“Čekajući Godoa” Samjuel Beket Roman počinje scenom kada Vladimir slučajno dolazi do Estragana koji izuva cipelu (neuspešno), boli ga noga! Prenocio je u jarku. Vladimir navodi da je trebalo još davno da skoče sa Ajfelovog tornja, medju prvima; dok su još bili ugledni gradjani – sada ih ne bi ni pustili da se popnu! Vladimir: “Nikad ne zanemaruj male stvari u životu!” “Kad u nadi vreme traćis, od nje I boluješ!” “Eto šta ti je covek – krivi cipelu, a greška mu u nozi!” (Nakon skidanja cipele, i bola koji osecao u nogama!) Gogo je “nekad zavirio” u Sveto pismo; Vladimir je trebalo sa bude pesnik! Gogo (Estragon) – “Ljudi su jezivo neuki majmuni” čOVEKOVA UPORNOST – ogleda se u momentima kada Gogo I Didi kod “mrtve” vrbe cekaju Godoa uzaludno, na mozda pogrešnom mestu u pogresno vreme! – Vladimir nije siguran da li su pogodili vreme I mesto sastanka – “Mozda se i ja varam! + 101 dan mozda… Estragon želi da ispriča Vladimiru san koji je sanjao, ovaj odbija - “To nije lepo od tebe. Pa kome ću ja da pričam o svojim privatnim košmarima, ako neću tebi?” Gogo priča priču o Englezu u kupleraju (bordelu), Didi beži! Gogo predlaže da se obese – gde kapne krv, raste mandrogora – I ta biljka vrišti kad je čupaju iz korena. Vladimir upotrebljava svoju inteligenciju razmićljajuci! Planiraju da se obese – Didi prvi jer je teži, da ne pukne grana pa da ne ostane sam, ako se prvi obesi Gogo – odustaju čekajuci Godoa! Od Godoa su zatrazili “bogoradjenje” – poniznu molbu! Jako su nisko pali – stoje na kolenima I rukama!!! Nisu vezani za Godoa (badža) – nisu čak ni sigurni da se tako zove! “Treba da se pokaju, zato sto su se rodili!” Analiza romana: Filozofija apsurda – “terba ziveti sto vise, a ne sto bolje” sva iskustva podjednako vrede – svi zivoti podjednako vrede! Kamu od nas zahteva da razumemo Sizifa! Mi smo poput njega,, a toga apsolutno nismo svesni – svaki radni dan isti, monoton! Roman lika – Merso je stranac§! Jaz izmedju sveta i čoveka! Roman je podeljen u 2 dela – govore o istim događajima, ali iz 2 ugla: 1) neposredni dozivljaj – I deo – smrt, sahrana majke, ubistvo Arapina 2) rekonstrukcija dogadjaja u obliku isgsraznog postupka istrazni postupak, sudjenje, presuda… Merso je moralno cudoviste! *Lik Mersoa:* – trazimo pomilovanje za njega – kome se obracamo 1 2 3 4
hriscanin ljubavnik službenik prijatelj
5
sin
Merso je svestan da ljudi tumače osećanja drugih ljudi na osnovu nekih znakova; on izlaže gole činjenice! – optužili su ga da je MORALNO ČUDOVISTE! Motiv ubistva – reflekcija izazvana besom bez razloga. Tudje suze u njemu b ude misli o majci; “Nikad čovek nije potpuno nesrećan.” “Čovek se na sve navikne.” Njihovo čekanje predstavlja besciljnost i besmislenost ljudskih postupaka i ponašanja. Njih dvojica imaju vremena na pretek, nalaze se pored sasušenog drveta, razgovaraju o cipelama, pertlama, šeširu i čekaju Godoa ( God je na engleskom Bog). Ne znamo ko je Godo, čime se bavi, kako izgleda, niti zašto ga u opšte čekaju. Jedino što se u ovoj drami dešava, to je da se s vremena na vreme pojave Poco i Liki.(Odnos Pocoa (starac, gospodin sa bičem i naočarima) i Likija (poslušni sluga, radi sve šta se traži od njega) simbolizuje odnos gospodara i roba, klasna razlika sveta. Njihova pojava prekida monotoniju Didija i Gogoa) Stalno vode neke razgovore bez smisla i cilja. Ko čeka, taj dočeka.... A možda i ne. U jednom trenutku, pred sam kraj, koji to zapravo nije, Vladimir dobija napad inspiracije iz situacije da su i oni nekome potrebni i razvija monolog o u kome se vidi svest o uzaludnosti njihovog postojanja, lenjosti, čak straha da se pokrenu iz mesta u kom su zapeli.Vladimir svesno sagledava sliku o njihovim jednoličnim danima, da se čak i njegova sopstvena svest poigrava s njim i sa vremenom, kome je zaboravio izvor i zagubio volju za smislom negde na račvanju tog izvora. „Sutra, kad se probudim, ili kad pomislim da sam se probudio, šta li ću reći o današnjem danu?“ - tom rečenicom on nas na kratak trenutak uverava da je svestan svega, ali završnom: „Ne mogu da nastavim! Šta sam rekao?“ - upućuje na ponovnu zbunjenost i zagubljenost u čekanju. Tome samo doprinosi nerazumevanje svog monologa na koji nailazi od strane svakoga na sceni, pa čak i Estragona. Neka slabasna nada čuči i u tome da obese svoje bedne živote o ono osušeno i usamljeno drvo, ako Godo sledećeg dana ne dodje. Oni se dogovore za odlazak sa tog usamljenog druma, sa scene, ali to ostaju samo reči, jer nemaju više snage i volje ni da odu sa mesta ugovorenog sastanka. I tako se oni nanovo okreću čekanju, i čekanje nastavlja da bude smisao bez očiglednog, naslućenog i bliskog kraja.
DRAME SEMJUELA BEKETA Cekajuci Godoa izvedena 1953. (Theatre de Babylone) u Parizu. Vrlo gledana , iako izazvala protivurecne reakcije. Poplava tekstova o Beketu. Nazvane su ANTI-TEATROM, AVANGARDNIM TEATROM, NOVIM TEATROM, TEATAR METAFIZICKE FARSE, TEATAR APSURDA, TEATAR MRACNE KOMEDIJE, TEATAR PORUGE. To je vrsta drame nastala 50-ih god. U Parizu iz pera Beketa, Joneska i Adamova. Jonesko – Celava pevacica (izvedena 1950.), Adamov – Veliki i mali manevri i Invazija.
Radnja Upozorenje čitatelju§: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji i/ili završetku ovog djela. U očekivanju Godota je drama u dva čina. Kao što sam naslov kaže, dva glavna lika Vladimir (znan i kao Didi) i Estragon (znan i kao Gogo) čekaju dolazak Godota. Njih su dva najvjerojatnije skitnice koji su se prije sastali sa misterioznim Godotom koji im je rekao da ga čekaju na mjestu gdje su oni na početku drame. Drama počinje Vladimirovim dolaskom na pozornicu. On ugleda Estragona i drago mu je što ga vidi. Oni se raspričaju sve dok Estragon ne krene izuti svoje cipele. Nakon molbi za pomoć i mučenja oko svlačenja, Estragon napokon skida cipele. No, nakon toga se pojavljuje pitanje što raditi sada. Neko vrijeme pričaju o svojoj prošlosti i o nekim tekstovima i događajima iz Svetog Pisma, sve dok ne primjete jedno stablo. Pogledaju ga i počinju govoriti što bi mogli napraviti. Estragon odjednom dođe do ideje da se objese, no nemaju uže da se objese. Njihova razmišljanja i prepirke preikida iznenadni Pozzov dolazak. On im po svom dolasku tvrdi da oni stoje na njegovoj zemlji. Pozzo nije došao sam, nego sa svojim slugom Luckyem. Pozzo im objašnjava mnogo stvari od kojih je jedna sumrak. Pozzo im je tik prije njegovog odlaska objasnio pojam sumraka i kako pada noć. Prije svog odlaska on im je rekao dosta toga o Luckyu, i oni su od njega htjeli da on pleše i misli. Lucky je plesao i iznio svoje mišljenje o jako dubokoumnoj temi, ali sa jako nerazumljivim govorom tako da ga je Pozzo prekinuo. Prije odlaska Lucky je ugrizao i ozlijedio Estragona. Prije njihovog dolaska dolazi dječak koji Vladimiru kaže da Godot neće doći danas, nego sigurno sutra. Također saznajemo da dječak živi i radi kod Godota i da ima brata kojeg Godot tuče. Konačno je pala noć i Vladimir i Estragon su se odlučili razići preko noći. Time završava prvi čin drame. § § Uprizorenje drame na kazališnim daskama Početak drugog čina je isti kao i prvi. Vladimir se na isto mjesto vraća, no ovaj put je pozornica bez Estragona. Nakon kratkog vremena na pozornicu dotrčava Estragon sav uplašen govoreći da ga prati desetak ljudi koji su ga već istukli i žele ga i sada istući. Vladimir mu kaže da se smiri i da se ne boji ničega dok su skupa. Kada su obojica shvatili da opasnosti nema, Estragon želi da odu, no Vladimir ga podsjeti da čekaju Godota. Estragon tada predloži da se njih dva raziđu i dva puta kaže da će otići, no svaki put ostane na mjestu. Tada nakon njihovih prepirki na pozornicu upadaju Lucky i Pozzo, no obojica se odmah sruše i ne mogu se dići. Vladimir objašnjava Estragonu, koji tvrdi da se ne sjeća ničeg od jučer i da nisu jučer bili ovdje, da jesu i da su i Lucky i Pozzo bili tamo. Kada Vladimir i Estragon priđu Pozzu on im kaže da je oslijepio. Oni mu pomažu da se ustane, no i oni sami padnu i ne mogu ustati, no to im nakon nekog vremena uspije. Pozzo još uvijek traži njihovu pomoć. Njih dvojica razmišljaju i dvoume se i na kraju mu pomognu. On im onda kaže da dignu i Luckya, što oni i naprave po Pozzovim
instrukcijama. Oni ga tada zamole da Luckyu kaže da pjeva ili misli, no on im kaže da je Lucky onijemio. Pozzo i Lucky onda odu. Vladimir se neko vrijeme čudi o ljudskom postojanju i o samome sebi, dok Estragon za to vrijeme spava. Vladimir probudi Estragona i njih dvojica se još malo prepiru. Malo prije noći, ponovno dolazi dječak koji im ponovno kaže isto, da će Godot sigurno doći sutra. No dječak Vladimiru ovaj put tvrdi da ga se ne sjeća i da on jučer nije bio ovdje. Vladimir ga pokušava razuvjeriti, no to mu ne ide od ruke. U tom razgovoru saznajemo da Godot ima bijelu bradu i da se dječakov brat razbolio. Dječak odlazi, a Vladimir i Estragon ponovno gledaju stablo i ponovno se žele objestiti, no nemaju uže. Oni odlučuju da će se i sutra vratiti na isto mjesto, ali da će ova put donijeti uže. Kraj ovog djela jako je smiješan i mnogo citiran: VLADIMIR:Onda, idemo ? ESTRAGON:Idemo! (ostaju na mjestu)
Godot Cijela radnja ove drame vrti se oko čekanja jedne osobe - Godota. Vladimir i Estragon cijelo vrijeme čekaju Godota u nadi da će im njegov dolazak donijeti svijetlo u život. No Godot nije došao i Vladimir i Estragon govore da će dolaziti na to mjesto sve dok on ne dođe. Godot svaki put šalje dječaka koji im govori da će Godot doći idući dan. Tako se njihovo beskrajno čekanje Godota nastavlja. Na kraju djela mi ne saznajemo ništa osim toga da će se oni vratiti. Misteriozni Godot vuče se kroz cijelo djelo, a o njemu ne saznajemo baš ništa osim da ima bijelu bradu i da tuče dječakova brata. Važne činjenice kao tko je on, kako izgleda (osim brade) i zašto ga Vladimir i Estragon čekaju i kako im on može pomoći ne saznajemo. Čak ni sam Beckett nije odao tajnu misterioznog gospodina Godota.
Likovi • VLADIMIRje jedan od dvojice glavnih likova. On je Estragonov najbolji prijatelj i druže se cijeli život. On je veći od Estragona i brani ga cijeli život. Vladimir je dosta obrazovan za osobe koji vode onakav život i uvijek objašnjava Estragonu mnoge stvari. • ESTRAGONje drugi od dvojice glavnih likova. Vladimirov je najbolji prijatelj i uvijek su skupa, unatoč tome što je Estragon mongo puta predložio da se rastanu. Estragon je manji i slabiji, i puno gluplji od Vladimira zato je uvijek pod njegovom protekcijom. • POZZOje sporedan lik u ovoj drami. On je jedan pametan putnik koji se kroz
dramu pojavljuje sa svojim slugom Luckyem. Glavne likove naučio je dosta stvari, ali u drugom činu je oslijepio i jedini oslonac mu je bio Lucky. • LUCKYje Pozzov vjerni sluga. On je već star i nije sposoban za ništa zato svoje poslove služenja obavlja što bolje može u nadi da će ga Pozzo zadržati. Prije je znao mnogo stvari kao ples, čitanje i mišljenje. Na Pozzovu zapovijed jednom je plesao i mislio, ali ne baš uspješno. U zadnjem činu saznajemo da je Lucky gluhonijem. • DJEČAKradi za Godota. Svaki dan on bi došao kod Vladimira i informirao ga da će Godot doći idući dan, no Godot nije došao. Njegov brat i on rade kod Godota i poprilično im je dobro, osim štio Godot tuče njegova brata povremeno.
