kad Luke nije upitao što se s njima dogodilo u međuvremenu, Kenobi je podigao pogled i opazio da mladac zuri prazno pred sebe, jer je od njegove pouke primio malo ili ništa. Neki bi ga ukorili zato što nije pazio. Ali Kenobi nije bio takav. Senzitivniji od većine ljudi, strpljivo je pričekao da šutnja pritisne Lukea toliko da ponovno progovori. »Kako je«, upitao je tiho, »umro moj otac?« Kenobi je zastao, i Luke je osjetio da bi se starac najradije uklonio te teme. Za razliku, međutim, od Owena Larsa, Kenobi
nije bio sposoban skloniti se u udobnu laž. »Njega su izdali i umorili«, izjavio je Kenobi svečanim glasom, »i to je učinio vrlo mladi Jedi, koji se zove Darth Vader.« Pritom nije gledao u Lukea. »Momak kojega sam ja vježbao. Jedan od mojih najbistrijih učenika... i jedan od mojih najvećih promašaja.« Kenobi se ponovno ushodao. »Svu obuku koju sam mu dao, i svu silu u sebi, Vader je stavio u službu kasnijih iskvarenih imperatora. A kako su vitezovi Jedija bili raspušteni, razjureni ili mrtvi, malo ih je bilo koji su se mogli suprotstaviti Vaderu. Danas su oni skoro izumrli.« Kenobijevim je licem preletio nečitljiv izraz. »Oni su u mnogo smislova imali isuviše i dobrote i povjerenja a da im to ne bi naškodilo. Isuviše su se uzdali u stabilnost Republike i pritom nisu shvatili da je tijelo možda i zdravo, ali da glava sve više boluje i slabi, prepuštena manipuliranju ljudi poput Imperatora. 95 STAR WARS Volio bili da znam što je Vaderov cilj. Ponekad mi se čini da on samo vreba priliku za neku neshvatljivu strahotu. Takva je sudbina svakoga tko ovlada silom, a nadvlada ga njezina mračna strana.« Lukeovo se lice usukalo od zbunjenosti. »Silom? Sad si je spomenuo već drugi put.« Kenobi je kimnuo glavom. »Ponekad zaboravim pred kim ja to brbljam. Recimo naprosto da je sila nešto čime Jedi mora ovladati. Iako ona nikad nije bila objašnjena do kraja, znanstvenici su postavili teoriju da je riječ o energijskom polju koje stvaraju živi organizmi. Već su prvi ljudi slutili njegovo postojanje, no njegovi su potencijali tisućljećima ostali nepoznati. Samo neki pojedinci uspijevaju prepoznati pravu narav sile. No njima nemilosrdno lijepe etikete šarlatana, opsjenara, mistika - i gore. Još su malobrojniji oni koji se njom znaju i poslužiti. Kako ona obično nadilazi njihovu primitivnu moć upravljanja, počesto je za njih naprosto prejaka. Zbog toga ih njihovi suvremenici krivo shvaćaju - ili još i gore.« Kenobi je objema rukama napravio široku, sveobuhvatnu gestu. »Sila okružuje svakog pojedinog od nas. Neki ljudi vjeruju da ona upravlja svim našim činima, a ne obratno. No baš poznavanje i sile i upravljanja njome daje Jediju njegovu iznimnu moć.« Ruke su se spustile i Kenobi se zapiljio u Lukea tako dugo da se mladac počeo nelagodno meškoljiti. Kad se opet oglasio, glas mu je bio tako bistar i slobodan od godina, da je Luke i nehotice poskočio. »I ti bi, Luke, morao naučiti kako se ponaša sila - ako želiš sa mnom poći na Alderaan.« »Alderaan!« Luke je poskočio sa sjedala za kojim je popravljao, i bio je sasvim smućen. »Ali ja ne idem na Alderaan. Ja ! 96 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA nemam pojma ni gdje je to.« Vaporatori, 'droidi, žetva - okolina oko njega kao da se najednom počela sažimati, a do maločas zanimljiva oprema i čudni artefakti, sad su ga počeli mrvicu strašiti. Divlje se osvrnuo oko sebe, i pokušao izbjeći prodorni pogled Bena Kenobija... starog Bena... ludog Bena... generala Obi-wana... »Moram kući«, izgovorio je slijepljenim šaptom. »Već je kasno. Već sam se zapravo morao vratiti.« Sjetio se nečega, pa pokazao prema nepokretnom tijelu Artooa Detooa. »'Droida možeš i zadržati. Čini se da bi i on to želio. A ja ću već smisliti nešto za strica - bar se nadam«, dodao je nevoljnim glasom. »Potrebna mi je tvoja pomoć, Luke«, objasnio je Kenobi, a u glasu su mu se miješali tuga i čelik. »Ja sam za sve to već malo prestar. I ne mogu se pouzdati da bih. to sam mogao obaviti kako treba. A ta je misija isuviše važna.« Mahnuo je glavom prema Artoou Detoou. »Čuo si i vidio poruku.« »Ali... ja se ne smijem miješati ni u što takvo«, usprotivio se Luke. »Čeka me posao; trebat će spremiti ljetinu - iako bi se stric Owen mogao slomiti od posla pa uzeti još nekoga. Hoću reći, jednoga. Ali tu ja ne mogu učiniti ništa. Ne sada. Osim toga, do tamo je toliki put. I sve te priče zaista nisu moja posla.« »Kao da čujem tvog strica«, zamijetio je Kenobi glasom punim gorčine. »O! Moj stric Owen... Kako da mu sve to objasnim?« Starac je potisnuo smiješak, svjestan da je Lukeova sudbina već odlučena. Bila mu je dosuđena pet minuta prije nego što je doznao kako mu je otac umro. Bila je odlučena još prije, kad je čuo cjelovitu poruku. Sve je već bila odredila narav stvari u trenutku kad je po prvi put ugledao molećivi portret lijepe senatorice Organe, sliku koju je nespretno projicirao mali 'droid. Kenobi je u mislima slegnuo ramenima. Kao da je sve to bilo 97 STAR WARS
finalizirano još dok se dječak nije ni rodio. Nije to bilo zato što je Ben vjerovao u predestinaciju, ali je zato vjerovao u naslijeđe — i u silu. »Ne zaboravi, Luke, patnja jednog čovjeka patnja je čitavog čovječanstva. Kad je riječ o nepravdi, udaljenosti su nevažne. Ako ga na vrijeme ne zaustavimo, zlo će na kraju zahvatiti sve ljude, bez obzira opirali se oni njemu ili se na nj ne obazirali.« |f »Možda bih te mogao odvesti do Anchoreada«, dopustio je Luke nervozno. »Odatle se dalje možeš prebaciti do Mos Ei-sleyja, ili gdje već hoćeš.« »Vrlo dobro«, suglasio se Kenobi. »Za početak će i to biti dovoljno. Ali ćeš onda morati učiniti ono što smatraš da je pravo.« Luke se okrenuo, sad već sasvim zbunjen: »U redu. Ali u ovom času ja i ne osjećam da sam baš tako dobar...« °k "k Rupa je samice je bila mrtvački mračna, s golim minimumom svjetla. Bilo ga je taman dovoljno da se naslute crni metalni zidovi i visoki strop iznad glave. Ćelija je bila zamišljena tako da do krajnje mjere pojača zatvorenikov osjećaj bespomoćnosti, i tu je zadaću obavljala dobro. I to tako dobro da se njezin jedini stanovnik napeto trznuo kad se s kraja ćelije začuo bruj. Metalna vrata što su se pomaknula u stranu bila su debela kao i ona - kao da se, pomislila je s gorčinom, kroz sve tanje od toga mogla probiti golim rukama. Djevojka je napela oči da vidi što se vani zbiva, pa opazila kako nekoliko imperijalnih oklopnika pred vratima zauzima stav. Leia Organa ih je pogledala prkosno pa uzmaknula do zida. 98 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Njezinog je odlučnog izraza nestalo u trenutku kad je u prostoriju ušao čudovišni crni lik, upravo uklizio kao po koncu. Vaderovo joj je prisustvo zdrobilo duh onako kako bi slon zdrobio jaje. Za tim zlotvorom išao je prastari prirepak, samo za nijansu manje užasan, unatoč svojoj pojavi, sićušnoj u usporedbi s Crnim Gospodarom. Darth Vader je mahnuo nekom vani. Nešto je zazujalo poput goleme pčele, pa prišlo i kliknulo kroz vrata. Pri pogledu na crnu metalnu loptu Leia se zagrcnula vlastitim dahom. Kugla je lebdjela na nezavisnim repulsorima, a sa strane joj je virio čitav rusvaj metalnih ruku. Na njihovim je vršcima bilo mnoštvo raznih alata. Leia je užasnutim pogledom promatrala tu čudnu spravu. Već je bila čula glasine o takvim strojevima, ali nikad zapravo nije povjerovala da bi tehničari Imperija mogli napraviti nešto tako strašno. U njezino su bezdušno pamćenje bila ugrađena sva barbarstva, svi užasi poznati ljudskom rodu - pa i nekim vanzemaljskim rasama. Vader i Tarkin stajali su tako bez riječi, dajući joj dovoljno vremena da prouči taj lebdeći užas. Napose se guverner nije zanosio mišlju da će je već sam pogled na tu spravu toliko šokirati da mu oda potrebne tajne. Ne, pomislio je, seansa koja slijedi mogla bi biti posebno neugodna. Pri takvim bi se susretima uvijek stjecala i znanja i spoznaje, a sve je obećavalo da će senatorica biti krajnje zanimljiv subjekt. Nakon što je prošlo primjereno vrijeme, pokazao je na stroj. »A sad ćemo senatorice Organa, princezo Organa, malo porazgovarati o tome gdje se krije glavna pobunjenička baza.« Stroj je polako krenuo prema njoj, ploveći na sve glasnijem bruju. Njegov ravnodušni sferični oblik zaklonio je Vadera, guvernera, ostatak ćelije... svjetlo... 99 STAR WARS *** Prigušeni su se zvukovi probijali kroz zidove i debela vrata, i širili se kroz hodnik. Oni su jedva remetili mir i tišinu prolaza što je tekao kraj hermetički zatvorene komore. Pa ipak su stra-žari postavljeni pred vrata uspjeli pronaći ispriku da se dovoljno udalje, sve do točke gdje se čudno modulirani zvukovi više uopće nisu čuli. 100 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA VI U idi tamo, Luke - naredio je Kenobi i pokazao na jugozapad. Jurnik je nastavio jezditi preko šljunčanog pustinjskog tla. »Izgleda mi kao dim.« Luke je odvojio jedan pogled za zbivanja u označenom smjeru. »Ja ne vidim baš ništa, gospodine.« »Daj da ipak malo skrenemo. Možda je netko u nevolji.« Luke je okrenuo lebdjelicu. Nije prošlo dugo, i pramenje dima što ga je Kenobi nekako uspio
detektirati, postalo je vidljivo i njemu. Uspevši se na vrh lagane uzbrdice, lebdjelica se niz blagu nizbrdicu spustila u široki, plitki kanjon ispunjen iskrivljenim, nagorjelim oblicima, od kojih su neki bili anorganski, a neki ne. U samom središtu tog pokolja ležalo je nešto nalik nasukanom metalnom kitu: smrskana trupina džavskog pješčanog puzača. Luke je zaustavio jurnik. Kenobi je pošao za njim i sišao na pijesak, pa su počeli zajedno pregledavati taj spomenik destrukcije. Lukeov je pogled privuklo nekoliko plitkih uleknuča u pijesku. Ubrzao je korak, prišao im, i na trenutak se u njih pažljivo zagledao, pa zazvao Kenobija. 101 STAR WARS »Čini mi se da je to djelo pjaščara, pa da. Evo i tragova banta...« Luke je opazio odbljesak metala napol zakopanog u pijesak. »A tu je i komadić s one njihove velike dvostruke sjekire.« Smeteno je stresao glavom. »Ali još nikad nisam čuo da bi hajduci udarili na nešto tako veliko.« Zabacio je glavu i zagledao se u nebodernu, nagorjelu trupinu puzača. Kenobi ga je mimoišao. I sad je promatrao široke, goleme stope u pijesku. »Oni to i nisu učinili«, rekao je sasvim mirnim glasnom, »ali je netko želio da mi - ili tko već naiđe pomisli da su to bili oni.« Luke mu je prišao i stao kraj njega. »Ovo nisam shvatio, gospodine.« »Daj pogledaj malo bolje te tragove«, uputio ga je stariji muškarac, pa pokazao na najbliži, a potom i na ostale. »Jesi li što opazio?« Luke je odmahnuo glavom. »Kad su odavde odlazili, jahali su bante bok uz bok. A pješčari uvijek jašu jedan za drugim, u jednoredu, da prikriju snagu pred dalekim promatračem.« Kenobi je ostavio Lukea da zijeva na usporedne tragove, pa vratio pogled na puzača. Pokazao je na mjesto gdje je jedincati hitac raznio portale, gusjenice i traverze. I »Pogledaj samo koliko je precizno primijenjena vatrena | moć. Pješčari nisu tako točni. Zapravo nitko na Tatooinei ne j puca i ne uništava tako efikasno.« Okrenuo se i pogledom prešao horizont. Za nekom se od tih obližnjih litica krila tajna - i opasnost. »Samo imperijalni oklopnici mogu napasti puzač s i tako smirenom točnošću.« j Luke je prišao jednom od malih, sklupčanih tijela i nogom i ga prevalio na leđa. Kad je vidio što je ostalo od tog sažalnog f stvorenja, lice mu se usukalo od gađenja. »To su oni isti džave koji su meni i stricu Owenu prodale i Artooa i Threepija. Ovog prepoznajem po odjeći. Zašto bi imi perijalni bojovnici pravili pokolj među džavama i pješčarima? i 102 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Jer da bi došli do onih banta, morali su ubiti i nekoliko hajduka.« Misli su mu radile silovito, a onda je osjetio kako postaje neprirodno prenapet, zagledan tako u jurnik, kraj lešina džava koje su se brzo raspadale. »Ali... ako su 'droide povezali s džavama, to znači da sad trebaju otkriti kome su ih oni prodali. A to će ih odvesti do...« Luke je već suludom brzinom letio prema jurniku. »Luke, čekaj... čekaj, Luke!« viknuo je Kenobi. »Previše je opasno! Ne smiješ nikad..!« Luke je od svega čuo samo tutnjavu u ušima, i osjećao samo kako mu srce gori. Uskočio je u jurnik i gotovo istog časa ubacio u punu brzinu. U eksploziji pijeska i šljunka ostavio je Ke-nobija i dva robota, ostavio onako same da stoje sred osmuđe-nih leševa, sa zadimljenim puzačem kao pozadinom. Dim što ga je Luke ugledao kad se približio staništu, bio je drukčije konzistencije od onog koji je kuljao iz džavskoga stroja. Kad je izbacio kupolu kabine i izvukao se iz jurnika, jedva se i sjetio isključiti motor. Crni je dim mirno tekao iz rupa u tlu. Te su rupe bile njegov dom, jedini koji je ikad upoznao. A sad su to mogla biti i ždrijela malih vulkana. Neumorno se kroz površinske ulaze pokušavao probiti do podzemnog kompleksa. A jara, i dalje silno žestoka, neumorno ga je odbijala, gušila i tjerala na kašalj. Smlavljen je zateturao na otvoreno, a oči su mu suzile ne samo od dima. Napola slijep, zateturao je do vanjskog ulaza u garažu. I ona je gorjela. Ali možda su uspjeli pobjeći u drugom jurniku. »Strina Beru... striče Owen!« Kroz tu sumaglicu, što je ujedala za oči, bilo je teško razabrati išta. Dva zadimljena lika gurala su se kroz tunel, jedva vidljiva kroz suze i dim. Izgledali su 103 STAR WARS skoro kao... Priškiljio je još jače, i ljutito protrljao oči koje su mu uskraćivale suradnju. Ne.
A onda se već okretao, pa pao na trbuh i zakopao lice u pijesak da to više ne mora gledati. *** Trodimenzionalni je prostorni ekran prekrivao čitav jedan zid goleme komore od poda do stropa. Na njemu je bio prikazan milijun zvjezdanih sustava. Bio je to sićušni komadić galaksije, no kad bi se prikazao tako, nastala bi ipak vrlo impresivna slika. Dolje, duboko dolje, stajao je golemi lik Dartha Vadera, a uz bok njemu guverner Tarkin te, s druge strane, admiral Motti i general Tagge. U silnoj i strašnoj divoti trenutka bili su zaboravljeni njihovi privatni antagonizmi. »Zadnja je provjera gotova«, informirao ih je Motti. »Svi sustavi operativni.« Okrenuo se ostalima. »Koji je naš prvi kurs?« Vader kao da to nije ni čuo, jer je promrmljao tiho, napola sebi u bradu: »Ona zapanjujuće vlada sobom. Njezin otpor ispitivaču zaista je zadivljujući.« Spustio je pogled na Tarkina. »Proći će još dosta vremena dok iz nje ne iscijedimo korisne informacije.« »Oduvijek sam, Vaderu, metode koje ti preporučuješ nalazio pomalo čudnim.« »Ali su zato djelotvorne«, usprotivio se tiho Mračni Gospodar. »U interesu, međutim, ubrzavanja procedure, otvoren sam za tvoje prijedloge.« Tarkin se zamislio. »Takvu je tvrdoglavost ponekad moguće suzbiti zaobilazno, prijetnjom da će se učiniti zlo nečem drugom.« »Kako to misliš?« 104 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Mislim da je kucnuo čas da demonstriramo punu moć ove stanice. A možda to učinimo na dvostruko koristan način.« Potom je zapovjedio Mottiju, koji ga je pažljivo slušao: »Reci svojim programerima da uzmu kurs prema sustavu Alderaan.« *** Kenobija njegov ponos nije spriječio da preko nosa omota stari rubac i tako otfiltrira dio trulog smrada što se širio s lomače. Iako su i Artoo Detoo i Threepio posjedovali njušne senzorne aparate, njima takav štit nije bio potreban. Čak je i Threepio, opremljen za snalaženje u aromatskoj estetici, bio izbirljiv na mirise samo po vlastitoj odluci. Udruženim su snagama dva 'droida pomogla Kenobiju da u plamen pogrebne lomače ubaci i zadnja tijela, a onda su se od-maknuli i zagledali u leševe koji su nastavili gorjeti. Nije to bilo zato što bi pustinjski lešinari bili manje djelotvorni pri čišćenju izgorjelog puzača od mesa, ali je Kenobi ostao vjeran vrijednostima koje bi većina njegovih suvremenika proglasila arhaičnim. On ne bi baš nikog prepustio glodačima kostiju i grobnim crvima, pa čak ni kad je taj netko samo prljavi džava. Kad je začuo sve jače bubanje stroja, Kenobi se okrenuo od svog gnusnog djela i opazio kako im se približava jurnik. Sad je lebdio razumnom brzinom, sasvim drukčijom od one kojom je otišao. Usporio je i zalebdio u blizini, ali nije pokazao nikakav znak života. Ben je dao dvojici robota znak da pođu za njim, pa krenuo prema već zaustavljenoj lebdjelici. Kupola se otvorila i otkrila Lukea kako nepomično sjedi u pilotskom naslonjaču. Nije podigao pogled prema Kenobijevim upitnim očima. Već je to samo po sebi reklo starcu što se dogodilo. »Dijelim tvoju bol, Luke«, napokon se odvažio progovoriti tihim glasom. »Ali ti tu nisi mogao učiniti baš ništa. Da si 105 STAR WARS bio s njima, i sam bi poginuo, a 'droidi bi bili u rukama impe-rijalaca. Čak niti sila...« »Dođavola i sila!« zarežao je Luke najednom obuzet divljinom. Sad se okrenuo i zapiljio u Kenobija. Čeljust mu je imala izraz primjeren mnogo starijem licu. »Odvest ću te do kozmodroma u Mos Eisleyju, Ben. I želim poći s tobom - do Alderaan. Ovdje me više ništa ne veže.« Oči su mu se okrenule i pogledale preko pustinje, pa se izoštrile na nečemu onkraj i pijeska i stijena i zidova kanjona. »Želio bih učiti da postanem kao Jedi, kao što mi je bio i otac. Želio bih...« Zastao je, a riječi su mu se zaglavile u grlu. Kenobi je kliznuo u pilotsku kabinu, nježno stavio mladcu ruku na rame, a onda se pomaknuo naprijed da napravi mjesta za dva robota. »Učinit ću sve što mogu, Luke, da ti se ispuni želja. A sad idemo za Mos Eisley.« Luke je kimnuo glavom i zatvorio kupolu. Jurnik je krenuo prema jugoistoku, ostavljajući za sobom puzač iz kojeg se još dimilo, džavsku pogrebnu lomaču i jedini život što ga je Luke ikad upoznao. ** Luke i Ben su svoj jurnik ostavili parkiran kraj ruba pješča-ničke klisure, pa prišli provaliji i zagledali se u sitne, pravilno složene grbe što su eruptirale iz suncem spaljene ravnice ispod njih. Nabacani kolaž
građevina od siromašnog betona, kamena i plastoida širio se, nalik na žbice kotača, od središnje stanice za raspodjelu struje i vode. Grad je zapravo bio znatno veći nego što se činio, jer je dobrim dijelom ležao pod zemljom. Glatke kružne udubine lansirnih rampi, a koje su izdaleka izgledale kao krateri od bombi, širile su se poput boginja čitavim gradskim krajolikom. 106 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NASA Oštar je vjetar šibao umorno do. Dok je Luke namještao zaštitne naočale, vjetar i pijesak šibali su ga po nogama. »Eno ga«, promrmljao je Kenobi i pokazao na neugledni skup zgrada, »kozmodrom Mos Eisley idealno mjesto za skrivanje dok budemo čekali da odemo s planeta. Nigdje na Ta-tooinei nećeš naći jadniju hrpu protuha i tipova najniže reputacije. Imperij je alarmiran, zna za nas, i zato, Luke, moramo biti jako oprezni. A stanovnici će nas Mos Eisleya odlično prikriti.« Na Lukeovu je licu bio odlučan izraz. »Ja sam spreman na sve, Obi-wan.« Pitam se shvaćaš li ti uopće, pomislio je Kenobi, što to sve to »sve« može značiti. Ipak je samo kimnuo glavom, pa odveo Lukea do jurnika. Za razliku od Anchordheada, u Mos Eisleyju bio je toliko ljudi da su se morali kretati i na dnevnoj žegi. Zbog toga što je grad bio izgrađen s pomišlju na trgovinu, čak su i najstarije zgrade u gradu bile projektirane da zaštite od dvostrukih sunaca. Izvana su izgledale primitivno, što su mnoge i bile. Ipak su počesto zidovi i lukovi od starog kamena prikrivali dvostruke zidove od čelodura, između kojih je slobodno cirkuliralo rashladno sredstvo. Luke je baš manevrirao jurnikom kroz predgrađe, kad se odjednom, niotkuda, oko njega stvorio krug od nekoliko visokih, sjajnih likova, i počeo se sužavati. U jednom je paničnom trenutku pomislio da nagazi na akcelerator, pa projuri kroz pješake i druga vozila. Zapanjujuće jak stisak na mišici zauzdao ga je i opustio. Pogledao je i opazio da mu se Kenobi smiješi, kao da ga upozorava. Tako su se nastavili gibati normalnom gradskom brzinom krstarenja, i Luke se nadao da imperijalni oružnici možda negdje drugdje imaju nekakvog posla. Ali nisu bili te sreće. Jedan je od oklopnika podigao oklopljenu šaku. Lukeu nije preostalo 107 II STAR WARS drugo nego da ga posluša. Kad mu se primakao jurnikom, postao je svjestan zanimanja okolnih prolaznika. A što je bilo još gore, činilo se da oklopnikovo zanimanje nisu privukli ni on ni Kenobi, nego dva nepomična robota što su sjedila u jurniku iza njega. »Koliko već dugo imate te 'droide?« dreknuo je oklopnik koji je podigao ruku. Čini se da se moglo proći i bez uljudnih formalnosti. Luke je na trenutak pogledao bijelo, pa napokon smislio: »Tri do četiri sezone, rekao bih.« »Osim toga su na prodaju, ako ih hoćete - i cijena je sasvim u redu«, ubacio se Kenobi, stvarajući prekrasan dojam pustinjskog žmuklera koji hoće na brzinu izmusti nevjeste imperijalce. Zapovjednik mu se nije ni udostojio odgovoriti. Posve ga je bilo zaokupilo temeljito pregledavanje jurnikova potrbušja. »Došli ste s juga?« upitao je. »Ne... ne«, odgovorio je Luke žurno, »mi živimo na zapadu, u gradskom području Baštine.« »Baštine?« promrmljao je oklopnik, pa obišao vozilo da mu pogleda i prednji dio. Luke se prisilio da nastavi gledati ravno I preda se. Napokon je oklopljeni lik završio pregled. Primaknuo se Lukeu zloslutno blizu i odrezao: »Dajte da vidim dokumente.« Zacijelo je dosad već osjetio moj strah i nervozu, pomislio je Luke uspaničeno. Njegov zaključak od maločas, da je spreman na sve, već se bio raspršio pred netremičnim pogledom tog profesionalnog vojnika. Znao je što će se dogoditi ako bace pogled na njegovu službenu legitimaciju, s adresom i imenima najbližih srodnika. Nešto mu je zazujalo u glavi; osjećao je da će se onesvijestiti. Kenobi se nagnuo prema oklopniku i obratio mu se ležernim glasom. 108 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Ne treba vam njegova legitimacija«, informirao je starac imperijalca krajnje neobičnim glasom. Časnik se samo tupo zapiljio u njega, pa odgovorio, kao da je to nešto samo po sebi razumljivo: »Ne treba mi vaša legitimacija.« Njegova je reakcija bila obratna od Kenobijeve: glas mu je bio normalan, ali mu je zato neobičan bio izraz lica. »To nisu 'droidi koji tražite«, rekao mu je Kenobi ljubezno.
»To nisu 'droidi koje tražimo.« »Neka ide svojim poslom.« »Idite svojim poslom«, informirao je Lukea časnik pod metalnom maskom. Izraz olakšanja koji se razlio Lukeovim licem bio je indikativan koliko i njegova maločašnja nervoza, no imperijalac to nije ni opazio. »Vozi dalje«, prošaptao je Kenobi. »Vozi dalje«, zapovjedio je časnik Lukeu. Neodlučan da li da ga pozdravi po vojnički, kimne glavom ili mu se zahvali, Luke je na kraju odlučio nagaziti na akcelerator. Jurnik je krenuo naprijed i tako se izvukao iz kruga oklopnika. Kad su trebali skrenuti za ugao, Luke se odvažio osvrnuti. Učinilo mu se da se časnik koji ih je pregledao pre-pire s nekolicinom ostalih, ali s tolike udaljenosti u to nije mogao biti siguran. Onda se zapiljio u svog visokog suputnika i već otvorio usta da nešto kaže. Kenobi je samo polako odmahnuo glavom i nasmiješio se. Luke je progutao svoju radoznalost i koncentrirao se na to da poveze jurnik kroz stalno sve uže ulice. Čini se da je Kenobi imao izvjesnu predodžbu o tome kamo su krenuli. Luke je pažljivo promatrao ruševne zgrade i podjednako propale ljude kraj kojih su prolazili. Ušli su u najstariji dio Mos Eisleyja, u kojem su baš zbog toga najbolje cvjetali stari poroci. 109 STAR WARS Kenobi je pokazao prstom i Luke je zaustavio jurnik ispred, po svemu sudeći, jedne od prvih karaula onog prvog kozmo-droma. Nju su pretvorili u kantinu, a na to kakva joj je klijentela upućivala je raznovrsnost prometala parkiranih ispred nje. Neke je od njih Luke prepoznao, dok je o drugima čuo samo priče. A sama kantina, kako je zaključio po izgledu zgrade, zacijelo je bila bar dijelom pod zemljom. Kad se prašnjava no ipak vitka letjelica zaustavila na otvorenom parkiralištu, niotkuda se stvorio nekakav džava i počeo povlačiti požudne ruke preko metalnih bokova. Luke se nagnuo kroz prozor i dreknuo oštro na to podljudsko biće i ono je šmugnulo od straha. »Ne mogu ih smisliti«, promrmljao je Threepio s uzvišenim prezirom. »Odvratna stvorenja.« Lukeove su misli bili isuviše ispunjene time kako su za dlaku izbjegli hvatanje, a da bi komentirao Threepijeve osjećaje. »Ja još ne mogu shvatiti kako smo se provukli kroz patrolu. Već sam mislio da smo mrtvi.« »U mojoj je glavi sila, Luke, i ponekad njome mogu utjecati na druge ljude. Ona je moćan saveznik. Ali kad se upoznaš sa silom, otkrit ćeš da ona zna biti i opasna.« Luke to nije baš sasvim razumio, ali je ipak kimnuo, pa pokazao na ruševnu no očito vrlo popularnu kantinu. »Zaista misliš da tu možemo naći pilota sposobnog da nas odveze sve do Alderaana?« I Kenobi je upravo izlazio iz jurnika. »Ovdje zalazi većina dobrih, nezavisnih pilota teretnjaka, j iako bi si mnogi mogli priuštiti i bolje mjesto. Jer ovdje mogu slobodno razgovarati. Do dosad si već mogao naučiti, i Luke, da ne izjednačuješ sposobnost i izgled.« Sad je Luke no! vim očima sagledao starčevo trošno ruho i osjetio stid. »Ipak se i pričuvaj. Tu zna biti gusto.« i 110 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Kad su ušli u kantinu, Luke je priškiljio. Unutra je bilo neugodno mračno. Možda stalni gosti tog ćumeza nisu naviknuti na dnevno svjetlo, ili niti ne žele gledati bistro. Luke se nije dosjetio da mračna unutrašnjost, udružena s blistavo osvijetljenim ulazom, dopušta svakom unutra da pogleda svakog prido-šlicu prije nego što ovaj može vidjeti njega. Kad je ušao unutra, Lukea je zapanjila raznovrsnost bića za šankom. Bilo je tu jednookih i tisućuokih stvorenja, kreatura s ljuskama, kreatura s krznom, a neka su imala kožu koja se stalno mreškala i mijenjala u skladu s trenutnim osjećajem. Kraj samog je šanka lebdio nekakav neboderni insektoid, od kojeg je Luke vidio samo prijeteću sjenu. Stajao je u kontrastu s dvije najviše žene što ih je Luke ikad vidio. Pa ipak su oni izgledali skoro najnormalnije u toj skarednoj zbirci ljudi koji su se slobodno miješali sa svojim vanzemaljskim analozima. Krakovi, pandže i šake svijali su se oko pijaćeg pribora svih oblika i veličina. Razgovor je bilo stalo lupetanje na ljudskim i vanzemaljskim jezicima. Kenobi se prignuo prema njemu, pa pokazao na drugi kraj bara. Tu je ljenčarila mala hrpica naizgled pustopašnih ljudi, pa pila, smijala se i razmjenjivala priče dvojbenog podrijetla.
»Korelijanci - najvjerojatnije gusari.« »Ja sam mislio da tražimo neovisnog kapetana s vlastitim teretnim brodom, da ga angažiramo«, odgovorio mu je Luke šaptom. »Baš tako, mladi Luke, baš tako«, suglasio se Kenobi. »I u toj bi družini morao biti bar jedan takav, a možda i dvojica. Nevolja je samo u tome što prema korelijanskoj terminologiji ponekad baš nije sasvim jasno tko je vlasnik kojeg tereta. Daj me pričekaj.« Luke je kimnuo glavom i zagledao se za Kenobijem koji se probijao kroz gužvu. Korelijanska sumnjičavost, pobuđena njegovim dolaskom, izvjetrila je čim je s njima stupio u razgovor. 111 STAR WARS Nešto je uhvatilo Lukea za rame i naglo ga okrenulo. »Hej!« Osvrnuo se i pokušao povratiti ravnotežu, pa otkrio da zuri u nekakvog golemog raščupanca. Luke mu je po odjeći zaključio da je to zacijelo šanker, ako ne i vlasnik kantine. »Mi takve ovdje ne poslužujemo«, progunčtala je spodoba paleći ga očima. »Kako?« odgovorio je Luke smeteno. Još nije stigao doći k sebi nakon naglog uranjanja u kulture nekoliko desetaka vrsta. Bilo je to nešto sasvim drukčije od bilijarnice iza centrale u Anchorheadu. »Ti tvoji 'droidi«, objasnio je šanker nestrpljivo i pokazao debelim palcem. Luke se zagledao u pokazanom smjeru i opazio Artooa i Threepija koji su mirno stajali u blizini. »Oni će morati pričekati vani. Mi takve ne poslužujemo. Ja točim cugu samo organcima«, zaključio je s izrazom gađenja, »ne i mehanikancima.« Lukeu se baš nije dopala ideja da Threepio i Artoo dobiju nogu, ali nije znao kako da inače riješi taj problem. Nije mu se baš činilo da šanker pripada sorti onih koji reagiraju na razloge, a kad je pogledom potražio starog Bena, Luke je opazio da se udubio u razgovor s jednim od Korelijanaca. U međuvremenu je njihova rasprava privukla zanimanje još nekoliko jezivih tipova, skupljenih unutar dometa glasa. Svi su oni gledali i Lukea i dva 'droida na nedvojbeno neprijateljski način. »O, naravno«, odgovorio je Luke, shvativši da tu nije ni mjesto ni vrijeme za govore na temu 'droidskih prava. »Oprostite.« Pogledao je Threepija. »Bolje da ostanete vani, kod jur-nika. Ne bih želio stvarati probleme.« »Od srca se slažem s vama, gospodine«, odgovorio je Threepio, dok mu je pogled tekao mimo Lukea i šankera, skupljajući sve neprijateljske poglede sa šanka. »Ionako ovog , časa ne osjećam nikakvu potrebu za mazivom.« Potom je visoki 112 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA robot, s Artooom koji mu se gegao za petama, pohitao prema izlazu. To je bio kraj priče bar što se tiče šankera, ali je Luke otkrio da je sad postao predmetom neželjenog zanimanja. Naglo je postao svjestan svoje izolacije i osjetio kako se svaki čas na njemu zaustavlja pokoje oko, da mu se i ljudi i oni drugi stvorovi smijulje iza leđa i komentiraju ga. Pokušao je zadržati izraz tihe samouvjerenosti, pa vratio pogled na starog Bena, ali se prenuo shvativši čemu se to starina trenutno obraća. Korelijanac je već bio otišao. Sad je Kenobi, umjesto s njim, čavrljao sa silnim antropoidom koji bi, svaki put kad bi se nasmiješio, pokazao puna usta zubi. Luke je već čuo za Vukije, ali nikad nije očekivao da će ih i vidjeti, a kamoli nekoga od njih i upoznati. Unatoč skoro komičnom kvazi-majmunskom licu, Vukiji nisu nipošto izgledali blago. Njegov su grozan izgled ublažavale samo krupne i sjajne žute oči. Masivni je torzo bio sasvim prekriven mekim, debelim hrđavocrvenim krznom. Manje privlačan pokrov sastojao se od para kromiranih redenika u kojima su bili smrtonosni projektili Lukeu nepoznate vrste. Osim ovog, Vukiji nisu nosili skoro ništa. Luke je ipak znao da se svi baš ne bi smijali njegovu načinu odijevanja. Opazio je da se drugi stanovnici motaju i vrte oko njegove goleme forme ne usuđujući mu se prići preblizu. Svi osim starog Bena - Bena koji je govorio Vukiju njegovim rođenim jezikom, i pritom se tiho prepirao i hukao kao domorodac. Tijekom razgovora starac je ugrabio zgodu da mahne prema Lukeu. Kad je golemi antropoid pogledao ravno prema Lukeu, zaurlao je užasavajućim smijehom. Ozlovoljen ulogom koja mu je zacijelo bila namijenjena u tom razgovoru, Luke se okrenuo i napravio se da ignorira čitav taj razgovor. Možda prema toj kreaturi i nije bio pravedan, ali 113 STAR WARS je čisto sumnjao da je taj smijeh, od kojeg se tresla kičma, izraz srdačnog i dobrodušnog prijateljstva. Luke ni za živu glavu nije mogao shvatiti što Ben uopće traži od tog čudovišta, kao ni zašto troši vijeme na guturalne razgovore s njim, umjesto na dogovor s u međuvremenu nesta-lim Korelijancem. I tako je sjedio i pijuckao svoje piće u savršenoj tišini, dok mu je pogled letao mnoštvom u nadi da će susresti srodni pogled u kojem neće biti ratobornosti.
Najednom ga je nešto grubo gurnulo s leđa, tako žestoko da je skoro pao. Ljutito se okrenuo, ali se ljutnja rasplinula u prepasti. Našao se oči u oči s krupnom četvrtastom grozotom s mnogostrukim očima i neodređena podrijetla. »Negola deuagi vulduger?« izazovno je zafrfljala utvara. Luke nikad u životu nije vidio ništa slično; nije znao ni koja je to vrsta, ni kojim to jezikom zbori. To je blebetanje moglo biti izazov na dvoboj, poziv na piće ili bračna ponuda. Pa ipak, usprkos svom neznanju, Luke je po kreaturinu blebetanju i nesigurnom ljuljanju na podalnim upornjacima zaključio da je ona u sebe nalila previše nečega što je smatrala ugodnim opojnim pićem. Ne znajući što bi drugo, Luke se odlučio vratiti svom piću i demonstrativno ne obraćati pažnju na tog stvora. Baš dok je to činio, nešto je - nekakav križanac između vodenpraseta i malog babuna doskakutalo i stalo (ili čučnulo) do tog drhturavog mnogoočca. Toj je hunjkavoj masi prišao i oniži muškarac surova izgleda, pa je prijateljski obgrlio. »Ti mu se ne sviđaš«, informirao je zdepasti muškarac Lu-kea začuđujuće dubokim glasom. »Žao mi je što je tako«, dopustio je Luke, i iz sveg srca požalio što sad nije negdje drugdje. »Ne sviđaš se ni meni«, nastavio je nasmiješeni oniži muškarac s nekakvom bratskom negativnošću u glasu. »Rekao sam već da mi je zbog toga žao.« 114 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Tko zna je li to bilo zbog razgovora s onim glodavačkim stvorenjem ili zbog prekomjerne doze cuge, no najamna kuća za odbjegle oči očito je postajala sve uzrujanija. Stvor se povio naprijed, skoro se svalio na Lukea, pa izbljuvao na nj čitavu bujicu nerazumljivih brbljarija. Luke je na sebi osjetio oči mnoštva, i zbog toga postao još nervozniji. »'Zao'«, podrugljivo je ponovio onaj čovjek, koji je zacijelo i sam preduboko povirio u čašicu. »Ti to nas vrijeđaš? Bolje bi ti bilo da malo paziš što radiš. Za svima je nama raspisana tjeralica.« Pokazao je na svog pijanog pratioca. »Ja sam osuđen na smrt u dvanaest raznih sistema.« »Onda ću pripaziti«, promrmljao je Luke. Niski se muškarac široko smiješio. »Onda ćeš biti mrtav.« Na ovo je onaj glodavac glasno groknuo. Bio je to ili znak ili upozorenje, zato što se u tom trenutku povuklo sve od ljudske i svih drugih vrsta, ostavljajući čist prostor oko Lukea i njegovih protivnika. Pokušavajući spasiti situaciju, Luke se pokušao blijedo nasmiješiti. No smiješak mu je brzo ispario s lica, kad je opazio da ona trojica već spremaju oružje. On ne samo što se nije mogao boriti protiv sve trojice odjednom, nego nije imao ni pojma što stvaraju te sprave sasvim smrtonosnog izgleda. »Taj mali nije vrijedan truda«, rekao je mirni glas. Luke je iznenađeno podigao pogled. Nije ni čuo kako mu je Kenobi prišao. »Idemo, dajte da vas sve počastim nečim...« Umjesto odgovora, glomazno je čudovište odvratno zaćurli-kalo i zamahnulo masivnim udom. Zahvatilo je njime nespremnoga Lukea po sljepoočici i zavitlalo ga preko čitave prostorije, kroz koju je proletio rušeći stolove i razbivši veliki vrč s nekakvom smradnom tekućinom. Mnoštvo se odmaknulo još malo, no onda se začulo nekoliko groktaja i frktaja upozorenja, kad je pijano čudovište iz 115 STAR WARS torbice o pojasu poteglo pištolj opakog izgleda. Razmahao se njime u Kenobijevu smjeru. Na to se dotad neutralni šanker kao podboden vratio u život. Nespretno je pojurio oko kraja šanka, pa se sumanuto razmahao rukama, pazeći pritom ipak da ostane izvan dometa. »Bez blastera, bez blastera! Ne u mom lokalu!« Onaj je glodavac prijeteći zaštektao prema njemu, dok mu je ona mnogookac, koji je viđao oružjem, uputio upozoravajući groktaj. Na djelić sekunde oslobođen pažnje i pištolja i njegova vlasnika, starac je gurnuo ruku prema disku što mu je visio s boka. Kad se u mraku kantine pojavilo plameno modrobijelo svjetlo, niski je muškarac zavrištao. I nikad nije završio taj vrisak. Jer se vrisak pretvorio u treptaj. A kad je treptaj bio gotov, čovjek je otkrio da leži potrbuške uz šank, da jauče i cvili pri pogledu na batrljak ruke. Između početka krika i svršetka treptaja onaj je glodavac bio uredno presječen, i dvije su mu polovice pale svaka na svoju stranu. Orijaška je mnogoočna kreatura i dalje zurila, ošamućena, u starog čovjeka koji je pred njom stajao u nepomičnom stavu, držeći nad glavom, na neobičan način, svoj svje-tlomač. Kreaturin je kromirani pištolj ispalio samo metak, i taj je iskopao rupu u podu. A onda joj je mač raskolio torzo isto onako uredno kao Što je rasjekao i glodavčevo tijelo, i dva su njegova kauterizina dijela pala svako na svoju stanu, i ostala ležati tako, nepomična na hladnom kamenu.
Tek se tada iz Kenobija izvilo nešto izdaleka nalik na uzdah; tek mu se tada opustilo tijelo. Spustio je svjetlomač, pa ga pažljivo frknuo prema gore, u refleksnom pozdravnom pokretu koji je završio bezopasnim počinkom dezaktiviranog oružja na boku. Taj je zadnji pokret razbio totalnu tišinu koja je bila obavila prostoriju. Razgovor se nastavio, baš kao i micanje tijela u sto116 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA licama, struganje vrčeva, krigli, pehara i drugog pijaćeg pribora po stolovima. Pojavio se šanker s nekoliko pomoćnika da iz sobe izvuku te nelijepe leševe, a onaj se obogaljeni čovjek bez riječi izgubio u gomili, grleći batrljak ruke u kojoj je držao pištolj i brojeći se među sretnike. Izvana gledano, kantina se vratila u svoje prijašnje stanje, no ipak s jednom malom iznimkom. Ben Kenobi je za šankom dobio dostojanstveno puno mjesta. Luke je jedva i čuo taj obnovljeni razgovor. On je još bio potresen brzinom bitke i starčevim neokrnjenim sposobnostima. Kad su mu se misli razbistrile i kad je prišao Kenobiju, u uši su mu doprle mrvice i djelići razgovora stvorova oko njega. Većina se razgovora vrtjela oko divljenja borbi, obavljenom s takvom čistoćom i konačnošću. »Povrijeđen si, Luke«, zamijetio je Kenobi brižno. Luke je opipao masnicu na mjestu gdje ga je lupila ona velika kreatura. »Ja...« Poželio je odgovoriti, ali ga je stari Ben prekinuo. Kao da se baš ništa nije dogodilo, pokazao je na veliku dlakavu masu što se kroz masu probijala prema njima. »To je Chewbacca«, objasnio je kad im se antropoid pridružio za šankom. »On je prvi časnik na brodu koji bi nam mogao odgovarati. On će nas sad odvesti do njegova kapetana i brodovlasnika.« »Ovamo«, groknuo je Vuki - ili je to bar tako zazvučalo Lukeu. U svakom slučaju, gesta goleme kreature jasno mu je to rekla. I tako su se stali vijugavo probijati kroz gomilu, sve dublje u prostoriju, pri čemu je Vukie razdvajao mnoštvo kao što šljunčana oluja siječe kanjonete. *** Ispred kantine, Threepio je nervozno koračao kraj jurnika. Artoo Detoo, kojeg se sve to očito nije ni najmanje ticalo, 117 STAR WARS bio je zaokupljen živahnim elektroničkim razgovorom s jarko crvenom jedinicom R-2, inače u vlasništvu nekog drugog gosta kantine. »Zašto ih nema pa nema? Htjeli su unajmiti jedan brod - a ne čitavu flotu.« Ifi Najednom je Threepio zaostao, pa nijemo dao Artoou znak 11 da se stiša. Na poprištu su se pojavila dva imperijalna oklopnika. Dočekao ih je neki odrpanac koji je skoro istog časa izronio iz dubine kantine. »Ono mi se ni najmanje ne sviđa«, promrmljao je visoki 'droid. *** Dok su se probijali prema dnu kantine, Luke je aproprirao nečije piće s konobareva pladnja. Strusio ga je u prpošnom raspoloženju čovjeka koji osjeća da je pod božanskom zaštitom. Tako siguran ipak nije bio, ali je u društvu Kenobija i divovskog Vukija bio bar siguran da ga nitko iz bara neće napasti čak ni prljavim pogledom. U stražnjem su se separeu našli s čovjekom oštrih crta lica, možda pet godina starijim od Lukea, a možda i tucet - teško je to bilo odrediti. Ponašao se sasvim otvoreno, kao da je savršeno siguran u sebe - ili suludo bezobziran. Kad je vidio da mu prilaze, otpustio je humanoidnu žensku koja mu se me-školjila u krilu, prišapnuvši joj nešto što joj je na licu stvorilo široki, pa makar i neljudski smiješak. Vuki Chewbacca mu je probrundao, i ovaj mu je u odgovor kimnuo glavom, pa ljubezno podigao pogled na pridošlice. »Prilično si spretan na toj sablji, starce. Takvo se mačevanje u ovom dijelu Imperija više ne viđa baš prečesto.« Iskapio je razmetljivi dio nečega čime mu je bio napunjen krčag. »Ja sam Han Solo, kapetan Milenijskog sokola.« Najednom je sa118 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA svim prešao na posao. »Chewie mi veli da tražite nekoga da vas prebaci u sustav Alderaan?« »Tako je, sinko. Samo ako je brod brz«, rekao mu je Ke-nobi. Solo se nije kosnuo na ono »sinko«. »Brz brod? Hoćeš reći da nikad nisi ni čuo za Milenijskog sokola?« Kenobija je to očito počelo zabavljati. »Jesam li trebao?«
»To je brod koji je izveo kesselsku rutu za manje od dvanaest standardnih vremenskih jedinica!« rekao mu je Solo indig-nirano. »Prestizao sam i imperijalne zvjezdane brodove i kore-lijske krstarice. Siguran sam, starce, da će i za tebe biti do-voljno brz.« Njegovo se zgražanje brzo sleglo. »Sto je teret?« »Samo putnici. Ja, momak, i dva 'droida - i bez pitanja.« »Bez pitanja.« Solo se zagledao u krčag, pa napokon podigao pogled. »To je nekakva lokalna gužva?« »Recimo da bismo željeli izbjeći prtljanje s Imperijem«, odgovorio je Kenobi ležerno. »U današnje doba to zna biti pomalo zeznuto. To će te onda stajati malo više.« Nešto je sračunao u glavi. »Sve u svemu oko deset tisuća. Unaprijed.« I potom dodao uz smiješak: »I bez pitanja.« Luke je zinuo na pilota. »Deset tisuća! Za to možemo kupiti čitav brod!« Solo je slegnuo ramenima. »Možda možete, a možda i ne može. No onda, znaš li njime upravljati?« »Naravno da znam«, odbrusio mu je Luke i uspravio se. »Nisam ni ja baš neki mačji kašalj od pilota. Ja ne...« Ponovno ona čvrsta šaka na njegovoj mišici. »Nemamo toliko kod sebe«, objasnio je Kenobi. »Ali ti možemo platiti dvije tisuće sada, i onda još petnaest kad stignemo na Alderaan.« 119 i1i STAR WARS Solo se nesigurno povio prema njima. »Petnaest... Ti zaista imaš toliki novac u džepu?« »Ja ti to obećavam - u ime same alderaanske vlade. A u najgorem slučaju, ipak si zaradio poštenu plaću: dvije tisuće.« No Solo kao da je ovo zadnje sasvim prečuo. »Sedamnaest tisuća... U redu, riskirat ću. Imate brod. Sto se pak tiče neugodnosti s Imperijem, bit će vam bolje da se što prije pokupite odavde, jer vam inače neće pomoći ni Milenijski sokol.« Mahnuo je glavom prema ulazu u kantinu, pa brzo dodao: »Dok broj devedeset četiri, sastanak čim otvorite oči.« U kantinu su ušla četiri imperijalna oklopnika, a pogledi su im brzo letjeli preko stolova, loža i šanka. U mnoštvu se začuo žamor, no kad bi god oči kojeg od teško naoružanih oklopnika krenule u lov za onim koji mrmlja, riječi bi zamrle pokunjenom brzinom. Njihov je zapovjednik prišao šanku i šankeru postavio nekoliko kratkih pitanja. Krupni je muškarac trenutak oklijevao, pa pokazao prstom prema dnu prostorije. Pritom su mu se oči lagano raširile. Iz policajčeva se pogleda nije dalo pročitati baš ništa. U separeu na koji je pokazao nije više bilo nikoga. 120 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA uke i Ben su učvrstili Artooa Detooa u stražnjem dijelu jurnika dok je Threepio čuvao stražu da ne naiđe još netko od oklopnika. »Ako je Solov brod brz kako se hvasta, onda će sve biti u redu«, zamijetio je starac zadovoljnim glasom. »Ali dvije tisuće - i još petnaest kad stignemo na Alde-raan!« »Ne brine mene onih petnaest, nego onih prvih dvije tisuće«, objasnio je Kenobi. »Bojim se da ćeš morati prodati svoj jurnik.« Lukeov je pogled zalutao na jurnik, ali se uzbuđenje koje mu je on nekoć pružao već bilo izgubilo izgubilo skupa s toliko toga o čemu je bolje ne razmišljati. »To je u redu«, potvrdio je Kenobiju mlitavim glasom. »Ne vjerujem da će mi ikad više trebati.« *■ * *■ Iz svog motrilišta u drugom separeu, Solo i Chewbacca su promatrali imperijalce kako koračaju kroz bar. Dvojici je od njih pogled nakratko zapeo na Korelijancu. Chewbacca je zarežao i dva su vojnika malo ubrzala korak. Solo se ironično nacerio, pa se okrenuo svom ortaku. 121 STAR WARS »Chewie, ovaj će nam čarter spasiti glavu. Sedamnaest tisuća!« Zaprepašteno je zavrtio glavom. »Toj dvojici stvarno gori pod petama. Pitam se zbog čega ih traže. Ali sam pristao, i bez pitanja. Za to su mi platili sasvim dovoljno. Ali dižimo sidro - Sokol neće neće sam sebi dati dozvolu za polijetanje.« »Nekamo si krenuo, Solo?«
Korelijanac nije mogao prepoznati glas, jer je došao iz elektroničkog prevodioca. Ali je zato bez muke prepoznao stvora koji je to izrekao i pištolj što ga je zabio Solou medu rebra. Stvor je bio otprilike ljudske veličine i dvonožan, ali mu je glava doputovala iz delirija uzrokovana pokvarenim želucem. Imala je goleme i mutne oči, izbuljene na zelenom licu boje graška. Hrbat je kratkih bodlji tvorio krijestu na visokoj lubanji, dok su nosnice i usta bili skupljeni u tapirsku njušku. »Istini za volju«, odgovorio je Solo polako, »baš sam krenuo k tvom gazdi. Možeš reći Jabbi da imam to što mu dugujem.« »To si mi rekao i jučer - i prošli tjedan - i tjedan prije toga. Sad je već prekasno, Solo. Ne vraćam se Jabbi s još jednom od tvojih priča.« »Ali ja ovaj put zaista imam novac!« uzjogunio se Solo. »Odlično. Onda mi ga, molit ću lijepo, daj.« Solo je polako sjeo. Jabbini su puleni ponekad imali prokleto nervozan prst na okidaču. Vanzemaljac mu je sjeo nasuprot, a mušica njegovog ružnog malog pištolja nije ni na trenutak skrenula sa Solovih prsa. »Nemam ga kod sebe. Reci Jabbi...« »Mislim da je već prekasno. Jabbi bi bio draži tvoj brod.« »Samo preko mene mrtvog«, rekao je Solo neprijazno. Sto vanzemaljca nije ni najmanje impresioniralo. »Ako baš inzistiraš. Hoćeš da to obavimo vani, ili ću te morati dokusuriti unutra?« »Ne vjerujem da bi ovdje voljeli imati još jedno ubojstvo«, upozorio ga je Solo. 122 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NARA Iz kreaturina je prevodioca doprlo nešto nalik na smijeh. »To će jedva i opaziti. Diži se, Solo. Na ovo čekam već odavno. Prošli put si me pred Jabbom svim tim svojim bogobojaznim isprikama doveo u prilično neugodnu situaciju.« »Mislim da imaš pravo.« Zakutak su kantine najednom ispunili svjedo i buka, a kad se sleglo i jedno i drugo, od usrdnog je vanzemaljca ostala samo zadimljena, sluzava mrlja na kamenom podu. Solo je ispod stola izvukao ruku i zadimljeno oružje, pa privukao zamišljene poglede nekolicine kantininih gostiju, kao i smijuljenje upućenijih. Znali su da je kretaura napravila fatalnu pogrešku kad je Solou dala priliku da zakloni ruke. »Treba biti malo veća marka nego ti da bi se Solou smrsili konci. Jabba zvani Cuza uvijek se zezne pri izboru radne snage.« Solo je izišao iz separea i, prije nego što će izaći sa Chew-baccom, dobacio šankeru šaku sitniša. »Oprosti za svinjac. Oduvijek sam bio loš domaćin.« ** Teško naoružani oklopnici pohitali su uskim prolazom, strijeljajući povremeno pogledom tamno odjevena bića koja su na prljavim malim štandovima preprodavala egzotičnu robu. Tu, u unutrašnjem dijelu Mosa Eisleyja, zidovi su bili visoki i uski, pa se prolaz pretvorio u tunel. Nitko im nije uzvratio ljutit pogled; nitko za njima nije doviknuo kletvu ili izgovorio prostotu. Ti su se oklopljeni likovi gibali s autoritetom Imperija, i pištolji su im bili ponosno izloženi i aktivirani. Svuda oko njih ljudi, neljudi i mehanikanci, čučali su u vratima zatrpanim otpatcima. Među tim hrpama skupljenoga smeća i prljavštine, svi su oni razmjenjivali informacije i zaključivali poslove dvojbene legalnosti. 123 STAR WARS Kroz prolaz je zajaukao vruć vjetar, i oklopnici su zbili formaciju. Njihova preciznost i red prikrivali su strah od takvog klaustrofobnog prostora. Jedan je zastao da pogleda vrata, ali je otkrio da su čvrsto zaključana i zakračunana. Neki čovjek, zarastao u koru od pijeska, koji se gegao u blizini, sasuo je oklopniku na glavu po-lusuludu harangu. Oružnik je u mislima slegnuo ramenima, pa ludom čovjeku uputio kiseo pogled i nastavio prolazom da se opet pridruži svojim drugovima. Čim su prošli, vrata su se odškrinula, i kroz pukotinu je provirilo metalno lice. Pod Threepijevom nogom, zdepasto se bačvasto tijelo otimalo za bolji pogled. »Bilo bi mi bolje da sam otišao s gospodarom Lukeom nego što sam tu ostao s tobom. Ali zapovijed je zapovijed. Meni baš nije sasvim jasno zbog čega sva ta frka, ali sam siguran da si za sve to ti kriv.« Artoo je na ovo odgovorio nečim skoro nemogućim: hihota-vim pijukanjem. »Daj pazi što pričaš«, upozorio ga je viši stroj. Broj starih jurnika i drugih motornih prometala skupljenih na prašnjavom parkiralištu, no još sposobnih za kretanje, dao bi se izbrojati na prste jedne ruke. Ali za to nije bilo briga ni Lukea ni Bena dok su
tako stajali i cjenjkali se s visokim, pomalo insektoidnim vlasnikom. Ovamo su došli ne kupiti, nego prodati. Nitko od prolaznika te koji su se cjenjkali nije počastio ni radoznalim pogledom. Takvih je transakcija, koje se nisu ticale nikog osim pregovarača, u Mos Eisleyju bilo svakodnevno po pola tisuće. Napokon su bile potrošene sve molbe i prijetnje. Kao da se rastaje s bočicama vlastite krvi, vlasnik je završio prodaju tako 124 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA što je Lukeu predao mnoštvo malih kovinskih predmeta. Luke i insektoid razmijenili su formalne pozdrave i rastali se, pri čemu su obojica bili uvjereni da su u tom poslu izvukli bolji kraj. »Veli da je učinio sve što je mogao. Otkako se pojavio XP-38, više se toliko ne traže«, uzdahnuo je Luke. »Ne drži se tako potunjeno«, prekorio ga je Kenobi. »To što smo dobili bit će nam dovoljno. Ja imam koliko nam treba da pokrijemo ostatak.« Skrenuli su s glavne ulice pa zašli u prolaz. Prošli su kraj malog robota koji je gonio stado kreatura nalik na smanjene mravojede. Kad su skretali za ugao Luke je napregnuo oči da baci zadnji pogled na stari jurnik - svoju posljednju vezu s prošlim životom. Poslije više neće biti vremena za osvrtanje. Kad su se odmaknuli od ugla, iz sjene je stupilo nešto nisko i mračno, što je pod svim tim povojima moglo biti i čovjek. To je nastavilo zuriti za njima i kad su nestali iza zavijutka pločnika. *** Ulaz u dok s malim tanjurastim svemirskim brodom potpuno je okružilo pola tuceta ljudi i vanzemaljaca, među kojima su ovi potonji bili tek malo groteskniji. Velika pokretna kanta mišića i loja, na vrh koje je bila dronjava izbrazdana lubanja, sa zadovoljstvom je promotrila polukrug naoružanih pomoćnika. Istupio je iz sredine polumjeseca i viknuo prema brodu: »Daj iziđi, Solo! Opkolili smo te.« »Ako je tako, okrenuli ste se na krivu stranu«, odgovorio je mirni glas. Na ovo je Jabba zvani Cuza poskočio - što je već samo po sebi bio zadivljujući prizor. Slično su se na peti zavrtjeli i njegovi lakeji - i iza sebe ugledali Hala Soloa i Chewbaccu. »Kao što vidiš, Jabba, ja sam te čekao.« 125 STAR WARS »To sam i očekivao«, priznao je Ćuza, istodobno i zadovoljan i uplašen zbog činjenice da su i Solo i veliki Vuki, po svemu sudeći, bili nenaoružani. »Moj stil nije da bježim«, rekao je Solo. »Bježiš? Da bježiš od čega?« odgovorio mu je Jabba. Odsustvo vidljivog oružja mučilo je Jabbu i više no što je to samome sebi bio spreman priznati. Tu se zbivalo nešto čudno, i zato će mu biti pametnije da se kloni brzopletih poteza sve dok ne ot- krije što se tu zapravo ne slaže. »Han, dečko moj, na trenutke me zaista znaš razočarati. Ja sam samo želio doznati zašto me nisi isplatio... kao što si već odavno morao učiniti. I zašto si morao onako isfrigati sirotog Greeda? Nakon svega što smo ti i ja zajedno prošli.« Solo se škrto nacerio. »Daj pusti sad to, Jabba. U tebi nema dovoljno ljudskog osjećaja da zagriješ bakteriju bez roditelja. Sto se pak tiče Greeda, ti si ga poslao da me ubije.« »Ma daj, Han«, osupnuo se Jabba duboko zgranuto, »zašto bih ja to učinio? Ti si najbolji krijumčar u našoj struci. Ti vrijediš i previše da bi te se smjelo pofrigati. Greedo ti je samo prenio moju razumljivu zabrinutost zbog kašnjenja. On te nije trebao ubiti.« »A ja mislim da je on mislio da treba. Drugi mi put ne šalji te unajmljene šeprtlje. Ako mi imaš što reći, onda dođi osobno.« Jabba je zavrtio glavom i laloke su mu se zatresle - bili su to lijeni, mesnati odjeci njegove kobajagi tuge. »Han, Han - da samo nisi morao izbaciti tu pošiljku mirodija! Daj me shvati... Ja naprosto ne smijem napraviti iznimku. Gdje bih ja bio kad bi svaki pilot koji za mene šverca izbacio teret na prvi znak imperijalnog ratnog broda? I onda, kad zatražim refundaciju, naprosto pokazao prazne džepove? To 126 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA onda nije posao. Ja znam biti i velikodušan i sklon sam oprostiti - ali ne mogu ako me to tjera u stečaj.« »Ti znaš, Jabba, da se ponekad čak i meni popnu na palubu. Ti zbilja misliš da sam izbacio te mirodije zato što mi je dodijao njihov miris? Ja sam ti ih želio predati koliko si ih i ti želio primiti. Ali nisam imao izlaza.« Opet onaj ironični izraz. »Ali, kao što si i sam rekao, ja sam isuviše dragocjen za pohanje. Ali
sam sada dobio čarter, pa te mogu isplatiti, i još malo povrh toga. Ali mi treba još samo malo vremena. Mogu ti prebaciti tisuću na račun, a ostatak dobiješ za tri tjedna.« Debelo truplo na trenutak se zamislilo, pa sljedeće riječi uputilo ne Solou nego svojim najamnicima. »Sklonite blastere.« I pogled i grabežljivi smiješak opet su skrenuli na opreznog Korelijanca. »Han, dečko moj, činim to samo zato što si ti najbolji, i što ćeš mi još zatrebati u životu. I zato, zbog duševne veličine i srca punog praštanja - i zbog, recimo, dodatnih dvadeset posto - dat ću ti još malo vremena.« Glas mu je bio skoro napuknut od susprezanja. »Ali to je zaista zadnji put. Ako me još jednom razočaraš, ako tim svojim posprdnim smijehom zgaziš moju velikodušnost, raspisat ću na tvoju glavu toliku nagradu, da do smrti nećeš smjeti ni prići civiliziranom sistemu, zato što će u svima njima i tvoje ime i lice biti poznati ljudima koji bi ti rado izvadili crijeva i za desetinu onog što im ja nudim.« »Drago mi je što nam je obojici na srcu moj probitak«, odgovorio je Solo ljubezno, a onda su on i Chewbacca krenuli kraj zapiljenih očiju Hutovih najamnih revolveraša. »Ništa ne brini, Jabba, ja ću ti to platiti. Ali ne zato što mi prijetiš. Platit ću ti zato... što mi je ćef.« 127 ------------------------------------------STAR WARS-----------------------------------------* * A»Počeli su pretraživati centralu kozmodroma«, izjavio je ko-modor, koji je morao svako malo potrčati nekoliko metara da ne zaostane za krupnim korakom Dartha Vadera. Mračni Gospodar je bio u dubokim mislima dok je tako kročio jednim od glavnih prolaza bojne sfere, a u pratnji nekoliko pobočnika. »Izvještaji su tek počeli pristizati«, nastavio je komodor. »Samo je stvar vremena kad ćemo se dočepati tih 'droida.« »Ako bude potrebno, pošalji dolje još ljudi. I baš me briga za proteste guvernera planeta - ja moram dobiti te 'droide. Ona se nada da će se ti podaci upotrijebiti protiv nas, i to je stup njezina otpora mentalnim sondama.« »Shvaćam, gospodaru Vaderu. A do tada moramo gubiti vrijeme s budalastim planom guvernera Tarkina koji je misli slomiti.« ** »To je dok broj devedeset četiri«, rekao je Luke Kenobiju i robotima koji su mi se ponovno pridružili, »a evo i Chew-bacce. Čini se da ga je nešto uzbudilo.« I doista, veliki je Vuki mahao iznad glava mnoštva i nešto glasno trdjao u njihovu smjeru. Sva su četvorica produžila korak, no nitko od njih nije opazio nešto sitno i odjeveno u crno što ih je pratilo sve do parkirališta za transportere. Kreatura je ušla u vežu pa iz torbice, skrivene u naboranoj odjeći, izvadila sićušni transmiter. Transmiter je bio previše i nov i moderan a da bi mogao pripadati tako propalom primjerku, pa ipak je njegov manipulator govorio u nj s čvrstim samopouzdanjem. Dok broj devedeset četiri, opazio je Luke, nije se izgledom razlikovao od mnoštva drugih dokova s grandioznim imenima koji su bili razbacani po čitavom Mos Eisleyju. Sastojao se 128 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA uglavnom od ulazne rampe i pogoleme jame izdubljene u kamenitom tlu. Ona je služila samo obilježavanju radijusa djelovanja jednostavnog antigravitacijskog pogona koji je čupao sve svemirske brodove iz gravitacijskog polja planeta. Matematika je svemirskog pogona bila dovoljno jednostavna čak i za Lukea. Antigravitacijski je pogon djelovao samo u gravitacijskim zdencima dovoljno dubokim da se od njih može odgurnuti - kao u slučaju planeta - dok je nadsvjetlosni let bio moguć samo kad bi se brod oslobodio te iste gravitacije. Otud potreba za dvostrukim pogonskim sustavom na svim letjelicama koje su plovile izvan zvjezdanih sustava. Jama koja je tvorila dok broj devedeset četiri bila je šlampavo iskopana i zapuštena kao i većina njih u Mos Eisleyju. Njezine su se kose stranice mjestimice mrvile, a nisu bile glatko oblikovane kao na napučenijim planetima. Lukeu se učinilo da je to savršen ambijent za svemirski brod prema kojem ih je vodio Chewbacca. Taj izubijani elipsoid, koji se samo vrlo slobodno mogao nazvati brodom, kao da je bio skrpljen od dijelova trupa i uređaja koje su drugi brodovi odbacili kao neupotrebljive. Najčudnije je u svemu tome bilo, pomislio je Luke, da se sve to još držalo na okupu. Da je pokušao to vozila zamisliti plovno sposobnim, doživio bi histerični kolaps - da situacija nije bila tako ozbiljna. Ali pri pomisli da će putovati sve do Alderaana na tako jadnom... »Kakva hrpa smeća«, promrmljao je napokon, jer više nije mogao skrivati osjećaje. A onda su krenuli rampom prema otvorenim vratima. »Ovo se vjerojatno ne može ni ubaciti u hi-perprostor.«
Kenobi to nije prokomentirao, nego je samo pokazao prema vratima, gdje im je u susret dolazio Solo da ih pozdravi. 129 STAR WARS Solo je ili imao nadnaravno dobar sluh ili se već bio navikao na reakciju koju je pogled na Milenijskog sokola izazivao kod potencijalnih putnika. »On možda naizgled i nije bogzna što«, priznao je kad im je prišao, »ali je sasvim u redu. Ja sam mu sam dodao još i neke modifikacije. Osim što volim pilotirati, volim pomalo i prčkati po brodu. On pravi nula pet faktora preko brzine svjetla.« Luke se češkao po glavi dok je pokušao sagledati plovilo u i, svjetlu vlasnikovih tvrdnji. Ili je taj Korelijanac bio najveći lažac | s ove strane galaktičke jezgre, ili je taj brod bio mnogo bolji || nego što se u prvi čas činilo. Luke je još jednom pomislio na 11 upozorenje staroga Bena da nikad ne vjeruje površnom dojmu, i I pa odlučio odgoditi ocjenu tog broda i njegova pilota sve dok {I ih ne vidi na djelu. 11 I Chewbacca je zaostao za njima na ulazu u dok. Sad je poI jurio uz rampu, kao kosmati kovitlac, pa nešto uzbuđeno zal brbljetao Solu. Pilot ga je gledao hladno, povremeno kimajući j glavom, pa odsjekao kratki odgovor. Vuki je jurnuo u brod, i { zastao samo koliko je trebalo da uzbuđeno pozove sve ostale | da pođu za njim. iv i »Čini se da nas malo požuruju«, objasnio je Solo kriptično, s »pa ako požurite s ukrcajem, možemo odmah krenuti.« Luke je već mislio postaviti nekoliko pitanja, ali ga je Ke-l nobi već gurao uz rampu. Za njima su išli 'droidi. I Kad su se našli unutra, Lukea je malo zapanjio prizor što ga i je ugledao. Glomazni se Chewbacca vrtio i gnijezdio da se što bolje smjesti u pilotski naslonjač koji je, unatoč prepravcima, f bio naprosto smlavljen njegovim masivnim tijelom. Vuki je prebacio nekoliko sićušnih sklopki prstima koji su se doimali daleko prevelikima za tu zadaću. Te su, međutim, velike šape ipak sa zapanjujućom gracioznošću lebdjele iznad komandi. i 130 ..I ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Kad su motori bili aktivirani, odnekud se iz dubina broda začulo duboko bubanje. Luke i Ben su se počeli vezivati u praznim naslonjačima u glavnom prolazu. •* * * Pred ulazom u dok iz nabora je tkanine provirila duga njuška, na kojoj je koža izgledala upravo stavljeno, a negdje iz dubina, s obje strane tog impozantnog rika, zurile su pažljive oči. Potom su se okrenule, skupa s ostatkom glave, kad je dojurilo odjeljenje od osam imperijalnih oklopnika. Možda nas ne bi smjelo iznenaditi što su smjesta krenuli prema zagonetnoj pojavi koja je njihovom vođi nešto prišapnula i pokazala prema doku. Informacija je zacijelo bila provokativna. Oružnici su aktivirali oružje i podigli ga u položaj za pucanje, pa krenuli u masovni juriš niz ulaz u dok. *** Kad su se ukazali zlosretni obrisi prvih oružnika, Solove su oči uhvatile odbljesak svjetla na pokretnom metalu. Solo je pomislio kako je malo vjerojatno da će sad zastati i zabaviti se ležernim razgovorom. Njegova je sumnja dobila i potvrdu prije nego što je i mogao otvoriti usta da prosvjeduje protiv tog upada, jer ih je nekolicina pala na koljena i otvorila paljbu. Solo se smjesta sklonio unutra, pa se okrenuo i dreknuo u unutrašnjost broda. »Chewie - defiektorski štit, smjesta! Mičimo se otale!« Odgovorio mu je grleni urlik odobravanja. Solo je potegao pištolj i uspio ispaliti nekoliko hitaca iz sraz-mjerne sigurnosti grotla. Otkrivši da njihova lovina nije ni bespomoćna ni komatozna, izloženi su se oklopnici bacili u zaklon. 131 STAR WARS Kad se Solova ruka spustila na dugme za brzo uzlijetanje, tiho je bubanje preraslo u evil, pa u
zaglušujući urlik. Istog se časa zatvorio i kapak nad njima. Dok su oružnici u povlačenju izlijetali kroz vrata doka, zemlja se već počela neumorno tresti. Oklopnici su naletjeli ravno na drugo odjeljenje, koje je upravo stiglo odazvavši se na uzbunu koja se brzo širila. Jedan je od vojnika, divlje gestikulirajući, pokušavao objasniti novopridošlom časniku, vođi odjeljenja, što se upravo dogodilo u doku. Čim je zadihani oružnik završio priču, časnik je trgnuo kompaktni komunikator i dreknuo u nj. »Letna komanda... Pokušavaju pobjeći! Pošaljite za tim brodom sve što imate!« Po čitavom su se Mos Eisleyju najednom oglasili alarmi, šireći se od doka broj devedeset četiri u koncentričnim krugovima zabrinutosti. Nekoliko vojnika što su upravo pročešljavali prolaz, reagirali su na alarm, dan čitavom gradu, istog časa kad su ugledali mali teretnjak kako se graciozno diže u bistro modro nebo nad Mos Eisleyjem. Prije nego što su i stigli pomisliti da ga pokušaju uhvatiti u mušicu, brod se već pretvorio u sićušnu točkicu. *** Kad je Solo prošao kraj Lukea i Bena, na putu prema pilotskoj kabini ležernim, neukočenim korakom iskusnog svemirca, oni su već razvezivali remenje. Kad se napokon našao naprijed, više je pao nego sjeo u pilotski naslonjač i smjesta se dao u pregledavanje indikatora i brojčanika. U sjedalu kraj njegova Chewbacca je brundao i gunđao kao loše ugođen jurnikov mo- tor. A onda se okanio proučavanja instrumenata baš koliko mu je trebalo da zabije masivni prst u ekran tražila. Solo je na nj bacio brz pogled, pa se nervozno vratio vlastitoj komandnoj ploči. 132 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Znam, znam... izgleda mi kao dva, možda tri razarača. Netko zacijelo baš ne voli naše putnike. Ovaj put smo zaista po-vezli vruću robu. Pokušaj ih nekako zadržati dok ne završim programiranje za supraluminarni skok. Nagni deflektore da dobijemo maksimalnu zaštitu.« Kad je izrekao te naredbe, Solo je prekinuo razgovor s golemim Vukijem, a ruke su mu poletjele preko kompjutorskog input terminala. Kad se u vratima iza njega pojavio mali valjkasti lik, Solo se nije čak ni okrenuo. Artoo Detoo je propiskutao nekoliko opaski, pa šmugnuo. Krmeni su skaneri prikazivali kako se iza njih naglo skuplja opako limunsko oko. Pa ipak nisu bili toliko brzi da eliminiraju tri točke svjetla koje su upućivale na prisutnost progonitelja, imperijalnih ratnih brodova. Iako se Solo nije obazreo na Artooa, ipak se okrenuo kad je ušao putnik ljudskoga roda. »Još nam dva prilaze iz raznih kutova«, rekao je pažljivo pregledavajući nemilosrdne instrumente. »Pokušat će nas zatvoriti prije nego uspijemo skočiti. Pet brodova... Što ste to vas dvojica učinili da ste privukli takvo društvo?« »Možeš li im pobjeći?« upitao je Luke sarkastično, prečuvši pilotovo pitanje. »Čini mi se da si rekao da je ovo jako brz brdo.« »Maleni, daj pripazi što blebećeš, jer bi mogao zaplivati put doma. Kao prvo, previše ih je. Ali, nakon što izvedemo skok u hiperprostor, bit ćemo sasvim sigurni.« Nasmiješio se široko i znalački. »Pri nadsvjetlosnim brzinama baš nitko ne može točno slijediti brod. Osim toga, ja znam neke trikove koji bi morali otkačiti sve uporne priljepke. Eh, da sam znao da ste tako popularni.« »Zašto?« upitao je Luke izazovno. »Onda nas ne bi povezao?« 133 STAR WARS »Ne nužno«, odgovorio je Korelijanac, ne želeći zagristi u udicu. »Ali je sigumo kao crni vrag da bih vam povisio vozarinu.« Lukeu je odgovor već bio na vrh jezika. Ali mu ga je isto tako i vjetar odnio u trenutku kad je podigao ruke da odbije blistavi crveni bljesak od kojeg je crni svemir pred prozorom na trenutak poprimio izgled površine sunca. Kenobi, Solo, pa čak i Chewbacca, učinili su isto, zato što je blizina eksplozije skoro nadjačala fototropnu zaštitu. »Sad bi moglo postati zanimljivo«, promrmljao je Solo. »Koliko još do skoka?« upitao je Kenobi ležerno, kao da ga uopće nije brinula misao da bi svakoga časa svi oni mogli prestati postojati. »Još smo pod gravitacijskim utjecajem Tatooine«, glasio je miran odgovor. »Tek će za nekoliko minuta navigacijski kompjutor moći izvršiti kompenzaciju i izvesti točan skok. Ja bih mogao i poništiti njegovu odluku, ali bi se hiperpogon u tom slučaju najvjerojatnije raspao. Tako bih napunio brod starim željezom, balast više uz vas četvoricu...« »Nekoliko minuta«, propentao je Luke i zapiljio se u ekrane. »Brzinom kojom nas dostižu...« »Putovanje kroz hiperprostor nije isto što i zaprašivanje usjeva, maleni. Jesi li ikad pokušao proračunati hiperprostorni skok?« Luke je na ovo mogao samo odmahnuti glavom. »Tu nema zezanja.
Baš bi bilo lijepo da to smandrljamo i proletimo kroz zvijezdu ili kakvu drugu prijateljsku svemirsku pojavu, primjerice crnu rupu. To bi zaista bio vrlo brz kraj našeg putovanja.« Nove su eksplozije nastavile bljeskati u blizini usprkos tome što se Chewbacca iz petnih žila trudio da ih izbjegne. Na So-lovu je terminalu zabljeskala crvena žaruljica, tražeći njegovu pažnju. »Sto je to?« upitao je Luke nervozno. S 134 i; ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Gubimo deflektorski štit«, informirao ga je Solo glasom čovjeka koji čeka vađenje zuba. »Ali će vam biti pametnije da se opet vežete. Još malo pa smo spremni za skok. Moglo bi biti gadno ako u krivi trenutak doživimo bliski pogodak.« A u glavnom teretnom prostoru, Threepio je već bio čvrsto vezan za svoj naslonjač metalnim rukama jačim od svakog an-tiakceleracijskog remenja. Artoo se zibao naprijed-natrag pod udarcima što su ih stvarali sve jači naleti energijskih izboja na brodske deflektore. »Zar je ovo putovanje bilo zaista neizbježno?« mrmljao je visoki robot obuzet beznađem. »Već sam zaboravio koliko mrzim svemirska putovanja.« Prekinuo je baš u trenutku kad su se pojavili Luke i Ben i počeli se opet uvezivati u naslonjače. Zvuči čudno, no Luke je baš mislio na svog nekadašnjeg psa, kad je nešto strahovito snažno lupilo u brodski trup žestinom palog anđela. *** Admiral Motti je ušao u utihlu konferencijsku dvoranu, a lice mu je bilo izbrazdano linearnim svjetiljkama kojima su bili okruženi zidovi. Pogled mu je krenuo prema mjestu na kojem je pred zakrivljenim ekranom stajao guverner Tarkin, pa se lagano naklonio. Unatoč dokazu u vidu sitnog zelenog dragulja, planeta koji se pojavio na ekranu, ipak je formalno objavio: »Upravo smo ušli u sustav Alderaan. Očekujemo tvoje naredbe.« Vrata su poslala signale, i zato je Tarkin napravio prijetvorno ljubeznu gestu prema admiralu. »Čekaj čas, Motti.« Vrata su kliznula u stranu i u prostoriju je ušla Leia Organa, okružena s dva naoružana stražara, a iza nje je stupao Darth Vader. »Ja sam...« otpočeo je Tarkin. 135 STAR WARS »Ja znam tko si ti«, ispalila je ona, »guverneru Tarkine. Očekivala sam da ćeš Vadera držati na uzici. I čini mi se da sam prepoznala tvoj vrlo poseban smrad čim sam se našla na brodu.« »Šarmantni do kraja«, izjavio je Tarkin tonom koji je govorio da ga je to sve prije nego šarmiralo. »Vi ni ne slutite kako mi je bilo teško potpisati naredbu za vašu likvidaciju.« Izraz mu se lica promijenio, odajući posprdnu žalost. »Naravno, da ste nam željeli pomoći u istrazi, možda je sve moglo ispasti i drukčije. Gospodar Vader me je informirao da vaša otpornost prema tradicionalnim metodama ispitivanja...« »Mislite na torturu«, odvratila mu je ona i malo se stresla. »Nemojmo se natezati oko semantike«, odgovorio je Tarkin i nasmiješio se. »Čudi me da si bio toliko hrabar da sam izdaš takvu naredbu.« Tarkin je neodlučno uzdahnuo. »Ja sam čovjek odan ideji, i za sebe rezerviram tek malobrojna zadovoljstva. Jedno je od njih da mi prije pogubljenja budete gošća pri jednoj maloj ceremoniji. Ona će potvrditi operativni status ove bojne stanice, istodobno nas uvodeći u novu eru imperijalne tehničke nadmoći. Ova je stanica zadnja karika u novoiskovanom imperijalnom lancu koji će jednom i za svagda povezati milijune sustava galaktičkog imperija. Onda nas više neće biti ni briga za tu nekakvu vašu alijansicu. Nakon današnje demonstracije nitko se više neće usuditi oprijeti imperijalnoj zapovijedi, čak ni sam Senat.« Organa ga je pogledala s prezirom. »Sila neće zadržati Imperij na okupu. Sila nije nikad mogla ništa dugotrajno ujediniti. Sto više budete stiskali, sve će vam više sistema kliznuti kroz prste. Ti si prilično glup čovjek, guverneru. A budale se često uguše u vlastitim tlapnjama.« 136 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Tarkin se nasmiješio smiješkom mrtvačke glave, a lice mu je bilo kao od pergamene. »Baš će biti zanimljivo vidjeti kakav vam je odlazak namijenio gospodar Vader. Uvjeren sam da će vas biti dostojan - a i njega. Ali prije nego što nas napustite, morat ćemo demonstrirati moć ove stanice jednom i zauvijek, i to na konkluzivan način. Na neki način, vi ste sami odlučili izbor subjekta ove demonstracije. Budući da ste
toliko oklijevali da nam odate gdje se nalazi pobunjeničko uporište, ja sam odlučio kao alternativni subjekt izabrati vaš zavičajni planet Alderaan.« »Ne! Ne smiješ to učiniti! Alderaan je miroljubiv planet, on nema stajaću vojsku. Ti ne smiješ...« Tarkinu su zasjale oči. »Bio bi vam draži neki drugi cilj? Možda vojni? Bit ćemo susretljivi... vi navedite sustav.« Teatralno je slegnuo ramenima. »Umoran sam već od svih tih igara. I sad po zadnji put, gdje je glavna pobunjenička baza?« Glas je iz skrivenog zvučnika javio da se Alderaan našao na antigravitacijskom dometu - na otprilike šest promjera planeta. To je bilo dovoljno da se postigne ono što nisu uspjele postići sve Vaderove paklenske sprave. »Dantooine«, prošaptala je ona i zagledala se u ekran, i osjetila kako je napušta svaka želja za prkošenjem. »Oni su na Dantooinei.« Tarkin je izdahnuo polako i zadovoljno, pa se okrenuo obližnjem crnom liku. »Eto, jesi li vidio, gospodaru Vaderu? Zna ona biti i razumna. Potrebno je samo na pravi način formulirati pitanje, pa odmah dobijemo željeni odgovor.« Sad se okrenuo drugim časnicima. »Nakon što ovdje obavimo naš mali test, morat ćemo požuriti prema Dantooinei. Gospodo, izvolite nastaviti s operacijom.« 137 STAR WARS Trebalo je proteći nekoliko sekundi da joj Tarkinove riječi, tako ležerno izgovorene, prodru do svijesti. »Kako!« jeknula je napokon Organa. »Dantooine je«, objasnio je Tarkin, zagledan u prste, »predaleko od populacijskih središta Imperija a da bi mogla poslužiti za uspješnu demonstraciju. Shvatit ćete, ako želimo da se vijesti o našoj snazi brzo prošire Imperijem, to znači da se moramo poslužiti centralnije smještenim bukačkim planetom. Ali se vi ništa ne bojte. Čim stignemo, sredit ćemo i vaše buntovne prijatelje na Dantooine.« »Ali, ti si rekao...« otpočela je Organa svoj prosvjed. »Značenje uvijek imaju samo zadnje izgovorene riječi«, izjavio je Tarkin sarkastično. »Nastavljamo s uništenjem Alderaana po planu. A onda ćete uživati u prizoru uništenja Dantooine, središta te glupe i jalove bune.« Mahnuo je dvojici vojnika koji su je okruživali. »Otpratite je na glavni promatrački nivo«, rekao je i nasmiješio se, »i pobrinite se da joj baš ništa ne pokvari pogled.« 138 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA olo je žurno očitavao brojčanike i indikatore u skladišnom prostoru. Povremeno bi preko raznih senzora povukao kutijicu, promotrio rezultat, pa coknuo od zadovoljstva. »Možete prestati brinuti zbog naših imperijalnih prijatelja«, rekao je Lukeu i Benu. »Više nam ne mogu ući u trag. Rekao sam vam da smo ih skinuli s vrata.« Kenobi bi na ovo odgovorio kratkim klimanjem glave, ali je baš bio zauzet Lukeom, kojemu je nešto objašnjavao. »Nemojte mi sad samo svi čestitati odjednom«, progunđao je Solo pomalo ojađeno. »Ali molim, navigacijsko je računalo predvidjelo naš dolazak u orbitu Alderaana u nula-dva-sto. Bojim se da ću nakon ove male avanture morati falsificirati novu letnu dozvolu.« Vratio se svojim provjerama i prošao kraj okruglog stolića. Bio je prekriven kvadratićima osvijetljenim odozdo, a s obje su mu strane bili postavljeni kompjutorski monitori. Iz raznih su se kvadratića iznad stola projicirati trodimenzionalni likovi. Nad stolom je zgrbljeno sjedio Chewbacca, i brada mu je počivala na masivnim šakama. Krupne su mu oči blistale a pra-menje mu je na obrazima bilo zavijeno prema gore, te je na svaki način pokazivao da je vrlo zadovoljan samim sobom. 139 STAR WARS Ili je bar takav bio sve dok Artoo Detoo s druge strane nije podigao svoj zdepasti ud s pandžom i kucnuo po vlastitom kompjutorskom monitoru. Jedan je lik najednom prešao ploču do novog kvadrata i tu se zaustavio. Kad je Vuki proučio novu konfiguraciju, preko lica mu je prešao izraz zbunjenosti, pa bijesa. Propalio ga je pogledom preko stola, pa na neagresivni stroj ispustio čitavu bujicu uvredljivog galimatijasa. Artoo mu je u odgovor mogao samo zapi-jukati, ali se ubrzo upleo Threepio i stao na stranu svog manje elokventnog suputnika, te se upustio u raspravu sa stamenim antropoidom. »Potez je bio sasvim u redu. I nikakva ti tu dernjava neće pomoći.«
Sola je privuklo komešanje, pa se osvrnuo preko ramena i lagano se namrštio. »Daj mu to pusti. Tvoj je prijatelj ionako u velikoj prednosti. A jednog Vukija baš nije jako pametno uzrujavati.« »Za takvo mišljenje imam puno razumijevanja, gospodine«, odvratio mu je Threepio, »ali je ovdje riječ o načelu. Postoje izvjesni standardi kojih se mora pridržavati svaki razumni stvor. Ako s njima počnemo kompromizirati zbog ikakvih razloga, među koje spada i prijetnja, onda se time odričemo svog prava da nas zovu inteligentnim bićem.« »Nadam se da će vam to obojici biti na umu«, informirao I ga je Solo, »kad vam Chewbacca bude obojici trgao ruke iz tijela.« »Osim toga, dakako«, nastavio je Threepio ne dajući se smesti, »pohlepa ili iskorištavanje nečije slabosti jasan je znak nesportskoga duha.« To je iz Artooa izmamilo pisak zgražanja, i dva su se robota ubrzo našla sred divlje elektroničke svađe, dok je Chewbacca naizmjenično nešto klepetao sad jednom sad drugom, povre140 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA meno zamahujući prema njima kroz prozračne figure što su strpljivo čekale na ploči. Gluh na prepirku, Luke je stajao sleđen u sredini skladišta. Iznad glave je, u pravilnom položaju, držao aktivirani svjetlo-mač. Iz prastarog je oružja dopirao tihi zuj dok je Luke nasrtao i parirao pod instruktivnim pogledom Bena Kenobija. Solo bi povremeno bacio pogled na Lukeove nespretne pokrete, a mršave su mu crte lica bile poškropljene unutrašnjom sigurnošću. »Ne, Luke, zamasi moraju teći, a ne kao da cijepaš drva«, uputio ga je Kenobi blagim glasom. »Ne zaboravi, sila je sveprisutna. Ona od tebe zrači, ali te i čitavog obavija. Ratnik Je-dija stvarno osjeća silu kao nešto opipljivo.« »To je, znači, energijsko polje?« upitao je Luke. »To je energijsko polje i više od toga«, nastavio je Kenobi skoro mistično. »Aura koja istodobno i vlada i sluša. To je ni-štavilo koje čini čuda.« Na trenutak se zamislio. »Baš nitko, čak ni znanstvenici Jedija, nisu uspjeli istinski definirati silu. Možda nitko nikad ni neće. Ponekad u tim objašnjenjima sile ima magije koliko i umjetnosti. A što je magičar nego praktični teoretičar? A sad, da pokušamo još jednom.« Starac je odvagivao srebrnastu kuglu veliku otprilike kao muška šaka. Bila je prekrivena finim ticalima, a neka su od njih bila nježna kao u noćnog leptira. Bacio ju je prema Lukeu i ona se zaustavila dva metra od momkova lica. Dok ga je kugla polako obilazila, Luke se pripravljao, stalno joj se okrećući licem i zauzimajući nove poze. Ona je najednom munjevito nasrnula i sledila se otprilike metar od njega. Luke nije nasjeo na taj fingirani udarac i lopta se uskoro povukla. Luke je polako krenuo bočno da zaobiđe loptine prednje senzore, pa zabacio mač spremajući se udariti. Dok je on još bio zauzet time, lopta je sunula i našla mu se za leđima Iz jednog je ticala iskočila t^nka nit svjetla i pogodila Lukea u straž141 STAR WARS nji dio bedra, pa ga bacila na palubu još dok je u okretu za-mahivao mačem - prekasno. Luke je protrljao uspavanu nogu punu žmaraca i pokušao se ne obazrijeti na prasak Solovog pokudnog smijeha. »Hokus-pokus religije i arhaično oružje slaba su zamjena za dobar blaster o boku«, posprdnuo se pilot. »Ti ne vjeruješ u silu?« upitao je Luke i s mukom se uspravio na noge. Zatupljujuće se djelovanje zrake brzo gubilo. »Prešao sam galaksiju s kraja na kraj«, rekao je pilot hvastavo, »i pritom se nagledao čudesa. I previše toga a da bih mogao vjerovati u postojanje nekakve 'sile'. I previše da bih mogao povjerovati da bi tako nešto moglo upravljati nečijim či-nima. O svojoj sudbini odlučujem ja - a ne nekakvo polumistično energijsko polje.« Pokazao je na Kenobija. »Da sam na tvome mjestu, ne bih ga slijedio tako slijepo. To je lukava starina, puna jednostavnih trikova i zločestoća. Možda te zlorabi za svoje ciljeve.« Kenobi se na ovo samo blago nasmiješio, pa se opet okrenuo Lukeu. »Savjetovao bih ti, Luke, da pokušaš još jednom«, rekao je utješnim glasom. »Moraš pokušati odvojiti svoje postupke od svjesnog upravljanja. Ne smiješ se koncentrirati ni na što konkretno, ni vidljivo ni zamišljeno. Moraš pustiti da ti misli plutaju, plutaju; tek se tada možeš poslužiti silom. Moraš se naći u stanju kad postupaš prema onom što osjećaš, a ne prema onom što si unaprijed smislio. Moraš prestati racionalno misliti, mo-• raš se opustiti, zaustaviti misli... prepustiti se struji... slobodan... slobodan...«
Starčev se glas snizio do hipnotičkog zuja. Kad je s tim bio gotov, kromirana je kugla sunula na Lukea. Uspavan Kenobi-jevim hipnotičkim tonom, Luke nije ni opazio njezin napad. A upitno je je li išta jasno i vidio. Ali kad mu se kugla primakla, on se zavrtio zapanjujućom brzinom, i sablja je na neobi142 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA čan način opisala uzlazni i prema van izbočen luk. Crvena zraka što ju je odaslala kugla bila je uredno skrenuta u stranu. Zujanje je prestalo i kugla je pala na palubu, izgubivši svu živost. Luke je zažmirkao kao da se probudio iz kratkoga drijema, pa se savršeno zabezeknuto zapiljio u inertnog sparing-par-tnera. »Eto vidiš, ti to možeš«, rekao mu je Kenobi. »Ali te ja više od toga i ne mogu naučiti. A sad moraš naučiti kako da silu puštaš u sebe po vlastitoj volji, tako da njome može upravljati i svjesno.« Kenobi je otišao u stranu, pa iza ormarića izvadio veliku kacigu i prišao Lukeu. Potom ju je stavio momku na glavu i tako mu sasvim oduzeo ćutilo vida. »Ništa ne vidim«, promrmljao je Luke, pa se okrenuo i natjerao Kenobija se otkorači izvan dohvata opasno lelujava mača. »Kako da se onda borim?« »Pomoću sile«, objasnio je stari Ben. »Kad ti je tragač maločas nasrnuo na noge, ti ga zapravo i nisi 'vidio', pa ipak si uspio parirati zraku. Daj pusti osjećajima da opet poteku u tebi.« »Ja to ne mogu«, jeknuo je Luke. »Opet će me zakačiti.« »Ne, ako budeš imao povjerenja u sebe«, nije se dao Kenobi, no to na Lukea nije djelovalo baš jako uvjerljivo. »A samo ovako možeš biti siguran da si se sasvim prepustio sili.« Kenobi je opazio da se skeptični Korelijanac okrenuo u želji da vidi što će se sad dogoditi, pa je na trenutak zastao. Za Lukea nije bilo korisno da mu se taj samouvjereni pilot smije svaki put kad pogriješi. Ali ako ga buae puno mazio, ni od toga neće biti dobra, a za to i tako nije bilo vremena. Baci ga u vodu i nadaj se da će zaplivati, odlučno je posavjetovao samoga sebe. 143 STAR WARS Nadvio se nad kromiranu kuglu i dotakao komande sa strane. A onda ju je bacio ravno uvis. Ona je opisala luk prema Lukeu. Lopta je zakočila usred pada, pa kao kamen poletjela prema palubi. Luke je zamahnuo mačem prema njoj. Iako je to bio hvalevrijedan pokušaj, ipak nije bio ni izdaleka dovoljno brz. Malo je ticalo još jednom zasjalo. Ovaj je put grimizna igla pogodila Lukea ravno u sjedalo hlača. Iako to nije bio udarac koji bi ga onesposobio, Luke ga je tako osjetio; zacvilio je od bola i okrenuo se, pokušavajući dohvatiti svog nevidljivog mučitelja. »Opusti se!« potaknuo ga je stari Ben. »Budi slobodan. Ti se pokušavaš osloniti na oči i uši. Prestani predviđati i posluži se ostatkom mozga.« Najednom je mladac zastao i malo zadrhtao. Tragač mu je još bio za leđima. Još je jednom promijenio smjer, pa se još jednom bacio i opalio. Istog je časa poletio i svjetlomač, koliko nezgrapan u gibanju toliko i točan, pa skrenuo munju. Kugla ovaj put nije pala nepomična na palubu. Umjesto toga je ustuknula tri metra i ostala tako lebdjeti. Svjestan da mu bruj tragača više ne tuče u uši, Luke je oprezno provirio ispod kacige. Znoj i iscrpljenost otimali su mu se za mjesto na licu. »Jesam li..?« »Rekao sam ti da ti to možeš«, informirao ga je Kenobi sa zadovoljstvom. »Kad jednom stekneš pouzdanje u svoj unutrašnji ja, ništa te više neće zaustaviti. Rekao sam ti da u tebi I ima toliko toga od tvog oca.« »Ja bih to nazvao srećom«, prezrivo je frknuo Solo koji je upravo dovršio pregled instrumenata. »Mladi moj prijatelju, meni moje iskustvo govori da to što zovu srećom uopće ne postoji - da je to samo vrlo povoljna 144 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA prilagodba višestrukim faktorima, a koja priklanja događaje na našu stranu.« »Nazovi to kako te volja«, frknuo je Korelijanac ravnodušno, »ali biti dobar s mehaničkim tragačem je jedno. A biti dobar sa živom opasnošću je nešto sasvim drugo.« Još dok je to izgovarao, na drugom je kraju spremišta za-bljeskala žaruljica upozorenja. Chewbacca je to opazio pa ga upozorio povikom. Solo je bacio brz pogled na upravljačku ploču, pa obavijestio putnike: »Stižemo na Alderaan. Uskoro usporavamo i vraćamo se u podsvjetlosnu brzinu. Idemo, Chewie.« Vuki je ustao od igraćeg stola pa krenuo za partnerom prema pilotskoj kabini. Luke ih je promatrao kako odlaze, ali mu u glavi nije bio skori dolazak na Alderaan. U njoj je plamtjelo nešto drugo, nešto što mu je raslo i dozrijevalo u dnu mozga, jer se stalno bavio time. »Znaš što«, promrmljao je. »Zaista sam nešto osjetio. Skoro sam 'vidio' obrise tragača.« Pokazao je
na spravu što mu je lebdjela iza leđa. Kad je Kenobi odgovorio, glas mu je bio svečan. »Luke, ti si napravio prvi korak prema širem svemiru.« *** Deseci su instrumenata, što su zujali i brujali, u pilotskoj kabini teretrijaka stvarali atmosferu užurbane košnice. Pažnja je i Sola i Chewbacce bila prikovana za najvažnije instrumente. »Polako... sad malo pričekaj, Chewie.« Solo je ugodio nekoliko ručnih kompenzatora. »Spremni za podsvjetlosnu... spremni... ubaci nas, Chewie.« Vuki je okrenuo nešto na pultu pred sobom. Istodobno je Solo povukao srazmjerno veliku polugu. Najednom su se duge pruge dopplerovski iskrivljenih zvijezda usporile u crtice, 145 STAR WARS te napokon u dobro poznate plamene izboje. Brojčanik je na pultu pokazivao nulu. Iz ništavila su najednom iznikli gigantski komadi usijane stijene, i brodski su ih deflektori jedvice uspjeli skrenuti. To je toliko opteretilo Milenijskog sokola da se brod počeo divlje tresti. »Sto to..?« propentao je do srži zapanjeni Solo. Chewbacca, koji je sjedio do njega, sve to nije ni pokušao prokomentirati, nego je samo isključio nekoliko sklopki i aktivirao druge. Njihov je teretnjak od trenutnog uništenja spasila samo činjenica da je oprezni Solo iz nadsvjetlosne brzine uvijek izlazio s uključenim deflektorima - čisto za slučaj da ga s druge strane čeka tko od mnoštva neprijateljski nastrojenih stvorova. Luke je s mukom održavao ravnotežu dok se probijao u pilotsku kabinu. V »Sto se to zbiva?« »Vratili smo se u normalni prostor«, informirao ga je Solo, »ali smo se našli usred asteroidne oluje od kakve goru nisam vidio u životu. Nema je čak ni na kartama.« Zirnuo je na nekoliko indikatora. »Prema galaktičkom atlasu, naš je položaj ispravan. Nedostaje samo jedno: Alderaan.« »Nedostaje? Mislim - to je suludo!« »Ne mislim se prepirati«, odgovorio je Korelijanac smrknuto. »Evo ti pa vidi.« Mahnuo je kroz prozor. »Triput sam provjerio koordinate, i s navigacijskim je kompjutorom sve u redu. Trebali smo se naći na jedan planetarni dijametar iznad površine. Pilotsku je kabinu trebao ispuniti sjaj planeta, ali - vani nema ničega. Samo taj krš.« Zastao je. »Sudeći po količini podivljale energije vani i obujmu krutog otpada, ja bih rekao da je Alderaan... raznesen. Potpuno.« »Uništen«, prošaptao je Luke, smlavljen utvarom što se dizala iz tako nezamislive katastrofe. »Ali... kako?« 146 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Imperij«, izjavio je čvrsti glas. Ben Kenobi je ušao za Lu-keom, i svu je njegovu pažnju zaokupila praznina pred njima, kao i značenje skriveno iza nje. »Ne.« Solo je polako vrtio glavom. I on je na svoj način bio ošamućen golemošću onog na što je upućivalo starčevo mišljenje. Da bi ljudski čin mogao biti odgovoran za uništenje čitavog stanovništa, samoga planeta... »Ne... to nije mogla učiniti ni čitava imperijalna flota. Za to bi trebalo imati tisuću brodova i vatrenu moć kakva ne postoji u svemiru.« »Pitam se ne bi li nam bilo pametnije da se maknemo odavde«, promrmljao je Luke, pokušavajući zaci pogledom iza ruba prozora. »Ako je to kojim slučajem djelo Imperija...« »Ja nemam pojma što se tu dogodilo«, rekao je Solo i ljutito opsovao, »ali ću vam reći nešto. Imperij nije...« Najednom je glasno zazujao prigušeni alarm, a istodobno je na komandnom pultu zabljeskalo svjetlo. Solo se nadvio nad odgovarajuće instrumente. »Još jedan brod«, izvijestio je. »Još mu ne mogu odrediti tip.« »Preživjeli, možda - netko tko možda zna što se dogodilo«, ponadao se Luke. Ali riječi koje su uslijedile, razbile su ne samo tu nadu. »To je imperijalni lovac«, rekao je Ben Kenobi. Chewbacca je najednom glasno zarežao. Pred prozorom se rascvjetao golemi cvijet destrukcije i žestoko uzdrmao teret-njak. Kraj prozora je pilotske kabine proletjela sićušna kugla s dvostrukim krilima. »On nas je slijedio!« uskliknuo je Luke. »Od Tatooine? Nemoguće«, usprotivio se Solo u nevjerici. »Ne kroz hiperprostor.« Kenobi je izučavao konfiguraciju prikazanu na orijentacij-skom ekranu. 147
STAR WARS »U pravu si, Han. To je lovac kratkog dometa, tipa Tie.« »Ali otkud se on stvorio?« poželio je doznati Korelijanac. »U blizini ne postoji nikakva imperijalna baza. To nije mogao obaviti Tie.« »Vidio si ga kako prolazi.« »Znam. I zaista je izgledao kao lovac Tie - no što je s bazom?« »Odlazi brzom brzinom«, zamijetio je Luke, zagledan u ori-jentacijski ekran. »Bez obzira kamo pošao, ako nas opazi, onda smo se uvalili u veliku nevolju.« »Sto se mene tiče, neće«, izjavio je Solo. »Chewie, ometi mu transmisiju. I hvataj potjerni kurs.« »Bilo bi ga najpametnije pustiti«, rekao je Kenobi zamišljeno. »I već nam je izišao daleko izvan dometa.« »Ali ne zadugo.« Uslijedilo je nekoliko minuta, za kojih je pilotska kabina bila ispunjena napetom tišinom. Sve su oči bile na orijentacijskom ekranu i prozoru. Imperijalni je lovac najprije pokušao pobjeći zapletenim manevrom izbjegavanja, ali mu to nije pomoglo. Teretnjak zapanjujućih manevarskih sposobnosti visio mu je za repom, stalno smanjujući razmak. Shvativši da se ne može otresti progonitelja, pilot lovca zacijelo je do kraja isforsirao svoj sićušni motor. Ispred njih, u mnoštvu je zvijezda jedna stalno postajala sve svjetlija. Luke se namrštio. Gibali su se brzo, ali ipak ne toliko da bi ijedno nebesko tijelo moglo tako brzo postati toliko svjetlije. Nešto se tu naprosto nije slagalo. »Nemoguće je da je tako maleni lovac sam zašao tako duboko u svemir«, zamijetio je Solo. »Zacijelo se izgubio, možda je pripadao nekakvom konvoju ili što ja znam«, iznio je Luke svoju hipotezu. Solov je komentar bio pun veselja. 148 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Mislim, neće još dugo, pa neće nikome ni stići reći ništa o nama. Još minutu-dvije, pa smo mu za vratom.« Zvijezda pred njima i dalje je postajala sve svjetlija, i njezin je sjaj očito dopirao iznutra. Razabrao se kružni obris. »On ide prema tom malom mjesecu«, promrmljao je Luke. »Tu Imperij zacijelo ima izbačenu bazu«, pretpostavio je Solo. »Iako, sudeći po atlasu, Alderaan nema prirodnih satelita.« Ali je tu misao odbio slijeganjem ramenima. »U galaktič-koj topografiji nikad nisam bio posebno jak. Mene zanimaju samo planeti i mjeseci na kojima žive mušterije. Ali mislim da ga mogu srediti prije nego što stigne; već mi je skoro na dometu.« Iz časa u čas bivali su mu sve bliži. Pomalo su počeli razabirati i kratere i planine na satelitu. Pa ipak je u njima bilo nešto krajnje čudno. Obrisi su kratera bili isuviše pravilni, brda su bila isuviše vertikalna, a kanjoni i doline nemoguće ravni i pravilni. Takvu površinu nije moglo stvoriti nikakvo hirovito djelovanje vulkana. »To nije mjesec«, tiho je lanuo Kenobi. »To je svemirska stanica.« »Ali to je preveliko za svemirsku stanicu«, usprotivio se Solo. »Vidi koliki je! To ne može biti ništa umjetno - naprosto ne može!« »Muči me čudan osjećaj«, glasio je Lukeov komentar. Najednom je, inače uvijek mirni Kenobi, uzbuđeno uskliknuo. »Okreni brod! Mičimo se otale!« »Istina, stari, mislim da si u pravu. Punom parom krmom, Chewie.« Vuki je počeo namještati komande, a teretnjak kao da je usporio, opisujući široki luk oko krivine. Sićušni je lovac smjesta poskočio prema čudovišnoj stanici, i onda ga je progutao njezin silni obujam. 149 STAR WARS Chewbacca je zablebetao nešto Solou, dok se brod tresao i napinjao sukobljen s nevidljivim silama. »Uključi dodatni pogon!« zapovjedio je Solo. Brojčanici su zacviljeli od protesta, a instrumente na komandnoj ploči redom je, pojedinačno i u parovima, hvatalo ludilo. Koliko god da se trudio, Solo nije mogao zaustaviti stalno povećavanje gargantuanske stanice - sve dok se nije pretvorila u nebo nad njima. Luke se divlje zapiljio u sekundarnu opremu veliku kao brda, tanjure antena veće od čitavog Mosa Eisleyja. »Zašto još idemo prema njoj?« »Prekasno«, prošaptao je Kenobi tiho. Kratak pogled na Sola potvrdio je njegove sumnje.
»Uhvatila nas je vučna zraka - nikad nisam vidio jaču. I ona nas uvlači«, promrmljao je pilot. »Hoćeš reći da ne možeš ništa?« upitao je Luke i osjetio se nevjerojatno nemoćno. Solo je proučio očitanja preopterećenih senzora i odmahnuo glavom. »Ne protiv takve sile. I ja sam prebacio na punu snagu, maleni, a nisam se maknuo ni za djelić stupnja. Beskorisno je. Morat ću isključiti motore da nam se ne rastale. Ali me neće samo tako, bez borbe, usisati kao prašinu!« Već je krenuo iz pilotskog naslonjača, ali ga je zadržala vremešna no još snažna šaka na ramenu. Starcu je na licu bio zabrinut izraz - pa ipak i slutnja nečega manje grobljanskog. »Tu bitku ne možem dobiti - iako, moj dječače, i za bitku uvijek postoji alternativa...« Što se teretnjak više primicao, prava je veličina bojne stanice postajala sve očitijom. Stanicu je po ekvatoru opasivao grozd umjetnih metalnih brda, a pristanišni su dokovi vabili ispruženim prstima što su se dizali skoro dva kilometra iznad površine. 150 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Milenijskog sokola, koji se pretvorio u sićušnu mrlju na sivoj masi stanice, sila je srkala prema jednom od tih čeličnih pseu-dopoda, koji ga je napokon i progutao. Jezero je metala zatvorilo ulaz i teretnjak je nestao kao da ga nikad nije ni bilo. *** Dok su Tarkin i admiral Motti konferirali u blizini, Vader se zagledao u zbrkani raspored zvijezda prikazan na karti dvorane za sastanke. Bilo je zanimljivo kako ta prva primjena najrazornijeg stroja svih vremena nije ostavila nikakvog traga na karti, koja je opet predstavljala tek sićušni dio jedne prilično skromne galaksije. Trebalo bi izdvojiti mikroskopski djelić te karte, i tek bi se tada opazila mala promjena prostornog rasporeda masa, prouzročena iščeznućem Alderaana. Alderaana sa svim njegovim gradovima, farmama, tvornicama i gradićima - i izdajicama, podsjetio se Vader. Usprkos svom napretku i domišljatim tehnološkim metodama anihilacije, postupci su ljudskog roda i dalje bili neopa-zivi u tom ravnodušnom, nezamislivo golemom svemiru. Ali ako se ikad ostvare Vaderovi najveličanstveniji planovi, i to će se promijeniti. Bio je sasvim svjestan činjenice da je onoj dvojici, koja su nastavila majmunski čavrljati njemu iza leđa, usprkos svoj njihovoj inteligenciji i ambiciji, promakla sva ta golemost i sve to čudo. Tarkin i Motti bili su nadareni i ambiciozni, ali su sve sagledavali samo u sitnim ljudskim mjerilima. Prava je šteta, pomislio je Vader, što ne posjeduju širinu pogleda koja bi odgovarala njihovim sposobnostima. Pa ipak, nijedan od njih nije bio Mračni Gospodar. Pa se onda od njih mnogo više od toga i nije moglo očekivati. Ta su dvojica u ovom času bila korisna, i opasna, ali će jednoga dana morati i njih smesti u stranu, kao što se smeo i Alderaan. 151 STAR WARS A sad si nije mogao priuštiti da ih naprosto ignorira. I makar bi mu bilo draže društvo njemu jednakih, ipak je morao priznati da mu u ovom trenutku baš nitko nije ravan. No bilo kako bilo, sad im se okrenuo i ubacio im se u razgovor. »Obrambeni sustavi na Alderaanu, usprkos svom senatorič-nom nijekanju, bili su među najjačima u Imperiju. Zbog toga moram zaključiti da je naša demonstracija bila koliko impresivna toliko i temeljita.« Tarkin se okrenuo prema njemu i zakimao glavom. »Senat je već ovaj čas obaviješten o našem djelu. Uskoro ćemo moći objaviti i istrebljenje same Alijanse, čim im sredimo glavnu vojnu bazu. Sad kad je eliminiran Alderaan, njihov glavni centar za snabdijevanje oružjem, vidjet ćete da će ostatak sustava sa secesionističkim sklonostima vrlo brzo stati u vrstu.« U prostoriju je ušao imperijalni časnik i Tarkin se okrenuo. »Sto je bilo, Cass?« Izraz je na licu nesretnog časnika bio sličan izrazu miša izabranog da mački priveže zvonce. »Guverneru, izviđačke su prethodnice stigle do Dantooine i oplovile je. I otkrile ostatke pobunjeničke baze... te procijenili da su napušteni već pred dosta vremena. Možda i pred nekoliko godina. U međuvremenu nastavljaju s temeljitim pregledom ostatka sistema.« Tarkin je zapao u apoplektično stanje, a lice mu je od bijesa dobilo boju šipka. »Ona je lagala! Ona nam je lagala!« Nitko to nije mogao vidjeti, no Vader kao da se nasmiješio iza svoje maske. »Onda je prva razmjena 'istina' ispala neriješeno. Ja sam vam govorio da ona nikad neće izdati pobunu - ukoliko ne pomisli da bi nas njezino priznanje moglo nekako uništiti.« 152 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA
»Smjesta je likvidirajte!« Guverner je jedva uspijevao oblikovati riječi. »Daj se smiri, Tarkine«, posavjetovao ga je Vader. »Ti bi samo tako odbacio našu jedinu vezu s pravom buntovničkom bazom? Ona nam još može biti dragocjena.« »Bogovi! Sad si to sam rekao, Vaderu: iz nje više nećemo izvući ništa. A ja ću pronaći tu skrivenu tvrđavu, pa sve ako budem morao uništiti sve zvjezdane sustave u ovom sektoru. Ja ću...« Prikinuo ga je tihi pijuk, koji je tražio njihovu pažnju. »Da, što je bilo?« upitao je nervozno. Glas je pripadao nevidljivom sugovorniku. »Gospodo, upravo smo zarobili mali teretnjak koji je ušao među ostatke Alderaana. Standardna provjera upućuje da se njegove oznake slažu s oznakama broda koji je probio karantenu na Mos Eisleyju, u sustavu Tatooine, i ubacio se u hiper-prostor prije nego što su ga sustigli imperijalni brodovi koji su držali blokadu.« Tarkina je to očito zbunilo. »Mos Eisley? Tatooine? Što je to? O čemu on to priča, Vaderu?« »To znači, Tarkine, da će uskoro biti uklonjen i zadnji od naših nerazriješenih problema. Netko je očito primio one nestale trake s podatcima, doznao tko ih je napisao, i onda joj ih pokušao vratiti. Možda bismo mogli olakšati njihov susret sa senatoricom.« Tarkin je već htio nešto reći, pa zastao, i na kraju kimanjem glave potvrdio da je razumio. »Baš zgodno. Ali to prepuštam tebi, Vaderu.« Mračni se Gospodar lagano naklonio, o bila je to gesta u kojoj je Tarkin prepoznao pro forma pozdrav. A onda se naglo okrenuo i izišao iz prostorije, ostavljajući Mottija da zbunjeno pogledava sad jednog sad drugog. 153 --------------------------------------STAR WARS-------------------------------------*** Teretnjak je beživotno ležao u sletnom hangaru golemog unutrašnjeg prostora. Pred spuštenim glavnim mostom što je vodio u brod stajalo je trideset imperijalnih oružnika. Kad su im prišli Vader i komodor, cupnuli su petama i zauzeli stav pozor. Vader je zastao na dnu mosta, i baš se zagledao u plovilo, kad mu je pristupio časnik s nekoliko vojnika. »Na naše ponovljene signale nije bilo odgovora, gospodine, zato smo most aktivirali izvana. Nismo uspjeli uspostaviti vezu ni s kim unutra, niti komunikatorom niti osobno«, izvijestio je časnik. »Pošalji ljude unutra«, zapovjedio je Vader. Časnik se okrenuo i prenio zapovijed dočasniku, koji je dreknuo zapovijed. Mnoštvo se teško naoružanih vojnika uspelo rampom i ušlo u vanjski dio trupa. Napredovali su sa zamjetnim oprezom. Kad su se našli unutra, dvojica su u napredovanju pokrivala trećeg. Kretali su se tako u trojkama i brzo se raširili brodom. Pod udarcima su potkovanih nogu šuplje odjekivali hodnici, a aktivirana su vrata spremno klizila u stranu. »Nikoga«, napokon je iznenađeno konstatirao narednik koji ih je vodio. »Pogledajte u pilotsku kabinu.« Nekoliko se oružnika probilo naprijed i gurnulo nepropusna vrata, no samo da bi otkrila da u pilotskim naslonjačima nema nikoga, kao ni u ostatku teretnjaka. Komande su bile dezakti-virane, i svi sustavi isključeni. Na upravljačkoj bi se ploči tek tu i tamo hirovito upalila i ugasila jedincata žaruljica. Narednik je pošao naprijed, shvatio što je izvor toga svjetla, pa aktivirao odgovarajuće komande. Na obližnjem se ekranu pojavio ispis. Pažljivo ga je proučio, pa se okrenuo da prenese informaciju svom nadređenom, koji je čekao kod glavnog ulaza. 154 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Ta ga je poštenjačina pažljivo sasušala, a onda se okrenula i sišla do komodora i Vadera. »Gospodo, na brodu nema nikoga; brod je sasvim evakuiran. Sudeći po brodskom dnevniku, posada ga je napustila odmah po uzlijetanju, i prepustila automatici da ga odvede do Al-deraana.« »Vjerojatno varka«, glasno je razmislio komodor. »To znači da su još na Tatooinei!« »Moguće«, dopustio je Vader nevoljko. »Izbačeno je nekoliko spasilačkih kapsula«, nastavio je časnik. »Jeste li na brodu našli kakve 'droide?« doviknuo je Vader. »Ne, gospodine - ništa. Ako su i bili, zacijelo su napustili brod zajedno s organskom posadom.« Vader je zastao, i tek onda odgovorio. A kad je to učinio, u glasu mu se slutila nedvojbena nesigurnost. »Nešto se tu ne slaže. Pošaljite na brodu ekipu za skaniranje s potpunom opremom. Hoću da pregledate svaki centimetar broda. Neka to bude gotovo što je prije moguće.« Izrekavši to, brzo se okrenuo na peti i krupnim korakom izišao iz han-gara, progonjen izluđujućim osjećajem da je previdio nešto strahovito važno.
Ostatak je skupljenih vojnika raspustio časnik. Brod je trkom napustio i zadnji samotni oklopnik koji je pregledao prostor ispod komandnih pultova u pilotskoj kabini pa izletio da se pridruži svojim drugovima. Žudio je što prije otići s tog sablasnog broda i vratiti se u udobni okoliš vojarne. Njegovi su teški koraci odzvanjali kroz sad još pustiji teretnjak. A dolje je prigušeni glas časnika koji je davao posljednje zapovijedi napokon zamro, i tako se na unutrašnjost broda spustila potpuna tišina. Drhtanje je dijela poda bilo jedino gibanje u njemu. 155 STAR WARS Najednom se to podrhtavanje pretvorilo u oštro podizanje. Uvis su poletjele dvije metalne ploče, a za njima su odmah pošle i dvije raščupane glave. Han Solo i Luke hitro su se osvrnuli, a onda se uspjeli malo opustiti, kad je postalo jasno da u brodu zaista nema nikoga, baš kako su zaključili po zvukovima. »Sva sreća da si ugradio te odjeljke«, prokomentirao je Luke. Solo baš nije bio tako veselo siguran. »A što misliš gdje držim kontrabandu - u glavnom skladištu? Iako priznajem da nikad nisam ni pomislio da ću se u njima i sam švercati.« Divlje se prenuo na neočekivani zvuk, no to se samo još jedna ploča maknula u stranu. »Pa to je smiješno. To neće ići. Čak i kad bih mogao uzle-tjeti i proći kroz zatvoreni kapak« - pokazao je palcem prema gore - »nikad ne bismo mogli pobjeći od te vučne zrake.« Otvorila se još jedna ploča, i otkrila lice vremešnog vilenjaka. »To prepusti meni.« »Bojao sam se da ćeš reći baš to«, promrmljao je Solo. »Stari, ti si sto posto lud.« Kenobi mu se široko nasmiješio. »Sto nam to govori o čovjeku koji je toj ludi stupio u službu?« Dok su se izvlačili iz odjeljaka, Solo je mrmljao nešto u bradu. Chewbacca je to uspio izvesti tek nakon mnogo brundanja i izvijanja. Na dno su rampe stigla dva tehničara. I javila se dvojici oklopnika koji su je čuvali i dosađivali se. »Brod je sad samo vaš«, rekao je jedan od oružnika. »Ako skaneri što uhvate, smjesta nam javite.« 156 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Obojica su kimnula glavom, pa povukla svoju tešku opremu uz rampu. Čim su nestali u unutrašnjosti, začuo se teški tresak. Oba su se stražara brzo okrenula, a onda ih je zazvao glas: »Hej, vi dolje, možete nam malo pomoći?« Jedan je oružnik pogledao svog druga, i ovaj je slegnuo ramenima. Potom su obojica krenula uz rampu, mrmljajući komentare na račun spretnosti civilnih tehničara. Odjeknuo je i drugi tresak, no sad ga više nitko nije mogao čuti. Pa ipak je nestanak dva oružnika bio opažen, i to uskoro. Hangarski časnik, koji je prolazio kraj prozora malog zapovjednog ureda kod ulaza u teretnjak pogledao je van i namrštio se ne opazivši od stražara ni traga ni glasa. Zabrinut ali ne i uplašen, prišao je komunikatoru i progovorio u nj ne skidajući ni dalje pogled s broda. »THX-1138, zašto nisi na svojemu mjestu? THX-1138, da li me čuješ?« Zvučnik mu je odgovorio samo krčanjem. »THX-1138, zašto ne odgovaraš?« Časnika je već počela obuzimati panika, kad je niz most sišao oklopljeni lik i domah-nuo mu. Pokazao je na dio kacige koji mu je pokrivao desno uho, pa kucnuo po njemu, što je značilo da komunikator u njemu ne radi. Hangarski časnik na ovo je samo s negodovanjem zavrtio glavom, pa uputio svom pomoćniku zlovoljni pogled i krenuo prema vratima. »Daj preuzmi dužnost. Još jedan pokvareni transmiter. Idem vidjeti što se dade učiniti.« Aktivirao je vrata i zakoračio kad su se ona povukla u stranu - pa šokirano zateturao natrag. Čitava je vrata ispunilo gorostasno dlakavo stvorenje. Chew-bacca se nagnuo unutra, pa ispustivši tul od kojeg su pucale kosti, jednim zamahom šake velike kao tava za palačinke, sravnio ošamućenog časnika sa zemljom. 157 STAR WARS Njegov je pomoćnik već bio na nogama, i baš je posezao za blasterom kad je kroz čitavog njega prošla uska energijska zraka i probila mu srce. Solo je podigao vizir oklopničke kacige, pa ga onda opet spustio i za Vukijem ušao u prostoriju. Za njim su se natisnuli i 'droidi, dok je zalaznicu preuzeo Luke, također odjeven u oklop zlosretnog imperijalnog vojnika. Luke se nervozno osvrnuo, pa za njima zatvorio vrata. »Uz njegovo tuljenje i tvoju pucnjavu na sve što ti dođe pred cijev, pravo je čudo da već čitava stanica
ne zna da smo tu.« »Daj ih pozovi«, zatražio je Solo, nerazumno ponesen dosadašnjim uspjehom. »Draža mi je otvorena borba od sveg tog šuljanja i muljanja.« »Možda se tebi žuri umrijeti«, odrezao mu je Luke, »ali meni baš nimalo. A samo se tom šuljanju i muljanju ima zahvaliti što su nam glave još na ramenu.« Korelijanac je kiselo pogledao Lukea, ali nije rekao ništa. Gledali su kako Kenobi barata nevjerojatno složenim kompjutorskim pultom ležerno i lako, ostavljajući dojam čovjeka koji se već odavno navikao upravljati složenom mašinerijom. Ekran se brzo osvijetlio, i na njemu se ukazala karta dijela bojne stanice. Starac se povio naprijed i dao se u pažljivo pregledavanje prikaza. U međuvremenu su se Threepio i Artoo Detoo prihvatili obližnjeg podjednako složenog komandnog pulta. Artoo se najednom sledio i divlje zazvižao zbog nečega što je otkrio. Solo i Luke su na trenutak zaboravili na svoje neslaganje o taktičkim pitanjima, pa pohitali prema robotima. Chewbacca je imao pune ruke posla jer je hangarskog časnika baš vješao za nožne prste. »Ukopčaj ga«, predložio je Kenobi i pogledao sa svog mjesta pred većim ekranom. »On bi morao znati izvući informacije 158 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA iz mreže čitave stanice. Da vidimo može li otkriti gdje je smještena jedinica za stvaranje vučne zrake.« »Zašto da naprosto odavde ne isključimo zraku, gospodine?« poželio je znati Luke. Na ovo je pitanje posprdno odgovorio Solo. »Sto, htio bi da je ponovno uključe prije nego što iz pristanišnog doka izvučemo i krmu?« Luke se na ovo potunjio. »Oh. Na to nisam mislio.« »Luke, ako želimo pobjeći kako Bog zapovijeda, onda moramo pokvariti i vučnu zraku i njezin izvor«, blago ga je ukorio stari Ben, dok je Artoo gurao svoju pandžu u netom otkrivenu otvorenu kompjutorsku utičnicu. Istog je časa na ekranu ispred njega oživjela prava galaksija svjetala i prostorija se ispunila brujem mašinerije koja radi velikom brzinom. Prošlo je nekoliko minuta dok je mali 'droid upijao informacije kao metalna spužvica. A onda se bruj usporio, pa im nešto odgovorio glasnim pijukanjem. »Našao ga je, gospodine!« objavio je Threepio ushićenim glasom. »Vučna je zraka s glavnim reaktorima povezana na s^.dam mjesta. Pristup je većini relevantnih podataka ograničen, ali će pokušati izvući kritične informacije i izbaciti ih na monitor.« Kenobi je skrenuo pažnju s većeg ekrana na manji ispisnik kraj Artooa. Preko njega su poletjeli podaci tako brzo da ih Luke nije ni mogao vidjeti, ali je Kenobi očito u toj izmaglici shema uspio nešto razabrati. »Ne vjerujem da mi vi tu, momci, ikako možete pomoći«, rekao im je. »Morat ću poći sam.« »Ja nemam ništa protiv toga«, odgovorio je Solo spremno. »Jer sam ja već napravio i više od onog što smo se pogodili. Ipak mislim, stari, da za izbacivanje te vučne zrake iz stroja neće dostajati samo tvoja magija.« 159 STAR WARS Lukea se nije bilo moguće tako lako osloboditi. »Htio bih poći s tobom.« »Ne budi nestrpljiv, mladi Luke. Za to je potrebna vještina kojom ti još nisi ovladao. Ostani i pazi na 'droide i čekaj na moj znak. Njih moramo isporučiti pobunjeničkim snagama, ili će još mnogi svjetovi doživjeti sudbinu Alderaana. Uzdaj se u silu, Luke - i čekaj.« Bacivši još jedan, zadnji pogled na potok informacija na ekranu, Kenobi je popravio svjetlomač za pojasom. Prišao je vratima, gurnuo ih u stranu, osvrnuo se lijevo, pa desno, i nestao niz dugi, jarko osvijedjeni hodnik. Čim je otišao, Chewbacca je zabrundao a Solo potvrdno kimnuo glavom. »To si ti rekao, Chewie!« Okrenuo se prema Lukeu. »Gdje si samo iskopao tog fosila?« »Ben Kenobi - general Kenobi - veliki je čovjek«, izjavio je Luke uzvišenim glasom. »Velik kad nas treba uvaliti u nesreću«, posprdno je otpuhnuo Solo. »'General', ma moje dogrjevne komore! On nas neće izvući iz ovoga.« »Imaš neku bolju ideju?« odbrusio mu je Luke izazovno. »Sve je bolje nego da samo čekamo tu da dođu i pokupe nas. Ako bismo...« Iz kompjutorskog se pulta začulo histerično zviždanje i hu-kanje. Luke je pohitao prema Artoou Detoou. Mali 'droid samo što nije skakao na svojim zdepastim nožicama. »Sto je sad bilo?« upitao je Luke Threepija.
Viši je robot i sam bio zbunjen. »Bojim se, gospodine, da ga ni sam nisam shvatio. On veli: 'Našao sam je', i stalno ponavlja: 'Ona je tu, ona je tu!'« »Tko? Koga je to pronašao?« Artoo je okrenuo Lukeu prazno žmirkavo lice i frenetično zazviždukao. 160 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Kraljevna Leia«, javio se Threepio nakon što ga je pažljivo saslušao. »Senatorica Organa - čini se da je to isto. Čini mi se da bi ona mogla biti ona osoba iz one njegove poruke.« U Lukeovim se mislima ponovno složio trodimenzionalni portret djevojke neopisive ljepote. »Kraljevna? Ona je tu?« Privučen komešanjem, prišao im je i Solo. »Kraljevna? Sto se to zbiva?« »Gdje je? Gdje je ona?« upitao je Luke bez daha, nimalo se ne obazirući na Sola. Artoo je nastavio zviždati, a Threepio prevoditi. »Nivo pet, zatvorski odjel AA-23. Sudeći po informaciji, ona je određena za polaganu likvidaciju.« »Ne! Moramo nešto učiniti.« »Ma o čemu to lupetate?« upitao je ojađeni Solo. »Ona je uprogramirala poruku u Artooa Detooa«, objasnio je Luke žurno, »onu koju smo htjeli predati na Alderaan. Moramo još pomoći.« »Daj, čekaj čas«, upozorio ga je Solo. »Sve se to zbiva za moj ukus malo prebrzo. Samo da ti ne bi nekakva glupost ušla u glavu. Kad sam rekao da ja nemam nikakvu 'bolju ideju', mislio sam to ozbiljno. Stari nam je rekao da ga tu čekamo. Meni se to ne sviđa, ali to ne znači da se tu mislim zaplesti u nekakav suludi labirint.« »Ali Ben nije znao da je ona tu«, izrekao je Luke napol kao molbu, napol kao da se prepire. »A siguran sam, da je znao, da bi promijenio svoj plan.« Tjeskoba se pretvorila u zamišljenost. »A sad, kad bismo samo mogli smisliti kako da prodremo u taj zatvorski odjel...« Solo je zavrtio glavom i odstupio. »Huh... meni se ne ide ni po kakvim imperijalnim zatvorskim odjelima.« 161 -STAR WARS »Ako nešto ne učinimo, oni će je pogubiti. Prije samo minutu sam si rekao da ne misliš samo sjediti tu i čekati da te uhvate. A sad silom hoćeš ostati. I što ti onda zapravo hoćeš?« Korelijanac je očito bio na muci - i zbunjen. »Pritom svakako nisam mislio na izlet u zatvor. Na kraju ćemo i tako najvjerojatnije završiti u njemu čemu žurba?« »Ali oni će je pogubiti!« »Bolje nju nego mene.« »A gdje ti je viteška čast, Han?« Solo se malo zamislio. »Koliko se mogu sjetiti, prodao sam je za desetkaratni kri-zopras i tri boce dobrog konjaka na Commenoru, prije otprilike pet godina.« »Ja sam je vidio«, uporno je nastavio Luke. »Kako je lijepa.« »Lijep je i život.« »Ona je bogata i moćna senatorica«, nastavio je navaljivati Luke, u nadi da bi apel na niže Solove nagone mogao uroditi boljim plodom. »Ako je spasimo, nagrada bi mogla biti pozamašna.« »A... bogata?« A onda ga je Solo pogledao s prezirom. »Čekaj malo... Nagrada, od koga? Od alderaanske vlade?« Široko je zamahnuo prema hangaru i, dosljedno, dijelu svemira u kojem je nekoć Alderaan kružio po svojoj putanji. Luke je razmišljao upravo bijesno. »Ako je ovdje zatočena, i određena za pogubljenje, to znači da je sigurno na neki način opasna za one koji su uništili Alderaan, za one koji su napravili ovu stanicu. I možeš se kladiti da to ima nekakve veze s Imperijem i njegovim uspostavljanjem vladavine potpune represije. I zato ću ti reći tko će platiti za njezino izbavljenje, i za informacije koje ona ima. Senat, pobunjenička Alijansa, i svi koncerni koji su poslovali s Alderaanom. Ona je možda jedina pre162 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA živjela nasljednica svog inozemnog bogatsva čitavog sistema! Nagrada bi mogla biti veća nego što ti to možeš i zamisliti.« »Ne znam... A zamisliti mogu brdo toga.« Kratko je pogledao Chewbaccu, i ovaj je odbrundao
jezgrovit odgovor. Solo je slegnuo ramenima prema krupnom Vukiju. »U redu, daj da pokušamo. Ali moli Boga da se nisi prevario glede te nagrade. Dakle, maleni, kakav je tvoj plan?« Luke se na trenutak smeo. Do tog časa, on je svu svoju snagu bio usredotočio na pokušaj da uvjeri Sola i Chewbaccu da mu pomognu u pokušaju spašavanja. Ali kad je u tome uspio, Luke je shvatio da nema pojma kako dalje. Već se bio navikao da radi po uputama Sola i starog Bena. Ali sad je sljedeći potez bio njegov. Pogled mu je pao na nekoliko metalnih kolutova što su se zibali o pojasu Solova oklopa. »Daj mi te okove i reci Chewbacci da dođe ovamo.« Solo je predao Lukeu tanke, no prilično nesalomljive lisičine i prenio njegov zahtjev Chewbacci. Vuki se dovaljao i stao do Lukea. »A sad ću ti to staviti na ruke«, počeo je Luke, i s lisičinama krenuo Vukiju za leđa, »i...« Chewbacca je zarežao iz dubine grla, i Luke je i nehotice poskočio. »A sad«, počeo je opet, »Han će ti to staviti i...« Bojažljivo je pružio okove Solu, neugodno svjestan uspaljenog pogleda pregolemog antropoida. Kad mu je Solo prišao, glas mu je zvučao veselo. »Ništa ne brini, Chewie. Mislim da znam što je smislio.« Lisičine su jedva i uspjele obuhvatiti debela zapešća. Usprkos očitom ortakovu povjerenju u plan, na Vukijevu se licu ipak, u trenutku aktiviranja okova, pojavio zabrinut i uplašen izraz. 163 - STAR WARS ■ »Luke, gospodine.« Luke je pogledao Threepija. »Oprostite što pitam, ali, mislim - što da radimo Artoo i ja ako netko otkrije da vas nema?« »Nadajte se da nemaju blastere«, odgovorio je Solo. Threepiov je ton jasno govorio da taj odgovor ne nalazi nimalo duhovitim. »To baš ne zvuči jako utješno.« Solo i Luke bili su isuviše zaokupljeni pripremanjem ekspedicije a da bi zabrinutom robotu posvetili puno zanimanja. Namjestili su kacige. A onda su, zajedno s Chewbaccom, s napol stvarnim slomljenim izrazom na licu, krenuli hodnikom kojim je nestao i Ben Kenobi. 164 ■ ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NASA IX Dok su se spuštali sve dalje i dublje u utrobu orijaške stanice, bilo im je sve teže stvarati dojam ležerne ravnodušnosti. Na svu sreću, oni koji su možda kod dva oklopnika i osjetili malu nervozu, mogli su je smatrati vrlo prirodnom, s obzirom na stas njihovog opasnog uhićenika. Zbog Chewbacce, međutim, njih dvojica nisu mogli biti neupadljivi kako su se nadali. Sto su išli dalje, promet je postajao sve gušći. Oko njih je vrvjelo od drugih oklopnika, činovnika, tehničara i mehanika-naca. Zadubljeni u vlastite poslove, svi se oni nisu nimalo obazirali na čudnu trojku, već bi tek tu i tamo pokoji čovjek odvojio za Vukija poneki radoznali pogled. Chewbaccino smrknuto držanje i prividno pouzdanje njegovih tamničara umirili bi i one najsumnjičavije. Napokon su stigli do široke baterije dizala. Luke je olakšano uzdahnuo. Kompjuterski upravljani promet zacijelo će ih, na usmenu zapovijed, odvesti na bilo koje mjesto stanice. Uslijedila je nervozna sekunda kad je neki sitniji službenik potrčao da se ukrca. Solo ga je odbio oštrom gestom, i ovaj se, bez glasa prosvjeda, prebacio u cijev susjednog dizala. Luke je proučio upravljačku ploču, pa se potrudio da mu glas, kad je progovorio u mrežicu mikrofona, zazvuči isto165 STAR WARS dobno i znalački i važno. Glas mu je, međutim, zazvučao nervozno i uplašeno, ali je mehanizam u dizalu reagirao na golo značenje riječi, i nije bio programiran da se osvrće na primjerenost zvučno izraženih osjećaja. I tako su vrata kliznula i zatvorila se, i već su bili na putu. Nakon, činilo se, nekoliko sati - u stvarnosti tek nekoliko minuta - vrata su se otvorila i oni su iskoračili u osigurano područje. Luke se bio nadao da će otkriti nekakve staromodne ćelije s rešetkama, onakve kakve postoje na Tatooinei, u gradovima poput Mos Eisleyja. Umjesto toga ugledao je samo uske nogostupe koji su opasivali bezdano ventilacijsko okno. Ti su nogostupi, postavljeni na nekoliko nivoa, tekli usporedno sa zakrivljenim zidovima iza kojih su se krile bezlike zatvorske ćelije. Kud god bi se okrenuli stajali su budni stražari i energijska vrata. Nelagodno svjestan činjenice da se, sa svakim trenutkom što stoje sleđeni na mjestu, povećava šansa da im netko priđe i postavi pitanje na koje nema odgovora, Luke je grozničavo pokušao smisliti daljnji tijek akcije. »To neće ići«, prošaptao je Solo, povivši se prema njemu.
»Zašto mi to nisi prije rekao?« odbrusio mu je uplašeni Luke, obuzet osjećajem vlastite nemoći. »Mislim da i jesam. Ja...« »Pssst!« Solo je ušutio, jer su se obistinili Lukeovi najgori strahovi. Prišao im je visok, smrknut časnik. Pogledao je nijemog Chew-baccu i namrštio se. »Kamo ste namjerili s tim... čudom?« Chewbacca je na tu opasku zarežao, no Solo ga je ušutkao žurnim udarcem laktom u rebra. Uspaničeni je Luke na ovo odgovorio skoro instinktivno. »Prebacujemo zatvorenika iz odjela TS-13 8.« Časnika je to očito zbunilo. 166 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Nisu mi ništa javili. Morao bih provjeriti.« Okrenuo se i prišao obližnjem pultiću, pa počeo unos svog pitanja. Luke i Han su brzo razmotrili situaciju, a pogled im je lutao između alarma, energijskih vrata i daljinskih fotosenzora sve do tri preostala čuvara stacionirana u tom području. Kad je Solo Chewbacci skinuo lisičine, Luke je samo potvrdno kimnuo glavom. Onda je ovaj Vukiju šapnuo nešto u uho. Hodnik se protresao od urlika koji je probijao bubnjiće. Chew-bacca je podigao obje ruke i Solu istrgnuo pušku. »Pazite!« vrisnuo je tobože užasnuti Solo. »Oslobodio se! Sve će nas izderati u krpice!« Sad su on i Luke jurnuli od podivljalog Vukija, pa potegli pištolje i pripucali u nj. Njihova je reakcija bila izvrsna, njihova gorljivost neosporna, ali streljačka vještina upravo grozna. Nijedan pogodak nije došao ni blizu odbjeglom Vukiju. Umjesto toga, njihovi su hici raznijeli automatske kamere, energijske komande i tri od prepasti zanijemjela stražara. U tom je trenutku njihovom zapovjedniku prosinulo da je takvo upravo grozno nevjesto ciljanje dva vojnika možda i previše na selektivan način djelotvorno. Već se bio spremao pritisnuti dugme opće uzbune, kad ga je pucanj iz Lukeova pištolja zahvatio posred trupa, i on se bez riječi srušio na sivu palubu. Solo je poletio prema zvučniku otvorenog komunikatora, iz kojeg su vrištala uplašena pitanja o tome što se zapravo zbiva. Očito su između zatvorske postaje i ostatka stanice postojale ne samo zvukovne, nego i slikovne veze. Ne obazirući se na baražu naizmjeničnih pitanja i prijetnji, Solo je pogledao tablicu na obližnjem ekranu. »Moramo otkriti u kojoj je ćeliji ta tvoja kraljevna. Tu sigurno ima najmanje deset nivoa i - evo ga. Ćelija 2187. Idemo - Chewie i ja ćemo ih zadržavati tu.« Luke je samo jednom kimnuo glavom i već je trčao uskim nogostupom. 167 STAR WARS Nakon što je gestom zapovjedio Vukiju da zauzme položaj koji pokriva dizala, Solo je duboko uzdahnuo i odgovorio na neprekidne pozive iz komunikatora. »Sve je pod kontrolom«, rekao je u mikrofon, a glas mu je zvučao u razumnoj mjeri službeno. »Situacija normalna.« »Uopće mi ne zvuči tako«, odrezao mu je glas tonom koji nije trpio neozbiljnosti. »Što se dogodilo?« »Mislim, jednom se čuvaru pokvarilo oružje«, promucao je Solo, a njegov privremeni činovnički govor otklizio je u nervozu. »Ali više nema problema - sa svima je sve u redu. A kako je kod vas?« »Šaljemo vam gore ophodnju«, najednom je najavio glas. Han je skoro nanjušio sumnju s druge strane žice. Sto da odgovori? On se mnogo bolje izražavao djelatnim krajem pisto-lja. »Negativno - negativno. Imamo izljev energije. Dajte nam nekoliko minuta da to sredimo. Veliki izljev jako opasno.« »Kvar oružja, izljev energije... S kim to govorim? Koji je vaš operativni..?« Solo je uperio pištolj u ploče i raznio instrumentaciju u nijemi krš. »Razgovor je i tako bio glup«, promrmljao je. Okrenuo se i viknuo niz hodnik: »Požuri, Luke! Uskoro dobivamo društvo.« Luke ga je čuo, ali je bio zaokupljen trčanjem od ćelije do ćelije i zagledanjem u brojeve što su se krijesili na svakim vratima. Ćelija broj 2187, po svemu sudeći, nije ni postojala. Ali je ipak postojala, i on ju je našao baš kada je mislio odustati i pokušati na nižem nivou. Jedan je dugi trenutak proučavao goli konveksni metalni zid. Namjestio je pištolj na maksimalnu snagu, ponadao se da mu se neće rastaliti u ruci prije nego što se probije, pa raspalio po vratima. Kad se oružje toliko zagrijalo da ga više nije mogao ni držati, prebacio ga je iz ruke u ruku. Pritom se dim
168 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA uspio malo razići, pa je na svoje iznenađenje otkrio da su vrata već raznesena. Kroz dim je u njega zurila mlada žena s izrazom potpunog nerazumijevanja na licu, ona čiji je portret pred nekoliko stoljeća - ili se bar tako činilo - Artoo Detoo projicirao u njegovoj garaži na Tatooine. Još je ljepša nego na slici, zaključio je Luke, i ošamućeno se zapiljio u nju. »Još ste ljepši - nego što sam...« Izraz zbunjenosti i nesigurnosti brzo je zamijenio izraz neshvaćanja, a potom i nestrpljivosti. »Niste li malo preniski za jurišnika?« prokomentirala je ona napokon. »Kako? Ah... odora.« Skinuo je kacigu, i istodobno se uspio malo pribrati. »Došao sam vas spasiti. Ja sam Luke Skywal-ker.« »Kako, molim?« upitala je ona uljudno. »Rekao sam, došao sam vas spasiti. Sa mnom je Ben Ke-nobi. A imamo i vaša dva 'droida...« Pri spomenu na starinino ime, neizvjesnost je smjesta zamijenila nada. »Ben Kenobi!« Pogledala je iza Lukea, ne obaziraći se na nj nimalo u svom traganju za Jedijem. »Gdje je on? Obi-wan!« *** Guverner Tarkin gledao je kako Darth Vader žurno korača lijevo-desno po konferencijskoj dvorani u kojoj osim njih nije bilo nikoga. Napokon je Darth Vader zastao, i osvrnuo se kao da se u blizini oglasilo veliko zvono koje samo on može čuti. »On je tu«, konstatirao je Vader bez emocija u glasu. Tarkin se zapanjio. »Obi-wan Kenobi! To je nemoguće. Zašto to misliš?« 169 STAR WARS »Kolebanje sile, kakvo sam osjećao u nazočnosti mog starog učitelja. Tu ne može biti zabune.« »Ali on - on je već sigurno mrtav.« Vader je oklijevao, i njegove je samouvjerenosti najednom nestalo. »Možda... Sad je prošlo. Bio je to samo kratki osjećaj.« »Jediji su izumrli«, izjavio je Tarkin uvjerenim glasom. »Njihov je plamen ugašen još pred mnogo desedjeća. Ti si, prijatelju, jedini ostatak njihovoga svijeta.« Komunikator je tihim zujem zaiskao njihovu pažnju. »Da?« javio se Tarkin. »Imamo uzbunu u zatvorskom odjelu AA-23.« »Kraljevna!« vrisnuo je Tarkin i skočio na noge. Vader se naglo okrenuo, i pogled mu je bio kao da njime želi prodrijeti kroz zidove. »Znao sam - Obi-wan jest tu. Znao sam da se ne mogu zabuniti kad silu remeti takva snaga.« »Dajte uzbunu svim odjelima«, zapovjedio je Tarkin preko komunikatora. A onda se okrenuo i zagledao se u Vadera. »Ako si u pravu, ne smijemo mu dati da pobjegne.« »Možda Obi-wan Kenobi i ne želi pobjeći«, odgovorio je Vader, jedva uspijevajući svladati osjećaje. »On je zadnji Jedi - i od svih najveći. Opasnost koju on za nas predstavlja ne smije se podcijeniti - pa ipak ga samo ja mogu srediti.« Glava mu se naglo okrenula, a oči oštro zapiljile u Tarkina. »I to sam.« "k "k Luke i Leila baš su se počeli vraćati hodnikom, kad je niz zasljepljujućih eksplozija potrgao nogostup pred njima. Nekoliko je oklopnika pokušalo izaći iz dizala, no tu ih je jednog po jednog prepekao Chewbacca. Potom su, prezrevši lift, u zidu blasterima propalili silnu rupetinu. Otvor je bio tako velik 170 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA da ga Solo i Vuki nisu mogli sasvim pokriti paljbom. Napredujući u parovima i trojkama, imperijalci su se uspijevali probiti u zatvorski odjel. U svom povlačenju kroz hodnik, Han i Chewbacca su se susreli s Lukeom i kraljevnom. »Ne možemo se vratiti ovuda!« rekao im je Solo, lica preplavljena uzbuđenjem i zabrinutošću. »Ne, jer mi se čini da ste nam uspjeli odsjeći jedini put bijega«, suglasila se Leia spremno. »Ovo je, znate, zatvor. A njih ne prave s mnogo izlaza.« Teško dišući, Solo se okrenuo i premjerio je od pete do glave. »Molim vas za milost, Vaša Visosti«, rekao je sarkastično, »no možda bi vam bilo draže da vas vratimo u ćeliju?« Ona je skrenula lice, koje nije odavalo nikakav osjećaj. »Tu mora postojati i neki drugi izlaz«, promrmljao je Luke, pa izvukao iz pojasa mali transmiter i pažljivo mu namjestio frekvenciju. »See Threepio.. See Threepio1« Odgovorio mu je poznati glas, i to blaženom brzinom.
»Da, gospodine?« »Odsječeni smo. Postoji ili ikakav drugi izlaz iz zatvorskog odjela - baš ikakav?« Iz sićušne se mrežice čulo samo krčanje dok su Solo i Chewbacca držali imperijalne oklopnike zaglavljene na drugom kraju hodnika. »Sto je to bilo..? Ništa ne razumijem.« S druge strane, u hangarovu uredu, Artoo Detoo je frenetično pijukao i zviždukao, dok je Threepio namještao komande, boreći se da pročisti zbrljane kanale. »Kao što rekoh, gospodine, svi su sustavi alarmirani i upozoreni na vašu nazočnost. Čini se da je glavni izlaz ujedno i jedini iz zatvorskog odjela.« Pritisnuo je instrumente, i ispis se 171 STAR WARS na obližnjim ekranima počeo mijenjati bez prestanka. »Svim je drugim informacijama u vašoj sekciji ograničen pristup.« Netko je počeo lupati po zaključanim vratima ureda - spo-četka umjereno, ali kad iznutra nije bilo odgovora, lupanje je postalo upornije. »O, ne!« prostenjao je Threepio. Dim je u zatvorskom hodniku sad već bio tako gust da su Solo i Chewbacca teškom mukom pronalazili ciljeve. To je zapravo bila sretna okolnost, jer su sad bili toliko brojčano slabiji, a dim je i imperijalcima podjednako otežavao gađanje. Svako malo poneki bi im od oklopnika pokušao prići, no čim bi izronio iz dima, izložio bi se paljbi. Pod preciznom vatrom dva krijumčara, brzo bi se pridružio stalno sve većoj hrpi nepomičnih tijela na podu nogostupa. Izboji energije nastavili su divlje rikošetirati kroz odjel i kad se Luke primakao Solu. »Odavde nema izlaza«, zaderao se, pokušavajući nadjačati zaglušujući tutanj koncentrirane paljbe. »Mislim, sve su nam bliži. I što da radimo?« »I to se zove spas«, zaceketao je iza njih ljutiti glas. Obojica su se okrenula i ugledala totalno ojađenu kraljevnu kako ih gleda s kraljevskim negodovanjem. »Kad ste došli ovamo, jeste li već imali i plan kako da izađete?« Solo je mahnuo glavom prema Lukeu. »On je mozak operacije, ljubavi.« Luke se uspio prisiliti na zbunjeni smiješak, pa bespomoćno slegnuo ramenima. Okrenuo se da pomogne pri uzvraćanju vatre, no prije nego što je to stigao učiniti, kraljevna mu je istr-gnula pištolj iz ruke. »Hej!« Luke je samo blenuo, a ona je pošla duž zida i napokon u blizini pronašla vratašca. Uperila je u njih pištolj i opalila. Solo je u nevjerici zurio u nju. 172 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Za miloga Boga, što ste to naumili?« »Čini se da je sad na meni red da nam svima spasim kožu. Skači u to okno za smeće, veliki letaču!« Dok su drugi samo zapanjeno gledali, ona je, s nogama prema naprijed, uskočila u otvor i nestala. Chewbacca je prijeteći zabrundao, ali je Solo polako zavrtio glavom. »Ne, Chewie, ne bi mi bilo drago da je iskidaš na komadiće. Još se ni sam nisam odlučio. Hi mi se već počela dopadati, ili ću je ubiti sam.« Vuki je frknuo još nešto, i Solo mu je odgovorio povikom: »Daj upadaj, krznata nakarado! Baš me briga kako ćeš smrdjeti. Sad nije trenutak za lickanje.« Solo je gurnuo neodlučnog Vukija prema tijesnom otvoru i pomogao mu da kroza nj provuče svoj golemi obujam. Čim je on nestao, za njim je pošao i Korelijanac. Luke je ispalio zadnji niz, više u nadi da će stvoriti dimnu zavjesu negoli nešto pogoditi, a onda je i sam uklizio u okno, i već ga nije bilo. Ne želeći se izlagati daljnjim gubitcima u tako stiješnjenom prostoru, vojnici iz potjere na trenutak su zastali da pričekaju pojačanje i dolazak težeg naoružanja. Osim toga, lovina je bila u stupici, i unatoč svojoj gorljivosti, nikom se od njih baš nije ginulo bez potrebe. Komora u koju se Luke smandrljao bila je sumračna. Sto ne znači da se njezin sadržaj nije dao razabrati i bez svjetla. Nanjušio je trulež još prije nego što se u nj i strmoglavio. Komora za smeće, kojoj su jedini ures bila skrivena svjetla, bila je bar do četvrtine napunjena sluzavim gadostima, većinom već toliko raspadnutim da je Lukea obuzela želja da začepi nos. Solo je posrtao po rubu prostorije, klizao se i upadao do koljena na tom nesigurnom osloncu, sve u pokušaju da pronađe izlaz. Pronašao je samo mali i debeli kapak, pa je stenjao i brundao pri pokušaju da ga otvori. Ali kapak nije popuštao. »Ta zamisao s oknom za smeće bila je upravo prekrasna«, rekao je kraljevni zajedljivo i otro znoj s
čela. »Kakav ste 173 STAR WARS samo predivni miomiris otkrili. Na nesreću, odavde ne možemo otploviti na valovima mirisa, a čini se da tu i nema drugog izlaza. Ukoliko ne uspijem otvoriti taj kapak.« Odstupio je, pa potegao pištolj i ispalio ga u poklopac. Istog je časa zaurlao bljesak, i zakružio po komori dok su svi tražili zaklon. Još jedan pogled i onda je bljesak eksplodirao skoro na njima. Leia, koja je u tom trenutku izgledala manje dostojanstveno, prva je izronila iz zaklona prodornog mirisa. »Sklonite to«, rekla je Solu zlovoljnim glasom. »Sve ćete nas pobiti.« »Da, Vaša Milosti«, promrmljao je Solo posprdno pokorno. Nije ni pokušao vratiti oružje u korice, nego je podigao pogled prema otvorenom oknu nad njima. »Neće im trebati dugo da shvate što se s nama dogodilo. Imali smo čitavu situaciju pod kontrolom - sve dok nas vi niste poveli ovamo.« »O, naravno da jeste«, odbrusila mu je ona, pa otrla smeće iz kose i s ramena. »Mislim, moglo je biti i gore...« Kao u odgovor na ovo, prostoriju je najednom ispunio prodoran, užasni jauk. Učinilo se da dolazi odnekud ispod njih. Sad je i Chewbacca ispustio užasnuti krik i pokušao se prilijepiti uza zid. I Luke je potegao pištolj i oštro se zapiljio u raznovrsne hrpe smeća, ali nije vidio baš ništa. »Što je to bilo?« upitao je Solo. »Nisam baš siguran.« Luke je najednom poskočio, pa pogledao ispod i iza sebe. »Nešto je, čini mi se, prošlo kraj mene. Pazite...« I onda je, šokantno iznenada, Luke najednom nestao, propao ravno u smeće. »Ulovilo je Lukea!« kriknula je kraljevna. »Povuklo ga je dolje!« Solo se sumanuto ogledavao, tražeći nešto u što bi mogao pucati. 174 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Jednako neočekivano kao što je i nestao, Luke se ponovno pojavio -as njim i dio nečeg drugog. Oko vrata mu je bio čvrsto omotan debeli bjelkasti krak. »Pucaj, ubij ga!« zavrištao je Luke. »Pucaj! Ja ga ni ne vidim!« usprotivio se Solo. Lukea je još jednom usrkalo to nešto za što je bio prikačen taj jezivi privjesak. Solo je samo bespomoćno kružio pogledom po šarenoj površini. A onda se iz daljine začuo bruj teških strojeva, i dva su se nasuprotna zida komore primakla za nekoliko centimetara. Bruj je stao i opet je zavladala tišina. Luke se pojavio neočekivano blizu Solu. Pokušavao se probiti kroz to zagušljivo smeće i trljao oteklinu na vratu. »Što se s tim dogodilo?« upitala je Leia, oprezno motreći nepomično smeće. Luke je bio iskreno zbunjen. »Nemam pojma. Uhvatilo me - i onda sam opet bio slobodan. Naprosto me pustilo i nestalo. Možda mu nisam dovoljno smrdio.« »Meni to ispočetka nije slutilo na dobro«, promrmljao je Solo. Prostoriju je još jednom ispunio daleki bruj; zidovi su se još jednom pokrenuli jedan prema drugom. Samo što ovaj put ni zvuk ni gibanje nisu odavali nikakvu namjeru da u tom gibanju stanu. »Dajte, nemojte samo stajati tako i zijevati jedan u drugoga!« prenula ih je kraljevna. »Dajte to pokušajte nečim zaglaviti.« Pa ipak, ni debele motke ni stare metalne traverze kojima je samo Chewbacca mogao baratati, nisu mogle usporiti napredovanje zidova. Činilo se, što je čvršći predmet što bi ga stavili između zidova, oni bi ga to lakše prelomili. 175 STAR WARS Luke je izvadio komunikator, istodobno pokušavajući i govoriti i snagom volje prisiliti zidove na uzmak. »Threepio... javi se, Threepio!« Odgovora nije bilo ni nakon pristojne stanke, pa je Luke zabrinuto pogledao svoje drugove. »Ne znam zašto se ne javlja.« Pokušao je ponovno. »See Threepio, daj se javi. Da li me čuješ?« »See Threepio«, nastavio je dozivati prigušeni glas. »Javi se, See Threepio.« Glas je bio Lukeov, i tiho je izvirao između zujanja malog mobilnog komunikator a što je ležao na napuštenom pultu računala. Da nije bilo ovog povremenog preklinjanja, ured bi hangara bio sasvim tih. A onda je to prigušeno preklinjanje potopila strahovita eksplozija. Od nje su vrata preletjela preko čitave prostorije, i na sve su strane poletjeti komadići metala. Nekoliko ih je udarilo u komunikator, pa ga kroz zrak bacilo na pod i tako Lukea prekinulo usred rečenice. Na repu te male kataklizme, kroz raznesena su vrata u prostoriju ušla četiri naoružana i pripravna
oklopnika. Prvi je pogled rekao da u uredu nema nikoga - sve dok se iz jednog od visokih ormara sa zalihama u dnu prostorije nije začuo nejasan, uplašen glas. »Upomoć, upomoć! Pustite nas van!« Nekoliko se oklopnika sagnulo i pogledalo nepomična tijela hangarskog časnika i njegova pomoćnika, dok su drugi otvorili bučni ormar. Iz njega su u ured stupila dva robota, jedan visok i čovjekolik, drugi Čisto mehanički i tronožan. Viši je stvarao dojam da je napola prolupao od straha. »To su luđaci, kad vam velim, luđaci!« Energično je pokazao prema vratima. »Rekli su nešto kako idu na zatvorski nivo. Sad su otišli. Ako požurite, još ih možete uhvatiti. Tamo, tamo!« 176 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Dva oklopnika iznutra pridužila su se ostalima, pa su zajedno odjurili hodnikom. Tako su ostala samo dvojica da čuvaju ured. Dok su raspravljali o tome što se to moglo dogoditi, prema dva su se robota odnosili kao da uopće ne postoje. »Sva su ta uzbuđenja preopteretila krugove ovog mog prijatelja«, objasnio je Threepio pažljivo. »Ako nemate ništa protiv, volio bih ga odvesti do službe održavanja.« »Hmmm?« Jedan je od stražara podigao ravnodušni pogled i kimnuo robotu. Threepio i Artoo požurili su kroz vrata i nisu se ni osvrnuli. Još dok su odlazili, čuvar je pomislio kako viši od 'droida pripada nekom tipu kakvog još nikad nije vidio. A onda je slegnuo ramenima. Tako nešto nije nimalo čudno na tako velikoj stanici. »Ovo je bilo za dlaku«, promrmljao je Threepio dok su hitali hodnikom u kojem nije bilo nikoga. »A sad moramo potražiti drugi pult za upravljanje informacijama i opet te uključiti, inače je sve propalo.« * * *■ Smetlarska se komora nemilosrdno smanjivala, a savršeno prilježni, glatki metalni zidovi, gibali su se jedan ususret drugom s ravnodušnom preciznošću. Veći su komadi smeća izvodili pravi koncert, pucajući i prašteći, koncert koji je rastao prema konačnom, urnebesnom krešendu. Chewbacca je tužno cvilio trudeći se da svom svojom nevjerojatnom snagom i težinom zadrži bar jedan od zidova. Izgledao je kao rutavi Tantal koji se napokon primiče vrhu. »Bar je jedno sigurno«, zamijetio je Solo neveselo. »Svi ćemo se pošteno stanjiti. Ovo bi moglo postati vrlo popularno sredstvo za mršavljenje. Problem je samo u trajnosti.« Luke je zastao da povrati dah, i ljutito zatresao nedužnim komunikatorom. »Sto se moglo dogoditi s Threepiom?« 177 STAR WARS »Dajte pokušajte još jednom otvoriti taj kapak«, glasio je Lein savjet. »To nam je jedina nada.« Solo je zaklonio oči i postupio baš tako. Bespomoćni prasak podrugljivo je odjeknuo kroz sve užu komoru. *** U servisnoj komandi nije bilo nikoga, jer je sve ljude očito odvuklo komešanje na drugim mjestima. Nakon što je pažljivo pregledao prostoriju, Threepio je dao znak Artoou da pođe za njim. Sad su zajedno počeli žurno pregledavati mnoge servisne upravljačke ploče. Artoo je pijuknuo, i Threepio je pohitao prema njemu. Strpljivo je pričekao da manja jedinica pažljivo ukopča svoju receptivnu ruku u otvorenu utičnicu. Superbrzi elektronički brzac nedisciplinirano se iz mreže izlio u malog 'droida. Threepio je napravio nekoliko opreznih pokreta. i »Čekaj malo, daj uspori!« Zvukovi su se usporili do puzanja. »Tako je bolje. Gdje su oni? Oni su, kako? O, ne! Otud mogu van samo pretvoreni u tekućinu!« *** Zarobljenicima smetlarske komore preostalo je još manje od metar života. Leia i Solo morali su se okrenuti bočno, i sad su se gledali sučelice. I sad je po prvi put iz princezina lica nestalo uzvišenosti. Uhvatila je Sola za ruku i grčevito je stisnula kad je osjetila prvi dodir sve bližih zidova. Luke je bio pao, i sad je ležao na boku, i borio se da zadrži glavu iznad stalno sve višega kala. Skoro se ugušio, jer su mu usta bila puna stlačenoga gliba, i baš je tada njegov komunika-tor zujanjem privukao njegovu pozornost. »Threepio!« »Jeste li tu, gospodine?« odgovorio je 'droid. »Imali smo neke sitne probleme. Ne biste vjerovali...« 178 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Daj kuš, Threepio!« vrisnuo je Luke u komunikator. »I isključi sve smetlarske instalacije na zatvorskom nivou ili neposredno ispod njega. Da li me čuješ? Isključi sve smetlarske...« Nekoliko trenutaka potom Threepio se bolno uhvatio za glavu kad je iz komunikatora doprlo užasno
struganje i vriska. »Ne, isključi ih sve1« molećivo se obratio Artoou. »Požuri! O, daj ih samo poslušaj - oni umiru, Artoo! Prokleto bilo ovo moje metalno tijelo. Nisam bio dovoljno brz. Za sve sam samo ja kriv. Ubogi moj gospodar - svi oni... ne, ne, ne!« Vrišanje i vikanje nastavilo se, međutim, i duže od nekog razumnog intervala. Zapravo su to bili poklici olakšanja. Kad je Artoo isključio pogon, zidovi su komore automatski promijenili smjer gibanja, i sad su se ponovno razmicali. »Artoo, Threepio«, zaderao se Luke u komunikator, »sve je u redu, živi smo i zdravi! Da li me čuješ? Sve je u redu - bio si super.« S gađenjem je otro slijepljenu sluz, pa se najbrže što je mogao probio do kapka. Pognuo se, otro nataloženo smeće, i tako opazio broj. »Otvori servisni kapak na jedinici 366-117891.« »Da, gospodine«, potvrdio je Threepio. Možda Lukea nikad nijedne riječi nisu toliko razveselile. 179 STAR WARS X Servisno je okno bilo obloženo strujnim kablovima i elektroničkim vodovima koji su se dizali iz dubina i nestajali u nebesima, pa se činilo da je duboko stotine kilometara. Uski nogostup što je tekao s jedne strane izgledao je kao uškrobljena nit prilijepljena za usijani ocean. Bio je jedva dovoljno širok da njime može proći jedan čovjek. I baš je sada jedan čovjek oprezno napredovao tim podmuklim nogostupom, a pogled mu je bio koncentriran na nešto ispred njega, a ne na jezivi metalni ponor pod nogama. Klac-kavi zvuk pregolemih rasklopnih uređaja odzvanjao je glasom levijatana u golemom otvorenom prostoru oceana, neumoran i lišen potrebe da ikad zatvori oči. Dva debela kabla spajala su se ispod kutije koja ih je zaklanjala. Ploča je bila zaključana, ali je Ben Kenobi, nakon što ju je pažljivo pregledao sa svih strana, pritisnuo poklopac na poseban način, a on je sam naglo odskočio u stranu. Ispod njega se ukazao žmirkavi kompjutorski terminal. Podjednako je pažljivo izveo i neke sitne preinake na terminalu. Njegov je trud bio i nagrađen kad je nekoliko indikator-skih lampica na ploči promijenilo boju iz crvene u plavu. Bez ikakve najave, najednom su se otvorila sekundarna vrata odmah iza njega. Starac je žurno zatvorio poklopac kutije, pa 180 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA kliznuo još dublje u sjenu. U vratima se pojavilo odjeljenje oklopnika, i njihov se zapovjednik primaknuo na dva metra od nepomičnog, skrivenog lika. »Osigurajte područje dok ne dignu uzbunu.« Dok su se oni raspršili, Kenobi se već sjedinio s mrakom. i- -k * Chewbacca je gunđao i cvilio, i jedva uz Lukeovu i Solovu pomoć uspio protisnuti svoj debeli torzo kroz okno. Kad je to bilo gotovo, Luke se okrenuo da napravi inventuru njihova okoliša. Pod je na hodniku u koji su izronili bio pokriven prašinom. To je stvaralo dojam da tu nitko nije prošao otkako je stanica izgrađena. Vjerojatno je to bio samo pristupni hodnik za popravke. Nije imao pojma gdje se to nalaze. Nešto je uz masivni tup lupilo u zid iza njih, i Luke je doviknuo svima da se pripaze kad se kroz okno probio dugi, hladetinasti krak, i s puno nade zalamatao kroz otvoreni hodnik. Solo je u nj uperio pištolj, dok se Leia pokušavala provući kraj napol uzetog Chewbacce. »Dajte, maknite mi s puta taj veliki dvonožni čupavac.« Najednom je shvatila što to Solo kani učiniti. »Ne, čekajte! To će se čuti!« Solo se na ovo nije ni obazreo i opalio u otvor. Na taj je izboj energije odgovorila daleka tutnjava, kad je lavina oslabljenog zida i traverzi skoro zatrpala kreaturu u komori iza njih. Pojačani uskim hodnikom, zvukovi su se još dugo nastavili valjati i odjekivati. Luke je s negodovanjem zatresao glavom, jer je shvatio da se netko, tko poput Sola govori kroz usta pi-štoljske cijevi, ne mora baš uvijek ponašati razumno. Sve do ovog časa on je Korelijanca gledao nekako odozdo. Ali ta besmislena gesta, to pucanje u otvor, sad ih je po prvi put u Lu-keovoj svijesti stavilo na isti nivo. 181 STAR WARS Kraljevnino je ponašanje, međutim, bilo još začudnije od Solovog. »Čujte«, otpočela je ona i podigla oči prema njemu, »ja nemam pojma otkud ste se vi stvorili, ali sam vam zahvalna.« Skoro kao da se toga tek naknadno sjetila, osvrnula se i na Lu-kea i dodala: »Vama
obojici.« Zatim joj se zanimanje vratilo na Sola. »Ali od sada pa nadalje činit ćete kako vam ja kažem.« Solo je samo zinuo u nju. Ovaj mu put samouvjereni smiješak nije nikako htio na lice. »Vidite, Vaša Svetosti«, napokon je uspio promucati, »dajte da nešto raščistimo. Ja naredbe primam samo od jednog čovjeka - a taj sam ja.« »Onda je čudo da ste još živi«, odbrusila mu je ona glatko. Bacila je brz pogled niz hodnik, pa odlučno krenula u suprotnom smjeru. Solo je pogledao Lukea, i već je htio nešto reći, no onda je zastao i naprosto polako zavrtio glavom. »Nijedna nagrada nije vrijedna toga. Ne znam ima li u čitavom svemiru toliko kredita koji bi mogli platiti natezanje s njom... Hej, dajte malo usporite!« Leia je već skretala za zavijutak hodnika, i oni su hitro potrčali da je dostignu. ■k -k -k Pet-šest oklopnika koji su miljeli oko ulaza u pogonsko okno više su zanimale rasprave o toj čudnoj gužvi koja je izbila u zatvorskom bloku od njihove trenutne dosadne dužnosti. Toliko su se bili zadubili u nagađanja o uzroku sve te frke, da nisu ni opazili vilenjačku utvaru iza leđa. On se kretao od sjene do sjene, nalik na lasicu u noćnom lovu, i kad bi se koji od oklopnika okrenuo malo u njegovu smjeru, on bi se sledio, pa se potom nastavio gibati kao da hoda po zraku. 182 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Nekoliko minuta kasnije, jedan se od oružnika namrštio u svom oklopu, pa se okrenuo prema mjestu odakle je osjetio pokret kraj otvora glavnog hodnika. Ali tu nije bilo ničega, osim nedefiniranog nečega, što je utvarni Kenobi ostavio za sobom. Osjećajući silnu nelagodu, no ipak, sasvim razumljivo, nimalo raspoložen da prizna da je doživio priviđenje, oklopnik se vratio prozaičnijim razgovorima sa svojim društvom. *** Netko je napokon u servisnim ormarićima zarobljenog teret-njaka otkrio dva onesviještena i vezana čuvara. Obojica su ostala u komi unatoč svim naporima da ih se privede svijesti. Pod zapovjedništvom nekoliko osornih časnika, oružnici su snijeli dvojicu kolega bez oklopa niz rampu, pa ih odnijeli do najbliže bolnice. Pritom su prošli kraj dva lika skrivena iza malog otvorenog servisnog poklopca. Threepio i Artoo su prošli neopaženo, unatoč tome što su bili tako blizu hangaru. Čim su oklopnici prošli, Artoo je do kraja skinuo poklopac utičnice i žurno u otvor gurnuo svoju senzorsku ruku. Na licu su mu divlje zabljeskale lampice, a iz nekoliko se šavova malog 'droida počeo dizati i dim, prije nego što mu je uspaničeni Threepio uspio osloboditi ruku. Istog je časa nestalo i dima, a nedisciplinirano se bljeskanje spustilo na normalu. Artoo je ispustio nekoliko uvelih pijuka, uspješno stvarajući dojam čovjeka koji je vjerovao da je u čaši lagano vino, i onda nehotice u grlo sasuo nešto s devedeset posto alkohola. »Mislim, drugi puta pazi u što guraš senzore«, ukorio je Threepio svog suputnika. »Moglo te je ispeći iznutra.« Promotrio je utičnicu. »I to je utičnica za struju, a ne informacijski terminal.« Artoo je odzviždao turobnu ispriku. Pa su zajedno krenuli u lov na pravi priključak. 183 i ------------------------------------------STAR WARS-----------------------------------------*** Luke, Solo, Chewbacca i kraljevna stigli su napokon na kraj t praznog hodnika. Na njegovom se slijepom kraju nalazio veliki prozor koji je gledao na hangar, i tako se pred njima otvorio široki, zamamni pogled na teretnjak samo malo ispod njih. Luke je izvukao komunikator, zakružio pogledom osjećajući kako u njemu sve više raste nervoza, pa progovorio u mikrofon. »See Threepio... da li me čuješ?« Uslijedila je opasna stanka, i potom: »Čujem vas odlično, gospodine. Morali smo napustiti područje oko ureda.« »Jeste li obojica na sigurnom?« »Trenutno jesam, iako moje stare kosti time baš nisu oduševljene. Sad smo u glavnom hangaru, preko puta broda.« Luke je iznenađeno povirio kroz prozor što je gledao na pristanišni dok. »Ne vidim vas na drugom kraju doka - zacijelo sam točno iznad vas. Ostanite gdje jeste. Mi ćemo vam se pridružiti čim budemo mogli.« Skljocnuo je prekidačem, pa se najednom nasmiješio Threepijevu spomenu »starih kostiju«. Ponekad je taj visoki 'droid ljudskiji i od samih ljudi. »Pitam se jesu li one druge stare kosti uspjele isključiti vučnu zraku«, promrmljao je Solo zagledan u prizor pod njima. Desetak je oklopnika stalno ulazilo i izlazilo iz teret-njaka.
»Povratak na brod bit će nalik prelijetanju kroz plamene prstenove Fornaxa.« Leia Organa se okrenula koliko joj je trebalo da iznenađeno pogleda i brod i Sola. »Stigli ste ovamo u toj podrtini? Hrabriji ste nego što sam mislila.« 184 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Osjetivši se istodobno i polaskano i uvrijeđeno, Solo nije znao što da joj odgovori. Na koncu se zadovoljio bezobraznim pogledom, a onda su krenuli natrag niz hodnik, s Chewbaccom u zalaznici. Kad su zaobišli ugao, tri su se ljudska stvora ukopala na mjestu. Što je učinilo i dvadeset imperijalnih oklopnika koji su stupali prema njima. Solo je reagirao prirodno - što će reći, bez razmišljanja - pa potegao pištolj i navalio na vod, urlajući i vrišteći koliko ga je grlo nosilo na nekoliko jezika. Zapanjeni sasvim neočekivanim napadom, oklopnici su krivo pretpostavili da njihov napadač zna što radi, pa dali petama vjetra. Nekoliko nasumičnih pucnjeva iz Korelijančeva pištolja izazvalo je potpunu paniku. Razbijene i formacije i pribranosti, oklopnici su se rasuli i potrčali niz hodnik. Opijen vlastitom snagom Solo je nastavio potjeru, pa se okrenuo i doviknuo Lukeu: »Idi na brod. Za ove ću se ja pobrinuti!« »Jesi li poludio?« viknuo je Luke za njim. »Kamo ćeš kvragu?« Ali Solo je već bio skrenuo za zavijutak hodnika i nije ga čuo. No da i jest, time se ništa ne bi promijenilo. Uznemiren zbog ortakova nestanka, Chewbacca je ispustio gromoglasan, pa makar i neuravnotežen urlik pa poletio hodnikom za njim. Tako su Luke i Leia ostali sami u praznom hodniku. »Možda sam bila pregruba prema vašem prijatelju«, priznala je ona nevoljko. »Ali je on nedvojbeno hrabar.« »On je nedvojbeno budala!« odvratio joj je pobješnjeli Luke jezgrovito. »Ne znam što ćemo svi imati od toga da ga ubiju.« Najednom su se iz doka ispod i iza njih oglasili prigušeni alarmi. 185 STAR WARS »Sad je stvarno dosta«, zarežao je Luke zlovoljno. »Idemo.« I tako su oboje krenuli u potragu za prolazom do nivoa han-garove palube. * i: * Solo je nastavio pokolj svega što mu je stajalo na putu. Trčao je niz dugi hodnik koliko ga noge nose, urlao i vitlao pištoljem. Povremeno bi i opalio, no djelovanje je tih hitaca bilo više psihološko nego taktičko. Pola se oklopnika već bilo razbježalo raznim sporednim hodnicima i prolazima. Deset njih, koje je nastavio gnjaviti, još je bježalo navrat-nanos pred njim, tek povremeno uzvraćajući paljbu. A onda su došli do slijepog kraja, i to ih je prisililo da se okrenu i suoče s protivnicima. Videći da su ta desetorica stala, i Solo je usporio. I polako se i sam zaustavio. Korelijanac i imperijalci šutke su se gledali. Nekoliko je oklopnika zurilo, ali ne u Hana nego mimo njega. Solo je najednom shvatio da je zapravo sasvim sam, a ista se misao počela uvlačiti i u glave stražara kojima je stajao sučelice. Zbunjenost je vrlo brzo prerasla u ljutnju. Počele su se dizati puške i pištolji. Solo je ustuknuo, ispalio hitac, pa pojurio kao da ga vrazi gone. Chewbacca se u međuvremenu lagano valjao hodnikom, i tako je i začuo zvižduk i lomljavu ispaljivanja energijskog oružja. U svemu je tome, međutim, bilo i nešto čudno: činilo se kao da se halabuka primiče, a ne odmiče od njega. Baš je počeo razmatrati što da učini, kad je iza ugla izletio Solo i skoro ga srušio. Ugledavši potjeru od deset oklopnika, Vuki je odlučio spremiti pitanja za neki manje zbrkani trenutak. Okrenuo se i pojurio hodnikom za Solom prema mjestu od kojeg su i krenuli. 186 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Luke je zgrabio kraljevnu i povukao je u nišu. Već mu je htjela ljutito prigovoriti zbog grubosti, kad ju je stupanje nogu natjeralo da se skutri u tami uz njega. Kraj njih je žurno prošao eskadron oklopnika, reagirajući na alarme koji su stalno odnekud zvonili. Luke je izvirio, pogledao leđa vojnika na odlasku, i pokušao vratiti dah. »Do broda možemo doći samo s druge strane hangara, to nam je jedina nada. Oni već znaju da je netko tu.« Krenuo je natrag hodnikom, i dao joj znak da ga slijedi. Na kraju su se prolaza pojavila dva stražara, zastala i uperila oružje ravno u njih. Luke i Leia okrenuli su se pa potrčali otkud su i došli. Iza drugog zavijutka hodnika pojavio se veći odred oklopnika i trkom pošao prema njima. Znajući da im je s obje strane zagrađen put, grozničavo su pokušali naći neki novi izlaz. A onda je Leia opazila pretrpani pomoćni prolaz i pokazala prema njemu. Luke je opalio na najbližeg progonitelja i pridružio joj se u trku uskim hodnikom. Izgledao je kao manji
servisni hodnik. Iza njih je dopirala buka potjere, zaglušujuće glasna u skučenom prostoru. Ali je on bar ograničavao paljbu koju su oklop-nici mogli koncentrirati na njih. Pred njima su se najednom pojavila debela nepropusna vrata. Svjetlo je iza njih bilo tamnije, i to je Lukeu dalo nade. Kad bi ih samo mogli na nekoliko trenutaka zatvoriti i izgubiti se s druge strane, možda bi onda imali izgleda da se otresu svojih trenutnih mučitelja. Ali su vrata ostala otvorena, ne pokazujući nikakvu želju da se automatski zatvore. Luke je već poželio pobjedonosno us-kliknuti, kad je ispred njega najednom nestalo tla. Nožni su mu prsti visjeli nad ništavilom, i on je zamlatarao rukama pokušavajući povratiti ravnotežu, i u zadnji čas uspio izbjeći da se 187 STAR WARS ne prevali preko ruba uvučenog mostića kad mu se kraljevna zabila u leđa. Brvno se svelo na puki batrljak što je virio u prazni zrak. Hladna mu je struja milovala lice dok je proučavao zidove što su se gore dizali do nevidljivih visina a dolje propadali do bezdanih dubina. Servisno je okno služilo za cirkulaciju i recikliranje zraka u stanici. U tom je trenutku Luke bio isuviše i uplašen i zabrinut a da bi se naljutio na kraljevnu što ga je skoro bacila preko ruba. Osim toga, bile su tu i druge opasnosti koje su se otimale za njegovu pažnju. Nad glavama im je eksplodirao izboj energije, i na sve strane razbacao metalno iverje. »Mislim da smo skrenuli na krivu stranu«, promrmljao je, pa uzvratio vatrom oklopnicima koji su im se sve više primicali pa hodnik iza njih osvijetlio destrukcijom. S druge su se strane ponora ukazala otvorena hermetička vrata. Mogla su biti i svjetlosne godine daleko. Leia je pretražila rub dovratka, pa pronašla sklopku i brzo je lupila. Hermetička vrata iza njih kliznula su i zatvorila se uz silan tresak. Tako se bar prekinula paljba vojnika koji su im se brzo primicali. Ali tako se i dvoje bjegunaca nastavilo oprezno njihati na malom komadiću mostića, površine od jedva jednog četvornog metra. Kad bi se i taj preostali dio najednom uvukao u zid, onda bi se s unutrašnjošću bojne stanice upoznali i bolje nego što žele. Dao je kraljevni znak da se što više skloni u stanu, pa zaklonio oči i uperio pištolj u komande vrata. Kratki ih je izboj energije stalio sa zidom, što je značilo da ih nitko neće moći samo tako otvoriti s druge strane. A onda je svratio pažnju na golemu šupljinu što im je pregrađivala put do nasuprotnih vrata. A ona su ih gostoljubivo dozivala - mali žuti četverokut slobode. 188 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Neko se vrijeme čulo samo tiho uzlazno strujanje zraka, a onda je Luke prokomentirao njihovu situaciju: »To su oklopna vrata, ali ni ona ih neće dugo zadržati.« »Moramo nekako prijeći na drugu stranu«, suglasila se Leia, pa još jednom pregledala metal što je obrubljivao zataljena vrata. »Moramo pronaći komande kojima se produžuje most.« Očajnička potraga nije urodila nikakvim plodom, dok su iza sleđenih vrata odjekivali zloslutni udarci i čulo se zloguko šišta-nje. U središtu se metala pojavila mala bijela točkica, pa se počela širiti i dimiti. »Prolaze!« progunđao je Luke. Kraljevna se oprezno okrenula i pogledala preko ponora. »To je onda zacijelo jednodjelni most, pa su komande samo s druge strane.« Luke je besmisleno ispružio ruku prema nedohvatnim komandama, no onda napipao nešto za pojasom. Spustio je ojađeni pogled i otkrio uzrok - pa mu se u glavi začela jedna praktična ludost. Kabel čvrsto smotan u sitne petlje bio je tanak i doimao se lomno, no bila je to standardna vojna uzica koja bi s lakoćom ponijela i Chewbaccinu težinu. A zacijelo je mogla držati Leiu i njega. Oslobodio je kabel sa skobe na pojasu, procijenio mu dužinu i odmjerio prema širini ponora. Bilo ga je dovoljno da premosti taj raspon i da ga još mnogo ostane. »I što sad?« upitala je kraljevna radoznalo. Luke joj nije odgovorio. Umjesto toga je s pojasa s opremom svog oklopa skinuo malu ali tešku jedinicu za napajanje, pa za nju privezao kraj kabla. Provjerio je sigurnost čvora, pa prišao rubu njihova nesigurnog oslonca najbliže koliko se usudio. Zavitlao je otežalim krajem uzice, polako šireći krug, i onda ga u letu poslao preko ponora. Kraj je udario u izbočene valjkaste vodove s druge strane i pao u dubinu. S usiljenim je 189 STAR WARS strpljenjem ponovno skupio uzicu, pa se malo odmaknuo da pokuša još jednom. Još se jednom otežali kraj zavrtio u sve širim krugovima, i još jednom frknuo preko ponora. Kad ga je ispustio, osjetio je kako mu za leđima raste jara, jara zbog taljenja metalnih vrata. Ovaj je put otežali kraj opisao petlju oko cijevi što su virile izvan vrata, ovio se nekoliko puta, a onda je
baterija kliznula i zaglavila se u procjep između njih. Nagnuo se prema natrag, pa povukao i cimnuo uzicu, pokušavajući se na nju osloniti čitavom težinom. Kabel nije pokazao nikakvu namjeru da se odvoji. Drugi je kraj uzice nekoliko puta omotao oko zglavka desne ruke, pa ispružio drugu i njome uza se privukao kraljevnu. Hermetička vrata iza njih već su se pretvorila u rastaljeno bijelo, a s rubova je neumorno tekao tekući metal. Nešto je toplo i ugodno dotaklo Lukeove usne i alarmiralo mu sve živce u tijelu. Šokirano je spustio pogled na kraljevnu, dok su mu usta još trnula od poljupca. »To je za sreću«, promrmljala je ona uz škrti, skoro zbunjeni smiješak, pa ga obgrlila. »Trebat će nam.« Uhvatio je ljevicom tanki kabel najčvršće što je mogao, pa ga preklopio i desnom, duboko uzdahnuo pa skočio u prazninu. Ako je krivo procijenio luk koji trebaju opisati, onda će promašiti otvorena vrata i zabiti se u metalni zid sa strane ili ispod njih. A ako se to dogodi, vrlo je dvojbeno da će uspjeti zadržati konopac. Prelazak od kojeg staje srce obavljen je brže nego što je mislio. Već za trenutak Luke je bio na drugoj stani, pa se odmah bacio na koljena da slučajno ne padnu u jamu. Leia ga je zadivljujuće sinkronizirano pustila iz zagrljaja. Zavaljala se naprijed i prošla kroz otvorena vrata, pa se graciozno uspravila dok se Luke s mukom oslobađao kabla. 190 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Daleki se evil pretvorio u glasno šištanje, pa u stenjanje u trenutku kad su s druge strane popustila nepropusna vrata. Srušila su se prema oknu i smandrljala u dubinu. Ako su i stigla do dna, Luke to nije čuo. Nekoliko je izboja udarilo u obližnji zid. Luke je okrenuo oružje prema bezuspješnim oklopnicima i uzvratio paljbu još dok ga je Leia vukla u hodnik. Kad je napokon prošao kroz vrata, lupio je po sklopki za aktiviranje. Iza njega su se čvrsto zatvorila vrata. Tako će dobiti bar nekoliko minuta za kojih neće morati brinuti da će ih netko upucati u leđa. Ali s druge strane, Luke nije imao ni najblažeg pojma gdje su se to našli, a onda se počeo još i pitati što se dogodilo s Hanom i Chewbaccom. *** Solo i njegov ortak Vuki uspjeli su se otarasiti bar dijela progonitelja. Ipak se činilo, kad god bi iskliznuli jednim vojnicima, da bi se odmah umjesto njih stvorilo još više drugih. O jednom nije bilo nikakve dvojbe: o njima su svi bili obaviješteni. Ispred njih se počeo zatvarati čitav niz oklopnih vrata. »Požuri, Chewie!« potjerao ga je Solo. Chewbacca je samo jednom groknuo, dišući poput trošne lokomotive. Unatoč svojoj golemoj snazi, Vuki nije bio građen za sprintanje na duge pruge. Samo mu je njegov golemi korak omogućavao da ne zaostane za okretnim Korelijancem. Chewbacca je u jednim vratima ostavio šaku dlaka, ali su oba uspjela kliznuti unutra čas prije nego što se uz tresak zatvorilo svih pet njihovih slojeva. »To bi ih moralo zadržati bar za neko vrijeme«, zagraktao je Solo od radosti. Vuki mu je nešto zabrundao, ali je njegov ortak upravo fosforescirao od samopouzdanja. 191 STAR WARS »Naravno da ću odavde uspjeti pronaći brod - Korelijanci se ne mogu izgubiti.« Ponovno se začulo brundanje, no ton je ovaj put bio pomalo optužujući. Solo je slegnuo ramenima. »Tocneppila ne računam; on i nije bio Korelijanac. Osim toga, bio sam pijan.« * * *■ Kad je kraj njega žurno prošao veliki roj oklopnika, Ben Ke-nobi se sklonio u sjenu uskog prolaza, i učinio se da se sav stopio s metalom. Pričekao je da svi prođu, pa pogledao hodnik pred sobom, i tek onda krenuo njime. Pa ipak mu je promakla mračna silueta koja je zamračila svjedo daleko iza njega. *** Kenobi je izbjegavao ophodnju za ophodnjom, i polako se probijao natrag prema pristanišnom doku u kojem je bio teret-njak. Još samo dva zavijutka pa je u hangaru. A što će učiniti tada, to će odrediti odgovor na pitanje koliko je neupadljiv bio njegov prepad. Da su se mladi Luke, onaj pustolovni Korelijanac i njegov ortak, baš kao i dva robota, upustili u nešto više od tihog dre-muckanja, naslutio je već i po nivou aktivnosti što ga je opazio pri povratku od pogonskog okna. Svi ti oklopnici zacijelo nisu poslani samo u lov na njega! Njih je, međutim, očito mučilo i još nešto, sudeći bar po spominjanju - kako je prislušnuo - nekog važnog zatvorenika koji je u međuvremenu pobjegao. To ga je otkriće zbunilo, sve dok nije pomislio na nemirni duh i Lukea i Hana Sola. Nema sumnje da su u to na neki način bili upleteni i njihovi prsti.
Ben je osjetio nešto ravno nad sobom pa oprezno usporio. U tome je bilo nešto vrlo poznato, bio je to napol zaboravljeni mentalni miris kojeg nikako nije mogao nikamo smjestiti. 192 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA A onda je preda nj stupio mračni lik, i pregradio mu niti pet metara daleki ulaz u hangar. Njegov i obris i veličina upotpunili su trenutnu zagonetku. Zapravo ga je na trenutak najviše zbunila zrelost uma koju je osjetio. Ruka mu je prirodno krenula prema dršci dezaktiviranog mača. »Na ovo sam dugo čekao, Obi-wan Kenobi«, izrekao je Darth Vader svečanim glasom. »Napokon smo se opet sreli. Krug se zatvorio.« Kenobi je iza užasne maske osjetio zadovoljstvo. »Prisutnost koju sam nedavno osjetio mogao si biti samo ti.« Kenobi je promotrio krupni lik koji mu je presjekao odstupnicu, pa polako kimnuo glavom. Stvarao je dojam da ga sve to više zanima nego impresionira. »Ostalo ti je još mnogo toga za naučiti.« »Jednom si mi bio učitelj«, priznao je Vader, »i od tebe sam puno naučio. Ali je doba učenja već odavno prošlo, i sad sam i ja majstor.« Ona logika, ona izgubljena karika u njegovu učeniku, ostala je izgubljena kao i prije. Ali sad nije bio trenutak za razglabanje, i Kenobi je to znao. Upalio je mač i zauzeo pozu ratničke spremnosti, i taj je pokret izveo lako i elegantno kao plesač. Vader je taj pokret ponovio prilično grubo. Uslijedilo je nekoliko trenutaka bez ijednog pokreta, dok su se njih dvojica samo promatrali, kao da čekaju na nekakav primjereni, no ipak neizgovoreni znak. Kenobi je jednom žmirnuo, zavrtio glavom, pa pokušao pročistiti oči koje su mu lagano zasuzile. Na čelo su mu izbile kapi znoja, i vjeđe su mu opet zatreperile. »Tvoja je snaga slaba«, zamijetio je Vader glasom lišenim osjećaja. »Starce, nisi se smio vratiti. Tako tvoj kraj neće biti miran kao što si se nadao.« »Ti osjećaš samo dio sile«, promrmljao je Kenobi s uvjere-nošću čovjeka za koga je smrt samo još jedan doživljaj, poput 193 STAR WARS spavanja ili ljubovanja ili dodira svijeće. »Kao i uvijek, ti njezinu stvarnost opažaš onako kako kuhača osjeća okus hrane.« Izvevši udarac nevjerojatno brz za tako stara čovjeka, Ke-nobi se bacio na masivnog protivnika. Vader je blokirao njegov udarac podjednakom brzinom, pa ripostirao protuzamahom kojemu je Kenobi jedva uspio parirati. Još jedan udarac, i sad je uzvratio Kenobi, pa iskoristio priliku da zaobiđe gorostasnog Mračnog Gospodara. Nastavili su razmjenjivati udarce, dok se starac sve više povlačio prema hangaru. U jednom su im se trenutku mačevi spleli, pa je interakcija dva energijska polja stvorila silno iskrenje i bljeskanje. Iz prenapetih se jedinica za napajanje širio tihi bruj, dok se svaki mač trudio nadvladati protivnika. *** Threepio je povirio kroz ulaz u sletni hangar, pa zabrinuto prebrojao oklopnike što su miljeli oko napuštenog teretnjaka. »Gdje li su samo? Oh, oh.« Sklonio se s vida baš u trenutku kad je jedan stražar pogledao prema njemu. Drugi, oprezniji pregled bio je mnogo plodniji. Jer je otkrio Hana Sola i Chewbaccu kako grle zid drugog tunela s druge strane hangara. Solo nije bio smlavljen brojem stražara. Samo je promrmljao: »Nismo li maločas otišli s te zabave?« Chewbacca je zabrundao, a onda su se obojica okrenula, no onda se i opustila i spustila oružje pri pogledu na Lukea i kraljevnu. »Sto vas je zadržalo?« neveselo ih je zapeckao Solo. »Naletjeli smo«, objasnila je Leia teško dahćući, »na neke stare prijatelje.« Luke je zurio u teretnjak. »Je li brod u redu?« 194 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Čini se da jest«, glasila je Solova analiza. »Ne čini mi se da su išta maknuli ili mrdali po motorima. Problem je samo kako doći do njega.« Leia je najednom pokazala prstom prema jednom od nasuprotnih tunela. »Gledajte!« Osvijetljeni bljeskom dodirnutih energijskih polja, Ben Ke-nobi i Darth Vader polako su uzmicali prema hangaru. Njihov boj nije privukao samo senatoričinu pažnju. Svi su se čuvari pokrenuli da bolje vide taj
olimpijski boj. »Sad je naša zgoda«, zamijetio je Solo i krenuo naprijed. Svih sedam oklopnika što su čuvali brod poletjelo je prema borcima, hitajući Mračnom Gospodaru u pomoć. Kad su pro-letjeli kraj njega, Threepio se jedva stigao skloniti u stranu. Okrenuo se prema niši, pa doviknuo svom suputniku. »Iskopčaj se, Artoo. Polazimo.« Istog časa kad je jedinica Artoo oslobodila ruku iz utičnice, dva su 'droida otpočela svoje polagano napredovanje prema otvorenom doku. Kenobi je začuo sve bliže komešanje, pa odvojio jedan pogled i bacio ga u hangar. Vod oklopnika što je jurio na njega uvjerio ga je da se našao u klopci. Vader je smjesta iskoristio prednost stvorenu tim trenutnim skretanjem pažnje, pa podigao mač i spustio ga. Kenobi je nekako uspio skrenuti siloviti udarac, istodobno i parirajući i okrenuvši se za puni krug. »Još imaš vještinu, ali te izdaje snaga. Spremi se za susret sa silom, Obi-wan.« Kenobi je procijenio stalno sve manju udaljenost između sebe i oklopnika što su jurili prema njemu, pa svrnuo na Va-dera samilosni pogled. »U ovom boju ti ne možeš pobijediti, Darth. Tvoja je snaga u međuvremenu sazrela, od vremena sam te učio, ali sam i ja od našeg rastanka još dugo rastao. Ako moj mač pronađe 195 STAR WARS i \ i' svoj cilj, ti ćeš prestati postojati. Ali ako ti posiječeš mene, ja ću samo postati još moćniji. Pamti moje riječi.« »Tvoje me filozofiranje više ne zbunjuje, starce«, progunđao je Vader prezrivo. »Sad sam i ja majstor.« Vader je još jednom nasrnuo, izveo fintu, pa mačem opisao smrtonosni silazni luk. I mač je pogodio cilj, i uredno prepolovio starca. Pojavio se kratki bljesak, i Kenobijev je plašt zalepr-šao na palubu u dvije uredno presječene polovice. Ali u njima nije bilo Bena Kenobija. Bojeći se podvale, Vader je mačem probo prazne dijelove ogrtača. Od starca nije bilo ni traga. Nestao je kao da ga nikad nije ni bilo. Stražari su usporili korak i pridružili se Vaderu u pregledavanju mjesta na kojem je prije svega nekoliko sekundi stajao Kenobi. Nekolicina je počela mrmljati, no čak ni silna prisutnost gospodara Sitha nije neke od njih uspjela spasiti od laganog osjećaja straha. *** Kad su se stražari okrenuli i jurnuli prema tunelu s druge strane hangara, Solo i ostali poletjeli su prema zvjezdanom brodu - a onda je Luke ugledao prepolovljenog Kenobija. Istog je časa promijenio smjer i krenuo prema stražarima. »Ben!« zavrištao je i divlje zapucao prema oklopnicima. Solo je opsovao, ali se okrenuo da paljbom podrži Lukea. Jedan je od energijskih izboja udario u sigurnosnu bravu oklopnih vrata tunela. Sad kad je pukla sigurnosna spona, teška su se vrata srušila uz prasak nalik na eksploziju. I stražari I i Vader skočili su u stranu - stražari u hangar i Vader natraške, I' s druge strane vrata. •/ Solo se okrenuo i krenuo prema ulazu u brod, ali je onda f!l zaostao, opazivši da je Luke poletio prema stražarima. |[ »Prekasno je!« povikala je Leia za njim. »Gotovo je.« 1 »Ne!« napola je povikao, a napol projecao Luke. [ 1 196 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA A u ušima mu je zazvonio poznat, pa ipak drukčiji - Benov glas. »Luke... poslušaj!« I to je bilo sve što je rekao. Posve smeten, Luke se okrenuo da potraži izvor tog preklinjanja. Ali je vidio samo Leiu kao mu daje znak da dođe, dok se i sama, slijedeći Artooa i Threepija, uspinjala rampom. »Idemo! Nemamo vremena.« Oklijevajući, dok su mu misli još bile s tim zamišljenim glasom (no je li baš?), zbunjeni je Luke naciljao i srušio još nekoliko vojnika prije nego što se i sam zavrtio na peti i uzmaknuo u teretnjak. 197 STAR WARS XI Sav ošamućen, Luke je zateturao prema pramčanom dijelu broda. Jedva je i opažao praskove
energijskih izboja, preslabe da probiju brodske deflektore, koji su bezopasno praštali okolo. Ali u tom ga je trenutku najmanje brinula vlastita sigurnost. Zamagljenog je pogleda gledao Chewbaccu i Sola kako namještaju komande. »Nadam se da je stari uspio izbaciti iz stroja tu vučnu zraku«, rekao je Korelijanac, »ili će naše putovanje biti vrlo kratko.« Nimalo se na nj ne obazirući, Luke se vratio u skladišni prostor i svalio u naslonjač. Glava mu je pala na ruke. Leia Organa ga je trenutak šutke promatrala, pa skinula ogrtač. Prišla mu je i nježno mu ga prebacila preko ramena. »Ti tu više ništa nisi mogao učiniti«, prošaptala je utješljivim tonom. »Sve je u trenutku bilo gotovo.« »Ne mogu vjerovati da ga više nema«, glasio je Lukeov odgovor, a glas mu je bio samo slutnja šapta. »Ne mogu.« Solo je pomaknuo polugu, nervozno zapiljen pred sebe. Ali su masivna vrata hangara bila konstruirana tako da reagiraju na prilaženje svakog broda. Sad im je taj sigurnosni mehanizam pomogao da pobjegnu, i tako je teretnjak brzo kliznuo kroz vrata dok su se još otvarala, i zaplovio slobodnim svemirom. 198 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Ništa«, uzdahnuo je Solo, proučavajući nekoliko brojča-nika s dubokim zadovoljstvom. »Niti jedan newton da veli dođi ovamo. Sredio je to majstorski, svaka čast.« Chewbacca je nešto zabrundao, i pilotova je pažnja skrenula na drugi niz brojčanika. »Imaš pravo, Chewie. Na trenutak sam zaboravio da postoje i drugi načini uvjeravanja.« Zubi su mu sinuli odlučnim bljeskom. »Ali nas u tu leteću grobnicu mogu vratiti samo u komadićima. Preuzmi komande.« Zavrtio se i izletio iz pilotske kabine. »Pođi sa mnom, maleni«, doviknuo je Lukeu kad je ušao u skladište. »Još se nismo izvukli.« Luke nije reagirao, nije se micao, i Leia se ljutita lica okrenula prema Solou. »Dajte mu mira. Zar vam nije jasno koliko mu je ta starina značila u životu?« Silna je eksplozija protresla brod, i skoro bacila Sola na palubu. »I onda što? Stari se žrtvovao da bismo mi mogli pobjeći. I ti to, Luke, hoćeš upropastiti? Zaista bi želio da se Kenobi žrtvovao uzalud?« Luke je podigao glavu i praznim se pogledom zagledao u Korelijanca. Ne, ne baš sasvim praznim... U njihovoj je dubini blistalo nešto isuviše i staro i neugodno. Bez riječi je zbacio ogrtač i pridružio se Solu. Solo mu se ohrabrujući nasmiješio, pa pokazao niz uski pristupni hodnik. Luke je pogledao u označenom smjeru, tužno se nasmiješio, pa jurnuo njime kad i Solo nasuprotnim prolazom. Luke se našao u velikom rotirajućem mjehuru što je virio iz brodskog boka. Iz vrha je prozirne polukugle virila duga, opaka cijev čija je namjena bila očita već na prvi pogled. Luke se namjestio u sjedalu i brzo proučio komande. Tu je ak199 STAR WARS tivator, drška obarača ovdje... Iz takvog je oružja pucao već tisuću puta - u svojim snovima. U prednjem su dijelu broda Chewbacca i Leia pretraživali pogledom istočkani ponor, u traganju za lovcima koji su ih napadali, a koji su na nekoliko ekrana bili prikazani kao plamene crtice. Chewbacca je najednom grleno zabrundao, pa povukao nekoliko poluga, a Leia je tiho kriknula. »Evo ih, dolaze.« Kad je prema njemu poletio imperijalni lovac Tie, i potom zavio prema gore i nestao u daljini, oko Lukea se zavrtjelo čitavo zvjezdano polje. U lovčevoj sićušnoj pilotskoj kabini njegov se pilot namrštio u trenutku kad mu je taj navodno izubijani teretnjak naprosto izletio iz dometa. Namjestio je komande, pa zavio u visokom luku, u namjeri da mu presiječe put i dočeka bjegunca novim presretačkim kursom. Solo je opalio prema drugom lovcu, i njegov je pilot skoro iščupao motor iz ležišta dok je s mukom pokušavao izbjeći silne energijske izboje. No dok je to činio, žurni ga je manevar podvukao pod teretnjak, tako da ga je zaobišao i izronio mu s druge strane. Baš u trenutku kad je na oči spuštao reflektirajući vizir, Luke je otvorio paljbu na jurećeg lovca. Chewbacca je stalno prebacivao pažnju između instrumenata i ekrana vanjskih tražila, dok je Leia naprezala oči da razdvoji daleke zvijezde od bliskih napadača. Dva su se lovca istodobno sunovratila na teretnjak koji se izvijao i opisivao spirale, u pokušaju da upere oružje na to izvan očekivanja okretno plovilo. Solo je pripucao na lopte koje su se spuštale prema njima, a Luke ga je pratio svojim oružjem sa zakašnjenjem od svega nekoliko sekundi. Obojica su pripu-cala na zvjezdani brod i projurila mimo.
»Dolaze mi prebrzo«, viknuo je Luke u komunikator. Još jedan neprijateljski izboj udario je brod sprijeda i njegovi su ga deflektori jedva uspjeli skrenuti. Pilotska se kabina 200 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA divlje zatresla, i brojčanici su zacviljeli od negodovanja zbog količine energije koju su morali svladati i kompenzirati. Chewbacca je nešto promrmljao Lei, i ona mu je pro-mrmljala nešto tiho u odgovor, kao da ga je skoro shvatila. Onda je još jedan lovac otvorio baražu na teretnjak, samo što je ovaj put izboj probio preopterećeni štit i stvarno dotakao bok broda. Iako je bio djelimice skrenut, u njemu je ipak bilo dovoljno energije da raznese veliku komandnu ploču u glavnom hodniku, i na sve strane pošalje pljusak iskri i dima. Ar-too Detoo je ravnodušno krenuo prema tom minijaturnom paklu, dok je brod divlje poskakivao, pa manje stabilnog Three-pija bacio u ormarić pun čipova. A onda je lovac zaplovio prema oštećenom teretnjaku, ravno Lukeu na nišan. Dok su mu se usne nijemo micale, Luke je zapucao u nj. Nevjerojatno agilna mala letjelica izletjela mu je iz dometa, ali kad im je prošla ispod trbuha, Solo ju je smjesta zahvatio i ispratio neprekidnom paljbom. Bez ikakve najave, lovac je eruptirao u nevjerojatni bljesak šarenoga svjetla, izbacujući milijarde komadića pregrijanog metala na sve strane svemira. Solo se naglo okrenuo i pobjednički domahnuo Lukeu, i ovaj mu je veselo uzvratio istom mjerom. A onda su se vratili svom oružju u trenutku kad je još jedan lovac krenuo u juriš na teretnjakov trup, i zapucao u tanjur njegova transmitera. U sredini glavnog prolaza srditi su plamenovi divljali oko zdepastog cilindra. Iz glave Artooa Detooa izlazio je fini bijeli praškasti sprej. Gdjegod bi njime dotakao plamenove, vatra bi se ubrzo povukla. Luke se pokušao opustiti, postati i sam dijelom oružja. Pripucao je za imperijalcem u povlačenju, a da je toga jedva i bio svjestan. Kad je žmirnuo, ugledao je kako pred njegovom ture-lom zapaljeni dijelovi neprijateljske letjelice oblikuju savršenu 201 STAR WARS kuglu svjetlosti. Sad je na njemu bio red da se okrene i bljesne prema Korelijancu pobjedonosnim smiješkom. A u pilotskoj kabini, Leia je vrlo pažljivo pratila razbacane ispise te pretraživala nebo u traganju za novim brodovima. Usmjerila je glas prema otvorenom mikrofonu. »Vani su još dvojica. Čini se da smo izgubili lateralne monitore i desni deflektorski štit.« »Ništa ne brinite«, rekao joj je Solo, s koliko nade, toliko i uvjerenosti, »ostat će on u komadu.« A onda je molećivao pogledao zidove. »Čuješ li me, brode? Ne daj se! Chewie, pokušaj ih zadržati s lijeve strane. Ako mi...« I sad je bio prisiljen prekinuti, jer se učinilo da se lovac Tie stvorio niotkuda, a energijski su izboji letjeli iz njega prema njima. Njegov je pratilac došao teretnjaku s druge strane, i Luke je otkrio da u nj puca bez prestanka, nimalo se ne obazirući na strahovito moćnu energiju koju je ovaj bacao na njega. I u onaj zaista zadnji trenutak, prije nego što mu je izišao iz dometa, Luke je za dlaku skrenuo mušicu oružja, a prst mu se grčevito stisnuo oko dugmeta za upravljanje paljbom. Imperijalni se lovac pretvorio u oblak fosforescentne prašine koji se širio silnom brzinom. Preostali je lovac očito razmotrio svoje sad već bitno sužene šanse, pa se okrenuo i pobjegao koliko ga krila nose. »Uspjeli smo!« povikala je Leia, pa se okrenula i sasvim neočekivano zagrlila zapanjenog Vukija. On je zabrundao - ali sasvim tiho. *** Darth Vader je krupnim korakom ušao u komandnu dvoranu u kojoj je stajao guverner Tarkin i gledao u golemi, blistavo osvijetljeni ekran. Na njemu je bilo prikazano čitavo more zvijezda, ali guvernerove misli u tom trenutku nije zaokupljao taj spektakularni prizor. Kad je Vader ušao, on se jedva i osvrnuo. 202 ZVJEZDAN! RATOVI - NOVA NADA »Jesu li otišli?« upitao je Mračni Gospodar. »Upravo su izvršili skok kroz hiperprostor. Nema sumnje da si ovog časa čestitaju na hrabrosti i uspjehu.« Sad se Tarkin okrenuo Vaderu, a u glasu mu se naslutilo upozorenje. »Upuštam se u silan rizik, Vaderu, i to na tvoj nagovor. Zato će i za tebe biti bolje da to upali. Jesi siguran da je pozivni odašiljač pouzdano smješten na brodu?« Ispod sjajne crne maske Vader je upravo zračio samouvjere-nošću. »Ničeg se ne moramo bojati. Ovo će biti dan koji se ne zaboravlja. On je bio svjedokom konačnog istrebljenja Jedija. A uskoro će vidjeti i kraj i Alijanse i pobune.«
*** Solo je zamijenio mjesto s Chewbaccom, i Vuki je bio sretan da nekom može prepustiti upravljanje brodom. Kad je Koreli-janac krenuo prema krmi da utvrdi štetu, u hodniku ga je susrela vrlo odlučna Leia. »Sto veliš, ljubavi?« upitao je Solo, vrlo zadovoljan samim sobom. »Ne baš loša spasilačka operacija. Znaš što, ponekad iznenadim i samog sebe.« »To uopće nije jako teško«, priznala mu je ona bez skanji-vanja. »Ali u svemu tome najvažnija nije moja sigurnost, nego činjenica da je informacija u 'droidu R-2 ostala nedirnuta.« »Sto to uopće nosi taj 'droid, a što je tako važno?« Leia se zagledala u blistavo zvjezdano polje pred njima. »Kompletne tehničke sheme bojne stanice. Ja se samo nadam da ćemo, kad proanaliziramo podatke, uspjeti pronaći i neku slabu točku. A do tada, dok ne bude uništena i sama stanica, moramo dalje. Rat još nije gotov.« »Za mene jest«, usprotivio se pilot. »Ja u ovu misiju nisam krenuo zbog vaše revolucije. Mene zanima ekonomija, a ne politika. A pod svakom se vlašću mogu praviti poslovi. Sve to ne 203 STAR WARS činim zbog tebe, kraljevno. Stoga očekujem da ću zato što sam riskirao i svoj brod i svoju kožu, biti pošteno plaćen.« »Zbog nagrade nemoj nimalo brinuti«, umirila ga je ona tužnim glasom, pa se okrenula da ode. »Ako voliš novac... novac ćeš i dobiti.« Dok je izlazila iz pilotske kabine, ugledala je Lukea kako joj dolazi u susret, pa mu se u prolazu obratila tihim glasom. »Tvoj prijatelj je zapravo plaćenik. Pitam se je li njemu uopće stalo do ičega - ili ikoga.« Luke se zagledao za njom sve dok nije nestala u glavnom skladištu, pa prošaptao: »Meni... meni jest stalo.« Potom je otišao u pilotsku kabinu pa sjeo u naslonjač iz kojeg se maločas digao Chewbacca. »Sto ti misliš o njoj, Han?« Solo nije oklijevao. »Pokušavam ne misliti.« Luke vjerojatno nije želio da ovaj čuje njegov odgovor, ali je Solo ipak čuo njegov »Dobro«. »Pa ipak«, nastavio je Solo zamišljeno, »ona osim perja ima i duha. Ne znam, što ti misliš, je li moguće da kraljevna i čovjek kao što sam ja..?« »Ne«, presjekao ga je Luke oštro. Okrenuo se i pogledao na drugu stranu. Solo se nasmiješio ljubomori mlađeg muškarca, ne baš sasvim siguran u sebi je li taj komentar dodao da navabi svog naivnog prijatelja - ili zato što je to istina. *** Yavin nije bio naseljiv planet. Golemi je plinski div bio oslikan pastelnim visokim oblačnim formacijama. Tu i tamo blago { usijana atmosfera bila je oblikovana ciklonskim olujama koju su stvarali vjetrovi s brzinama i od šest stotina kilometara na sat, i zbog kojih su u Yavinovoj troposferi ključali plinovi. Bio je to planet dugotrajne ljepote i brzog umiranja za svakog tko bi po204 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA kušao prodrijeti do njegove srazmjerno malene jezgre od smrznutih tekućina. Neki od mnogobrojnih satelita tog divovskog planeta bili su, međutim, i sami planetarne veličine, i na trima se od njih mogao održati humanoidni život. Napose je gostoljubiv bio satelit kojeg su otkrivači sustava označili brojem četiri. On je blistao poput smaragda u Yavinovoj ogrlici satelita, i bio je bogat životinjskim i biljnim životom. Ipak ga nisu stavili na popis -planeta na kojima postoje ljudska staništa. Yavin se nalazio i predaleko od naseljenih predjela galaksije. Vjerojatno su baš taj potonji razlog, ili oba, ili neka kombinacija još nepoznatih razloga, bili odgovorni za to što je jednom davno u prašumama satelita četiri iznikla rasa koja je i nestala mnogo prije nego što je na taj sićušni planet stupila ljudska noga. O njoj se znalo malo, osim da je ostavila mnogobrojne veličanstvene spomenike, i da je to bila jedna od mnogih rasa koje su težile zvijezdama, ali su im se izjalovili očajnički pokušaji. A sada su od svega ostali samo humci i lišćem prekrivene kvrge nastale iz zgrada koje je prekrila prašuma. No unatoč tome što su se njihovi tvorci opet pretvorili u prah, njihovi spomenici i njihov planet nastavili su služiti važnoj svrsi. Čudni krikovi i jedva čujni jauci odjekivali su sa skoro svakog drveta i guštika; nukanje i rezanje i čudno mrmljanje do-piralo je od stvorenja koja su željela ostati skrivena u dubokom šumskom grmlju. Kad god bi na mjesecu broj četiri puknula zora, najavljujući još jedan dugi dan, kroz gustu bi maglu
odzvanjao posebno divlji kor krikova i sablasno moduliranih vri-skova. Još su čudniji zvukovi izbijali, i to stalno, s jednog neobičnog mjesta. Tu je ležala najveličanstvenija građevina što ju je ta iščezla rasa ikad podigla prema nebu. Bio je to hram, građevina otprilike piramidalne građe i tako kolosalna, da se činilo 205 STAR WARS nemogućim da su je izgradili bez pomoći suvremenih graviton-skih građevinskih tehnika. Pa ipak su svi dokazi upućivali na samo najjednostavnije strojeve, ručnu tehnologiju - i moguće, sprave čudne i odavno već izgubljene. Dok je znanost stanovnike tog mjeseca dovela u mrtvi rukavac, bar što se tiče interplanetarnih putovanja, oni su ipak došli do nekoliko otkrića koja su u izvjesnom smislu nadilazila slična imperijalna dostignuća - jedno se od njih odnosilo i na nikad objašnjenu metodu odcjepljivanja i transportiranja gargantuov-skih kamenih bokova, istrgnutih iz kore tog mjeseca. Iz tih je čudovišnih blokova čvrste stijene bio izgrađen masivni hram. Prašuma mu se popela sve do neboderne krune, odjenuvši ga u bogatu zelenu i smeđu boju. Samo pri samoj bazi, s prednje strane hrama, prašuma se sasvim odmaknula, i tako razotkrila dugi, mračni ulaz što su ga isklesali njegovi i graditelji, a koji je potom proširen da zadovolji potrebe njego) . vih sadašnjih stanovnika. r[ l'| U prašumi se pojavio sićušan stroj, čiji su glatki metalni bol kovi i srebrnasta boja usred sveg tog općeg zelenila djelovali upravo kao šaka na oko. Dok je tako prevozio grozd putnika prema otvorenoj osnovici hrama, zujao je kao debela, nabrekla buba. Prešao je popriličnu čistinu, pa ga je uskoro progutao mračni želudac masivne građevine, nakon čega je prašuma bila još jednom predana u šape i pandže nevidljivih pištala i vrištala. Oni prvi graditelji ne bi više ni prepoznali unutrašnjost svoga hrama. Na mjesto kamena došao je zavareni metal, a izliveni paneli služili su, umjesto drveta, za izradu pregrada u komorama. Oni isto tako ne bi vidjeli ni podzemne slojeve iskopane dolje u stijeni, slojeve u kojima su se krili bezbrojni ukopani hangari, povezani silnim dizalima. 1| Jurnik se polako zaustavio u hramu, čiji je prvi nivo bio | ujedno i najviši od hangara prepunjenih brodovima. Kad se 206 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA vozilo spustilo na tlo, motor mu je poslušno zamro. Bučni skup ljudi koji su čekali u blizini prekinuo je razgovor i pohitao prema lebdjelici. Leia Organa je imala sreću što je brzo izišla iz jurnika, jer ju je čovjek koji je prvi stigao iz njega mogao izvući i silom, tolika je bila njegova radost što je vidi. Sad se zadovoljio samo jednim kostolomnim zagrljajem, dok je njegov pratilac i izvikivao pozdrave. »Sad si na sigurnom! Bojali smo se da su te ubili.« A onda se naglo pribrao, odstupio od nje, pa se formalno naklonio. »Kad smo čuli što se dogodilo s Alderaan, uplašili smo se da ste i vi... stradali s ostatkom stanovništva.« »Sve su to već davne priče, komodore Willard«, odgovorila je ona. »Pred nama je budućnost za koju živimo. A Alderaana i njegovih ljudi više nema.« Glas joj je postao nekako gorak i hladan, i u tako je nježnoj osobi djelovao zastrašujuće. »Moramo se pobrinuti da se tako nešto više nikad ne dogodi. Ali sad nemamo vremena za plakanje, komodore«, nastavila je ona odsječno. »Bojna će nas stanica zacijelo slijediti ovamo.« Solo joj je već želio proturječiti, ali ga je ona utišala logikom i strogim pogledom. »Samo se time može objasniti da smo im tako lako pobjegli. Za nama su poslali samo četiri lovca Tie. A mogli su ih lako lansirati i stotinu.« Solo na ovo nije imao odgovora, ali se nastavio tiho pjeniti. A onda je Leia pokazala na Artooa Detooa. »Morate se poslužiti informacijama zaključanim u ovom 'droidu tipa R-2, i na temelju njih napraviti plan napada. U tome je naša jedina nada. Stanica je jača no što je to itko mogao i slutiti.« Glas joj se spustio. »Ako se u tim podacima ne otkrije nikakva slabost, onda ih više ništa neće moći zaustaviti.« 207 STAR WARS Luke je potom postao i svjedokom prizora, jedinstvenog u dotadašnjem životu, jedinstvenog i u životu većine ljudi. Nekoliko je pobunjeničkih tehničara prišlo Artoou Detoou, postavilo se oko njega, pa ga nježno diglo na rukama. Bilo je to prvi, a vjerojatno i posljednji put, da je vidio kako ljudi s po štovanjem nose robota na rukama. *** Teoretski gledano, nijedno oružje nije moglo prodrijeti kroz neobično gustu stijenu drevnoga hrama, ali
je Luke već vidio smrskane ostatke Alderaana, i zbog toga mu je bilo sasvim jasno da će za ljude u toj nevjerojatnoj bojnoj stanici čitav njihov satelit biti samo još jedan apstraktni problem s područja pretvorbe mase u energiju. Mali je Artoo Detoo udobno počivao na počasnom mjestu, a iz tijela su mu, kao metalni vikleri, zračili priključci na računala i banke podataka. Na obližnjim baterijama ekrana i broj-čanika čitale su se informacije pohranjene u robotovu mozgu na submikroskopskoj magnetskoj traci. I tako satima sheme, dijagrami, statistike. Najprije je poplava materijala bila usporena, da bi je probavili rafiniraniji kompjutorski mozgovi. A onda su najkritičnije informacije bile predane živim analitičarima, da ih oni detaljno procijene. A sve je to vrijeme See Threepio stajao kraj Artooa, i čudio se kako se tako komplicirani podaci mogu pohraniti u glavu tako jednostavnog 'droida. *** Središnja je zbornica bila smještena duboko u utrobi hrama. Dugačkim auditorijem pod niskim stropom dominirao je uz-I dignuti podij i golemi elektronički ekran na drugom kraju. Sto| lice su zauzeli piloti, navigatori i razbacane jedinice Artoo. Net I 208 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA strpljivi, i osjećajući da tu ne spadaju, Han Solo i Chewbacca stajali su najdalje što su mogli od pozornice s njezinom zbirkom časnika i senatora. Solo je prešao pogledom preko gomile, u potrazi za Lukeom. Usprkos svom preklinjanju i pozivanju na zdrav razum, ludo se dijete pridružilo regularnim pilotima. Nije nigdje opazio Lukea, ali je zato prepoznao kraljevnu dok je sjetno razgovarala s nekakvom kolajnama okićenom starinom. Kad je neki visoki, dostojanstveni gospodin, s i previše mrtvaca na duši, krenuo i stao kraj drugog kraja ekrana, Solo je svoje zanimanje svrnuo na njega, kao što su učinili i svi drugi u dvorani. Čim je tišina puna očekivanja zahvatila mnoštvo, general Jan Dodonna namjestio je sićušni mikrofon na prsima i pokazao na malu družinu što je sjedila kraj njega. »Svi vi poznajete ove ljude«, izgovorio je on sa silnom snagom u glasu. »To su senatori i generali s planeta koji su nam dali podršku, bilo otvorenu, bilo skrivenu. Oni su stigli da budu s nama u trenutku koji bi lako mogao biti odlučujući.« Pustio je da mu pogled dodirne mnoge u mnoštvu, i svi koji su bili tako počašćeni, osjetili su se duboko dirnuti. »Imperijalna bojna stanica, za koju ste do sada svi već čuli, primiče nam se s druge strane Yavina i njegova sunca. Tako ćemo dobiti malo na vremenu, ali nju moramo zaustaviti - jednom i za svagda prije nego što stigne do ovog mjeseca, prije nego što uspije u nas uperiti svoje oružje, kao što ga je bila uperila Alderaan.« Pri spomenu tog planeta, tako bezdušno zgaženog, mnoštvom se pronio žamor. »Ta stanica«, nastavio je Dodonna, »silno je oklopljena, i ima vatrenu moć polovice imperijalne flote. Njezina je obrana, međutim, zamišljena da odbije napade velikih, kapitalnih brodova. Mali lovci jednosjedi ili dvosjedi mogli bi joj se provući kroz obrambene zaslone.« 209 STAR WARS Na ovo je ustao mršavi, okretni muškarac, nalik na kakvu ostarjelu verziju Hana Sola. Dodonna je to opazio. »Izvoli, Crveni vođo?« Čovjek je pokazao prema ekranu, na kojem je bio prikazan kompjutorski portret bojne stanice. »Oprostite što pitam, gospodine, no od kakve koristi protiv tako nečega mogu biti naši prtljavi lovci?« Dodonna je malo razmislio o pitanju. »Mislim, u Imperiju smatraju da su lovci jednosjedi opasni samo za druge male brodove, recimo lovce Tie, jer bi inače postavili gušće zaslone. Oni očito vjeruju da napade lakih brodova mogu odbiti defanzivnim oružjem. Naša je, međutim, analiza planova koje nam je pribavila kraljevna Leia otkrila nešto što smatramo slabošću u projektu te stanice. Veliki joj se brod ne bi mogao ni približiti, ali zato mogu lovci s krilima X i Y. Riječ je o malom termalnom ispuhu. Njegova veličina ne odgovara njegovoj važnosti, jer se čini da je riječ o nezaštićenom oknu što vodi izravno do glavnog reaktorskog sustava koji stanicu snabdijeva energijom. Budući da on služi kao havarijski izlaz za otpadnu toplinu u slučaju pregrijavanja reaktora, postavljanje oklopa protiv čestica učinilo bi ga beskorisnim. Izravni bi pogodak pokrenuo lančanu reakciju koja bi uništila stanicu.« Prostorijom se pronio žamor nevjerice. I što je neki pilot bio iskusniji, veća je bila i njegova nevjerica. »Nisam rekao da će vam posao biti lak«, pokušao ih je umiriti Dodonna. Pokazao je na ekran. »Morat
ćete ući ravno u ovo okno, poravnati u ovom jarku, i zatim, ljubeći površinu, stići do ove točke. Dijametar je cilja samo dva metra. I da bi se doprlo do reaktorske sistematizacije potreban je precizan pogodak pod točno devedeset stupnjeva. A kompletnu će reakciju pokrenuti samo direktni pogodak. Rekao sam već da taj ispust nije zaštićen od čestica. Ali je ',' 210 II. I, ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA zato sasvim zaštićen od zraka. Što znači nikakve energijske zrake. Morat ćete se poslužiti protonskim torpedima.« Nekoliko se pilota nasmijalo, ali bez radosti. Jedan je od njih bio pilot lovca i niti dvadeset godina star. Sjedio je do Lu-kea i odazivao se na nevjerojatno ime Wedge Antilles. Tu je bio i Artoo Detoo, i sjedio do još jedne jedinice Artoo, koja je ispuštala dugi zvižduk beznađa. »Dvometarski cilj pri maksimalnoj brzini - pa još s torpedom«, prezrivo je frknuo Antilles. »To ne može ni kompjutor.« »Ali to nije nemoguće«, usprotivio se Luke. »Ja sam kod kuće svojim T-16 tamanio vombate. A oni nisu puno veći od dva metra.« »Zaista?« posprdno je zamijetio razuzdano uniformirani mladac. »Reci mi, kad bi išao na tog svog ljubljenog štetnika, okolo su bile tisuće drugih, kako ih ti zoveš, 'vamp-vata' naoružanih puškama, i svi su pucali na tebe?« Sažalno je zavrtio glavom. »Kad u nas bude uperena sva vatrena moć čitave stanice, vjeruj mi da ti tu neće biti dovoljno ono što si naučio pucajući po hambarima.« Kao da želi potvrdili Antillesov pesimizam, Dodonna je pokazao na niz svjetala na shemi koja se stalno mijenjala. »Obratite posebnu pažnju na ove baterije. Na latitudalnim osima nalazimo veliku koncentraciju vatrene moći, baš kao i u nekoliko gustih grozdova oko polova. Osim toga, generatori će polja vjerojatno izazvati velika iskrivljenja, napose oko okna. Vjerujem da sposobnost manevriranja u tom sektoru neće biti veća od nula cijelih tri.« To je među skupljenim ljudima ponovno stvorilo žamor, a ponetko je i zastenjao. »Ne zaboravite«, rekao je general, »da morate ostvariti direktni pogodak. Žuti će eskadron u prvom naletu pokrivati crni. U drugom će zeleni pokrivati plavi. Ima li pitanja?« 211 STAR WARS Prostoriju je ispunio prigušeni zuj. Jedan je čovjek ustao, vitak i lijep - i prelijep, činilo se, da bude spreman odbaciti život za nešto tako apstraktno kao što je to sloboda. »Što ako oba naleta propadnu? Sto se onda zbiva?« Dodonna se škrto nasmiješio. »Onda neće biti nikakvog 'onda'.« Čovjek je kimnuo polako, s razumijevanjem, i sjeo. »Još netko?« No sad je uslijedila šutnja, bremenita očekivanjima. »Onda u svoje brodove, i neka je sila s vama.« Kao ulje kad isteče iz plitkog lonca, tako su i redovi posjelih muškaraca, žena i strojeva, ustali i potekli prema izlazima. *** Dok su Luke, Threepio i Artoo Detoo koračali prema ulazu u hangar, dizala su marljivo zujala, dižući sve nove i nove smrtonosne sprave, zakopane u dubinama, na stajanku u primarnom hangaru hrama. Ni uskomešane mehaničarske ekipe, ni piloti koji su obavljali posljednje provjere, baš kao ni goleme iskre što su iskakale pri razdvajanju strujnih kontakata nisu u tom trenutku privlačili Lukeovo zanimanje. Njega je, naprotiv, privuklo ponašanje dva poznatija lika. Solo i Chewbacca tovarili su hrpu malih blagajni u oklop-ljeni jurnik. Ta ih je djelatnost sasvim zaokupila, tako da nisu ni opažali sve što se oko njih zbiva. Kad je opazio da mu prilaze Luke i roboti, Solo je samo na trenutak podigao pogled, pa se vratio utovaru. Luke je samo promatrao kako se u njemu zbrkano vrte i naginju tužni i sukobljeni osjećaji. Solo je bio uznosit, bezobziran, netrpeljiv i samouvjeren. Ali je bio i hrabar preko svake mjere, poučan i bez-iznimno veseo. Takva je kombinacija iz njega stvarala zbunju-jućeg prijatelja - no ipak prijatelja. 212 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Dobio si svoju nagradu«, zamijetio je Luke napokon i pokazao na sanduke. Solo je samo jednom kimnuo glavom. »I, znači, odlaziš?« »Tako je, maleni. Moram isplatiti neke stare dugove, a čak i da nema toga, ne vjerujem da bih bio takva budala da se tu zalijepim.« Procjenjivački je promjerio Lukea. »Prilično dobro upravljaš starudijom, maleni. Zašto ne pođeš s nama? Ja bih ti našao posao.«
Od plaćeničkog bljeska u Solovim očima Luke je samo po-bjesnio. »Zašto se ne osvrneš malo oko sebe, pa da za promjenu osim sebe ugledaš još nešto? Ti znaš što će se tu dogoditi, i na što su ti ljudi ustali. I dobro bi im došao dobar pilot. Ali si im ti okrenuo leđa.« Nije se baš činilo da je Lukeova tirada Sola jako dirnula. »A što će ti nagrada, ako te nema da je potrošiš? Napad na tu bojnu stanicu ne slaže se baš s mojom predodžbom hrabrosti - nego više s predodžbom samoubojstva.« »Dobro, dobro... I čuvaj se, Han«, rekao je Luke tiho i okrenuo se da ode. »Ali mislim da ti to od svega najbolje uspijeva, zar ne?« Ponovno je krenuo u dubinu hangara, s po jednim robotom sa svake strane. Solo se zagledao za njim, zastao, pa doviknuo: »Hej, Luke... neka je sila s tobom.« Luke se okrenuo i opazio kako mu je Solo namignuo. Mahnuo mu je - moglo bi se reći. A onda su ga već progutali pokretna mehanika i mašinerija. Solo se vratio svom poslu, podigao sanduk - i zastao, opa-zivši da ga Chewbacca fiksira pogledom. »Sto me tako gledaš, strahoto? Ja znam što radim. Na posao!« Polako, i dalje zureći u svog ortaka, Vuki se vratio utovaru teških sanduka. 213 STAR WARS Tužne misli na Sola iščeznule su u hipu čim je Luke opazio kako kraj njegova broda - broda koji su mu dali - stoji ma-lešna, vitka figura. »Jesi li siguran da želiš baš to?« upitala ga je kraljevna Leia. »Ta bi nagrada mogla biti smrtonosna.« Lukeove je oči ispunio vitki metalni trup, nalik na tijelo otrovnice. »Više nego išta na svijetu.« »Sto onda nije u redu?« Luke joj je uzvratio pogled i slegnuo ramenima. »To je zbog Hana. Mislio sam da će se predomisliti. Vjerovao sam da će nam se pridružiti.« »Svatko bira svoj put«, rekla mu je ona, i sad mu je izgledala baš kao senatorica. »I nitko ga ne može izabrati u njegovo ime. Prioriteti Hana Sola razlikuju se od naših. Voljela bih da nije tako, ali ga u svom srcu ne mogu osuditi.« Propela se na prste, poljubila ga brzo i skoro smeteno, pa se okrenula da ode. »Neka je sila s tobom.« »Želio bih samo«, promrmljao je Luke u bradu kad je krenuo prema brodu, »da je tu i Ben.« Njegove su misli bile toliko zaokupljene Kenobijem, kraljevnom i Hanom, da nije ni opazio krupniji lik koji ga je čvrsto uhvatio za mišicu. Okrenuo se, a onaj početni bijes u trenutku se izgubio u zaprepaštenju kad je prepoznao tko je to pred njim. »Luke!« uskliknuo je malo stariji muškarac. »Ne mogu vjerovati! Kako si dospio ovamo? Letiš li s nama?« »Biggs!« Luke je toplo zagrlio prijatelja. »Naravno da letim s vama.« A onda mu je smiješak malo zamro. »Ja zapravo više i ne mogu birati.« A onda se opet razvedrio. »Čuj, toliko bih ti toga morao ispričati...« Stalni usklici i smijeh što su dolazili od njih dvojice stajali su u oštroj suprotnosti sa svečanom ozbiljnošću s kojom su drugi 214 ZVJEZDAN! RATOVI - NOVA NADA muškarci i žene u hangaru radili svoj posao. Komešanje je privuklo pažnju postarijeg, ratovanjem istrošenog čovjeka, kojeg su mlađi piloti poznavali samo kao Plavog Vođu. Kad je prišao dvojici mladića, lice mu se namreškalo od radoznalosti. Lice mu je bilo spaljeno istom onom vatrom koja mu je blistala u očima; bio je to plamen koji nije raspirio nikakav revolucionarni žar, nego mnoge godine preživljavanja i to što je za života vidio i previše nepravde. Iza toga očinskog lica, podivljali je demon silom želio pobjeći. Ubrzo, vrlo brzo, napokon će biti slobodan da ga pusti na slobodu. Ali sad su ga zanimala ta dva mladića, koji će već za nekoliko sati najvjerojatnije biti samo čestice smrznutoga mesa što lebdi oko Yavina. Jednoga je od njih i prepoznao. »Nisi li ti Luke Skywalker? Niste li ti ono pobijedio na In-comovom T-65?« »Gospodine«, ubacio se Biggs prije nego što je njegov prijatelj i mogao odgovoriti, »Luke je najbolji amaterski pilot na teritorijima vanjskog ruba.« Dok su promatrali brod koji je na njih čekao, stariji je muškarac umirujuće potapšao Lukea po ramenima. »Time se zaista možeš ponosti. I sam sam proveo više od tisuću sati u Incomovu neboskoku.« Na trenutak je zastao pa tek onda nastavio. »Ja sam jednom davno, još kao dijete, upoznao tvog oca. On je bio veliki pilot. Ti ćeš pošteno obaviti svoj posao. Ako si samo upola vješt kao što ti je bio otac, napravit ćeš i više nego što se može.«
»Hvala, gospodine. Dat ću sve od sebe.« »Sto se tiče komandi, jedva da i postoji nekakva razlika između T-65 s X krilom«, nastavio je Plavi Vođa, »i nebo-skoka.« Smiješak mu je najednom postao skoro okrutan. »Osim u teretu, koji je malo drukčije naravi.« 215 STAR WARS A onda ih je napustio pa pohitao prema vlastitom brodu. Luke mu je poželio postaviti stotinu pitanja, ali nije bilo vremena ni za jedno. »A sad, Luke, moram na svoj brodić. Čuj me, ispričat ćeš mi svoje priče kad se vratimo. Može?« »Može. Rekao sam ti da ću jednoga dana doći ovamo.« »I jesi.« Prijatelj je već kretao prema grozdu lovaca koji su čekali pilote, i namještao letni skafander. »Sve će opet biti kao nekad, Luke. Mi smo par zvijezda padalica koje je nemoguće zaustaviti!« Luke se nasmijao. Nekad su se tako bodrili kad su pilotirali zvjezdane brodove po dinama i oborenim stablima iza oljuštenih i prošupljenih zgrada Anchorheada... prije mnogo, mnogo godina. Luke se još jednom okrenuo prema svom brodu, zadivljen njegovim ubilačkim crtama. Usprkos svim uvjeravanjima Plavog Vođe, ipak je morao priznati da baš ne sliči mnogo na In-comov neboskok. Artoo Detoo se bio ugodno smjestio u pretinac za R-2 iza pilotske kabine. Ispod njih je stajao samotni metalni lik, pa promatrao operaciju i nervozno vukao noge. »Čvrsto se drži«, upozorio je Tee Threepio manjeg robota. »Sigurno ćeš se vratiti. Jer ako se ne vratiš, na koga ću ja vikati?« Kod Threepija je taj upit odgovarao silnom izboju osjećaja. Artoo je, međutim, samouvjereno zapijukao prijatelju, a Luke se uspeo stepenicama do pilotske kabine. Opazio je kako se dublje u hangaru Plavi Vođa već smjestio u svoj akce-leracijski naslonjač, te da daje znakove zemaljskoj posadi. Užasnoj buci brodova koji su jedan za drugim pokretali motore, sad se pridružio još jedan urlik. U zatvorenom pravokutniku hrama ta stalna grmljavina djelovala je upravo smlavljujuće. 216 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Luke je kliznuo u pilotski naslonjač, pa se pažljivo zagledao u razne komande, dok su ga mehaničari već počeli raznim žicama i pupkovinama povezivati s brodom. Instrumentacija je bila nužno pojednostavljena i, baš kao što je rekao Plavi Vođa, vrlo slična onoj na njegovom starom neboskoku. Nešto ga je potapšalo po kacigi, i on je pogledao lijevo i ugledao šefa mehaničara kako se prigiba prema njemu. Morao je povikati da bi ga se čulo kroz zaglušujući urlik mnogostrukih motora. »Ta tvoja jedinica R-2 čini mi se malo trošna. Hoćeš novu?« Prije nego što je odgovorio, Luke se kratko osvrnuo na sigurno privezanog 'droida. Artoo Detoo je izgledao kao stalni dio lovčeve opreme. »Ni za živu glavu. Taj 'droid i ja prošli smo već toliko toga zajedno. Jesi li se dobro privezao, Artoo?« 'Droid je odgovorio potvrdnim pijukom. Kad je šef mehaničara odskočio od letjelice, Luke je otpočeo zadnju provjeru svih instrumenata. Polako mu je dolazilo u svijest u što su se to on i ostali upustili. Što ne znači da bi njegovi privatni osjećaji mogli biti jači od odluke da im se pridruži. On više nije bio pojedinac, koji je postojao samo da zadovolji vlastite potrebe. Nešto ga je novo vezalo za sve druge muškarce i žene u hangaru. Posvuda oko njega odigravali su se razbacani prizori rastanka - neki ozbiljni, neki u zezanciji, i u svima su pravi osjećaji trenutka bili prikriveni efikasnošću. Luke je okrenuo glavu od broda u kojem se pilot oštrim, strastvenim poljupcem rastajao od mehaničarke, vjerojatno sestre ili žene, ili samo prijateljice. Pitao se koliko ih od njih želi s Imperijem izravnati svoje male dugove. Nešto mu je zakriještalo u kacigi. U odgovor na to, dotaknuo je malu polugu. Brod je zarulao, polako no sve brže, prema razjapljenom ždrijelu hrama. 217 STAR WARS XII eia Organa je šutke sjedila pred golemim ekranom na kojem su bili prikazani Yavin i njegovi sateliti. Prema četvrtom od njih uporno se gibala velika crvena točka. Iza nje su stajali Dodonna i još nekoliko operativnih zapovjednika Alijanse. I njihove su oči napeto zurile u ekran. Oko četvrtog satelita počele su se pojavljivati sićušne zelene mrljice, pa se skupljati u oblačiće, nalik na rojeve smaragdnih komaraca. Dodonna joj je stavio ruku na rame. To ju je smirivalo. »Crvena predstavlja napredovanje imperijalne bojne stanice, koja zadire sve dublje u Yavinov sustav.« »Svi su naši brodovi uzletjeli«, objavio je komodor iza njega. U valjkastom je gnijezdu, pričvršćenom na vrhu kao rapir tankog tornja, stajao samo jedan čovjek. Gledao je kroz elek-trodvogled na stabilnom postolju, i bio je jedini vidljivi predstavnik goleme
tehnologije zakopane u golemom zelenom čisti-lištu ispod njega. Prigušeni krikovi, jauci i praiskonsko gragorenje dizali su se prema njemu iz najviših krošnji. Neki su izazivali jezu, drugi ne baš, ali ništa od toga nije toliko slutilo na zauzdanu silu kao četiri srebrena zvjezdana broda što su najednom uletjela u vidno polje promatrača. Držeći se u čvrstoj formaciji, prasnula su kroz vlažni zrak i već za nekoliko sekundi nestala u jutar218 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA njem pokrovu oblaka što se dizao visoko nad njima Nekoliko trenutaka potom stabla je potresla sjena nadzvučnoga konusa, u unaprijed propalom pokušaju da dostigne motore koji su je proizveli. Razni su se lovci polako slagali u napadne formacije u kojima su se udruživali brodovi X i Y krila, i pritom se sve više udaljavali od velikog satelita, pa prošli kraj oceanske atmosfere divovskoga Yavina, sve dalje ususret tehnološkom krvniku. Čovjek koji je promatrao poigravanje Biggsa i Lukea, sad je spustio zatamnjeni vizir i namjestio poluautomatske, poluma-nualne nišanske sprave, pa provjerio stanje brodova s obje strane. »Plavi momci«, obratio se međubrodskom mikrofonu, »ovdje Plavi Vođa. Namjestite selektore i javite se. Prilazimo cilju iz jedan cijela tri...« Ispred njih je najednom sve jačim sjajem zablistala svijetla kugla, koja je izgledala kao jedan od Yavinih prirodnih satelita, ali to nije bila. Blistala je sablasnim metalnim bljeskom različitim od bljeska ijednog prirodnog nebeskog tijela. Dok je tako promatrao kako se divovska bojna stanica polako giba oko Ya-vinova ruba, misli su se Plavog Vode vratile mnogo godina u prošlost. Vratile su se na bezbrojne nepravde, na nevine ljude koje bi odveli na ispitivanje, i za koje se više nikad nije čulo -na čitavo mnoštvo zala koje im je nanijela sve korumpiranija i sve ravnodušnija imperijalna vlast. A sve su te strahote i muke bile koncentrirane, uvećane i predstavljene tim jedincatim pre-napuhanih brodograđevnim podvigom kojem su se upravo primicali. »To je to, dečki«, rekao je u mikrofon. »Plavi Dva, previše si se udaljio. Primakni se, Wedge.« 219 STAR WARS Mladi pilot kojeg je Luke upoznao u zbornici hrama bacio je pogled desno pa ga vratio na instrumente. Namrštio se pa izvršio malu korekciju. »Oprosti, gazda. Čini mi se da mi daljinar malo zanosi. Morat ću se prebaciti na ručno.« »Provjeri, Plavi Dva. I čuvaj se. Svim brodovima, pripremite S-zakrilce za napadnu konfiguraciju.« Jedan za drugim, od Lukea do Biggsa, Wedgea i ostalih članova Plavog jurišnog eskadrona, uzvratili su mu odgovor. »Spremni...« »Izvrši«, zapovjedio je Plavi Vođa kad su i John D. i Piggy javili da su spremni. Dvostruka krila lovaca X na ovo su se rascijepila, nalik na uske travke. Sad je svaki lovac imao četiri krila, a oružje smješteno u krilima i četverostruki motori sad su mogli pokazati maksimalnu vatrenu moć i manevarske sposobnosti. A ispred njih, imperijalna je stanica nastavila rasti. Površinski su detalji postali vidljivi, i piloti su počeli razabirati pristanišne dokove, antene odašiljača i ostala umjetna brda i kanjone. Kad se i po drugi put približio prijetećoj crnoj sferi, Lukeu se ubrzao dah. Automatski uređaji za održavanje života registrirali su respiratornu promjenu i izveli odgovarajuću kompenzaciju. Nešto je počelo zanositi brod, i činilo mu se skoro kao da se ponovno našao u neboskoku, te da se hrva s nepredvidljivim vjetrovima Tatooine. Proživio je ružan trenutak nesigurnosti, no onda ga je umirio glas Plavog Vođe koji mu je zazvučao u ušima. »Prolazimo kroz vanjske štitove. Držite čvrstu formaciju. Blokirajte fiksno-plutajuće komande i uključite vlastite deflek-tore, sprijeda podvostručite.« 220 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Udarci i zanošenje su se nastavili, pače i pojačali. Ne znajući kako da ih kompenzira, Luke je učinio baš ono što je i trebalo učiniti: zadržao je vlast nad strojem i slijedio naredbe. A onda je turbulencije nestalo i vratio se smrtno hladni mir svemira. »To je to, prošli smo«, rekao im je Plavi Vođa tihim glasom. »Tišina u svim kanalima dok ne budemo nad njima. Ne čini mi se da očekuju nekakav veliki otpor.« Iako je polovica velike stanice ostala u sjeni, sad su joj se već toliko približili da je Luke počeo razabirati pojedina svjetla na njezinoj površini. Bio je to brod na kojem su se opažale mjesečeve faze... Još se jednom zadivio zloupotrebljenoj domišljatosti i trudu utrošenom u njezinu izgradnju. Tisuće svjetala rasutih po njezinu zakrivljenom beskraju stvarale su dojam plo-većega grada. Neki su se od Lukeovih suboraca zadivili još i više, jer su je sad vidjeli prvi put. »Vidi kako je velika!« dahnuo je Wedge Antilles preko otvorenog mikrofona.
»Prekini priču, Plavi Dva«, zapovjedio je Plavi Vođa. »Ubrzajte do jurišne brzine.« Kad je Luke škljocnuo nekoliko sklopki iznad glave i počeo namještati brojke kompjutorskog nišana, na licu mu se pojavio izraz sumorne odlučnosti. Artoo Detoo je još jednom promotrio stanicu koja im je postajala sve bližom i mislio neprevedive elektroničke misli. Plavi je Vođa uspoređivao položaj stanice sa zadanim položajem cilja. »Crveni Vođo«, viknuo je prema mikrofonu, »ovdje Plavi Vođa. Na poziciji smo; možete krenuti. Ispušno je okno na sjeveru. A mi ćemo im zadati posla.« Crveni je Vođa u tjelesnom smislu bio sušta suprotnost vođi Lukeove eskadrile. Sličio je općoj predodžbi knjigovođe - bio je nizak, tanak, bojažljiv u licu. Njegova vještina i odanost po221 f! if i ---------------------------------------------------STAR WARS ■ slu, bili su, međutim, vrlo sumjerljivi s vještinom i odanošću njegova kolege i starog prijatelja. »Sad krećemo prema ciljnom oknu, Dutch. Budite u blizini da preuzmete ako se nešto dogodi.« .!■ »Primljeno, Crveni Vođo«, glasio je sugovornikov odgovor. »Preći ćemo im ekvatorijalnu os i pokušati privući glavninu vatre. Neka je sila s vama.« Iz nasrnulog su se roja odvojile dvije eskadrile lovaca. Brodovi s krilima X sunovratili se se ravno prema ispupčenju stanice, duboko ispod njih, dok su Y-brodovi zavili prema dolje i na sjever, slijedeći njezinu površinu. U samoj stanici, alarmne su sirene započele svoje tužno, zve-ketavo jaukanje, dok je posada polako shvaćala da je njezina neosvojiva tvrđava doista izložena organiziranom napadu. Admiral Motti i njegovi taktičari očekivali su da će se pobunjenički otpor skupiti oko silnog obrambenog sustava samog satelita. Ali su zato bili potpuno nepripravljeni za ofanzivni odgovor što su ga pripremili deseci sićušnih brodića. Imperijalna djelotvornost upravo se spremala poništiti taj strategijski previd. Posvuda su trčkarali oklopnici, spremajući se zaposjesti položaje s golemim obrambenim oružjima. Brujali su servomotori i okretali goleme sprave spremne za paljbu. Uskoro se stanica počela umatati u paučinu anihilacije kad su njezino energijsko oružje, električni izboji i eksplozivna tijela počeli razdirati nadolazeće pobunjeničke letjelice. »Ovdje Plavi Pet«, javio je Luke pa se svojim brodom suno-vratio na sam nos u radikalnom pokušaju da zbuni sve elektroničke pogađače pod sobom. Kraj prozora mu je u prugama prolijetala siva površina bojne stanice. »Polazim.« .i, »Ja sam ti za repom, Plavi Pet«, zazvonio mu je u ušima :'j glas po kojem je prepoznao Biggsa. ji,j Cilj je u Lukeovu nišanu bio stabilan baš koliko je onaj u ff nišanima imperijalnih branitelja bio vrludav. Iz oružja su siću; 222 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA šnog brodića izlijetali plameni izboji. Jedan je od njih na mračnoj površini ispod njega zapalio silan požar, koji će gorjeti sve dok posada stanice ne prekine dovod zraka u oštećenu sekciju. Lukeovo se veselje ubrzo pretvorilo u jezu kad je shvatio da ne može skrenuti letjelicu toliko brzo da ne prođe kroz plamenu kuglu nepoznatog sastava. »Izvuci se, Luke, izvuci se!« zavrištao mu je Biggs u ušima. Pa ipak, unatoč naredbi brodu da promijeni kurs, automatske kočnice nisu htjele dopustiti neizbježnu centrifugalnu silu. Lovac je uronio u stalno sve veću kuglu pregrijanih plinova. A onda je već prošao i bio je vani, s druge strane u praznom prostoru. Brza provjera komandi dopustila mu je da se opusti. Prolaz kroz tu silnu jaru ipak nije uspio oštetiti ništa vitalno -iako su na sva četiri krila bile pruge crnog, pougljenjelog svjedočanstva o tome za kakvu je tanku dlaku izbjegao propast. Kad je zavio prema gore i u stranu u oštroj krivulji, oko njega su se rascvjetali pakleni cvjetovi. »Sve u redu, Luke?« doprlo je do njega Biggsovo zabrinuto pitanje. »Malo sam se prepekao, ali je sve u redu.« Sad se javio drukčiji, stroži glas. »Plavi Pet«, upozorio je vođa eskadrile, »bolje da si ostaviš malo više vremena, ili ćeš s tom imperijalnom konstrukcijom uništiti i sebe.« »Da, gospodine. Mislim da sam ušao u štos. Baš kao što si rekao, letjeti time nije baš sasvim isto kao upravljati nebosko-kom.« Energijski izboji i sunčano blještave zrake nastavili su stvarati kromatični labirint u prostoru nad stanicom, a pobunjenički su lovci nastavljali skakutati nad njezinom površinom, pucajući u sve što je sličilo na pristojan cilj. Dvije su se sićušne letjelice koncentrirale na energetski terminal. On se razletio,
223 STAR WARS a iz staničine su utrobe poletjeli gromovno veliki električni lukovi. ! Unutra su oklopnike, mehanikance i opremu raznosile na sve strane sekundarne eksplozije, jer su se posljedice praska ši-j rile raznim kablovima i vodovima. Na mjestima gdje bi eksplozija probila ljusku stanice, odbjegla bi atmosfera usrkala bespo-I moćne oklopnike i 'droide i izbacila ih u bezdani crni grob. 1 A od položaja do položaja, kao slika mračnog mira usred I}, kaosa, kretao se Darth Vader. Usplahireni komodor dojurio je do njega i bez daha mu podnio izviješće. »Gospodaru Vaderu, izbrojili smo ih najmanje trideset, Dva tipa. Premaleni su i prebrzi, pa ih stacionarni topovi ne mogu točno pratiti. Oni stalno izbjegavaju pogađače.« »Neka posada svih lovaca tipa Tie zauzme svoja mjesta. Morat ćemo izaći za njima i uništiti ih brod po brod.« U mnogobrojnim su hangarima zabljeskala crvena svjetla i zazvonili uporni alarmi. Zemaljske su ekipe grozničavo pripremale brodove, dok su imperijalni piloti u letnim skafanderima hvatali kacige i naprtnjače. »Luke«, zaiskao je Plavi Vođa bez muke klizeći kroz vatrenu kišu, »javi mi kad budeš spreman.« »Već krećem.« »Čuvaj se«, posavjetovao ga je glas preko zvučnika u pilotskoj kabini. »S tvoje desne strane onog deflektorskog tornja dolazi mnogo paljbe.« »Idem na nj, ništa ne brini«, odgovorio je Luke samouvjereno. Ušao je sa svojim lovcem u zasukani sunovrat, pa još jednom presjekao metalne horizonte. Kad su vršci njegovih krila udarili smrtonosno precizno, svi izdanci i izbačene vatrene točke stanice bljesnuli su u kratkotrajnom plamenu. Izvukao se i podigao od površine, pa se široko nasmiješio videći kako silne pruge energije prolaze kroz prostor iz kojeg je maločas izišao. Vrag neka ga nosi ako to nije sasvim nalik 224 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA na lov na vombate kod kuće, u trošnim kanjonima Tatooineine pustoši. Biggs je pošao za Lukeom u sličnom naletu, baš u trenutku kad su se imperijalni piloti spremali dići sa stanice. U mnogim pristanišnim dokovima tehničke su ekipe žurno otkapčale strujne kablove i dovršavale očajničke zadnje provjere. Jedna je od tih letjelica bila pripremljena za let s još većim marom. Bila je to ona najbliža vratima doka, letjelica u koju je Darth Vader jedva uspio utisnuti svoj golemi stas. Kad se jednom smjestio, na lice je spustio i drugi vizir. Atmosfera u taktičkoj komandi dolje u hramu bila je prena-bijena nervoznim iščekivanjem. Povremeni bljeskovi i zujevi s glavnog bojnog ekrana bili su glasniji od tihog šuškanja ljudi koji su se uzajamno umirivali nadama. Kraj drugog ugla gomile žmirkavih lampica neki se tehničar nadvio još dublje nad svoje ispise, i tek onda progovorio u mikrofon obješen kraj usta. »Vođe eskadrile - pozor; vođe eskadrile - pozor! Uhvatili smo novu seriju signala s druge strane stanice. Neprijateljski lovci idu prema vama.« Luke je taj izvještaj primio kad i svi ostali. Počeo je pregledavati nebo u potrazi za naviještenim imperijalnim letjelicama, a onda mu je pogled pao na instrumente. »Teleskop negativan. Ne vidim ništa.« »Motrite i dalje vizualno«, uputio ih je Plavi Vođa. »Dok okolo leti tolika energija, bit će vam na vratu prije nego što ih i opazite. Ne zaboravite, oni vam mogu omesti sve instrumente na brodu osim oka.« Luke se ponovno okrenuo, i ovaj put opazio kako neki im-perijalac već slijedi iksokrilca - iksokrilca čiji je broj Luke brzo prepoznao. »Biggs!« povikao je. »Pokupio si jednog. Za repom ti je... pazi!« 225 STAR WARS »Ne vidim ga«, dopro je do njega prijateljev panični odgovor. »Gdje je? Ne vidim ga.« Luke je bespomoćno gledao kako se Biggsov brod silnom brzinom udaljava od površine stanice i odlazi u čisti svemir s imperijalcem za petama. Neprijateljska je letjelica pucala po njemu bez prestanka, i činilo se da se svaki sljedeći izboj sve više primiče Biggsovu trupu. »Već mi je za vratom«, zazvonio je glas u Lukeovoj kabini. »Ne mogu ga se otresti.« Izvijajući se i vrteći, Biggs je napravio petlju prema bojnoj stanici, ali je pilot na njegovu tragu bio vrlo uporan i nije pokazivao nikakvu želju da se okani potjere. »Drži se, Biggs«, doviknuo je Luke, pa brod zakrenuo tako oštro da su mu zacviljeli svi zvrkovi.
»Prilazim.« Imperijalni je pilot bio toliko zaokupljen potjerom da nije ni opazio Lukea, koji je zarotirao svoj brod, izletio iz maskirnog sivila ispod sebe i stuštio se iza njega. Elektronske su se nišanske niti preklopile prema kompjutorskim uputama, i Luke je nekoliko puta opalio. U svemiru se dogodila mala eksplozija - sićušna u usporedbi s energijom što su je bljuvale baterije na površini bojne stanice. Ali je ta eksplozija bila posebno značajna za tri čovjeka: Lukea, Biggsa '< j i napose za pilota Tija, koji se ispario zajedno sa svojim lovcem. »Sredio sam ga!« promrmljao je Luke. »Dobio je svoje! Dobio je svoje!« dopro je preko otvorenog komunikatora manje suzdržani pobjedonosni krik. Luke je prepoznao glas mladog pilota koji se odazivao na ime John D. Da, to je Plavi Šest preko metalnog krajolika lovio još jednog imperijalnog lovca. Iz iksokrilca su u neprekinutom slijedu iskakali izboji, sve dok se Tie nije raspao popola, nakon čega su se svje-i i- tlucave metalne krhotine, nalik na lišće, razletjele na sve strane. I ' < 226 i: ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Dobar pogodak, Plavi Šest«, prokomentirao je vođa eska-drile. Pa žurno dodao: »Daj pazi, jedan ti je za repom.« U lovčevoj pilotskoj kabini veseli se smiješak na mladićevu licu izgubio čim se osvrnuo, a nije uspio opaziti svog progonitelja. U blizini je buknulo nešto blistavo, tako blizu da je prsnuo desni prozor. A onda je nešto udarilo još bliže, i unutraš-nost se sad već ovorene kabine pretvorila u plameno more. »Pogođen sam, pogođen sam!« I to je bilo sve što je uspio vrisnuti prije nego što ga je s leđa proždrlo ništavilo. Plavi je Vođa vidio kako sa visoko iznad njega i sa strane, brod Johna D. širi u plamenu loptu. Možda su mu pritom malo problijedile usne. Sudeći, međutim, po svim drugim reakcijama, moglo bi se reći da nikad nije ni vidio eksploziju iksokrilca. U tom je trenutku imao i važnijeg posla. Na četvrtom Yarvinovom satelitu prostrani je ekran izabrao baš taj trenutak da zažmirka i oprosti se sa životom, baš kao što je to učinio i John D. Zabrinuti su se tehničari ustrčali na sve strane. Jedan se od njih izdužena lica okrenuo Lei, nestrpljivim komodorima i jednom visokom, broncom obloženom robotu. »Pokvario se prijemnik za visoke frekvencije. Malo će potrajati dok ga ne popravimo...« »Učinite što možete«, odrezala mu je Leia. »Prebacite se na čisti zvuk.« Netko je to čuo, pa su već za nekoliko trenutaka prostoriju ispunili zvukovi daleke bitke, isprepleteni glasovima njezinih sudionika. »Priđi bliže, Plavi Dva, priđi bliže«, govorio je Plavi Vođa. »Pazi na one tornjeve.« »Žestoka vatra, gazda«, dopro je do njih glas Wedge Antil-lesa. »Dvadeset tri stupnja.« »Vidim. Priđi, priđi. Naišli smo na žestok otpor.« 227 STAR WARS »Da ne povjeruješ«, rekao je Biggs uzmucalim glasom. »Još nikad nisam vidio toliku vatrenu moć!« »Pričti, Plavi Pet. Priđi.« Stanka i onda: »Luke, da li me čuješ? Luke?« »Sve u redu, šefe«, dopro je do njega Lukeov odgovor. »Vidim cilj. Moram provjeriti.« »Dolje je postalo prevruće, Luke«, rekao mu je Biggs. »Izvuci se. Da li me čuješ, Luke? Izvuci se.« »Prekini, Luke«, zapovjedili su dublji tonovi Plavog Vođe. »Ovdje smo naletjeli na prejak otpor. Luke, ponavljam, od-makni se. Plavi Dva, vidiš li Plavog Pet?« »Negativno«, odgovorio je Wedge žurno. »Tu je vatreno polje da ne povjeruješ. Skaneri su mi se zaglavili. Plavi Pet, gdje si sada? Luke, je li sve u redu?« »Ode i on«, već je počeo Biggs svečanim tonom. A onda mu se glas digao. »Ne, čekaj... eno ga! Kao da mu je malo oštećeno krilce, ali je mali dobro.« Taktičku je komandu preplavilo olakšanje, koje se najbolje vidjelo na licu najsitnijeg i najljepšeg od svih nazočnih senatora. A na bojnoj stanici, oklopnike napol mrtve od umora ili za-glušene detonacijama velikih topova zamijenile su svježe posade. Nitko se od njih nije imao vremena upitati kako napreduje bitka, a u tom trenutku nikoga za to i nije bilo puno briga što je bolest do koje pate svi prosti vojnici od praskozorja povijesti. Luke se spustio upravo drsko nisko nad površinu stanice, a pažnja mu je bila prikovana za daleki metalni izdanak. »Drži se uz mene, Plavi Pet«, usmjerio ga je zapovjednik eskadrile. »Kamo si krenuo?«
»Otkrio sam nešto što bi mogao biti lateralni stabilizator«, odgovorio je Luke. »Idem ga pokušati skinuti.« »Pazi na sebe, Plavi Pet. Žestoka paljba u tvom sektoru.« ; f 228 i«! ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Luke se na to upozorenje nije ni obazreo, nego je pojurio svojim lovcem ravno na čudni izdanak. Njegova je odlučnost bila i nagrađena kada je opazio kako on, nakon što ga je zasitio vatrom, eruptira u spektakularnu kuglu supervrućeg zraka. »Pogodio sam ga!« uskliknuo je. »Nastavljam prema jugu, tražim još jednog.« U pobunjeničkom hramu-tvrđavi, Leia je sve to slušala vrlo pažljivo. Istodobno se i ljutila i bojala. Napokon se okrenula Threepiju i promrmljala: »Zašto se Luke upušta u tolike opasnosti?« Visoki joj 'droid nije odgovorio. »Pazi na leđa, Luke«, odjeknuo je kroz zvučnike Biggsov glas. »Pazi na leđa! Lovci nad tobom, u prilaženju.« Leia je napela oči da vidi ono što je mogla samo čuti. U tome nije bila sama. »Pomozi mu, Artoo«, šaptao je Threepio sebi u bradu, »i dobro se drži.« Luke je nastavio sunovrat čak i nakon što se osvrnuo i pri repu ugledao objekt koji je toliko zabrinuo Biggsa. Nevoljko se izvio i udaljio od površine stanice, i tako se okanio cilja. Njegov je mučitelj, međutim, znao svoj posao, i nastavio mu se približavati. »Ne mogu ga se otresti«, dojavio je. Nešto je preletjelo preko neba i krenulo prema oba broda. »Idem za njim, Luke«, doviknuo je Wedge Antilles. »Drži se.« Sto Luke nije mogao činiti baš jako dugo. Wedgeovo je topništvo bilo precizno, i Tie je iščeznuo ubrzo i sjajno. »Hvala, Wedge«, promrmljao je Luke, i počeo disati malo olakšanije. »Dobar pogodak, Wedge.« Bio je to ponovno Biggs. »Plavi Četiri, sad idem ja. Pokrivaj me, Porkins.« 229 STAR WARS »Tu sam s tobom, Plavi Tri«, stiglo je do njega uvjeravanje drugog pilota. Biggs se poravnao s ciljem, pa raspalio iz sveg oružja. Nitko nije nikada otkrio što je on to zapravo pogodio, ali mali toranj što se razletio pod njegovim energijskim izbojima bio je očito važniji no što se činilo. Čitav je niz povezanih eksplozija zaigrao školice preko velikih dijelova površine bojne stanice, preskačući od terminala do terminala. Biggs je već bio izletio iz poremećenog područja, ali njegov pratilac, koji je išao malo iza njega, primio je punu dozu energije što je podivljala ispod njega. »Imam problema«, javio je Porkins. »Podivljao mi je kon-verter.« Sto je bio eufemizam. Odjednom su mu zapravo poludjeli svi instrumenti na upravljačkim pločama. »Katapultiraj se - katapultiraj se, Plavi Četiri«, posavjetovao mu je Biggs. »Plavi Četiri, da li me čuješ?« »Sve u redu«, odgovorio je Porkins. »Još vladam njime. Daj ' '< mi malo mjesta, Biggs.« i, »Letiš prenisko«, povikao je njegov suborac. »Izvuci se, izj | vuci se!« 11 S obzirom na to da mu instrumenti nisu davali valjane informacije, kao i na visinu na kojoj se gibao, Porkinsov je brod bio laka meta za jednu od baterija velikih, nespretnih topova koji su mu se našli na putu. Jedan je od njih učinio baš ono što su mu njegovi projektanti i bili namijenili. Porkinsov je odlazak bio veličanstven koliko i nagao. Kraj pola je bojne stanice bilo srazmjerno tiho. Napad Plave i Zelene eskadrile na ekvator bio je tako žestok i opak, da se ondje i koncentrirala glavnina imperijalnog otpora. Crveni je Vođa promatrao lažni mir s nekakvim turobnim zadovoljstvom, jer je znao da neće potrajati. »Plavi Vođo, ovdje Crveni Vođa«, oglasio se u mikrofon. »Krećemo u napad. Ispušni je otvor lociran i označen. Nema 230 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA flakova, nema neprijateljskih lovaca - zasad. Čini mi se da ćemo izvesti bar jedan glatki nalet.« »Primljeno, Crveni Vođo«, odgovorio mu je glas njegovog analoga. »Pokušat ćemo ih malo zaposliti.« Dva su se ipsikrilca strovalila sa zvijezda i krenula u sunovrat prema površini bojne stanice. U zadnjem su trenutku skrenuli i zašli u duboki umjetni kanjon, jedan od mnogih kojim je bio izbrazdan sjeverni pol Mrtve Zvijezde. Sa sve su im tri strane jurili metalni bastioni. Crveni je Vođa projurio okolo i opazio kako tu trenutno nema imperijalnih lovaca. Namjestio je
komande i obratio se svojoj eskadrili. »Evo nas, momci. Ne zaboravite, kad ste već sigurni da ste prišli, priđite još bliže i tek onda bacite kamen. Prebacite svu snagu na prednje deflektorske zaslone - vrlo važno što na vas bace sa strane. Ne smijemo sad brinuti još i o tome.« Imperijalne posade poredane duž jarka razbudila je spoznaja da je počeo napad na doslije zanemarenu sekciju stanice. Reagirali su hitro, i ubrzo su energijski izboji jurili prema napadačkim brodovima u sve većem obujmu. Povremeno bi pokoji od njih eksplodirao kraj ponekog od nasrnulih ipsikrilaca, i malo da protresao, ne nanijevši mu, međutim, nikakvu stvarnu štetu. »Nešto su mi agresivni, zar ne«, javio je Crveni Dva preko mikrofona. Crveni je Vođa na ovo reagirao mirno. »Sto misliš, koliko topova, Crveni Pet?« Crveni Pet, kojeg je većina pobunjeničkih pilota znala pod ležernim imenom Pops, uspio je nekako procijeniti obranu jarka, istodobno pilotirajući lovcem kroz sve jaču tuču udaraca. Njegova je kaciga bila izubijana skoro do neupotrebljivosti, jer je s njim prošla kroz više bitaka nego što se pristoji preživjeti. »Vidim dvadestak položaja«, zaključio je on napokon, »neki su na površini, neki na tornjevima.« 231 STAR WARS Crveni je Vođa nešto progunđao, što je bila zahvala na informaciji, pa spustio na lice vizir za kompjutorsko ciljanje. Lovac se nastavio ljuljati od eksplozija. »Prebaci na nišanske kompjutore«, objavio je. »Crveni Dva«, stigao je do njega jedan odgovor, »kompjutor ga je uhvatio i primam signal.« Odgovor je bio obilježen stalno sve silnijim ushitom mladoga pilota. Ali Crveni Pet, najstariji među svim pobunjeničkim pilotima, bio je, što se moglo i očekivati, miran i siguran u sebe - iako se to baš i nije moglo zaključiti po onom što si je promrmljao u bradu: »Nema nikakve sumnje, to je nekakav trik.« * Sasvim neočekivano, svi su okolni položaji obustavili paljbu. Sablasna se tišina spustila na jarak, dok se površina i dalje nastavila magliti kraj niskoletećih ipsikrilaca. »Sto je to?« propentao je Crveni Dva, pa zabrinuto zakružio pogledom. »Prestali su. Zašto?« »To mi se ne sviđa«, progunđao je Crveni Vođa. Ali sad ih više ništa nije ometalo u primicanju, jer više nije trebalo izbjegavati energijske izboje. j|! Prvi koji je ispravno ocijenio tu prividnu aberaciju neprijateljevog ponašanja, bio je Pops. »Stabilizirajte repne deflektore. Pazite na neprijateljske lovce.« »Točno tako, Pops«, priznao mu je Crveni Vođa, zadubljen u ispise. »Evo ih, dolaze. Tri podjela na dva-deset.« Mehanički je glas nastavio recitirati stalno sve manju udaljenost od cilja, ali se ona ipak nije smanjivala dovoljno brzo. »Ovdje smo im naletjeli točno pred cijev«, zamijetio je nervozno. »Naprosto moramo projuriti«, rekao im je stari svima zajedno. »Ne možemo se istodobno i braniti i napadati cilj.« Kad mu je njegov ekran otkrio tri Tija, koji su se u preciznoj 232 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA formaciji obrušavali skoro okomito prema njima, s mukom je suzbio stare reflekse. »Tri-osam-jedan-zarez-četiri«, javio je Darth Vader mirno i namjestio komande. Kraj njega su prolijetale zvijezde. »Preuzimam ih na sebe. Štitite me.« Prvi je poginuo Crveni Dva, mladi pilot koji nikad nije ni shvatio što ga je to pogodilo, i nikad ugledao svog egzekutora. Usprkos svom iskustvu, Crveni se Vođa našao na rubu panike kad je ugledao kao se njegov pobočnik rasplinjuje u plamenu. »Tu smo u stupici. Nema mjesta za manevar - zidovi su jarka preblizu. Moramo se nekako osloboditi. Moramo...« »Slijedite cilj«, gotovo im se molećivo obratio stariji glas. »Slijedite cilj.« Za Crvnog su Vođu Popove riječi bile kao tonik, ali dok su preostala dva ipsikrilca jurila prema cilju, nije mu preostalo drugo nego da naprosto zanemari Tijeve koji su im iz časa u čas bivali sve bliži. A iznad njih, Vader si je dopustio trenutak nediscipliniranog zadovoljstva dok je ponovno namještao nišansko računalo. Pobunjeničke su letjelice nastavile napredovati ravnim kursom bez imalo vrdanja. Vader je još jednom stavio prst na dugme za okidanje. Nešto je zavrištalo u kacigi Crvenoga Vođe, i vatra mu je počela proždirati instrumente. »Nije dobro«, dreknuo je u mikrofon. »Pogođen sam. Pogođen sam..!« I drugi je ipsikrilac eksplodirao u kuglu isparene kovine, pa rasuo nekoliko krutih opiljaka po čitavom jarku. Ovaj je drugi gubitak bio previše čak i za Crvenog Pet. Zavrtio je komande, i njegov se brod
počeo u polaganoj krivulji dizati iz jarka. A iza njega, vodeći mu se imperijalni lovac primakao i krenuo za njim. 233 STAR WARS »Crveni Pet Plavom Vođi«, javio je. »Prekidam napad zbog žestoke paljbe. Tijevi su se sjurili na nas iz vedrog neba. Ne mogu... čekajte...« A njemu s repa, nijemi je i nemilosrdni neprijatelj još jednom dotakao smrtonosno dugme. Prvi je izboj lupio baš u trenutku kad se Pops digao dovoljno da otpočne manevar izbjegavanja. Ali se izvukao nekoliko sekundi prekasno. Jedna mu je energijska zraka rasporila desni motor i zapalila plin u njemu. Motor je eksplodirao i otkinuo se i sa sobom odnio komande i stabilizacijske elemente. Nesposoban da to kompenzira, ipsikrilac je izgubio vlast nad sobom i krenuo u dugi, graciozni pad prema površini stanice. »Je li sve u redu, Crveni Pet?« zazvao je zabrinuti glas preko međubrodskog sustava. »Izgubili tricu... izgubili Dutcha«, objasnio je Pops polako i umorno. »Stušte ti se iza leđa, a u jarku ne možeš manevrirati. Oprosti... sad si ti na redu. Zbogom, Dave...« Bila je to zadnja od mnogih poruka tog veterana. Plavi je Vođa svom glasu silom nametnuo reskost koju nije osjećao, i pokušao odgurnuti u stranu smrt starog prijatelja. »Plavi dečki, ovdje Plavi Vođa. Sastanak kod oznake šest zarez jedan. Svi aparati neka se jave.« »Plavi Vođo, ovdje Plavi Deset. Primam.« »Ja sam Plavi Dva«, javio se i Wedge. »Krećem prema tebi, Plavi Vođo.« I Luke je čekao na svoj red da se javi, kad mu je nešto za-pijukalo na komandnoj ploči. Pogled otraga potvrdio je elektroničko upozorenje, jer je opazio kako mu je za leđa kliznuo imperijalni lovac. »Ovdje Plavi Pet«, objavio je, a brod mu se već počeo kolebati dok se pokušavao osloboditi Tija. »Imam problema. Dolazim k tebi.« 234 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Okrenuo je brod u strmi sunovrat prema metalnoj površini, pa onda oštro zakrenuo prema gore da izbjegne plotune defan-zivne paljbe iz baterija ispod sebe. Nijedan od tih manevara nije pokolebao njegova progonitelja. »Vidim te, Luke«, dopro je do njega umirujući Biggsov poziv. »Ostani na kursu.« Luke je pogledao gore, ispod, i sa strane, ali od prijatelja nigdje ni traga ni glasa. U međuvremenu su energijski izboji napadača za petama prolazili neugodno blizu. »Kvragu, Biggs, pa gdje si?« I tada se nešto pojavilo, ali ne sa strane ili straga, nego skoro točno ispred njega. Bilo je to nešto sjajno i gibalo se nevjerojatno brzo, i onda je zapucalo točno iznad njega. Potpuno iznenađen manevrom, imperijalni se lovac raspao baš u trenutku kad je njegov pilot shvatio što se dogodilo. Kad je Biggs protutnjao iznad njega, Luke se okrenuo prema orijentiru okupljališta. »Dobar potez, Biggs. Zbunio si i mene.« »Tek sam počeo«, javio je prijatelj i divlje zavio brodom da izbjegne vatru odozdo. Digao se iznad Lukeova ramena pa se pobjedonosno prekobicnuo. »Samo me uputi na cilj.« A dolje na satelitu, kraj goleme ravnodušne Yavinove mase, Dodonna je završio žestoku raspravu s nekolicinom svojih glavnih savjetnika, pa prišao dalekometnom transmiteru. »Plavi Vođo, ovdje Baza jedan. Prije početka još jednom provjeri plan napada. Neka se pobočnici malo povuku i pokrivaju te vatrom. Zadrži pola grupe izvan dometa, čuvaj je za sljedeći nalet.« »Primio, Baza jedan«, stigao je odgovor. »Plavi Deset, Plavi Dvanaest, za mnom.« Dva su se broda poravnala i okružila zapovjednika eskadrile. Plavi je Vođa potvrdio njihov dolazak. Uvjerivši se da su se po235 STAR WARS stavili primjereno za napad, složio je grupu koja će poći za njima u slučaju da oni ne uspiju obaviti zadaću. »Plavi Pet, ovdje Plavi Vođa. Luke, uzmi sa sobom Plavog Dva i Tri. Ostani ovdje, izvan dometa vatre, i čekaj na moj znak da kreneš u napad.« »Primljeno, Plavi Vođo«, potvrdio je Luke prijem poruke i pokušao malo usporiti kucanje srca. »Neka je sila s tobom. Biggs, Wedge, dajmo se zbijmo.« Tri su lovca zajedno zatvorila j| \ zbijenu formaciju visoko iznad plamenog boja Što je još bjesnio dolje između drugih pobunjeničkih letjelica Zelene i Žute eska-drile s jedne, te imperijalnih topnika s druge strane. Kad je j| Plavi Vođa krenuo ususret površini stanice, obzor se pred
1 njim počeo prekobicavati. I i »Plavi Deset, Plavi Dvanaest, povucite se dok ne opazimo { ' lovce, a onda me pokrivajte.« \\ Sva su tri iksokrilca stigla do površine, poravnala, pa se u !l luku spustila u jarak. Njegovi pobočnici zaostajali su sve više j! j i više za njim, sve dok Plavi Vođa nije ostao naizgled sam u ,1 i golemom sivom ponoru. illi Kad je pojurio prema dalekom cilju, nije ga pozdravila nijj! kakva obrambena paljba. Otkrio je da se nervozno ogledava, ij.j stalno provjeravajući iste instrumente. 'J »Tu mi nešto ne sluti na dobro«, otkrio je da mrmlja sebi u jjjl bradu. i' i Glas Plavog Deset zvučao je podjednako zabrinuto. I , »Sad bi već morao razabrati cilj.« »Znam. Ali je tu dolje nevjerojatan kaos. Mislim da mi instrumenti ne rade. Je li to pravi jarak?« Najednom su sasvim kraj njega počele prolijetati blistave pruge svjetla, kad je obrana jarka otvorila paljbu. Napadače su protresli bliski promašaji. Na drugom je kraju jarka metalnim hrptom dominirao golemi toranj i bljuvao strahovite količine energije na brodove koji su mu prilazili. 1 236 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »S tim tornjem neće biti lako«, izjavio je Plavi Vođa smrknuto. »Budite spremni da priđete na dani znak.« Najednom su se energijski izboji prekinuli, i u jarku je još jednom sve postalo tiho i mračno. »Eto ga«, javio je Plavi Vođa, pokušavajući iznad sebe uočiti napad za koji je znao da dolazi. »Otvorite četvere oči da otkrijete te lovce.« »Na nijednom bliskom i dalekometnom teleskopu nema ničega«, javio je Plavi Deset napetim glasom. »Previše smetnji. Plavi Pet, vidiš li ih sa svoje pozicije?« Lukeov je pogled bio prikovan za površinu stanice. »Ni traga ni... Čekaj!« Za oko su mu zapele tri svijetle točkice u brzom gibanju. »Evo ih. Dolaze iz nula tri pet.« Plavi Deset se okrenuo i pogledao u označenom smjeru. Ti-jevi su pošli u silazni luping, i od stabilizatora im je odbljesnulo sunce. »Vidim ih.« »To je pravi jarak, to da«, uskliknuo je Plavi Vođa u trenutku kad je njegov pretražni teleskop započeo neumorno pijukanje. Namjestio je nišanske instrumente, pa spustio vizir na oči. »Skoro na dometu. Ciljevi spremni... dolaze. Zadržite ih samo na nekoliko sekundi - zaposlite ih.« Ali Darth Vader, koji je padao kao kamen prema jarku, već je bio namjestio svoje uređaje za upravljanje paljbom. »Zatvorite formaciju. Prepustite ih meni.« Prvi je otišao Plavi Dvanaest, kojem su raznesena oba motora. Njegov je brod samo malo skrenuo s putanje i zabio se u zid jarka. Plavi Deset je usporio i ubrzao, pijano se zaljuljao, ali onako ograničen metalnim zidovima, nije mogao učiniti ništa. »Ne mogu ih dugo zadržavati. Plavi Vođo, bolje ispali dok još možeš - prilazimo ti.« 237 STAR WARS Vođa se eskadrile bio sasvim koncentrirao na to da preklopi dva kruga na svom nišanskom viziru. »Još malo pa smo na cilju. Polako, polako...« Plavi Deset se frenetično osvrnuo. »Tik su mi za repom!« Plavi je Vođa i sam bio zapanjen svojim mirom. Za to je na neki način bila zaslužna i nišanska sprava, koja mu je pomagala da se koncentrira na sićušne, apstraktne slike, isključivši se pritom od svega ostalog; ona mu je pomagala da isključi ostatak neprijateljskog svemira. »Još malo, još malo...« prošaptao je. A onda su se dva kruga preklopila, pocrvenjela, i u kacigi se začuo jednoličan bruj. »Torpeda ispaljena, torpeda ispaljena.« Trenutak je potom svoja torpeda ispalio i Plavi Deset. Oba su lovca krenula u oštri uspon i za dlaku izbjegla kraj jarka. U tom je trenutku nekoliko eksplozija za njima diglo silne oblake. »Pogodak! Uspjeli smo!« histerično je zaurlao Plavi Deset. Odgovor je Plavog Vođe bio otežao od razočaranja. »Ne, nismo. Torpeda nisu ušla. Nego su samo eksplodirala na površini kraj okna.« To ih je razočaranje osim toga i ubilo, jer su se zaboravili osvrnuti. Potjera od tri imperijalna lovca nastavila se uspinjati iz svjetla što se gasilo nakon eksplozija torpeda. Plavi Deset je pao kao žrtva
Vaderove precizne paljbe, a onda je Mračni Gospodar malo skrenuo kurs i ubacio se iza zapovjednika eskadrile. »Ja ću se pobrinuti za posljednjeg«, javio je hladno. »Vas se dvojica vratite.« | Luke je baš pokušavao u usijanim plinovima ispod sebe rali zabrati jurišnu ekipu, kad je u komunikatoru zazvučao glas 11 Plavog Vođe. 238 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Plavi Pet, ovdje Plavi Vođa. Na startni položaj, Luke. Kreni u napad - sasvim uz tlo i čekaj dok ne budeš točno iznad cilja. To neće biti lako.« »S tobom je sve u redu?« »Za vratom su mi - ali ću ih se otresti.« »Plavi Pet Plavom čoporu«, zapovjedio je Luke, »idemo!« Tri su se broda otkinula s neba i propala prema sektoru jarka. U međuvremenu je Vader napokon uspio pogoditi svoj plijen. Udarac ga je samo okrznuo, no ipak je izazvao male, žestoke eksplozije u motoru. Njegova je jedinica R-2 zapuzala prema oštećenom krilu i dala sve do sebe da popravi oboga-ljenu energijsku jedinicu. »R-2, isključi glavni dovod do desnog motora broj jedan«, tiho ga je usmjerio Plavi Vođa, pa se zdvojno zagledao u instrumente koji su pokazivali čiste besmislice. »Drži se čvrsto, ovo bi moglo biti gadno.« Luke je opazio da Plavi Vođa ima problema. »Točno smo nad tobom, Plavi Vođo«, izjavio je. »Okreni prema nula nula pet, pa ćemo te pokriti.« »Ostao sam bez gornjeg desnog motora«, dopro je do njih njegov odgovor. »Silazimo po tebe.« »Negativno, negativno. Ostanite gdje jeste i pripremite se za napad.« »Sigurno je sve u redu?« »Mislim da da... Ostani čas na mjestu.« A zapravo je trebalo nešto manje od minute da iksokrilac Plavog Vođe, u divljem okretanju zaore površinu stanice. Luke je gledao kako se pod njim razilazi golema eksplozija, kojoj je i bez pitanja shvaćao uzrok, i tad je po prvi put do kraja shvatio bezizlaznost svog položaja. 239 STAR WARS »Izgubili smo Plavog Vođu«, promrmljao je rastreseno, i nije ga baš bilo jako briga hoće li njegov mikrofon uhvatiti tu mračnu vijest. A na Yavinu Četiri, Leia Organa je ustala iz stolice i nervozno se ushodala prostorijom. Njezini inače uvijek savršeni nokti sad su bili nazubljeni i neravni, toliko ih je izgrizla. Ali to je ujedno bio i jedini znak tjelesne nelagode. Njezine je osjećaje mnogo bolje izražavala tjeskoba koja joj se vidjela na licu, tjeskoba i briga koja je ispunila taktičku komandu kad je javljena pogibija Plavog Vođe. »Mogu li nastaviti?« upitala je napokon Dodonnu. General joj je odgovorio s blagom odlučnošću. »Moraju.« »Ali već smo izgubili toliko ljudi. Bez Plavog i Crvenog Vođe, kako će se pregrupirati?« Dodonna joj je već htio odgovoriti, no onda je zadržao riječi, jer su se iz zvučnika začule mnogo kritičnije. »Primakni se, Wedge«, govorio je Luke, tisuće kilometara daleko. »Biggs, gdje si?« »Dolazim odmah iza tebe.« Uskoro je odgovorio i Wedge. »U redu, gazda, zauzeli smo položaj.« Dodonnin je pogled skrenuo na Leiju. Bio je zabrinut. Visoko nad površinom bojne stanice tri su se iksokrilca pri-maknula. Luke je proučavao instrumente i nervozno se borio s jednom komandom koja se, po svemu sudeći, pokvarila. A onda je u ušima začuo nečiji glas. Bio je to starmladi glas, poznati glas: miran, zadovoljan, pun samopouzdanja i umirujući - glas što ga je slušao tako pažljivo u pustinji Tatooinee, kao i u crijevima te stanice što je sad bila pod njim, jednom davno, davno. »Uzdaj se u svoje osjećaje, Luke«, bilo je sve što je rekao Kenobijev glas. 240 ZVJIZDANI RATOVI - NOVA NADA Luke se kucnuo po kacigi, ne baš jako siguran je li nešto čuo ili ne. Ali sad nije bio trenutak za introspekciju. Iza njega se nagnuo čelični horizont bojne stanice.
»Wedge, Biggs, krećemo«, rekao je svojim pobočnicima. »Krećemo punom brzinom. Ni ne pomišljajte da prvo potražimo jarak, i tek onda ubrzamo. Možda tako te lovce ostavimo dovoljno daleko za nama.« »Ostat ćemo iza tebe koliko treba da te štitimo«, izjavio je Biggs. »Pri takvoj brzini, hoćeš li se imati vremena izvući?« »Zezaš se?« razigrano se posprdnuo Luke u trenutku kad su krenuli u sunovrat prema površini. »Bit će baš kao u Prosjačkom kanjonu kod kuće.« »Ja sam uz tebe, gazda«, obavijestio ga je Wedge, i sad po prvi put naglasio taj naslov. »Idemo...« Tri su vitka lovca velikom brzinom krenula u juriš prema blistavoj površini, i izvukli se poslije zadnjeg časa. Luke je poletio tako nisko preko staničine trupine da se vrškom krila očešao o izbočenu antenu, tako da su se na sve strane razletjeli metalni opiljci. Istog su se časa našli umotam u pravi kaos energijskih izboja i eksplozivnih projektila. Sve se to još više pojačalo kad su se srušili dolje u jarak. »Čini se da ih nerviramo«, pustopašno se nasmijao Biggs, koji se prema svoj toj smrtonosnoj demonstraciji snage odnosio kao da je sve to vatromet priređen samo njima za zabavu. »Sve je dobro«, prokomentirao je Luke, iznenađen bistrinom pogleda pred sobom. »Vidim baš sve.« Kad je Wedge očitao svoje brojčanike, u to baš nije bio sasvim siguran. »Na svom teleskopu vidim toranj, ali ne razabirem ispušni otvor. Sigurno je užasno malen. Jesi li siguran da ga računalo može pogoditi?« »Bit će mu pametnije«, promrmljao je Biggs. 241 STAR WARS Luke im nije ponudio nikakvu procjenu - čitavog ga je zaokupilo održavanje kursa kroz turbulencije što su ih stvarale eksplozije energije. A onda se, kao na komandu, prekinula de-fanzivna paljba. Zakružio je pogledom gore i okolo, tražeći neki znak očekivanih Tija, ali nije vidio baš ništa. Ruka mu se podigla da namjesti nišanski vizir, i onda je zastao samo na trenutak. Pa ga zamahom spustio pred oči. »Pazite se«, zapovjedio je svojim pratiocima. »Sto ćemo s tornjem?« upitao je Wedge zabrinutim glasom. »Vaša su briga lovci«, odrezao je Luke. »A moja toranj.« Pojurili su dalje, svake sekunde sve bliži cilju. Wedge se zapiljio prema gore, i pogled mu se najednom sledio. »Evo ih - nula zarez tri.« Vader je baš namještao komande kad je jedan od njegovih pobočnika prekinuo šutnju koja je pratila napad. »Približavaju se prebrzo - neće se uspjeti izvući.« »Ne ispuštajte ih«, zapovjedio je Vader. »Prebrzi su da nešto obave«, izjavio je uvjereno drugi pilot. Vader je pogledao nekoliko pokazatelja, pa zaključio da i njegovi senzori potvrđuju tu procjenu. »Ipak će morati usporiti prije nego što stignu do tornja.« Luke se zamislio nad prizorom na svom nišanskom viziru. »Skoro cilj.« Prošlo je još nekoliko sekundi, i onda su dva kruga blizanca postala kongruentna. Prst mu se zgrčio na dug-metu za ispaljivanje. »Torpeda ispaljena! Izvlači se, izvlači se,« Dvije su silne eksplozije zaljuljale jarak, udarivši bezopasno daleko od sitnog otvora. Tri su Tija izletjela iz ognjene lopte koja se brzo razilazila, prilazeći sve bliže pobunjenicima koji su uzmicali. »Sredite ih«, zapovjedio je Vader tiho. Luke je opazio potjeru kad i njegovi drugovi. »Wedge, Biggs, razdvojite se - samo ih se tako možemo otarasiti.« 242 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Tri su se broda srušila prema stanici, i onda naglo odjurila u tri različita smjera. Sad su se sva tri Tija okrenula i pošla za Lukeom. Vader je opalio prema suludo vrludavom brodu, promašio i namrštio se. »U ovom je sila vrlo jaka. Čudno. Ja ću ga srediti.« Luke je sunuo između obrambenih tornjeva i zapleo tijesnu putanju između izbačenih pristanišnih dokova, ali sve to ni za kakvu korist. Jedini preostali Tije i dalje mu je bio stalno za petama. Energijski mu je izboj gricnuo krilo, sasvim kraj motora. Iz njega se zaiskrilo nepravilno, opasno. Luke se mučio da to kompenzira i zadrži punu vlast nad aparatom. I dalje se pokušavajući otresti svog upornog napadača, ponovno se srušio u jarak. »Pogođen sam«, javio je, »ali ne gadno. Artoo, vidi što možeš učiniti.« Sićušni se 'droid otkopčao i prihvatio posla na oštećenom motoru, dok su energijski izboji bljeskali
opasno blizu. »Ostani gdje jesi i drži se«, posavjetovao je Luke jedinici Artoo dok se pokušavao probiti oko izbočenih tornjeva, a lovac se u tijesnim petljama okretao i vrludao kroz topografiju stanice. Luke je nasumce mijenjao i brzinu i smjer, no paljba je i dalje bila vrlo intenzivna. Niz pokazatelja na komandnoj ploči polako je promijenio boju; tri su se bitne kazaljke opustile i vratile na svoje mjesto. »Mislim da si uspio, Artoo«, rekao mu je Luke zahvalno. »Mislim - eto, to je gotovo. Samo dobro pričvrsti, da se ponovno ne rasklima.« Dok je Luke promatrao uzvitlanu panoramu iza i iznad njih, Artoo mu je propiskutao nekakav odgovor. »A vjerujem da smo se oslobodili i tih lovaca. Plava grupa, ovdje Plavi Pet. Jeste li slobodni?« Okrenuo je nekoliko ko243 STAR WARS mandi, i ilcsokrilac je izletio iz jarka, praćen i dalje vatrom stacionarnih bitnica. »Gore sam i čekam, gazda«, javio je Wedge sa svog položaja visoko iznad stanice. »Ne vidim te.« »Dolazim. Plavi Tri, jesi li slobodan? Biggs?« »Bilo je malo gužve«, objasnio je prijatelj, »ali mislim da sam ga se oslobodio.« A onda se, prokletstvo, nešto opet pojavilo na Biggsovu ekranu. Jedan pogled straga otkrio mu je Tija koji ga je natjeravao posljednjih nekoliko minuta. Sad mu se ponovno našao za repom. Ponovno je zakrenuo dolje, prema stanici. »Ne, ne još«, rekao je Biggs ostalima. »Drži se, Luke. Evo mene odmah.« Iz zvučnika se oglasio tanki mehanički glas. »Drži se, Artoo, drži se!« Dolje, u hramskom stožeru, Threepio se okrenuo od radoznalih ljudskih lica koja su se usmjerila i zapiljila u njega. Dok je Luke jezdio visoko nad stanicom, prema njemu je poletio još jedan iksokrilac. Prepoznao je Wedgeov brod, i krenuo u žestoku potragu za prijateljem. »Idemo, krećemo, Biggs - pridruži se. Biggs, je li sve u redu? Biggs!« Ali od drugog lovca ni traga ni glasa. »Wedge, vidiš li ga igdje?« Pod prozirnom kupolom lovca što se ljuljao kraj njega, glava pod kacigom samo je polako odmahnula. »Ništa«, rekao mu je Wedge preko komunikatora. »Pričekajmo još malo. Već će se on pojaviti.« Luke se osvrnuo, zabrinut, pa pogledao nekoliko instrumenata, i napokon donio odluku. »Ne možemo više čekati; moramo krenuti. Ne vjerujem da se izvukao.« »Hej, dečki«, poželio je nešto doznati jedan veseli glas, »na što se čeka?« 244 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Luke se hitro okrenuo na desnu stranu, taman na vrijeme da vidi kako je kraj njega projurio još jedan brod i usporio se pred njim. »Nikad ne ostavljajte starog Biggsa«, rekao im je komunika-tor u trenutku kad se lik u iksokrilcu ispred njih okrenuo i pogledao prema njima. ■k * * U središnjoj komandnoj dvorani bojne stanice, jedan je uzbuđeni časnik dojurio do čovjeka koji je pomno motrio veliki bojni ekran, pa mahnuo prema njemu šakom ispisa. »Gospodine, dovršili smo analizu njihovog plana napada. Opasnost je stvarna. Da prekinemo borbeni kontakt ili pripremimo evakuaciju? Tvoj brod te čeka.« Guverner Tarkin pogledao je časnika pogledom punim ne-vjerice, i ovaj je ustuknuo i skutrio se. »Evakuaciju!« zaurlao je. »U ovom trenutku trijumfa? Samo što nismo uništili zadnje ostatke Alijanse, a ti pozivaš na evakuaciju? Grdno si precijenio njihove izglede... A sad, van!« Smlavljen guvernerovim bijesom, pokunjeni se časnik okrenuo i povukao iz prostorije. ** »Krećemo«, objavio je Luke na početku svog sunovrata prema površini. Wedge i Biggs slijedili su ga za samim repom. »Idemo - Luke«, zazvonio mu je u glavi glas što ga je maločas čuo. Još se jednom kucnuo po kacigi i zakružio pogledom. Učinilo mu se da mu čovjek koji je to izgovorio stoji tik za leđima. Ali tu nije bilo ničega, tek nijemi metal i neverbalna instrumentacija. Luke se zbunjeno ponovno okrenuo komandama. Energijski su izboji još jednom prema njima pružili prste i bezazleno prošli s obje strane dok mu se površina bojne stanice 245 STAR WARS zabijala u lice. Ipak ta defanzivna paljba nije bila uzrok podrhtavanja koje se ponovno osjetilo. Nekoliko se kritičnih kazaljki ponovno počelo zakretati prema opasnoj zoni.
Nagnuo se prema mikrofonu. »Artoo, oni su se stabilizacijski elementi zacijelo ponovno razlabavili. Vidi možeš li ih učvrstiti - moram imati punu vlast nad aparatom.« Ne obazirući se nimalo na džombastu vožnju, energijske zrake i eksplozije što su osvjetljavale svemir oko njih, mali je robot krenuo popraviti štetu. Dok su padali prema jarku, stalno su sve nove i nove, neumorne eksplozije nastavljale potresati tri lovca. Biggs i Wedge malo su zaostali da štite Lukea koji je pružio ruku i spustio ni-šanski vizir. Kroz tijelo mu je i po drugi put protekla ona neobična neodlučnost. Ruka mu je bila još sporija kad je tu spravu spustio pred oči, baš kao da su mu se posvadili živci. Baš kao što je i očekivao, energijske su se zrake ugasile kao na dani znak, i sada se brzinom metka, i ni od koga osporavan, rušio prema stanici. »Idemo opet«, objavio je Wedge kad je opazio tri imperijalna lovca kako se ruše prema njima. Biggs i Wedge su iza Lukea počeli križati putove, u nastojanju da od njega odvuku paljbu i zbune progonitelje. Jedan se od Tija na sve te manevre nije obazirao baš nimalo, nego je nastavio neumoljivo sustizati pobunjeničke brodove. Luke se zapiljio u nišansku spravu - pa polako podigao ruku i maknuo ga u stranu. Dugu je minutu razmišljao nad de-zaktiviranim instrumentom, i buljio u nj kao hipnotiziran. A onda je naglim pokretom vratio pred lice taj instrument koji je prikazivao promjenjiv međusobni položaj iksokrilca i ispušnog otvora, iz časa u čas sve bližeg. 246 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA »Požuri, Luke«, uzviknuo je Biggs i u zadnji čas skrenuo brod da za dlaku izbjegne silnu zraku. »Ovaj put dolazimo većom brzinom. Nećemo ih moći još dugo zadržavati.« S upravo neljudskom preciznošću, Darth Vader je ponovno pritisnuo dugme za otvaranje paljbe. U zvučnicima se začuo glasan, očajnički krik, koji se miješao sa zadnjim bolnim vrisko-vima mesa i metala. Biggsov je lovac buknuo u milijardu usijanih opiljaka koji su zakišili po dnu jarka. Wedge je tu eksploziju čuo preko zvučnika, i sad je grozničavo pretraživao svemir iza sebe u traganju za neprijateljskim brodovima, njihovim progoniteljima. »Ostali smo bez Biggsa«, viknuo je prema svom mikrofonu. Luke nije smjesta odgovorio. Oči su mu bile pune suza, i on ih je ljutito otro. Suze su mu zamagljivale pogled na nišanski prikaz. »Mi smo samo par zvijezda padalica, Biggs«, prošaptao je promuklim galsom, »i nikad nas ništa neće zaustaviti.« Brod mu se lagano zaljuljao od bliskog promašaja, a onda je svoje riječi usmjerio na preostalog pobočnika, i pritom bi na kraju svake rečenice čvrsto stisnuo zube. »Priđi bliže, Wedge. Straga više nisi od neke velike koristi. Artoo, daj dodaj još malo snage u repne reflektore.« Artoo je požurio izvršiti naredbu, a Wedge se poravnao s Lukeovim brodom. I Tiji, koji su im bili za petama, na ovo su povećali brzinu. »Vođa je moj«, informirao je Vader svoje pilote. »Vi preuzmite drugog.« Luke je letio malo ispred Wedgea, malo prema desno. Ener-gijski izboji imperijalne potjere počeli su parati opasno blizu. Obojica su u više navrata prešla jedan ispred drugoga, u pokušaju da stvore što zbrkaniji cilj. Wedge se borio s komandama kad mu je komandnu ploču osvijetlilo nekoliko sitnih bljeskova i iskri. Jedna je mala ploča 247 STAR WARS eksplodirala, i od nje je ostala samo rastaljena šljaka. Nekako je ipak uspio zadržati vlast nad brodom. »Imam gadan kvar, Luke. Ne mogu više ostati s tobom.« »U redu, Wedge, skloni se.« Wedge je promrmljao iskreni »Oprosti« i izvukao se iz jarka. Vader, koji se koncentrirao na jedini brod koji je još ostao ispred njega, opalio je iz svojih topova. Luke nije opazio skoro smrtonosnu eksploziju što je buknula kraj njega. Niti je imao vremena pregledati zadimljenu ljusku iskrivljenog metala što je sad jahala uz jedan motor. Malom su 'droidu klonule ruke. *** Sva su tri Tija nastavila progoniti preostalog iksokrilca kroz jarak. Bilo je samo pitanje trenutka kad će koji od njih silnim izbojem zahvatiti i osakatiti uzljuljanu letjelicu. Samo što su ga sada slijedila još samo dva imperijalca. Treći se pretvorio u ekspandirajući valjak krša u raspadanju, i njegovi su se komadići zabili u zidove kanjona. Vaderov je preostali pobočnik panično zakružio pogledom u potrazi za izvorom tog napada. Ista
iskrivljujuća polja koja su zbunjivala pobunjeničke instrumente, sad su činila isto i s dva Tija. Nova je opasnost postala vidljiva tek kad je teretnjak potpuno zamračio sunce pred njima. Bio je to Korelijančev transportni brod, mnogo veći od ijednog lovca, i obrušavao se ravno prema jarku. Ali se on ipak nije gibao precizno kao teretnjak. Taj koji pilotira tim vozilom ili je bez svijesti ili bez pameti, zaključio je pobočnik. Divljom je brzinom namjestio komandne u pokušaju da izbjegne predviđeni sudar. Teretnjak mu je pro11 248 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA letio tik nad glavom, no u pokušaju da ga izbjegne, pobočnik je kliznuo previše u stranu. Kad su golemi stabilizatori dva Tija u paralelnom letu, jedan drugom presjekli put, uslijedila je mala eksplozija. Pobočnik je besmisleno zavrištao u mikrofon i zalepršao prema obližnjem zidu jarka. Nikad ga nije dotakao, jer je njegov brod još prije kontakta eksplodirao i buknuo. S druge se strane lovac Dartha Vadera počeo bespomoćno okretati. Nimalo dojmljene očajničkim negodovanjem Mračnog Gospodara, različite komande i instrumenti pokazivali su brutalno istinite podatke. Sićušni brodić, sasvim izvan kontrole, nastavio se okretati u smjeru suprotnom od onog u kojem je otišao uništeni pobočnik - van, u beskrajna prostranstva dubokog svemira. *** No taj koji je bio za komandama okretnog teretnjaka nije bio ni bez svijesti ni bez pameti - dobro, možda je bio malo dirnut događajima, ali je ipak imao punu vlast nad sobom. Poletio je visoko iznad jarka, pa se okrenuo i zaštitnički poletio iznad Lukea. »Sad si sasvim slobodan, maleni«, izvijestio ga je poznati glas. »Daj raznesi to pa da idemo kući.« Taj je zezantski ton bio popraćen i naglašen mumljanjem kakvo je mogao proizvesti samo posebno veliki Vuki. Luke je podigao pogled kroz kupolu i nasmiješio se. Ali se taj smiješak ugasio kad se ponovno okrenuo nišanskom viziru. U glavi mu je nešto zakuckalo. »Luke... vjeruj mi«, zatražilo je od njega to kuckanje, i po treći put formulirajući riječi. Luke se zapiljio u ciljnik. Havarij-ski ispušni otvor ponovno je klizio prema ciljnome krugu, baš kao što se to već jednom i dogodilo - kad je promašio. Zastao je, ali ovaj put samo nakratko, pa odgurnuo nišanski ekran. Za249 STAR WARS tvorio je oči i zamrmljao nešto, kao da u sebi razgovara s nečim nevidljivim. Sa sigurnošću slijepca u poznatom okolišu, Luke je prešao palcem preko nekoliko komandi, pa dotakao jednu od njih. Ubrzo potom, kabinu je ispunio zabrinuti glas što je dopirao iz uključenih zvučnika. »Baza jedan govori Plavom Pet, nišanska ti je sprava isključena. Što se pokvarilo?« »Ništa«, promrmljao je Luke jedva čujno. »Ništa.« Zmirnuo je i razbistrio oči. Zar je bio zaspao? Zakružio je pogledom i shvatio da izlijeće iz jarka i juri natrag u otvoreni svemir. Jedan pogled napolje otkrio mu je poznati oblik Solo-vog broda koji ga je pratio kao sjena. Drugi pak pogled, upućen komandnoj ploči, rekao mu je da je lansirao preostala torpeda, iako se nije sjećao da je dotakao dugme za ispaljivanje. Pa ipak je to zacijelo učinio. Zvučnici u kabini oživjeli su od ushita. »Uspio si! Uspio si!« vikao je Wedge i vikao bez prestanka. »Ušla su ravno u cilj.« »Dobar pogodak, maleni«, komplimentirao ga je Solo, ali je morao podići glas da bi ga čuo kraj Chewbaccina neobuzdana tuljenja. Daleka je, prigušena tutnjava potresla Lukeov brod, što je bio predznak početka uspjeha. Zacijelo je ispalio torpeda, zar ne? Polako je ponovno stjecao vlast nad sobom. »Drago mi je... što si to vidio vlastitim očima. A sad se mi-čimo prije nego što rukne. Nadam se da je Wedge bio u pravu.« Nekoliko iksokrilaca, nekoliko ipsikrilaca i jedan izubijani teretnjak ubrzano su se udaljavali od bojne stanice, jureći prema dalekoj krivini Yavina. Iza njih su mali bljeskovi sve tamnijeg svjeda označavali sve dalju stanicu. Bez ikakve najave, na njezinu se mjestu na nebu pojavilo nešto sjajnije od plinskog diva, sjajnije i od dalekog 250 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA sunca. Na nekoliko se sekundi vječna noć pretvorila u dan. Nitko se nije usudio pogledati ravno u nj. Jer niti višestruki zasloni, postavljeni na najvišu snagu, nisu mogli zamračiti tu jezivu jaru. Svemir se privremeno ispunio trilijunima mikroskopskih metalnih krhotina, koje je kraj brodova u uzmicanju potjerala oslobođena energija malog umjetnog sunca. Urušeni ostatak bojne stanice nastavit će dogorijevati još danima, i to će u tom kratkom razdoblju biti najimpresivniji nadgrobni spomenik u tom dijelu svemira.
251 - star wars ad su lovci sletjeli i dorulali do hangara u hramu, oko svakog se od njih sjatila čitava bučna i vesela gomila tehničara, mehaničara i ostalih stanovnika Alijansinog glavnog stožera. Nekoliko preživjelih pilota drugih lovaca izišlo je iz svojih brodova i sad su čekali da pozdrave Lukea. S druge strane lovca gomila je bila manja i suzdržanija. Sastojala se od nekoliko tehničara i jednog visokog, čovjekolikog 'droida koji je zabrinuto gledao kako se ljudi uspinju na nagor-jelog lovca i skidaju mu s leđa gadno ispečenu metalnu ljusku. »O, Bože! Artoo?« zazvao ga je Threepio, i nadvio se nad karboniziranog robota. »Da li me čuješ? Daj reci nešto.« Njegov se netremični pogled okrenuo prema jednom od tehničara. »Možete li ga popraviti?« »Učinit ćemo sve što možemo.« Čovjek se zagledao u vapo-rizirani metal i ispale dijelove što su se ljuljali na žičicama. »Dobio je strašne batine.« »Morate ga popraviti! Gospodine, ako bi vam koji od mojih krugova ili modula mogao poslužiti, rado ću ih donirati...« Potom su polako otišli, slijepi i gluhi na okolnu halabuku i ushit. Između robota i ljudi koji ih popravljaju postoji jedan vrlo poseban odnos. I jedni i drugi su od onih drugih preuzeli 1: 252 ZVJEZDANI MAlOm - NOVA NADA nešto, pa je ponekad granica između čovjeka i stroja zamaglje-nija nego što su mnogi spremni priznati. Središte su te karnevalske atmosfere tvorila tri lika koja su se natjecala u međusobnom komplimentiranju. Kad je, međutim, došlo do čestitarskog pljeskanja po leđima, Chewbacca je pobijedio bez konkurencije. Svi su prasnuli u smijeh zbog Vukijeve smetenosti nakon što je skoro sravnio Lukea sa zemljom, sve od želje da ga pozdravi što srdačnije. »Znao sam da ćete se vratiti«, vikao je Luke. »Naprosto sam znao! Da ti nisi doplovio, Han, sad bih bio prašina!« Solo, međutim, nije izgubio ništa od svoje razmetljive samouvjerenosti. »Nisam, mislim, mogao pustiti nekakvog letećeg seljačića da sam sređuje tu stanicu. Osim toga, počeo sam pomalo shvaćati što bi se moglo dogoditi, i zato sam se osjećao grozno - pri pomisli da bi mogao pokupiti svu slavu i čitavu nagradu.« Dok su se svi smijali, prema Lukeu je poletjela okretna pojava, uzvidanih skuta, i to u vrlo nesenatorskom stilu. »Uspio si, Luke, uspio si!« povikala je Leia. Pala mu je u naručje i zagrlila ga, a on ju je zavrtio oko sebe. Onda je ona prišla i Solu i ponovila zagrljaj. Kao što se moglo i očekivati, Korlijanac se nije toliko zbunio. Najednom uplašen obožavanjem gomile, Luke se okrenuo. Uputio je svom izmučenom lovcu pogled odobravanja, a onda otkrio da mu se pogled zaputio uvis, prema stropu visoko nad njima. Na trenutak mu se učinilo da je čuo nešto nalik na zadovoljan uzdah, opuštanje mišića koje je nekoć u trenucima zadovoljstva izvodio jedan ludi starac. Ali to je, naravno, bio samo prodor vrućeg vjetra sa zaparenog prašumskog planeta, no Luke se ipak nasmiješio zbog onog što mu se učinilo da je ugledao. U golemom prostranstvu hrama bilo je mnoštvo prostorija koje su tehničari Alijanse prilagodili modernim potrebama. 253 i i ------------------------------------------STAR WARS Pa ipak, čak i unatoč krajnjoj i nemilosrdnoj nuždi, u ruševinama je drevne krunidbene dvorane bilo nešto toliko čisto i klasično lijepo, da to graditelji nisu željeli prepravljati. Ostavili su je takvom kakva jest, samo što su je oribali i očistili od pra-šumskih puzavica i smeća. Sad je ta prostrana dvorana bila puna po prvi put nakon mnogo tisuća godina. Stotine su pobunjeničkih vojnika i tehničara stajale okupljene na starom kamenom podu, još jednom zajedno prije nego što se raštrkaju po novim položajima i dalekim domovima. Po prvi put u povijesti, zbijeni redovi uglačanih odora i izglačanih poluoklopa stajali su poredani u toj primjerenoj paradi Alijansine moći. Zastave mnogih planeta koji su podržali pobunu lepršale su na blagom povjetarcu što se stvarao u dvorani. Na drugom kraju dugog otvorenog prolaza stajala je vizija odjevena u službeno bijelo, isprugano valovima krem boje - pečat i znak dostojanstva Leie Organe. Na drugom se kraju prolaza pojavilo nekoliko prilika. Jedna je od njih, masivna i rutava, pokazala znakove želje da pojuri u zaklon, ali ju je njezin pratilac nagovorio da pođe otvorenim nogostupom. Lukeu, Hanu, Chewieju i Threepiju trebalo je nekoliko minuta da prevale put do drugog kraja. Onda su se zaustavili pred Leijom, i Luke je među drugim posjelim dostojanstvenicima prepoznao
generala Dodonnu. Uslijedila je stanka, a onda se društvu pridružila i sjajna, poznata jedinica Artoo, pa prišla i stala kraj potpuno zapanjenog Threepija. Chewbacca se nervozno promeškoljio, pokazujući na sve moguće načine da bi radije bio negdje drugdje. Solo ga je stišao, a Leia je ustala i pošla prema njima. Istog su se časa sve zastave jednoglasno nagnule, i svi skupljeni u velikoj dvorani okrenuli su se prema podiju. ! 254 ZVJEZDANI RATOVI - NOVA NADA Leia je oko Solova vrata stavila nešto teško i zlatno, pa onda to isto učinila i Chewbacci - pri čemu se morala uspeti na prste - te napokon i Lukeu. Potom je dala znak mnoštvu, i onda se kruta disciplina naprosto rasula, jer je sad svakom muškarcu, ženi i mehanikancu bilo dopušteno da dade punog maha svojim osjećajima. Dok je stajao tako preplavljen klicanjem i povicima, Luke je otkrio da se njegove misli ne bave ni njegovom mogućom budućnošću uz Alijansu, niti prilikom da pođe na pustolovno putovanje s Hanom Solom i Chewbaccom. Umjesto toga su sve njegove misli, ma koliko to Solo smatrao nevjerojatnim, bile obuzete blistavom Leijom Organom. Ona je opazila njegov smioni pogled, ali se ovaj put samo nasmiješila.