E.F.Malkowski - Prije Faraona.pdf

Edward Edward F. Malkowski Malkowski

PRIJE FARAONA TAJANSTVENA PRETPOVIJEST EGIPTA

 Naslov izvornika izvorn ika Edward F. Malkowski BEFORE THE PHARAOHS EGYPT'S MYSTERIOUS PREHISTORY First published in the USA by Bear & Company, a division of Inner Traditions International, Rochester, Vermont. This edition published by arrangement with Inner Traditions International Copyright © 2006 by Edward F. Malkowski

Digitalizacija Knjige: Equilibrium ©

SADRŽAJ

UVOD

4

•

1 KIŠNI DANI ZA EGIPATSKU SFINGU

Stari dokazi, nova zapažanja 7 •

2 TEŽINA GEOLOŠKIH DOKAZA

Erozija i starost Sfinge 32 •

3 ZELENA SAHARA Sfinga u klimatskom kontekstu 47 •

4 KOJA KULTURA, I KADA? Riješen je golemi kontekstualni problem 72 •

5 BILJEŽENJE VREMENA

Sjeć Sjećan anje je na zaboravljenu zaboravljenu znano zna nost st astrologije astrologije 108 •

6 TEHNOLOGIJA PIRAMIDA

Dokazi Dokaz i govore sami za sebe 122

7 TKO SU BILI BILI PRVI EGIPĆANI? EGIPĆ ANI? Stoljeće Stoljeće teorija teor ija 149 •

8 TOKSIČNI DOKAZI ZA STARU TEORIJU Drevno Dre vno krijumčarenje: varka ili ili trgovina? 171 •

9 PRETPOVIJESNI KORIJENI EGIPTA

Ostavština kromanjonca 202 •

10 EGIPAT SIMBOLA Ostavština Ostavš tina znanja 233 •

11 BU WIZZER

Zemlja Zemlja neteru net eruaa 264 •

12 PRODOR U NOVU POVIJEST Medite Med iteran ranska ska civili civilizac zacija ija 287 •

UVOD edno od najvažnijih pitanja na koje povjesničari traže odgovor je ono o tome kako je civilizacija počela. Uz razvoj sveučilišnog susta va,  va, s odmjerenim odmjere nim i peda pe dant ntni nim m istraživačim istraživačimaa specijalizir specijaliziranim anim za razlirazličita područja, u proteklih je pet generacija potrošeno milijarde dolara na iskopavanje prošlosti. Slijedom toga, društvo Zapada doživjelo je drastičnu reviziju poimanja vlastite prošlosti. Rezultati stalne potrage za fizičkim dokazima o životu u pradavnim vremenima, sada stvaraju drukčiju sliku o povijesti od one što su je naši preci prihvatili prije dvjesto godina. No zapravo postoje dvije različite povijesti; istraživači pod utjeca jem  je m razni ra znih h politički polit ičkih h i filozofskih filozofski h struja prepi pre piru ru se oko tumačenja tumačen ja dokaza. Jedna je verz verzija ija ono što je opće poznat pozn ato, o, čemu čemu su nas učili od malih nogu, a mi to prihvaćamo kao činjenicu. Oni koji su odgovorni za naše obrazovne ustanove drugu verziju smatraju, u najboljem slučaju, nekonformističkom. Slijedom toga, istraživači koji se bave drugim pristupom mogu se proglasiti neodgovornima i spekulativnima, te ih se optužuje za pogrešno tumačenje dokaza. U dokaza. U potrazi za istinom, kad veliki dijelo dijelovi vi priče nedostaju nedostaju,, interpretaciju inter pretaciju često određuje prikr pr ikrii vena filozofija onoga koj kojii tumač t umačii dokaze. S dokaze. S današnjim nevjerojatnim otkrićima o našoj prošlosti, dokazi rijetko kada govore sami za sebe. Knjiga Prije faraona istražuje daleku prošlost doline Nila, i otkriva kulturu koja potječe iz razdoblja mnogo tisuća godina starijeg od onoga što većina povjesničara smatra početkom egipatske civilizacije. Egipat je oduvijek bio fascinantan za entuzijaste koji se bave drevnom

J

poviješću, i to s dobrim razlogom. Premda se Mezopotamija smatra kolijevkom kolijevkom civil civiliz izac acije ije,, dolina dolina Nila je već više više od stoti st otinu nu godina godi na arheološki izvor hramova, spomenika, artefakata i uvida u našu drevnu prošlost. Tako je i danas. Tijekom protekla dva desetljeća, neovisni i neki akademski istraživači iznijeli su pretpostavku da je nekoć posto jala  jala star starijija, a, napred naprednija nija civil iviliz izaacija ija od koje koje su Egipća Egipćani ni nasl naslije ijedi dili li način života. Ali dokazi su uvijek bili previše tajanstveni i suptilni, a napredna se kultura nikada nije identificirala na dovoljno zadovoljavajuć način da bi tradicionalni akademici prihvatili tu teoriju. Prije četrdeset godina, ugledni egiptolog i šef odjela egiptologije na Londonskom sveučilištu, Walter Bryan Emery, vjerovao je u mogućnost postojanja starije egipatske civilizacije. Veteran arheološkog rada na terenu, što je uključivalo iskopavanja na arhaičnom groblju Sak� kare i otkriće "mumificiranog zoološkog vrta", razmatrao je mogućnost utjecaja druge kulture na društva u Egiptu i Mezopotamiji. U svojoj knjizi  Archaic Egypt (Drevni Egipat),  objavljenoj 1961, Emery piše da su suvremeni znanstvenici skloni ignorirati mogućnost da je naprednija zajednica iz još neotkrivenog područja emigrirala u dolinu Nila, Nila, gdje gdje ih je podjarmio podjarmio narod nar od koji koji je ondje već već živio. živio. Golema podrupodr učja Bliskog istoka, regija Crvenog mora i obala istočne Afrike još uvijek su nedovoljno istraženi. Prema Emeryjevim tvrdnjama, takva se mogućnost ne smije u potpunosti odbaciti. Zapravo, on vjeruje da  bi pos postoj tojan anje je neke neke druge druge kulture, kulture, čija su se postignuća postignuća pren prenije ijela la na Egipat i Mezopotamiju, najbolje objasnilo zajednička svojstva, kao i temeljne razlike, tih dviju civilizacija. Premda je njegova ideja o "dinastičkoj rasi" negativno negativno primljena među me đu egiptolozima, egiptolozima, jer su je smatrali smatrali rasističrasist ičkom i držali da Egiptu oduzima njegovo naslijeđe, dokazi pokazuju da je ideja gotovo neosporiva. Negativnost je u tome što njegova dinastička rasa ne potječe iz Egipta. Osobno mislim da je dinastička rasa doista postojala, ali da potječe iz doline Nila, a ponovni nastanak civilizacije u toj regiji 3000 godina pr. Kr. izravno je povezan s njihovim znanjem, vještinama i sustavom vodstva. Jedna od najvećih zagonetki pretpovijesti oduvijek je bila nagla pojava anatomski suvremenog čovjeka, poznatog pod nazivom kroma� njonac, u zapadnoj Europi. Mi smo na neki način njegovi potomci, tvrde znanstvenici, premda je njegov nestanak krajem ledenog doba,

oko 10.000 godina pr. Kr., jednaka zagonetka kao i njegovo podrijetlo. U ovoj ćemo knjizi istražiti dokaze koji objašnjavaju podrijetlo i nestanak kromanjonca, ali i veze njegove egzistencije s dinastičkim Egiptom i drevnom kulturom Mediterana. Na sljedećim se stranicama razmatraju dokazi što su ih iznijeli neki od današnjih najboljih istraživača i pronicavih umova, povezujući neo visna  visna istra istraži živa vanj njaa i upot upotpu punj njav avaju ajući ći slag slagal alic icu u naše naše pradavne pradavne prošlosti prošlosti.. Od raznovrsnih megalita Nabta Playe do egipatske velike Sfinge, složenih unutrašnjih struktura Velike piramide, usmenih predaja drevnog Egipta, kiklopskih hramova Mediterana, pa čak i veza između drevnog Egipta i drevnih Maya i Meksiku i Srednjoj Americi, tvrdim da napokon ima kumulativn kumulat ivnih ih dokaza iz različitih područj podr učjaa rada da je postoja� la kultura koja je u mnogim područjima bila jednako napredna kao i mi danas. Ova je knjiga također povijest današnjih povjesničara, koji slikaju novu sliku naše drevne prošlosti.

1

KIŠNI DANI ZA EGIPATSKU SFINGU Stari dokazi, nova zapažanja

a svojim veličanstvenim spomenicima i zlatnim dragocjenostima, Egipat je odavno u središtu pozornosti proučavanja drevnih civilizacija. Nijedna kultura iz davne prošlosti nije se proučavala u tolikoj mjeri kao zemlja Nila. Nijedna civilizacija nije ostavila toliko materi jala za prouč proučavan avanje. je. Od Kair Kairaa do Memfi Memfisa sa,, do bibl biblijs ijsko koga ga grada Ram� Ram� zesa, do građevina na visoravni Giza, drevni su inženjeri i arhitekti planirali i gradili kamene gradove koji se mogu uspoređivati s našim današnjim postignućima. Zaslužni su i za istančanija postignuća, kao što je rođenje moderne medicine u vrijeme Imhotepa � svećenika, liječnika i glavnog arhitekta treće dinastije, od 2687. do 2668. g. pr. Kr. On je dijagnosticirao i liječio tuberkulozu, žučne kamence, upalu slijepog slijepog crijev crijeva, a, giht i artrit artritis is,, te još više od dvje dvjesto sto drugih drugih bolesti. Također je obavljao kirurške zahvate i bavio se stomatologijom sto godina ili više prije gradnje prvih velikih piramida. Egipat je tri tisuće godina bio najnaprednija kultura koju je stvorilo čovječanstvo. Tijekom prošlog stoljeća, kroz različite znanstvene discipline, egip� tolozi su mukotrpno konstruirali povijest drevnog Egipta. Premda su Napoleonovi Napoleonovi inženjeri, inženjeri, geodeti, astron ast ronomi omi i umjetnici obavil obavilii sistesistematski pregled visoravni Giza 1798. godine, prvi opsežniji rad obavio  je Sir John John Gardner Wilkinson (179 (1797� 7�18 1875 75)) krajem krajem 1820 1820�i �ih h i u 1830�

S

ima. Poslije je na scenu stupio Sir William Matthew Flinders Petrie (1853�1942) koji je između 1880. i 1883. vršio podrobna iskopavanja u Gizi, i zaslužan je za nastanak moderne metodologije u arheologiji. Tijekom Tijekom protekli prote klih h sto godina godina egipatska je civili civiliza zaci cija ja zaokupila pozornost javnosti, a slijedom toga postala je samostalna grana znanosti pod nazivom egiptologija.

Konvencionalni stav stav o drevno dre vnojj egipatskoj egipats koj civilizaciji Egiptolozi su povijest drevnog Egipta podijelili na nekoliko ključnih razdoblja: razdoblja: preddin predd inas asti tičko čko razdoblje razdoblje (5500�30 (5500�3000. 00. pr. pr. Kr.); Kr.); rano dinast din astiičko razdoblje (3000�2650. pr. Kr.); Staro kraljevstvo (2650�2152. pr. Kr.); Srednje kraljevstvo (1986�1759. pr. Kr.); Novo kraljevstvo (1539� 1069 1069.. pr. Kr. Kr.)) i kasno kas no razdoblje razdoblje (664�332. (664�332. pr. Kr.), Kr.), uz tri tr i "međ "m eđur uraz azdo dob� b� lja", po jedno prije srednjeg, novog ikasnog kraljevstva. (Vidi kronologiju egipatskih razdoblja i dinastija, stranica 9 .) Oko devet i pol kilometara zapadno od Kaira, rta visoravni Giza, dijelu drevne nekropole Memfis, stoje najstarije i najslavnije građevi� ne što ih je čovjek podigao, tri velike piramide. Na visoravni se također nalazi osam manjih piramida, četiri hrama u dolini, tri posmrtna hrama, tri puta za procesije, nekoliko udubina za brodove i brojne mastabe (pravokutne grobnice). Tu se također nalazi najveći kip što su ga ikad napravile ljudske ruke, velika Sfinga, koja će biti u središtu pozornosti naše rasprave o podrijetlu Egipta. Okrenuta je prema istoku i putom po nasipu povezana je s Velikom piramidom. Vjeruje se da su tri velike piramide bile sveti spomenici i grobnice faraona četvrte dinastije Starog kraljevstva: Khufua (Keopsa) (vladao je od 2589�2566. pr. Kr.), njegovog sina Kefrena (2520�2494. pr. Kr.) i Ke� frenova sina Smenkarea (2490�2472. pr. Kr.). Područje Gize i dalje je  bogato arheološko nalazište, te ga još uvij uvijek ek istražuju istražuju različita sveu sveu-čilišta i istraživači, kao i neovisni egiptolozi i povijesni istražitelji. Premd Premdaa začinjena začinjena dozom tajanstvenosti, kao i sva sva pretpovijest, pretpovijest, konsenzus učenjaka objašnjava da je zemlja Nila ujedinjena kao kraljevstvo za vladavine Mena (Narmera), kojeg se smatra prvim kraljem prve dinastije, malo prije trećeg tisućlj tisućljeća eća pr. Kr. Kr. Međut Međ utim, im, u Turin Tur ino� o�  vu popisu kral kralje jeva va � jedinstvenom papirusu papirusu koji koji pot potje ječe če iz devetnaes devetnaeste te

KRONOLOGIJA EGIPATSKIH RAZDOBLJA I DINASTIJA P r e d d i n a s t ič ič k o r a z d o b l je j e   (5500�3100. pr. Kr.) Rano dinastičko razdoblje 1. dinastija

(2920 �277 0. pr. Kr. Kr.)

2. d inastija inastija

(277 0�26 50. pr. Kr. Kr.)

Drugo međurazdoblje 15. dinastija

(1603�1567. pr. Kr.)

16. dinastija

(1567 �????. pr. Kr.) Kr.)

17. dinastija

(????�1539.pr.Kr.)

Novo kraljevstvo Staro kraljevstvo 3. dinastija

18. dinastija

(153 9�12 95. pr. Kr. Kr.)

(2650�2575. pr. Kr.)

19. dinas tija tija

(1295�1186. pr. Kr.)

4. dinastija

(257 5�24 67. pr. Kr Kr.)

20. dinastija

(118 6�10 69. pr. Kr. Kr.)

5. dinastija

(246 7�23 23. pr. Kr.) Kr.)

6. dinastija

(232 3�21 52. pr. Kr. Kr.)

Prvo međurazdoblje

T re r e će ć e m e đ u r a z d o b l je je 21. dinastija

(106 9�94 5. pr. Kr.) Kr.)

22. dinastija

(945 �82 8. pr. Kr. Kr.)

7. dinastija

(215 2�21 60. pr. Kr. Kr.)

23. dinastija

(828�725. pr. Kr.)

8. dinastija

(216 0�21 30. pr. Kr. Kr.)

24. dinastija

(725 �71 5. pr. Kr. Kr.)

9. dinastija

(2130�2080. pr. Kr.)

25. dinastija

(715 �657 . pr. Kr. Kr.)

10. dinastija

(2080�2040. pr. Kr.)

Kasno dinastičko razdoblje Srednje kraljevstvo

26. dinastija

(657 �525 . pr. Kr. Kr.)

11. dinastija

(198 6�1 937 . pr. Kr. Kr.)

27. dinastija

(525 �40 4. pr. Kr. Kr.)

12. dinastija

(1937�1759. pr. Kr.)

28. dinastija

(404 �399 . pr. Kr. Kr.)

13.dinastija

(1759�1633. pr. Kr.)

29. dinastija

(399 �38 0. pr. Kr.) Kr.)

14 . dinastija dinastija

(1633�1603. pr. Kr.)

30. dinastija

(38 0�3 43 . pr. Kr Kr.)

31. dinastija

(343 �33 2. pr. Kr. Kr.)

dinastije (1295�1186. pr. Kr.), napisanom drevnim hijeratskim pismom, što ga je 1822. otkrio talijanski istraživač Bernardino Drovetti u Tebi � Men dolazi nakon niza bogova i polubogova koji su vladali prije njega. Palermo kamen, dvadeset pet centimetara visoki komad bazalta s uklesanim natpisom što ga je 1900. otkrio Sir Flinders Petrie, a čija je starost procijenjena na otprilike 3000 g. pr. Kr., također sadrži imena kraljeva i dinastija (poznatija grčka imena su u zagradama: Geb, Ausar (Oziris), Setekh Setekh (Set), (Set), Hor (Horus), (Horu s), Djehuty (Tot), (Tot), Maa't Maa't i ponov po novno no Hor (Horus). Bez povijesne verifikacije, ti su kraljevi svrstani u mit. Premda konvencionalna egipatska povijest počinje 3000. g. pr. Kr., kad se nar narod od u dolini Nila Nila ujedinio pod vodstvom Mena, Mena, postoje važni zapisi koji ukazuju na značajno povijesno razdoblje prije Mena.

Pri kraju ledenog doba, oko 10.000 g. pr. Kr., promijenili su se glo balni klimatski uvje uvjeti ti.. Slije lijedo dom m toga, toga, sve sve veća veća suša suša u sjeve sjevern rnoj oj Afri Africi ci izazvala je nastanak pustinje Sahare koja se neprestano širila. Prema modernoj egiptologiji, primitivni su narodi, prisiljeni na seobu zbog suše u zapadnoj Africi, tijekom posljednje četvrtine četvrtog tisućljeća pr. Kr. migrirali na istok, u dolinu Nila i ondje započeli egipatsku civilizaciju. Sa sobom su donijeli svoja religiozna vjerovanja i mitologiju. Sve brojnija populacija u dolini stvorila je jedinstvene okolnosti koje su davnim Egipćanima omogućile međusobno povezivanje u cilju zajedničkog dobra i zajedničkog cilja. Mnogo radne snage i obilne žetve dovele su do sveopćeg prosperiteta, a kraljevi prvih dinastija naredili su izgradnju javnih projekata, što je uključivalo piramide, hramove, grobnice i kolosalni kip lava s kraljevom glavom, poznatog kao  velik  velikaa Sfing inga.

Velika Sfinga  Veli  Velika ka Sfinga je trajna trajna,, enigmatska ikona drevne civi civili liza zaci cije je.. Ime je dobila po grčkoj riječi   sphingo ili ili sphingein,  što znači gušiti ili čvrsto  vezati.  vezati. Premda Premd a nitko ne zna kako su je zval zvalii davni davni Egipćan Egipćani, i, tijekom tijekom druge polovice drugog tisućljeća pr. Kr. spominje se kao Hor�em�akht (Horus na horizontu), kao Bw�How (Horusovo mjesto), te također kao Ra�horakhty (Ra od dva horizonta). Mačji je oblik štovan u drevnom Egiptu, a lav ima osobito dugu  vezu  vezu s kralj kraljem em.. Prema Prema rije riječi čim ma vodit voditel elja ja iskop iskopav avan anja ja dr. Alaina Alaina Zivie iviea, a, faraonski natpisi daju naslutiti da su se lavovi uzgajali u posebnim područjima i zakopavani su na svetim grobljima, ali nijedan nikad nije pron pr onađ ađen en sve sve do 2001. 2001 . kad ga je pronašla pronašl a njeg njegov ovaa ekipa. Ta Taj je mumi mu mi-ficirani lav otkriven u grobnici žene za koju se vjeruje da je bila Tutan� khamonova dojilja, pokopana oko 1430. g. pr. Kr. Analiza istrošenosti lavljih zuba pokazuje da je doživio duboku starost i vjerojatno je živio u zarobljeništvu. Kult posvećen Bastet, egipatskoj božici mačaka, dominirao je u području delte Nila. Najvjerojatnije razvijen iz još starijeg lavljeg kulta, mačji kult potječe od otprilike 3200. g. pr. Kr. Bastet se prvi put spominje tijekom druge dinastije. Natpis na hramu pete dinastije kaže: "Bastet, gospa od Ankh�taui", a ondje se nalazi i njezin prvi poznati

prikaz. Stvaranje divovske mačke s glavom kralja zacijelo je bilo religiozni način izražavanja mega�graditelja četvrte dinastije 2500 godina pr. Kr. Kr. Sfinga je iskopana i isklesana od vapnenca koji prevladava na visoravni Giza. Sedamdeset tri metra dugačak i dvadeset metara visok, taj taj se kip lava lava s ljudskim licem nalazi u pravok pra vokut utnom nom udubljenju. Prostor oko Sfinge je iskopan kako bi se mogao izraditi lik lava. Samo njegova glava i gornji dijelovi leđa nalaze se iznad površine visoravni; udubljenje u kojem se nalazi naziva se jarkom Sfinge, ogradom ili kameno kam enolo lomom. mom. Stij Stijen enee od vapnenca izvađene izvađene iz tog područja područj a korište� ne su za gradnju hram hr amaa točn to čno o istočno istočno od Sf Sfing inge, te još jedno jednoga ga poznatog kao "Hram u dolini". Većina se egiptologa slaže da se to događalo u vrijeme četvrte dinastije Staroga kraljevstva (2575�2467. g. pr. Kr.). Budući da nema dokaza koji govore suprotno, današnji egiptolozi to prihvaćaju kao vjerojatni scenarij.

Izazov Johna Anthonyja Westa Dok je počet po četko kom m 1970� 1970�ih ih živio živio u Londonu, američki američki je pisac John Anthony West pročitao roman Ishe Schwaller pod naslovom Her�Bak. Premda West nije bio impresioniran stilom pisanja autorice, zaintri� giralo ga je često spominjanje rada na simbolima kojim se bavio njezin pokojni muž, herme hermeti tičar čar i neovisni egiptolog Rene Rene Schw Schwall aller er de Lubicz Lubicz..  West  Westaa je fascinir fascinirao ao jedinstveni jedinstveni prikaz Egip Egipta ta u knji knjizi zi,, pa je osam tjed tjeda� a� na posjećivao Britanski muzej i ondje čitao Schwallerova djela, a uza se je neprest ne prestano ano imao imao francuski francuski rječnik rječnik jer sve sve to još nije nije bilo prevedeno na engleski. Kad je završio, bio je posve uvjeren da je Schwaller razotkrio neispričanu priču o drevnom Egiptu, osobito o njegovoj filozofiji i simboličnom načinu na koji je ona bila izražena u umjetnosti i arhitekturi. Premda su Schwallerova djela bila usredotočena na drevnu egipatsku kulturu i arhitekturu sa simboličnim tumačenjima egipatskog društva, njegova je tvrdnja da je Sfingu oštetila voda pobudila Westo�  vu radoznalost. radoznalost . Tije Tijeko kom m 1970 1970�i �ih, h, West West još uvij uvijek ek nij nijee otkrio otkri o engles engleske ke prijevode Schwallerovih djela, te se pozabavio time da englesko govorno područje upozna sa simbolističkim pogledom na Egipat. West je

1978. objavio knjigu Serpent in the Sky (Zmija na nebu), predstavljajući Schwallerove stavove o drevnoj egipatskoj mudrosti � čija je suština mišljenje da simbolizam sadrži apsolutne istine do kojih se može doći i koje koje se može razumjeti razumjeti samo indir ind irektn ektnim im načinima. nači nima. (U 10. poglavl poglavlju ju potražite podrobno objašnjenje.)  West  West,, sada samozvani egiptolog egiptolog i neovisni istraživač istraživač,, udruži udr užio o se 1990 1990.. g. s geologom dr. Rober Ro berto tom m M. Schochom Schochom s Bostonskog sveučilišta, u cilju istraživanja mogućnosti da je egipatska Sfinga isklesana,  barem  bar em djelomično, prije 2500. g. pr. Kr. West West je, jedna jed nako ko kao kao i Schwal� Schwal� ler, vjerovao da je oštećenja Sfinge i njezine ograde izazvala erozija do koje je došlo zbog obilnih kiša. To se moralo dogoditi prije trećeg tisućljeća pr. Kr. � prije nego je Sjeverna Afrika postala pustinja. Sch� och, znanstvenik i skeptik, u početku je mislio da će uspjeti uvjeriti  Westa  Westa koliko su pogrešni pogre šni njeg njegov ovii nekonvenc ne konvencional ionalni ni stavovi stavovi o Sfin fingi i građevinama oko nje.

Slika 1.1. Pogled na kompleks Sfinge iz zraka

Shvatio sam da West ima veoma ekstremnu ideju da je Sfinga tisuće godina starija no što egiptolozi misle. Smatrao sam da je to malo vjerojatno, ali mi se ipak činilo da možda ima nečega u  Westo  Westovi vim m idejam idejama. a. Mislio Mislio sam sam da to nij nije baš vje vjero roja jatn tno, o, ali vr vrije ijedilo je malo podrobnije istražiti. A ja sam znatiželjna osoba. Schoch Schoch i West West otputovali su u Egip Egipat at početkom počet kom 1991. kako bi prouča vali  vali eroz eroziju iju na Sfingi i visoravni visoravni Giza Giza.. Detaljn Detaljnii pregled pregled svih svih znač značaj ajki ki naveo je Schocha da povjeruje kako u priči postoji nešto više od onoga što prihvaćena povijest može objasniti.

 Za  Zapažanja u Gizi: izi: tra travanj 1991. Schoch je na Gizi uočio da su Sfinga i Hram u dolini građeni u dvije etape i da su popravljani, popravljani, čak i u drevni d revnim m vremenima. Također Također je utvrutvrdio da je hram Sfinge, a možda i Hram u dolini, izgrađen od blokova  vapnenca izvađenim iz udub udublje ljenja nja Sfinge, što je klesarima osiguralo osiguralo dovoljno prostora za klesanje njezina tijela. Ako je to točno, znači da su hramovi jednako stari kao i sama Sfinga. Poslije su drevni Egipćani te hramove obzidali obrađenim kamenom, glatkim pločama napravljenim od granita iz Aswana. Schocha su njegova zapažanja o oblogama i blokovima vapnenca ispod njih navela na pomisao da su kameni blokovi oba hrama bili izloženi prirodnim elementima, te su ih vremenske prilike znatno oštetile prije nego su stavljene granitne obloge. Ondje gdje su zidovi hrama u dolini bili bez obloga, vidjela se nepra vilna  vilna površina. Ta neravna neravna površ površina, ina, "zbrda "zbrda zdol zdola" a" kako kaž kažee Schoch, Schoch, očito je nastala slijedom radova drevnih Egipćana koji su odstranjivali i ravnali oštećene površine površi ne prije stav stavlja ljanj njaa grani granitn tnih ih obloga. obloga. Izgleda "zbrda zdola", jer nisu odstranili dovoljno oštećene površine da bi ona  bila savršeno savršeno glatka glatka.. Na nekim neki m su mjestim mjestimaa straž stražnje nje strane granitni grani tnih h ploča rezane tako da se uklope u neravnu neravnu površinu unutrašnj unutr ašnjih ih bloko va od vapnenca. vapnenca. Za Schoc Schocha, ha, to je značilo da je oštećenost građevine  već  već i u drevnim drevn im vremenima vr emenima bila bila znatna. zna tna. Schoch je opazio da postoje četiri različita tipa oštećenja izazvanih vremenskim prilikama na geološkom području u i oko Sfinge: kiša,  vj  vjetar, lju ljuššten tenje i ras raspa pada danj njee (takođe (takođerr se se sp spomin ominje je kao kao otap otapan anje je). ). Ošteć štećeenja izazvana kišom, zaključio je Schoch, vidljiva su na tijelu Sfinge i

na zidovima zidovima oko nje. nje. Ondje gdje gdje je na zidovima zidovima došlo do erozije erozije izazvaizazvane vodom, vodo m, kamen kam en izgleda izgleda valovito. valovito. Ta je eroz erozija ija izazvana vodom vodo m uveuvelike razvijena i dobro vidljiva unutar ograde. Također ima vertikalnih pukotina gdje je tekuća voda slijedila spojeve i oštećenja u kamenu. Oštećenja od vjetra, izrazito drukčija od erozije izazvane kišom, također se vide na građevinama u Gizi, a vjerojatno su započela, misli Schoch, u vrijeme Starog kraljevstva (2650�2152. pr. Kr.). Lica isklesana na grobnicama i kipovima još uvijek su jasno vidljiva; međutim, vjetar i pijesak izdubili su mekše slojeve stijena, te je nastala duboko erozivna karakteristika "vjetrovitog tunela". Razne grobnice i građevine Starog kraljevstva južno i zapadno od Sfinge, napravljene od istih slojeva vapnenca kao i njezino tijelo, primjeri su erozije izaz vane vjetrom. vjetrom. Erozija izazvana vjetrom može se predočiti ako se kamen stanac od vapnenca zamisli kao torta. Svaki naizmjenični sloj biskvita i kreme predstavlja tvrde i mekan me kanee sloj slojev evee stijene. Kad Kad se tor t orta ta prereže, poja pojavvljuje se njezin presjek i slojevi su jasno vidljivi. Ako prstom prođete po sloj sloju u biskvi biskvita, ta, ništa se neće dogoditi. Međutim, Međuti m, ako prstompri prsto mprijeđ jeđe� e�

Slika 1.2. Zapadni zid oko udubljenja Sfinge

te preko sloj slojaa kreme, što predstavlja predstavlja mekši dio stijene, stijene, dobit dobit ćete vodoravno udubljeni izgled. Na isti način vjetar djeluje na tvrde i mekane slojeve stijena. Treći tip erozije koja je djelovala na kamene površine poznat je kao ljuštenje. Ljuštenje koje se vidi na Sfingi i hramovima dogodilo se relativno nedavno (unutar posljednjih dvjesto godina), kao posljedica modernih uzroka: kiselih kiša i zagađenosti zraka. Četvrti tip oštećenja uslijed vremenskih prilika, otapanje, postoji samo u nekoliko građevina koje podsjećaju na špilje, kao što su grobnice, uslijed ciklusa isparava� nja nja do kojih dolazi u tim tim zatvorenim prostor prostorima. ima. Konden Kondenzac zacija ija i ispara�  vanj  vanjee vode vode u atmosfer atmosferii pokriva stije stijene ne veoma veoma fini finim m sloj slojem em mineralnih mineral nih kristala, tek t ekam amen enim im površinama površin ama u tim područjima područji ma daj dajee izg izgled led rastoprast opljenog voska. U nekim slučajevima može biti teško razlikovati četiri tipa oštećenja uslijed vremenskih prilika, jer jedna vrsta prekriva drugu; ali općenito govoreći, različiti oblici oštećenja jasno su vidljivi i može ih se međusobno razlikovati. Ono što Schoch smatra oštećenjima izazvanim kišom, najstariji je i najčešći tip oštećenja na visoravni Giza.  Vidl  Vidljijivv je jedin jed ino o na najstar najstarijim ijim struk st ruktu turama rama u Gizi Gizi,, kao što su tijel tijelo o Sfinge i zidovi kojima je okružena. Na mnogim se mjestima vidi erozija izazvana vjetrom, a ta su oštećenja iznad vodom istrošenih stijena. Stoga je zaključio da je do najvećih oštećenja izazvanih kišom došlo prije nego je sjeverna Afrika postala pustinja. To zapažanje potkrepljuju  mastabe od opeka napravljenih od blata na visoravni Sakk Sakkara ara,, šesnaest šesnaest kilometara kilometa ra južno juž no od Gize. Gize. Nepobi Nep obitno tno  je utvrđeno utvr đeno da te građevine građevine potječu iz vremena prve i druge dinastije dinastije (2920�2650. (2920�2650. pr. Kr.), Kr.), a na njima nema dokaza o eroz eroziji iji izazvan izazvanoj oj vodo vodom m kao na zidovima oko Sfinge. Jednako kao na  mastabama, na grobnicama iz Staroga kraljevstva u Gizi (2650�2152. pr. Kr.) ima vidljivih znakova erozije izazvane vjetrom, ali nema znakova koji bi ukazivali na eroziju izazvanu vodom. Iz tih je razloga Schoch zaključio da je izrazita erozija izazvana vodom, kakva se vidi na velikoj Sfingi i s njom povezanim građevinama, nastala prije razdoblja Starog kraljevstva, a  vjerojatn  vjerojatno o i prije dinastičkog vremen vr emenaa uopće. Započinjući sa samim drevnim Egipćanima i nastavljajući do današnjih dana, Sfinga je podvrgnuta nizu popravaka � tijekom Staroga

kraljevstva 2500. g. pr. Kr.; u razdoblju Novoga kraljevstva 1400. g. pr. Kr.; u vrijeme dvadeset šeste dinastije, 664�525. pr. Kr.; te također tijekom grčko�rimske ere, između 300. g. pr. Kr. i 400. g. poslije Kr. Tijekom tih popravaka, često se iskopavao prostor oko Sfinge jer je pi jesak zatrpavao udub udublje ljenje nje ako ako bi nekoliko nekoliko dese desetlj tljeć ećaa ostala ostala zanemarena. Nakon svakog iskopavanja, blokovi za popravak često su se žbukom učvršćivali na oštećeno tijelo u nastojanju da kip opet dobije svoje originalne obrise. Prema onome što kaže Schoch, najstariji popravak površine Sfinge obavljen je zidarskom tehnikom koja se koristila u  vrije  vrijem me Staro Staroga ga kralj raljev evst stva va,, ili ili se barem tako čini. čini. Ako Ako je to to točno, do biva  biva se još jedan argument argument u korist teor teorije ije da je je Sfinga mnogo mnog o star starijija. a.

Seizmički pregledi Površina vapnenačkih vapnenačkih stijena stijena doima doi ma se čvrstom, ali zapravo zapravo je mekana i porozna, s geološkog stanovišta. Kad se jednom stijena odreže, ona počinje dobivati oštećenja izazvana vremenskim prilikama, a stupanj ili dubina oštećenja ispod površine u preciznoj je korelaciji s trajanjem izloženosti prirodnim elementima. U tom procesu trošenja, stijena postaje mekša. Neke se njezine čestice raspadaju i ona postaje slabija. Koliko će duboko prodirati oštećenja u stijenu ispod površine, ovisi o vrsti kamena, ali također � veoma važno � o tome koliko je dugo bila izložena prirodnim silama. Seizmička refrakcija, bilježenje geoloških svojstava uz pomoć zvučnih  valo  valova va,, omogućuje omogućuje geolozim geolozimaa određivan određivanje je granice između slabe slabe,, isistrošene stijene i donjeg sloja tvrdog vapnenca. Ako se utvrdi do koje  je dubine stije stijena na oštećena, oštećena, može se procijeniti procijeniti prije koliko koliko je vremevr emena obavljeno obavljeno iskopavan iskopavanje. je. Kad Kad se iz kamenoloma kamenoloma vade kameni kameni blokovi, preostale stijene izložene su prirodnim elementima i počnu se pojavljivati oštećenja. S vremenom ta oštećenja prodiru sve dublje u stijene koje su ostale u kamenolomu. Zahvaljujući dubini oštećenja na tim stijenama može se procijeniti prije koliko je vremena obavljeno odvajanje kamenih blokova blokova u kamenolomu. Uz dopuštenje Egipatske organizacije za starine, Schoch je, uz pomoć seizmologa dr. Thomasa Dobeckija, obavio pregled seizmičke refrakcije kako bi otkrio kakva oštećenja postoje ispod površine na zidinama oko Sfinge. Rezultati su pokazali da oštećenja ispod površine

nisu jednolika, što uvelike ukazuje na činjenicu, prema Schochovu mišljenju, da zidovi oko Sfinge nisu napravljeni u isto vrijeme. Procjenji vanje  vanjem m kad je iskopano najm najman anje je oštećeno oštećeno područje, a time ti me i prvo izloženo vremenskim elementima, mogao je procijeniti minimalnu starost Sfinge. Pregled je pokazao da su ispred i s obje strana Sfinge oštećenja ispod površine površi ne duboka od metar i osamdeset do dva metra metra i četrdeset. Međutim, duž stražnje strane (zapad) vapnenac je oštećen samo do dubine od metar i dvadeset � posve neočekivano otkriće. Ako je Sfinga odjednom isklesana, bilo bi razumno pretpostaviti da će okolni vapnenac općenito pokazivati istu dubinu oštećenja. Jedno tumačenje tih neočekivanih rezultata glasi da su u početku isklesane samo strane i prednji dio Sfinge, pa je djelovala kao izbočina čiji je stražnji dio još uvijek pripadao okolnim stijenama. Schoch vjeruje da je njezin stražnji dio u početku isklesan samo do razine gornje terase, koja se danas nalazi odmah zapadno od Sfinge, unutar zidova.

Slika 1.3. Pogled na Sfingu s prednje strane

Slika 1.4. Tlocrt Sfinge i zidova oko nje (iz ilustracije ilustra cije Colina Readera)

Prema egipatskom egiptologu Selimu Hassanu, Sfinga se u početku trebala promatrati samo s prednje strane tako da njezin hram, koji se nalazi ispred nje, djeluje poput prijestolja na kojem Sfinga sjedi. Druga teorija kaže da je stražnja strana Sfinge isklesana iz stijene kad i ostali dijelovi, ali samo za uski prolaz koji je kasnije proširen. Kako bi se točno utvrdilo kad je stražnji dio Sfinge odvojen od kamena stanca i odredila kronologija mogućeg širenja prolaza ispred zapadnog zida ograde, trebat će obaviti daljnja istraživanja. No, jasno  je da je tlo od vapnenca iza iza stražnjeg stražnjeg dije dijela la Sfinge, koje koje je seizmički seizmički testirano u travnju 1991, poslije izloženo utjecaju vremena, možda u  vrije  vrijeme me Kef Kefre rena na.. Drugim rije riječi čima ma,, nakon što su isklesa isklesani ni predn prednjiji i bočni dijelovi Sfinge, vapnenačka tla uz te tri strane došla su pod utjecaj prirodnih elemenata, ali ono što je tek kasnije postalo vapnenačkim tlom iza stražnjeg dijela Sfinge još uvijek je bilo zaštićeno debelim slojem čvrstih stijena. Također je moguće da je Kefren popravio Sfingu i njezine hramove 2500. g. pr. Kr. i da je u to vrijeme isklesana stražnja strana Sfinge, tako odvajajući njezino tijelo od zidova oko nje. Budući da je baza njezinog stražnjeg dijela bila oštećena i popravljena blokovima vapnenca tijekom Kefrenove vladavine, malo je vjerojatno daje stražnji dio Sfinge isklesan poslije. Ako se stražnji dio Sfinge oslobodio tijekom restau�

racija u razdoblju osamnaeste dinastije Novoga kraljevstva (1539�1295. pr. Kr.), bilo bi nemoguće objasniti oštećenja do metar i dvadeset ispod površine, jer je otad prostor u udubljenju uglavnom bio ispunjen pijeskom. Schoch vjeruje da je Kefren razotkrio vapnenačko tlo iza Sfinge, pregledano seizmičkim testiranjima 1991, te da je 2500 g. pr. Kr. vapnenačko tlo na zapadnoj, stražnjoj strani dospjelo pod utjecaj  vremenskih  vremenski h prilika. Djelomice na temelju njegove analize dokaza da je oštećenje vap� nenačkog tla oko Sfinge 50 do 100 posto dublje na prednjoj i bočnim stranama nego na stražnjoj strani kipa, Schoch daje jednu procjenu za vrijeme klesanja prednjeg dijela Sfinge i drugu za stražnji dio. Jednostavno rečeno, tlo iza Sfinge oštećeno je do dubine od samo metar i dvadeset, dok je prednji dio oštećen oštećen do dubine od dva metra metr a i četrdeset; to pokazuje da je prednji dio dvostruko stariji od stražnjega. Schoch procjenjuje da je tlo iza Sfinge prvi put razotkriveno 2500 g. pr. Kr., a da su prednja i bočne strane unutar zidova (i prednji dio Sfinge) morali nastati između 7000 i 5000 g. pr. Kr. Prema Prema Schochu, Schochu, to je samo procjena, a budući bud ući da brzine brz ine oštećen oštećenja ja nisu konstant kons tantne, ne, početni počet ni klesarski klesarski radovi mogu biti još starij stariji. i. Ako Ako je Sfinga uvelike oštećena padalinama u ranom razdoblju svojeg postojanja, Schoch tvrdi da je mogla biti isklesana prije posljednjeg velikog kišnog razdoblja u dolini Nila, prije deset do pet tisuća godina.

Poplave ili kiša? Egipat je doživio razdoblje nepredvidljivih poplava tijekom te kišne ere, što se često naziva Nabtian Pluvial. Također se pretpostavlja da su sporadične obilne kiše duž Nila mogle trajati sve do 2350. g. pr. Kr. Čak i tijekom povijesnih vremena (kad je čovječanstvo već posjedovalo pisani jezik), zabilježeni su vlažniji uvjeti i sporadične, neuobičajeno visoke poplave Nila. Međutim, izlijevanje Nila kao uzrok erozije Sfinge � umjesto obične erozije izazvane kišama � ne odgovara dobivenim pokazateljima, prema Schochu. U zidovima oko Sfinge najniže su stijene, koje su mekše od slojeva u višim dijelovima zida, više izbočene od onih na vrhu.  Ako  Ako je naglo popl poplav avlji ljiva vanj njee područja podru čja uslij uslijed ed izlij izlijeevan vanja Nila bilo znaznačajan uzrok erozije, mekane stijene na dnu zidova bile bi više udublje�

ne. Dok bi se bujica dizala prema gore, voda bi se zavlačila ispod naj viših stijen stijena. a. Međutim, Međ utim, to se ne može vidj vidjet etii na zidovima zidovima oko oko Sfin finge. Najviši slojevi stijena, koji su tvrdi, više su uvučeni nego drugi slojevi. Schoch tvrdi da vrste erozije koje se mogu vidjeti u udubljenju oko Sfinge nije izazvala poplava. "Očito su padaline uzrok tih erozivnih svojstava", kaže Schoch. Za njega je izgled oštećenja očiti dokaz erozije izazvane kišom: "To je klasičan, školski primjer onoga što se događa  vapnenačkoj stijen stijenii kad po njoj joj tisućama godina udara udar a kiša kiša." ." Ta vrsta oštećenja � erozija uslijed kiše � postoji samo u jednom području visoravni Giza: na Sfingi i zidovima oko nje.

Schochov zaključak Na temelju temelju klimats klimatske ke povijesti Egipta, Egipta, može se tvrdi tvrditi ti da je Sfin Sfinga iskleisklesana u veoma davnim davni m dinastič dinas tičkim kim vremenima, vremeni ma, 2920�2650. 2920�2650. pr. Kr. Kr., ili u preddinastičkom razdoblju, krajem četvrtog i u trećem tisućljeću pr. Kr. Međutim, zbog seizmičkih podataka i jakih oštećenja same Sfinge, zidova oko nje i susjednih hramova (koji su obloženi kamenim pločama tijekom Staroga kraljevstva, 2650�2152. pr. Kr.), Schoch je zaključio da je Sfinga vjerojatno isklesana nekoliko tisuća godina prije od općeprihvaćenog razdoblja od 2500 g. pr. Kr. Kao što je već rečeno, na temelju uočenih dokaza, Schoch procjenjuje da je kolosalna skulptura napravljena od 7000 do 5000 g. pr. Kr., a možda čak i prije. Schoch shvaća da je jedna od poteškoća što ih mnogi ljudi vide u njegovim zaključcima činjenica da povjesničarima nedostaje kulturni i arheološki kontekst koji bi mogao objasniti klesanje Sfinge prije trećeg tisućljeća pr. Kr. Danas ima veoma malo pokazatelja da je u tako davno vrijeme postojala kultura sposobna izraditi tako veliki kip i hram. No također je moguće da poznate preddinastičke preddinastič ke naseobine ne predpredstavljaju sofisticiranu kulturu zaslužnu za klesanje Sfinge. Moguće je da postoje i drugi ostaci takve kulture, ali još nisu otkriveni; možda su zakopani duboko ispod naplavljenog tla Nila. Nadalje, viša razina mora u odnosu na onu od prije deset tisuća godina, mogla je pokriti golema prostranstva zemlje duž obale Mediterana, možda nekoć nastanjena pradavnim kulturama. Schoch tvrdi da su dokazi o postojanju sofisticiranih kultura u drugim područjima tijekom tog razdoblja, primjerice u istočnom

Mediteranu, doista otkriveni, što bi značilo da je takva kultura mogla postojati. Pretpovijesna naselja slična gradovima, kao što su Jerihon i Catalhoyuk, potvrđuju činjenicu da su organizirane kulture prije 5000 g. pr. Kr. bile sposobne za sofisticirane projekte. Narod Catalho�  yiika  yiika gradio je opekama od od blata blata i drvenom građom, stvar stvaraju ajući ći domaćinstva koja se ne razlikuju previše od naših današnjih domova. Njiho vi su su domo domovi vi imali imali kuhi kuhinj nju, u, pro prosto storij rijee za borav boravak ak i spa spavanje, je, te sklad skladišn išnii prostor. Također su otkriveni umjetnički ukrašena religiozna svetišta, što pokazuje da je u njihovoj kulturi postojala kompleksna simbolika i religiozna tradicija. Tragovi prve gradnje u Jerihonu potječu iz devetog tisućljeća pr. Kr. Sa zapadne strane grada podignuti su veliki kameni zid i kula s unutraš unut rašnji njim m stubama, možda u cil cilju ju obrane obra ne od poplave. poplave. Te su struktustruk ture nastale oko 8000 g. pr. Kr. U središtu kule izgrađene su stube od golemih kamenih ploča, slično graditeljskim tehnikama u kulama europskih srednjovjekovnih dvoraca. Schoch zaključuje da kompleks Sfinge ne bi bio izdvojeni fenomen u neolitskom svijetu. U području Mediterana su se čak prije deset tisuća godina gradile druge megalitske strukture.

Reakcija: argumenti u korist mlađe Sfinge Prije formalne prezentacije Westovih i Schochovih otkrića, vijesti o njihovu radu i preliminarnim zaključcima procurile su do medija. Egiptolozi su se razbjesnili. Jedan je njihov rad nazvao "američkom halucinacijom. West je amater. Nema nikakvih znanstvenih temelja za bilo što od toga", te je dodao da oni "iskorištavaju egipatske spomenike za osobnu dobit". Drugi je ugledni egiptolog za njih rekao da su "bezosjećajne neznalice". Na godišnjem sastanku Američkog udruženja za unapređivanje znanosti, 7. veljače 1992. u Chicagu, Schoch i West su prezentirali svoja zapažanja pred nekoliko stotina znanstvenika, među kojima su se nalazili egiptolozi i geolozi. Dokazi dr. Schocha, i s njima povezana teori ja koja koja je obja objašn šnja java vala la podatke, nisu bili dobro prihvaćeni u zajed zajedni nici ci egiptologa. Kasnije je egiptolog Mark Lehner izrazio svoju nevjericu. Još uvijek je čekao kako bi vidio čvrste dokaze da su oštećenja Sfinge doista izazvana kišama:

Nisam vidio nikakve dokaze. Vidio sam mnoge dijapozitive, da, taj drastično valoviti presjek onoga što zovemo II. naslaga Sfinge.  Ali  Ali nisam nis am vidio pod podat atke ke koji koji bi me uvjeri uvjerili li da je erozij erozijaa Sfing inge doista izazvana kišom. Mi se pitamo, pi tamo, ako ju je izradila civiliza civilizacici ja ili ili kultur kul turaa koja koja je postojala  toliko  prije, gdje su drugi dokazi o toj kulturi? Gdje? Pokažite mi krhotinu lončarije. Pokažite mi grobnicu. Pokažite mi natpis. Pokažite mi bilo kakav drugi djelić skulpture. Pokažite mi bilo koje arheološko nalazište koje potječe iz tog razdoblja. Na konferenciji se nalazio pisac i povjesničar dr. Paul William Roberts, a zastupao je jedan od kanadskih vodećih istraživačkih časopisa. Prema njegovu je mišljenju John West bio akademska najgora noćna mora. Niotkuda se pojavio taj čovjek s teorijom. Bila je dobro osmišljena, suvislo opisana, prekrasno napisana i izvrsno prezentirana. Štoviše,  bila je puna pu na nepob ne pobit itni nih h podatak pod ataka. a. Roberts je rekao: "Da su dopusti d opustili li Johnu Westu da bude na podiju, a ne ga u tome spriječili jer iza njego vog  vog imena ne stoj stojee akademsk akademskee titule, do doži živj vjel elii bi još teži teži napad. Imali  bi manju mogućnost mogućnos t za obranu. Ovako Ovako,, nisu mogli odgovoriti na ono što je rekao dr. Scho Schoch. ch."" To je bio težak dan za tradic tra dicion ionaln alnee egipto� egipto� loge. Posljedica Schochove prezentacije bila je ta da je 275 nazočnih geologa Schochu i Westu ponudilo pomoć u njihovu projektu. Kasnije te godine, BC Video sklopio je nagodbu s ekipom West� Schoch, te je dogovoreno snimanje videozapisa. To je dovelo do dokumentarnog filma NBC�a pod naslovom  The Mystery of the Sphinx (Tajna Sfinge), koju je vodio Charlton Heston, a West je dobio nagradu Emmy za "najbolje istraživanje". Nakon toga, rasprave o dokazima oštećenja Sfinge eskalirale su u bitku oko tumačenja dokaza. Zahi Hawass, glavni tajnik Vrhovnog vijeća za egipatske starine i direktor projekta iskopavanja piramida u Gizi, odbija uzeti u obzir tu ideju. Tvrdi da svako alternativno objašnjenje nastanka Sfinge treba ignorirati, te kaže da "nije dobro prepirati se; tada teorija može umri jeti."  jeti." Egiptolog i autor knjig knjigee Riddles of the Sphinx (Zagonetke Sfin ge)  Paul Jordan objašnjava taj stav: "Ako Sfingu želite prikazati mnogo starijom, kako bi to neki ljudi � poput dr. Schocha � željeli, onda činite veliku štetu cijelom poimanju egipatske civilizacije što smo ga mukotrpno stvarali."

Suština problema za te egiptologe je što starija Sfinga dovodi u pitanje konvencionalne stavove o tome kad se i kako razvila civilizacija u dolini Nila. Ako je to točno, egiptolozi egiptolozi će biti prisiljeni prisiljeni ponovno ponov no razmirazmisliti o svojoj tradicionalnoj priči o tome tko su točno bili dinastički Egipćani i odakle su došli, kulturološki kao i zemljopisno. Čini se da to radije ne bi učinili. U kritici Schochova istraživanja objavljenoj u  Archeology Magazi� neu, Zahi Hawass i Mark Lehner odbacuju Schochove tvrdnje i napadaju televizijski dokumentarni film The Mystery of the Sphinx (Tajna Sfinge). No, Schoch tvrdi da taj popularni dokumentarni film zapravo nikad nije trebao zauzeti mjesto petnaest sveobuhvatnih akademskih radova što ih je objavio objavio o toj temi. te mi. Argumen Arg umenti ti Hawassa Hawassa i Lehnera Lehne ra u korist mlađe Sfinge tvrde da njezino sadašnje stanje ukazuje na oštećenja koja su nastala u prošlosti, ali nisu izazvana kišom. Oni kažu: "Drevna i novija oštećenja na Sfingi uglavnom su nastala na isti način." Govore o varijacijama kvalitete vapnenca u stijeni, te tvrde da je ljušte� nje kamena uzrok erozije, prošle i sadašnje. Schoch smatra da je to ljuštenje površinsko oštećenje, izazvano novijim zagađenjem, taloženjem kiselina, naslaga soli iz podzemnih voda u obližnjem selu i postavljanjem brana na Nil. Kao odgovor na Hawassovo i Lehnerovo žestoko pobijanje, Schoch piše da jednostavno nastoji objasniti geološke podatke što ih je proučavao i uočio: U prezentiranju hipoteze da se prvo klesanje velike Sfinge u Gizi zbivalo mnogo ranije no što se misli, čini se da sam izazvao mnoge polemike unutar zajednice egiptologa i arheologa. Nije mi želja da budem zagovornik kontroverzne hipoteze; jednostavno iznosim pokusnu pretpostavku koja, po mojemu mišljenju, naj bolj  boljee odgovara odgovara dokazima. Dr. Schoch nije želio biti dogmatičan u svojoj tvrdnji da je Sfinga isklesana tisuće godina prije pojave prve egipatske dinastije, već je jednostavno želio prezentirati provjerljivu hipotezu o starosti Sfinge.

Sol kao uzrok erozije Početkom 1980�ih, dok je razrađivao geologiju Sfinge, dr. K. Lal Gauri opazio je da je pijesak, koji je odstranjen sa zidova oko Sfinge, premda suh na površini, površi ni, natopljen natopljen vodo vodom m nekoliko centimetara centi metara u tlu. TakoTakođer je opazio da je kamen stanac, koji je bio u kontaktu s pijeskom, isto tako natopljen vodom. Dvije godine poslije, Gauri je, zajedno s Georgeom Holdrenom i Willardom Vaughanom, u jednom znanstvenom radu sugerirao da je za veliki dio oštećenja Sfinge odgovorna količina soli u stijeni i njezina reakcija s vlagom u zraku. Budući da se podzemne vode nalaze daleko ispod površine, tvrdili su da voda mora potjecati iz zraka. Gauri je otkrio da se u vapnencu od kojeg je Sfinga isklesana nalaze dvije glavne soli topive u vodi: sadra i kamena sol. Također postoji manje stabilna sol topiva u vodi, kalcijev sulfit, ali nije mogao utvrditi nalazi li se u stijeni ili u vodi. Sadra i kamena sol nalazile su se u svim uzorcima što ih je proučavao. Prema Gaurijevoj teoriji, Sfinga je stoljećima bila zakopana ispod pustinjskog pije pijesk ska, a, što je rezultiral rezultiralo o migracijom soli iz dubine dubi ne kamena stanca prema vanjskim slojevima. Tijekom tog dugog razdoblja ispod pijeska, stijena se morala navlažiti do znatne dubine, a nakon što je izložena suncu, proces sušenja izvukao je te soli na površinu. Takvo kemijsko djelovanje, reakcija soli i vode, za posljedicu ima lju� štenje kamena. Jasno se vidi, a takva vrsta erozije događa se i danas. Taj tip erozije nastaje uslijed noćnog stvaranja rose na površini sti jene, a ona otapa soli soli u površinskom slo sloju kamena. Taj se tanak tana k slo sloj slane vode poto po tom m uvlači uvlači u pore kamena. kamena. Kad Kad iziđe sunce, sunce, tempera temperatur turaa raste i voda ishlapljuje, a sol ostaje. Kristali koji se stvaraju u porama  vrše pritisak priti sak uslij uslijed ed kojeg kojeg se ljuš ljušti ti tanak tana k sloj sloj površine kamena. Gauri priznaje da su Sfinga i zidovi oko nje bili i još uvijek jesu izloženi ekstremno brzom oštećivanju izazvanom prirodnim elementima, te naglašava da je od početka dvadesetog stoljeća došlo do znatnog propadanja. Vapnenac je, zbog ljuštenja od soli, na nekim mjestima tako mekan da možete prstima mrviti komadiće stijene. Ljuštenje je tako uznapredovalo da se mogu vidjeti velike ljuske slične čipsu. Gauri tvrdi da su oštećenja i erozija na Sfingi i zidovima oko nje posljedica te

 vrste kemijskih kemijskih promjena, promjena, te da pono p onovno vno određivan određivanje je starosti Sfing inge nije nije potrebno. potr ebno. Gauri smatra da su duboke raspukline na zapadnom i južnom južn om zidu zapravo nastale prije nekoliko milijuna godina, prilikom pomicanja cijele visoravni uslijed čega je došlo do nagiba u slojevima stijena. Raspukline su proširene u šupljine ili kanale uslijed hidrauličke cirkulacije podz po dzem emni nih h voda. Kasn Kasnije ije su razotkrivene, razotkri vene, kad se iskopalo udub udubljen ljenje je oko Sfinge. Tome srodna teorija, što su je iznijeli Hawass i Lehner, kaže da su podzemna kretanja vode, tijekom eocena, izazvala otvaranje tih raspuklina dok se vodena masa spuštala. Hawass i Lehner prihvaćaju Gaurijeve zaključke, te su u raznim člancima tijekom 1990�ih tvrdili da je Sfinga isklesana sredinom drugog tisućljeća pr. Kr. Njihovi se argumenti temelje na tvrdnji da su sadašnje oštećivanje Sfinge i brzina erozije pokazatelji propadanja u prošlosti.  Vje  Vjeru ruju ju da je drevno i suvremeno propadanje Sfinge uglavnom isto.

Schochovo pobijanje pobijanje slanog slanog ljušte ljušten nja Schoch priznaje da je ljuštenje izazvano solima važan današnji faktor propadanja propadanja na visoravni visoravni Giza Giza.. Međutim, Međuti m, tvrdi da samo to ne može ob jasniti sva sva ošte ošteće ćenj njaa koja se vide vide na Sfi Sfingi i zidovi zidovima ma oko oko nje. je. Točn Točnijijee rečeno, ne može objasniti naglašeniju eroziju vidljivu na zapadnoj stran stranii zidova. Schoch primjeću primjećuje je da su se drugi istraživači usredotoč usred otočiili na današnje uzroke propadanja Sfinge, osobito na oštećenja izazvana kretanjem soli; premda su ta izučavanja važna za pokušaje zaustavljanja današnje erozije, kaže Schoch, mogla bi biti irelevantna kad se pokušava odrediti podrijetlo drevnog propadanja Sfinge. Tvrdi da se današnje, moderne brzine propadanja ne mogu projicirati u daleku prošlost visoravni Giza. Schoch vjeruje da zagađenost zraka, kisele kiše, uzdizanje vodom vodom natopljenih razina razina tla zbog uleknuća i taloženja taloženja i ispušni plinovi automobila mogu štetno utjecati na građevine i kipove na visoravni Giza, Giza, te da procesi modern mode rnee erozij erozijee nisu isti drevni dre vnim m procesima u svakom � a osobito ovom slučaju. Schoch tvrdi da će slano ljuštenje imati maksimalan učinak na Sfin� gu u ekstremno ekstremno sušnim sušnim uvje uvjetim tima, a, i kad su strukture struktur e izložen izloženee priro pri rodni dnim m elementima. Međutim, kad su zakopani ispod sloja pijeska, Sfinga i zidovi oko nje zaštićeni su od te vrste erozije. Nadalje, ljuštenje stijena

trebalo bi zahvatiti sve vapnenačke površine na visoravni Giza. Ipak, ni na jednoj drugoj površini ne može se vidjeti isti tip oštećenja kao na zidovima oko Sfinge. Stvaranje kristala soli doista oštećuje Sfingu i druge strukture u današnje vrijeme, ali to ne objašnjava drevne obrasce propadanja kakvi se vide na tijelu Sfinge i zidovima oko nje. Ti specifični tipovi erozije, tvrdi Schoch, potječu od kišnice i nema ih nigdje drugdje na visoravni Giza. Što se tiče ranije spomenutih raspuklina, Schoch ukazuje na činjenicu da su vapnenačke stijene u Gizi "ispresijecane" pukotinama ili spojevima spojevima star s tarim im milijunima godina. Nešto od toga može biti posljediposljedica geoloških neispravnosti, ali nisu se sve otvorile kao raspukline svugdje na visoravni Giza. Schoch tvrdi da vertikalne raspukline, poput onih na zidovima oko Sfinge, može stvoriti jedino voda, u prvom redu padaline, te su doista važne za starost Sfinge. Bujice vode od padalina teku putovima najmanjeg otpora, zavlačeći se u slabe spojeve i pukotine. Ta je vrsta erozije vidljiva na zapadnom zidu i zapadnom dijelu  južnog zid zidaa oko oko Sfi Sfinge. Scho Schoch ch tvrdi da su raspuklin raspuklinee na tim mjest mjestim imaa izazvane obiljem kišnih bujica. Istočni dio južnog zida, gdje su raspukline mnogo manje naglašene, i istočni zid nisu morali podnijeti nalet  bujic  bujica. a. Schoch Schoch razlik razlikuje uje prir pr irod odno no nastale raspukline od otvorenih pukotina koje su posljedica padalina, premda njegovi kritičari to ne priznaju.

Zapažanja Davida Coxilla U stude st udenom nom 1997 1997.. je David David Coxill, Coxill, britanski britanski urbanis ur banistt i član Geološkog Geološkog društva druš tva Londona, Lon dona, posjetio Egipat Egipat i visoravan Giza Giza kako bi bolje bolje razumio žestoke polemike oko starosti Sfinge. Školovan za geologa, Coxill  je obja objavi vio o istraž istraživa ivačk čkee radove radove o Ostracodi Ostracodi u jugozapadnom Atlant Atlantiku iku i knjige o povijesti rudarstva Shropshirea. Njegova su zapažanja o visoravni Giza objavljena u članku pod naslovom "Riddle of the Sphinx" ("Zagonetka Sfinge"). Kao i drugi geološki istraživači prije njega, Coxill je zaključio da kamen vapnenac od kojeg je Sfinga isklesana potječe od drevnog sedimenta ment a iz toplog, plitkog, karbonatima karbona tima bogatog mora iz razdoblja razdoblja eoeocena, od prije pedeset milijuna godina. Kip Sfinge i zidovi oko nje isklesani su od dva sloja, koje zovemo naslage, vapnenačkih taloga. Najtvrđi

 vapnenac, poznat kao III. II I. nasla naslaga, ga, čini glavu glavu Sf Sfinge, a ostatak tije tijela la i okolno područje napravljeni su od II. naslage, mekšeg i poroznijeg kamena vapnenca. I. naslaga je veoma tvrdi sloj koji čini donji dio Sfinge. Glava Sfinge, koja se sastoji od tvrdog vapnenca (III. naslaga), gotovo uopće nema tragova erozije. Tragovi koji na njoj ipak postoje, u geološkom smislu, ukazuju na poredak taložnih stijena. Riječ je o nizu ispruganih oznaka koje ukazuju na prevladavajući smjer i kut taloženja. Suprotno tome, II. naslaga se sastoji od tankih slojeva vapnenca, koji se zovu pločice, a puni su pukotina i duboko oštećeni. Oba sloja (II. i III. naslaga) od kojih je Sfinga isklesana potječu od slojeva stijena koje su gotovo pod kutom od 180 stupnjeva (subhorizontalni slojevi). Subvertikalni spojevi (gotovo, ali ne posve vertikalni) II. naslage karakteristični su za okolne zidove i samu Sfingu, premda u manjoj mjeri, te je riječ o prirodnim raspuklinama u stijeni. Nastali su stezanjem sedimenata tijekom procesa pretvaranja u stijenu, te nisu tektonske neispravnosti povezane s potresima. Neke su pukotine otvorene na vrhu, te se sužavaju i postupno zatvaraju niže dolje u vertikalnom profilu zida oko Sfinge; takve pukotine postoje i na tijelu Sfinge. Cox� ill je opazio da su te slabosti u stijeni selektivno, a time i progresivno, dolazile pod utjecaj erozijskih sila prirode � drugim riječima, kiše. Slojevi taložnog vapnenca od kojih se sastoji tijelo Sfinge erodirali su tako da izgledaju relativno glatko, valovito, uz izmjenjivanje izboče� nih i uvučenih područja. Općenito govoreći, tvrđi slojevi su izbočeni, a mekši su slojevi uvučeni. Zaobljeni "konkavni" izgled ističe se na okolnim zidovima, na mjestima gdje su znatno uvučeni. Paradoksalno, odmah ispod vrata Sfinge, tvrđi i mekši slojevi uvučeni su više nego na sličnim područji�

Slika 1.5. Slojevi stijena Sfinge (iz (i z ilustracije Marka Lehnera)

ma II. naslage, pri dnu tijela Sfinge. Prema Coxillu, to pokazuje da su gornji slojevi duže bili izloženi. Što se tiče uzročnika tih svojstava propadanja, Coxill vjeruje da je  važno  važno donositi zak zakljlju učke čke na tem temel elju ju vidl vidljijivi vih h doka dokaza za,, i ne pretpost pretpostaviti aviti da je odgovorna sadašnja pustinja Sahara. Kad bi pijesak i vjetar bili odgovorni za eroziju, onda bi se mogli očekivati oštri, uglati spojevi izmeđ iz među u izmjeničnih slojev slojeva. a. Međuti Među tim, m, toga nema. nema . Umjesto Umjesto toga, sve  je glatko i valovito. valovito. Pukotin Puko tinee se otvaraju otvaraju na vrhu vr hu i suža sužava vaju ju se dolje dolje u stijeni. Ako je vjetar bio uzrok, najveća bi se erozija mogla očekivati pri pr i dnu dn u tijela tijela Sfi Sfin nge i zidova oko nje. nje. Ondje, i odm odmah ah ispod is pod vrata kipa, sila pijeska nošenog vjetrom bila bi najveća. Zbog zaštitnih kamenih  blokova,  blokova, stavlje stavljenih nih tijekom tijekom popravaka u drevnim drev nim vremeni v remenima, ma, teško  je pro p rotuma tumači čiti ti eroz eroziju iju u dnu dn u tijel tijelaa Sfi Sfinge. Međutim, Međuti m, nije nije tako kad je riječ o zidovima oko kipa. Ondje se vidi opsežnija erozija, koja nije povezana s vjetrom, a karakteristična je za vodu koja se slijeva preko kipa i okoln ok olnih ih zidova. Isti taj tip oštećenja oštećenja također također je vidljiv vidljiv na blokovima vapnenca korištenim za gradnju hrama u dolini. Ipak, nema ga na drugim spomenicima svrstanim u Staro kraljevstvo (2650�2152.

Slika 1.6. Erozija izazvana vodom na južnom zidu oko Sfinge

g. pr. Kr.). Coxill shvaća da je to razlog polemika, te pita: Kako se to može objasniti, te koje su implikacije za arheologiju?  Ako  Ako se redovito ne iskop iskopav ava, a, prostor prost or oko Sfi Sfinge se za nekoliko desetljeća napuni pustinjskim pijeskom. Napoleon je Sfingu našao u istom istom stanju kao kao i Tutmozis Tutmozis IV izme između đu 1425. i 1417 1417.. g. pr. Kr. Kr.:: zakopanu do vrata. Posljednji je put očišćena 1925. Coxill smatra da to objašnjava zašto vjetar nije uništio značajke erozije izazvane vodom i zašto je Sfinga preživjela do današnjih dana sa znatnim popravcima svoje baze. Sfinga je, kao i pokazatelji oštećenja vremenskim prilikama, tijekom većega dijela svoje povijesti, bila pokrivena pijeskom, a to ju  je zapravo zapravo štitilo. Ne bi bilo tako da se Sfi Sfinga nalazi na na nekom uzdiguzdignutom mjestu. Coxill takođe tako đerr smatra smat ra da teorija teorija što ju je iznio iznio Farouk Far ouk El El Baz Baz s BoBostonskog sveučilišta � da je Sfinga bila yardang  (izbočena   (izbočena stijena, gre ben što što ga je stvor stvorio io vjet vjetar ar od isušeno isušenogg korita korita rije rijeke ke)) � nije ije baš baš vje vjerojatna. Samo je njezina glava mogla biti prirodna izbočina; ostalo, tvrdi Coxill, je moralo biti iskopano. Pobija tu teoriju i kaže da je cijela Sfinga bila prirodna izbočina u stijeni i na njoj se vide tragovi djelovanja  vremenskih  vremenskih prilika prilika koji koji su posto postojal jalii prij prijee kles klesan anja ja kip kipa. a. Da je u početku početku  bila yardang,  s već postojećim oštećenjima, onda bi se klesanjem barem odstranili valoviti profili koji se danas vide na tijelu. Što se tiče slanog ljuštenja kao primarnog uzroka erozije, Coxill smatra da ni to nije vjerojatno. Slaže sa Schochovim zaključcima da kondenzacija utječe na sve spomenike u Gizi, ali veoma se rijetko mogu vidjeti značajke oštećenja kao na Sfingi, zidovima oko nje i kamenim  blokovima hram hr amaa u dolini. Štov Štoviš iše, e, te znač značaj ajke ke izis izisku kuju ju intenzivan utjecaj vremenskih prilika da bi dobile svoj sadašnji izgled. Jednako kao Schoch, Coxill vjeruje da je erozija od kondenzacije i isparavanja  jednost  jedn ostavno avno previše blaga blaga i beznačajna beznačajna u suhoj suhoj klimi da bi stvorila stvorila takve učinke. Coxill misli da fluktuacije vodom natopljenih slojeva tla ispod Sfinge ne bi mogle dovesti do pukotina koje su šire na vrhu (što su Hawass i Lehner tvrdili, kako je spomenuto ranije u tekstu). Coxill se ne slaže ni s Gaurijevom teorijom da su glatka zaobljenja na oštećenim profilima slojeva izazvana gradacijskim razlikama u tvrdoći slojeva tla; Coxill smatra da gradacijske razlike ne objašnjavaju varijacije u pro�

filu oštećenja oštećenja unut un utar ar stijene stijene II. naslage ili ili postojanje otvoren otv orenih ih raspu� klina. Ne slaže se ni s teorijom Jamesa Harrella iz 1994. da su izlijevanje Nila i povremene kiše močili pijesak, a to je dovelo do vidljive erozije Sfinge. Prema Coxillu, ta teorija nije prihvatljiva jer bi bujice stvorile dojam odrezanog vala. Takva vrsta erozije počinje formiranjem ureza u stijeni stijeni,, a to inicira i nicira nastanak nast anak platforme platforme koja koja se širi prema unut u nutra ra.. To  bi se zasigurno danas vidje vidjelo lo na zidovima zidovima oko Sfi Sfinge da je pop popla lavl vljiv jiva� a� nje bilo uzrok, ali toga nema. Nadalje, ako je izlijevanje Nila izazvalo eroziju Sfinge, to ipak ne bi na zadovoljavajući način objasnilo značajke erozije na višim dijelovima tijela i zidova. Coxill vjeruje da  topografija krša (vapnenasti krajolik u kojem šupljine, pljine, vrtače i prir pr irod odne ne raspukline nastaju nastaju usli uslije jed d vrtloženj vrtloženjaa podzempodze mnih voda i pri čemu nema površinskih bujica) te regije može objasniti oštećenja u donjim dijelovima Sfinge i zidova oko nje, ali ne glatkoću i valoviti izgled na vrhu. Coxillovi zaključci Procesom eliminacije, Coxill je došao do zaključka da samo kiše mogu objasniti tragove oštećenja na Sfingi i zidovima oko nje. Poplave,  vrtloženje  vrtloženje podz p odzemn emnih ih voda ili slano ljuš ljušte tenj njee ne mogu objasniti vidvidljive dokaze. Time se, naravno, postavlja pitanje kad je u Egiptu dovoljno intenzivno i dovoljno dugo padala kiša da nastane erozija kakvu danas vidimo. Uz brzo povlačenje glečera krajem posljednjeg ledenog doba, došlo je do dramatičnog podizanja morske razine između 13.000 i 9500 g. pr. Kr. To je bilo praćeno obilnim kišama i, u Egiptu, izlijevanjem Nila. Kako se zona umjerene klime pomicala prema sjeveru, uslijedilo je sušno razdoblje između 9500 i 7000 g. pr. Kr. Od 7000 do 3000 g. pr. Kr. prevladavalo je razdoblje umjerenih kiša. Uz takvu klimatsku povijest, i uzimajući u obzir Schochov i Dobeckijev seizmički pregled, Coxill se slaže da je Sfinga stara sedam tisuća godina. Međutim, upozorava da bi datumi trebali biti što je moguće konzervativniji dok se ne pojave konačni dokazi. Geolozi nisu sigurni kojom  brzi  br zino nom m stijene stijene erodiraju, pa je ris r iska kant ntno no pretposta pret postavit vitii da je to t o konstanta.

Pre ma Coxillu, Prema Coxillu, jedno jedn o je sigurno sig urno:: Sfi fin nga je očito star starija ija od općepriopćepri hvaćenog mišljenja da je nastala 2500 g. pr. Kr. Vjeruje da je taj datum određen više zbog povezanosti s Kefrenovim kompleksom nego prema dokazima. Također vjeruje da je podrijetlo Sfinge složenije nego što se misli. Nepobit Nepob itno no je da su su tehnike tehni ke gradnje gradnje i oruđe oruđe što su ga Egipća Egipća-ni koristili u Starom kraljevstvu prava zagonetka.

2

TEŽINA GEOLOŠKIH DOKAZA Erozija i starost Sfinge e slažu se svi geolozi sa Schochovim zaključkom da je Sfinga isklesana između 7000 i 5000 g. pr. Kr. Britanski geolog Colin Reader nudi datum koji je mnogo prihvatljiviji za tradicionalne egip� tologe. Reade Reader, r, koji koji je na Londonsko Londo nskom m sveučilištu sveučilištu diplomir dipl omirao ao geologeološko građevinarstvo, povezuje građevinarstvo s geologijom, te ima veliko iskustvo u proučavanju povijesnog razvoja arheoloških nalazišta. Također ga veoma zanima visoravan Giza. U kolovozu 1999. napisao  je neob neobjav javlje ljeni ni rad: "Khu "Khufu fu (Keo (Keops ps)) je poznavao Sfin fingu: usklađi usklađivan vanje je geoloških i arheoloških dokaza radi određivanja starosti Sfinge i revidiranog slijeda razvoja nekropole u Gizi". Dvije godine poslije objavio  je rad: "Geomorfološk "Geomorfološkaa studij studijaa nekropole nekropol e u Gizi Gizi,, s implikac implikacijam ijamaa na razvoj nalazišta". Reader je u svojem svojem prvom prv om radu, r adu, kako podnas pod naslov lov kaže, kaže, želio želio uskladiti veoma krit k ritizi iziran ranee zaklju zaključk čkee dr. Schocha. Schocha. Iznova je prouči pro učio o geologeologiju, geomorfologiju i površinsku hidrologiju nekropole u Gizi i iznio revidirani slijed razvoja visoravni Giza. U svojoj je studiji uzeo u obzir razvoj razvoj zidanja zidanja kameno kamenom m u drevnom drevno m Egiptu Egiptu,, uskladio geološk geološkee i arheoar heološke dokaze, te smjestio klesanje Sfinge u kontekst prve ili druge dinastije (2920�2650. g. pr. Kr,). Neki egiptolozi tvrde da je Sfinga isklesana od samo jednog bloka  vapnenačke stije stijene ne koji je ostao nakon vađen vađenja ja kameni k amenih h blokova blokova za

N

Slika 2.1. Strukture na visoravni Giza (iz ilustracije Colina Readera) Readera)

Khufuovu (Keopsovu) piramidu (2609�2584. g. pr. Kr.). Drugi vjeruju da je to bio važan dio Kefrenova pogrebnog kompleksa, za kojeg se smatra da je izgrađen tijekom četvrte dinastije (2575�2467. g. pr. Kr.), te da je smještaj Sfinge bio određen rasporedom susjednih građevina: hram hr amaa Sfi Sfin nge, hram hr amaa u dolini i Kefren Kefrenova ova puta put a po nasipu. Reader od bacuje  bacuje obje hipoteze. Zamisao da je Sfinga isklesana isklesana od jednog bloka  vapnenačke  vapnenačke stij stijen enee podra podrazum zumijeva, ijeva, kao što je pri prije je rečeno, rečeno, da je razina tla bila iznad glave Sfinge, ali se razina spustila uslijed opsežnog vađenja kamena. Reader vjeruje da se ta velika modifikacija terena kosi s arheološki arheološkim m dokazima � "hipoteza "hipoteza o vađenju vađenju kamenih kamenih blokova" blokova" zanemaruje utjecaj prirodnih geoloških procesa na razvoj visoravni Giza. Prema Readeru, smještaj Sfinge odredila je topografija visoravni. Dokazi upućuju na to da su značajke krajolika visoravni bile posije�

dica prir pr irod odni nih h geoloških geoloških procesa; naprimjer, naprimjer, prije prije sedam do dva dva mili juna  jun a godina, šire širenj njee Sredozemnog Sredozemnog mora mor a preplav preplavilo ilo je područje područj e Gize Gize.. Njegovo je napredovanje zaustavila jugoistočna kosina vapnenačkih stijena gornjeg Mokattama (Kairo), kao i niz klisura na sjeveru i istoku. Tako je nastala visoravan. Reader također vjeruje da postoje i druge značajke koje pokazuju da je smještaj Sfinge odredila topografija mjesta, te da je glava Sfinge isklesana od uzdignutog dijela stijene. Južno od Gize nalazio se   wadi

Slika 2.2. Readerova Readerova topografija Gize. (1) Sfinga, (2) glavni wadi, (3) manji wadi, (4) sredi središnji šnji kamenolom, (5) Kefrenov kamenolom, (6) Khufuov kamenolom, (7) istočno polje mastaba, (8) zapadno  polje mastaba. Strelice pokazuju liniju stijene.

(potok ili kanal ispunjen vodom) poznat kao "glavni  wadi". Između tog wadija i Sfinge, postoji nagib tla prema Sfingi sa sjevera i zapada. Sjeverno od Sfinge nalazi se stijena u kojoj je uklesano nekoliko grobnica. Oštećenja od vremenskih prilika na toj stijeni, i njezin kontinuitet s linijom klisure (značajka koja definira istočni rub visoravni), pokazu ju da je stij stijen enaa erodirana na prirodni prir odni način. Read Reader er o toj toj stij stijen enii govor govorii kao o sjevernoj obali drugog i manjeg  wadija,  poznatog kao "manji wadi". Ondje gdje se zapadni zid oko udubljenja Sfinge sastaje s potpornim zidom (koji drži suvremenu cestu) možda još uvijek postoji dio manjeg  wadija.  Tu se stijena koja definira vrh zapadnog područja Sfing inge naglo naglo spušta spuš ta ispod ispod akumul ak umulira iranog nog pije pijeska ska.. Tako Tako dobiveno dobiveno ulek� nuće ispunjeno je modernim zidarskim radovima. Njezin je profil zaobljen, što pokazuje da je riječ o prirodnoj značajki, a ne posljedici  vađenja  vađenja kamena. kamen a. Kao cjelina, te značajke krajolika pokazuju da je istočni kraj Kefre� nova pogrebnog kompleksa bio određen lokalnom topografijom. U početku se tlo uzdizalo od glavnog wadija na jugu do visoke točke kraj Sfinge. Stijena iz koje je trebalo isklesati Sfingu izdvojena je na sjevernom produžetku visoravni (gdje je izgrađena Khufuova piramida) uslijed erozije duž manjeg wadija. Tako dobiveni komad stijene, erozi jom odvo odvojen jen od glav glavne ne form formacij acije, e, na vrhu ima tvrdi sloj (III. naslag naslaga) a) i vjerojatno je očuvao strmi profil klisure na istočnoj strani. Slijedom toga, mjesto gdje je Sfinga isklesana moglo se posebno isticati ako ga se gledalo iz doline Nila.

Rasp Rasprrava ava o ero e rozij zijii II. naslage  Ve  Veći dio rasprave rasprave o starosti Sfinge bavi bavi se erozijo erozijom m II. II . naslage naslage,, ili poroznog vapnenca, sloja stijene, najviše rasprostranjenog sloja unutar zidova oko Sfinge. Reader je pregledao taj sloj i ustanovio da tri glavne značajke karakteriziraju sadašnje propadanje II. naslage vapnenca u udubljenju udubljenju Sfi Sfing nge: e: subhori subh orizon zonta talna lna (oko trideset trideset do četrdeset stupnje va od od horizonta hori zontalne) lne) degrad degradaci acija, ja, subvertikalna subvertikal na (između (iz među trideset i četrdeset stupnjeva od vertikalne) degradacija, te stijena koja se uvukla na vrhu vr hu izloženih izloženi h dijelova dijelova.. Na temelju raspodjele tih ti h značajki, značajki, izloženi slojevi stijene mogu se podijeliti na četiri područja: tijelo Sfinge,

istočni kraj južnog izloženog dijela, zapadni kraj južnog izloženog dijela i zapadni izloženi dio. Na tijelu Sfinge je veliki dio I. naslage i donji dio II. naslage slojeva stijene skriven zidarskim radovima kojima se popravljalo njezin izgled. Obavljeno je nekoliko restauracija, a smatra se da je prva izvedena u Starom kraljevstvu (2650�2152. g. pr. Kr.), a posljednja je dovršena 25. svibnja 1998. Izloženim gornjim slojem Sfinge dominira zaobljeno subhorizon� talno propadanje. Reader to smatra posljedicom različite degradacije izloženih slojeva. Manje izdržljivi dijelovi uvučeni su u odnosu na prvobitni profil Sfinge. Ima relativno malo subvertikalnih tragova propadanja, osim "glavne raspukline" koja presijeca tijelo Sfinge malo ispred stražnjih nogu Sfinge. Ostali takvi tragovi uglavnom su slabo definirani i ograničene dužine. Na istoku južnog izloženog izloženog dije dijela la vidl vidljiv jivaa je subhori subhorizonta zontalna lna degradacija slabijih slojeva. Ti su se slojevi donekle uvukli u odnosu na prvobitni isklesani profil. Međutim, profil lica Sfinge očuvan je gotovo u svojem originalnom obliku, možda slijedom ponovnog klesanja. Reader je opazio da se na južn ju žnom om izloženom dijelu dijelu vidi subvertikal� na erozija koja prema zapadu postaje progresivno učestalija i naglašenija. Sasvim na zapadnom kraju, subvertikalne značajke su dublje od onih na istočnom dijelu i na licu Sfinge. Na zapadnom izloženom dijelu, subhorizontalna erozija u manje trajnim slojevima izraženija je nego drugdje. Trajniji su slojevi također znatno erodirali. Učestalost subvertikalne degradacije duž zapadnog izloženog dijela također je jača i izraženija nego drugdje, što je dovelo do razvoja zaobljenog lateralnog profila � "konkavni" izgled što ga Sch� och opisuje u svojo svojojj analizi. Na neki nekim m su mjestima mjestima te značajke značajke kombinirane u razgranati obrazac, što pokazuje da su vremenske prilike djelovale čak i na manje nepravilnosti u izloženim slojevima stijene. Kad se usporede s rekonstrukcijom originalno isklesanog profila, dijelovi pri samom vrhu znatno su se uvukli. U sažetku, Reader kaže da je očito da na većem dijelu tijela Sfinge, te na istočnim i južnim izloženim dijelovima, postoji umjereno propadanje karakterizirano subhorizontalnim oštećenjima i ograničenom erozijom zidova oko Sfinge. Uspoređujući iste vrste kamena na različi�

tim mjestima unutar udubljenja oko Sfinge, vidljivo je da je na zapadnim zidovima erozija bila intenzivnija. Na njima ima dubokih tragova subhorizontalne i subvertikalne erozije, čak i na tvrdim slojevima. Reader taj "raspored intenziteta" erozije smatra osobito značajnim za starost Sfinge. To pokazuje da je voda dolazila iz jednog smjera, određen odr eđenog og terenom ter enom i nagibom nagibo m visoravni. visoravni. Prema Readero Readerovoj voj analizi analizi,,  vidl  vidljijiva va se eroz erozijijaa može objasniti objasniti bujicam bujicamaa nastalim nastal im od obilnih kiša, kiša, odnosno oborinskim vodama, koje su tekle preko nezaštićenog tla tijekom prve tri dinastije (2920�2575. g. pr. Kr.), a nastajale su nakon kratkih, ali silnih oluja. Takva tekuća voda može nanijeti mnogo štete, pa to objašnjava naglašenije propadanje slabijih slojeva kao što su II. naslage. Na temelju toga, može se pretpostaviti da je Sfinga isklesana mnogo kasnije, možda oko 3000 g. pr. Kr.

Oborinske vode Kao što je ranije spomenuto, Egipat nije uvijek bio pustinja. Premda suhi uvjeti dominiraju od 2350. g. pr. Kr., poznato je da su postojala  vlažn  vlažnija ija razdo razdoblja blja.. Umjeren Umjerenaa klima klima između 7000 7000 i 5000 5000 g. pr. pr. Kr. Kr., ko joj  joj Scho Schoch ch prip pripisu isuje je propada propadanje nje Sfi Sfinge, odvo odvoje jena na je od kasn kasniji ijih, h, sušnih uvjeta prijelaznom fazom. Tijekom te prijelazne faze, sezonske su kiše povremeno prekidale sušu. U to je vrijeme visoravan Giza bila donekle pokrivena vegetacijom, pa bi obilna kiša brzo natopila tlo, a  višak  višak vode tekao bi površinom u smje smjeru ru doline Nila. Nila. Prema miš mišljljen enju ju Colina Readera, snaga oborinskih voda mogla je izazvati znatnu eroziju. Kao primjer navodi hram u dolini koji je uvelike erodiran. Reader tvrdi da su, tijekom jakih oluja, oborinske vode s visoravni Giza tekle prema nižim područjima na istoku. Veći dio vode zacijelo  je stigao stigao do Sfinge i preli prelijev jevao ao se preko zapadnog zida, zida, erodirajući erodirajući izloženu vapnenačku stijenu i slijevajući se niz pukotine na površini stijene. Minimalna količina voda tekla bi preko istočnog zida. Premda su istočni i zapadni izloženi dijelovi kompleksa Sfinge jednako stari, zapadni je zid više oštećen. Reader tvrdi da je zapadni zid očito bio  više izložen izložen oborinskim obori nskim vodama. Prema Readeru, kad se erozivni potencijal oborinskih voda poveže s kretanjima podzemnih voda, kemijskim propadanjem (kiša i vlaga)

i slanim ljuštenjem, moguće je doći do sveobuhvatnog objašnjenja erozije unutar zidova oko Sfinge. Oborinske vode, tvrdi Reader, moraju se povezati s drugim faktorima ako se želi objasniti sveukupna erozi ja općenito, kao i izražen izraženija ija eroz erozija ija u zapadnom zapadn om dije dijelu lu udublje udubljenja. nja.

Hram Sfinge  Većina  Većina se egiptolog egiptologaa slaž slažee da su Sfinga i njezin njezin hra h ram m vjerojat vjerojatno no podi po di-gnuti u isto vrijeme, jer su kameni blokovi za gradnju hrama vađeni iz udubljenja oko Sfinge. Raspored fosila u kamenu od kojeg je izgrađen hram jednak je onome otkrivenom u zidovima oko Sfinge. To bi značilo da su Sfinga i njezin hram nastali prije radova što ih je ondje naredio Khufu (Keops). Povrh toga, građevinski stil hrama Sfinge, koji se opisuje kao kiklopski, razlikuje se od Khufuovih građevina. Za gradnju su korišteni golemi kameni blokovi, teški između šest i deset tona. to na. Među M eđuti tim, m, čini se da još dva dva izvora izvora dokaza pobija pobijaju ju mogućnost nastanka Sfinge prije razdoblja Khufua: iskopavanje brojnih komada lončarije iz doba četvrte dinastije (2575�2467. g. pr. Kr.) iz udubljenja oko Sfinge, te otkriće lončarije i kladiva četvrte dinastije u neposrednoj blizini. Stariji artefakti nisu pronađeni. Ranija su iskopavanja u udubljenju oko Sfinge otkrila blok od vapnenca, koji je ležao na hrpi otpadaka u kojoj su pronađeni brojni dijelovi lončarije iz četvrte dinastije. Odmah sjeverno od hrama Sfinge, dokazi pokazuju da je tijekom četvrte dinastije došlo do vađenja kamen ka menaa u sloj sloju u I. naslage. Mark M ark Lehner i Zahi Za hi Hawass Hawass taj taj rad rad u kamenolomu svrstavaju u četvrtu dinastiju na temelju pronađenih artefa� kata koji uključuju kladiva i lončariju. Međutim, također postoje dokazi koji sugeriraju da su ti radovi četvrte dinastije bili samo nepotpuna faza gradnje i ne mogu se koristiti za službeno određivanje datuma gradnje Sfinge ili njezina hrama. Njemački egiptolog Herbert Ricke otkrio je spoj između kamenja koji se proteže kroz sva četiri kuta hrama Sfinge, obilježavajući vanjsku stranu njezinih zidova u prvoj fazi gradnje. Tvrdi da su sjeverna i južna kolonada hrama dodane kasnije, kad je unutrašnjost popravljena granitnim pločama. Kako bi se izgradio taj dodatak, dijelovi sjevernog i južnog zida gurnuti su unatrag, a s vanjske su strane do�

dani veliki blokovi kamena vapnenca. Ricke tvrdi da su neki od napuštenih blokova, očito iz te druge faze gradnje, oni ispod kojih je nađena lončarija iz četvrte dinastije. Premda Ricke ne spominje vremensko razdoblje koje dijeli radove četvrte dinastije od ranije gradnje, očito je da su ta dva projekta izvršena tijekom različitih klimatskih uvjeta. Razlika oštećenja u kamenu pokazuje da ih je dijelilo prilično mnogo vremena. U kamenolomu iz vremena četvrte dinastije ima još dokaza na čvrstoj stoj stijeni stijeni I. naslage, naslage, a otkrio otk rio ih je Lehner. Lehner. Od vremena vremena četvrte dinad inastij stijee (2575. g. pr. pr. Kr.), Kr.), ta je stijena stijena bila izložena prir pr irod odni nim m elementima, a ipak se na njoj vidi tek neznatno propadanje. Zanimljivo je da isti slojevi I. naslage izloženi drugdje u udubljenju oko Sfinge imaju jača oštećenja. Prema Readerovu mišljenju, taj kontrast u propadanju na zapadn zap adnom om rubu rub u kamenoloma kamenol oma četvrte dinastije dinastije veoma veoma je naglašen. StiSti jene izložene izložene izvan izvan kamenoloma kamenol oma veoma su oštećene. oštećene. Reader Reader vjeru vjeruje je da se, općenito govoreći, naglašenije propadanje stijene I. naslage u istim područjima može objasniti samo smještanjem starosti Sfinge i prve faze gradnje njezina hrama u vrijeme prije Khufuovih radova na  visoravni Giza Giza (2589� (2589�256 2566. 6. g. pr. pr. Kr.) � kad su izložene izložene vapnenačke stijene erodirale uslijed utjecaja oborinskih voda. Reader zaključuje da je Kefrenova gradnja, tijekom četvrte dinasti je, unut un utar ar kompleksa kompleksa Sf Sfinge bila druga fa faza radova. Kao što je već rečeno, napravljene su modifikacije sjevernog i južnog zida hrama, uz  vađen  vađenje je kamena vapnenca I. naslag naslagee odma o dmah h sjever sjeverno no od hrama. hra ma. Budući da je do tih izmjena došlo nakon rada u kamenolomu u vrijeme Khufuove vladavine, tada izložene stijene nisu erodirale pod utjecajem oborins obor inskih kih voda. Stoga Stoga se na njima njima ne vide obrasci jakih oštećenja oštećenja kao drugdje u udubljenju oko Sfinge.

Kefrenov put po nasipu i posmrtni Hram Kefrenov put po nasipu prolazi duž grebena uzdignutog kamena stanca, popločanog na istočnom kraju, koji povezuje nisko smješteni hram hram u dolini s posmrtn pos mrtnim im hramom hramom i zatvorenim zatvorenim dvorištem dvorištem piramide.  Vje  Vjeruje ruje se da je to bio put pu t namijenjen namijenjen procesiji procesiji pogreb pog rebne ne povorke. Na sjevernoj se strani vidi kamen stanac ispod popločenih dijelova, što ukazuje na mogućnost da je postavljen samo jedan niz kamenih

 blokova  blokova u cilj ilju stvar stvaranj anjaa ravnomjerne ravnomjerne kosine duž puta. Istočni dio puta po nasipu pruža se duž južnoga dijela kompleksa Sfinge. Reader kaže da su te dvije strukture poravnate, što se rijetko kada događa slučajno. Time se povećava mogućnost da su izgrađene u isto vrijeme. Drugim riječima, ako je Sfinga nastala prije Khufuova kompleksa, a put po nasipu izgrađen je istodobno kad i Sfinga, onda je i put po nasipu nastao prije Khufuova vremena. Daljnji dokazi o tome vidljivi su u zemljopisnom odnosu između puta po nasipu i dva kamenoloma nastala tijekom Khufuove vladavine. Razvojni slijed tradicionalnih egiptologa podrazumijeva da su Ke� frenov put po nasipu i Sfinga (2589�2566. g. pr. Kr.) podignuti nakon Khufuova vađenja kamena i gradnje. Ako je to točno, Kefrenovo vađenje kamena ne bi bilo ograničeno na duljinu puta po nasipu; stoga se Reader pita zašto bi Kefrenovi radnici stali, preselili se određeni  broj  broj metara južno i ond ondje je zap započel očelii rad u novom novom kameno kamenolom lomu. u. To nema  baš  baš prev previše iše smis smisla la.. Prema Prema Read Reader erov ovim im rije riječi čim ma, to ne bi imalo imalo nikak nikakve ve svrhe. Uvjeren je da su put po nasipu i Sfinga podignuti u isto vrijeme.  Veli  Velika ka Sfinga, hramovi na istoku istoku i piramide na zapadu povezani povezani su Kefrenovim putom po nasipu. Kefrenov se hram sastoji od dva različita elementa, karakterizirana drukčijim građevinskim stilovima. Ostaci hrama bliži Kefrenovoj piramidi sastoje se od pravokutnih  blokova  blokova umjerene velič veličine. ine. Suprotno tome, istočni dio hrama hra ma sast sastoj ojii se od velikih blokova, u kiklopskom stilu. Nadalje, hram je izgrađen na povišenomu mjestu, a tlo se oštro spušta prema istoku i umjereno prema zapadu. U području kiklopske arhitekture, ima malo otvorenog prostora u unutrašnjosti građevine. U mnogim su područjima kameni blokovi blokovi kiklopskog stila teško oštećeni od vremena, a već većii dio propapropadanja vidljiv je na izloženim dijelovima susjednih blokova. Prema Readeru, do propadanja je vjerojatno došlo nakon što su blokovi sta vljen  vljenii na svoj svojaa mjesta. mjesta. S obzirom na topografiju područja, Reader je opazio da istočni dio Kefrenova hrama, ono što on zove "proto�posmrtnim hramom", ima istaknutiji položaj čak i od Kefrenove piramide. Taj dominirajući položaj na zapadnom obzoru, kao i njegova izrazito primitivna arhitektura i povezanost s putom po nasipu, pokazuju da taj dio Kefrenova hrama također može potjecati iz vremena prije Khufuovih građevina.

Šesnaest kilometara južno od Gize nalazi se Sakkara koja je bila dio glavnoga grada Staroga kraljevstva tijekom prve i druge dinastije (2920�2650. g. pr. Kr.). U Sakkari postoji plato na kojem je izgrađena najranija egipatska stepenasta piramida, kao i brojne mastabe i druge građevine. Najstariji dio kompleksa izgrađen je na rubu kosine s koje se pruža pogled na dolinu Nila. Čini se da je topografija bila jedan od primarnih faktora u rasporedu građevina u Sakkari, kao i za građevine u Gizi podignute prije Khufua. Reader kaže da je Kefrenov put po nasipu moga m ogao o biti postav postavljen ljen u tom smjer smjeru u jednostav jedno stavno no radipoveziva� nja istaknutih mjesta oko Sfinge i proto�posmrtnog hrama. Dakle, Reader vjeruje da je niz građevina na visoravni Giza nastao prije vladavine i gradnje Khufua: proto�posmrtni hram, put po nasipu, Sfinga i njezin hram. Uz izrazito propadanje na zapadnoj strani zidova oko Sfinge, i brzinu kojom nastaje erozija, također misli da sve to potječe iz razdoblja prije četvrte dinastije.

Kult Sunca u Gizi  Ako su bilo koje koje građevine iz razdobl razdoblja ja prije prije četvrte dinastije dinastije bile sasačuvane tijekom Khufuovih opsežnih građevinskih radova u Gizi, te su strukt st rukture ure morale imati neki određeni određ eni znača značaj, j, religiozni religiozni ili neki neki drudr ugi. Možda su bile važan dio nekog hrama ili kulta. Dokazi zasad ukazu ju samo na općenito općenit o razdob razdoblje lje gradnje gradnje tih struktu str uktura ra koje koje su nastale prije Khufuova vremena. Bolje bi se objašnjenje moglo naći u uporabi kamena u drevnoj egipatskoj arhitekturi. Kultura koja se razvila prije četvrte dinastije morala je već imati iskustva u gradnji kamenom. Najranija poznata primjena gradnje kameno me nom m u drevnom drevnom Egiptu potječe potječe iz preddinastič preddinas tičkih kih razdoblja razdoblja � Cop� tos kipovi, primjerice, pronađeni početkom 1900�ih u gradu Copto� su, četrdeset tri kilometra sjeverno od modernog Luxora. Poslije su se, u gradnji grobnica, kameni blokovi prvi put koristili u Helwanu, dvadeset četiri kilometra južno od Kaira, u vrijeme prve i druge dinastije (2920�2650. g. pr. Kr.). Prema Palermo kamenu, posljednji faraon druge dinastije, Kasekemui, koristio je kamen za gradnju, što je u skladu s najranijim poznatim zidanjem kamenom u Egiptu. Između Između prve i treće dinastije dinastije,, artefa artefakti kti pronađ pro nađeni eni u južnom juž nom podr po druučju Gize pružaju dokaze o važnosti te regije. U djelu  Archaic Egypt,

Emery govori o otkriću velikog, ali uništenog kraljevskog spomenika u Gizi. Vjerovao je da je to bila grobnica Uadji, žene kralja iz prve dinastije. Drugi dokazi koji prve dinastije povezuju s Gizom uključu ju natpise na zdjel djelii od kremena koji koji sadrže ime prvoga kralj kraljaa druge dinastije, Hetepsekhemuija; te poklopci žara na kojima se nalazi ime kasnijega kralja druge dinastije, Neterena. Nadalje, Covingtonova grobnica, velika mastaba obložena opekama što ju je Dow Covington iskopao na visokom dijelu grebena jugoistočno od treće piramide,  vjerojat  vjerojatno no iz vremena druge dinastije dinastije i vladavine vladavine Kasek Kasekem emuij uijaa (2734 (2734�� 2707. g. pr. Kr.), pruža dokaze o stalnom korištenju Gize tijekom razdoblja treće dinastije. Lav se u egipatskoj mitologiji smatra čuvarom svetih mjesta. Nije poznato kako ili kada je nastalo to vjerovanje, ali vjerojatno potječe iz daleke prošlosti. Svećenici Heliopola (Grada Sunca) pripojili su lava svojem svojem štovanju štovanju sunca. Možda Mo žda su ga štovali štovali kao čuvara vrata u podzepodz emni svijet na istočnom i zapadnom obzoru. Colin Reader koristi poznatu povijest zidanja kamenom za određivanje slijeda razvoja nekropole u Gizi. U preddinastičkom Egiptu, mjesto gdje je Sfinga isklesana moglo je steći lokalnu važnost, možda kao mjesto okupljanja za bogoslužje. Reader iznosi teoriju da je izbo� čina stijene, od koje je isklesana Sfinga, sličila lavljoj glavi i bila je povezana sa štovanjem Sunca. To je opravdavalo gradnju njezina vlastita kultnog hrama. Zacijelo je bio izgrađen od trske ili opeka od blata točno ispred izbočine u stijeni. Posvećen suncu na zalasku, drugi je hram vjerojatno bio izgrađen tako da zauzima istaknuti položaj na malenom brdu kad se promatra iz doline Nila. Međutim, ideja o lavljoj glavi bez tijela ne uklapa se u egipatsku ikonografiju. Reader vjeruje da su Egipćani, kako su se u kasnijim razdobljima prvih prv ih dinastija raz razvij vij ale tehnike tehni ke gradnje gradnje kameno kam enom, m, odlučili "osloboditi" tijelo lava iz stijene. To je dovelo do klesanja Sfinge, možda s glavom lava, i gradnje kamenih hramova posvećenih suncu na izlasku i zalasku: Sfinge i proto�posmrtnih hramova. Reader postojanje ta dva hrama smatra odrazom glavnog vjerovanja drevnog drev nog Egipta: dvojnost u odnos odn osu u na boga sunca. Bog Bog se manifemanifestirao u prirodi izlaska i zalaska sunca. Prema tvrdnjama Herberta Ri� ckea ckea i Siegfri Siegfried edaa Schotta, ta je dvojnost ugrađena ugra đena u arhi arhitek tektur turu u Sfin Sfinge ge,,

njezina hrama i proto�posmrtnog hrama kao kompleksa solarnog kulta. Protumačili su Sfingu i dva hrama kao posljedicu dva zasebna kulta, jednog na istoku i drugog sa zapada. Hramovi su korišteni za obrede posvećene suncu na izlas izlasku ku i zala zalasku sku.. U prot proto� o�pos posmrt mrtnom nom hramu (poznatom kao Kefrenov hram), duga i uska odaja pruža se duboko u središte građevine. Ricke vjeruje da je izgrađena za dvije barke (jedrenjaka, broda) boga sunca, južnu za dan i sjevernu za noć. Možda kao put za procesiju, poravnanje između Sfinge i proto�posmrtnog hrama postavljeno je kao veza između uzdignutih položaja građevina duž  južnoga kraja kraja udub udublje ljenja nja oko Sfinge. Kad je Khufu birao mjesto za svoj kompleks, tvrdi Reader, izabrao  je Gizu Gizu jer je ondje ondje već postojao postojao sunčev kult. kult. Njeg jegov izbor izbor obja objašn šnja java va egipatski naziv za Gizu, koji znači "piramida koja je mjesto izlaska i zalaska sunca". Kad je Ðedefre, Khufuov najstariji sin, naslijedio oca, ime boga sunca Ra uključeno je u kraljevsku kartušu. Za vladavine Kefrena, Khufuova mlađeg sina, ideja da je faraon rani izražaj boga sunca još se više razvila. Tada je Kefren postojeći kult sunca ugradio u vlastiti, možda u cilju jačanja svoje povezanosti s kultom sunca. Kako Kako bi to postigao, izgradio je hr h ram u dolini, modificirao hram hra m Sf Sfinge, ge, napravio natkrive natk riveni ni prolaz duž postojećeg postojećeg puta put a po nasipu nasi pu i integrirao proto�posmrtni hram u vlastiti. Reader također vjeruje da je Kefren možda bio zaslužan za najranije popravke na tijelu Sfinge i za ponovno klesanje glave Sfinge u ljudskom obliku, ali nije dao napraviti lik sličan sebi.

Reade Readero rovv zaključak Reader zaključuje da je do iskopavanja udubljenja oko Sfinge, klesa� nja Sfinge i gradnje njezina hrama došlo prije Kefrenovih projekata u vrijeme četvrte dinastije. Njegovo je mišljenje da erozija izazvana  vodom  vod om na visoravni Giza Giza,, kao i na njezinim njezinim građevinama, dokazu dokazuje je da je tako. Geografski odnosi između Kefrenova puta po nasipu, Sfinge i Khufuovih kamenoloma pružaju dodatne dokaze. Što se tiče "teorije o mokrom pijesku" koju je iznio James Harrell kako bi objasnio eroziju Sfinge, Reader vjeruje da ne može podnijeti podrobnije ispitivanje i uglavnom je neodrživa. I premda su zapažanja K. Lal Gaurija da je ljuštenje pod utjecajem soli važan čimbenik ero�

zije točna, ona ne objašnjavaju svu vidljivu eroziju unutar udubljenja oko Sfinge. Reader se slaže sa Schochom da je voda bila važan čimbenik u oš� tećivanju, ali se ne slaže s njegovom tvrdnjom da je Sfinga isklesana prije sedam do devet tisuća godina. Reader vjeruje da je napravljena nekoliko stotina godina prije dinastičkog razdoblja, oko 3000 g. pr. Kr. Vjeruje da relativna slabost vapnenačkih stijena gornjeg Mokatta� ma, od kojih je Sfinga isklesana, zajedno s prevladavajućim klimatskim uvjetim uvjetima, a, čini vjerojatnim da je u kraćem vremens vr emenskom kom razdoblju moglo doći do znatnog propadanja izazvanog vremenskim prilikama. Premda Premda su u razdoblju prvih prvih dinastija dinastija dominiral domini ralii sušni uvjeti, uvjeti, općenito nije bilo tako suho kao danas. U manje suhim uvjetima, vjerojatno je došlo do kemijskih oštećenja izazvanih cijeđenjem topivih soli iz izloženog kamena. Kada je ta topiva komponenta odstranjena iz kamena, potencijal za daljnja kemijska oštećenja bio je smanjen, kaže Reader. Izloženi kamen, koji nije bio pod utjecajem oborinskih voda, propadao je uslijed cijeđenja, procesa pri kojem topive tvari u tlu ili kamenu (soli, hranjive tvari, druge kemijske tvari ili zagađivači) ispiranjem dopir dop iru u u donji donji sloj sloj ili ili se otapaju otapaju i voda ih odnese. odne se. Međut Me đutim, im, na zapadnom dijelu udubljenja oko Sfinge obilne sezonske oborinske vode odnijele odnijele su velik velikii dio oštećenog vapnenca, razotkrivajući razotkrivajući komparativkomparat ivno neoštećen kamen. S obzirom obziro m na na topivu topivu komponen kompo nentu tu u tako izlo izlo-ženom kamenu, što je važno, ta je vrsta erozije vjerojatno pokrenula novu fazu kemijskog propadanja i cijeđenja, što je ubrzalo proces propadanja. Reader vjeruje da su se te osobito agresivne i repetitivne promjene u zapadnom području udubljenja mogle razviti u relativno kratkom vremenskom razdoblju, u geološkom smislu. Tvrdi da se gradnja na visoravni Giza razvijala u vezi s jačanjem štovanja Sunca u drevnom Egiptu, a svoju teoriju temelji na intenzitetu erozije u zapadnom dijelu udubljenja oko Sfinge, kao i na poznatoj uporabi kamena u arhitekturi drevnog Egipta. U skladu s tim, Reader procjenjuje da je do vađenja kamena oko Sfinge, gradnje s njom povezanih hramova i klesanja same Sfinge došlo oko 3000 g. pr. Kr. Premda Premda porijeklo Sfin finge kao kulturološ kulturološke ke ikone nije nije jasno, jasno, na temet emelju slijeda razvoja, Reader kaže da je koncepcija lava s ljudskom glavom

 bila evoluc evolucijs ijska, ka, a počela je tijekom tijekom ranog dinastičkog razdob razdoblja. lja. Lav  je bio povezan povezan sa štov štovan anje jem m Sunc Sunca, a, a u vrijem vrijemee četvrte četvrte dinastije dinastije faraon faraon  je već post p ostao ao povezan s bogom Sunca. Sunca. Iz tog je razloga razloga glav glavaa Sfinge isklesana u liku božanskoga kralja kralja.. Do tog ponov p onovnog nog klesanj klesanjaa i preinapreina ke moglo je doći za vladavine Kefrena. Određenu podršku svojoj teoriji o razvoju gradnje u Gizi, Reader traži kod egiptologa i pisca Jaromira Maleka. U njegovoj knjizi  In the Shadow of the Pyramids (U sjenkama piramida),  Malek kaže da je službena dogma o kraljevoj vezi s bogovima redefinirana tijekom četvrte dinastije. Faraon je postao dio novog religioznog sustava sa stvoriteljem i bogom Sunca Re. Jačanje popularnosti boga Sunca dovelo  je do priznavanja priznavanja istog kao glavnog glavnog boga Starog Starogaa kralje kraljevst vstva va (2650� (2650� 2152. g. pr. Kr.), a odražava se u kraljevskim imenima i titulama. Malek primjećuje da Kefrenovo uključivanje Sfinge, njezina hrama i uporaba hijeroglifa za "ustati" i "Re" u njegovu kraljevskom imenu potvrđuju Readerovu pretpostavku da je Kefren zaslužan za redefini� ciju kraljeva odnosa s bogovima.

Težina geoloških dokaza Na temelju analize oštećenja izazvanih vremenskim prilikama na ci jeloj  jeloj visoravni Giz Giza, a, kao i na podaci pod acima ma dobivenim iz seizmičk seizmičkog og pregleda tla u udubljenju oko Sfinge, Robert Schoch je iznio teoriju koja kaže da je Sfinga isklesana između 7000 i 5000 g. pr. Kr. Prema njego voj  voj teorij teoriji, i, kiša koja koja je padala po Sfingi i zidovima oko nje ostavila ostavila je nedvosmislene znakove erozije izazvane vodom. Krajem 1990�ih Colin Reader obavio je vlastito geološko istraživanje Sfinge i visoravni Giza. Premda ne opovrgava stav da je kiša bila faktor erozije, Reader tvrdi da su primarni razlog bile oborinske vode koje su se slijevale preko rubova zidova oko Sfinge. Nadalje, kaže da je početkom drugog tisućljeća pr. Kr. bilo dovoljno padalina koje omogućuju smještaj  vremena  vre mena nastanka nast anka Sfinge između 3000 3000 i 2500 g. pr. Kr. Bez Bez obzira koliko su nepopula nepopu larni rni i supro s uprotni tni stavovima stavovima tradicionalnih egiptologa, Schochovi i Readerovi zaključci o tome kako je došlo do propadanja Sfinge nikad nisu opovrgnuti dokazima. Premda se ne slažu u pojedinostima i brzini erozije, Schoch i Reader se slažu po pitanju uzroka.

 Vjet  Vjetar ar i kemijske kemijske promjene doista postoje u kompleksu kompl eksu Sfing finge. e. Ali Ali  bez erozi erozije je izazvane izazvane kišama, svako svako objaš objašnje njenje nje ostaj ostajee manjkavo jer nema vidljivih dokaza. Budući da je Sfinga isklesana iz kamena, težinu geoloških dokaza ne bi se smjelo ignorirati. Sfinga je očito morala postojati u vrijeme kad su kiša i oborinske vode mogle oštetiti njezinu površinu. S tim zaključkom na umu, pitanje glasi: kada je bilo dovoljno kiše da nastane vidljiva erozija na Sfingi i zidovima oko nje? Geološka povijest regije daje klimatski kontekst.

3

ZELENA SAHARA Sfinga u klimatskom kontekstu gipatska zapadna pustinja danas se nalazi unutar ekstremno sušne regije istočne Sahare. Trenutno prima manje od jednog centimet cent imetra ra kišnice u desetlj desetljeću eću,, te je pusta i nepri ne prikl kladn adnaa za život život.. MeMeđutim, postoji obilje dokaza koji pokazuju da se klima Sahare uvelike promijenila od kraja ledenog doba, osobito u Maliju i Nigeru. U tim  je zeml zemljam jamaa veoma veoma davno davno staj stajać aćaa voda stvarala stvarala jezera, jezera, koja koja su postojapostojala kroz dugo vremensko razdoblje. Analiza sedimenata tih drevnih  jezera  jezera pokaz pokazuj ujee da su, su, jednom je dnom davn davno, o, posto postojal jalee visoke visoke pješča pješčane ne obale obale  blizu jezera Čad, što ukazu ukazuje je na vlažnij vlažniju u klimu. Prema istraživačima koji se bave klimatskim promjenama, takva "mokra" Sahara postojala  je izme između đu 80 8000 i 600 60000 g. g. pr. pr. Kr. Kr., a utj utjeecala cala je na na ci cijelu sje sjeve vern rnu u i istočnu istočnu  Afrik  Afriku. u. Jačanje vlažnih vremenskih prilika utjecalo je na stvaranje novih travnjaka koji su trajali do 2500 g. pr. Kr. Slijedom toga, nomadski pastiri iz susjednih zemalja na sjeveroistoku doveli su ovce u Afriku. Kosti ovaca pronađene su na mnogim mjestima, a prema arheolozima, njihova nazočnost u arheološkom zapisu podudara se s početkom ekosustava travnjaka. Arheolozi su također otkrili ostatke kultura koji pokazuju da su ljudi živjeli u blizini drevnih jezera i rijeka u Maliju, Nigeru Nigeru i Čadu. Koštano Koštano oruđe, osobito harpuni, harpuni , nađeno na đeno je na širokom području koje se prostire od doline Nila do središnjeg dijela Sahare u Nigeru, Maliju i Čadu. Artefakti su također pronađeni oko jezera

E

Slika 3.1. Dokaz o postojanju drevnog riječnog sustava u Alžiru, viđen iz orbite

Turkana i u sjevernoj Keniji. Većina arheologa zaključuje da su između 6000 i 4000 g. pr. Kr. pastirski narodi sve više naseljavali cijelo područje, primjerice Tin�Torhu u Libiji, Meniet u planinama Hoggar u Alžiru i Adrar Bous u pustinji Tenere u Nigeru. Prema datiranju artefa� kata izotopom ugljika, pastirske su kulture migrirale od sjeveroistoka prema jugozapadu. jugozapadu.  Arheolog Fred Wendorf izračunao izračuna o je da su prije 2500. g. pr. pr. Kr. u istočnoj Sahari postojale tri velike razdoblja kiša. Wendorf tvrdi da se dokazi o tim kišnim razdobljima vide u masivnim naslagama mulja koje ostaju iza sezonskih playa, odnosno privremenih jezera, iz kojih  je dobiveno više od sto datiranja izotopom uglji ugljika ka.. Te tri tr i epizode  jakih padalina bile bile su podi podije jeljljen enee razdob razdoblji ljima ma ekstremne ekstremne suše suše od 5300 5300�� 5100. g. pr. Kr. i od 4700�4500. g. pr. Kr., kada su slojevi tla natopljeni  vodom padali na istu (ili (ili nižu) razinu na ko kojoj joj su i danas. Tije Tijeko kom m tih sušnih međurazdoblja, naslage mulja bile su pod velikim utjecajem erozije, a u nekim su slučajevima pješčane dine ispunile udubljenja nestalih jezera. Megalitske strukture i krugovi od pješčenjaka u Nabta Playi u južnom Egiptu, o kojime će biti više riječi u sljedećem poglavlju, nalazili su se u sedimentima koji su se taložili između 5000 i 4700 g. pr. Kr.

Pretpovijesna naselja, kao što je bila Nabta, otkrivaju da je taj kraj tijekom nekoliko tisuća godina uvijek iznova naseljavan, osobito u  vrijeme  vrijeme ljetnih kiša kad je postojalo obil obilje je vode za ljude ljude i njihov njihovee žiži votinje  votinje.. Na temelju temelju datiranja datiranja drvenog uglje ugljena na i ljus ljuski ki nojevih nojevih jaja jaja izotopom ugljika, utvrđeno je da su velike zajednice postojale između 6100 i 6000 g. pr. Kr. Jedno je iskopano selo sadržavalo više od osamnaest kuća, složenih u ravnom nizu, s dubokim bunarima u koje se moglo ulaziti � zadatak koji je očito iziskivao mnogo rada. Jedan bunar što ga je Wendorf iskopao bio je širok tri i pol metra i dubok dva metra i sedamdeset, dovoljno velik da tijekom cijele godine omogući život u pustinji. Vjeruje da je gradnja tih bunara možda prvi znak rađanja društvene strukture, koja je kasnije osmislila i izgradila mega� litski kompleks Nabta, oko 5000 g. pr. Kr.

Slika 3.2. Karta egipatskih gradova i oaza

Međutim, kiše nisu potrajale. Pomak monsuna na jug oko 2800 g. pr. Kr. ponovno je područje Nabte učinio ekstremno suhim i neprikladnim za život. U to je vrijeme egzodus iz Nubijske pustinje (istočno područje Sahare u sjeveroistočnoj Africi, između Nila i Crvenog mora) na jug, u gornji Egipat, mogao potaknuti stvaranje društvenih razlika i kulturne kompleksnosti u tom području, i selidbu prema dolini Nila gdje je izvor svježe vode bio dostupan. Klimatski, ono što se između 10.000 i 2500 g. pr. Kr. događalo u pustinji Sahara, važan je čimbenik za podupiranje (ili pobijanje) teori je o ranom ran om datumu dat umu kles klesan anja ja Sf Sfinge. Premda je nemoguće nemoguće točno toč no znati što se događalo u pretpovijesnim vremenima, posljednjih tridesetak godina niz istraživača proučava to razdoblje, te su složili mogući scenarij klimatskih promjena. Postoji golema količina podataka iz zapadnog Egipta i sjevernog Sudana, uključujući više od petsto objavljenih informacija o datiranju izotopom ugljika i razni geološki podatci. Jedan je istraživač, C. Vance Haynes sa Sveučilišta Arizone, pose bno proučavao proučavao klimatsk klimatskee promje promjene ne u istočn istočnoj oj Saha Sahari ri (sjever (sjeveroz ozap apad adni ni Sudan i jugozapadni Egipat) od 1973. Prema Haynesovim riječima, to područje pruža čvrste dokaze o klimatskim promjenama. Dokazi ukazuju na značajne promjene od ekstremne suše (oko centimetar kiše godišnje) do polu�sušnih uvjeta (gotovo trideset centimetara kiše godišnje). Klimatska povijes povijestt reg regije ije otkriva da da je Sahara nekoliko puta pu ta mijenjala svoj izgled, od zelenila do pustinje i natrag.

Tijekom ledenog doba: prije 10.000 g. pr. Kr. Tijekom drugog dijela ledenog doba, prije 20.000 do 10.000 godina, istočna je Sahara bila nenastanjena i ekstremno suha. Premda je otkri veno nekoliko nalazišta iz sred srednje njegg paleolitik paleolitikaa (starih između 100.0 00.000 00 i 40.000 godina), nijedno ne potječe iz posljednjih etapa ledenog doba. Prema tvrdnjama arheologa, najstarija naseobina u pustinji Darb El  Arba'in,  Arba'in, u jugozapadnom jugozapa dnom Egipt Egiptu, u, postojala postojala je prije prije više više od 70.0 70.000 00 godina, tijekom srednjeg paleolitika, prije početka ledenog doba. Vlažna je klima u sjevernoj Africi započela prije 50.000 godina i trajala  je 20.00 20.0000 godina. Ta se vlažna vlažna era zo zove Mousterian Pluv Pluvia ial, l, a omogu� omogu�

ćila je Sahari da procvjeta od biljaka i životinjskog svijeta, ali je omogućila i nastanak ljudskih naseobina. Haynes piše da testiranje karbonata uranom pokazuje da su sedimenti u Egiptu i Sudanu iz tog vlažnog razdoblja barem deset puta stariji od onoga što pokazuju druga testiranja. Također testiranja. Također vjeruje da datiranja izotopom, obavljena tijekom posljednjih dvadeset pet godina, treba uzeti kao minimalne vrijednosti, jer postoji mogućnost da su se kemijski promijenili u brojnim kasnijim razdobljima kiša. Haynes kaže, ako je u istočnoj Sahari prije dvadeset do deset tisuća godina postojalo veliko vlažno razdoblje razdoblje,, ondje ondje bi se trebali nalaziti nalazi ti arheološarheološki dokazi o ljudskoj nazočnosti, jer ljudi prirodno migriraju prema plodnim krajevima. Međutim, takvi dokazi ne postoje. U posljednjim godinama ledenog doba, jaki su vjetrovi puhali preko ekstremno suhe Sahare. Pješčane su se dine protezale od srednjeg do sjevernog Sudana. Prema optičkim datiranjima, prije sedamnaest do jedanaest tisuća godina vjetar je nanosio pijesak u regiji Pješčane plohe Selima. Dine su se također formirale u Nabta Playi, Velikom pješčanom moru i Wadi Bakhtu u Gilf Kebiru. Slijedom toga, okoliš se drastično promijenio. Riječni su sustavi izbrisani, a vjetar je stvarao rupe diljem zemlje. Međutim, arheološki i geološki dokazi pokazuju da su po završetku ledenog doba počeli prevladavati vlažni uvjeti.

Ljetne kiše: 8000 do 5000 g. pr. Kr. Kako je klima postajala sve vlažnija oko 8000 g. pr. Kr., kiše su niska područja pretvorile u jezera i playe. S početkom tog "neolitskog kišnog razdoblja", regija koju danas poznajemo kao Egipat postala je produžetak sahelske savane. Područje je pastirima i životinjama nudilo nove zemlje prikladne za život. Prema Haynesovim tvrdnjama, tijekom tog razdoblja područje područje je dobivalo najmanje najmanje trideset trides et centimecentimetara kiše godišnje, a možda čak i šezdeset. Između 7000 i 4000 g. pr. Kr., kad su monsunske kiše pokrivale znatan dio unutrašnjosti Afrike, razvio se "kišni maksimum" � kad je padalo najviše kiše � pretvarajući pustinju u zelenilo bogato životom. Neki podaci pokazuju da su kiše počele oko 10.000 g. pr. Kr. u Bir Kiseibi, ali u mnogim drugim područjima, uključujući Abu Ballas na

 jugu središ središnjeg njeg Egipta, Egipta, stigl stiglee su tisuću godina posli poslije. je. Unatoč tome, tome , oko 7500 g. pr. Kr. Kr. uzdignut uzdi gnutii slojev slojevii tla natopljenog vodo vo dom m omoguća vali  vali su postojanje postojanje jezera u Sudanu. Sudanu. Arheolozi su otkrili sedimente sediment e iz tih drevnih jezera koji uključuju pijesak, mulj, slatkovodne karbonate, slojeve sulfata, soli i fosile biljaka. Analiza peluda pokazuje da je rijetko pošumljena stepa postojala u području oaze Selima, te da su ondje rasla stabla Acacia, Commiphora i Maerua. Također su rasle višegodišnje biljke kao što su Tribulus, Blepharis i pripadnice porodica Cheno� tih biljaka biljaka koje koje cvatu ima u Ennediju,  podiace  podiaceae� ae�Am Amara arantha nthaceae ceae.. Danas tih Darfuru i drugim mjestima gdje ima dovoljno vlage da bi mogle uspije vati.  vati. Jezer Jezero o Birke Birkett Qarun, koje dobiv dobivaa vodu vodu iz Nila Nila,, također je nastalo u tom razdoblju, a u južnom Egiptu su se zavale punile kišnicom. U drugim područjima, gdje su kiše bile obilnije, postojala su jezera i močvare. Drveni uglje ugljen n iz pretpovijesnih pretpovijesnih logorskih vatri, datiran dati ran izotopom ugljika, svjedoči o sve više vlage i hladnijim temperaturama. Dokazi iz regije Gilf Kebir ukazuju na polu�suhu do suhu klimu u kojoj su dominirali zečevi, gazele i glodavci. Među ostacima otkrivenim u Dahkli nalaze se antilope, gazele, konji, vodenkonji, goveda, slonovi, slonovi, nojevi i ribe. Kosti Kosti nosoroga pron pr onađe ađene ne su u Mergi, Mergi, a slona, antilope, divljih mačaka i žirafe u Abu Ballasu. Budući da žirafe jedu lišće, pupove i grančice akacije i drugih biljaka, može se pretpostaviti da je u cijeloj regiji bilo dovoljno stabala za njihovu ishranu. Do 7300 g. pr. Kr. u sjevernom je Sudanu postojao Wadi Howar i ulijevao se u Nil. Blizu Gebel Rahiba klimatski su uvjeti omogućavali postojanje hladnih, slatkovodnih jezera dubine od tri i pol do devet metara met ara.. Nabta Playa, Playa, kao i Umm Dabadib duž du ž libi libijsk jskee visoravni, takota kođer su prije 7400 g. pr. Kr. imali vlažnu klimu. Mulj se akumulirao duž Wadi Tushka i na drugim mjestima u Velikom pješčanom moru  južno  juž no od Siwe. iwe. Do 7100 7100 g. pr. pr. Kr. izvori izvori i arteški bunari bun ari postojali su u Khargi i Dahkli.

Playe Playa je plitko jezero kratkog vijeka koje nastaje ondje gdje se voda slijeva u zavalu bez odvoda u more, te poslije isparava, ostavljajući za sobom ravnu r avnu površinu od blata. Play Playee su česta karakteristika karakterist ika pustinjpustinj skih područja, a rijetko koji oblik na zemlji je tako plosnat i ravan.

Nastanak tih privremenih jezera u Nabti i Kiseibi bio je periodičan, uz naizmjenične intervale suša. Raspored sedimenata od mulja i gline u playama ukazuje na nasumične obilne kiše iza kojih su slijedile nagle poplave ili bujice. Tri različite kulture smještene u sedmo tisućljeće pr. Kr. ukazuju na postojanje izmjenične klime. Ostaci životinja (uključujući velika goveda, a možda i pripitomljena goveda) govore o tome da su se ljudi na nekim lokalitetima bavili stočarstvom. Druge playe  blizu  blizu oaze oaze Bir Bir Kisei Kiseiba ba bile bile su nastanjene nastanjene između između 8000 8000 i 6200 6200 g. pr. pr. Kr. Datiranje izotopom ugljika u regiji Kiseibe ukazuje na sušno razdoblje između 6200 i 6100 g. pr. Kr., a ekstremno sušni interval u Nabta regi regijiji nastupi nast upio o je oko 6500 6500 g. pr. Kr. Kr. Prema P rema tvrdnjama tvrdnj ama arheoloarheo loga, tijekom tog razdoblja pretpovijesni su artefakti izbili na površinu uslijed stezanja i širenja glina u sedimentima playa. Glinom pokrivene  jame�spremišta, otkrivene u Nabti, pokazuju pokazuju da je područje područj e opet postalo vlažno vlažn o nakon nak on 6100. g. pr. Kr. Kr. Međutim, Međutim, do 5900. g. pr. pr. Kr Kr. nastunas tupilo je još jedno sušno razdoblje, a trajalo je dvjesto godina prije nego  je počela slje sljede deća ća vlažna faz faza. Naslage taloga pružaju dokaze o klimi s dosta kiše, više od trideset centimetara godišnje. Neke su playe zadržale ostatke obala; druge su pokrivene zaobljenim šljunkom. Za razliku od aktivnih playa Sjeverne  Amerike, koje koje imaju imaju glatko tlo od stvrdnutog stvrdn utog i ispucanog blata, blata, one u Arba'in erodirale su od vjetra u različitim stupnjevima. Neke sadrže  yardan  yardange ge (izbočene stijene) koje strše nekoliko metara iznad tla playe. Druge su tako t ako jako erodirale erodiral e da nisu nis u ostale nikakve nikakve izbočine, izbočine, a nekoliko ih je vjetar tako raščistio da je ostao samo kamen stanac. Sedimenti u playama nastali su od erozije kamena stanca izazvane  vodom  vod om koja koja teče preko tla. Ti su sedimenti sedi menti tipično t ipično sasta sastavlj vljen enii od pjepješčenjaka, škriljevca i vjetrom nošenog pijeska. Ondje gdje su postali  vidl  vidljijivi vi zbog zbog isko iskopa pava vanj nja, a, dije dijelo lovi vi pješ pješče čenj njak akaa (sloj (slojev evito itogg kamena koji koji se od okolne stijene razlikuje po izgledu) drukčiji su od zaobljenog šljunka. U dubljim dijelovima tla, gradiraju se u blatnjavi pijesak i glinu. Ljuske i uvijanje blata ukazuju na kratke intervale ekstremnih suša tijekom tih kišnih razdoblja. Ostalo je malo fosila, ali oni koji postoje uglavnom su loše očuvane kosti divljači, goveda, ovaca ili koza, te nekoliko puževih kućica. Playe u oazama sjevernog Egipta bile su aktivne do 5000 g. pr. Kr. U oazi Siwa, Hatiet Um El�Hiyus playa bila je aktivna do 5900 g. pr.

Kr., ali se tijekom šestog tisućljeća pr. Kr. počela sušiti od najviših dijelova. Dokazi iz tih playa pokazuju da su se između 8000 i 5000 g. pr. Kr. klimatski uvjeti izmjenjivali od sušnih do vlažnih i natrag. Premda su vlažna razdoblja trajala po nekoliko stotina godina, te regi ju činila činila prikla pri kladnom dnom za život život,, klima je općenito bila uglavnom suha. suha.

 Je  Jezer zera Močvarni su uvjeti postojali između 6400 i 5000 g. pr. Kr. u sjevernom Sudanu, a plitka su se jezera smjestila između dina zapadno od doline doli ne Nila. Vodeni putovi, blizu Naga Hamre, Gebel Nagerua i Wadi Howara, osiguravali su raznolikost životinjskog svijeta, te su između ostalih, postojali krokodili, vodenkonji, kopnene kornjače, goveda, slonovi, nosorozi, bradavičaste svinje, žirafe i nekoliko vrsta riba. Fosili vodenih životinja, kao što su vodenkonj, krokodil i ribe, pokazuju da su vode postojale, te da su neke bile povezane s Nilom. Sedimenti u jezerima na sjeveru Sudana omogućili su geolozima stvaranje podrobne slike okoliša. Podaci o peludi iz uzoraka izvađenih geološkim bušenjem u oazi Selima, Oyo uleknine i El�'Atruna pokazuju da je strma padina puna zelenila postojala u istočnoj Sahari od 6500 6500 do 5000 5000 g. g. pr. Kr. Kr. Zona biljnog života pružala pružala se preko petsto pets to kilometara širokog pojasa na sjeverozapadu Sudana, od pošumljenih savana blizu El�'Artruna do stepa u Selimi. Dalje na jugu, pelud iz plitkih, kišama punjenih jezera govori o postojanju visokih akacija trava kojima kojima je potreb pot rebno no četrdeset do pedeset pedeset centimetara cent imetara kiše godigodišnje. Također tijekom tog razdoblja, Oyo uleknina imala je duboko slatkovodno jezero okruženo biljkama savane. Južno od Egipta, na sjeverozapadu Sudana blizu osušenog pritoka Nila, talog u jezeru sastoji se od tankih, naizmjeničnih slojeva kemijskih precipita preci pitata ta i bogatog organskog mulja mulja.. Te naslage naslage pružaju podr po droo bne info inform rmac acije ije o pretpo pretpovij vijes esno nojj klimi klimi regi regije je.. Sadr Sadrže že pelud pelud,, dija dijato tom meje eje (jednostanične alge), ostatke beskralježnjaka i korisne stabilne (nisu radioaktivni) izotope*, a to znači da su postojali uvjeti od tropskih pošumljenih savana do travnjaka. * Izotop je jedan od nekoliko oblika kemijskog elementa koji ima isti atomski broj, ali različitu atomsku masu.

Zanimljiva značajka te regije je činjenica, kako kaže Haynes, da su arheološka nalazišta smještena na kamenu stancu ili na naslagama iz ranijeg pleistocena. Slijedom toga, nema stratigrafske veze s naslagama nasta nas tali lim m između između 10.0 10.000 00 i 3000 3000 g. pr. Kr. Kr. To zapravo zapravo znači da je nemo ne mo-guće razraditi kronologiju postojanja ljudi jer je kamen stanac ondje  bio milijunima, milijunima, možda milijardam milijardamaa godina. Kulturolo Kulturološki ški ostaci, ostaci, pronađeni u dinama, spustili su se do kamena stanca ili naslaga iz ranijeg pleistocena uslijed erozije tijekom ekstremno suhih vremena koja su ispreplitala vlažna razdoblja. Ta je erozija ostavila niske kupole pijeska pune artefakata i kamenih ploča ognjišta. Premda datiranje ognjišta i ljuski nojevih jaja izotopom ugljika ukazuje na vremenska razdoblja naseljenosti, ne određuju starost samih naslaga tla i dna jezera. Prilikom datiranja egipatskih i sudanskih dna jezera, Haynes se oslanjao lanjao na starost organskih organskih tvari pronađeni prona đenih h u blatu, blatu, određenu odre đenu izotoi zotopom ugljika: karbonata, puževih kućica i, u rijetkim slučajevima, djelića drvenog ugljena. Jednom je u bazi dna jezera našao jedan do dva centimetra debele naslage pougljenjene trske na vjetrom nanesenom pijesku. Međutim, raspršeni se drveni ugljen mogao iznova taložiti, pa ga ga, kaže kaže Haynes, treba koristiti samo kao maksimalnu maksi malnu moguću mog uću starost naslage. Starost najniže razine drvenog ugljena pronađene u tlu  je najpouz najpouzdan danija, ija, a u Selim Selimii je najniž najnižii slo sloj drvenog uglje ugljena na potjecao potjecao iz dva različita različita razdoblja, razdoblja, 7700 i 6500 g. pr. Kr. Prema Pre ma Haynesovi Haynes ovim m tvrdnjama, ostaci ranijeg jezera još uvijek su postojali prije pojave drugog dru gog jezera. To je drugo jezero tako t akođer đer imalo temeljni sloj sloj od pougljenjene trske, što su je vjerojatno spaljivali pretpovijesni pastiri kako  bi imali bolji bolji pris p ristup tup vodi. Razumne procjene starosti tih drevnih jezera dobivene su datiranjem raznih vrsta sedimenata uz pomoć izotopa ugljika. Međutim, u nekim slučajevima procjene mogu biti previše stare zbog ponovnog taloženja sedimenata iz dna ranijih jezera, ili drugih faktora koji kompliciraju procjenjivanje starosti. S tim na umu, istraživači su početak kišnih uvjeta u Sahari smjestili između 9000. i 7880. g. pr. Kr. Prema dokazima pronađenim u nekadašnjim jezerima Sudana i Egipta, može se zaključiti da su u Sahari kišni uvjeti počeli oko 7880. i završili oko 5490. g. pr. Kr. Prva vlažna faza započela je oko 7800. g. pr. Kr., a druga se dogodila oko 6900. g. pr. Kr. Također postoje do�

kazi da je treća faza postojala između 5490. i 5220 g. pr. Kr. Između tih vlažnih faza klima je bila relativno suha.

Rijeke Dugačka više od 6600 kilometara, rijeka Nil je najduža na svijetu. Zapravo se sastoji od dviju rijeka, Plavog Nila i Bijelog Nila. Plavi Nil  je primar pri marni ni izvor izvor Nila Nila i teče teče iz sjeve sjeveroz rozapa apadne dne Eti Etiop opijijee u Sudan. Bijeli Nil teče iz jezera Victoria, zatim prema sjeveru i zapadu kroz Ugandu,  jezero Kyoga i jezero Albert. Obje Obje se rije rijeke ke spaj spajaj aju u u Sudanu i čine ono što svi poznajemo kao rijeku Nil. Drukčija boja tla na mjestima do kojih je rijeka nekoć dopirala duž Bijelog Nila pokazuje da je između 6500. i 6000. g. pr. Kr. vodostaj  bio tri metra met ra viši viši od današnjega. današnjega. Nekoliko Nekoliko se  wadija ulijevalo u Nil, uključujući Wadi Howar, diljem sjevernog dijela središnjeg Sudana, kao i Wadi Melik koji je tekao od 5700. do 4000. g. pr. Kr. Vlažni uv jeti u dolini doli ni Nila Nila ostavili ostavili su naslage mulja, mulja, blata i šljun šljunka ka prije 3000. 3000. g. pr. Kr. Poplave Poplave Nila između 6200. i 4600. g. pr. Kr. Kr. stvarale stvarale su duboka duboka  jezera u El Faiyumu Faiyumu,, provinciji provinciji u gornjem gornjem Egiptu Egiptu,, i znatne znat ne su se se kolikoličine slatke vode slijevale u Sredozemno more.

Pješčana Pješčana ploha Seli Selima ma Ravno, pijeskom pokriveno područje od 40.000 kvadratnih kilometara tar a zove se Pješčana Pješčana ploha Selima i srce je istočne istočne Sahare. To je takota kođer središte pustinjske neplodnosti na egipatsko�sudanskoj granici. U svojoj analizi pješčane plohe, dr. Haynes ju je podijelio na četiri glavne starosne skupine slojeva: Od A do D, od najstarijih do najmlađih. Slojevi A i C sastoje se od naslaga pijeska i šljunka koje su nastale u manje suhim uvjetima. Sloj A, koji je najstariji, sadrži najbolje razvi jeno tlo. Sedimenti slo sloja ja A sadrže sadrže arte artefak fakte te iz iz aše ašele leje jens nske ke kulture, koj kojaa se pripisuje Homo erectusu u razdoblju od prije 1.5 milijuna do 300.000 godina. godina. Sloj Sloj C, u nekim slučajev slučajevima, ima, može biti ostata ostatakk sloja sloja A u kojem  je sman smanje jen n sasto sastojak jak željeza usl uslijijeed podzemnih voda u nižim dij dijel elov ovim ima. a. Međutim, neki dijelovi sloja C stari su od 70.000 do 90.000 godina i sadrže artefakte iz srednjeg paleolitika. Slojevi B i D su pješčane plohe koje koje su se taložile u ekstre ekstremno mno suhim suhi m uvjetima. uvjetima. Crveni slo slojj B, stariji stariji od 300.000 godina, pokazuje jače napredovanje stvaranja tla i tvrđi je

od svjetlosmeđeg sloja D iz razdoblja holocena, od 9000 g. pr. Kr. do danas. Kako je gore rečeno, te slojevite plohe pijeska ukazuju na formiranje tla u različitim stupnjevima. Do tog "stvaranja tla" dolazi kad mokre, veoma malene količine gline i karbonata u pijesku služe kao povezna, kohezivna tvar. Tijekom dugog vremenskog razdoblja, pijesak se može pretvoriti u tlo ako je izložen vlazi. Haynes slojevite plohe pijeska dijeli u pet etapa stvaranja tla, 0 do 4, kako slijedi: Etapa 0: nema kohezije; neće stajati kao vertikalni zid kad se iskopa. Etapa 1: adekvatna kohezija da bi stajao kao vertikalni zid prilikom kopanja rova, ali ne postoji struktura tla. Etapa 2: adekvatna adekva tna kohe kohezija zija uz slabu, slabu, srednje srednje prizma pri zmati tičnu čnu stru s truktukturu. Pukotine između tala su tako fine da se pojavljuje malo ili nimalo napuklina nakon odstranjivanja pijeska etape 0. slojevi se  jasno  jasn o razlik razlikuju uju u svakom svakom tlu. Etapa 3: nema primarnih taložnih značajki zbog uznemiravanja slojeva aktivnošću korijenja, ukopavanja životinja i gaženja ljudi i životinja. Boje tla postaju više crvene i smeđe. Etapa 4: crvenija od etape 3, s jačom strukturom; očito starije tlo. Haynes kaže da su tla etape 3 u pješčanoj plohi očito proizvod vlažnijih klima. Ona koja su se razvila u sloju D često sadrže pretpovijesne kulturne artefakte. Čini se da su etape 0, 1 i 2 rezultat učestalosti i intenziteta kiša. Slijedom toga, ne moraju imati kronološku važnost. Drugim riječima, kiša je mogla prodrijeti kroz gornji sloj pijeska i pretvoriti etapu 0 u etapu 1 omogućujući laganu koheziju. Ekipa iz Oxforda koristila je optički simuliranu luminiscenciju (OSL) za određivanje starosti pješčane plohe Selima. Pijesak s razvo jem tla etape 2 procije procijenje njen n je na starost od 3380 3380 i 4640 4640 godina; pije pije-sak s razvojem tla etape 3 procijenjen je na 15.690 i 19.220 godina, što bi značilo da su donji slojevi pješčane plohe Selima nastali tijekom kasnog ledenog doba, prije petnaest do dvadeset tisuća godina. Nakon taloženja slojeva uslijedilo je formiranje tla, tijekom vlažnih faza između 7800. i 3000. g. pr. Kr. To znači da se pretpovijesna jezera i playe podudaraju s razdobljima vlage i formiranja tla, a ne s evoluci�

 jom pješčane pješčane plohe Selim Selima. a. Nastanak pješčane pješčane plohe Selim Selimaa zbio zbio se u ekstremnoj suhoći ledenog doba, i nakon 3000. g. pr. Kr., kad se klima opet vratila na ekstremnu sušu. Fosilni ostaci kućice velikog puža, nađeni u etapi 3 površinskih tla u sjeverozapadnom sjeverozapadnom Sudanu, dokazuju dokazuju da je bilo najmanj najmanjee tride tr ideset set centimetara godišnjih padalina tijekom posljednje faze neolitskog kišnog razdoblja. Testiranjem izotopom ugljika organskih djelića puževih kućica određuje njihovu starost od 4500 g. pr. Kr., na sjevernom kraju područja proučavanja, do manje od 1100 g. pr. Kr. na južnom kraju, što ukazuje na povlačenje pošumljene savane tijekom posljednjih kišnih razdoblja na sjeverozapadu Sudana. Fosilni dokazi iz Pješčane plohe Selima, koja je nastala tijekom ledenog doba, također pokazuju da je između 8000 i 5000 g. pr. Kr. došlo do vlažnog razdoblja.

Povratak pustinje: od 5000. g. pr. Kr. do danas Mokri i vlažni uvjeti prije 5000. g. pr. Kr. uspostavili su ekosustav koji koji se sastojao od travn tr avnati atih h ravnica, grmlja grmlja i stabala. Flora Flora je bila pose bno  bn o koncen kon centr trir irana ana u  wadijima,  jezerima i vrelima, koji su privlačili životinje i ljude. Kasnije je okoliš postupno postao polu�suh diljem  južnog  južno g Egipta Egipta i sjeverno sjevernogg Sudana, Sudana, a kišni ki šni se pojas pomica po micao o sve sve dalj daljee na jug. Nastavak vlažnih uvjeta varirao je ovisno o lokaciji, a neka su se područja sušila brže od drugih. Jezera koja su se punila podzemnim vodama obično su trajala duže od playa punjenih kišom. Biljni  je živo živott postajao postajao sve sve siromašniji siromašniji kako je suha klima jačala. jačala. Prema rezultatima proučavanja peludi, klimatska se suhoća naglo razvijala nakon šestog tisućljeća pr. Kr. Rub kišnog pojasa preselio se 250 kilometara na jug procijenjenom brzinom od trideset šest kilometara svakih sto godina � što je ekvivalent jednog stupnja geografske širine svakih tristo godina. Biljke i životinje, u većem dijelu regije, na koncu su uništene ili stiješnjene na malenim dijelovima zemlje prikladne za život. Playe u oazama sjevernog Egipta osušile su se oko 5000 g. pr. Kr., a njihova su se udubljenja ispunila pijeskom što ga je nosio vjetar. Playa Hatiet Um El�Hiyus, u oazi Siwa, bila je aktivna do 5900 g. pr. Kr., ali se počela isušivati tijekom šestog tisućljeća pr. Kr.

Nil je imao visok vodostaj do 4600 g. pr. Kr., ali je nakon toga pao i samo povremeno imao viši vodostaj. Poplave do kojih je katkada dolazilo i nizak vodostaj rezultirali su taloženja sedimenata, oksidiranih slojeva i vapnenastih "probijanja" duž delte Nila (područja Sredozemnog mora na ušću rijeke). Nakon 4500. g. pr. Kr. razine jezera u Faiyumu spustile su se petnaest metara, povisile su se oko 3800�3700. g. pr. Kr., a zatim su ponovno padale od 3700. do 1700 g. pr. Kr. Duž gornjih dijelova Nila, pritoci su posve presušili oko petog tisućljeća pr. Kr. Wadi Melik je presušio oko 4000 g. pr. Kr. Količina vode iz  Wadi  Wadi Howara znatno zna tno se smanj smanjila. ila. Područja zapadno od doline Nila Nila i regija Faiyum općenito se smatraju suhima od 5000. do 4500. g. pr. Kr. Nakon 4500. g. pr. Kr. flora savane je počela nestajati, a elementi Sahare su preuzeli dominaciju. Do 4000. g. pr. Kr. u većini područja  južnog  juž nog Egipta nalazila nalazila se isklju isključi čivo vo pustinjska pustinjska flora, uz iznimku nekoliko oaza,  wadija i regije Gilf Kebira. Do 3000. g. pr. Kr. voda je još uvijek sezonski postojala, omogućujući razvoj bogate vegetacije, što se može usporediti s današnjim drvoredima uz Tibesti i Hoggar. Suhoća se možda neznatno ublažila tijekom četvrtog tisućljeća pr. Kr., uz godišnje količine kiše od oko petnaest centimetara, ali se klima nastavila pogoršavati. Fosili biljaka pokazuju da je klima do 2000. g. pr. Kr. postajala sve suša, uz procijenjenu godišnju količinu kiše od desetak centimetara. Čini se da su mnoga mjesta u južnom Egiptu napuštena oko 4000 g. pr. Kr. Glavno razdoblje naseljenosti u regiji Gilf Kebir trajalo je od 4000. do 3000. g. pr. Kr.; druge playe, kao što su Wadi Bakht i Ard El�Akhdar, postojale su do 3000. g. pr. Kr., a zatim su naglo prestale postojati. Međutim, moguće je da su pješčane dine koje su zatvorile playe bile probijene, možda stogodišnjom olujom velikih razmjera. Slični obrasci klimatskih promjena postojali su u sjevernom Sudanu, premda su uvjeti općenito bili vlažniji od onih u južnom Egiptu. Neka jezera i playe u sjevernom Sudanu presušili su do 5000. g. pr. Kr. U područjima Laquiya i Tageru, mnoga su jezera presušila oko 4500. g. pr. Kr. Neka jezera u regiji Merga ostala su aktivna oko 4900 g. pr. Kr. Playe u Laquiya Umranu još uvijek su bile aktivne oko 4100 g. pr. Kr., a neka ognjišta u Wadi Sahlu, blizu Laquiya Arba'ina, potječu iz 2700. g. pr. Kr. Playe i okoliši stajaće vode (gdje nema nikakvih

struja) duž Wadi Howara i Wadi Mansouraba počeli su nestajati nakon 5000. g. pr. Kr., a posve su nestali negdje prije 2800. g. pr. Kr. Istraživanja u Selimi pokazuju da je između 5000 i 4000 g. pr. Kr.  jezero intenzivno ispa isparav ravalo alo,, što je rezultiralo nastankom nast ankom slano slanogg jezejezera oko 4400 g. pr. Kr. Biljni život koji je u toj regiji postojao trajao je do 4000 g. pr. Kr. Izotopskim mjerenjima mekušaca utvrđeno je da su suhi uvjeti prevladavali oko 3600 g. pr. Kr. Kako je bilo sve manje kiše i klima je progresivno postajala sve suša, jezero u Selimi se smanji valo  valo i nestalo oko 2000 2000 g. pr. pr. Kr Kr. U Oyou Oyou,, četiristo kilometara južno, događale su se slične promjene. Duboko je jezero postojalo do 5000 g. pr. Kr., r., ali se smanjivalo smanjivalo i posta pos talo lo je slano. Do 4600. g. pr. Kr. bjelogorične šume savane počele su nestajati. Između 4000. i 2500. g. pr. Kr. grmlje akacije i travnjaci zamijenili su dotadašnje suptropske savane Sudana i Sahela. Nakon 2900. g. pr. Kr. vjetrom nošeni pijesak pokrio je jezero u Oyou.  Vel  Velik iko o pješčano pješčano more, južno j užno od Siw Siwee, također t akođer je proces proces koji koji mu je na kraju donio suhoću. Analiza sedimenata playe pokazuje da su suha razdoblja prekidala vlažne uvjete tijekom petog tisućljeća pr. Kr. Naslage vjetrom nošenog pijeska ukazuju na manje razdoblje suhe klime oko 4300. g. pr. Kr. Kr.,, prije nego su pješčane di dine ne bile, ponov ponovno no,, djelomično natopljene vodom i prije nego ih je biljni život stabilizirao (oko 2780. g. pr. Kr.). Kr.). Nakon Nako n 2700. 2700. g. pr. Kr Kr. područj pod ručjee je ostalo ekstr ek stremno emno suho. Dokazi o ručno kopanim bunarima na mjestima playa blizu Siwe pokazuju da su otprilike u isto vrijeme započeli slični suhi uvjeti. Do 5000. g. pr. Kr. nestale su mnoge playe punjene kišom u Egiptu.  Veći  Većina na se znatno znatn o isušil isušila, a, zbog zbog suše suše,, a biljn biljnii je živo živott počeo nestajati nestajati  već  već oko oko 5600 5600 g. pr. pr. Kr Kr. Nakon 390 3900. 0. g. g. pr. Kr Kr. mnoga udu udubl bljen jenja ja playa playa  bila  bila su dosl doslov ovce ce ispun ispunjen jenaa pije pijesk skom om.. U Nabta Nabta Play Playii izmjen izmjeničn ičnii sloje lojevi vi šuma i vjetrom nošenog pijeska pokazuju da su suha razdoblja prekidala vlažnije uvjete između 5700. i 3800. g. pr. Kr. U regiji Kiseiba, vlažna je klima možda trajala malo duže. Čini se da su playe blizu Bir Kiseibe postojale do 3400. g. pr. Kr., možda zahvaljuj ljuju ući podze pod zemni mnim m vodama voda ma zakopani zako panima ma između slojev slojevaa pijes pijeska. ka. Zalihe vode u Abu Ballasu polako su nestajale do 4300. g. pr. Kr., a tada  je vjetrom nošen noše n pijes pijesak ak pokrio pokr io blato playa. playa. Oaza Oaza Dahkla doži doživj vjel elaa  je slično isušiva isušivanj njee nakon na kon 4500. g. pr. Kr.

U južnoj regiji Kharga zavale kod Shurafa Hilla, između 6000 i 5000 g. pr. Kr., jaki su vjetrovi odstranili znatne količine površinskih sedimenata. Dubina erozije vjerojatno je držala korak sa spuštanjem slojeva tla natopljenih vodom, premda su zacijelo postojali i drugi faktori. Nakon Na kon 3000. g. pr. Kr. velik velikee su pješčane pješčane dine dine počele pokrivati mnoga nastanjena mjesta. Oko 2800. g. pr. Kr. u Sudanu je Wadi Howar imao sve manje vode, a njegova su jezera isparila, obilježavajući službeni završetak općenitog vlažnog razdoblja u sjeverozapadnoj Nubiji. Do 2500. g. pr. Kr. čakje i pustinjsko šipražje nestalo iz većeg dijela južnog Egipta i sjevernog Sudana, uz iznimku nekoliko oaza i wadija. Nedostatak Nedosta tak veget vegetaci aci- je omogućio je da pijes pijesak ak zauzme veći veći dio regi regije je.. Suhi Suhi do ekstremno ekst remno suhi uvjeti ukorijenili su se u cijeloj regiji do 2500. g. pr. Kr. Jezera u Selimi presušila su oko 2000 g. pr. Kr., a u El�Atrunu i regiji Gebel Tageru oko 1600 g. pr. Kr. Datirani arheološki nalazi pokazuju da su te pustinjske pustinjske regi regije je bile napuštene napuštene.. Nakon 4000. g. pr. Kr. ruč r učno no kopani kopani  bunar  bun arii pokazuju da je nasta na stanak nak suhih uvje uvjeta ta utjec utjecao ao na ljuds ljudske ke aktivaktivnosti. Do 2075. g. pr. Kr. presušio je Wadi Howar, južni pritok Nila, a sjeverni dio središnjeg Sudana postao je pustinja bez vode. Današnja pustinja Sahara gotovo uopće nema života, a ondje postoje jedino najotpornije pustinjske biljke i životinje. Nekoć napola suho područje, prikladno za život, južnog Egipta i sjevernog Sudana suho je od 4500. g. pr. Kr., a sad ondje dominira vjetar.

Klima�sažetak Egipatska pustinja Arbain i okolna regija suhe su posljednjih petnaest do dvadeset tisuća godina, primajući oko centimetar vode godišnje. Međutim, kako je opisano u prijašnjem tekstu, vlažniji su uvjeti pre vladaval  vladavalii između 7000 7000 i 4000 4000 g. pr. Kr., a kiše je u prosjeku bilo više više od trideset centimetara godišnje, a možda čak i šezdeset. Ipak, regija  je bila podložna suši suši jer jer su kiše bile bile sezon sezonsk ske. e. Mrša Mršave ve pustinjsk pustinjskee bilj biljke ke osiguravale su dovoljno vegetacije za održavanje životinjskog i ljudskog života između 6500 i 1000 g. pr. Kr. Kako je područjem vladala sve veća suša, a monsunskih je kiša bilo sve manje, dostupnost površinske vode postajala je sve veći problem. Jezera i rijeke su presušili,

a prevladavala je erozija izazvana vjetrom. Takav klimatski scenarij potkrjepljuje i geološka povijest izlijevanja Nila. Kako Robert J. Wenke kaže u radu "Egypt: Origins of Complex Societies" ("Egipat: porijeklo kompleksnih društava"), razine vode Nila bile su visoke od 6800. g. pr. Kr. do 3800. g. pr. Kr. Međutim, nakon toga razine vode su bile niske, osim kratkih vlažnih razdoblja oko 3400. g. pr. Kr. i 2500. g. pr. Kr. Budući da je "zelena" Sahara postojala između 7000 i 4000 g. pr. Kr., a količina padalina dosezala je oko šezdeset centimetara godišnje, može se tvrditi da je egipatska Sfinga isklesana uskoro nakon 7000. g. pr. Kr. Premda je to suprotno tradicionalnim stavovima, time bi se dobilo dovoljno vremena za eroziju zapadnog zida izazvanu kišom. Također bi se poklapalo sa Schochovim otkrićima. Međutim, brzine erozije su, u najboljem slučaju, procjene u kojima se znanstvenici često ne slažu. Tu se postavlja pitanje kojom brzinom stijene erodiraju.

Erozija i Sfinga Sve se kopnene površine mogu smatrati padinama brda, čak i ako nemaju nagiba (ravna površina ima "nagib" od nula stupnjeva). U većini se slučajeva erozija padine može smatrati sustavom koji povezuje oštećen oštećenja ja izazvanih vremenskim prilikama pril ikama (raspadanje (raspadanje stijena), procese svojstvene padinama (kao što je masovno pomicanje slobodnog kamenja i tla nizbrdo, uslijed gravitacije ili pod utjecajem vode) i eroziju do koje tipično dolazi od rijeka u donjim dijelovima dolina. Kiše su uzrok erozije izazvane vodom. Hoće li voda prodrijeti u tlo, ovisi o intenzitetu kiše i brzine prodiranja određene površinskim uvjetima. Ondje gdje jačina kiše premašuje kapacitet tla kad je riječ o primanju vode, plitka voda teče po tlu. Do tog viška vode uslijed "zasićenosti" najčešće dolazi u dnupadina i u udubljenjima. Tlo posta je zasićeno zasićeno tijekom tijekom dugotrajne dugotrajne kiše kiše usli uslije jed d kombina kombinacije cije prodiranja, činjenice da voda u tlu teče nizbrdo i podzemnih tokova. Kad je tlo  jednom  jedn om zasiće zasićeno no vodom, vodom, njez njezin in kapac kapacitet itet prim primanj anjaa vode vode ravan ravan je nuli, pa se višak kiše ne može upiti u tlo. Kad se to dogodi, voda zaostaje na površini ili teče odozgo.  Vod  Voda koja koja prodre u tlo post postaj ajee vlag vlagaa u tlu ili ili podzemna voda voda (gor (gorn nji dio zasićene zone je vrh sloja tla natopljenog vodom). Odmah iznad

sloja natopljenog vodom nalazi se sustav sličan kapilarama, pri čemu se voda kapilarnom aktivnošću izvlači iz sloja natopljenog njome, što se naziva "neredovitim zasićenjem". Sloj tla natopljen vodom nije ravan, već slijedi oblik površine � viši je ispod brda, a niži u dolinama. Zbog toga vlaga u tlu i podzemne vode mogu teći od viših do nižih područja, područ ja, premda pre mda se to obično običn o zbiv zbivaa veoma sporo. Tipična brzina kretanja tanja vode u čistom pijesk pijeskuu je oko deset metara na dan. dan . Glavni Glavni dopri d opri-nos tih protoka eroziji padina je odstranjivanje otopljenih tvari.  Voda  Voda koj kojaa teče površi pov ršinom nom tla, bilo u kanalu ili ili po otvorenoj ravnici, nosi sedimente niz padinu. To rezultira površinskim bujicama, potočićima i vododerinama. Površinske bujice su plitke količine vode koje teku po površini. Riječ je o jednolikom odstranjivanju tla, bez pojave vidljivih kanala, te je riječ o najmanje očitoj vrsti erozije. Potočići nastaju kad se površinska voda slijeva u mnogo malenih, ali jasno  vidl  vidljiv jivih ih kanala. Vododerine nastaju nastaju kad se površinska površinska voda i/ili potopot očići spajaju u veće bujice. Uz površinske bujice dolazi i do erozije izaz vane udarci uda rcima ma kiše � pri čemu kišne kapi od odva vaja jaju ju čestice čestice s površine površi ne � što je najučinkovitije u suhim regijama gdje nema zaštitne vegetaci je. U svim svim se slučajev slučajevima ima pomicanje tla i čestica čestica stijen stijena, a, izazvano  vodom  vod om koja koja teče, teče, zove zove eroz erozija ija.. Do znatnih površinskih bujica dolazi kada tlo ne može prihvatiti  velike  velike količine vode, a intenzitet intenzi tet kiše je visok. visok. Na prodiranje prodir anje vode u tlo uvelike utječe postojanje vegetacije, koja pomaže pri apsorpciji  vode jer održava otvorenu otvoren u stru st ruktu kturu ru tla. Iz tog se razloga  Hortonske bujice (one koje koje ne teku kanalima kanal ima ili vodode vod oderi rinam nama) a) uglavnom poj pojav av-ljuju u suhim regijama, izrazito siromašnim vegetacijom. Ta su područja podložna rijetkim, ali žestokim olujama, primjerice jugozapadni dio Sjedinjenih Država, kao i neka područja sjeverne Afrike. Na tim mjestima intenzivna kiša može trajati samo nekoliko minuta, ali može doći do znatne erozije.

Erozija u perspektivi  Više  Više od dvadeset pet godina godi na geoloških geoloških i arheoloških istraživa istraživanja nja u ekstremno suhim područjima jugozapadnog Egipta i sjeverozapadnog Sudana pokazuju da su vlažni uvjeti u tim područjima postojali, a započeli su oko 8000 g. pr. Kr. Kr. U to se vrijeme vrijeme istočna ist očna Sahara promi pro mi��

 jenila iz ekstremno ekst remno suhe, beživotne beživotne pustinje, pustinje, u kojo kojojj je dominiral domini ralaa erozija od vjetra, u polu�suhu savanu koja je privlačila biljke i životinje. Ta je klima prikladna za život trajala, uz postupno pogoršavanje, do početka trećeg tisućljeća pr. Kr., kada je uslijedio sadašnji trend ekstremne suhoće. To se pretpovijesno vlažno razdoblje može nadalje podijeliti na tri faze. Prva je trajala od 8000. do 6200. g. pr. Kr.; druga od 6100. do 5900. g. pr. Kr.; a treća od 5700. do 2600. g. pr. Kr. Schoch i Reader se slažu da je kiša bila primarni uzrok erozije Sfin� ge. Međutim, Reader se ne slaže u potpunosti sa Schochovom teori jom. Prema onome što kaže Reade eader, r, nije nije potreb pot rebno no vrijem vrijemee kles klesan anja ja Sfinge smještati ranije od 5000 g. pr. Kr. Vjeruje da su kiše bile dovoljno obilne tijekom posljednje vlažne faze da bi mogle objasniti vidljivu eroziju. Štoviše, vjeruje da su oborinske vode i površinske bujice, a ne direktna kiša, uzrok vodene erozije na zapadnom zidu oko udubljenja Sfin finge. ge. Svak Svakii izloženi kamen kame n trpi t rpio o bi štete od oborin obo rinski skih h voda nakon nak on kiše i bio bi znatno erodiran. Nakon što je izvađen kamen zapadno od Sfinge, u vrijeme četvrte dinastije, više nije postojala mogućnost erozije zidova oko Sfinge izazvane oborinskim vodama. Dakle, Sfinga  je isklesana isklesana barem prije prije 2500. 2500. g. pr. Kr. Na zidovima oko Sfinge u prosjeku je vidljiva erozija do dubine od devedeset centimetar cent imetara, a, a najve najveća ća dubina eroz erozije ije je gotovo dva metra. metr a. Dakle, pravo pitanje pitanje glasi: glasi: koliko koliko je vremena vremena trebalo da dođe d ođe do te erozije? Prema Pre ma onome ono me što piše u geološkim geološkim udžbenicima, udžben icima, spuštanje tla uslijed vodene erozije općenito je spori proces. Brzina kojom stijene erodiraju ovisi o tome kakve je vrste ta stijena. Općenito govoreći,  vulkanske stije stijene ne ili ili one koje koje su pretrpjele pretrpjele strukt str ukturn urnee promjene erodiraju 0,5�7 mm svakih tisuću godina; pješčenjak 16�34 mm svakih tisuću godina, a vapnenačke stijene 22�100 mm svakih tisuću godina. TABLIC TABLICA A 3.1 BRZI BRZINA NA ER EROZIJE IJE ZA ST STIJENE (u milimetrima)

 Vrst  Vr staa  vulk  vu lkan ansk skee pješčenjak kamen vapnenac

Za 1000 godina

Za 10.000 godina

0,05  � 7,11 6,09 � 34,03 22,09�100,07

0,50�71,12 60,96 � 340,36 220,98�1000,76

Premda nema dostupnih podataka za brzine erozije na visoravni Giza, geolozi su proučavali eroziju kamenih formacija diljem svijeta. Jedna od najpoznatijih erozivnih atrakcija u Sjevernoj Americi je Grand Canyon (Veliki kanjon). Geolozi su izračunali da je star šest milijuna godina. Budući da je u najdubljoj točki dubok tisuću osamsto metara, znači da svakih milijun godina stijena, koja određuje kanjon, erodira tristo metara. Drugim riječima, svake je godine tijekom proteklih šest milijuna godina rijeka Colorado erodirala kamen stanac za 0,30 milimetara. Ako tu brzinu erozije primijenimo na zidove oko Sfinge, trebalo bi tri tisuće godina za eroziju duboku devedeset centimetara i šest tisuća godina za eroziju do dubine od metar i osamdeset centimetara. Međutim, može se pretpostaviti da je ravnomjerna snaga rijeke Colorado erodirala kamen brže od kiše ili površinskih bujica nakon kiša. Svaka voda tekućica skuplja i prenosi čestice tla i djeliće stijena. Svaki potok nosi tvari, dobivene od pritoka ili s vlastitih obala, koje pluta ju u vodi ili se kotrlja kotrljaju ju po dnu dn u korita. kori ta. Te čestice čestice udaraju o kame ka men n stanac, korita i doslovce bruse njegovu površinu; na kraju se smire negdje u koritu ili dospiju do mora. Rijeka Mississippi je na taj način sman smanjiv jivala ala kamen stanac u svoj svojem em koritu brzino brzinom m od trideset tridese t centimetara svakih devet tisuća godina, što je 0,033 milimetra godišnje. Ako su zidovi oko Sfin finge erodira ero dirali li istom istom brzino brzi nom m kao dno d no rijek rijekee Mississippi, trebalo bi dvadeset osam tisuća godina za devedeset centimetara erozije i pedeset šest tisuća godina za metar i osamdeset centimetara. (Naravno, (Naravno, velika rijek rijekaa ima mnogo mno go više erozivne snage nego povremepovr emena kiša ili površinske bujice, pa to nije usporedba istih pojava.) Prilikom proučavanja Wutach  rezervoara  (geografskog područja gdje se skuplja voda) u jugoistočnoj regiji njemačkog Schwarzwalda, europski geolozi Philippe Morel, Friedhelm von Blackenburg, Mir jani Sch Schal alle ler, r, Matthias Hinderer Hindere r i Peter Peter Kub Kubik ik izračunali su da je brzina erozije pješčenjaka 9�14 mm svakih tisuću godina; granita 27�37 mm svakih tisuću godina; te vapnenca 70�90 mm svakih tisuću godina. Ako se uzme uzm e da je prosječna brzina brz ina erozij erozijee vapnenačk vapn enačkih ih stijena stijena 7,62 centimetra svakih tisuću godina (0,076 mm godišnje), trebalo  bi dvanaest tisuća godina da zidovi zidovi oko Sfinge erodiraju erodiraju devedeset devedeset centimetar centi metaraa i dvadeset dvadeset četiri tisuće godina za metar i osamdeset centimetara.

Geolozi John Stone i Paulo Vasconcelos kažu da brzine erozije u  Aust  Austra rali lijiji vari varira raju ju,, ovisn ovisno o o klimi klimi i karakteru karakteru geol geološ oški kih h form formaacija cija,, kao i o lokalnom krajoliku. Mjerenja klora�36 u kalcijevu karbonatu iz  vapnenačkih stije stijena na dilje iljem m kontinenta, kontin enta, pokazu pokazuju ju da brzine eroz erozijijee izazvane kišom variraju od jednog metra svakih milijun godina, u suhoj unutrašnjosti, do 150 metara svakih milijun godina u brdovitom predjelu Papua Nova Gvineja. To je raspon od jednog milimetra do 150 milimetara svakih tisuću godina. Prema tim procjenama, trebalo  bi između šest šest tisuća i miliju milijun n godina da zidov zidovii oko oko Sfinge erodira erodiraju ju devedeset centimetara, centi metara, te između između dvanaest dvanaest tisuća i dva milijuna milijuna godigodina za metar i osamdeset centimetara. Nadalje, Stone i Vasconcelos su zaključili da su brzine erodiranja  vapnenačkih stijen stijenaa u dobroj dobroj kore korela laci cijiji s prosječnim prosječnim godišn godišnjim jim kol količi iči-nama kiše, a vrijednosti su blizu onih predviđenih ravnotežom topivosti kalcijeva karbonata. Drugim riječima, što ima više kiše, to je veća  brzina eroz erozijijee vapnenačkih stijen stijena. a. Geolozi Ari Matmon, Ezra Zilberman i Yehouda Enzel su u svojoj studiji tektonskih aktivnosti regije Galileja u Izraelu dali prve procijenjene brzine procesa formiranja krajolika. Prema njihovoj studiji, erozija vapnenačkih stijena događala se brzinom od otprilike 29 metara svakih milijun godina, što je 0,029 milimetara godišnje. Pri toj brzini, zidu oko Sfinge trebale bi trideset dvije tisuće godina za eroziju od devedeset centimetara, centimetara, te šezdeset šezdeset četiri tisuće godina za metar i osamosamdeset centimetara. Jedan primjer brze erozije stijena su slapovi Nijagare. Geolozi kažu da su se slapovi povukli 11,4 kilometra za dvanaest tisuća četiristo godina, što je veoma velika prosječna brzina erozije od gotovo jedan metar godišnje. Međutim, brzina erozije se u novije vrijeme smanjila zbog na eroziju otpornog površinskog sloja vapnenca iznad naslaga soli, preko kojeg slapovi padaju. Sloj vapnenca počinje otprilike pola kilometra sjeverno od Rainbow Bridgea (Most duge). Međutim, kako slapovi i dalje erodiraju prema jugu, brzina erozije će se ponovno povećati kad stigne do drugog mekanog sloja stijena, blizu otoka Navy. Slapovi Nijagare zapravo se sastoje od tri slapa: Američki slapovi, između Prospect Pointa i otoka Luna; Slapovi vjenčanog vela, između otoka Luna i otoka Goat; te Kanadski slapovi (Konjska potkova),

između otoka Goat i Tabl Tablee Rocka. Rocka. Na tim različitim različitim područj područjima ima razlikuju se i karakteristike stijena. Općenito, prirodni kamen stanac ispod slapova sastoji se od mekanog škriljevca i vapnenca. Tijekom godina, neprestani protok vode izazvao je lomljenje i odvajanje velikih dijelo va kamena kamena stanca stanca koji su ostali ostali na na dnu slap slapov ova. a. Meka Mekani ni škri škriljljev evac ac eroerodira brže od vapnenca, te potkopava njegovu stabilnost. Međutim,  Američki slapovi slapovi danas nemaju nemaju stalni način erodiranja. erodiranja. Sada Sadašn šnja ja količina vode koja prolazi preko Američkih slapova nije dovoljna da bi erodirala padinu koja je nastala od odlomljenog kamenja u dnu slapo va.  va. (Te su su nas naslag lagee slič slične ne vapnen vapnencu, cu, ali ali se uglav uglavno nom m sas sasto toje je od minerala minerala dolomita.) Sadašnja brzina erozije ispod Američkih slapova procjenjuje se na 6,35 milimetara godišnje � oko šest metara svakih tisuću godina. Protokvode,čijajeminimalnarazina deset posto odprocijenje� nih 2800 kubičnih metara tijekom ljeta (pola od toga tijekom zime), nije dovoljan za stvaranje velike erozije. TABLICA 3.2 BRZINE EROZIJE KROZ 1000 GODINA (u centimetrima) ZA RAZNA GEOGRAFSKA PODRUČJA Minimum

Galileja Mississippi  Wutach  Aust  Au stra ralij lijaa Grand Canyon Giza Giza (Schoch) Giza Giza (tradicio (trad icional nalno) no) Nijagara (Američki s lapovi)

Maksimum

�

�

�

�

6,985 0,101 6 �

40,64 �

8,89 15,24 �

73,66 � �

Prosjek

0,00254 33,02 7,62 7,6708 30,48 57,15 182,88 635

Bez obzira koliko su različiti, utjecaji okoliša uvijek će imati određenu đenu ulogu za brzin br zinee fizičkog i kemijskog kemijskog ošteć oštećivan ivanja. ja. Podaci Podaci pokazupo kazu ju da je fizičko fizičko ošte ošteći ćiva vanj njee najiz najizra raže ženi nije je u hladnim, hlad nim, vlažnim klimama kl imama  jer se ondje voda zamrzava zamrzava i otapa. S druge strane, str ane, brzine br zine kemijskih kemijskih promjena pod utjecajem su temperature i količine vode. Slijedom toga, kemijske su promjene najizraženije u vrućim, vlažnim regijama. Budući da je voda važan faktor za kemijske promjene, kao i za eroziju kad se čestice odnose, brzine oštećivanja i erozije su najmanje u suhim

Godišnje količine kiše (cm)

Slika 3.3. 3.3. Regije oštećenja izazvanih vremenskim prilikama, p rilikama, u odnosu na temperaturu i količinu kiše (s Odjela za geološke  znanosti,  znanosti, Politehnički Politehnički fakultet fakultet Kalifornije) Kalifornije)

okruženjima, a točno su to Stone i Vasconcelos otkrili u Australiji. To je također razlog iz kojeg rijeke stvaraju neke od najvećih brzina erozije. Postoji dobro dokumentirana korelacija između kiša i temperature s oštećivanjem i erozijom. Ta korelacija služi kao načelo po kojemu se može predvidjeti kakve se vrste erozije mogu očekivati u različitim klimatskim uvjetima. U područjima gdje su količine kiše i temperature relativno visoke � naprimjer, u tropskoj prašumi � kemijska oštećenja (razlaganje stijena uslijed kemijskih reakcija između minerala u stijenama i tvari iz okoliša kao što su voda, kisik i kisele kiše) su najjača i dominantna značajka izloženih stijena. U suprotnom slučaju, gdje su količina kiše i temperature relativno niske, prevlada�

 va  vaju mehanička mehanička ošteć oštećen enja ja,, a mogu mogu biti neznatna do umjer umjeren ena, a, ovisn ovisno o o količini padalina. Mehaničko oštećivanje je proces u kojem djelovanje mraza, razvoj kristala soli, apsorpcija vode i drugi fizički procesi razlazu stijenu na komadiće, bez ikakvih kemijskih promjena. Temperaturne zone u Sjevernoj Americi i Europi dobri su primjeri regija u kojima dolazi do znatnih mehaničkih oštećivanja, premda u nekim krajevima godišnja količina kiše može biti veća od sto trideset centimetara. U ekstremno suhim područjima moglo bi se očekivati da će biti  veoma malo ošte ošteći ćiva vanj njaa bilo koj kojee vrste. Oček Očekiv ivala ala bi se eroz erozijijaa izaz izazva va-na česticama što ih olujni vjetar nosi zrakom. Sjeverna Afrika i Bliski istok dobri su primjeri te vrste erozije, a pustinjsko područje koje se proteže od sjevernog Meksika do jugozapada Sjedinjenih Država također to ilustrira. Geolozi rijetko kada pokušavaju generalizirati brzine oštećivanja i erozije, jer se obje pojave razlikuju ovisno o klimatskim uvjetima, a možda ovise i o mikroklimama unutar svake klime. Također treba uzeti u obzir obzir vrstu vrst u stije stijena na i terena. Međutim, za neko određeno određ eno podr po druučje moglo bi se očekivati da će određeni raspon oštećivanja i erozije  biti konzistentan s onim on im što je prikazano na sli slici ci 3.3. 3.3. Znatnija Znatnija odstupanja od tih raspona ukazuju na mogućnost da je klima u prošlosti  bila  bila drukčij drukčija. a. Geološka načela oštećivanja uslijed vremenskih prilika i erozije mogu objasniti široki raspon brzina erozije u australskoj studiji. U unutrašnjosti Australije je vruće i suho, uz veoma malo oštećenja izaz vanih vremenskim prilikama. Ali Ali u Novoj ovoj Gvin Gvineji eji,, gdje između propro sinca i ožujka dolazi do monsuna, a zatim opet između svibnja i listopada, oštećenja nastupaju mnogo brže. U studiji se vodilo računa o nekoliko vrsta klime. Otkriće brzine erozije koja se ne uklapa u očekivani prosjek za neku određenu klimu predstavlja problem koji iziskuje objašnjenje. Što su veća odstupanja, to ih je teže objasniti. U određenom trenutku odstupanje postaje tako veliko da je potrebno ponovno razmotriti pretpostavljenu kronologiju i uskladiti je s poznatim načelima.

Starost Sfinge Premda se brzine erozije razlikuju od jedne do druge regije, što se temelji na klimi, vrsti stijena i terenu, geološki dokazi pokazuju da  vapnenačke stije stijene ne erodiraju veoma polako, polako, osim ako nisu na udaru ud aru moćne rijeke kao što je Nijagara. Količina protoka vode (što ovisi o količini kiše i prirodnim sustavima drenaže) i tvrdoća stijena dva su najvažnija faktora koji određuju brzinu erozije. Kao što je već rečeno, Egipat je imao tri vlažna razdoblja između 8000. i 2600. g. pr. Kr. No, količina kiše tijekom vlažnih razdoblja u prosjeku je bila tek dovoljna � trideset do šezdeset centimetara godišnje � da klima od suhe postane polu�suha, što je dalo krajolik sličan  jugozapadnoj regi regijiji Sjev Sjever erne ne Amerike: suh, ali ali dovoljn dovoljno o vlažan da bi omogućio razvoj biljnog i životinjskog svijeta. Tvrdim da geološko poznavanje poznavanje eroz erozije ije možemo može mo iskoristit iskoristitii za odgo vor na pitanje o starosti Sfing inge. Prema istraživan istraživanjima jima što ih je obavio Gauri, a poslije potvrdio Schoch i drugi istraživači, stijena gdje je Sfinga isklesana sastoji se od naizmjeničnih slojeva tvrdog i mekanog  vapnenca. Kako ako se moglo i očekiv očekivati, ati, mekši mekši su sloj slojev evii erodirali više nego tvrdi. Međutim, tvrdi slojevi, osobito na vrhu zapadnog zida oko udubljenja, također imaju znatna oštećenja izazvana vremenskim prilikama. Kako bi to objasnio, Schoch je iznio teoriju da se erozija događala tijekom mnogo tisuća godina, naročito od kiše. Reader tvrdi da se to događalo relativno brzo, tijekom prvih egipatskih dinastija (2920�2650. g. pr. Kr.), zbog sporadičnih i jakih oluja nakon kojih su ostajale površinske bujice koje su se valjale preko visoravni i slijevale niz rub zidova oko Sfinge. S obzirom na poznatu klimu u Egiptu tijekom posljednjih deset tisuća godina, veoma je vjerojatno da karakteristike temperature i kišnih padalina tog područja spadaju u regiju, prikazanu na slici 3.3 (str.68.) , u kojoj se može očekivati "veoma malo oštećenja  bilo koje koje vrst vrste" e".. Prosječn Prosječnaa brzina ero erozi zije je vapnenačkih stije stijena na,, navedenavedena u tablici 3.2 na str. 67 (uz iznimku izni mku visoravni Giza i slapova Nijagare Nijagare), ), je gotovo gotovo devet centimetara centimet ara svakih tisuću godina. godin a. Na temelju tog prosjeka, trebalo bi deset tisuća godina da zapadni zid oko Sfinge erodira erodira devedeset devedeset centimetara, a dvadeset dvadeset tisuća tisuća godina da erodir e rodiraa

metar i osamdeset osamdeset centimetara. Premda se ne može tvrditi da je doista tako, te brojke podupiru Schochov zaključak da stijene polako erodiraju, te da je velika Sfinga u Egiptu erodirala na taj način. On vjeruje da je Sfinga stara najmanje sedam tisuća godina � a to je, kako kaže, konzervativna procjena.  Ako  Ako je Readerova Readerova teorij teorijaa točna toč na � da se eroz erozijijaa događala brže � koliko bi oluja bilo potrebno da izazovu vidljivo propadanje? Koja bi količina vode, i tijekom kojeg vremenskog razdoblja, morala teći preko zidova koji okružuju Sfingu? Premda je u Gizi bilo kiša tijekom ranog dinastičkog i preddinastičkog razdoblja, klimatski pokazatelji upućuju da su ta kišna razdoblja bila umjerena i kratkotrajna.  Alternativa Scho Schoch chovo ovojj ili ili Reade Readerov rovoj oj teoriji teoriji je mogućnost mogućno st da je konvencionalni stav točan, pa se opažena erozija dogodila tijekom četvrte i pete dinastije, između 2500. i 2350. g. pr. Kr., u razdoblju od 150 godina. To podrazumijeva brzinu erozije od 0,635 centimetra godišnje � gotovo identično sadašnjoj brzini erozije Američkih slapo va Nijagar ijagare. e. Ako je to točno, točno , onda prava zagonetka zagonetka nisu Schoch Schochove ove ili Readerove geološke analize Sfinge i visoravni Giza, već nepoznate sile koje su izazvale tako brzo razgrađivanje vapnenačkih stijena oko Sfinge.

4

KOJA KULTURA, I KADA? Riješen je golemi kontekstualni problem

rema tvrdnjama tradicionalnih egiptologa, postoji golem problem ako se klesanje Sfinge smjesti u vrijeme prije četvrte dinastije (2575� 2467. g. pr. Kr.). Nema nikakvih dokaza da je prije tog razdoblja posto jalo oruđe oru đe i znanje znanje potreb pot rebno no za kles klesan anje je tako veliko velikogg kipa. Nadalj adalje, e, glava Sfinge očito ukazuje na stil četvrte dinastije. Pomanjkanje dokaza o dovoljno naprednoj kulturi da može stvoriti artefakt, opisuje se kao problem kulturalnog konteksta. Colin Reader u svojem istraži vanju  vanju nastoji nastoji rane ran e dinastije dinastije (2920� (2920�265 2650. 0. g. pr. Kr.) uklopiti u kontekst za klesanje Sfinge. Međutim, čini se da je Schochovu Sfingu isklesala nepoznata civilizacija nekoliko tisuća godina prije no što je prvi Egip� ćanin napravio bakreno dlijeto. Dakle, Schochova teorija o starosti Sfin finge očito nema kultu kulturalni ralni kontekst. To je tema kojom kojom ćemo se poza baviti  baviti u ovom ovom pogl poglav avlju lju.. Sigurno je da postoje dokazi o aktivnostima ranih dinastija na  visoravni Giza Giza.. Premda Pre mda se općenito smatra da je pojačana gradnja gradnja započela u vrijeme četvrte dinastije, kako Reader naglašava, postoje objavljena arheološka otkrića koja ukazuju na aktivnosti prije tog  vremena.  vremena. Kra Kraje jem m 180 1800� 0�ih ih pronađena su četiri četiri keramič keramička ka vrča vrča u podnopod nožju Velike piramide. U početku se vjerovalo da potječu iz vremena prve dinastije (2920�2770. g. pr. Kr.). Međutim, poslije je Bodil Mor� tensen utvrdio da su tipični za kasno preddinastičko razdoblje Maadi

P

(otprilike 3500�3050. g. pr. Kr.)* . Mortensen je također tvrdio da potječu iz grobnice, a ne iz stambenog prostora, jer su vrčevi pronađeni netaknuti. Reader naglašava da se otkriće artefakata iz razdoblja prije četvrte dinastije na visoravni Gizamora razmotriti u kontekstu razvoja četvrte dinastije. Nepobitno je da je četvrta dinastija uvelike koristila Gizu. Veći dio raspoložive zemlje je korišten za vađenje kamena ili gradnju. Obje te aktivnosti bile su destruktivne, te su zacijelo uključi vale  vale uklan uklanjan janje je ranijih ranijih građevina i čišć čišćen enje je ostataka. ostataka. Dakle, Dakle, ostaci ranijih stanovnika vjerojatno subačeni u otvorene, ispražnjene kamenolome ili na druga mjesta izvan područja gradnje. Tijekom 1970�ih austrijski je egiptolog Karl Kromer našao takvo mjesto južno od Gize, puno ostataka iz preddinastičkih (5550�3100. g. pr. Kr.) i ranih dinastičkih (2920�2650. g.pr. Kr.) vremena. Daljnja proučavanja Kro� merova nalazišta pokazuju da je ondje bilo nekoliko naseobina, a ne samo jedna. Vjetar je nanosio pijesak u izdubljeno područje i odvojio slojeve ostataka davnih Egipćana. Drugi su istraživači kritizirali datiranje raznih predmeta što ih je Kromer našao, ali svi se uglavnom slažu da su iskopani vrčevi iz preddinastičkog razdoblja.

Kulturalni Kultu ralni kontekst: postoj p ostojii li više više od jednog? jedn og?  Ako  Ako Schoch Schoch ima pravo kad je rije riječč o određiv određivanju anju starosti vapnenač� kog tla u udubljenju oko Sfinge � da je prvi put izloženo zraku prije najmanje sedam tisuća godina � može li postojati više od jednog kulturalnog konteksta? Najbolji dokaz da je takva kultura postojala, zapravo je relativna sofisticiranost s kojom se egipatska civilizacija na samomu početku pojavila. Većina znanstvenika tvrdi da su Egipćani tijekom tijekom preddinasti preddinastičkog čkog razdoblja nastojali nastojali izumiti izumit i i razviti veličanstv veličanstveenu tehnologiju rada kamenom, kakva se može vidjeti u stepenastoj piramidi u Sakkari i na raznim građevinama na visoravni Giza. Drugi istraživači, kao što je John Anthony West, ustraju u mišljenju da je ono što se tumači kao razvoj zapravo naslijeđe. West tvrdi da su Egipćani * Maadi neki egiptolozi smještaju u razdoblje između 4000�3000 g. pr. Kr. Grade se kuće kvadratnog oblika, a otkrivena su tri groblja površinskog tipa ove kulture. Smatra se da se u to vrijeme još prakticiralo žrtvovanje ljudi i životinja (pasa i gazela) op. ur.)

koji su izgradili piramide i druge građevine na visoravni Giza bili nasljednici dobara i znanja druge, starije kulture. Polemike i rasprave razvijaju se oko napredne razine lončarske robe i tehnika rada kamenom koje su otkrivene u nekim od najranijih nalazišta egipatske civilizacije, kao što su Sakkara i Giza, ali ih nema na nalazištima iz bilo kojeg kasnijeg razdoblja egipatske povijesti. (Veći dio te veličanstvene lončarske robe izložen je u Kairskom muzeju i u Petriejevu muzeju egipatske arheologije u Londonu.) Primitivan narod koji posjeduje tehnologiju potrebnu za proizvodnju sofisticirane lon� čarije, kao što su izdubljene granitne vaze, doista je zagonetka koja zaslužuje objašnjenje. Prema tvrdnjama egiptologa Waltera Emeryja, kamene posude iz drevnog egipatskog razdoblja (3100�2650. g. pr. Kr.) vjerojatno su  bile najb najbol oljiji način umjetničkog umjetničkog izraž izražav avan anja ja starih Egipćan Egipćana. a. Nijedna Nijedna druga zemlja, u ono vrijeme ili kasnije, nije postigla takvu preciznost. Premda je kvaliteta varirala, lončarska je roba izrađivana u golemim količina koli činama ma i sa zapanjujuć zapanjujućim im estetskim dizajnom i tehnik teh nikama ama.. KoKorištene su sve vrste dostupnih stijena. Pronađeni su primjerci, datirani iz razdoblje prve (2920�2770. g. pr. Kr.) i druge (2770�2650. g. pr. Kr.) dinastije, izrađeni od diorita, škriljevca, alabastra, vulkanskih stijena, serpentina, steatita, breča, mramora, vapnenca, šarenog crno�bijelog porfirnog kamena, grimiznog porfira, crvenog jaspisa, opsidijanskog kvarca, kvarca, dolomita, dolomita , kristal kris talnog nog kamena kamena i bazalta. Čak i uz naše suvremesuvremeno industrijsko znanje, još uvijek nismo uspjeli reproducirati takve predmet predmetee uz pomoć po moć tehnika tehnika ili stroje strojeva va što su ih oni koristili. Nadalje Nadalje,, takva lončarska roba nije pronađena u nalazištima iz kasnijih razdo blj  bljaa egipa egipats tske ke povi povije jest sti. i. Dakle Dakle,, čini se da da su vješ vješti tine ne potrebne za izradu tako pomno napravljenih predmeta na neki način izgubljene.

 Veličanstvena lončarska lončarska roba: rob a: dokaz ranije kult ku ltuu re Od preddinastičkog razdoblja do Staroga kraljevstva, postoje dokazi da su drevni Egipćani posjedovali dobro razvijenu tehnologiju za rad s kamenom. Na temelju pronađenih artefakata vidljivo je da su stari star i Egipćani koristili bušilice, pile (obične i kružne) kružn e) i tokarske stroje ve za rezan rezanje je i oblik oblikova ovanje nje kamena u predmete pre dmete za kućanstvo. Muzeji Muzeji

širom svijeta imaju izložene primjere drevne egipatske lončarske robe koji prikazuju jedinstvene značajke njihova rada. Izrađeni su od niza različitih materijala, od mekanog kamena, kao što je alabaster, do najtvrđeg poznatog kamena, granita. Ti su muzejski izlošci među najljepšim artefaktima ikad pronađenima, a ironija je u tome što potječu iz veoma ranog razdoblja egipatske civilizacije. Mnogi su nađeni u, i oko Ðoserove stepenaste piramide u Sakkari. Ðoserova stepenasta piramida, izgrađena u vrijeme treće dinastije, oko 2630. g. pr. Kr., vjerojatno je najstarija kamena piramida u Egiptu, i prva ikad izgrađena piramida. To je očito i jedino mjesto gdje je takva lončarska roba pronađena u većim količinama, premda je Sir Flinders Petrie, istraživač s kraja devetnaestog stoljeća, našao djeliće sličnih posuda u Gizi. Na mnogim komadima lončarske robe postoje natpisi sa simbolima najranijih kraljeva iz preddinastičkog razdoblja. Neki su znanstvenici tvrdili, zbog primitivnog stila natpisa, kako nije  vjerojat  vjerojatno no da su oni koji koji su izradili izradili posude pos ude također takođe r napravili napravili natpise. Moguće je da su preddinastički Egipćani došli do lončarske robe neko vrijeme nakon što je izrađena, a zatim su je obilježili svojim znako vima vlasništva. vlasništva. U sredini otvorenih zdjela i tanjura, gdje se kut rezanja naglo mijenja, vidi se čista, uska i savršeno kružna linija napravljena vrhom oruđa za rezan rezanje. je. Ti tragovi oruđa or uđa zasigurno zasi gurno potječu od tokarenja (rotira(rot iranja predmeta na dvije osovine tako da odstranjivanje materijala sa svih strana bude jednako). Relativno je jednostavno obrađivati mekani kamen, te se to može raditi jednostavnim oruđem i abrazivnim sredstvima; stvima; međuti među tim, m, razina preciznosti pri obradi tih predmeta predme ta ravna je onoj iz industrije dvadesetog stoljeća. Fine vaze, izrađene od lomnog kamena kakav je škriljevac, tokarene su, izbrušene i polirane do bespri jekornog, popu p oputt papira tankog ruba. Jedna Jedna zd zdjela jela od dvadeset dvadeset tri tr i cencentimetra, izdubljena je s otvorom od sedam i pol centimetara na vrhu, savršeno je izrađena tako da bez problema stoji na zaobljenom i malo zašiljenom dnu. Taj je zašiljeni dio veličine zaobljene strane jaja, što iziskuje simetričnu debljinu stijenki, bez ikakvih većih pogrešaka. Elegantni predmeti izrađeni od granita ukazuju na veliku vještinu, ali možda i na naprednu tehnologiju. Posude od granita, portira ili  bazalta izdubljen izdubljenee su tako t ako da imaj imaju u uski otvor otvor koji koji se širi prema van, a neke imaju dugi vrat.

Slika 4.1. Skica Petriejeva uzorka br. 15

Sir Flinders Petrie u svojoj knjizi The Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize) iz 1883. kaže da je tokarski stroj bio jednako pozna poz natt u četvrtoj dinastiji kao i u suvremenoj radionici. radi onici. Zdjel Zdjelee i vaze vaze od diorita iz razdoblja Staroga kraljevstva često ukazuju na veliku tehničku vještinu i vjerojatno su izrađene na tokarskom stroju. Jedan komad što ga je Petrie našao u Gizi pokazuje da je za odstranjivanje materijala primijenjena metoda tokarenja, a ne proces brušenja. Zdjela se pomaknula s centra, a zatim je ponovno centrirana, ali ne baš točno. Nije se uspjelo prikriti prvo tokarenje, pa se dvije površine, nastale uslijed dva tokarenja, sastaju u jednom vrhu. Takav se izgled nije mogao dobiti brušenjem ili nekim drugim postupkom. Druga zanimljiva pojedinost, vidljiva na Petriejevu pronalasku br. 15, 15, je okrugla okrugl a obodn ob odnic icaa zdj zdjel ele. e. Kako Kako bi se to postiglo, zdjelu zdjelu se moramor alo rezati oruđem koje čini luk iz fiksnog središta dok je zdjela rotirala. Središte, ili stožer, oruđa nalazilo se na osovini tokarskog stroja kako  bi se dobila cijel ijelaa površina površi na zdje zdjele le,, do samog ruba. ru ba. Međuti Među tim, m, budući bud ući da je gotov proizvod trebao imati rub, središte oruđa je pomaknuto, s posve istim promjerom luka, i napravljen je novi rez kako bi se dobio rub zdjele. Petrie kaže da to zasigurno nije bilo slučajno. Savršeno kružni oblik svih zaobljenih dijelova, njihova jednakost i vrh u kojem se sasta sastaju ju,, pričaju priču priču o preciznoj izradi. Nema tragova tragova nakna nak nadn dnog og zaokruživanja, kojih bi sigurno bilo da je posuda ručno izrađena. To  je fizički dokaz dokaz strogo strogo mehaničke metode izrade izrade zaob zaoblje ljeni nih h dije dijelo lova va..

Cjevasto jevasto bušenje bušenje Drevni Drevni su egipatski obrtni obr tnici ci takođe tak ođerr koristili cjevas cjevaste te bušilice za izdu�  blj  bljiv ivaanje rupa. Cjev Cjevas asta ta bušili bušilica ca je šup šuplji lji cilindar cilindar koji koji na jednom kraj kraju u ima zupce. Radila je na istom principu kao nož za čišćenje jezgre ja buke: vršenjem vršenjem pritiska pri tiska na tvrdi ma materi terijal jal i rotiranjem oruđa, zupci  bušilic  bušilicee reza rezali li su cilindrični cilindrični komad kroz predmet, a zatim se to to vadilo. vadilo. Cjevaste su bušilice bile različite, promjera od šest milimetara do dvanaest i pol centimetar centi metaraa i debljin debljinee od dva dva do pet mil milimeta imetara. ra. Zasad najma najmanja nja rupa prona pr onađena đena u granitu granit u ima promje promjerr od pet centimetara, centi metara, premda postoje veći primjeri. U El Bershehu je vapnenačka stijena oblikovana u željenu formu tako da su je rezali cjevastim bušilicama od četrdeset šest centimetara centi metara.. Petrie kaže da kružn kružnii utori utor i koji koji se katkad križaju dokazuju da se to radilo samo radi odstranjivanja dijelova stijene. Godine 1996., u Kairskom je muzeju izložen komad granita sa spiralnim utorima na vidljivim dijelovima. Utori su se nalazili na podjednakoj dubini i s ravnomjernim razmacima, što su očiti znakovi da su napravljeni cjevastom bušilicom. Zacijelo ne bi bili tako pravilni da su napravljeni abrazivnom kašom (mješavinom finog pijeska i vode koja odstranjuje materijal � naprimjer, trljanje nekog predmeta radi uklanjanja površinskih ogrebotina). Cjevasta je bušilica također korištena za izdubljivanje sarkofaga u kraljevoj odaji Velike piramide. Premda se dovršeni predmet polirao, na vrhu, unutar sarkofaga na istočnoj strani, ostali su tragovi bušenja cjevastom bušilicom. Sudeći prema polumjeru reza, koji je manji od pet centimetara, centimetara , obrtnici obrtni ci su napravili napravili brojne rupe, a svaka svaka je bila duboka nekoliko nekoliko centimetara. centi metara. Blizu Sfinge, na gornjim pragovima vrata hrama u dolini, korištena  je cjevasta cjevasta bušilica bušilica za buše bušenje nje rupa kroz granit. Dokazi Dokazi o bušenju cje cje- vastom bušilicom bušilicom još uvije ijek su vid vidljiv ljivii na većin većinii vrata u hramu. hr amu. Jedn Jednaa teorija kaže da su se te rupe koristile za držanje dugačkih vertikalnih šipki koje su rotirale i služile kao šarke za vrata. Cjevasto je bušenje specijalizirana metoda koja se vjerojatno nije razvila bez potrebe pot rebe za velikim rupama. rupama. Nadalje, Nadalje, napraviti svrdlo dovoljno jako da buši granit nije ni jednostavan ni primitivan zadatak. Petrie  je vjerov vjerovao ao da su, su, za izradu oruđa kojim kojim se uklanja uklanjalo lo dije dijelo love ve tvrdog tvrdo g

kamena, kamen a, bron b rončan čanee cjeva cjevaste ste bušilice bile opremljene vrhovima vrhovima od dragulja. Naravno, to bi značilo da su rudarstvo, metalurgija, proizvodnja svrdla, te generacije iskustva s materijalima za brušenje i tehnikama rotacijske proizvodnje morale postojati mnogo prije podizanja građe vina na visoravni visoravni Giza Giza..

Pile za kamen Drevni su Egipćani također koristili pile za kamen. Primjer toga postoji u Gizi, gdje su blokovi bazalta rezani tako da se dobiju kamene ploče za popločavanje. Dokazi o uporabi kamenih ploča vide se na istočnoj strani Velike piramide. Kamen za popločavanje stavljao se na blokove od vapnenca, prije toga namještene na kamen stanac. Blokovi su očito odrezani tako da čine ravninu nakon što su složeni na tlo. Nejednake su debljine i katkad zaobljeni s donje strane. Pregled izbliza na rez od kojeg se odustalo, gdje je radnik počeo rezati na pogrešnomu mjestu, pokazuje da je rez oštar i paralelan s rubom (vidi sliku 4.2 na stranici 79). Kvaliteta tog reza podrazumijeva stabilno držanje lista pile prilikom rezanja. Postoji još nekoliko mjesta gdje se  vide  vide takvi takvi rezo rezovi vi.. Sjev Sjever erno no od tih rezanih rezanih bloko blokova va ima ih još još nekoliko nekoliko s gotovo identičnim rezovima, na udaljenosti do devet metara. U drugo dr ugom m obližnje obližnjem m područj podru čju u ima dugačkih rezova rezova pilom pil om napravljenih kroz veoma tvrdi kamen. Rezovi su, u većini slučajeva, konzi� stentni, glatki i paralelni. Nema tragova "kolebanja" lista pile, što se događa kada dugačka ručna pila počinje rezati tvrdi materijal. Jedna  je mogućnost mogućnos t da je list list pile pile na mjest mjestu u čvrsto čvrsto držala držala stije stijena na iznad nje. nje. Sarkofag u kraljevoj odaji Velike piramide rezan je veoma velikom pilom, dugačkom dugačkom možda preko dva dva i pol metra. metr a. Tragov Tragovee što ih je osta vila  vila njez njezin inaa uporaba uporaba otkrio otkrio je je i opi opisa sao o Petrie Petrie.. Tako Takođe đerr je opisa opisao o zam zamje jettljivu pogrešku u rezanju. Piljenje je bilo nekoliko centimetara odmaknuto od oznake prije nego su to radnici opazili i izvukli pilu. Zelena mrlja duž rubova rezova, kao i zrnca pijeska koja su se zadržala u utorima, pokazuju da su listovi pila bili napravljeni od bronce. Petrie je proučavao brojne primjere rada u kamenu. Jedan od neo�  bičnijih  bičnijih primjera bio je njeg njegov ov artef artefak aktt br. br. 6, komad diorita na kojem kojem su se nalazili jednako razmaknuti i pravilni utori od kružnih lukova, paralelni jedan s drugim. Premda su utori gotovo nestali uslijed bruše�

Slika Slik a 4.2. 4.2. Gore: kameni blokovi blok ovi u Gizi; dolje: pogled izbliza na tragove trago ve rezanja pilom

nja, još uvijek se mogu vidjeti. Prema Petriejevim tvrdnjama, jedino prihvatljivo objašnjenje za to je teorija da su napravljeni kružnom pilom. Rezanje tvrdih materijala uporabom mekane tvari, kao što su bakar, drvo i rožina, uz dodatak tvrdog praha, bilo je uobičajena metoda tijekom povijesti. Štapići od pr prah ahaa koristili koristili su se na taj taj nač n ačin in za odstraodst ranjivanje površinskih slojeva kamena struganjem. Mnogi su zaključili

da su Egipćani tu metodu koristili jer su morali. Premda je ta metoda  bila prikla pri kladna dna za alabaster alabaster i druge mekane stije stijene ne,, Petrie tvrdi da davni Egipćani tu tehniku nisu koristili za tvrđi kamen. Kaže da se rezanje i oblikovanje tvrdog kamena kao što je granit, diorit, bazalt i tako dalje, obavljalo brončanim oruđem; to je oruđe imalo oštrice za rezanje daleko tvrđe od kvarca koji se obrađivao. Još nije utvrđeno koji se materijal nalazio na vrhovima oruđa za rezanje; no moguće je samo pet tvari:  beril, topaz, hrizoberil, korun kor und d ili ili safir fir i dijamant. dijamant. Čini se, se, da izgled radova zasigurno ukazuje na dijamant kao dragulj za rezanje; samo spoznaja da ga općenito ima veoma malo, a u Egiptu ga uopće nema, ometa taj zaključak, te tvrdi nekristalizirani korund čini vjerojatnijim materijalom. U svojim napisima o mehaničkim metodama što su ih primjenjivali Egipćani, Petrie je zaključio da su poznavali dragulj za rezanje daleko tvrđi od kvarca, te su ga koristili kao oštricu za graviranje. Prema zdjelama od diorita s natpisima iz četvrte dinastije, djeliće kojih je našao u Gizi, kao i po ogrebotinama na poliranom granitu iz ptole� mejskog razdoblja u Sanu, Petrie je sa sigurnošću zaključio da su oni koji su izrađivali te predmete koristili složene pile i bušilice. Hijero� glifi su gravirani slobodnim šiljkom. Nisu strugani ili brušeni, već su napravili brazde grubih rubova. Činjenica da su neke linije široke samo 0,16 milimetara dokazuje da je šiljak za rezanje morao biti mnogo tvrđi od kvarca i dovoljno otporan da ne pukne ako je širok samo 0,13 milimetara. Petrie i njegova ekipa su bez oklijevanja zaključili da su

Slika 4.3. 4.3. Petriejev artefakt br. 6

natpisi ugravirani na tvrdom kamenu napravljeni oruđem s vrhovima od dragulja. Povrh toga, toga, rezov rezovii pilom na površinama diorita, s utorima utorima dubokim dubok im 0,25 milimetara, vjerojatnije su napravljeni fiksnim vrhovima dragulja nego trenjem prahom. Utori su gotovo uvijek pravilni, jednake dubine i jednake međusobne udaljenosti. Premda još nije nađeno oruđe s vrhovima od dragulja, rezovi pilom na tim površinama gotovo nepo bitno doka dokazu zuju ju da su Egipć Egipćan anii koristi koristili li pile pile čiji su list listov ovii na vrhovima vrhovima imali dragulje.

Oči faraona Sofisticirane tehnike nisu bile ograničene na kamene posude. Drugi precizni i umjetnički sjajni radovi izvodili su se tijekom priprema za pokope. Gotovo svi znaju na kako su ekstravagantan način Egipćani pokapali svoje mrtve, s obiljem dobara za zagrobni život. Među tim su dobrima također bili kipovi, isklesani kao životni prikazi ljudi ko jima su ukaziv ukazivali ali čast. čast. Neki Neki od tih t ih kipova kipova imali imali su doista nevj nevjer eroj ojat at-ne oči, napravljene tako da se činilo da slijede osobu koja prolazi ispred kipa. Primjeri takvih kipova, iz četvrte i pete dinastije (2575� 2323. g. pr. Kr.), izloženi su u Louvreu u Parizu i Egipatskom muzeju u Kairu. Još se jedan kip s jedinstveno stiliziranim očima, Ka kip kralja Auib� re Hora, pojavio u trinaestoj dinastiji Srednjega kraljevstva, od 1750. do 1700. g. pr. Kr. Drugi su kipovi pronađeni u mastabama Sakkare. Jednako kao proizvodnja jedinstvenog kamenog posuđa, tako je i stvaranje tih čarobnih očiju nestalo iz egipatske civilizacije nakon trinaeste dinastije. Krajem 1990�ih, Jay Enoch, sa Škole za optičare na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, i Vasudevan Lakshminarayanan sa Škole za optičare na Sveučilištu Missouri u St. Louisu, iznova su stvorili optička svojstva tih "očiju faraona" kako bi bolje razumjeli njihova jedinstvena svojstva. Radi usporedbe, te da bi procijenili uspjeh svojeg rada, fotografirali su "pisara koji sjedi", kip otkriven u Sakkari, čija je starost procijenjena na 2475 g. pr. Kr., a trenutno je izložen u Louvreu. Enoch i Lakshminarayanan su otkrili da je prednji dio oka izrađen od veoma tvrdog kristala kvarca koji je oblikovan u plosnatu rožnicu

Slika 4.4. "Pisar koji sjedi" sje di" � iz grobnice u Sakkari,  peta dinastija

Slika 4.5. Kip Kip princa prin ca Rahotepa, iz četvrte dinastije, s tipično  stiliziranim Očima čima

fine optičke kvalitete. Šarenica je obojena tako da sliči ljudskoj šareni� ci. U sredini, iza leće rožnice, maleno je konkavno zaobljenje izbušeno ili dobiveno brušenjem kako bi odgovaralo otvoru zjenice ljudskog oka. Činilo je konkavnu leću izrazito negativne refrakcije. Prednje površine rožnice imale su znatnu pozitivnu refrakciju, ali mnogo sla bij  biju u od str straž ažnj njeg eg element elementa. a. Smola je korištena korištena za učvrš učvršći ćiva vanj njee elemenelementa s lećom na bijeli dio oka. Stražnji dio leće rožnice imao je dvije optičke zone. Jedna je bila periferna i plosnata, plosnat a, a druga je imala naglašeno negativno zaobljenje. Obje su bile centrirane jedna na drugu. Zatim su centrirane na prednji dio površine rožnice, koja je imala kon veksno  veksno ili ili pozitivno zao zaobljen ljenje je,, možda možda kako kako bi se dobio dobio element element s više više žarišta. Koristeći nekoliko brtvila složenih na bijelom papiru, Enoch i Lak� shminarayanan izradili su model koji je simulirao prednji dio očiju. Iznad brtvila stavili su leću dioptrije dvadeset, dva centimetra iznad rupice. Još dva centimetra iznad toga, objesili su veću leću (dioptrije dvadeset šest). Udaljenost brtvila od svake leće bila je manja od žariš� ne duljine obje leće. Ako bi se netko kretao od četrdeset do šezdeset stupnjeva u bilo kojem smjeru oko leća, činilo se da se rupice (zjenice) kreću zajedno s promatračem. Na taj su način Enoch i Lakshminara�  yanan izradili model koji koji je simulirao čarobne oči oči faraona faraona.. Na svojem su modelu opazili da se trodimenzionalna perspektiva meridijana rotacije oko rupice brtvila (zjenice oka) doima najvećom kad se gleda kroz jaču konkavnu kon kavnu leću. Drugim Drug im riječima riječima,, ako se promaprom atrač pomakne u stranu, otvor izgleda više eliptično, a dojam širine rupice smanjuje se u smjeru povećane rotacije. Također su otkrili da promatrač neće opaziti taj efekt okomito na smjer rotacije � dobro poznati kosinus efekt. Prema riječima Enocha i Lakshminarayanana, isti se trodimenzionalni efekt može vidjeti i fotografirati na egipatskim kipovima. Prema njihovim rezultatima, prednje i stražnje površine egipatskih leća doprinose dojmu kretanja zjenice dok se promatrač kreće oko kipa. Štoviše, kretanje će biti u istom smjeru. Na taj se način čini da se zjenica kreće za promatračem i postaje sve više trodimenzionalna u smjeru kretanja promatrača. Tako je u egipatskim kipovima dojam kretanja što ga stvara stražnji element najvažniji i razlikuje se od nor�

malnih prizmatičnih svojstava leća. Kombinirani efekt dvaju leća snažniji je od efekta svake pojedinačne leće. Enoch i Lakshminarayanan zaključili su da je taj optički dojam "praćenja" očiju kipa ponovljen i zabilježen u laboratoriju, premda ne baš dobro prikazan, na njihovim fotografijama. (Te je efekte, što ih promatrač lako opaža, bilo teško fotografirati.) Neobično je, ali leće drevnih Egipćana bile su bolje kvalitete od onih korištenih za duplikate. Enoch i Lakshminarayanan su u svojoj završnoj analizi zaključili da je, zbog kvalitete izvedbe i kompleksnosti dizajna, veoma malo vjerojatno da su leće korištene za izradu očiju na kipovima drevnih Egipćana bile prve ikad stvorene leće, unatoč činjenici da su stare četiri tisuće šesto godina.

Izjava iskusnog strojara Oni među nama koji nisu inženjeri ili strojari mogu samo zamisliti koliko je teško i kakve su vještine potrebne za planiranje i izradu precizno napravljenih predmeta opisanih u dosadašnjem tekstu. Christopher Dunn, viši upravitelj u Danville Metal Stampingu u Illinoisu, gotovo se trideset godina bavio tehnikama gradnje i proizvodnje, te  je doista dovol dovoljno jno kval kvalifi ifici cira ran n da bi mogao komentirati komenti rati o teškoćama postizanja takve preciznosti. Veći dio svoje karijere proveo je u radu na strojevima koji proizvode precizne dijelove za mlazne motore, te  je koristio i nekonvencion nekonvencionalne alne metode kao što je rad laserom laserom i strojna strojna obrada električnim pražnjenjem. Nije egiptolog, arheolog ni povjesničar, a ipak ga fasciniraju dokazi što su ih Egipćani ostavili za sobom. Nekoliko je puta posjetio Egipat, proučavao mnoge zbunjujuće artefakte i došao do vlastitog zaključka da je u davnom Egiptu postojao napredni sustav proizvodnje. Prema onome što Dunn kaže, postoje dokazi o drugim nekonvencionalnim metodama strojnih obrada, kao i više konvencionalnog piljenja, tokarenja i rada glodalicom. "Nema sumnje", kaže Dunn, "da su neki od artefakata što ih je Petrie prouča vao izrađeni i zrađeni uporabo upor abom m tokarskog str stroj oja. a."" Također Također ima dokaza dokaza jasno  vidl  vidljiv jivih ih tragova tokarskog stroja stroja na nekim neki m poklopcima sark sarkof ofag aga. a. Dunn vjeruje da je Velika piramida na čelu dugog popisa artefakata što su ih arheolozi dugi niz godina pogrešno shvaćali i tumačili. Promovirali su teorije i metode koje su se temeljile na zbirci oruđa

pomoću koje se muče kako bi replicirali čak i najjednostavnije aspekte egipatskih djel djela. a. Prema Pr ema Dunnov Dunn ovim im tvrdnjama, muzej u Kairu sadrži dovoljno materijala, kojeg treba pravilno analizirati, za dokazivanje da su drevni Egipćani koristili izrazito sofisticirane metode proizvodnje, usprkos činjenici da to potrebno oruđe još uvijek nije pronađeno. Muzejska zbirka iz razdoblja Staroga kraljevstva (2650�2152. g. pr. Kr.) puna je vaza, zdjela, sanduka s velikim poklopcima i kipova � od škriljevca, diorita, granita i opsidijana � koji onemogućavaju iznalaženje jednostavnih objašnjenja o tome kako su drevni kipari tako precizno klesali tvrde vulkanske stijene. Generacijama su se znanstvenici  bavili  bavili pitanjem koje koje je oruđe za reza rezanj njee korišteno. Međutim, Međuti m, dok je u  ve  veljač ljačii 1995 1995.. boravio boravio u Egip Egiptu tu,, Dunn je je pronašao dokaze dokaze iz kojih kojih proizproizlazi pitanje: "Što je vodilo oruđe za rezanje?" Tokarski stroj je otac svih strojarskih alata koji postoje. Kako je rečeno u prethodnom tekstu, Petrie je pronašao dokaze koji pokazuju da su se tokarski strojevi koristili, ali da su također obavljali zadatke koji se smatraju nemogućima bez izrazito specijaliziranih tehnika, kao što je rezanje konkavnih i konveksnih okruglih površina bez lomova materijala. Prema tradicionalnoj tradici onalnoj teori teoriji, ji, drevni dr evni su Egipćani Egipćani koristili pojačano oruđe od bakra za vađenje kamena i klesanje. Budući da je često radio s bakrom, uključujući i pojačanu verziju, Dunn tu zamisao smatra smiješnom. Svakako, bakar se može ojačati tako da ga se udara ili čak savi savija ja.. Međutim, Međuti m, nakon nako n što se postigne posti gne određe odr eđene ne tvrdoća, bakar počinje pucati i raspadati raspadat i se. se. Stog Stoga, a, kad se radi bakrenim bakreni m oruđem, oruđ em, potrepot re bno ga je povre p ovremeno meno kaliti, kaliti, ili ili omekš omekšavat avati, i, kako bi ostalo u jedno je dnom m komadu. komad u. No, No, unatoč unato č čvrstini pojačanog pojačanog bakra, bakra, on neće rezati rezati granit. Najtvrđa legura bakra koja danas postoji je berilij bakar. Nema nikakvih pokazatelja da su ga drevni Egipćani posjedovali. Ako jesu, ipak nije dovoljno tvrd da reže granit. Prema tvrdnjama tradicionalnih povjesničara, bakar je bio jedini metal dostupan u doba gradnje Velike piramide. Slijedom toga, može se zaključiti da su se svi radovi obavljali uz korištenje tog osnovnog metala. Dunn vjeruje da ima još nečega u priči o metalu, kako je možda pogrešno misliti da je bakar bio  jedini  jedini metal dostupan dostupa n drevnim drevni m Egipćanim Egipćanima. a. Slabo Slabo poznata pozn ata činjen činjenica ica o graditeljima piramida je ta da su oni znali proizvoditi i željezo.

Prema knjizi Iana Lawtona i Chrisa Ogilvie�Heralda  Giza: The Truth (Giza: istina),  godine 1837, tijekom iskopavanja Howarda Vysea, pronađena je željezna ploča veličine trideset sa deset centimetara i debljine tri milimetra, uzidana u jedno od okna što vodi do kraljeve odaje. Željezna je ploča bila tako duboko uvučena u zid da se mogla izvaditi nakon što su izvađena dva sloja kamenja. Nakon što je izvađena, poslana je u Britanski muzej zajedno s certifikatima o autentičnosti. Za primitivno oruđe, otkriveno tijekom arheoloških iskopavanja, smatra se da potječe iz istog razdoblja kao i artefakti pronađeni u istom području. Ipak, tijekom tog razdoblja egipatske povijesti proiz vodilo  vodilo se mnogo arte artefa faka kata ta,, a nema nikakv nikakvog og oruđa koje bi objas objasnil nilo o kako su nastali. Dunn Du nn tvrdi da se pronađen prona đeno o oruđe oru đe ne može adekv adekvatatno objasniti jer se njime nije moglo napraviti sve ono što se vidi na artefaktima. Oruđe što ga egiptolozi prikazuju kao instrument stvaranja mnogih nevjerojatnih artefakata fizički ih ne može reproducirati. Nakon što je prouči pro učio o ta čuda tehnike, tehni ke, a zatim su mu pokazali trivijal trivijal-nu zbirku bakrenog oruđa u muzeju u Kairu, Dunn je bio zbunjen i frustriran.

Granitni sanduci Serapeuma Sjeverozapadno od Ðoserove stepenaste piramide u Sakkari nalazi se niz grobnica izgrađenih u prokopanoj stijeni, posvećenih biku Apisu. Grčki geograf Strabon (63. g. pr. Kr. � 22. g. poslije Kr.) napisao je, nakon svojeg posjeta Egiptu, da su bikovi pokopani u podzemnoj odaji, koja se zove Serapeum, na kraju popločane aleje uz koju stoji sto četrdeset kamenih sfingi. Pijesak nošen vjetrom neprestano je pokrivao to mjesto, te ga je bilo teško posjetiti, čak i tijekom Strabono�  va razdobl razdoblja. ja. Te su grobnice stoljeć stoljećim imaa bile izgu izgubl bljen jene; e; zatim je je 1850 1850.. dvadeset devetogodišnji Francuz, Auguste Mariette, otkrio glavu i šape kamene sfinge kako vire iz pijeska. Unutar Serapeuma, odaje sa stropovima visokim gotovo sedam i pol metara, te podovima metar i pol nižim od razine tla, nalazile su se s obje strane glavnog prolaza. Te su otvorene odaje mjesta gdje su se nekoć nalazili masivni masivni kameni ka meni sarkofaz sarkofazii za bikove bikove Apis. Apis. Svak Svakii je sarkofag isklesan od jednog jednog bloka granita, granita, i svak svakii je poklopac bio težak m mn nogo tona. Danas u Serapeumu još uvijek postoji nekoliko sarkofaga.

Slika 4.6. Kameni sanduk iz Serapeuma

Godine 1995. Dunn je, oboružan specijalnom libelom dugačkom petnaest centimetara, pregledao unutrašnje i vanjske površine dva sarkofaga. Poklopac jednog sarkofaga, težak dvadeset sedam tona, i unutrašnja površina granitnog sanduka na kojem je stajao, bili su precizno poravnati do 0,00127 milimetara. Također je utvrdio da su kuto vi precizni preciz ni do 3,96 milimetara. milimetar a. Dunn Du nn tvrdi da bi repliciran repliciranje je preciznosti granitnih sanduka u Serapeumu čak i danas bilo veoma teško. Zadivile su ga i zapanjile glatke, savršeno ravne površine i izvrsno obrađeni, posve pravokutni kutovi. Granitni sanduk pronađen u Velikoj piramidi ima iste karakteristike kao i sanduci u Serapeumu. No, ti su sanduci pripisani osamnaestoj dinastiji, više od tisuću godina nakon što je egipatski rad kamenom navodno počeo slabiti. Budući da se njihovo datiranje temelji na lončarskoj robi, pronađenoj u blizini, a ne na samim sanducima, Dunn vjeruje da možda starost sanduka nije dobro procijenjena. Na njima su vidljivi tragovi pomnih i divljenja  vrijednih metod met odaa proizvodnje. proizvodnje. To je nepogrešivo i nepobit nepo bitno. no. On  vjer  vjeruj ujee da su artefak artefakti ti što ih je izmjer izmjerio io u Egiptu Egiptu "konačn "ko načnii dokaz koji nepobitno dokazuje da je razvijenija civilizacija od one o kojoj su nas učili postojala u drevnom Egiptu. Dokazi su uklesani u kamenu."

Teorija i dokazi Petriejeva analiza tehnika rada kamenom drevnih Egipćana, prije  više  više od sto godina, i Dunnova najn najnov ovijijaa obja objašn šnje jenj njaa pokazuju pokazuju kako su stari Egipćani obrađivali kamen za gradnju svojih hramova, piramida i drugih objekata. Cjevaste bušilice, pile, svrdla s draguljima i strojevi koji su to držali i davali rotacijski zakretni moment omoguća vali  vali su takva takva postignuća postignuća.. Tako Takođe đerr su imali imali tokars tokarske ke stro stroje jeve ve na kojim kojimaa su obrađivali i polirali granit, škriljevac i bazalt, te oruđe i metodu za rezanje rezanje precizno precizn o paralel para lelnih nih linija u vapnenačkim vapnen ačkim stijenama, stijenama, uz nevj nevjeerojatno ravne velike površine, što je tehnika koja je očito svladana pri je gradnje gradnje Veli Velike ke piramide. pirami de. Još je zagone zagonetnija tnija činjen činjenic icaa da su posjedo vali  vali zna znanj njee i tehn tehnolo ologij giju u zapod zapodizan izanje, je, pom pomica icanje nje i precizno precizno pos posta tavl vlja janj njee golemih kamenih blokova teških mnogo tona, kao i sposobnost vađenja i preseljenja milijuna kamenih blokova tijekom dugog vremenskog razdoblja. Kako bi sve to postigli, također su morali biti dobro organizirani i motivirani, te posjedovati administrativne vještine i bogatstvo. Gradnja na visoravni Giza bila je golem, multi�generacijski javni projekt. To je također bio najveći, najambiciozniji i najdugotrajniji projekt gradnje u povijesti čovječanstva. Masivni je projekt uključivao upravljanje svim aspektima građevinarstva, arhitekture, geodetskih mjerenja, osoblja i materijala. Također je moralo postojati tako učinkovito vodstvo da izvedba tako golemog programa, i sve osobne žrtve što ih je to iziskivalo, bude moguće održati. Uporno pitanje koje muči mnoge ljude, uključujući i mene glasi:  jesu li Egipćani Egipćani imali pomoć pomo ć tijeko tijekom m početaka svoje civil iviliz izac acijije? e? TraTradicionalni egiptolozi egiptolozi tvrde da nisu, da su primitivna primitivna plemena, iz neprinepr i jatelj  jateljsk skih ih uvje uvjeta ta pustinje Sahar Sahara, a, seli selila la u dolinu Nila, Nila, organizirala organizirala se, se, te izumila sve oruđe, tehnike i filozofije egipatske civilizacije. Ipak se ne čini baš vjerojatnim da su primitivna plemena mogla postići tako mnogo u razdoblju od tisuću godina. Unatoč tome, bez ikakvih drugih pokazatelja o sofisticiranom znanju, taj se pristup egipatskoj civilizaci ji zadržao. zadržao. Međuti Međutim, m, postoji postoji neobično arheološko nalazište nalazište sto šezde šezde-set kilometara zapadno od Nila � Nabta Playa � s dokazima koji iz temelja potresaju taj zaključak.

Pretpovijesna astronomija u Sahari Zapadna je Sahara bila neprikladna za život tijekom drugog dijela ledenog doba (prije deset do dvadeset tisuća godina). No kako se led topio, klimatske su promjene obnovile život u toj suhoj zemlji. Ljetne su se kiše premjestile iz središnjeg dijela kontinenta u Egipat. Slijedom toga, nastala su brojna sezonska jezera, ili playe. Jedno takvo  jezero, poznat poz nato o kao Nabta, među najve najvećim ćimaa u južno ju žnom m Egiptu, Egiptu, postalo je središnja točka nepoznate kulture koja je započela prije deset tisuća godina. Stočari su tijekom ljeta doveli svoju stoku u područje Nabte, tražeći sočne pašnjake. Živjeli su nomadskim životom, pa su zimi odlazili, ali su se narednog ljeta opet vraćali u Nabtu. Godine 1973., dok su putovali kroz zapadnu pustinju iz Bir Saha� re istočno prema Abu Simbelu, arheolozi Fred Wendorf i Romauld Schild Schild odlučili odlučili su stati i odmor od morit itii se. Sto Sto kilometara kilomet ara zapadno zapad no od doline Nila otkrili su veliku zavalu nekadašnjeg jezera i stotine logora iz kamenog doba. Među otkrićima su bili grobovi u kojima su se nalazili ostaci žrtvovan žr tvovanih ih goveda goveda,, koza i ova ovaca ca,, te skupine skupi ne megalitskih stru s truktu ktu-ra poredanih uspravno, i postavljenih kamenih blokova. Zbog očite prirode tih humaka, ili drevnih grobova, zavalu su nazvali Dolinom žrtvovanja. žrtvovanja. Ipak, važnost važnos t tih megalita megalit a nije nije bila prizna pri znata ta gotovo dvadeset godina. Wendorf i Schild su 1992. počeli shvaćati da su megaliti i stele (uspravne kamene ploče koji su se koristili za obilježavanje gro bova) imali važnu ulogu u duhov duh ovno nom m i religioznom životu onih koji koji su tako davno obitavali u jugozapadnoj pustinji Egipta. Šest skupina kamenja, raširenih drevnom zavalom, ukupno su činile dvadeset četiri megalita. Poput žbica na kotaču, svaki se niz širi pre�

Slika 4.7 Kalendarski krug u Nabta Playi

ma van od jedinstvene, kompleksne strukture. Nevjerojatno je, ali ti se megaliti pružaju na udaljenosti od dvije i pol tisuće metara u smjeru sjever�jug. Na sjeveru se nalazi deset očuvanih grobnih humaka napravljenih od razlomljenih blokova pješčenjaka, duž zapadne obale plitkog  wadija.  Ta sjeverna skupina megalita završava u malenom kamenom krugu na vrhu zaobljenog brda. Taj je kameni krug identificiran kao kalendar. Sadrži dva kamena reda koji se sastoje od paro va uskih, uspravni uspr avnih h kamen ka menih ih ploča okrenuti okre nutih h prema pre ma sjever sjeveruu gdje gdje je sunce izlazilo za ljetnog solsticija, što je bio početak kišne sezone prije šest tisuća godina. Prema tvrdnjama Wendorfa i Schilda, taj astronomski datum � ljetni solsticij, 4000 g. pr. Kr. � odgovara vremenu kad se ta naprava posljednji put koristila. Datumi i arheološki artefakti pripisani tom nalazištu pokazuju da je narod Ru'at El Baqar, stočari iz kamenog doba koji su ondje živjeli prije sedam tisuća godina, podigao grobne humke u Dolini žrtvovanja. U Africi je to najranije poznato obredno središte koje obilježava početak složenih društava. Južno od doline nalazi se nisko, izduženo brdo i dvije manje paralelne uzvisine. Na sjevernoj je uzvisini nekoć postojao red, dugačak šesto metara, uspravnih megalita od pješčenjaka, od kojih su neki  bili teški nekoliko tona, a danas sve sve to izgleda izgleda popu po putt hrpe hr pe razlomlj razlomlje� e�

Slika 4.8. Kom Kompleksna pleksna struktura A, "isklesana krava"

nog kamenja. Profesor astronomije na Sveučilištu Colorada, John McKim Malvi Malville, lle, utvrdi ut vrdio o je da se niz megalita zapravo zapravo sastojao od tri tr i reda usmjerenih prema točki gdje se najsjajnija zvijezda Velikog medvjeda nalazila prije 6700 do 6000 godina. U području južno od prvog reda otkriveno je nekoliko drugih redova uspravnog kamenja. Prvi je dvjesto pedeset metara dugi niz kamenih blokova, usmjerenih prema točki gdje su se prije 6170 i 5800 godina nalazile najsjajnije zvi jezde Orionova pojasa. pojasa. Drugi red kamenja kamenja malo je kraći i udalj udaljen eniji iji od druga dva. Pokazuje prema mjestu gdje se prije 6800 godina nalazila zvijezda Sirijus. Dalje od redova kamenja nalaze se još dvije hrpe koje se sastoje od cijelih i razlomljenih blokova pješčenjaka različitih veličina. Neki su teški nekoliko tona. Smješteni su na dvije ravne uzvisine od gline. Na  južn  ju žnom om kraju kraju najve ajveće će hrpe hrp e nalazi se velik velikii kamenolom kameno lom pješče pješčenja njaka ka gdje su kameni blokovi izvađeni.  Wendorf  Wendorf i Sch Schild ild su u početk početku u vje vjero rova vali li da su našli našli gigan gigants tske ke,, netak netak-nute nute grobnice. Međuti Međ utim, m, nekoliko godina poslij poslije, e, otvorili su tri navodna groba, a unutra nisu našli gotovo ništa. Zanimljivo, u svim su gro bovima našli goleme goleme jame iskopane u glini ispod površine. To ih je dovelo do otkrića kamena u obliku gljive što su ga pustinjski vjetrovi formirali davno prije taloženja glinenih slojeva. Kamen je bio obliko van tako da je činio zagonetnu izbočinu na sjeve sjevern rnoj oj strani. Kasni asnije je  je jamu ja mu ispunila glina. glina. Komad drvenog uglj ugljen enaa iz jedne od jama datiran je izotopom ugljika, pa je utvrđeno da je star pet tisuća šesto godina. Smještena na sredini malenog brda, najveća skupina megalita sadržavala državala je ono što su Wendorf Wendor f i Schild nazvali "blagom "blagom". ". Veliki Veliki  blok pješč pješčen enjak jaka, a, teži teži od jedne jed ne tone, bio je neznatno neznat no oblikovan oblikovan i poliran. ra n. Njegov jegov oblik neodre neod ređen đeno o podsjeća na kravu. Izgleda da ta neobična središn središnja ja struktura, stru ktura, nazvana Kompleksn Kompleksnaa struktur st rukturaa A, čini početnu točku redova, a njezina duga os pokazuje prema sjeveru. Tu su "isklesanu kravu" našli zakopanu malo manje od dva metra ispod po vršine, a učvršći učvršćivale vale su je dvije vije manje manje kamene ploče. Godine God ine 1997 1997..  Wendorf  Wendorf i Schi Schild ld koristili koristili su teodolit teodolit i mjere jerenj njaa globalno globalnogg pozi pozici cijsk jskog og sustava sustava da bi izradili prost pro storn ornii prikaz megalita. Također su otkrili još dva reda megalita koji su se pružali od mjesta u blizini strukture A.

Krug promjera tri metra i šezdeset centimetara od malenih uspravnih kamenih ploča sadržavao je četiri kompleta stupova, koji su se možda koristili kao smjernice za gledanje duž obzora. Procijenili su da bi azimut za prve zrake sunca ljetnog solsticija prije šest tisuća godina iznosio 63.2 stupnja. To znači da bi se sunce vidjelo kroz proreze što su ih stvarale uspravne kamene ploče kruga. Nadalje, zbog  blizine  blizine Nabte Nabte Sjev Sjever erno nojj obratnici, sunce koje koje izla izlazi zi moglo je imati dodatnu važnost. Oko tri tjedna prije i nakon ljetnog solsticija sunce prelazi zenit i ne stvara sjenke, što se često smatra značajnim događa jem.  Wendorf i Schil Schild d su zakl zaklju juči čili li da su se simbolična simbolična raskoš raskoš i prostorna svijest kompleksa u Nabti mogli razviti iz adaptacije nomadskih naroda na stresove života u teškim pustinjskim uvjetima. Obredni kompleks mora biti star barem koliko i početak ekstremno sušnih uvjeta, prije četiri tisuće osamsto godina. Time se konstrukcija u Na bti smješ smješta ta u vrijeme vrijeme prije prije većine većine megalitskih megalitskih nalazišta nalazišta u Veli Veliko kojj BriBritaniji, Bretanji i drugdje u Europi. Otprilike petsto godina nakon što  je naro na rod d koji koji je podigao megali megalite te napustio Nabta regi regiju ju,, izgrađena je stepenasta piramida u Sakkari (oko 2650. g. pr. Kr.). Wendorf i Schild  vje  vjerruju da je egzodu egzodus, s, prij prijee pet tisuća tisuća godina, godina, iz Nabta Nabta Pla Playe ye i Nubi Nubijs jske ke pustinje mogao ubrzati razvoj preddinastičke egipatske kulture. Kad su te nomadske skupine stigle u dolinu Nila, bile su bolje organizirane od domorod domo rodaca aca i bolj boljee supoznavali supozna vali složenu kozmologiju kozmologiju nego stanovnici na koje su ondje naišli. Neki znanstvenici vjeruju da Wendorf kamenju pridaje preveliko značenje bez dovoljno dokaza, te tvrde da nalazište treba temeljitije proučiti. Premda su Wendorfove ideje zanimljive, kažu, nedostaje im kulturalni kontekst, te ih treba zadržati na razini nagađanja. Druga nalazišta u istočnoj pustinji, kao što je El Badari, koja također potječu iz razdoblja oko 5000 g. pr. Kr., ne sadrže nikakve poredane megalit� ske strukture. Kameni kompleks Nabta Playe je anomalija i zagonetka. Međutim, krajem 1990�ih jedan je astrofizičar sa Sveučilišta Colorada odlučio provesti daljnja istraživanja.

"Pristupačni" dijagra dijagram m za promatranje promatranje zvijezda zvijezda Istraživanja i zanimljiva priča o Nabta Playi činili su glavne vijesti u znanstvenoj zajednici, te su privukli pozornost dr. Thomasa G. Brop� hyja hyja,, nekadašnjeg sura s uradni dnika ka u istraživanjima laboratorija laboratorij a za atmosferatmosfersku i svemirsku fiziku na Sveučilištu Colorada i veterana svemirskih programa SAD�a i Japana, uključujući NASA�in projekt Voyager. Brophy se dopisivao s dr. Wendorfom i posjetio Nabta Playu kako bi istraživao iz prve ruke. Godine 2002. objavio je svoje zaključke u knjizi pod naslovom The Origin Map. Kako bi se pravilno shvatila važnost njegovih otkrića, potrebno je posjedovati osnovno razumijevanje fenomena poznatog kao precesija ekvinocija. Tijekom razdoblja od otprilike dvadeset pet tisuća devetsto godina, Zemljina os rotacije varira između kuta od 20,4 i 26,2 stupnja. Zbog te spore promjene Zemljine osi, s vremenom se mijenja vidljiv položaj zvijezda. Danas se Sjevernjača nalazi iznad Sjevernog pola, a čini se da se sve ostale zvijezde kreću oko Zemlje. U 3000. g. pr. Kr. Sjevernjača je bila Thuban, a za dvije tisuće godina bit će Alrai. Ta spora promjena kuta Zemljine osi također uzrokuje promjenu položaja konstelacija Zodijaka na noćnom nebu u odnosu na proljetni ekvinocij. Taj je fenomen poznat kao precesija, a stvara dojam da se konstelacije Zodijaka kreću unatrag kako se strelica vremena pomiče naprijed, stižući do nove konstelacije otprilike svakih dvije tisuće sto pedeset godina. U našem vremenu, svakog dvadeset prvog travnja Sunce se diže u konstelaciju Ribe. Za nekoliko stotina godina, na taj će se datum dizati u konstelaciju Vodenjaka. Prije novog doba, između 2000. g. pr. Kr. i 1. g. poslije Kr., Sunce se dvadeset prvog travnja dizalo u konstelaciju Ovna. Svakih dvadeset pet tisuća devetsto godina, svaka će konstelacija Zodijaka doći na red da zauzme položaj na istočnom nebu dok Sunce izlazi u ekvinociju.

Brophy je otkrio da krug u Nabta Playi nije bio samo kalendar (vidi sliku 4.9). To je također bio dijagram za promatranje zvijezda. Tri od šest kamenih ploča u sredini kruga ocrtavale su zvijezde Orionova pojasa onako kako je izgledao za podnevnog ljetnog solsticija između 6400. i 4900. g. pr. Kr. Drugim riječima, ako je osoba stajala na sjevernom kraju podnevne linije promatranja i gledala kameni dijagram,

Slika 4.9. Megaliti kalendarskog kruga (iz  The  Thomasa Brophyja) Brophyja)  The Origin Origin Map Thomasa

 vidj  vidjel elaa bi prikaz pri kaz Orionova Orio nova pojasa onako kako je izgledao izgledao na nebu ne bu tik prije svitanja. Tijeko Tijekom m 6400. g. pr. Kr Kr.. Ori Orion onov ov se pojas pom pomic icao ao duž meridijana pedeset minuta prije izlaska Sunca za ljetnog solsticija, a zatim je nestajao u praskozorju � praskozorju � prvi i jedini put to se dogodilo točn to čno o za ljetnog solsti solsticija cija u Nabta Playi. Međuti Međ utim, m, nako na kon n 4900. g. pr. Kr. konstelacija konstelacija Oriona Oriona pojav pojavlji ljiva vala la se na nebu nebu na meridijanu meridi janu prili prilikom kom zalaska Sunca, čime je završila primjenjivost kamenog dijagrama. Precizno govoreći, helijakalna kulminacija za ljetnog solsticija 6400. g. pr. Kr. označila je početak primjenjivosti dijagrama, a akronalna kulminacija za zimskog solsticija 4900. g. pr. Kr. označila je njezin kraj. Drugim riječima, to je bila vjerodostojna referentna točka pri pr vom godišnje godišnjem m pojav ojavljljiv ivan anju ju Oriona, tik prij prijee svit svitan anja ja,, kad je zvije viježđ žđee  bilo na najv najveć ećoj oj visini i prošla meridijan �  helijakalna kulminacija. Njezina je relevantnost završila kad se zadnji put u godini pojavila nakon zalaska Sunca �  akronalna kulminacija. Druga tri kamena obilježavaju Orionovu glavu i ramena kako su izgledali na meridijanu ljetnog solsticija, prilikom zalaska Sunca, oko 16.500 g. pr. Kr. � simetrično nasuprot zvijezdama Orionova pojasa

Slika 4.10. 4.10. Precesija ekvinocija ekvinocij a (zahvaljujući Dorothy Norton)

5000 g. pr. Kr. Prema Brophyjevim tvrdnjama, oba su datuma maksimum i minimum Orionova kuta nagiba na nebu. Drugim riječima, kameni dijagram prikazuje vrijeme, lokaciju i nagib zviježđa Orion tijekom njezina nebeskog ciklusa. Još važnije, ilustrira kako se može  vizualno razumjeti razumjeti polož položaj aj kamenih kamen ih ploča. ploča. Brophy objašnjava da, intuitivnom korisniku, linije meridijana i solsticija koje čine smjer gledanja pokazuju kad i gdje promatrati nebo. neb o. Središn Središnje je kamen ka menee ploče pokazuju pokazuju što treba tražiti. traži ti. Dakle, korisnik bi lako mogao shvatiti kako se koristi, bez potrebe za uputama.  Ako je pronicavi, pronicavi, drevni drev ni promatra proma tračč neba iz neke strane s trane kulture kul ture naišao na kalendarski krug u Nabti, čak i ako nije poznavao zviježđe Orion, vjerojatno bi shvatio značenje dijagrama, pod uvjetom da je ondje bio u razdoblju funkcionalnosti dijagrama, od 6400. do 4900. g. pr. Kr.

Nakon što bi "promatr "pr omatrač ač neba" usporedio uspor edio Orionov Orionov pojas pojas i tri tri sjeve sjeverrna središnja kamena, mogao bi naći rješenje za druga tri kamena. Budući da nije bilo drugog odgovarajućeg niza od tri jasno vidljive zvijezde, Orionova glava i ramena bila bi očito rješenje. Međutim, 5000 5000 g. pr. Kr Kr. kut tih tih zvije zvijezd zdaa imao je nagib supro s uprotan tan ono o nome me u kameka menom prikazu. Iskusni bi promatrač neba shvatio da precesija igra određenu ulogu u položaju zvijezda i opazio da će odgovarati smještaj štaju u kamenih kameni h ploča kad budu u najnižem najnižem kutu. Određe Odr eđeni ni odno o dnoss tih zvijezda prikazan je u kamenu. Zvijezde pojasa dosegnule su svoj kutni mini mi nimu mum m na nebu za proljetnog ekvinoci ekvinocija ja 4940. g. pr. pr. Kr. Kr.,, a ramera mena su dosegnula svoj kutni maksimum za jesenskog ekvinocija 16.500. g. pr. Kr. Kako Brophy objašnjava, to je prikazano kamenim zemljo vidom: Dakle, uz helijakalnu kulminaciju zimskog solsticija i akronal� nu kulminaciju kulminaciju ljetnog solsti solsticij cija, a, dijagram glav glavee i ramen ra menaa u kamenju obratan je od dijagrama Orionova pojasa, a oba su sukladna smjeru gledanja za solsticija i meridijan u kamenom kalendarskom ciklusu. Brophy također naglašava da najveći kamen u krugu predstavlja najsjajniju zvijezdu zviježđa Orion, Betelgeuse. Dijagram zvije zvijezd zdaa je 16.50 16.500. 0. g. pr. pr. Kr. Kr. bio jedn j ednako ako pri p rist stupa upača čan n pripri kaz koji je odražavao prizor vidljiv 5000. g. pr. Kr. No kako je netko tko je živio 5000. g. pr. Kr., bez pomoći suvremenog kompjutora za simulaciju stanja na nebu nebu 16.500. 16.500. g. pr. Kr., r., mogao mogao poznav poznavati ati tu polopolo  vicu dijagram dijagrama? a? Jedna je mogućn mogućnost ost da su ti davni davni stanovnici područj podr učjaa Nabta Play Playa, a,  budući  bud ući da su postavili postavili te precizne, udaljene udaljene megalits megalitske ke ploče poravnate sa zvijezdama, zvijezdama, znali da se položaj zvije zvijezd zdee na nebu nebu mijenja mijenja s vremenom. Kako su posjedovali sposobnost obilježavanja istoka do 0,02 stupnja, razumno je zaključiti da su bili svjesni precesije, opažajući je čak i golim okom. Premd Pr emdaa se položaji zvijezd zvijezdaa mijen mijenjaj jaju u veoma veo ma sporo, ta je zvjezdana precesija zamjetljiva u razdoblju ljudskog života. Bez obzira koliko je to teško, ne bi bilo nemoguće da dedukcijom dođu do maksimalnog nagiba kako je prikazan kamenim pločama.

Slika 4.11. Zvijezde konstelacije konstelacij e Orion

Fred Wendorf i ostali ukazivali su na važnost sunčevog zenita, da su drevni ljudi tijekom godine pratili kut putanje Sunca, kako pokazuje kameni krug. Uz takvo znanje, nije pretjerano pretpostaviti da su mogli teoretski zamisliti dugotrajni nagib Oriona od izlaska Sunca za ljetnog solsticija do zimskog. Druga je mogućnost da su se astronomska zapažanja prenosila s generacije na generaciju putem predaja. Slijedom toga, kasniji su narodi 5000 g. pr. Kr. mogli osmisliti kalendarski krug i u svoj model ugraditi znanje o precesiji stjecano stoljećima. Istočna polovica vanjskog kruga kamenog kalendara je polukrug, ali zapadna polovica nije. Umjesto toga, čini se da je prilagođena i postavljena tako da bude sukladna Orionovu pojasu. Orionovo desno rame je 4940. g. pr. Kr. bilo na rubu smjera gledanja za solsticij. U to se vrijeme Orion nalazio usred svojeg uspona do sjeverne kulminacije. Koncepcijski uvećan, odgovarao bi veličini lika na tlu. Jednako tako, 16.500. g. pr. Kr., bio bi na pola puta svojeg spuštanja, a lik na tlu koncepcijski je smanjen. Dakle, prema Brophyjevim tvrdnjama, moguće je da različite veličine lika Oriona imaju određeno značenje.

 Aspekt  Aspekt koji koji potk potkrje rjepl pljuj jujee takvo tumačenje tumačenje je činjen činjenica ica da smje smješt štaj aj svakog niza od tri kamena unutar kruga odgovara visini njihovih zvi jezda na nebu, u skladu s odgovaraju odgovarajućim ćim datumima dat umima u dijagramu. dijagramu. Druga je mogućnost da dijagram obilježava konstelaciju u njezinim ekstremima, za proljetnog i jesenskog ekvinocija. Svaki se ekvinocij nalazi na pola puta između sjeverne i južne kulminacije zvijezde. Na polovici kruga kamene strukture postavljeno je dvanaest kamenih ploča, a mogu mog u predstavljati predstavljati podjelu Zodijaka Zodijaka na dvanaest doba dob a i godine na dvanaest mjeseci. Brophy zaključuje, i izričito tvrdi, da tri središnja kamena sasvim na sjeveru predstavljaju Orionov pojas za podnevnog solsticija između 6400. 6400. i 4900. 4900. g. pr. Kr. Također tvrdi tvrdi da tri tr i kamena kamena sasvim na jugu predstavljaju Orionovu glavu i ramena 16.500. g. pr. Kr., usprkos činjenici da ta ideja muči neke znanstvenike. Pomanjkanje dokaza o ljudskim aktivnostima u Nabta Playi 16.500. g. pr. Kr. pokazuje da me� galitski krug ne može biti tako star.  Ako  Ako to nije nije dovoljn dovoljno o neobično, postoji još čudnija čudnija koincide koincidencija ncija u Brophyjevoj analizi. U ranijem razdoblju, kad je Orionov pojas bio u svojem silaznom ekvinociju, Zemljina je os bila blizu minimalne na� košenosti, gotovo 22.5 stupnja. To je zapravo geografska širina Nabta Playe 31.330 g. pr. Kr., prema Bergerovu nebeskom modelu. U to je  vrijeme  vrijeme Orionov Orio nov pojas takođ t akođer er odgovarao kamenom kame nom dijagram dijagramu, u, susukladan na meridijanu petnaest minuta prije izlaska Sunca za ljetnog solsticija. Brophy ne tvrdi da su megaliti Nabta Playe tako stari, ali neo bična koincidencija koincidencija da se dijagr dijagram am pona ponavlj vlja, a, i točan je u još starijem starijem razdoblju, razdoblju, može uvećati naše div divlje ljenj njee kamenom kamen om kalendar kalen daru u i dopri dop rinini jeti boljem boljem razumij razumijevan evanju ju njeg njegov ovog og dizajn dizajnaa i uporabe dok prikuplja prikuplja-mo nove podatke. Nakon istraživanja 1998. Wendorf i Schild su ustvrdili da drugi dokazi ukazuju na veoma drevne aktivnosti u Nabta Playi. Iz nekog nepoznatog razloga, stanovnici su mogli locirati i iskopavati "kamene ploče" koje su se nalazile gotovo dva metra ispod površine, a mogle su biti vidljive jedino u dalekoj prošlosti, prije nego su ih pokrili sedimenti. Također je moguće da je to zakopano kamenje ranije nekako  bilo označeno, o značeno, na način nači n sliča sličan n onome kako je označeno 5000 5000 g. pr. pr. Kr. Prema onome što kaže Brophy, bez obzira je li kameni dijagram

u Nabta Playi najstariji astronomski poravnat krug ili nije, jedan je od najelegantnije i najvještije napravljenih. Nadalje, prema njegovu mišljenju kao astrofizičara, "dizajn tog zvjezdanog dijagrama u kamenom kalendarskom kalendar skom krugu krug u predivno predi vno je jednostavan jednostav an i jasa jasan n". Ali Ali ono što je  jedinstveno  jedinst veno za Nabta Nabta Play Playu u � ono što nedostaje nedostaje većini većini drugih megalit� megalit� skih rasporeda � je činjenica da predstavlja više od jedne koordinate. Jednostavan Jednostavan megalitsk megalitskii raspored ras pored tipično ti pično predstav predstavlja lja jednu je dnu koordi k oordi-natu na nebu. Slijedom toga, u bilo kojem trenutku nekoliko će se zvije zvijezd zdaa pojaviti kraj kraj oznake raspore ra sporeda. da. Dakle, kad nas stot s totine ine ili tisuće godina dijeli od vremena podizanja megalita, nekoliko je blistavih zvijezda zasigurno prošlo zadanu deklinaciju tijekom svojeg pomicanja na nebu. To dovodi u sumnju valjanost navodnog poravnanja. Iz tog su se razloga jednostavni rasporedi po uzoru na zvijezde smatrali nesigurnima u strogoj arheoastronomiji. Dodatak druge koordinate, desnog uspona helijakalnog uzdizanja za proljetnog ekvinocija, uklanja nesigurnost po pitanju Nabta Playe i ukazuje na veoma točnu dvodimenzionalnu zvjezdanu kartu. Prema Brophyjevim tvrdnjama, upravo je to megalitski kompleks u Nabta Playi. Povrh toga, svaki prikaz zvijezda obilježen je simultanim poravnanjem sa zvijezdom koja označuje sjever, Vegom. To je bio logičan izbor, jer je to bila najsjajnija zvijezda na sjeveru.

Karta zvijezda u tri dimenzije Još jedan niz uspravnih kamenih ploča postavljen je petsto metara  južno  južn o od kalendarskog kruga. S obzirom na točnost točn ost karte k arte zvij zvijez ezda da u Nabti, Brophy se pitao jesu li drevni astronomi za sobom ostavili još informacija što ih treba dešifrirati. Međutim, budući da su tri uspravna kamena bila na tako velikim i različitim udaljenostima od kamenih ploča kalendara, njihova uloga na karti nije bila tako očita. Najprije se pitao predstavljaju li udaljenosti sjaj Orionovih zvijezda. Međutim, Betelgeuse je sjajnija od zvijezda pojasa, kao i Bellatrix, koja je gotovo jednako sjajna kao i Ainilam. Stoga se vizualni sjaj nije uklapao. Sljedeći logičan korak bio bi provjeriti predstavljaju li udaljenosti na tlu stvarnu udaljenost u svemiru, od Zemlje do zvijezda. To je bilo malo vjerojatno, ali Brophy je ipak potražio astrofizičke udaljenosti od Zemlje do tih zvijezda, koristeći podatke Hipparcos Space Astro�

nomy satelita. Brophy je otkrio da udaljenost jedne od zvijezda doista odgovara odgovar a obrascu obrascu megalita. U tom je slučaj slučaju u jedan jed an meta me tarr bio ekvi ekvi- valent 0,79 ,799 svjetl svjetlosn osnee godine. Prema podacima Hipparcosa, ako udaljenost između uspravnog kamenja i kalendarskog kruga predstavlja udaljenost između raznih Orionovih zvijezda i Zemlje, kamen koji odgovara zvijezdi Meissa trebao se nalaziti dalje prema van. Međutim, glava Oriona � zapravo, nekoliko zvijezda � je ono što megalitski raspored simbolizira, te to ne mora biti zvijezda Meissa. Megalit zvijezde Ainilam je previše udaljen, prem pr emaa mjerenjima mjerenjima Hipparcosa, ali ali ta su mjeren mjerenja ja također tako đer i najnesigur� najnesigur� nija. Stvarna udaljenost zvijezde od Zemlje procijenjena je unutar  veliko  velikogg raspona. raspon a. Brophy je ponovno izmjerio udaljenosti, uključivši jedno standardno odstupanje, za Ainilam, Ainitak i Mintaku, od njihovih izmjerenih vrijednosti. Koristeći odstupanja navedena u Hipparcosu, sve su se tri zvijezde nalazile unutar standardnog odstupanja njima odgo varajući  varajućih h megalita! "To je je više više nego zap zapanju anjuju juće će", ", piše Bro Broph phy, y, "budu"bud ući da je udaljenost zvijezda teško izmjeriti i u tome se sve donedavno uvelike griješi griješilo." lo." Ako udaljenosti udaljenosti nisu nisu slučajnost, te ako su graditelji megalitskih struk st ruktur turaa u Nabti želj željeeli prikazati te udaljenosti, onda izno va treba razmotriti mnoga mnoga naša naša poimanja poimanja o pret pretpo povi vije jesn snoj oj civil iviliz izaaciji. iji. Kako kaže Brophy, ako južni megaliti predstavljaju udaljenost, vjerojatno je da sjeverni megaliti predstavljaju brzinu kojom se zvijezde kreću od Zemlje (što se zove radijalna brzina) � ako su graditelji razmišljali poput astrofizičara. Jesu. Prema Brophyjevim izračunima,  jedan  jed an metar meta r u Nabti predstav predstavlja lja 0,0290 290 km/s. Brzine Brzine kojom kojom se Bete Betel� l� geuse i Bellatrix udaljavaju od Zemlje točno odgovaraju njihovim me� galitima, a Ainilam je točan unutar 2 km/s. Premda se zvijezde Ainitak i Mintaka kreću previše sporo za svoje megalite, mjerenja radijalnih  brzina tih zvij zvijez ezda da smatraju smatraju se nesigurnima, nesig urnima, te nema procjene standardnog odstupanja za Ainitak. Brzina kojom se Vega udaljava od Zemlje ne odgovara njezinom megalitu (udaljenost je previše kratka), ali je udaljenost unutar standardnog odstupanja za radijalnu brzinu Vege. Međutim, ta je zvijezda poseban slučaj jer se ona zapravo kreće prema Zemlji, a za jesenskog ekvinocija može biti konzistentna s drugim megalitima. Prema Brop�

hyjevim riječima, to je još jedna razina važnosti megalitske karte. Potvrđuje da smještaj sjevernih megalita doista ukazuje na brzine.

Karta Karta planetarnih planetarnih sustava? Brophy je nastavio proučavati nalazište, te je opazio da svaki red ima primarni kamen, koji vjerojatno predstavlja primarnu zvijezdu, i sekundarno kamenje. S obzirom na način slaganja kamenja, pojavilo se očito pitanje predstavljaju li drugi megaliti u svakom redu planete ili prateće zvijezde. Premda se hipoteza ne može provjeriti promatranjem, jer suvremeni astronomi ne mogu promatrati planetarne i prateće sustave tih zvijezda, fizika to može. Ako je pretpostavka točna, megaliti su trebali biti postavljeni u skladu s astrofizičkim zakonima planetarnih kretanja. Na nalazištu Nabta Playa ima mnogo megalita. Povrh kamenih ploča kalendarskog kruga, Fred Wendorf i njegova ekipa odredili su originalne položaje i izmjerili lokacije za dvadeset tri druga megalita, složena u šest skupina. Oni koji su postavili te megalite, postavili su ih u ravne linije koje se šire prema van od središnje točke. Tri skupine megalita smještene su u smjeru sjever�sjeveroistok od te središnje točke, a druge tri u smjeru jug�jugoistok (vidi sliku 4.9).  Ako  Ako je poreda por edakk megalita megalita predsta predstavljao vljao kartu kar tu planeta pla netarni rnih h sustav sustava, a, onda bi izravna južna linija megalita trebala predstavljati prosjek orbitalnih putanja pratećih zvijezda. Njihovi sjeverni megaliti brzina tre bali bi predsta predstavljat vljatii prosjek prosjek njihovih njihovih orbitalnih orbital nih brzina. Uz primjenu malo fizike, točnije, točnije, Keplerov Keplerovih ih zakona zakona o kretanju planeta, pla neta, na megalite u svakom redu, Brophy je demonstrirao da bi satelitski megaliti mogli predstavljati stvarne satelite primarnih zvijezda. Fizika orbitalne dinamike di namike kaže da je kvadrat prosječn prosječnee orbitalne brzine brzi ne proporcioproporc ionalan masi središnje zvijezde podijeljene orbitalnom udaljenošću. Dakle, uz brzine i udaljenosti već dostupne u megalitskoj karti zvijezda, Brophy je mogao izračunati mase zvijezda. Prema podacima iz Nabte, izračunao je da zvijezda Betelgeuse ima vrijednost osamnaest sunčevih sunčevi h masa, a Bellatrix Bellatrix pet. Ovi su podaci poda ci potvrdil potvr dilii njego njegova va uvje uvjererenja, jednako kao i drugi.  Astro  Astrofiz fizičk ičkee procjene za Betel Betelge geuse use iznose iznose između dvanaest i dvadvadeset sunčevih masa, te otprilike deset za Bellatrix. Brophy se zaprepa�

Slika 4.12. Pogled odozgo na megalite Nabta Playe (iz rada "Satellite imagery measures of the astronomically aligned megaliths at Nabta Playa" Thomasa Brophyja i Paula Rosena)

stio kad je prvi put vidio nalazište. Oznake smještaja megalita bile su stvarni podaci s nalazišta, stvoreni prije sedam, ili možda čak više, tisuća godina, premda su Wendorf i njegova ekipa neke megalite vratili na njihova originalna mjesta. Brophy kaže: "Uklapaju se u fizičku teoriju bolje nego što se mnogi dobri suvremeni eksperimenti prvi put uklapaju u svoje teorije."

Karta galaksij galaksije: e: od zapanjujućeg zapanjujućeg do bizarnog bizarnog Na središnjoj lokaciji, od koje se svi megaliti zrakasto šire prema van, nalazi se "kompleksna struktura" koja se sama sastoji od nekoliko megalita. Jedan uspravni megalit označava centar, a nekoliko drugih oblikuju oval širok nekoliko metara. Ima najmanje trideset drugih megalitskih struktura u blizini. Arheolozi nisu uspjeli pronaći jasnu definiciju što bi to predstavljalo, pa o tome jednostavno govore kao o "kompleksnim strukturama", a središnja je nazvana Centralna struktura A. U početku se vjerovalo da su to grobovi elitnih poglavica, ali iskopavanja struktura A i B nisu otkrila nikakve ostatke, ljudske ili životinjske, niti bilo kakva obilježja grobnica. Ono što su iskopavanja ipak otkrila bilo je bizarno. bizarn o. Površinske Površinske kompleksne kompleksn e struk st ruktur turee obil obilje ježa ža- vale su skulpture uklesane u kamen kame n stanac dva i pol do tri i pol metr me traa ispod površine. Brophy je proučio originalnu skicu skulpture u kamenu stancu ispod Kompleksne struktur struk turee A, što ju je nacrta nac rtao o Marek Puszkarsk Puszkarski, i, a zatim skicu iz knjige The Holocene Settlement of the Egyptian Sahara (Holocenska naseobina egipatske Sahare)   Schilda i Krolika; otkrio je da koordinate Kompleksne strukture A označavaju središnju točku svih megalitskih megalitskih nizova. nizova. Iznad Izna d te je karte kart e postavio postavio lokac lokaciju iju Sunca i galaksijski je centar odgovarao smjeru helijakalnog uspona galaksij� skog središta 17 000. g. pr. Kr. za proljetnog ekvinocija. Ponovno se sve podudara pod udaralo: lo: Premda se to čini nevjerojatnim, izgleda da je skulptura u kamenu stancu ispod "Kompleksne strukture A" u Nabta Playi točan prikaz naše galaksije Mliječni put, onako kako je bila astronomski orijentirana tir ana u odre o dređen đenom om trenutku tren utku:: helijakaln helijakalnii uspon za proljetnog proljetnog ekv ekviinocija galaksijskog centra 17.000. g. pr. Kr.

Galaksijski centar je središnje područje galaksije što ga karakterizira velika gustoća zvije zvijezd zdaa i, kako kažu k ažu neki nek i astron ast ronomi, omi, može može sadržavasadržavati super masivnu crnu rupu. Galaksijski centar Mliječnog puta u današnje vrijeme nije vidljiv golim okom, ali je veoma davno mogao  biti, zbog provala čestica čestica i elektromagnetskog zračen zračenja. ja. Paul LaVi LaVio� o� lette u knjizi Earth Under Fire (Zemlja pod vatrom) kaže da je do velike erupcije galaksijske jezgre došlo prije šesnaest tisuća godina, a  vidl  vidljiv jivii su učinci trajali trajali nekoliko tisuća godina. Nedavno otkrivena malena galaksija, Sagittarius Dwarf (Patuljasti Strijelac) satelit je naše galaksije Mliječni put. Kako kaže Brophy, sasvim je moguće da je prikazana na pravilnomu mjestu na skulpturi, kao i galaksijski spiralni krakovi Mliječnog puta. Brophy također tvrdi da novija astrofizička analiza oblika i položaja te patuljaste galaksije pokazuje da se bolje uklapa u prikaz na skulpturi iz Nabte nego u crtež elektronskog neba objavljen u Monthly Notices of the Royak  Astronomical  Astronomical Society.  Arheolozi su takođ t akođer er iskopali Kompleksnu Kompleksnu struk st ruktu turu ru B, četrdeset pet metara jugoistočno od Kompleks Kompleksne ne strukture strukt ure A, te su se ponovno ponov no razočarali jer nisu našli nikakve ostatke niti obilježja grobnice. Našli su veliku, neobično oblikovanu, nakrivljenu, kvrgavu, ovalnu skulpt uru ur u uklesanu uklesa nu izravno u kamen stanac. Bila ila je gotovo gotovo dvostru dv ostruko ko veća veća od skulpture Mliječnog puta ispod Kompleksne strukture A. Brophy kaže da je to vjerojatno skulptura galaksije Andromeda, nama najbliže galaksije. Galaksija Andromeda je velika eliptična galaksija, dvostruko veća od naše. Zajedno s našom galaksijom, dominantan je član lokalne skupine manjih galaksija. Napravljena je u istom omjeru kao i skulptura galaksije Mliječni put. Brophy kaže da se udaljenost i smjer skulpture galaksije Andromeda doima konzistent konzi stentnom nom s koordin koor dinatn atnim im sustavom sustavom definiranim vertikalnim urezima na skulpturi galaksije Mliječni put. Na temelju dostupnih crteža skulpture, čini se da je njezina ravnina konzistentna s ravninom galaksije Mliječni put, onakvom kakva je bila prilikom izlaska Sunca za proljetnog ekvinocija za sjevernu kulminaciju galak� sijskog centra 10.909. g. pr. Kr. Također se doima konzistentnom s projekcijom iz koordinatnog sustava rotiranog 90 stupnjeva unutar te ravnine.

Također vjer vjeruje uje da bi isklesani kamen ka men mogao mogao biti bit i prikaz prika z kozmološ� kozmol oš� kog "velikog praska" koji predstavlja starost našeg Sunčevog sustava (šest milijardi godina). Udaljenost od Sunčeva položaja do ruba skulpture iznosi šest milijardi svjetlosnih godina, prema omjeru. Druga je mogućnost da su autori karte željeli da promjer zakrivljenosti skulpture predstavlja trenutnu starost svemira, što iznosi dvanaest milijardi godina. Treća je mogućnost da predstavlja trenutnu starost svemira od šest milijardi godina, što bi značilo da su naši modeli pogrešni za faktor dva. Bez obzira o čemu je riječ, kozmološku važnost skulpture potvrđuju i druge činjenice. Brophy također vjeruje da kamen može predstavljati raspon dekli� nacije galaksijskog centra kako se vidio iz Nabta Playe, ako se gleda prema istoku i gore: "Osim uglatog izbočenja na jednom kutu, četiri zaobljene, nakrivljene kutne strane mogu odgovarati obliku što ga definiraju dvije linije deklinacije sa strana, te na vrhu i dnu dvije linije desnog uspona." Dakle, oblik skulpture, kako je postavljena okrenuta prema van od položaja Sunca na skulpturi galaksije, čini "raspon deklinacije" galaksijskog centra. Čini se da je bila pažljivo okrenuta kako bi raspon deklinacije pokrivao cijeli pomak deklinacija galaksijskog centra. Drugim riječima, skulptura obilježava kretanje galaksijskog centra kroz cijeli precesijski ciklus od 25.900 godina. Linija od prikaza Sunca do stvarnog galaksijskog centra, prolazi kroz taj raspon u vremenu od otprilike tri t ri sata sata svakog svakogaa dana, a počinje počinje četrdesetak četrdeset ak minut min utaa nakon njegova uspona iznad obzora. Čini se da je dodatna potvrda kozmološke važnosti položaj uglate izbočine na "kamen "ka menu u kravi" (Komplek (Kompleksna sna strukt stru ktura ura A). Bila Bila je postav� ljena tako da izbočina pokazuje u smjeru onoga što astrofizičari zovu "najmanjim smjerom brzine pozadinskog kozmičkog radijacijskog dipola". To bi se dogodilo u vrijeme helijakalnog uspona galaksijskog centra za proljetnog ekvinocija 17.700. g. pr. Kr. Drugim riječima, pokazivala je u smjeru, kozmološki, iz kojeg smo došli. Koncepcijski se može protumačit prot umačitii da je pokaziv pokazivala ala prema velikom velikom prasku nastanka. nast anka. Brophy Brophy takođe ta kođerr iznosi ideju ideju da kozmološka skulptura krave, krave, budubudu ći da je veoma blizu Planckove duljine, vrijedi vrijedi kao skulpt sk ulptura ura Plancko� Pl ancko�  vih omjera. omjera.  (Planckova duljina je temeljna duljina u fizici i prirodna

konstant konst anta, a, a dobiva se od Planckov Planckovee konstante, konst ante, univerzalne gravita gravitacijcijske konstante i brzine svjetlosti. To je zapravo najmanja duljina koja postoji u fizikalnom svijetu.) Ako se primijeni proporcionalni zakon ugrađen u megalitski dizajn u Nabti, inverzni prirodni logaritam ničim djeljivog broja sedamdeset devet daje skalu koja može predstavljati samo objekte mnogo veće od poznatog univerzuma. No ako se skala preokrene tako da čini odnos mikrokozmosa prema makrokozmosu, može predstavljati ekstremno malene predmete � 0,505 metra je ekvi valent  valent jedne jed ne Plancko Planckove ve duljine duljine..

Kulturalni kontek kontekst st za za astronomiju Neki smatraju da su dokazi i teorija što ju je iznio Brophy skandalozni, nevjerojatni, ili samo koincidencija. Ali koja je vjerojatnost da sve to bude samo koincidencija? Brophy kaže da je, prema metodi što ju je Schae Schaefer fer razvio 1986 1986,, vjerojatnost da se por p ored edak ak sedam seda m zvizvi jezda poklapa s poretko pore tkom m megalita megalita manja manja od dva u milijun. milijun. Začudo, to je više od tisuću puta sigurno kao uobičajene tri standardne devi jaci  jacije je potreb pot rebne ne za prihva prihvaćan ćanje je znanstvene hipoteze kao valja valjane ne.. Čak i prema konzervativnim procjenama, to su daleko najsigurniji drevni megalitski astronomski prikazi poznati u svijetu. Razumijevanje podrijetla astronomski poravnatih megalita u Nabta Playi čini se gotovo nemogućim zadatkom. Nikad nisu pronađeni nikakvi tekstovi te drevne kulture, niti je vjerojatno da će biti nađeni,  jer je taj taj narod nar od postojao davno prije prije poja pojave ve pisane rije riječi či.. Zašto bi nomadski stočari bili tako zainteresirani za promatranje noćnog neba? Navigacija je vjerojatan odgovor, ali s obzirom na preciznost izrade zvjezdanog dijagrama u Nabta Playi, sigurno je to moralo biti nešto  viš  višee, osob osobito ito ako su Bro Brophyjevi zak zaklju ljučci o "komplek "kompleksnim snim strukturam strukturama" a" točni. Poravnanja s ekvinocijima i solsticijima u religiozne ili poljopri vredne  vredne svrh svrhee su raz razu umljiv ljivaa u konte kontekst kstu u primit primitivni ivnih h društa društava va.. Među Međutim tim,, zvjezdana karta koja ne prikazuje samo kretanje konstelacija, nego  još udaljenosti udaljenosti i brzine njihovi njihovih h zvij zvijez ezd da, zasigurno je anakronizam. anakron izam. Te su spoznaje mnogima od nas danas zagonetne, čak i u svijetu ručnih i atomskih satova. Za ovu je knjigu posebno zanimljiva činjenica da postoji veza između kulture u Nabta Playi i egipatske civilizacije. U jednom istraži�

 vačkom radu rad u iz 1998 1998.. Wendorf Wendorf i Schil Schild d su napomenul napome nulii da nekoliko elemenata elemen ata kulture kult ure Staroga Staroga kraljev kraljevstva stva može potjecati potjecati iz Nabte. Uloga goveda u predstavljanju bogatstva, moći i autoriteta, kao i u religioznoj simbolici, zacijelo je naslijeđe iz više stočarski orijentiranih  vremena.  vremen a. Tu su također tak ođer uporaba astronomskog znan znanja ja i načini predvi� predvi� đanja solarnih događanja u ranim dinastičkim vremenima. Egipćani su koristili "dekadske zvijezde" i zvjezdane skupine za mjerenje vremena u jednosatnim intervalima. (Dekade su dijelile kalendar na razdo blj  bljaa od deset dana, a početak novog desetodnevnog razdo razdoblja blja signa signaliliziralo bi kratkotrajno pojavljivanje dekadske zvijezde u zoru. Tijekom  jedne  jed ne noći pojav ojavljljiv ival alo o se dvanaest dvanaest dekadskih zvij zvijez ezd da � dakle, dakle, pola dana bilo je podijeljeno na dvanaest sati.) Također su u svojoj umjetnosti i arhitekturi prikazivali skupine zvijezda, te namjestili obredno okno u Velikoj piramidi prema Orionovu pojasu. Nadalje, zviježđe Orion, koje su oni nazivali Šahu, imalo je golemo značenje u njihovoj kozmologiji. Bilo je povezano s njihovim glavnim bogom, Ozirisom. Brophy vjeruje da su kultura i znanje evidentno u kalendarskom krugu Nabte utjecali i održali određeni kontinuitet u Starom kraljevstvu Egipta. Za većinu nas, astronomija je kompleksna znanost o kojoj malo znamo, znanstvena disciplina namijenjena sveučilišnim dvoranama ili planetariju. Vrijeme doživljavamo kao uru na zidu i zaboravljamo da oni koji koji vode račun ra čunaa o "službenom" "sl užbenom" vremenu, vremenu, kao što je Opservatorij mornarice SAD�a, promatraju nebo i u skladu s tim unose neznatne promjene. Uloga tih ljudi je "utvrditi položaje i kretanja nebeskih tijela, kretanje Zemlje i precizno vrijeme". Premda je lako pretposta viti da je praćenje praćenje vremena moder mod erna na navik navika, a, zaprav zapravo o je to veoma davna pojava. Također se čini da je to univerzalna osobina kulture i civilizacije.

5

BILJ ILJEŽENJ EŽENJE VREME VREMENA Sjećanje na zaboravljenu znanost astrologije

P

ovije ovijest st kakvu mi poznajemo poznaj emo započela započela je počet poč etkom kom trećeg tisućljetisućljeća pr. Kr., uz pojavu pisanja. No zapisi druge vrste � priče ispričane o vremenima prije pisane povijesti � ukazuju na postojanje pretpo vije  vijesn snee egipatske egipatske kulture kultu re koja koja seže seže daleko u davnu prošlost. Štovi Štoviše še,, Egipat nije jedini s kulturom koja potječe iz vremena prije pisane po vij  vijes esti ti,, jer ima i drugih kultura, kultura, kao što što je Sumersk Sumerskaa iz Mezop Mezopota otamij mije, e,  Vede  Vede iz doline Inda i Mayanska Mayanska iz Sred Srednj njee Amerike, či čije kultu kul turne rne predaje uključuju priče o njihovim pradavnim počecima. Tu epohu pri je povij povijest esti, i, o kojo kojojj postoje samo priče, ili usmene us mene predaj predaje, e, povjesn povjesniičari obično zovu Doba mitova. Ono o čemu te mitologije govore bilo je, većim dijelom, predmet nagađanja još otkako su se akademici i entuzijasti amateri počeli zanimati za njihovo značenje. Zar to nije ništa više od budalastih priča koje zabavljaju? Jesu li to religiozne pripovijetke? Ili je to nešto više? Nije lako odgovoriti na ta pitanja jer je potrebno razumjeti svjetonazor njihovih pretpovijesnih autora. No ipak znamo da mitologija obično uključuje nebeska tijela, uglavnom ona vidljiva na noćnom nebu. Te se mitove mitove tradici tra dicional onalno no smatralo smatra lo religioznim izričaj izričajim ima, a, pokušajima da se pruži svrha i povijesni smisao ljudskom postojanju. No neki znanstvenici tvrde da su ti mitovi veoma pogrešno shvaćeni, te da bi zapravo mogli biti znanstveni jezik za izražavanje vjerovanja koji se tiču ljudske vrste i prirode: ne tehnički jezik kakav imamo danas,

 već jedinstve jedi nstvena na i simbolična forma forma koja koja ostva ostvaruje ruje sve sve ono što je zapra vo cilj znanost znan ostii � obja objašn šnja java va prir pr irod odne ne procese i univerzum. unive rzum. Oni koji zagovaraju takvu teoriju kažu da bi mogao postojati zajednički izvor astron as tronomskih omskih i religioznih miš mišljljen enja ja raznih kultura, k ultura, pogotovo onih koje žive blizu jedna drugoj. Dok istražujemo tvrdnju da su Egipćani bili nasljednici ranije sofisticirane kulture, razumijevanje moguće uloge mitologije služi u oslikavanju pretpovijesti, ne u tradicionalnom smislu pitanja tko je gdje živio i kad su nastala kraljevstva,  već  već u smislu smislu prikaz prikaziva ivanja nja intel intelige igenc ncije ije i sofis sofistic ticira irano nosti sti ere. ere. Ako su me� me� galiti Nabta Playe doista bili proizvod sofisticiranih astronomskih spoznaja, drugi bi dokazi to trebali potkrijepiti.

Mjerenje sati Sustav bilježenja vremena postoji od 2000. g. pr. Kr., kad su drevni Egipćani izračunavali noćne sate na temelju promatranja zvijezda. Tijekom Srednjeg kraljevstva sustav sust av je još više razvijen. Do 1870 1870.. g. pr. Kr. zvijezde u usponu zamijenjene su njihovim kulminacijama. Premda neki dokazi upućuju na još raniji datum, do 1300. g. pr. Kr. dnevni su se sati mjerili uporabom gnomona, vrstom sunčane ure koja je koristila dužinu sjenke kao indikator prolaženja vremena. U  Abidosu,  Abidosu, u spomeniku spomen iku Seti Setiju ju I., I., po posm smrt rtni ni tekst (religiozne (religiozne "čini" i druge potrebne informacije zakopane s umrlim kako bi mu pomogle uputovan uput ovanju ju zagrobnim zagr obnim životom) životom) pokriva cije cijelu lu temu mjere mjerenja nja vremena. Prema P rema astr a stronoms onomskim kim kalkulacija kalkulacijama ma,, tekst je smješt smješten en u devetnaes� to stoljeće pr. Kr. U tom su tekstu dnevni sati izračunati uz uporabu štapa za sjenke, naprave koja se sastojala od uspravnog stupa povezanog s vodoravnim krakom. Ondje su bile i upute za uporabu. Štap je  bio pos posta tavl vljen jen u smje smjeru ru istok istok�za �zapa pad, d, a u podne se pomicao pomicao kako kako bi uju uju-troo gledao prema tr pr ema istoku, istoku, a posl poslije ije po podn dnee pr prema ema zapadu. Budući da se sjenke mijenjaju po duljini kao i po kutu, gornji dio je zacijelo bio proširen, možda T�šipkom, kako bi sjenka uvijek padala na skalu. Setijev je dijagram prikazivao sat koji je izravno mjerio osam sati, premda u tekstu jasno piše da u punom danu, od izlaska do izlaska sunca, ima dvadeset četiri sata. Dvanaest noćnih sati mjerilo se prema dekadskim zvijezdama. Drevni su Egipćani izabrali niz od trideset

šest jarkih zvijezda do čijih je uspona dolazilo u intervalima od deset dana. Dva sata prije podneva i još dva kasno poslijepodne, kad je naprava bila neoperativna, dopunjavaju dan od dvadeset četiri sata. Poslije je Tutmosisov štap za sjenke izravno mjerio deset sati. Tijekom vladavine Amenhotepa I. (1527�1506. g. pr. Kr.), uz izum  vodene  vodene ure, ure, omoguć omogućena ena je podj podjel elaa noći noći na na dvan dvanae aest st sezo sezons nski kih h sati. sati. Ura Ura  je mogla djelov djelovati ati u sumrak, kao kao i po mraku, vjeroj vjerojatn atno o izjed izjedna nača čava vaju ju-ći sate dana i noći od tog vremena dalje. Premda Premda su te sunčane sunč ane ure ur e bile funkcionalni funkcionalni način na čin biljež bilježen enja ja vremena tijekom svakodnevnog života, mnogo starija metodologija, koja  vuče korijene korijene iz drevni drevnije je astronomije astronomije,, stigla stigla je do našega našega razdob razdoblja. lja. Kao Kao što smo vidjel vidjelii po kalendars kalend arskom kom krugu krugu u Nabta Play Playi, i, ta metoda meto da koristi cikličko kretanje zvijezda na nebu.

Mjerenje Mjerenje doba Za nas, papir pap irnat natii kalendar kale ndarii i digitalni digitalni satovi bilj biljež ežee vrijeme vrijeme u sekundase kundama i mjesece u tjednima. Duža su vremenska razdoblja organizirana metrički � desetljeća, stoljeća i tisućljeća � što je proizvod suvremene civilizacije. Za drevne narode, jednako kao ni za nas, bilježenje kratkotrajnog  vremena nikad nije nije bilo bilo problem. Kao i uvi uvije jekk, izlazak izlazak Sunca Sunca označaoznača va svaki svaki novi dan, svak svakii mjes mjeseč ečev ev ciklus ciklus označa označava va jedan jeda n mjese jesec, c, a četiri godišnja doba određuju jednu godinu. Ali kako su drevni narodi brojili godine?

 Ju  Julijan janski kalen lendar Godine 527. poslije Krista rimski opat Dionizije Eksiguus uveo je kalendarski kalendarski pojam "A. "A.D." (Anno Domini Domini Nostri Nostri Jesu Jesu Christi � Godi Godina na našeg Gospod Gos podina ina Isusa Isusa Krista). Po tom t om se dogovoru godina 0 smatra godinom rođenja Isusa Krista. Prije šestog stoljeća naše ere, civilizaci ja Zapada pridržavala se drukči drukčijeg jeg standarda, s tandarda, što ga je 46. g. pr. Kr. uveo rimski car Julije Cezar. Te se godine Sosigen Sosigen iz Aleksandrije Aleksandrije (egipatski (egipatski astron ast ronom om i matemamate matičar grčkog podrijetla) podrijet la) savjet savjetova ovao o s carem kako bi bi se mogao preinači prei nači-ti rimski kalendar da bi se postigla jednostavnija i točnija struktura.

Kako bi nadomjestio pogreške u prošlosti, 46. g. pr. Kr. dodao je de vedeset  vedeset dana. Također je promijenio pr omijenio broj dana u mjesecim mjesecimaa kako bi dobio godinu go dinu od točno 365 365 dana. Za nultu godinu tog novog poretka poret ka  vremena  vre mena izabrao je 4713. g. pr. pr. Kr. i pokrenuo pokr enuo uru prvog sije siječčnja � neobičan neobičan izbor. Zašto 4713. g. pr. Kr.? Kr.? Zašto ne početi početi iznova tako da nulta godina bude, možda, rođendan Julija Cezara, ili godina kad je postao car, ili godina kad je utemeljen Rim? Zbog svojeg bogatstva i važnosti, Julije Cezar je vjerojatno učio u Pitagorinoj školi svete geometrije, kao dio svojeg obveznog obrazovanja. Pitagora je prihvaćao idealnu stvarnost koja se temeljila na "savršeno krutim tijelima", što je također moglo objasniti kretanje zvijezda i planeta. Ako se to ima na umu, sasvim je prihvatljiva ideja da je Cezar pokazivao svoje znanje stečeno tijekom obrazovanja i poštivao egipatsku astrologiju ukoliko je, iz egipatske perspektive, ta godina bila ko� zmološki važna. Bila je, i to doista veoma posebna godina. Evo zašto. Zvijezde Aldebaran (u zviježđu Bika) i Antares (u zviježđu Škorpiona) nalazile su se na obzoru u ponoć, 1. siječnja 4713. g. pr. Kr. U to se vrijeme Antares uzdizao na istoku, a Aldebaran se spuštao na zapadu. Antares je bio četrnaest minuta od obzora. Također u to vri jeme, Sunce Sunce se nalazilo na nebesko nebeskojj geogr geograf afsk skoj oj dužini duži ni od 14 stupnje stupnje- va (13 (13 stupn stupnjev jeva, a, 43 minute) u zvij zvijež ežđu đu Vodenj Vodenjak aka. a. Brzina Brzina Mjes Mjesec eca, a, koja koja nije nije kons ko nsta tant ntna na i varira između 11 i 15 stupnje stupnjeva, va, bila je 14 stupnjeva (13 stupnjeva, 59 minuta) na dan. Nultoga dana nulte godine ta su se važna nebeska tijela sastajala u broju četrnaest. Broj četrnaest  je sveti sveti broj broj Ozirisa � važnoga boga u egipa egipatsk tskoj oj kozmo kozmologi logiji. ji. Povrh zvijezda Aldebaran i Antares, Saturn je odigrao važnu ulogu u biranju toga datuma. Bio je povezan s najsvetijom zvijezdom u Egiptu, Sirijus, 19 minuta udaljenom i 19 stupnjeva u vlastitom znaku. Sunce, čije se rođenje toga dana slavilo, nalazilo se u Saturnovu znaku,  Vode  Vodenj njak aku. u. Julije lije Cezar Cezar je izabrao izabrao 1. sij siječnja 4713. 4713. g. pr. pr. Kr Kr. za početak svojega kalendara kako bi odao počast rađanju Sunca na visoravni Giza. No, istodobno je odavao počast rimskom blagdanu Saturnalija. Za Cezara je ta godina, tako davna (čak i prema rimskim mjerilima),  bila  bila očit i logičan logičan izbor. izbor.

Precesija ekvinocij ekvinocija a Grčki astronom Hiparh (190�120. g. pr. Kr.) bio je ambiciozni znanstvenik. Tijekom svojega je života promatrao i katalogizirao više od tisuću zvijezda, izračunavajući i bilježeći njihovu geografsku širinu, dužinu i magnitudu. magnitu du. Hiparh je također promatrao pomrčine Mjese jeseca ca i svoje rezultate uspoređivao s otkrićima Timokarisa (koji je živio sto pedeset godina prije), osobito po pitanju Spike, sjajne zvijezde blizu eklipse (velikog zamišljenog kruga na nebeskoj sferi koja sadrži ravninu Zemljine orbite, a to se zove ekliptična ravnina). Mjerenjem udaljenost između Spike i središta Mjeseca tijekom pomrčine, Hiparh je mogao izračunati odstupanje longitude između Sunca (što bi iznosilo 180 stupnjeva od Mjeseca) i Spike, te tako doći do točne longitude zvijezde. Otkrio je da se longituda povećala za dva stupnja u odnosu na Timokarisovo vrijeme. U narednim je izučavanjima Hiparh također opazio da će Sunce, tijekom svojeg godišnjeg kretanja, stići do prvobitnog položaja malo prije u odnosu na zvijezde. Slijedom toga, zaključio je da će svake iduće godine malo ranije doći do ekvinocija. Na temelju njegovih otkrića dobili smo izraz "precesija ekvinocija". U Hiparhovo je vrijeme do proljetnog ekvinocija došlo u točki između zviježđa Ovna i Ribe. Budući da se precesija kreće veoma polako, bila bi gotovo jednaka u  vrijeme  vrijeme rođenja rođenja Krista Krista,, ali ali ne zadugo. zadugo. Usko Uskoro ro je trebalo početi astrolo� astrolo� ško doba Riba. Na temelju tog mjerenja vremena putem zvijezda, drevne su kulture  bil  bilje ježžile ile duga razd razdob oblja lja što što ih zove zovem mo dobima. dobima. Malo Malo tko može može sum sumnja nja-ti da davni tajni znak kršćana, riba, potječe iz te grandiozne ure. Njihov Bog i Spasitelj rodio se uoči doba Riba i žrtvovao janje (Ovan). Bio je ribar ljudi, a one koje je ulovio (stvarni ribari) pretvorio je u svoje učenike i naučio ih kako će biti ribari za ljude. Na Maslinskoj gori čudotvorno je nahranio mnoštvo ljudi tako što je umnožio dvije ribe (čest znak Zodijaka za Ribe) i pet štruca kruha. Čak i priča o Marijinu  bezgrešnom  bezgrešnom zače začeću ću sadrži sadrži polarnost Rib Ribaa kroz suprotan suprotan znak Djevi jevice ce.. Pokazalo se da su rani kršćani dobro izabrali ribu kao simbol novoga  boga koji koji će vladati tijeko tijekom m doba Ribe Ribe.. Pitanje koje zbunjuje glasi: je li se znanje o precesiji ekvinocija i dobima Zodijaka tako brzo proširilo i prihvatilo od vremena Hiparha

do Kristova života? Ili su prvi kršćani možda koristili poznatije, starije spoznaje obogaćene koncepcijom zvjezdanih kretanja?

Feniksov Feniksov let let Kad je Julije Cezar odlučio preinačiti rimski kalendar, s razlogom je izabrao Sosigena iz Aleksandrije. Egipćani su imali jedini u potpunosti pouzdan kalendar drevnog svijeta. Zapravo, imali su dva, oba daleko superiorni superiornija ja onome ono me što su poznavali Babilonc Babilonci. i. Jedan Jedan je bio kalendar sa 365 dana (dvanaest mjeseci, a svaki je imao trideset dana), plus pet dodatnih blagdanskih dana, te Sotisov kalendar. Drugi se sastojao od 365.25 dana, a temeljio se na helijakalnom usponu zvijezde Sotis (Sirijus). Egipćani su znali da se dva kalendara neće poklapati nakon 1461 godine, te da će u skladu s tim morati unijeti prilagodbe. Preinaka kalendara u korelaciji sa Suncem uključivala je legendu o Feniksu, njegovoj smrti i ponovnom rođenju. Legenda kaže da postoji samo jedan Feniks. Na kraju svojeg života,  vraća se u svo svoje rodno ro dno mjes mjesto to u Araps Arapskoj koj pustinji pustinji,, između rije rijeke ke Nil Nil i Crvenog mora. Kad stigne onamo, spaljuje se (sjaj zore i svitanja), a zatim se uzdiže iz pepela. Premda je to ispričano na mitski način, očito je na taj način prikazana astronomska istina � da Sunce zapravo ne umire svakoga dana, već nestaje i ponovno se pojavljuje jer se Zemlja okreće oko svoje osi.

Gilgameš, Opći Opći potop potop i mit kao znanost Što se dalje vraćamo u prošlost, ima sve manje dostupnih dokumenata na temelju kojih bismo mogli procijeniti drevno znanje. Nije jasno na kojoj su razini precesije drevne kulture mogle pratiti zvijezde, te  jesu li ili nisu opazi opazili li prec preces esijiju u ekvi ekvino noci cija ja.. Jasn Jasno o je da su drevni narodi pozorno promatrali noćno nebo, pa su mogli relativno precizno pratiti Sunce i Mjesec, te da su nebeski objekti igrali važnu ulogu u njiho voj  voj mitolo mitologiji. giji. Mnogi znanstvenici znanstvenici vjer vjeruj uju u da su drevni mitovi nešto  više  više od moraln mor alnih ih pouka pouk a i neobični n eobičnih h priča. Treba Treba postaviti postaviti pitanje: pitanje: jesu li drevni narodi doista vjerovali da su zvijezde na nebu bogovi, što  je tradiciona tradi cionalno lno glediš gledište, te, ili su koristili stilizirani stilizirani jezik jezik za za širen širenje je info inforrmacija o bilježenju vremena? Kako bismo odgovorili na to pitanje, najprije moramo pojasniti što mislimo kad kažemo "bogovi". Način na koji su drevni tekstovi

prevedeni i protumačeni nameće suvremeno gledište o tome što je  bog,  bog, svemo svemogu gući ći i sveprisu sveprisutni. tni. Međutim, nije nije baš baš vjer vjeroj ojat atno no da su drevdrevni narodi dijelili to mišljenje. Prema kontekstu njihovih priča, bog se također može protumačiti kao načelo ili funkcija prirode. Teško je točno protumačiti što je bog upravo zbog simbolike jezika što su ih koristile koristile drevne drevne kulture. kulture. U svoje svojem m tekstu Theurgia, ili ili The Egyptian My sterie  steriess (Egipa (Egipatsk tskee zagon zagonetk etke), e), grčki filozof Jamblih (250�325) objašnjava tradicije svećenika drevnih Egipćana. Otkriva da je ono što se doima poput štovanja panteona bogova zapravo opis načina na koji funkcionira priroda. Određene prirodne funkcije, kao što su probava, disanje i razmnožavanje, personificiraju bogovi. Naprimjer, nakon mumifici� ranja, želudac i crijeva su se stavljali u posebnu posudu u obliku boga  Anubisa,  Anubisa, koji koji je bio prikazan kao čovjek jek s glavo glavom m šakala šakala.. Anubis je predstavljao funkciju probave jer može jesti pokvareno meso bez da mu pozli. Zato ne bi trebalo čudit č uditii da se mnogim mnogi m istraživačima istraživačima čini da najsta najsta-rija pisana priča poznata čovjeku,  Ep o Gilgamešu,  više govori o ne besima nego o stvarnom životu životu i samom čovjek jeku. Prema sumerski s umerskim m zapisima, Gilgameš je bio jedan od prvih kraljeva Uruka. Premda su Sumerani prvi put zapisali priču o Gilgamešu još u prvoj polovici drugog tisućljeća pr. Kr., njezino je podrijetlo vjerojatno mnogo stari je. S popularn popul arnošću ošću tog epa u drevnim vremenima nije nije se mogla mjeri mjeri-ti nijedna druga priča. Huriti, Hetiti, Asirci i Babilonci ponavljali su ga na različite načine tijekom drevnih vremena. U  Epu o Gilgamešu,  Enkidua (divljeg čovjeka, dlakavog i goleme snage) zavodi bludnica, te on usvoji ponašanje čovjeka. To ga namami u grad, gdje se susreće s Gilgamešom u žestokoj borbi od koje se trese kuća i oštećuje stup na vratima. Gilgameš ga je porazio, ali je potom zaključio da je dostojan prijateljstva. Zajedno planiraju odlazak u veliku šumu kako bi ubili strašno čudovište Humbabu, kojeg je bog Enlil (bog oluja ili bog zraka) imenovao čuvarom šume.  Ep o Gilgame šu kaže kaže da ga je "Enlil imenovao da bude užas za smrtnike. Njegova  je rika Veli Veliki ki potop. po top. Njego jegova va su usta vatra. Njego jegovv je dah smrt sm rt!" !" Humbaba je u tekstu nazvan bogom, a hum hum  znači "stvoritelj" ili "otac", dok Humbaba znači "čuvar cedra u raju". To se slaže s elamitskim  bogom, Humba Humb a ili Humban, Humb an, koji koji dije dijeli li titulu "nadmoćan "na dmoćan"" i "snažan" "snažan"

s planetima Merkurom i Jupiterom, te sa zvijezdom Procion (Alpha Canis Minori Minoris). s). Humbaba je "bog utrobe". Njegova je glava napravljena od crijeva, a samo jedna vijugava linija čini njegovo lice, osim očiju. Profesori povijesti povijesti znanosti, znanosti , Giorgio de Santillana Santillana i Hertha Hert ha von Dechend, Dechen d, autori knjige Hamlet's Mill: An Essay on Myth and the Frame of Time (Ha� mletov mlin: esej o mitu i vremenskom okviru), vjerovali su da bi Hum baba mogao biti aluz aluzijijaa na planet Merkur ili ili možda Jupi Jupiter ter.. Merkur ima nestalnu orbitu koja se redovito mijenja. Vijuga naokolo i može se usporediti sa zavojitim crijevima u trbušnoj šupljini. Kad Kad su junaci Gilgame Gilgamešš i Enkidu Enki du stigli stigli u šumu šu mu cedra, cedra, koja se proteprot ezala na "deset tisuća dvostrukih sati" (sto deset kilometara), odsjekli su glavu Humbabe nakon što su srušili najveće cedrove povjerene mu na čuvanje. Ali imali su pomoć; moćni Shamash (Helios, ili Sunce) šalje snažnu oluju koja je zaslijepila čudovište i prepustila ga njima na milost i nemilost. Po povratku u Uruk, Gilgameš je oprao kosu i svečano se odjenuo. Kad je stavio svoju tijaru (krunu), Ištar (Astarta), božica ljubavi (su� merski, Inanna), opčinjena njegovom ljepotom, zamolila ga je da je oženi. Gilgameš Gilgameš je to odbio i prezi pr ezirn rnim im je riječima riječima podsjeti podsjetio o na sudbinu njezinih prijašnjih partnera, uključujući Tammuza (Adonis). Samo su dvije nebeske osobnosti mogući kandidati za ulogu Ištar: planet  Vene  Venera ra;; i Sirij iriju us, pasja sja zvije ijezda (Sot (Sotis) is).. Oba Oba su poveza povezana na sa svoj svojst stvi vim ma  bludnice. Prezrena, Ištar bijesno odlazi na nebo i nagovara Anua da na Zemlju pošalje Bika nebesa da je osveti. Bik silazi, zastrašujuća izgleda, i svo jim  ji m prvim prv im potezom pote zom ubij ubijaa stotinu ratnika. Dva Dva su se junaka juna ka bacila na njeg njega. a. Enki E nkidu du ga drži za rep kako bi ga Gilgam Gilgameš eš mogao udari uda riti ti izmei zmeđu rogova i ubiti. Ištar se pojavljuje na zidinama Uruka i proklinje dva junaka koji su je osramotili. Enkidu tada istrgne desno bedro Bika i baca ga u njezino lice, brutalno joj se izrugujući. Slijedi proslava, ali bogovi odlučuju da Enkidu mora umrijeti, te ga na to upozorava mračan san. Nije potrebno nastaviti priču, jer je jasno da likovi priče, jednako kao u grčkoj mitologiji, simboliziraju kretanja nebeskih tijela. Kasnije, na devetoj ploči  Epa o Gilgamešu,   autor priča o Enkijevoj izravnoj

intervenciji jer savjetuje da se izgradi arka kako bi se preživio Veliki poto po top p (preteča i izvor bib biblij lijsk skee priče o Noi). Ta arka, arka, Ziusud Ziu sudri rina na arka, nema nikakve veze s doslovnim potopom, već odgovara Enkijevom zvijež zviježđu đu Argo i nebesko nebe skom m "potopu". Naravno, to to ima očite i dalekosežne implikacije: Veliki potop opisan u Knjizi postanka možda nije bio pravi potop, već opis nebeskih događaja. De Santillana Santillana i von Dechend kažu: "Potopi se odnose od nose na astronomastr onomski prikaz pri kaz koji koji se temelji na apstraktnoj apstrakt noj geome geometriji triji." ." Jednostavno Jednos tavno rečeno, ravnina nebeskog ekvatora (golemi zamišljeni krug na nebu, koncentričan sa Zemljinim ekvatorom) dijeli niz zviježđa na polovice. Sjeverna polovica zviježđa, onih između proljetnog i jesenskog ekvi� nocija, nocija, predstavlja kopno. Južna polovica, polovica, između izme đu jesenskog i proljetnog ekvinocija, uključujući zimski solsticij, predstavlja vode odozdo. Četiri točke Zodijaka (dva ekvinocija i dva solsticija) određuju kon� cepcijsku ravninu plosnate Zemlje. Zviježđa koja više ne obilježavaju  jesenski ekvinoc ekvinocij, ij, dakle padaj padaju u ispod ekvato ekvatora, ra, tonu u dubine "vode "vode". ". Na taj apstraktni način dolazi do nebeskog "potopa". To olakšava razu� Sjeverni nebeski pol

Južni nebeski pol

Slika 5.1. Nebeski Nebeski polovi polovi i ekvator (na temelju ilustracije Službe za mornarička istraživanja)

mijevanje potopa u epu o Gilgamešu. Također olakšava shvaćanje ideja sličnih mitova, kao što je grčka priča o Deukalionu, u kojoj Triton puše u školjku i tako naredi golemim valovima da se povuku. Djela Djela psiholo psihologa ga dvadesetog dvad esetog stolj stoljeć eća, a, Carla Car la G. Junga (Man and His Symbols (Čovjek i njegovi simboli)) i Ericha Neumanna (The History and Origins of Consciousness (Povijest i podrijetlo svijesti)), podupiru  podupir u tu teoriju svojim tvrdnjama da su se drevne misli više oslanjale na prirodn ro dnu u simboliku si mboliku nego na vrstu specifič specifičnog nog znanstvenog jezika jezika što ga danas koristi moderno društvo. Simbolika u mitu doživljava se kao način opisivanja prirode i kao sredstvo za introspekciju po pitanju ljudske evolucije i svijesti. Raznim drevnim drevn im kultura kult urama ma u kojima kojima se priča prepričavala, prepričavala, preda ja o Gilgam Gilgamešu ešu zasigurno je pred predsta stavlj vljala ala neki veliki veliki nebeski nebeski događaj događaj.. U drevnoj literaturi, kao i u modernom rasuđivanju, ona predstavlja liniju koja dijeli vrijeme. Za Sumerane, koji su prvi ispričali priču, ona je njihovu povijest podijelila na događaje "prije" i "poslije". Mi smo slijedili njihov primjer, te govorimo o poslije � i pretpotopnom svijetu � razdvajanju dvaju doba.

Mitolo Mitologij gijaa kao kao drevna drevna znanos znanostt Suvremeni stavovi odbijaju prihvatiti mogućnost da su drevne civilizacije mogle bilježiti vrijeme dalje od jednostavnih sezonskih opažanja koja određuju godinu. No, tijekom cijele povijesti bilo je astronoma, matematičara i povjesničara koji su na sofisticirane načine mjerili vri jeme. Povjesničar John G. Jackson (1907�1993) je, u svojoj studiji drevnog grčkog folklora i tradicija, dao neprocjenjiv doprinos objašnjavanju odnosa između drevnih mitova i drevnih zapažanja o zvijezdama. U grčkoj mitologiji čitamo o velikom mitskom etiopskom kralju Cefeju čija je slava bila tako golema da su on i njegova obitelj postali besmrtni u zvijezdama. On i njegova žena, kraljica Kasiopeja, te njegova kći, princeza Andromeda, svi su postali zvijezde na nebeskom svodu. Premda Pr emda bi se ta osobna oso bna veza veza sa zvijez zvijezdam damaa nama na ma mogla činiti čini ti neobičnom, Jackson primjećuje da se drevnim Etiopljanima nije činila čudnom. Jackson napominje da je Lucian, drevni grčki pisac i povjesničar

(180�120. g. pr. Kr.), opisao kako su stari Etiopljani pomno promatrali zvijezde. Etiopljani su bili prvi koji su uveli znanost o zvijezdama, i dali su imena planetima, ne nasumce i bez značenja, već vodeći računa o svojstvima što su zaključili da ih imaju; upravo je od njih to umijeće, još uvijek u nesavršenom stanju, prešlo Egipća� nima. Francuski učenjak Constantin�Francois Volney (1757�1820), poznat po veoma savjesnim opisima svojih istraživanja u sjevernoj Africi,  bio je posebn po sebno o fasciniran fasciniran visokom razinom ra zinom astronomskog znan znanja ja i s tim povezanom visoko razvijenom kulturom što su je ostvarili Etiopljani. Volney opisuje kako je ta drevna civilizacija izumila Zodijak: Dakle, na granicama gornjeg Nila, među crnom rasom ljudi, osmišljen je komplicirani sustav štovanja zvijezda, povezan s plodovima zemlje i poljoprivrednim radovima ... Tako je Etio� pljanin iz Tebe zvijezdama poplave, ili Vodenjakom, nazvao one zvijezde ispod kojih se Nil počinjao izlijevati; zvijezdama vola ili bika, one ispod kojih su počinjali orati; zvijezdama lava, one ispod kojih se ta životinja, tjerana iz pustinje žeđu, pojavljivala na obalama Nila; zvijezdama snopa, ili žetvene djevice, one iz sezone žetve; zvijezdama janjeta, zvijezdama dva jarića, one ispod kojih su na svijet dolazile te dragocjene životinje... Zatim je isti Etiopljanin, nakon što je opazio da do poplave uvijek dolazi istodobno kad se uzdiže prelijepa zvijezda koja se pojavljivala u smjeru izvora Nila, te se činilo da upozorava muževe na nadolazeću vodu, usporedio tu pojavu sa životinjom koja lavežom upozorava na opasnost, te ju je nazvao psom koji laje (Sirijus). Na isti je način nadjenuo imena zvijezdama Raka, onima gdje se Sunce, nakon što je stiglo do obratnice, polako povlačilo unatrag, slično kretanju raka. Zvijezdama divokoze, ili Jarca, nazvao je one gdje Sunce, nakon što je stiglo do najviše točke svoje godišnje putanje... oponaša kozu, koja uživa u penjanju po vrhovima stijena. Zvijezdama ravnoteže, ili Vage, nazvao  je one gdje su dani i noći bili bili jednaki, te su se doimali doi mali u ravno�

teži, poput te naprave; a zvijezdama Škorpiona nazvao je one pri kojima određeni periodični vjetrovi donose isparavanja, pa peku poput otrova škorpiona.  Volneyje procijenio procijenio da je Zodij Zodijak ak trebao tre bao nastati 15.1 15.194 94.. g. pr. pr. Kr.:  Ako  Ako se prec preces esija ija procijeni procijeni na otprilike sedamdeset i pol godina za stupanj, to jest, 2115 godina za svaki znak; te ako se uzme u obzir da je Ovan bio u svojem petnaestom stupnju 1447 godina prije Krista, iz toga proizlazi da se prvi stupanj Vage nije mogao poklapati s proljetnim ekvinocijem poslije 15.194. godine prije Krista; dakle, ako dodate 1790 godina nakon Krista, čini se da  je od nastanka nast anka Zodij Zodijaka aka prošlo 16.98 .984 godine. Charles�Francois Dupuis (1742�1809), profesor retorike na Lisieuxu, Francuska, vjerovao je da postoji zajednički izvor za astronomska i religiozna mišljenja Grka, Egipćana, Kineza, Perzijanaca i Arapa. U svojim knjigama The Origin of All Religious Worship (Podrijetlo svih religioznih štovanja), štovanja), The Origin Origin of Constellations (Podrijetlo zviježđa) i The Chronologic Chronological al Zodiac (Kro (Krono nolo lošk škii Zodijak), Zodijak),  Dupuis povezuje mitove iz drevnih vremena sa zapažanjima o nizu nebeskih događanja, te iznosi teoriju o logičnoj progresiji od štovanja Sunca do štovanja Sina. Te su knjige bile izvor nadahnuća za Giorgija de Santillanu kad  je počeo proučavati proučavati mitolo mitologiju giju i astrol astrolog ogiju iju starog Egipta. Egipta. Naslov je bio dovoljan da čovjeka ispuni nepovjerenjem � jedan od onih "entuzijastičnih" naslova kakvih je u osamnaestom stoljeću bilo veoma mnogo i koji su previše obećavali. Kako bi to moglo objasniti egipatski sustav, mislio sam, kad hijeroglifi  još nisu nis u bili dešifri dešifriran rani?... i?... Odbacio sam knjig knjigu, u, zapi zapisa savš všii samo  jednu  jed nu rečenicu: "Le "Le mythe est ne de la scien science; ce; la science science seule seule l'expliquera" l'expliquera" (Mit je rođen rođe n iz znanost znanosti; i; samo sa mo će će ga znanos zna nostt objaobjasniti). Odgovor mi je bio pred nosom, ali nisam bio spreman razumjeti ga. Poslije su de Santillana i von Dechend ponovno proučili Dupuisove ideje i otkrili da su nevjerojatno pronicave.

Knjiga Hamlet's Mill   de Santillane i von Dechend istražuje temu tumačenja mnogih drevnih mitova kao metaforičnog načina prenošenja astronomskih spoznaja o precesiji ekvinocija. Tvrde da je drevna mitologija bila egzaktna znanost koja je poslije potisnuta, a zatim za boravljena  boravljena kad je na scenu stupio grčko�rimski grčko�rimski svjeto svjetona nazo zor. r. De San� San� tillana i von Dechend istražuju sumerske "ploče Era�Eposa" pisane klinas kli nasti tim m pismo pismom m i proučavaju proučavaju važan mit u kojem Era (Mars) biva biva strogo ukoren od strane st rane Marduka (Jupiter) jer je poslao oružje oružje za uništenje onoga što je ostalo nak nakon on Potopa. Era proriče, a Marduk odgovara: odgovara: Era (Mars): Napravi put, ja ću poći cestom, Dani su završili, predviđeno je vrijeme prošlo. Mars (Jupiter): Kad sam ustao sa svojeg mjesta i dopustio da dođe

potop, Tada se poremetio sud Zemlje i Neba ... Bogovi, koji su drhtali, zvijezde nebesa— Njihov se položaj promijenio, a ja ih nisam vratio natrag. Za de Santillanu i von Dechend, to je "najjasnija tvrdnja što su je ikad izgovorili ljudi ili bogovi koja se tiče precesije (ekvinocija)". Tekst na ploči toč t očno no kaže da su zvije zvijezd zdee zapravo zapravo "bogovi neba" i da su promijenile položaje položaje,, a točn točno o se to događa u prece precesiji siji ekvino ekvinocij cijaa kad se proma proma-traju u dugom vremenskom razdoblju. Zviježđa koja se vide noću polako se pomiču obrnuto od Zodijaka. Očito je da su Sumerani to znali. Kako bi se znalo da do precesije ekvinocija doista dolazi, potrebno  je kroz veoma veoma dugo vremensko razdoblje razdoblje promat pro matrat ratii noćn no ćno o nebo. Za ljetnog solsticija, Sunce koje izlazi pojavljuje se tik ispod jednog od dvanaest zviježđa dodijeljenih mjesecima u godini. Danas se Sunce diže u zviježđu Riba 21. lipnja, ali kako vrijeme prolazi, za sto će se godina zviježđe pomaknuti toliko da će se sunce dizati u zviježđu Vodenjaka. Budući da su Sumerani kao kultura prestali postojati oko 2000 g. pr. Kr., njihovo znanje o precesiji precesiji podrazumij podra zumijeva eva da su noćn no ćno o nebo ne bo promatrali možda dvije tisuće godina, vrijeme potrebno da Zodijak rotira od jedne do druge zviježđe. To znači da su se najvjerojatnije  bavili  bavili astronomi as tronomijom jom barem ba rem od 4000. 4000. g. pr. Kr.

 Arthur  Art hur Harding, profe profeso sorr matematike i astronom astronomije ije na Sveu Sveuči čili lišt štu u  Arkans  Arkansasa asa,, tvrdi da je Zodij Zodijak ak morao biti koncipiran koncipiran u pretpovi pretpovijesn jesnim im  vremeni  vre menima. ma. Slaž laže se sa Jacksonom Jacksonom,, Volney Volneyem em,, Dupuisom, Dupui som, de Santi Santilla lla�� nom i von Dechendom, te u svojoj knjizi Astronomy: The Splendor of the Heavens Brought Brought Down to Earth (Astronomija: divota nebesa spu štena  štena na Zemlju) Zemlju) kaže da su se "znakovi zviježđa Zodijaka podudarali oko 300. g. pr. Kr. i također oko 26.000. g. pr. Kr. Znamo da su se koristili prije 300. g. pr. Kr. Dakle, morali su postojati barem od 26.000 g. pr. Kr." Skolastičko mišljenje o podrijetlu astronomije, osobito naprednog znanja kao što je razumijevanje precesije ekvinocija, uvijek je fa voriziralo relativno kasni datum, dat um, drugi dio prvog tisuć tisućlje ljeća ća pr. Kr.  Većina  Većina vjer vjeruj ujee da nije nije moguće da su pretpovijesne, pretpovijesne, "primitivn "primi tivne" e" kulture mogle posjedovati tako sofisticirano znanje. Međutim, nakon otkrića astronomski postavljenih megalita u Nabta Playi i podrobnih informacija što ih oni predstavljaju, znanstvenici koji su tvrdili da te spoznaje potječu iz starijeg doba došli su na svoje. Postoje uvjerljivi dokazi da je znanost o zvijezdama, uključujući precesiju, rođena u  Afric  Africii mnogo mno go prije prije nastanka nast anka prve egipatsk egipatskee dinastije dinastije (2920� (2920�2770 2770.. g. pr. Kr.). Prije više od šest tisuća godina, drevni su astronomi već znali ono što je Einsteinova genijalnost matematički dokazala � da nebesa nad nama,  svemir,  obavlja vječnu funkciju bilježenja vremena. Davno poznavanje poznavanje astronomije, demon de monst stri riran rano o u Nabta Playi Playi,, Su Su� meru i Etiopiji, postojalo je prije rođenja egipatske civilizacije. Protivnici Johna Westa i Roberta Schocha kada je riječ o određivanju drugog datuma klesanja Sfinge, što iziskuje mijenjanje datuma postojanja egipatske civilizacije, ili barem promjenu teorije o tome koja je kultura napravila Sfingu, tvrde da ne postoji kulturalni kontekst za prijašnju civilizaciju. To pretpovijesno poznavanje astronomije, tako dobro dokume dok ument ntir iran ano o u drevnim drevni m tekstovima, tekstovima, poja pojačav čavaa dokaze da je postojapostojala takva kultura, a njezina je ostavština bio faraonski Egipat. Kao što ćemo uskor us koro o otkriti, otkri ti, pir p irami amide de na visoravni visor avni Giza svje svjedoč dočee o sofist sofistici iciraranoj tehnologiji, koja ukazuje na daleko napredniju kulturu od one za koju se vjeruje da je postojala tijekom ili prije dinastičkog Egipta.

6

TEHNOLOGIJA PIRAMIDA Dokazi govore sami za sebe

 vatko će vam reći reći da su egipatsk egipatskee piramide pira mide bile bile veličanstv veličanstvene ene gro bnice faraona, faraona, mauzol mauzoleji. eji. Udžbenici od osnovne škol školee do fakul fakulte te-ta pojačavali su tu tvrdnju, iz generacije u generaciju. Koliko je nama poznato, doista su mogle biti grobnice. Ta je teorija valjana kao i bilo koja druga. Također je općeprihvaćena. Ipak, nema nikakvih fizičkih dokaza da su to uistinu bile grobnice. Premda je malo ostataka kostura pronađeno u Crvenoj piramidi, što ju je izgradio Snofru (2575�2551. g. pr. Kr.) u Dahshuru, nikakve mumije, zalihe za zagrobni život ili natpisi nikad nisu pronađeni unutar piramide. Međutim, te su stvari pron pr onađ ađen enee u grobnicama grobnicama kasnijih dinastija � naprimje naprimjer, r, u Tutankamo� Tuta nkamo� novoj kraljevskoj grobnici u Dolini kraljeva. Usprkos pomanjkanju dokaza, najjednostavnije objašnjenje i pretpostavka bili su da su piramide grobnice. Kako kaže teorija, prazne su zbog pljačkaša grobova koji su otuđili njihovo bogatstvo. Tradicionalna teorija kaže da su piramide djelo egocentričnih faraona koji su željeli veću i bolju  mastabu* za svoje svoje posljednje počivapočivalište. U tom smislu, arheološki dokazi jasno pokazuju da su se kraljevi i plemenitaši tijekom Staroga kraljevstva pokapali u mastabe. Pokojnika se stavljalo u drveni sanduk, a sanduk se potom spuštao u kameni sarkofag. Četiri spremnika, pokrivene posude, nalazile su se kraj sar�

S

* niska, pravokutna grobnica od opeka načinjenih od blata

kofaga, a u njima su bili pokojnikov želudac, crijeva, pluća i jetra. Njegova je grobna odaja bila puna pogrebnih tekstova i natpisa, što je omogućavalo kralju ili plemenitašu da nađe svoj put u zagrobnom životu. Međutim, Međut im, kao što sam već već rekao, rekao, ništa ništ a od toga nikad nije nije pronađeno u nekoj piramidi. U ovom ćemo poglavlju istražiti mogućnost da piramide nisu izgrađene kao grobnice, već im je svrha bila daleko intrigantnija.

Deset piramida Egipta Prema geometrijskoj definiciji, piramida je čvrsto tijelo koje ima vi� šekutnu, obično kvadratnu bazu čije četiri stranice čine osnovice trokutastih površina koje se sastaju u zajedničkom vrhu. Zapravo ima samo deset pravih piramida.* Izgrađene su tijekom treće i četvrte dinastije (između 2650. i 2467. g. pr. Kr.), i sve se nalaze unutar udaljenosti od osamdeset kilometara, blizu delte Nila. Kasnije su piramide izgrađene od krhotina i pijeska, smještene između kamenih zidina od kojih  je većina danas porušena poru šena.. Nakon što se kamena oplata takvih građe vina ošteti ili ili ukloni, one brzo propadaju. propadaju. Uz izuzetak prve piramide, što ju je izgradio Ðoser, narednih devet sadrži ukupno četrnaest neukrašenih prostorija u kojima se nalaze tri prazna, neobilježena kamena sanduka za koje se pretpostavlja da su sarkofazi. Međutim, ne sadrže nikakve religiozne natpise, žrtvenike ili druge pogrebne značajke kakve su pronađene u ranijim i kasnijim grobnicama. Još je zanimljivije da je Snofru, prvi kralj četvrte dinasti je, izgradio tri tr i piramide, dvij dvijee u Dahshuru Dahshu ru i jednu je dnu u Meidemu. Nitko ne zna zašto je to naredio. Zašto bi dao izgraditi tri grobnice? Ðoserova je piramida najprije bila  mastaba  s dva vertikalna okna. Jedno okno vodi do spremišta, a drugo do pogrebne odaje. No poslije  je dodana doda na malena stepenasta piramida, pir amida, a zatim je još više više proširena, te je nastala prva prava egipatska piramida. Sekhemhetova piramida, koja je danas ruševina, sadržavala je silazni prolaz, vertikalno okno i podzemnu prostoriju. Dokazi pokazuju da * Premda su kasnije strukture u obliku piramide izgrađene iz različitih razloga, to nisu bile prave piramide u smislu ranih dinastija � prava piramida je doslovce masivno tijelo, premda unutra obično postoji jedna ili više odaja.

TABLICA TABLICA 6.1 PIRAMIDE I NJIHOVI NJIHOVI GRADITELJI GRADITELJI  Vladar

Razdoblj Razdoblje e (g. pr. Kr.)

Lokacija

Piramida, naziv/vrsta

3. DINASTIJA

Ðoser Sekhemhet Khaba

2630�2611. 2611�2603. 2603�2599.

Sakkara Sakkara Zawyet el Aryan

stepenasta stepenasta slojevita

4 . DINASTIJA

Snofru Snofru Snofru Keops (Khufu) Ðedefre Kefren Smenkare

2575�2551. 2575�2551. 2575�2551. 2551�2528. 2528�2520. 2520�2494. 2494�2472.

Meidum Dahshur

srušena Nakrivljena

Dahshur Giza  Abu�  Abu�Ra Rawa wash sh Giza Giza

Crvena  Velika  Velika nedovršena Giza #2 Giza #3

 je,  je, u fazi planir planiran anja, ja, ta građev građevina ina zam zamišlj išljen enaa kao kao piramida. piramida. Kamena Kamena škrinja, isklesana od alabastra s kliznim poklopcem i učvršćena betonom, pronađena je u podzemnoj prostoriji. Škrinja je otvorena 1954. godine, ali je bila prazna. Nikakvi natpisi nikad nisu pronađeni u odaji ili u nekom od prolaza. Khabaova piramida, također danas u ruševinama, bila je izgrađena s vertikalnim oknom koje je povezivalo dva horizontalna prolaza što su završavali u jedinoj podzemnoj prostoriji. Jednako kao i druga piramida, u početku je zamišljena kao prava piramida, masivna s unutraš�

Slika 6.1. Ðoserova stepenasta piramida. Ilustracija Kevina Siembiede, © 1983. 1983. Palladium Books, Inc.

njim odajama. Također je pronađena prazna, bez ikakvih natpisa u podzemnoj prostoriji ili u oknima. Snofruova piramida u Meidumu je srušena, a njezina jezgra stoji poput tornja iznad ruševina. Sadrži silazni prolaz, a postaje vodoravan  blizu središta piramide. piramide . Vertikalno Vertikalno ga okno, veliči veličine ne 85x1 85 x115 15 centimetara, povezuje s praznom prostorijom u kojoj se nalaze konzole. Sastoji se od sedam stepenica, identična po dizajnu velikoj galeriji Velike piramide. U početku je to bila stepenasta piramida, ali je poslije preinačena u pravu piramidu piramidu s glatkim stranicama. stranicama. Također Također je pronaprona đena prazna i bez natpisa. Snofruova druga piramida, poznata kao Nakrivljena piramida, ima dvostruko nagnuti profil i dva odvojena niza prostorija. Jedan je ulaz na uobičajenoj sjevernoj strani, a drugi je na zapadu. Silazni prolaz od sjevernog ulaza visok je sto devet centimetara, prenizak da bi u njemu osoba mogla uspravno stajati. Vodi do dvije unutrašnje prostorije s gredama na stropovima. Obje su pronađene prazne. Drugi prolaz, također visine sto devet centimetara, spaja gornju prostoriju s otvorom  visoko  visoko na zapadnoj zapadnoj stranici piramide. Snofruo Snofruova va treća piramida, piramida, poznat poznataa kao Crvena piramid piramidaa zbog crvencrvenkaste nijanse kamena od kojeg je izgrađena, u dobrom je stanju. Još uvijek ima velike dijelove originalne kamene oplate, te je to najstariji kompletni spomenik u obliku piramide. Ni tu nema nikakvih natpisa u unutrašnjosti, kao ni izvana. Nagib Nagib stranica strani ca te piramid pir amidee identiča i dentičan n je gornjim dijelov dijelovima ima Nakrivljene piramide. Ulaz, dijagonala 1:2 pravokutnika, vodi niz dugi, nagnuti, sto dvadeset dvadeset centimetara centi metara visoki hodni hod nikk do do kamena stanca; zatim  vodi do dvije vije spojene i jednake j ednake prostorije prostorije s gredama na stropovima. Kratki prolaz vodi prema gore, do treće, veće prostorije. Strop s gredama te treće prostorije visok je petnaest metara. Tijekom Keopsove (Khufuove) vladavine, visoravan Giza privukla  je pozornos pozor nostt farao faraona na,, te je slje sljede deća ća podignuta podign uta Veli Velika ka piramida, čija je unutrašnjost najkompleksnija. U daljnjem ćemo tekstu vidjeti da je to pokazatelj nečega spektakularnog, ali zbunjujućeg. U Abu Rawashu, osam kilometara sjeverozapadno od Gize, Ðede� fre je izgradio osmu piramidu, danas posve srušenu, na pustom i nepristupačnom mjestu gotovo sto pedeset metara iznad doline Nila.

Znatno je manja od Ðoserove stepenaste piramide i, uvelike odstupa jući od tradicije tradicije,, sadrži samo jedan silazni silazni prolaz prolaz do prazne prazn e prostoriprost ori je. U njezin njezinoj oj unutrašnjosti unutrašnjost i nisu nađeni nikakvi nikakvi natpisi, natpisi, kao ni na onome što je ostalo od njezinih vanjskih dijelova. Kefren je naslijedio Ðedefrea, i njemu se pripisuje gradnja devete piramide, druge koja je podignuta na visoravni Giza. To je najbolje očuvana piramida u Gizi, a nalazi se kraj Keopsove. Po veličini su gotovo jednake jednake,, ali se Kefrenov Kefrenovaa pira pi ramid midaa doima doima većom jer je izgrađena na povišenom dijelu i ima netaknuti vrh. (Keopsovoj piramidi na  vrhu  vrh u nedostaje nedostaje gotovo gotovo deset deset metara.) Unutrašnjost Kefre efreno nove ve piramide je jednostavna u usporedbi s Keopsovom. Postoje dva ulaza, jedan točno točno iznad drugoga. Gornj Gornjii je ulaz ulaz petnaest metara metara iznad tla, a otvara se u uski prolaz obložen crvenim granitom. Spušta se do kamena stan� ca, zatim dalje vodi horizontalno do velike prostorije (14,17 x 5,02 x 6,85 metara) isklesane u vapnenačkoj stijeni. Na stropu prostorije nalaze se zabati od vapnenačkih ploča, postavljeni pod istim kutom kao i vanjske stranice piramide. Na zapadno zapa dnom m kraju kraju te prostorije nalazi se prazan, praza n, neobilje neobilježen žen sanduk od poliranoga granita veličine 2,59 x 1,06 metara i dubok jedan metar. Postavljen je u pod u razini poklopca, koji je razbijen na dva komada i leži u blizini. Godine 1818. talijanski ga je pustolov, Giam�  battista Belzo Belzoni, ni, pronašao u takvom t akvom stanju stanju.. Drugi je ulaz isklesan u kamenu stancu. Na dnu toga prolaza nalazi se velika i prazna podzemna odaja, bez ikakvih natpisa. Treća Treća se pirami pir amida da u Gizi Gizi pripisuje Smenkareu, Smenkareu, a jednako jedn ako kao i drugih devet piramida, ne sadrži nikakve natpise ili oznake. Jedino ga He� rodotov prikaz i spominjanje njegova imena u okolnim  mastabama čine vjerojatnim graditeljem. Mnogo je manja od drugih dviju piramida u Gizi � sedam posto veličine Keopsove piramide. Donja polovica  bloko  blokova va za oplatu oplatu napr naprav avlje ljena na je od gruboga gruboga granita granita.. Njezi jezina na sjev sjever erna na stranica, oko ulaza, i jedan dio istočne stranice izgrađeni su od finoga granita. Gornja Gornja polovica polovica piramide piramide u potpuno pot punost stii je obložena finim pločama vapnenca. Glavna Glavna podze pod zemna mna prostorija isklesana isklesana je u kamenu kamenu stancu, obložeobložena crvenim granitom i bez ikakvih natpisa. Njezin se strop doima nadsvođenim, ali pomniji je pregled otkrio da je zapravo napravljen

od velikih, tijesno priljubljenih granitnih ploča postavljenih u zabate. Njihove su donje strane obrađene tako da čine lažni svod. U odaji je pronađena škrinja od bazalta, ali su je početkom dvadesetog stoljeća izvadili britanski pustolovi. Nažalost, izgubljena je na moru ispred španjolske obale.

 Velika  Velika pira pi ram m ida id a S tri odaje, osam prolaza i velikom galerijom, Keopsova Velika piramida ima najkompleksniju unutrašnjost od svih egipatskih piramida. Originalni se ulaz otvara u uski silazni prolaz (120 centimetara visok i 106 centimetara širok) 105 metara u kamen stanac i završava u podzemnoj prostoriji. Premda je velika (14 x 8 x 3,5 metara), ta je prostorija nedotjerana i nema nikakvih natpisa. Njezina je svrha nepoznata, pa je prema nekim teorijama trebala udomiti kraljev sarkofag, ali su se graditelji predomislili, odustali od te prostorije i izgradili ono što se danas naziva kraljičinom odajom. Prema drugim teorijama, plan je ponovno promijenjen, te je izgrađena još jedna prostorija u  višem dije dijelu lu piramide pirami de koja koja je na koncu postala kraljev kraljevom om odajom odajom.. Prema teoriji grčkog povjesničara Herodota, Keopsovo je tijelo smješteno u prostoriju duboko ispod piramide kako bi voda Nila, koja je onamo dolazila kanalom, prostoriju pretvorila u podzemni otok. Nitko ne zna je li podzemna odaja ona o kojoj je govorio Hero� dot, ali ako jest, morala bi biti trideset metara niže da bi bila na razini Nila. Herodo Her odot, t, koji je živio živio dvi dvije je tisuće godina godi na nakon nakon izgradnje izgradnje Vel Veliike piramide, zacijelo je prepričavao legendu. Nikakvi dokazi ne pokazuju da je njegova priča istinita. U razini tla, uzlazni prolaz križa se sa silaznim. Veoma je uzak (120 centimetara visok i 106 centimetara širok) i penje se pod kutom od 26,5 stupnjeva na udaljenosti od četrdeset metara. Tada se izravna va u drugi, veoma maleni hodni ho dnikk koj kojii vodi do kraljič kraljičine ine odaj odaje. e. Budući da je originalni pod bio sklizak, tijekom 1940�ih postavljeni su rukohvati i drvene dr vene rampe ra mpe s metalni met alnim m uporištima uporišt ima kako bi se lakše lakše mamanevriralo prolazima. Tik ispred kraljičine odaje, tlo prolaza spušta se za četrdeset pet centimetara. Kraljičina je odaja prazna, a zidovi od vapnenca pokriveni su gipsom. Pod prostorije ostao je neravan. Neobičnost te prostorije su dva

okna od pedeset dva kvadratna centimetra, za koje se u početku vjerovalo da su služili za prozračivanje, a pružaju se u gornje dijelove piramide. Godine 1993. Rudolf Gantenbrink i njegova ekipa otkrili su da su ta okna na krajevima zatvorena vapnenačkim blokovima. Nakon tog otkrića, postalo je jasno da su bila dio originalnog plana, te su građeni od jedne razine do druge kako je piramida rasla. Južno se okno pruža više od osamnaest metara iznad poda kraljeve odaje, a dugačko je dvadeset šest metara. Na spoju horizontalnih prolaza s onima koji se uspinju nalazi se  velik  velikaa gale galeri rija ja � 48 metara dugač dugačka, ka, 9 metara visok visokaa i 19 metara metar a šiširoka na dnu, s konzolama na stropu. Zanimljivo je da do stropa vodi sedam slojeva kamena, baš kao u Snofruovoj piramidi u Meidumu. Galerija, neobično velika u usporedbi s drugim prolazima, uzdiže se do još jednog hodnika koji vodi do kraljeve odaje. Maleni prolaz obložen granitom omogućuje pristup u kraljevu odaju iz velike galerije. Kroz taj se tunel može proći jedino puzeći. Ta  je odaj odajaa daleko najv najveć ećaa zagonetka, zagonetka, a izrađena je u potpuno pot punost stii od glat glat-kih ploča granita. Njezini su zidovi napravljeni od pet redova kamena koji se sastoje od sto granitnih blokova. Svaki je blok težak trideset tona. Nikakva žbuka nije korištena za spajanje, jer je svaki kameni

Slika 6.2. Presjek Velike piramide (iz knjige Pyramids and Templ Temples es of Gize Gizeh h (Piramide (Piramide i hramovi Gize), Gize), W.  W. M. Flindersa Petrieja)

 blok isklesa isklesan n tako da se savršeno savršeno uklapa u ostale ostale.. Devet Devet granitnih granit nih  blokov  blokova, a, od kojih kojih su neki teži teži od pedeset tona, čine čine strop. Iznad stropa, niz grubo rezanih granitnih blokova složeni su jedan na drugoga. Prostori između blokova čine pet pregradaka, što se zove Davisonova soba, po čovjeku koji ih je otkrio, Nathanielu Davi� sonu. sonu . Neki znanstvenic znanst venicii vjeruj vjeruju u da je ta prostorija prostori ja tako tak o napravljena kako bi se smanjio pritisak kolosalne težine kamena odozgo. Međutim, u kraljičinoj odaji, koja je niže i pod još većim pritiskom, nema takvog stropa. Premda u piramidi nema nikakvih natpisa, na jednom od gornjih blokova nalazi se ime Keopsa, a vjeruje se da je to bio znak iz kamenoloma što ga je napravio radnik. Na zapadnom kraju kraljeve odaje nalazi se prazan, otvoren sanduk isklesan od granita i glatko poliran. Prolaz koji vodi do prostori je previše previše je uzak da bi kroz njega jega prošao sanduk, sanduk, pa je vjeroj vjerojatn atno o ondje stavljen dok se piramida još gradila. Ako je poklopac sanduka ikad postojao, nestao je bez traga. Ni u jednom prolazu ili odaji nikad nisu pronađeni čak ni dijelovi poklopca, krhotine ili komadići. Na sjevernom i južnom zidu nalaze se okna za prozračivanje koja  vode do vanjs vanjskih kih dije dijelo lova va piramide. piramide. Po nagibu i veličini veličini,, identična su onima u kraljičinoj odaji. Velika je piramida po tome jedinstvena. Nijedna druga piramida nema takvih okna.

Nedostatak dokaza podupire teoriju o grobnici Neovisni egipatski egiptolog Moustafa Gadalla kaže da samo pomanj � kanje pogrebnih predmeta opovrgava teoriju da su piramide služile kao grobnice. Ostaci, komadići ili vlakna s mumije zasigurno bi ostali u odaji za pokop, ili negdje drugdje u piramidi, ako je to bilo posljednje počivalište pokojnika. Nadalje, prolazi u piramidi su previše niski � gotovo svi su niži od sto dvadeset centimetara � i previše uski da bi se kroz njih nosilo sarkofage. Općenito govoreći, u svim pravim egipatskim piramidama, onima koje su napravljene kao masivne građevine, jednostavno nedostaje adekvatnog prostora za ljude i obrede, što  je bilo izrazito važno za putovanje putovanje pokojnika pokojnika u zagrobni zagrobni živo život. t. I konačno, ljudski ostaci nikad nisu pronađeni unutar prave piramide. Lopovi kradu blago, dobra novčane vrijednosti, ali će izbjega�

 vati truplo. trupl o. Dragocjenosti unutar unut ar ovoj ovojaa bile bile bi izvađene izvađene,, ali ali bi truplo tr uplo ostalo kraj sarkofaga. Ako se prihvati teorija da su pljačkaši grobova razbijali poklopce sarkofaga kako bi došli do osobnoga blaga faraona, zašto bi se gnjavili time da odnesu i sarkofage? Da i ne spominjemo sirovu snagu potrebnu za "bijeg" s tako glomaznim predmetom. Djelići tih, navodno razbijenih sarkofaga, ili njihovih poklopaca, nikad nisu pronađeni u prolazima ili odajama piramida.  Vid  Vidljljiv ivii dokazi dokazi suger sugerira iraju ju da piramide pir amide nikad nisu bile ile nami namijen jenjen jenee smještaju ljudskih bića, mrtvih ili živih. Budući da su prolazi i odaje planira plan irani ni i ugrađen ug rađenii u piramide, vrijeme vrijeme i trud tru d uloženi u njiho njihovu vu gragradnju logički podrazumijevaju da su nečemu služili. Unutrašnja struktura Velik Velikee piramide, pirami de, najkom najkomple pleksn ksnija ija od svih piramida, piramida, doima se pop p oput ut nedokučivog niza prolaza koji se penju i spuštaju, uz jedan središnji, glavni uzlazni prolaz. Naravno, time ti me se postav postavlja lja pitanje: pitanje: ako piramipirami de nisu bile grobnice, što su onda bile?

Znanost reverzibilne tehnike Uopće ne manjka teorija o tome čemu su služile piramide. Sa svojim unutrašnjim dizajnom, Velika je piramida, zajedno s ostalima na visoravni Giza, bila središte brojnih nagađanja. Postoje argumenti u korist teorija da su pira pi ramid midee bile grobnice, grobnice, spomenici spomenici u čast čast početka egipat egipat-ske civi civiliz lizac acije ije,, harm ha rmon onič ični ni hramovi hr amovi,, te objekti objekti za privlačenje privlačenje duhovne energije. Premda sve te teorije mogu biti zanimljive, nijedna u potpunosti ne objašnjava dokaze vidljive unutar Velike piramide.  Ako  Ako je tako mnogo mnog o vremena, vremena, truda tr uda i materijal materijalaa uloženo u masivmasivne projekte gradnje piramida piramida,, logično logično je pretpostaviti pretposta viti da su one vjerovjero jatno  jat no donosile nekakvu nekakvu korist, barem za faraon faraone, e, a možda mož da i za cije ijelu civilizaciju. Tijekom ratovanja, tehnički odjel vojne obavještajne službe obično rastavlja, analizira i ponovno sastavlja zarobljenu opremu da  bi se shva shvatil tilo o kako kako je predmet napr naprav avlje ljen n i koja je je njeg jegova fun funkcija, ija, te da bi se utvrdile tehničke sposobnosti neprijatelja. To se naziva "re verzibilnom  verzibilnom tehn tehnik ikom om", ", a nje njezi zin n je cilj utvrditi utvrditi kak kako o nešto funkcio funkcionira nira.. Premd Premdaa nije nije moguće rastaviti rastaviti Veli Veliku ku piramid piramidu, u, tijekom godina godina su mnomno gi istraživači doprinijeli obilju akumuliranih informacija o gradnji piramide, kao i našem poimanju svrhe svega toga. Istraživanja po

načelu reverzibilne tehnike u Velikoj piramidi iziskuju opsežno poznavanje mehaničkog inženjerstva.  Vel  Velik ikaa je piramida pira mida golema golema slag slagal alic ica, a, premda je bolj boljee reći labirint. Srećom, gotovo svi su djelići još uvijek ondje. Kako bi utvrdio koja je  bila njezi njezina na svrha, svrha, samo je potreb pot rebno no da detektiv detektiv sklon mehanici, koji koji dobro poznaje proizvodnju, strojnu obradu i dizajn, temeljito prouči prolaze i odaje piramide, tehnike gradnje, materijale i ostatke dokaza. Takva bi analiza bila uspješna jedino ako bi se bizarna mješavina prolaza i odaja objasnila kao cjelina, na razumljiv način. Christopher Dunn, školovani strojar o kojem je bilo riječi u 4. poglavlju, takav je detektiv. Tijekom razdoblja od dvadeset godina, Dunn je nekoliko puta posjetio Egipat i primijenio svoje znanje o preciznoj strojnoj obradi i tehnikama proizvodnje na mehaničku analizu Velike piramide. No, njegovi zaključci nisu namijenjeni onima s predrasudama. Reakcija slučajnog prolaznika na naslov Dunnove knjige,  The Giza �  što Power Plant (Elektrana u Gizi),   obično glasi "ovo zvuči šašavo" �   je očito očito pos poslje ljedi dica ca tradicio tradicionalnog nalnog obra obrazo zova vanj nja. a. Međutim,  Međutim, njegova analiza i teorija su daleko najopsežnije od svih ikad iznesenih o unutrašnjosti Velike piramide. Nadahnut knjigom Secrets of the Great Pyramid (Tajne Velike piramide)  Petera Tompkina iz 1970�ih, Dunn je tijekom narednih dvadeset godina posjećivao Egipat kad god je mogao, te primjenjivao svoje tehničko znanje kako bi našao odgovor na pitanje za što se piramida mogla koristiti. Dunn je smatrao da raspored odaja i prolaza ukazuje na nešto mehaničko, a proučavanje dokaza potvrdilo je njegove sumnje. Dunn kaže da ukupnost dokaza pokazu je da je piramida građev građevina ina čij čija je svrha svrha bila bila apsorbira apsorbirati ti Zeml Zemljin jinee tektektonske vibracije (oblik energije) i transformirati ih u električnu energiju�

Geomehanička elektrana Zemljina se kora sastoji od niza pomičnih dijelova, devet velikih tektonskih ploča i dvanaest manjih, koje se uvijek sudaraju ili razmiču. Pritisak raste u tektonskim rasjedima, te se oslobađa. Takva oslobađanja mi osjećamo kao snažne vibracije, potrese. Mehanička svojstva stijena kroz koja putuju seizmički valovi brzo dijele te valove na dvije  vrste. Komp Kompres resijsk ijskii val valov ovi, i, također t akođer poznati kao prima pr imarni rni ili ili " P " valo� valo�

 vi,  vi, najbrže najbrže putuju kroz Zemljinu Zemljinu koru, koru, brzinama između 1,5 i 8 kilometara u sekundi. Sekundarni ili "S" valovi putuju sporije, obično  brzinom od 60 ili ili 70 posto brzine P valov valova. a. P valo valovi vi tresu tresu tlo u smjer smjeru u u kojem se šire, a S valovi tresu okomito ili dijagonalno u odnosu na smjer širenja. Premda su stvarne frekvencije seizmičkih valova ispod dosega ljudskog sluha, moguće ih je čuti ubrzavanjem snimljenog seizmograma. Tipično, nakon visokofrekventnih P valova slijedi zvuk naleta produženih S valova, niže frekvencije. Slijedom stalnog sudaranja Zemljinih ploča, neprestano se zbivaju  veoma maleni potresi. potresi . Mi osjeća osjećamo mo samo snaž snažnij nije. e. To zaprav zapravo o znači znači da Zemlja cijelo vrijeme vibrira i ima vlastitu temeljnu frekvenciju. Bilo bi moguće izvući te vibracije kad bi postojao objekt koji bi reagirao u skladu s temeljnom frekvencijom Zemlje. Kad bi se osmislio uređaj na način da njegova vlastita rezonantna frekvencija bude ista, ili u harmoniji s frekvencijom Zemlje, imao bi potencijal postati ono što zovemo harmonični oscilator � objekt koji  je u harmoni ha rmoničnoj čnoj rezona rezonanciji nciji s drugim, obično većim većim,, objektom objektom koj kojii  vibrira.  vibrira. Kad bi bi se pokrenuo, pokrenuo, takav takav bi oscila oscilator tor crpio crpio ener energi giju ju iz Zem Zemlje lje i vibrirao u skladu s njom, pod uvjetom da Zemlja nastavi vibrirati na istoj frekvenciji. Na taj bi se način energija mogla učinkovito dobi vati iz Zeml Zemlje. je. Dunn je otkrio da je Velika piramida, koja pokriva veliko područje tla, u harmoničnoj rezonancjii s vibracijama Zemlje, te djeluje kao akustični rog za skupljanje i usmjeravanje Zemljinih vibracija. Nakon što je analizirao njezinu unutrašnju strukturu, također je zaključio da su prolazi i odaje osmišljeni tako da maksimalno uvećaju protok zvuka. Stvaranjem izmjeničnih otkucaja na vrhu piramide i u podzemnoj odaji � značajka svih egipatskih piramida � struktura bi bila aktivirana. Čim bi se vibracija piramide uskladila s vibracijom Zemlje, prijenos energije bi trajao sve dok se proces ne bi preokrenuo. Chris Dunn  je točno to čno objasnio objasnio kako kako se to postizalo postizalo u unutrašnjoj unutrašnjoj strukt str ukturi uri piramipirami de. Tada bi još jedino bio potreban sustav pomoću kojeg bi se energi ja iskorišta iskorištavala vala..

Generator Generator električne električne struje (kraljeva (kraljeva odaja) odaja) Kristal kvarca neobično reagira kad je izložen vibraciji. Pojava je poznata kao piezoelekt pi ezoelektrični rični efek fekt, a sastoji sastoji se od naizmjeničnog naizmjenič nog pritiska pritis ka na kristal izazvanog vibriranjem, čime nastaje električna struja. (Mikrofoni, naprimjer, rade na tom principu.) Kristal kvarca ne stvara energiju; samo je pretvara iz jedne vrste energije u drugu. Zapravo, služi kao transformator. Zanimljivo, kraljeva je odaja izgrađena od asuanskoga granita koji sadrži 55 posto ili više kristala silicijskoga kvarca. Dakle, kraljeva je odaja, u određenom smislu, transformator. Dokazi za to veoma su uvjerljivi. Iznad kraljeve odaje nalazi se pet redova granitnih greda, ukupno četrdeset tri, a svaka je teška oko sedamdeset tona. Svaki je sloj granita odrezan pravokutno i paralelno na tri strane, ostavljen neravnim s gornje strane, i razdvojen prostorima dovoljno velikima da se onamo može zavući čovjek. Slijedom toga, svaka bi granitna greda mogla vibrirati ako bi bila izložena odgo varaj  varajuć ućoj oj količini ener energij gije. e. Ako Ako su usklađene na istu frek frekve venc ncijiju, u, druge bi grede također vibrirale u istoj, ili harmoničnoj, frekvenciji kao i prva. Nadalje, ako bi se izvorna frekvencija, zvučni unos, poklapala s prirodnom frekvencijom grede, tada bi prijenos energije bio maksimalan, kao i vibracije greda. Kako bi se povećala sposobnost četrdeset tri granitne grede da budu rezonantne s dolaznom frekvencijom, prirodna frekvencija greda morala bi biti u skladu s dolaznom frekvencijom. Da bi se to postiglo, grede su morale biti oblikovane odstranjivanjem dijelova kamena dok se nije ostvarila željena frekvencija. Princip što ga ovdje vidimo jednak je principu glazbene viljuške. Velike su glazbene viljuške rezonantne s niskim frekvencijama, a manje s višim frekvencijama. Granitne su grede morale biti rezonantne s istom frekvencijom, a to  je značilo značilo da su sve sve morale biti istog istog oblika oblika i težine. Uprav Upravo o to pokazu ju vidl vidljijivi vi dokazi. Gradit Graditelji elji odaj odajaa obradili su neravne strane greda prije nego su ih postavili na mjesta, odstranjujući komade i bušeći rupe. Zapravo, "usklađivali" su ih. Akustična testiranja potvrđuju da su granitne grede doista rezonantne s temeljnom frekvencijom. Zapravo, sama odaja pojačava tu frekvenciju stvaranjem dominantnih frekvencija. Odaja stvara povišen akord F, a vjeruje se da je to u harmoniji s prirodnom vibracijom Zemlje.

 Akustička  Akustička ispiti ispitivan vanja ja unutar unut ar kralj kraljev evee odaj odajee također takođ er otkriva otkrivaju ju da  je cije ijela prostorija prostorija odvojena odvojena od okolnih zidova zidova od kamena kamen a vapnenca. Granitni pod počiva na "valovitom" kamenu vapnencu; zidovi su poduprti izvana i uvučeni trinaest centimetara ispod poda. Konačni  je rezultat taj taj da cije cijela la prostorija prostorija može slobodno s lobodno vibrirati s najveć najvećom om učinkovitošću, te je spremna pretvarati Zemljine vibracije u električnu struju. Kristal koji koji vibrira u granitu grani tu stvara električno polje polje,, ali za iskoiskorištavanje energije potrebno je sredstvo za prenošenje, a dobiveno je slijedom kemijskih procesa u kraljičinoj odaji, uz korištenje vodikova plina. Ako postoji električno polje, vodikov plin postaje "pobuđen" � u atomskom smislu, jer njegovi elektroni šire svoju orbitu oko jezgre. Prisiljavanjem vodikovih elektrona da se vrate u svoje prvobitno stanje (mirovanja), oslobađa se njihova energija, a uz odgovarajuću opremu za prikupljanje i fokusiranje te energije, mogla se koristiti u nekim uređajima. (Današnja istraživanja bave se tom vrstom proizvodnje struje za napajanje laptopa i protetskih naprava, premda su u današnjim minijaturnim uređajima učinkovitija druga sredstva, a ne vodik.) Zanimljivo je da je sama škrinja u kraljevoj odaji rezonantna na 438 herca � u skladu s prostorijom. Potrebno je dovoljno energije za djelovanje na grede i aktiviranje njihovih piezoelektričnih svojstava.

Rezonantna dvorana dvorana (velika galerij galerija) a) Ključ za postizanje vibracija kraljeve odaje je struktura ili naprava koja usredotočuje vibracije primljene kroz piramidu � što je točno svrha velike galerije. Velika je galerija zatvoreni prostor s rezonatori� ma instaliranim instali ranim u proreze proreze na zidovima. zidovima. Rezonator Rezonator je predmet pred met određenih dimenzija izabran za omogućavanje internih rezonantnih oscilacija akustičnih valova određenih frekvencija. Vibracija rezonira unutar šupljine predmeta kako bi proizvela zvuk određene frekvenci je,  je, što se temelj temeljii na veličin veličinii šupljin šupljine. e. Za smje smješt štaj aj rezonatora velik velikee galerije izrađeni su drveni okviri, montirani na pod i strop, a krajevi okvira bili su uvučeni u pravokutne proreze uklesane u kamenu vapnencu. Kad su rezonatori bili na svojim mjestima, zbog silne opreme,  vjeroja  vjerojatno tno nije nije bilo moguće hodati hoda ti kroz gale galeri riju ju.. Zadatak rezonatora rezona tora  bio je preinačiti prei načiti i koncent ko ncentrir rirati ati vibrac vibracije ije u zvuk zvuk.. Dunn kaže da oblik galerije, njezini kutovi i površine, reflektiraju zvuk i usmjeravaju ga u kraljevu odaju. Kad se zvuk usmjeri u granit�

nu rezonantnu šupljinu, prisiljavajući granitne stropne grede da osciliraju, tada grede iznad njih počinju rezonirati u harmoniji s njima. Slijedom toga, postiže se maksimalna rezonancija i cijeli granitni kompleks postaje masa energije koja vibrira. Posebna namjena velike galerije bila je prenošenje energije, što ju je hvatala velika površina piramide, u rezonantnu kraljevu odaju. Premda je potrebna potvrda inženjera za akustiku da je velika galerija doista mogla na taj način reflektirati zvuk, Dunn je mogao ek� strapolirati druge informacije povezane s akustičnim napravama koje se više ne nalaze na svojim mjestima. Iznio je teoriju da su se u velikoj galeriji nalazili rezonatori koji su združene vibracije Zemlje i piramide pretvarali u zvuk koji se prenosi zrakom. Dvadeset sedam parova proreza u bočnim rampama galerije moglo je sadržavati rezonantne uređaje. Time bi se moglo objasniti postojanje tih proreza, što je uvijek  bilo velika velika zagonetka. zagonetka. Ako Ako je njiho njihova va fun funkcij kcijaa bila bila reagirati reagirati na Zem Zemlji� lji� ne vibracije, onda su mogli nalikovati Helmholtzovu rezonatoru (vidi sliku 6.3), suvremenom uređaju koji ima sličnu funkciju. Helmholtzov rezonator reagira na vibracije i maksimalno poveća va prijenos ener energi gije je iz izvor izvoraa vibra vibracij cija. a. To je šupl šuplja ja kugla kugla s okruglim otvorom između jedne desetine i jedne petine njezina promjera, obično napravljena od metala, ali može biti i od drugih materijala.  Velič  Veličin inaa kugle određuje određuje frek frekve venc ncijiju u na koj kojoj oj rezonira. Ako Ako je frek frekve venncija rezonatora u skladu s njegovim izvorom, izvlačit će energiju iz izvora i rezonirati s većom amplitudom. Dunn teoretizira da je svaki rezonantni uređaj u velikoj galeriji  bio opremljen opremljen s nekoliko nekoliko rezonatora sličnih sličnih Helmholtzovu, Helmholtzovu, usklađeusklađenih s različitim harmonijskim frekvencijama. Svaki je rezonator u nizu reagirao višom frekvencijom od prethodnoga, te je podizao frekvenciju vibracija što su dolazile iz Zemlje. Kako bi to postigli, drevni su znanstvenici morali svaki sljedeći rezonator učiniti manjim i smanjiti udaljenost između dva zida. Zapravo, zidovi velike galerije se sedam puta šire prema unutra, od poda do stropa. Rezonatori na dnu bili su učvršćeni u proreze na rampi. Duž drugog sloja zida s konzolama nalazi se utor uklesan u kamen, što ukazuje na mogućnost da su rezonatori učvršćeni i namješteni tako da su najprije instalirani u proreze na rampi. "Zakucani" klinovi, u utoru, držali su ih na želje�

nim mjestima. Vertikalni potpornji rezonatora vjerojatno su bili napravljeni od drveta, budući da je to materijal koji najučinkovitije reagira na vibracije. Muzej u Kairu posjeduje neke od najzanimljivijih kamenih arte� fakata egipatske civilizacije. Dunn kaže da su neki od tih artefakata, obzirom na njihov oblik i dimenzije, zacijelo bili rezonatori u Helm� holtz stilu koji su se koristili u Velikoj piramidi. Jedan takav predmet, zdjela, na sebi ima pričvršćen rog. Druga zdjela nema ručke kakve se inače vide na kuhinjskim posudama, nego dodatke slične nogarima, strojno učvršćene s obje strane. Takvi bi nogari bili potrebni za držanje zdjele u rezonatoru. S tim je artefaktima povezana poznata činjenica da ih je u odajama ispod Ðoserove stepenaste piramide pronađeno tridesetak tisuća.

 Ak  Akustič tični filta iltarr (kr (kralje ljevo predsoblje lje) Predsoblje kraljeve odaje bilo je tema mnogih diskusija i polemika. Unatoč činjenici da je maleno, dužine i visine dva metra i sedamdeset, te širine od jednog metra, to je jedna od najneobičnijih odaja u piramidi. U usporedbi s ostalim dijelovima piramide, prostorija je neravna � površina kamenih blokova nije polirana tako da budu ravnomjerno glatki. Na južnom zidu, iznad ulaza u kraljevu odaju, nalaze se četiri utora koji se pružaju vertikalno od ulaza do vrha odaje. Duž istočnog i zapadnog zida nalaze se dvije granitne oplate različitih visina. Istočna je strana visoka dva metra i šezdeset centimetara; zapadna je visoka oko dva metra i osamdeset centimetara. U granitne oplate na zapadnom zidu uklesana su tri utora, s početkom na južnom kraju odaje, širine oko četrdeset pet centimetara. Na vrhu svakog utora nalazi se polukružni urez, kao da se onamo stavljala motka koja bi se protezala do druge strane odaje. Međutim, budući da na istočnoj strani nema ureza iznad utora, navodne bi motke trebale počivati na  vrhu. Neki su istraživači iznijeli pretpostavku da je niz kamenih ploča postavljen na mjesta nakon što je pokopano Keopsovo tijelo. Polukružni urezi na granitnoj oplati pridržavali su drvene grede koje su služile kao vitla za spuštanje blokova. Dunn smatra da nisu previše pogriješili.

Slika 6.3. Dijagram rezonantnog rezona ntnog uređaja Giza Power Power Plant Plant (Elektrana u Gizi), Christ (iz knjige The Giza  Christophera ophera Dunna)

Drevni su Egipćani željeli usmjeriti zvuk određene frekvencije u kraljevu odaju, Što bi iziskivalo akustični filtar između velike galerije (rezonantne dvorane) kraljeve odaje. Stavljanjem opstrukcija u predsoblje, zvučni valovi koji su dopirali iz velike galerije bili bi filtrirani dok su onuda prolazili. Samo bi jedna frekvencija, ili harmonija te frekvencije, ulazila u kraljevu odaju. To bi značilo da interferentni zvučni valovi ne bi mogli ući u kraljevu odaju i smanjivati učinkovitost sustava.

Kako Kako bi objasnio polukr pol ukružn užnee ureze vidl vidljiv jivee na zapadnoj strani strani predpredsobl soblja ja i ravnu površi pov ršinu nu na istočnoj, Dunn Du nn pretpostavlja pretpostavlja da su opstrukopstr ukcije ije, nak n akon on što su smještene smještene u prostoriju, konač ko načno no usklađene. Rotiranjem zubaca, osovina bi podizala ili spuštala opstrukcije tako da se maksimalno poboljša prolazak zvučnih valova. Nakon što bi bile "usklađene", osovina na kojoj su se nalazile opstrukcije bi se zaustavila i učvrstila u bloku smještenom na ravnoj površini oplate na suprotnom zidu.

Uzlazni Prolaz Budući da vibracijski sustav s vremenom može sam sebe uništiti, također je bio potreban način kontroliranja vibracijske energije. Jedan  je način nači n da se ublaži, ublaži, a drugi dru gi je neutraliziranje neutraliziranje interferentnim inter ferentnim valom koji suzbija vibracije. Fizičko ublažavanje vibracije ne bi bilo praktično, ako se uzme u obzir funkcija Velike piramide kao stroja. Međutim, ublažavan ublažavanje je ne bi uvije uvijekk bilo potr po trebno ebno,, za razliku od, primjerice, mostova. To bi smanjilo učinkovitost stroja, i vjerojatno uključivalo pomične dijelove, poput ublaživala u glasoviru. Izbacivanje viška vibracija korištenjem neusklađenog interferent� nog zvučnog zvučnog vala bilo bilo bi logičan izbor. izbor. Uzlazni prolaz je jedina jed ina osobitost unutar Velike piramide koja sadrži naprave (granitne klinove) koji su dostupni izvana. Dunn ih naziva napravama iz istog razloga iz kojeg granitne grede iznad kraljeve odaje naziva napravama. Previše su dotjerani i obrađeni za njihovu navodnu uporabu. Kamen vapnenac bio bi sasvim dovoljan za sprječavanje ulaza pljačkašima. Dakle, zašto koristiti granit? Dunn ih je proučavao i zaključio da su mogli imati dvije važne uloge. Prvo, mogli su davati povratne informacije onima koji su upravljali elektranom time što su reagirali na zvuk, koji je nastao unutar velike galeri galerije je i širio se kroz prolaz prema pre ma gore. gore. Drugo, možda su mogli reagirati na vibracije opreme u silaznom prolazu i emitirati neusklađene interfer inte rferentne entne zvučne zvuč ne valove valove,, kako vibrac vibracije ije ne bi dosegnule dosegnule destruktivdestrukti vne razine. Naravno, operateri bi koristili senzore za vibracije, pričvršćene na dnu granitnog klina, kako bi nadzirali razinu energije u unutrašnjosti. To objašnjava zašto su graditelji izabrali granit, ali i način na koji su drevni Egipćani kontrolirali razinu energije u sustavu.

Dunn također iznosi pretpostavku da su operateri, usmjeravanjem signala pravilne frekvencije kroz prolaz prema gore, mogli pokrenuti sustav. Prema tvrdnjama Sir Flinders Petrieja, susjedne površine granitnih blokova imale su valovit završetak (± 0,76 cm). Dio granita još uvijek je bio zabetoniran za pod, što nepobitno dokazuje da su granitni klinovi bili namješteni tijekom gradnje Velike piramide.

Granitni Granitni sanduk u kraljevoj odaji Nakon pretvaranja mehaničke energije u električnu, mora postojati sredstvo kroz koje električna struja može teći i iskorištavati se. Dok  je elektrana radila, kralj kraljev evaa odaj odajaa najv najvje jero roja jatn tnijijee nije ije bila bila ispunjena ispunjena zrakom, već nekom nek om plinovit plin ovitom om tvari koja koja je rezonirala rezonir ala s cijelim cijelim susta vom,  vom, time maksimalno maksimalno isko iskori rišt štav avaj ajuć ućii dobiv dobivenu enu ener energi giju ju.. Vodi Vodik, k, atom atom odgovoran odgovoran za emisij emisiju u mikrovalnog mikroval nog zračen zračenja ja u svemiru, kao i najjednostavniji element uopće, odgovarao bi tim potrebama. Njegovi bi atomi, sa samo jedn je dnim im elektronom, elektronom, najučink najučinkoviti ovitije je apsorbirali energiju energiju.. Poja Poja-čane frekvencije koje su dolazile u kraljevu odaju iz velike galerije, izazvale zvale bi bi više razine razi ne energi energije je vodikova plina. plina . Drugim Drugim riječima, riječima, učinkouči nko vito bi apsorbirao tu ener energij giju u dok bi svak svakii atom reagirao u skladu s unosom.  Vibr  Vibrac acija ija granitnih grani tnih greda pretvara zvučnu zvučnu ener energi giju ju,, kroz piezoe piezoelek lek�� trični efekt kristala silicijskog kvarca, u visokofrekventne radiovalove, a njih apsorbiraju vodikovi atomi. To djeluje tako da jedini elektron  vodikova atoma bude potakn pot aknut ut na pove poveća ćavan vanje je svoj svojee udaljenosti udaljenosti od protona, proto na, što je nepri nep riro rodno dno stanj stanje. e. Vremenom, Vremenom, elektron će se vratiti u svoje normalno stanje i time osloboditi energiju. Također se može, djelovanjem ulaznog signala, stimulirati na povratak u normalno stanje, što je još jedna količina energije iste frekvencije. Nakon stimuliranja emisije iz vodikova atoma, ulazni signal nastavlja svojim putem i sa sobom nosi oslobođenu energiju. Sjeverno je okno u Velikoj piramidi služilo kao vodič za ulazni mikrovalni signal. Izgrađeno je tako da prolazi kroza zidove od sjeverne strane piramide do kraljeve odaje. Mikrovalni se signal mogao skupljati ljati s vanjsk vanjskee površine površine pirami pi ramide de i usmjeravat usmjeravatii u vodič valova valova.. OriginalOriginal na površina vanjskih kamenih blokova piramide, koja je bila glatka i malo konkavna, mogla je biti obrađena tako da skuplja radiovalove

iz mikrovalnog područja koji neprestano bombardiraju Zemlju iz svemira. Prema Dunnovim tvrdnjama, vodič valova prema odaji ima dimenzije koje su veoma bliske valnoj dužini mikrovalne energije, koja iznosi 1.420.405.751,786 herca. To je frekvencija energije koju emitira atomski vodik u svemiru. To zasigurno pomaže pri objašnja vanju  vanju pozlaćenog želj željeeza pronađ pro nađenog enog u vapnencu blizu blizu južnog okna. Oblaganjem okna pozlaćenim željezom dobiva se veoma učinkovit  vodič za ulazni signal signal i proizvedenu ener energij giju. u. Granitni sanduk u kraljevoj odaji važna je komponenta sustava. Dunn vjeruje da je zauzimao položaj između vodiča valova u sjevernom i južnom zidu. Ondje je služio kao pojačalo za mikrovalni signal koji koji je ulazio u odaju. odaju. Za nas je veoma gust gust i neprobojan, neproboj an, ali bi bi propupro puštao elektromagnetsko zračenje (nama nevidljivo). Dokazi upućuju na mogućnost da je granitni sanduk lomio elektromagnetske zrake dok su prolazile kroz njegovu sjevernu i južnu stjenku. Premda nisu obavljena precizna mjerenja optičkih karakteristika,  britanski istraž istraživa ivačč Piazz Piazzii Sm Smyt yth h je u devetnae devetnaestom stom stol stolje jeću ću otkrio da  je površina sanduka konkavn konkavna. a. Dakle, akle, kad se granitni sanduk nalazio nalazio na putu dolaznog signala iz sjevernog okna, te uz kristale koji su oscilirali i dodavali energiju mikrovalnoj zraci, možda je služio za širenje signala unutar sanduka dok je prolazio kroz prvu stjenku. Unutar grani granitno tnogg sanduka, sand uka, zraka koja koja se širila dje djelov lovala ala bi i stimulirala stimulirala emisi ju ener energij gijee iz aktiviranih vodikovih atoma. Na drugoj strani kraljeve odaje, kraj otvora južnog okna, u granitnom se zidu nalazi nešto što veoma nalikuje anteni, slično mikrovalnom prijemniku. Zračenje je skupljalo više energije dok je prolazilo kroz supr suprotn otnu u stjenku stjenku sanduka, sanduka, a zatim je ponovno ponovno dolazilo do refrakrefrakcije, te je usmjereno na spomenutu antenu. Ulaz u taj otvor veoma je oštećen. Međutim, zbog sadašnjeg se izgleda može zaključiti da je netko u dalekoj prošlosti vjerojatno smatrao potrebnim ukloniti dio granita radi uzimanja zlata ili pozlaćenih dijelova. Dunn kaže da ono što je ostalo nepogrešivo ukazuje na prijemnik mikrovalne energije koja je ulazila u odaju iz vodiča valova na sjevernom zidu.

Vodikov generator generator (kraljiči (kraljičina na odaja) Kraljičina se odaja nalazi u sredini piramide, a ima dva okna prema gore koja završavaju trinaest centimetara od unutrašnjeg dijela zida odaje. Britanski istraživač iz devetnaestog stoljeća, Wayman Dixon, otkrio je okna 1872. godine, kad je kroza zid gurnuo šipku. Također  je opazio da je dio vapnenca kra krajj okna osobito osobito mekan. Njem Njemač ački ki inženjer robotike, Rudolf Gantenbrink, je 1993. obavio istraživanje i otkrio, kako je prije spomenuto, da su krajevi okna, visoko u piramidi, zatvoreni blokovima kamena vapnenca. Očito nikad nisu ni trebali  biti otvori za prozrači prozračivan vanje. je. Krajem devetnaestog stoljeća, Piazzi Smyth smatrao je potrebnim zabilježiti da su bijeli komadići žbuke virili iz spojeva unutar okna. Poslije je utvrđeno da su ti komadići zapravo gips. Također je zabilježio da se u odaji osjećao neugodan miris koji je navodio posjetitelje da žurno žur no potra potraže že izlaz izlaz.. Dunn Dun n smatra da neugodan miris mir is nije nije bio pos poslje lje-dica nečistoća, već su to bili preostali elementi kemijskih procesa koji su se nekoć ondje zbivali. Još jedna naoko neobjašnjiva činjenica je ta da su zidovi bili pokri veni solj solju u, kao i horizont h orizontalni alni prolaz u donjem donjem dijel ijelu u velik velikee gale galeri rije je,, a na nekim je mjestima sloj soli bio deblji od jednog centimetra. Sol je nusproizvod kemijske reakcije u kojoj nastaje vodik. Vjerojatno je nastala kad je vrući plin, koji je nosio vodik, reagirao s kalcijem iz vap� nenačkih zidova. Dr. Patrick Flanagan, liječnik i istraživač, je 1978. uzeo uzorak te soli i odnio ga na analizu u Ured za geologiju i mineralnu tehnologiju Arizone. Otkrili su da je riječ o smjesi kalcijeva kar bonata, natrijev natrijevaa klorida i kalci kalcije jeva va sulf sulfat ata, a, što je vapnenac, vapnenac, sol sol i gips gips � točno oni minerali koji bi nastali ako je u kraljičinoj odaji dolazilo do reakcije koja je stvarala vodik. Niša s konzolama s malenim tunelom usječenim do dubine od  jedanaest i pol metara, koji koji zavr završa šava va šupljinom šupljinom oblika oblika lukovic lukovice, e, još je  jedna zanim zanimlji ljiva va osobitost osobitost kraljič kraljičine ine odaj odaje. e. Njezi jezin n ravan, ravan, horizontalan pod i gotovo savršeno pravokutna lijeva strana zasigurno znače da je bila dio originalne konstrukcije. Vjerojatno je imala mehaničku svrhu. Inženjer hidraulike, Edward Kunkle, iznio je pretpostavku da  je bila dio velik velikee pumpe, na koju koju također takođe r ukazuj ukazuju u drugi dije dijelo lovi vi smje smje-šteni unutar Velike piramide.

Dunn vjeruje da je završetak okna, trinaest centimetara od odaje,  bio dio originalnog original nog plana. Svako ako je okno sadržava sadržavalo lo malenu rupu rup u koja se pružala do odaje, što bi bio način uspostavljanja kontrole nad količinom koli činom tekućine tek ućine koja koja ulazi ulazi u odaju. odaju. Budući da na sjevernom oknu okn u ima tamnih mrlja, Egipćani su možda koristili okna za uvođenje dvaju različitih kemikalija u kraljičinu odaju. Niša s konzolama unutar odaje mogla je služiti kao uporište tornja za isparavanje, a možda je također sadržavala katalizator. Dunn je potražio inženjera kemije, Josepha Drejewskija. Drejewski se složio da su se dva kemijska sredstva mogla uvoditi u tu odaju, u cilju dobivanja vodika ili amonijaka, pod ambijentalnim uvjetima od 26 stupnjeva Celzijusa, plus ili minus deset stupnjeva. Također se složio da se niša u zidu odaje mogla koristiti za smještaj tornja za hlađenje ili isparavanje. Drejewski kaže da je cink metal koji se najčešće koristi za dobivanje vodika. Kad se na njega djeluje razrijeđenom klo� rovodi rov odično čnom m kiselinom, nastaje prihva prihvatljivo tljivo čisti vodikov plin pri pr i relarelativno velikim brzinama. Dunnova je kemijska teorija dobila dodatnu podršku 1993. kad je Rudolf Gantenbrink poslao robota, Upuauta II, uz južno okno i na njegovom kraju otkrio "vrata" s bakrenim instalacijama. Gantenbrin� kov je robot snimao okno, a to je pokazalo eroziju u donjem dijelu okna. Njegovi su zidovi i pod bili veoma neravni, a erozija je bila u obliku horizontalnih pruga. Također je bilo znakova cijeđenja gipsa iz vapnenačkih zidova. Gantenbrinkov je robot stigao do kraja gornjeg dijela južnog okna kad je naišao na blok vapnenca iz kojeg su virile dvije zagonetne bakrene instalacije. Objavljeno je da su u Velikoj piramidi pronađena skrivena vrata. Međutim, nije rečeno da je samo okno široko samo oko pedeset osam kvadratnih centimetara. Dakle, to zapravo nisu bila "vrata". Prema nekim nekim teorijama, teorij ama, bakrene bakr ene su instalac instalacije ije bile bile zaklopci koji koji su onemoguone mogućavali podizanje vapnenačkog bloka. Međutim, Dunn smatra da se to objašnjenje ne uklapa. Zašto bi graditelji piramida željeli smjestiti klizni blok blok u nedost nedo stup upno nom m području? Čak i da jesu, jesu, kako kako su ga akti aktivivirali? Prema Dunnovim riječima, bakrene instalacije izgledaju poput elektroda, koje su mogle prenijeti točno određenu količinu otopine

klorovodične kiseline u odaju. Služile bi kao sklopka za signaliziranje potrebe za dodatnim kemikalijama. Prvi su istraživači, u oknima što vode do kraljičine odaje, otkrili malenu višekraku kuku, komad drveta i kamenu kuglu. Neko se vrijeme nije znalo gdje su ti predmeti. No 1993. pojavili su se u Britanskom muzeju, u kutiji za cigare na Odjelu egipatskih antikviteta. Dunn smatra da su ti predmeti vjero jatno  jat no činili činili mehanizam mehani zam potreban potre ban za uklj uključ učiv ivan anje je sklopke sklopke kako bi se znalo da je potr po treb ebno no još kemikalija. U okni oknima ma gdje gdje su se držale kemikalije, na površini tekućine bi plutao komad drva sličnog cedro vini, spojen spojen brončano bron čanom m višekrakom kukom. Podizao Podizao bi se i spuštao s razinom tekućine u oknu. Kad je okno bilo puno, bakreni bi krakovi dotaknuli elektrode, zatvarajući strujni krug. Kad bi se razina tekućine spustila, krakovi bi se odmaknuli od elektroda, otvarajući strujni krug, te time poslali signal da treba pumpati još kemijske otopine. Čim bi kuka ostvarila kontakt s elektrodama, pumpanje bi prestalo. Gantenbrink je predložio da se kroz maleni otvor u dnu vratašca pošalje još jedan robot, ali mu to nije dopušteno. Kasnije je američki inženjer Tom Danley testirao južno okno uporabom akustičnog uređaja, te je otkrio da iza vapnenačkih blokova postoji još devet metara prostora. Premda nema opipljivih dokaza o onome što se nalazi iza Gantenbrinkovih "vrata", ono što je otkriveno savršeno se uklapa u teoriju o elektrani. Francuski inženjer Jean Leherou Kerisel je 1992. godine obavio testiranja radarom koji prodire kroz tlo i mikrogravimetrije u kratkom horizontalnom prolazu koji vodi od silaznog prolaza do podzemne  jame. Njego jegova va je ekipa ekipa otkrila nešto ispod poda pod a prolaza. prolaza. To je mogao  biti hodni ho dnikk posta postavlje vljen n u smjer smjeru u jug� jug�ju jugo goist istok ok/sj /sjev ever er�s �sjev jever eroz ozap apad ad sa stropom na istoj dubini na kojoj se nalazi i silazni prolaz. "Defekt mase", kako to Kerisel naziva, također je otkriven na zapadnoj strani prolaza, pet i pol metar met araa prije ulaza u odaju. odaju. Ta anomalija odgovara odgovara  vertikalnom  vertikalnom oknu oknu dubokom dubokom najm ajmanje anje četir četirii i pol metra, metra, a jedan jedan nje njegov dio veoma je blizu zapadnom zidu prolaza. Kerisel je vjerovao da je otkrio, ispred hodnika koji vodi do ulaza u podzemnu odaju, nešto što se doima poput posve odvojenog sustava prolaza koji završava u  vertikalnom  verti kalnom oknu. Premda to mogu biti ostaci ostaci velik velikee količine količine raspadnutog vapnenca, čvrsto vjeruje da to može biti djelo ljudskih ruku.

Keriselova otkrića ukazuju na mogućnost da su opskrbna okna koja su vodila do kraljičine odaje možda primala kemijska sredstva kroz vertikalno okno povezano s podz po dzem emno nom m odajom. odajom. Keris Kerisel el je detektirao vertikalnu anomaliju na zapadnoj strani prolaza, postavljenu u istom smjeru kao i okna koja vode do kraljičine odaje. Dunn smatra da je logično pretpostaviti da će se, kad se zađe iza Gantenbrinkovih "vrata", pronaći vertikalno okno koje vodi do odaje napravljene u kamenu stancu. Dunn se ne bi iznenadio kad bi se iza Gantenbrinko vih "vrata" pronašli pronašl i kabeli kabeli ili ili žic žice, e, nekoć pričvršćene za bakrene bakr ene instalacije. Horizontalni Horizontalni prolaz, prolaz, okomito okno i podzemna jama Dugi horizontalni prolaz koji povezuje kraljičinu odaju s velikom galerijom također je izgrađen od kamena vapnenca. Njegova bi zadaća zacijelo bila odstranjivati ostatke vlage i nečistoća iz vodikova plina dok je strujao prema velikoj galeriji. Na mjestu gdje se sastaju horizontalni i uzlazni prolaz postoji rub od trinaest centimetara. Vjerojatno  je kamena kame na ploča počivala na tom to m rubu, premošćujući uzlazni prolaz i pod velike galerije, gdje je nađen drugi sličan rub. Rub i kamena ploča onamo postavljena spriječili bi otjecanje plina niz uzlazni prolaz. Prorezi u bočnom zidu pokazuju da su možda postojali potpornji za tu kamenu kame nu ploču. Na nj njoj su morale biti izbušene rupe rup e kako bi se plin mogao dizati u veliku galeriju. Na zapadnoj strani tog spoja nalazi se rupa koja vodi do okomitog okna. Iskorištena kemijska otopina iz kraljičine odaje tekla bi duž horizontalnog prolaza, niz okomito okno u špilju ili podzemnu jamu ako je okno bilo povezano s donjim silaznim prolazom.

Elektrana Elektrana u Gizi Evo kako je elektrana u Gizi vjerojatno radila. Masivna građevina prikupljala je, i usmjeravala, tektonske vibracije Zemlje. Velika je galerija sažimala te vibracije i, uz pomoć svojih rezonatora, pretvarala ih u zvuk koji se širi zrakom. Zvuk je putovao kraj akustičnog filtra, koji je odbijao sve osim određene frekvencije tik prije ulaza u kralje vu odaju. odaju. U kralj kraljev evoj oj je odaji odaji filtrirani filtrirani zvuk izaziva izazivao o vibrac vibracije ije masiv� masiv�

nih granitnih zidova, stropa i granitnih blokova iznad njega, pretvarajući mehaničku energiju u električnu. Budući da je kraljeva odaja bila ispunjena vodikovim plinom do bivenim iz kraljiči kraljičine ne odaj odaje, e, vodik je apsorbirao elektricite elektricitet, t, dovodeći svoje atome u inducirano stanje. S vanjskih površina piramide skupljali su se mikrovalni signali i usmjeravali u sjeverno okno koje je  vodilo do kralje kraljeve ve odaje. odaje. Ondje je granitni gr anitni sanduk lomio elektromagelektromagnetske zrake i, dok su kristali koji su oscilirali dodavali energiju mikro valnoj  valnoj zraci, zraci, širio se signal signal unutar unut ar sanduka nakon što je prošao kroz prvu stjenku. U granitnom je sanduku zraka koja se širila stimulirala emisiju energije iz vodikovih atoma. Prolazeći kroz drugu stranu sanduka, mikrovalna je energija fokusirana na uređaj sličan anteni i izlazila iz piramide kroz južno okno kako bi se mogla iskorištavati. Nažalost, bilo kakva vanjska oprema pomoću koje se iskorištavala električna struja proizvedena u elektrani odavno je nestala. Nakon četvrte dinastije, dinastije, nekropola u Gizi Gizi je, iz nepozna nepoznatih tih razloga, razloga, napuštena, napuštena, a ponovno ju je otkrio, gotovo tisuću godina poslije, faraon Tutmosis

Slika 6.4. 6.4. Mehanička analiza Velike piramide (iz knjige The Giza Power Plant (Elektrana u Gizi), Gizi), Christophera Dunna)

IV. Iz osamnaeste dinastije. Unatoč tome, čovjeku se zavrti u glavi pri pomisli na sve one precizne artefakte i predmete o kojima je bilo riječi u četvrtom poglavlju, napravljene od najtvrđeg poznatog kamena, i to ručno. A što je s piramidama? One su također izgrađene od materijala koji su izrazito precizno obrađeni. Čini se razumnim pretpostaviti da su morali postojati posebni strojevi i oprema da bi se izrađi valo  valo tako precizno obrađene objek objekte te i građevinski građevinski materi materijal jal,, kao i za postavljanje kamenih blokova goleme težine. Dunnova istraživanja i teorije o namjeni Velike piramide posve su objektivni, a tek treba  vidjeti  vidjeti može li se Veli Velika ka piramida pi ramida ponovno pono vno izgraditi izgraditi (u mnogo manjim omjerima) kako bi se dokazalo je li to doista bila elektrana.

Što se dogodilo s elektranom elektranom? ? Jedno od pitanja koje se uvijek postavlja Chrisu Dunnu glasi: Što se dogodilo s elektranom i svoj unutrašnjoj opremi? Dunn smatra da je u piramidi došlo do strahovite eksplozije, vjerojatno uslijed naglog povećanja energije izazvane potresom. U knjizi Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize),   Petrie kaže da je kraljeva odaja  bila  bila na udaru snažne sile ile ko koja je gurnula njez njezin inee zido zidove ve goto gotovo vo tri cencentimetra prema van. Dunn smatra da se pukotine na stropnim gredama ne mogu baš dobro objasniti slijeganjem kamenih zidova, a misli da se ne uklapa ni povijesno objašnjenje da je oštećenja izazvao potres. U donjim dijelovima Velika piramide nema sličnih oštećenja. Petrie  je mjer mjerio io silaz silazni ni prolaz prolaz i otkrio nevj nevjer eroj ojatn atnu u precizn preciznost ost u izgrađenim izgrađenim i iskopanim dijelovima. Dakle, nema nikakvih pokazatelja da se građe vina tresla tako t ako snažno da se prostorija prostorija pedeset dva dva metra metr a iznad kakamena stanca mogla pomaknuti. Nadalje, zašto bi potres izazvao širenje odaje, a ne njezino rušenje? Ta činjenica, uz pomanjkanje dokaza u donjim dijelovima Velike piramide, pobija teoriju o potresu. Dunn vjeruje da je sanduk od tamnoga granita u kraljevoj odaji glavni trag: Možda je škrinja u početku bila crvena, a kamen za nju izvađen  je iz kamenoloma kameno loma u isto vrijem vrijemee i na istomu mjestu mjestu kao i ostali ostali granit. Ovisno o drugim elementima koji su postojali u vrijeme kvara elektrane, sasvim je moguće da je do određenih promje�

na došlo na svakom objektu koji je preživio nesreću. Prirodno  je da bi komparativno komparativno tanke stjen stjenke ke i dno škri škrinj njee bili podlož podložniji niji prekomjernim razinama energije nego golemi granitni blokovi od kojih su izgrađeni zidovi i strop. Stoga bi se moglo reći da se škrinja, koja nije imala sposobnost provođenja vreline kojoj je  bila  bila izložena, izložena, jednostavno jednos tavno prepekla, prepekla, a rezultat je bila bila promjena  boje.  boje. Dunn se 1999. vratio u Egipat i otkrio da je Velika piramida temeljito očišćena. Ranije se vjerovalo da je velika galerija izgrađena od kamena vapnenca, a sad je Dunn otkrio da su njezini zidovi od glatkog, poliranog granita, što je bio logičan izbor graditelja jer bi tako bila otpornija na vrelinu. Međutim, najzanimljiviji dokaz bili su tragovi oprženih dijelova na zidovima velike galerije. Ispod svakog sloja s konzolama vidjela su se velika oštećenja od vreline, na dužini od tridesetak centimetara. Činilo se da je do najvećih oštećenja došlo u sredini tragova paljevine. Ako bi se povukla ravna crta od sredine svakog oprženog dijela prema rampi galerije, crta bi bila poravnata s prorezom u rampi! Za Dunna Dun na,, obrazac je nepogrešiv nepogreš iv i jasan. jasa n. Tragov Tragovii paljevine paljevine na stropu približni su izgledu i lokaciji što ih je kao hipotezu naveo u svojoj knjizi. Štoviše, postoje parovi oprženih tragova ondje gdje su se trebali nalaziti potpornji rezonatora.

Duh znanosti Elektrana u Gizi je radikalna teorija, ali samo iz perspektive tradicionalnih shvaćanja. U pravom duhu znanstvenog istraživanja, Christopher Dunn objašnjava svaki aspekt kompleksnih unutrašnjih prolaza i odaja odaja Vel Velik ikee piramide. pira mide. Također Također tvrdi da se tako precizna gradnja nije mogla postići bez potrebnog oruđa, ne samo za rezanje i obliko vanj  vanje, e, nego nego i za točno točn o mjere jerenj nje. e. U svoj svojem em je modelu također tako đer iznio pretpostavku da je došlo do jake eksplozije. Tragovi paljevine u velikoj galeriji potvrđuju točnost njegove teorije. U duhu prave znanosti, Dunn dobacuje izazov cjelokupnoj egip� tologiji da kritički i skeptički preispita teoriju o grobnici i pruži dokaze koji potkrepljuju njihove zaključke. U prošlosti to nisu mogli uči�

niti, niti će im to ikad uspjeti. Postoji mnogo dokaza da je Keopsova piramida doista bila postrojenje izgrađeno s ciljem pretvaranja mehaničke, vibracijske energije u električnu. To postavlja uskličnik iza pitanja na koje već više od stotinu godina pokušavaju odgovoriti amateri i profesionalci: Tko su bili prvi Egipćani?

7

TKO SU BILI PRVI EGIPĆANI? Stol Stolje jeće će teorij teorijaa

okazi iz raznih znanstvenih disciplina stvaraju složenu sliku onoga što se možda događalo tijekom egipatskih preddinastič� kih vremena. Arheolozi su otkrili postojanje niza drevnih kultura, od kojih su neke preživjele i postale dio dinastičkog Egipta, a druge nisu. Također ima pokazatelja da je egipatska dinastička kultura dobila poticaj iz područja Mezopotamije. Pitanje tko su bili prvi Egipćani bilo je pred predmet met rasprava tijekom tijekom proteklih proteklih stotinjak godina, godina, a neprestano su na svjetlost dana izlazili novi dokazi i iznosile su se nove ideje. Jednako kao o egipatskim piramidama, postoji obilje teorija o tome kako je započela egipatska civilizacija i odakle su došli prvi Egipćani. Prevladava teorija da su prvi stanovnici Egipta bili podrijetlom iz Afrike, nekadašnji stočari koji su putovali zemljom slijedeći kiše, ali su bili prisiljeni potražiti stalne zalihe vode u dolini Nila kad su u Sahari nastupili ekstremno sušni uvjeti. Talijansk Talijanskaa ekipa arheol arheologa, oga, po p od vodstv vod stvom om profesora Marija Marija Livera� Livera� nija s Rimskog sveučilišta, istraživala je libijsku Saharu tijekom 1950� ih i slučajno otkrila mumificirane ostatke dječaka u stjenovitom skrovištu Uan Muhuggiag, sto šezdeset kilometara zapadno od doline Nila, a njihova je starost procijenjena na 3500 g. pr. Kr. Premda u tom području nisu pronađene druge mumije, to je dokaz da je tradicija mumificiranja daleko starija no što se vjerovalo. Ta je libijska mumija

D

tisuću godina starija od prve egipatske mumije, i najstarija ikad pronađena u Africi. Tijekom Tijekom priprema priprema za pokop, pokop, dječak dječaku u je izvađena utroba, utroba, te je balza� miran organskim zaštitnim sredstvom, a zatim zamotan u kože i izoliran lišćem. Sofisticiranost kojom je mumificiran pokazuje da nije bio prvi, već prije rezultat dugotrajne tradicije. Prema trenutnim istraživanjima u libijskoj pustinji, sada pod vodstvom dr. Savina di Lernia, nekoć je postojalo društvo središnje Sa� hare koje se protezalo cijelom širinom sjeverne Afrike. Krajem 1990� ih, dr. Kevin White, sa Sveučilišta Reading u Velikoj Britaniji, obavio  je ekološka ekološka istraživ istraživanj anjaa i našao dokaze da je područje nekoć bilo bogato rijekama, što je bilo potrebno za postojanje takve naseljenosti. NASA�ini znanstvenici proučavali su dijelove zapadne pustinje dok su testirali radarske uređaje. Radarom uređaje. Radarom su pregledali pustinju, a zatim su tako dobivene slike usporedili s više konvencionalnih satelitskih snimki. Otkrili su niz zakopanih riječnih mreža ispo ispod d onoga što je danas debeli sloj pijeska. Radar je prodro kroz površinu i razotkrio drevni riječni sustav koji je nekoć opskrbljivao golema jezera. White kaže da je cijelo područje ispresijecano koritima mnogih rijeka koja se ne mogu vidjeti na optičkoj snimci. Slik Slikee na stijenama stijenama koje koje potječu iz razdoblja 5000 g. pr. Kr. potv potvrđ rđuu ju ono što je razotkrila radarska oprema. U Libij ibiji, i, Egiptu Egiptu i Malij aliju u slike na kamenu prikazuju životinje koje pasu, ali i vodeni život, primjerice, krokodile. To pokazuje da je pustinja bila naseljena u razdo blj  blju u prije 4000. 4000. g. pr. pr. Kr., pa čak i 8000 8000 g. pr. Kr., kad je klima ondje ondje  bila  bila vlažn vlažna. a. Takođe Takođerr ima prizora lov lovaa i obreda obreda na kojim kojimaa su prikazani prikazani ljudi sa životinjskim maskama. U nekim se krugovima vjeruje da su ti ljudi zaslužni za cijeli niz inovacija, kao što je mumificiranje, što su poslije preuzeli Egipćani. Di Lernia kaže da su prije deset tisuća godina Humasi, crna rasa ljudi, došli s juga jer su slijedili monsunski pojas i zauzeli središnji dio Sahare, blizu planina Acacus. Međutim, oni nisu bili jedini. Prije otprilike sedam tisuća godina, također su stigli ljudi iz Mezopotamije i Palestine, a oni su sa sobom doveli goveda i koze. Di Lernia ukazuje na činjenicu da slike na stijenama u tom području, po profilu lica i stilu, prikazuju bijele ljude. Prema teoriji, upravo je ta kultura miješanih rasa, spoj tih dvaju naroda, mumificirao dječaka u Uan Muhuggiagu.

Druge teorije, danas i u prošlosti, ukazuju na mogućnost iberskih i mezopo mez opotams tamskih kih migracija. migracija. Neki Neki teoretič teoretičari ari misle u konte k ontekst kstu u osva osvaja ja-nja; drugi opisuju više miroljubive motive za migraciju. Teško je točno odredit odreditii tko tko su bili Egipćani Egipćani upravo zbog pomanjkan pomanjkanja ja dokaza. U MeMezopotamiji se vidi kako je tekao razvoj, ali u Egiptu se to ne vidi. Postoje sličnosti između kultura oko Eufrata i onih oko Nila, kao što je arhitektura koja fasade oblaže pločama. Važne građevine i gro bnice u Egiptu bile su ukrašene oplatama u stilu arhitekture koja koja izraizrađuje "fasade palača", što je zapravo jednako podupiranju ukrasnim stupovima na sumerskim hramovima hramovi ma i palačama. palačama. No prilikom usporedbe građevina te vrste, iz istog razdoblja, očito je da su egipatski dizajn i gradnja bili superiorniji, što baca sumnju na teoriju da su svo je zna znanj njee uve uvezl zlii iz iz Mezop Mezopota otami mije. je. Narav Naravno, no, također treba uzeti uzeti u obzir obzir  veoma vješ vješto to korišten korištenje je kamena kod Egipća Egipćana, na, sa čime čime se nijedna nijedna druga kultura u povijesti nije mogla uspoređivati. Bez obzira tko su bili ljudi u sjeveroistočnoj Africi tijekom četvrtog tisućljeća pr. Kr., svi se općenito slažu da su migracijom stigli u dolinu doli nu Nila. Nila. Međuti Međutim, m, postoji problem u razum razumijeva ijevanju nju odnosa odnos a između ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena. U izrazito važnom području delte Nila neprestano je taloženje mulja zauvijek zakopalo nalazišta iz kamenog doba. Najbliži izvor informacija su arheološki ostaci neolitske (novo kameno doba) naseobine Merimde beni�Sala� me, u zapadnim dijelovima delte Nila, gdje su stanovnici držali goveda, ovce ovce i svin svinje. je. Nadalje, Nadalje, tijekom razdoblja od mnogo mnogo tisuća godina, godi na, Nil  je promijenio svo svoj tok. tok. Granice pustinje pustinje Saha Sahare re su se također takođ er mij mijen enja ja-le. Stalno mijenjanje geografskih obilježja i danas traje. U Sudanu, širenje pustinje uništava stoljećima star način života. Lokalni poljodjelci kažu da pomicanje pijeska iscrpljuje njihova nasto janja  janja da ondje ondje održe živo život. t. Pije Pijesa sakk je zakopao zakopao njiho njihova va poljoprivredna zemljišta, zemljišta, a sad već prodi prodire re i u njihove njihove domove. Tisuće zajednica, zajednica, smje smje-štenih duž uskog pojasa obradivog tla u blizini rijeke Nil, već dugo promatraj promat raju u kako se pijesa pijesakk iz dana u dan da n sve više približava. Bespomoćno su stajali i promatrali kako riječne obale erodiraju, rijeke mijenja ju tokove, tokove, a njihovi njihovi jedini izvori izvori vode postaju postaju gusti od mulja mulja i drugih drugi h krutih tvari.

Davna povijest Egipta, doline Nila i tamošnjih tam ošnjih stanovni stanovnika ka Premda je znanstvenicima teško s apsolutnom točnošću datirati afričke naslage, postojeće informacije pokazuju da je Egipat prošao kroz sušno razdoblje na početku pleistocena, prije dva milijuna godina. U to je vrijeme rijeka Nil prestala postojati i uslijedilo je dugo razdoblje suše koje je trajalo milijun godina. Prekinula su ga dva kratkotrajna kišovita razdoblja, a Nil je postao vitalna, ali nestalna rijeka koja nije  bila  bila povezana povezana s nijednim pritokom. Neki Neki znanstvenici znanstvenici tvrde da su ti jekom tih ma manje nje sušnih razdo razdoblj bljaa ondj ondjee živjeli ljudi ljudi,, ali o tome nema nepobitnih dokaza. Izvan Etiopije, vjerojatno mjesto gdje su živjeli pradavni žitelji Afrike bilo je duž Nila. Međutim, rijeka je mnogo puta poplavila usku dolinu, ostavljajući za sobom malo naslaga u kojima su se mogli očuvati ljudski ostaci. Sredinom pleistocena, prije otprilike petsto tisuća godina, oblik Nila razvio se od vode koja je tekla s etiopske visoravni. Tako je nastao  vodotok između istočne Afri Afrike ke i mediteranske obale obale,, kao i put kroz Saharu. Ispod tih naslaga, nataloženih prije Nila, pronađeni su ljudski artefakti, ali njihove karakteristike nisu dovoljno izražene da bi se odredilo pripadaju li sjeveru ili jugu. U Nubiji su, izvan naslaga doline Nila, pronađeni brojni artefakti kojima nije procijenjena starost, ali s tipičnim afričkim karakteristikama. Slika koja se pojavljuje u srednjem paleolitiku Egipta, između sto tisuća i četrdeset tisuća godina, prilično je kompleksna. Arheolozi smatraju da dokazi o prvim ljudskim bićima čije su kulture s vremenom mogle dovesti do egipatske civilizacije leže u kasnijoj tehnologiji ašelejena. Oruđe iz tog vremena uključuje ručne sjekire i dvostrane kamene oštrice u obliku lista, izrađene tipičnom nubijskom metodom kalanja, odnosno udaranja po kamenu kako bi se dobio plosnati komad koji se mogao koristiti kao oruđe. Artefakti iz toga razdoblja su u Egiptu Egiptu pronađe pron ađeni ni razbacani razbacani diljem diljem pustinje, pustinje, ali ali nisu otkrivena otkr ivena nikakva dobro očuvana nalazišta. Međutim, veliki broj artefakata ukazuje na relativno veliku gustoću naseljenosti. Nakon 40.000. g. pr. Kr. bilo je sve više naseobina u donjem Egiptu.  Arheol  Arheolozi ozi opis opisuj uju u dvije skup skupine ine,, a njiho njihova va se podje podjela la tem temelji elji na tehni�

kama izrade oruđa � nubijsku i zupčastu. Oruđe obiju kultura je mu� sterijensko, što znači da je veoma jednostavno (ručne sjekire, struga� la, itd.), koje se tipično povezuje s neandertalcima. U Bir Tarfawi i Bir Sahara (dvije zavale u zapadnoj pustinji) postoje brojne naseobine iz nubijske tradicije. Mjesta u tom području bila su prikladna za život samo u razdobljima vlažne klime, a to su zapravo bile kratke epizode tijekom sušnih razdoblja. Od 19.000 do 10.000 g. pr. Kr. naseobine kamenog doba bile su koncentrirane u gornjem Egiptu, blizu rijeke Nil, ali su se oko 8000 g. pr. Kr. raširile prema zapadu kad su se kiše pomaknule u Saharu. Nalazišta iz kamenog doba, starija od 7500 g. pr. Kr. bila su smještena u područ pod ručje jema ma vlažne klime. Slike like uklesane u stijenama iz davnih davni h kultura, koje prikazuju životinje, pronađene su duž Gilf Kebira, Gebel Uwein' Uwein'ata ata,, Wadi Wadi Husseina i libijs libijske ke visoravni visoravni blizu Dahkle, kao kao i putem put em kroz Abu Ballas. Prikazana je raznolikost životinjskog svijeta koji uključuje žirafu, lava, nosoroga, krokodila, vodenkonja, slona, dugoro� gu antilopu, ovcu i kozoroga. Premda nije utvrđena starost slika na stijenama, mogu biti veoma stare. Prema regionalnim arheo�zoološ� kim zapisima, prikazane životinje ondje nisu bile sveprisutne nakon 10.000 10.000.. g.pr.Kr., te su uglavnom ug lavnom živj živjel elee u podru područj čjima ima vlažne mikrokli� mikrok li� me. Osim životinja, slike na stijenama prikazuju ljudska bića kao pastire koji čuvaju krda goveda. Potrebe životinja prikazanih na slikama, kao i potrebe ljudskih bića, pokazuju da je prosjek padalina bio između dvadeset i osamdeset centimetara.

Pretpovijesni pastiri Dokazi o pretpovijesnim pastirima postoje u južnom području Velikog pješčanog mora, gdje su vjerojatno bili travnjaci tijekom vlažni jih uvje uvjeta ta.. Brojn Brojnee nakupine nakupin e velik velikog og kamenj kamenja, a, s urezanim dijel dijelom om ili ili utorom oko sredine svakog kamena, postoje unutar koridora dina.  Vjero  Vjerojat jatno no su služi služili li za sputa sputava vanje nje gove goveda da kako bi ih se lakše lakše kontrokont roliralo kad je ispaša bila dobra. Premda nisu poznati točno vrijeme i priroda tih aktivnosti, velika raširenost takvog kamenja diljem južnog Egipta pokazuje da su stočari selili svoje domaće životinje od jednog područja paše do drugog.  Vlažni  Vlažni su uvje uvjeti ti u Nabta Play Playu u stigli stigli iza iza 6100. 6100. g. pr. Kr., a naseobine novog kamenog doba (neolitik) počele su se pojavljivati nekoliko

stotina godina poslije. Neolitik je počeo oko 10.000 g. pr. Kr., a karakterizirali su ga razvoj poljoprivrede i izrada naprednijeg kamenog oruđa. Arheolozi su otkrili da rana lončarska roba u stilu Khartou� ma postoji odmah iznad artefakata kasnog paleolitika (staro kameno doba). Staro kameno doba karakterizira najranije oruđe dobiveno kalanjem kamena, a trajalo je od 750.000  do   do 12.000 g. pr. Kr. Neolitska su nalazišta možda stalno bila nastanjena, te su postala sofisticiranija, s kamenim kućama složenim u redove. U području Kiseiba na jugu Egipta, neolitska naseobina Twoo Hills Playa (Playa dva brda) imala  je umjereno kišovite kišovite uvje uvjete te od 7100. 7100. do 5900 5900.. g. pr. pr. Kr. U obli obližn žnjo jojj playi playi u El Ghorabu, otkriveno otkriveno je da nastambe sadrže sadrže prostr pros tran anapo apodze dze�� mna spremišta. Mnoge naseobine u području Kiseiba�Nabta imaju bunare, a čini se da u nekima od njih postoje uleknute pristupne rampe. Među fosilima biljaka, iz razdoblja između 6600. i 5400. g. pr. Kr., pronađenima u Nabti i Kiseibi, dominiraju višegodišnje vrste za suha tla, kao što su razne trave, mahunarke i šaš. Najčešće su jestive biljke, uključujući sjemenke, orašide, voće, gomoljike, divlji sirak i proso. Ostaci jestivih biljaka pronađeni su u jamama koje su služile kao spremišta, u strukturama izgrađenim od kamena, u žitnicama i oko rupa za kuhanje na mnogim nalazištima diljem Sahare, kao što su playe El� �Kortein i El Ghorab. Dokazi jasno govore da su narodi Sahare iskorištavali lokalne žitarice još u davnom osmom tisućljeću pr. Kr. Među pronađenim ostacima životinja su zec, gazela, mungos, divlja mačka, jež i domaća goveda. Obredni pokopi krava odvijali su se oko 4500. g. pr. Kr. Fred Wendorf koncentraciju goveđih kostiju tumači kao običaj ritualnog klanja. Razni pastirski tabori, otkriveni ispod pijeska blizu Nabte i Kiseibe, vjerojatno su se koristili do 4000. g. pr. Kr. Dalje od regije Nabte i Kiseibe, vlažni su uvjeti postojali u mnogim dijelovima južnog Egipta, kao što su Black Hill (Crno brdo) i Bir Tirfawi. Playa jezera također su se razvila u oazi Dahkla, te su privlačila skupine Masara (neolitska kultura koja se naselila u području Memfisa), koje uglavnom nisu živjele nomadskim životima, jednako kao i playa u oazi Siwa. Slične su playe postojale u zavali Kharga i duž libijske visoravni. Jedna je skupina, Sheikh Muftah, zauzimala nizine Dahkle sve do početka Staroga kraljevstva (2650�2152. g. pr. Kr.).

Naseobine Naseobine u dolini dolini Nila Nila Prije 5500. g. pr. Kr., kulture u dolini Nila doživljavale su tranziciju od lovaca i skupljača plodova do poljoprivrednika koji žive u selima.  Većin  Većinaa inform informacij acijaa o tom razdobl razdoblju ju dolazi dolazi iz iz El El Kab Kaba, a, nalazišta nalazišta izmeizmeđu istočne obale Nila i brda Crvenog mora. Otkrivene su tri velike skupine naroda, a najstarija je postojala oko 6400 g. pr. Kr. Belgijski  je arheolo arheolog, g, dr. dr. Pierre Pierre M. M. Verm Vermee eersc rsch, h, klas klasif ific icir irao ao više više od od četiri četiri tisuće tisuće artefaka artefakata, ta, a uglavnom se radi o vješ vješto to obrađenim obrađenim malenim malenim oštricama,  jetkalima  jetkali ma i strugalicama, strugalicama, kao i kuglicama kuglicama napravljen napravljenim im od ljus ljuski ki nono  jevih jaja jaja.. Dvije vije su istaknute kulture otkrivene otkrivene na sjeve sjeveru ru Sudana, Sudana,  blizu  blizu Wadij adijaa Hal�f al�faa � arkinijans arkinijanska ka i sharmarkijanska. sharmarkijanska. Arkinijan Arkinijanski ski artefakti pronađeni su samo na jednom nalazištu, a njihova je starost procijenjena na 7440 g. pr. Kr. Poput mnogih naseobina kraj Nila, to  je vjer vjeroj ojat atno no bio bio sezo sezons nski ki logo logor. r. Arkin Arkinija ijanc ncii su kori koristi stili li veom veomaa maleno, maleno,  vješ  vješto to obrađeno obra đeno kameno ka meno oruđe, ali ali su također imali imali veće veće oštrice oštrice i razvili metodu dobivanja više materijala iz kamena. Sharmarkijanska kultura pokriva duže vremensko razdoblje, od 5750. do 3270. g. pr. Kr. Međutim, čini se da su njihove sposobnosti izrade oruđa bile na nižoj razini. Vremenom su sharmarkijanski sezonski logori prerasli u malena sela.  Arheolo  Arheološki ški nalaz nalazii poka pokazuj zuju u da je oko oko 5500 5500.. g. g. pr. pr. Kr. doš došlo lo do populacijske eksplozije, možda zbog pokušaja da se razvije poljoprivreda. Stalne poljopri poljoprivredn vrednee aktivnosti aktivnosti započele su oko 4800. 4800. g. pr. Kr., Kr., prempremda su tijekom narednih tisuću petsto godina poljoprivredne metode  bile  bile relativn relativno o primitivne. primitivne. Naža Nažalos lost, t, nije ije točno poznato kad se poljopri poljopri- vreda razvila razvila,, ni kojom metodom, meto dom, ili ili tko ju je uveo uveo u Egipat. Egipat. Post Postoji oji  jaz od tisuću tisuću godina godina u arhe arheolo ološko škom m zapi zapisu su,, izmeđ između u naseob naseobina ina uz rije rijekku i pravih poljoprivrednih sela u preddinastičkom Egiptu.

Preddinastička Preddinastička vremena (5500�3 (5500�3100. 100. g. pr. Kr.) Tijekom tisuću četiristo godina tranzicijskog razdoblja od preddina� stičkih do ranih dinastičkih vremena pojavile su se gotovo sve tipične karakteristike rane egipatske civilizacije. U stalnim je naseobinama jasno vidljivo da lov više nije glavni način priskrbljivanja hrane. Pripitomljena goveda, ovce, svinje i koze, kao i neke žitarice (pšenica i ječam), imali su mnogo veću ulogu u ishrani. Izrada predmeta od

kamena i metala, izrada košara, lončarija, tkanje i bojenje životinjskih koža postali su dio svakodnevnog života. Promijenili su se i pogrebni običaji. Ranije su se ljudi uglavnom pokapali ondje gdje je to  bilo najla najlakš kše, e, često često na glavnom glavnom grob groblju lju blizu blizu ili ili u naseobini. Sad Sad su se grobovi nalazili dalje od sela i polja, obično na rubu seoskog teritorija. rija. Djeca, Djeca, koja su se ranije pokapala pokapala ispod is pod poda, poda, počela su se pokapapokapa ti na grobljima. Sustav vjerovanja počeo je poprimati oblik. Pokojnici su se pokapali sa zalihama (lončarska roba, nakit i drugi artefakti) za putovanje u zagrobni život. Među zalihama su se nalazili darovi od žitarica, sušenog mesa i voća, kao i oruđe za lov i obrađivanje tla. Zanimljivo je da su se pokojnici pokapali u fetalnom položaju, okrenuti prema zapadu i okruženi darovima svojih rođaka. Preddinastička društva su se uskoro počela formirati na sjeveru, kao i na jugu. Južne kulture, osobito Badariani, bile su gotovo posve poljoprivredne, ali njihovi sjeverni susjedi, kao što su bili El Faiyum, koji su živjeli u oazama, još uvijek su se oslanjali na lov i ribolov. Obrađivanje kamena, uglavnom izrada oštrica i šiljaka, postalo je savršeni je. Namje Namješta štajj je također takođe r zaokupio zaokupio pozornost pozornos t obrtnika. obrt nika. Estetsk Estetskaa je vrivri jednost  jedn ost robe postala važna. Lončar Lončarska ska je roba bojana i ukrašavana, ukrašavana, pogotovo glineni lonci i vaze s crnim vrhovima tipični za tu kulturu. Također su pronađeni brojni češljevi od kosti i slonovače, figurice, stolni pribor i nakit svih vrsta i materijala, a procijenjeno je da sve to potječe između 3300. i 3000. g. pr. Kr. Negdje oko 4500. g. pr. Kr. preddinastički je Egipat započeo svoje postojanje amracijskim razdobljem, poznatim pod nazivom Naqada I, jer većina nalazišta iz tog razdoblja potječe iz istog vremena kao i zaposjednutost Naqade. Promjena u ukrašavanju lončarske robe u tom razdoblju ukazuje na kulturu koja se razvija i umjetnički napreduje. Ranija je keramika bila ukrašena jednostavnim trakama boje, ali novi dizajni sadrže vješte geometrijske oblike i likove životinja, naslikane ili izrezbarene. Iz praktičnih razloga, kao i estetskih, oblici posuda postali su raznovrsniji. Dekorativni su predmeti također bili popularni, uglavnom "plesne" figurice, maleni obojeni kipići žena uzdignutih ruku. Međutim, najvažnija inovacija tog razdoblja bio je razvitak arhitekture. Nekoliko glinenih modela domova, pronađenih u grobovima,

podsjeća na pravokutne kuće od glinenih opeka u Starom kraljevstvu. Čini se da se ideja o pojedinačnim nastambama, gradićima, a možda i urbanom planiranju počela javljati oko 4500. g. pr. Kr. Moguće je da su se oko 4000. g. pr. Kr. razvili gradovi�države u Naqadi, Hierakonopolu, Gebeleinu i Abidosu. Arheolozi to razdo blj  bljee zovu zovu Naqada II, ili ili gerzeanskim gerzeanskim.. To se razdobl razdoblje je uveli uvelike ke razlikurazliku je od amracijs amracijskog kog,, a karakterizira ga sve sve veći veći utjec utjecaj aj sjevern sjevernih ih naroda nar oda na južne, što se vidi po kulturnim artefaktima, osobito keramici. Na koncu su iz tih gradova� država proizišli miješani narod i kultura kasne preddinastičke ere, što je poznato kao Naqada III. Najveća razlika između amracijskog i gerzeanskog naroda bila je njihova keramika. Amracijska je lončarska roba, premda dekorativna, očito bila funkcionalna. S druge strane, gerzeanska je lončarska roba imala dekorativnije linije i bila je ukrašena geometrijskim motivima i realističnim prikazima ljudi i životinja. Životinje, kao što su nojevi i kozorozi, ne baš česti u blizini Nila, ukazuju na mogućnost da su Gerzeanci lovili u blizini pustinje. Njima se također pripisuju prvi prikazi bogova, obično kako se voze u brodovima i nose zastave, nešto što nalikuje kasnijim zastavama koje su predstavljale različite egipatske provincije. provincije. Također je moguće da su ti prikazi jednos j ednostav tavno no bili povij povijeesni zapisi, ali budući da su gotovo uvijek naslikani na simboličnim artefaktima zakopanim s pokojnicima, svetost je razumno objašnjenje. S namještenim podzemnim prostorijama, replikama domova u kojima su pokojnici boravili za života, gerzeanske su grobnice najavile ono što će uslijediti. Amuleti i drugi obredni predmeti, od kojih su mnogi prikazivali davne bogove u životinjskom obliku, bili su uobiča jene zalihe zalihe u grobovima. grobovima. Neki Neki znanstvenici znanstvenici vjer vjeruj uju u da se gerzeans gerzeanski ki stav o zagrobnom životu vremenom razvio u Ozirisov kult i veličanstvene pokope egipatske dinastičke civilizacije. Neko se vrijeme smatralo da je tranzicija iz preddinastičke u dinastičku kulturu bila rezultat revolucije i ratovanja izazvanog otkrićem metala, razvojem metalurgije i novih društvenih struktura grada, pojedinačnih nastamba i pisanja. Noviji stavovi sugeriraju spori proces tehnološke evolucije. Također se vjeruje da se tijekom tog vremena razvilo razvilo pisanje. pisanje. Motivi na lončarskoj lončarskoj robi su se kroz određe odre đeno no vremensko razdoblje očito razvijali u niz sličica koje podsjećaju na tradicio�

nalne hijeroglife. Vidljiva je kombinacija piktograma i fonograma (slika koja predstavlja zvuk), što je temeljni princip pisanja hijeroglifa. Još i danas postoje takvi sustavi pisanja, primjerice u Japanu. Sveopći egzodus ljudi iz pustinjskih područja južnog Egipta, oko 3000. g. pr. Kr., izazvao je nastanak novih i važnih naseobina u dolini Nila. Konačni čin tijekom preddinastičkih vremena bilo je ujedinjenje gornjeg i donjeg Egipta � premda još uvijek ima više pitanja nego odgovora kad je riječ o utemeljenju egipatske civilizacije. Još uvijek  je uglavnom nepoznato tko t ko je je točno to čno koga koga osvo osvojijio. o. Niz izvor izvoraa ukaz ukazuj ujee na pobjedu juga (kultura Naqada) nad sjeverom (kultura Maadi), a ipak društveni sustav koji je uslijedio više nalikuje sjeveru nego jugu. Međutim, to bi se moglo objasniti teorijom stapanja. Egipat je najpri je ujed ujedin inje jen n pod vlašću vlašću sjeve sjevera ra,, ali ali je njego jegova va struktura str uktura moći propala, propala, te su vlast preuzeli kraljevi s juga, a oni su zadržali prvobitni oblik upravljanja što su ga uspostavili oni sa sjevera. Druga teorija kaže da  je jug osvo osvojio jio sje sjevver, ali ali je je prihvatio sjeve sjevern rnja jačk čku u kulturu. kultur u. Tak Takav scenascenarij postoji u vladavini Ptolemeja. Ptolemeji su bili grčki vladari Egipta nakon Aleksandra Velikog, a ipak su prihvatili egipatsku kulturu, nazivali su se faraonima i pokapali su ih u skladu s egipatskim običajima. Teško je reći tko je bio prvi kralj ujedinjenog Egipta, ili kad se to dogodilo. Narmerova paleta, trokutasti komad crnog bazalta na kojem kojem  jepri  jep rikaz kazan an kral kraljj čij čije je ime, ime, Nar�m Nar�mer, er, napisano hije hijero rogl glif ifim ima, a, naj najuv uvje jerrljiviji je od svih postojećih dokaza. Kralj je prikazan s bijelom krunom  juga,  juga, i kako drži žezl žezlo, o, spreman zdrobiti glav glavu u svoje vojegg nepr neprija ijate telja lja sa sjevera. Isti je lik prikazan s crvenom krunom sjevera, a ispod njega  bije  bijesn snii bik (simbo (simboll fara faraon onov ovee moći), razara razara zidine zidine grada grada i gaz gazi još jed jed-nog neprijatelja. "Škorpions "Škorpionska" ka" glava žezla žezla,, još jedan jedan artefakt, artefakt, prikazuje sličnu sli čnu figuru, ali ovoga puta njegovo ime otkriva piktogram škorpiona. U raznim se dokumentima ta kraljevska figura spominje kao Narmer ili Aha, a moglo bi se raditi o legendarnom kralju Menu. Nije sigurno da je kralj Škorpion ista ista osoba kao Narmer, ali ali ta se dva lika lika općenito prihvaća ju kao kao ista ista osoba. osoba. Ako Ako ti artefak artefakti, ti, kao kao i ostali ostali iz isto istogg razd razdob oblja lja,, doista doista prikazuju prvoga kralja ujedinjenog Egipta, onda je do ujedinjenja došlo negdje između 3150. i 3110. g. pr. Kr.

Egiptologija i podrijetlo egipatske civilizacije Dok je još bio veoma mlad, William Matthew Flinders Petrie (1853� 1942.), o čijem je radu ranije bilo riječi, učio je trigonometriju i geometriju, te se zainteresirao za arheologiju, osobito za područje drevnih težina i mjera. U dobi od trinaest godina pročitao je djelo  Our Inheritance in the Great Pyramids (Naše naslijeđe u velikim piramidama) (1864) Charlesa Piazzija Smytha i zaključio da mora poći u Egipat kako bi vidio piramide pir amide.. Godine 1880 1880,, kad je imao dvadeset četiri godine, objavio je svoju prvu knjigu,  Stonehenge: Plans, Description, and Theories (Stonehenge: planovi, opis i teorije).  Te je iste godine započeo četrdesetogodišnju karijeru istraživanja Egipta i Bliskog istoka. Od 1880. do 1883. pažljivo je iskopavao i proučavao Veliku piramidu u Gizi, pretražujući svaki sloj tla i svaku lopatu materijala. Zbog svoje je temeljitosti postao poznat kao veliki inovator znanstvenih metoda iskopa va  vanja. nja. Godine Godine 1883, objavlje ljena je je njeg jegova knji knjigga Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize).  Govorila je o vještini i preciznosti drevnih egipatskih graditelja. Petrie je tijekom godina napisao više od sto knjiga, te gotovo devetsto članaka i prikaza. Jedno od njegovih najznačajnijih djela objavljeno  je 190 1904, Methods and Aims of Archaeology (Metode i ciljevi arheologije), u kojemu definira metodologiju i ciljeve arheologije.

 Za  Zavojev jevači s istok toka Kako se egiptologija tijekom devetnaestog stoljeća razvijala u zasebnu disciplinu, prvi su istraživači tražili dokaze koji bi objasnili početne faze egipatske civilizacije. Iskopavanja što ih je obavio Petrie razotkrila su dokaze mnogo starije kulture koja je postojala prije egipatske prve dinastije (2920�2770. g. pr. Kr.). Zapanjile su ga naglašene razlike između te nove preddinastičke kulture i bolje poznatog materijala iz Staroga kraljevstva (2650�2152. g. pr. Kr.). Petrie je pronašao artefakte nepoznate ranijim istraživačima, a vjerovao je da ih je ostavila nova rasa ljudi koja je migrirala u dolinu Nila. Petrie je u Naqadi razotkrio gotovo dvije tisuće sto grobova koji su sadržavali glinene posude, palete i različite amulete izrađene od kamena, kosti i slonovače. Procijenio je da najmlađi grobovi potječu iz 3100. g. pr. Kr., a najstariji iz preddinastičkog razdoblja (5500�3100.

g. pr. Kr.). Preddinastički predmeti bili su česti u tri glavna razdoblja: amracijsko (3800�3500. g. pr. Kr.), gerzeansko (3500�3200. g. pr. Kr.) i proto pro to�di �dinas nasti tičko čko (3200�3100. (3200�3100. g. pr. Kr. Kr.)) razdoblje. razdoblje. U 1920�im 1920�imaa dodano je četvrto razdoblje, badarijansko (prije 4000. do 3800. g. pr. Kr.). Koristeći postojeće dokaze, Petrie i drugi arheolozi zaključili su da je život prije faraona bio primitivan, te da se malo prije dinastičkih vremena razvila egipatska kultura. Egiptologija s početka dvadesetog stoljeća zaključila je da je "dinastička rasa" zavojevača donijela klasičnu egipatsku civilizaciju u dolinu Nila. Prema toj teoriji, ti su zavojevači bili kulturno i politički superiorni domorodačkim, primitivnim Egipćanima. Slijedom toga,  brzo su se nametnuli namet nuli kao vladari zem zemlje. lje. Tije Tijeko kom m tog vremena, znaznanost o kranijalnoj metrologiji � primjena mjerenja lubanje pri utvrđi vanj  vanju u rase � bila bila je popularna popul arna i koristila koristila se za podupiranje teorije teorije o dinastičkoj rasi. Kosturi koji su pripisani toj dinastičkoj rasi bili su krupni i imali su dolihokefalni oblik lubanje, duguljastu od sprijeda do straga � neobično prema današnjim mjerilima.  Vjer  Vjerov oval alo o se da je egipa egipatska tska vlad vladaju ajuća ća klasa klasa stig stigla la s istoka, istoka, što je odražavalo tada prevladavajuće mišljenje da je Orijent bio izvor prvih kultura. Smatralo se da je kraljevska umjetnost prve dinastije bila slična onoj pronađenoj u Mezopotamiji. Hans Winkler, njemački istraživač, je tijekom 1930�ih iznio teoriju, koja je proistekla iz njegova otkrića drevnih slika na kamenu u istočnoj pustinji, da je egipatska civilizacija nastala slijedom migracije iz Mezopotamije. Između doline Nila i Crvenog mora našao je brojne prikaze brodova, veoma sličnih plovilima kakva se mogu vidjeti na ranim slikama u Mezopotamiji. Tvrdio je da su zavojevači iz Mezopotamije preko Crvenog mora stigli do Egipta, a dok su se kretali prema rijeci Nil, ostavili su tragove na stijenama. Ironija je u tome što su slike "mezopotamskih brodova" na kamenu, što ih je Winkler pronašao u Egiptu, zapravo mnogo stoljeća starije od prikaza brodova u Mezopotamiji. U prvom dijelu dvadesetog stoljeća Afrika je na Zapadu bila poznata kao "tamni kontinent", te se smatralo da nije sposobna samostalno stvoriti naprednu kulturu. Dakle, uz širenje fašizma svijetom, teorija o invaziji bila je proizvod svojeg vremena. Teorije o širenju, pri čemu superiorne kulture donose civilizaciju domorodačkim na�

rodima, također su bile popularne među mnogim kolonijalnim silama zapadne Europe. Zagonetka preddinastičkog razdoblja u Egiptu i teorija o dinastičkoj rasi dugo su vremena vremena bili tema rasprava, prije prije pronalaženja pronalaženja i razotkrirazot kri vanj  vanjaa bilo kakvih kakvih stvarnih dokaza. dokaza. Arheolozi Arheolozi iz Američkog Američkog muzeja muzeja povijesti prirodoslovlja su 1969. otkrili strukturu koja potječe iz pro� to�dinastičkog razdoblja (4000�3000. g. pr. Kr.), u blizini mjesta gdje  je Jame Jamess Quibell otkrio otkri o gradić Nekhen. Iskop Iskopava avanja nja izvan izvan Hierako� nopola dovela su do otkrića cijelog amracijskog sela duž drevnog osušenog riječnog korita, Wadi Abul Suffian. To je otkriće pomoglo arheolozima pri rekonstrukciji svakodnevnog života, kakav je mogao  biti. Prema tvrdn tvrdnjam jamaa arheo arheolog loga, a, selo selo je bilo bilo nastanj nastanjeno eno pol poljo jodj djel elci cim ma i obrtnicima. Činilo se da su glavešine sela upravljale manufakturom i trgovinom roba. Također je vidljivo da su stanovnici u tom razdo blj  blju u počeli graditi jednostavne jednostav ne susta sustave ve navo navodn dnjav javan anja. ja. Poja Pojavi vili li su se prvi znakovi pisanog jezika. Grobnice su postale veće i sofisticiranije, a do kraja gerzeanskog razdoblja (3500�3200. g. pr. Kr.), grobnice su  već  već bile slične slične onima prvih faraona faraona.. Za većinu egiptologa, iskopavanja u Hierakonopolu su dokazala da "dinastička rasa" nije izvršila invaziju na dolinu Nila krajem četvrtog tisućljeća pr. Kr. Premda su se teorije o zavojevačima zadržale kod manjine egiptologa (čak i u 1990�ima), većina je znanstvenika počela istraživati razvoj domorodaca i tražiti korijene dinastičkog Egipta unuta unu tarr same doline Nila. Nila. Sadašnja istraživanja o egipatskom preddinastičkom razdoblju i njegovim lingvističkim karakteristikama ukazuju na miješano podrijetlo koje uključuje utjecaje iz sjeverne Afrike; s Bliskog istoka, osobito Mezopotamije; te iz rubnih dijelova Sahare. Većina znanstvenika  vje  vjeruje ruje da su drevni Egipćani Egipćani vjeroja vjerojatn tno o slič sličil ilii svoj svojim im mode mo dern rnim im popo tomcima i bili su etnički različiti.

Objašnjenje: Objašnjenje: hipotetsko hipotetsko Premda iskopavanja i objavljivanje arheoloških otkrića i danas traju, znanstvenici još uvijek ne mogu točno reći kako se početkom trećeg tisućljeća pr. Kr. pojavila centralizirana država Egipat. Objašnjenja o podrijetl podri jetlu u davne egipatske egipatske države ostaju ostaju hipotetska hipotetska.. U gornjem

Egiptu (južni Egipat), problem je pomanjkanje podataka o naseobinama da bi se stvorile općenite teorije. Međutim, kulturni ostaci jednostavnih i kompleksnih društava pronađeni su u gornjem Egiptu u  velikim  velikim središtima nasel aselja java van nja, ja, kao što što je Naqada, Naqada, na preddinastič� preddina stič� kim grobljima. Tijekom četvrtog tisućljeća pr. Kr. razvijale su se dvije kulture čiji se opstanak temeljio na poljoprivredi, Naqada na jugu i Maadi na sjeveru. Bolje su očuvana nalazišta Maadi naseobina. No, nalazišta u Naqadi, prvenstveno groblja, sadrže više pokazatelja o razvoju društvenih hijerarhija, što bi značilo da davna država svoje kulturne korijene ima na jugu. Nedostaju preddinastički dokazi o mijenjanju obrazaca stanovanja tijekom vremena. Egipat, osobito dolina Nila, uvijek je bio gusto naseljena zemlja, i  već se pet tisuća godina agre agresivn sivno o iskorištav iskorištava. a. Nadalje adalje,, Nil Nil je pomaknuo svoj tok prema istoku. Ti faktori, zajedno s modernim razvojem građevinskih područja, ograničili su iskopavanja starih nalazišta. Postoji Postoji relativno malo mal o podatak poda takaa o način na činu u egzis egzisten tencije cije tijekom tijekom preddi� preddi � nastičkog razdoblja, osim novijeg rada na poljima, te nije poznato kad, zašto i gdje je došlo do pojačanog razvoja poljoprivrede i kad se pojaviloprvo navodnjavanje. Hierakonopoljebio važan za razotkrivanje preddinastičke proizvodnje i distribucije obrtničke robe, ali većina tehničkih dokaza pronađena je u grobovima. Ima malo arheoloških dokaza koji pokazuju uspon političkih elita, regionalnu integraciju i formiranje prve države, kao i proces ujedinjenja koji je doveo do prve dinastije koju se često naziva "0 dinastijom". U obredno obre dnom m području podru čju Naqade II u Hierakonopolu, izrađivale izrađivale su se vaze od bazalta i diorita, kao i svrdla za izradu kuglica. Peći za sušenje lončarske robe pronađene su u donjem dijelu pustinje, gdje su se izrađivale posude od gline pomiješane sa slamom i "posude boje šljive". Bačve pronađene na dva različita mjesta ukazuju na proizvodnju piva na bazi pšenice. Poslije je otkriveno još devet groblja u području Hi� erakonopola, a pokrivala su sve tri faze Naqada kulture (3800�3000. g. pr. Kr.). Mnogo je životinja pokopano na zapadnom dijelu groblja, a prona pro nađe đeni ni su ostaci slonova, slonova, vodenkonja, vodenkonja, krokodila, krokodi la, pavijana, pavijana, govegoveda, ovaca, koza i pasa. U jednoj velikoj grobnici pronađeni su dijelovi ogrlica napravljenih od karneola, granata, tirkiza, faja fajan nse, se, zlata i srebra. Također su nađeni nađ eni

artefakti izrađeni od lazura i slonovače, oštrice od opsidijana i kristala, davna lončarska roba i drveni krevet s izrezbarenim bikovim nogama. Rupe za stupove pokazuju da su velike grobnice nekoć bile nečim pokrivene i okružene ogradama. Arheolozi kažu da je to možda najstarija elitna grobnica s nadgradnjom koja je simbolizirala veličinu pokojnoga kralja. Od 1978. do svoje prerane smrti 1990, jedan od direktor dir ektoraa ekspedic ekspedicije ije i šef šef preddinas pred dinastičk tičkee istraživačke istraživačke ekipe ekipe u Hierako� nopolu, Michael Hoffman, vjerovao je da su grobnice toga područja pripadale proto�dinastičkim vladarima Hierakonopola (3500�3000. g. pr. Kr.) i da je najveća grobnica pripadala kralju Škorpionu. Dvije naglašene poteškoće onemogućavaju donošenje zaključka na temelju činjenica. Najvažnija groblja u gornjem Egiptu predstavljaju stečeno bogatstvo više društvene klase, ali ekonomski se izvori ne mogu adekvatno utvrditi. utvrdi ti. S druge strane, strane, naseobine naseobine u donjem Egip Egip-tu omogućuju širu rekonstrukciju preddinastičke ekonomije, ali ne ukazuju na veću društvenu i ekonomsku kompleksnost. Postoje teorije o tome da je Naqada kolonizirala Nubiju. Trgovačka roba Naqada kulture pronađena je na većini nalazišta u Nubiji, između Kubanije na sjeveru i Sarasa na jugu: vrčevi za pivo ili vino, posude od gline, bakreno oruđe, kamene posude i palete, platno i kuglice od kamena i fajanse. Prema toj teoriji, "A�skupina" Nubijaca bila je u kontaktu s gornjim Egiptom, te je dospjela pod utjecaj njegove kulture. Pokopi A�skupine slični su onima u Naqada kulturi. Drugi vjeruju da se ta A�skupina sastojala od komercijalnih posrednika. Luksuzna roba, kao što su slonovača, slonovača, ebanovina, ebanovina, tamjan i kože egzotičnih egzotičnih životinja, dolazila je iz udaljenijih krajeva na jugu i prolazila kroz Nubiju. Druga teorija, koja se temelji na dokazima iz kraljevskoga groblja otkrivenog u Qustalu, kaže da su nubijski vladari bili zaslužni za ujedinjenje Egipta i utemeljenje davne egipatske države. To je za neke najbolje objašnjenje arheoloških podataka � da je A�skupina u Nubiji  bila  bila zasebna zasebna kultura kultur a u odnosu odno su na preddinastičku kulturu kult uru gorn gornjeg jeg Egipta. Egipta. Međut Me đutim, im, postoje konfliktni konfliktni dokazi. Materij Materijali ali iz Naqada kulture bez ikakvih nubijskih elemenata poslije su pronađeni u sjevernom Egiptu, što pobija ideju o nubijskom podrijetlu davne egipatske dinastičke države. Za razliku od drugih političkih tvorevina toga doba, kao što su Nubija, Mezopotamija i Palestina, vladavina egipatske države prote�

zala se nad velikim zemljopisnim područjem. Organizacija drevne egipatske vlasti bila je jedinstvena. Čini se da postoji konsenzus kad  je rije riječč o tome da je država imala svoje korijene korijene u gornje gornjem m Egipt Egiptu, u, u Naqada kulturi. Vrste grobova, lončarska roba i artefakti ukazuju na razvoj od preddinastičkog oblika do prve dinastije, što se ne može vidjeti u kulturi donjeg Egipta. Nubijska je kultura vremenom istisnuta kulturom koja se razvila u gornjem Egiptu. Većina se znanstvenika slaže u nekim aspektima ujedinjenja, kao što je vremensko razdoblje potr po treb ebno no za to, što se teme temelji lji na najranij najranijim im pisani pis anim m dokazima u EgipEgiptu, te poslije, na popisu kraljeva. Međutim, kultura Naqada se širila prema sjeveru u području Faiyum, a zatim u Kairo i područje delte, što ukazuje na mogućnost da je ujedinjavanje zapravo počelo mnogo prije, a ne u razdoblju neposredno prije prve dinastije. Također postoje teorije da je do ujedinjavanja južnih gradova�država, kao što su Naqada, Hierakonopol i Abidos, došlo ranije stvaranjem niza saveza. Neki povjesničari iznose pretpostavke da je širenje Naqada kulture na sjever bilo rezultat odlaska izbjeglica iz država koje su se razvijale na jugu; drugi tvrde da su razlog tome bili trgovci Naqade koji su poslovali s jugozapadnom Azijom. Ima veoma malo dokaza koji bi potvrdili da je do ujedinjenja Egipta došlo kroz oružan or užanee sukobe i ratovanje. ratovanje. Prema rezultatima rezult atima iskopava iskopava-nja u Minshat Abu Omaru, sto šezdeset kilometara sjeveroistočno od Kaira, što ih je obavio arheolog i direktor Egipatskog muzeja u Berlinu, Dietrich Wildung, nema nikakvih naznaka o sukobima u delti Nila donjeg Egipta. Nalazište je bilo nastanjeno između 3300. i 2900. g. pr. Kr., a vidljiva je neprekidna kulturna evolucija od juga prema pr ema sjeveru. sjeveru. Wildung Wildung iznosi iznosi teoriju da nikad nikad nije nije bilo vojnog osvajanja delte od strane kraljeva gornjeg Egipta, u što neki vjeruju na temelju Narmerove palete, ravne ploče škriljevca, visoke oko šezdeset četiri centimetra, pronađene u Hierakonopolu u gornjem Egiptu. Druga, Drug a, nedav ne davno no iskopana iskopana nalazišta u delti, delti, kao što su Te Tell Ibra I brahim him  Aw  Awad, ad, Tell el Farai Far ain n i Tell el'Is el'Iswi wid, d, potvrđuju Wildungove Wildungove zakl zaklju juččke. U njihovim njihovim slojevima slojevima nema ne ma nikakvih nikakvi h dokaza o uništavanju. uništavanju. ŠtoŠto više,  više, keramika u Te Teli el Fara'inu Fara'inu pokazu pokazuje je da su se gornji gornji i donji donji EgiEgipat zajedno razvijali na prijateljske načine: trgovina i sve naglašenija kult kultur urna na razmjena. Općeni Op ćenito to govoreći, govoreći, dokazi pokazuju da su egipat� egipat�

ski državni sustav koji se razvio i njegovo širenje u sjeverna područja  bili  bili prev previš išee komp komplek leksn snii da bi se objas bjasn nili ili isključivo vojn vojnim im osvajan janjim jima. Međutim, mora se uzeti u obzir napuštanje Maadi područja na sjeveru. Zlato i razne vrste kamena, korišteni za izradu kamenih posuda i ogrlica, izrazito poželjni materijali u trgovini na velikim udaljenostima, bili su resursi gornjeg Egipta. Jedan motivirajući faktor za Naqada kulturu da se širi prema sjeveru bio bi kontroliranje trgovačkih putova koji su vodili do Mediterana. Smatra se da su veliki brodovi  bili od velike velike važnosti za kontrol k ontrolu u na Nilu Nilu i za bavlj avljeenje nje razmjenom razmjenom dobara na veliko. Budući da drvo za gradnju brodova nije raslo u Egiptu, već je stizalo iz područja Palestine, uspostavljanje najprije predstra� ža, a zatim i naseobina na sjeveru bilo bi logičan potez. Možda je mnogo južnjaka koji su se selili u sjevernija područja iziskivalo formalnu  vojnu  vojnu nazočnost. nazočnost . To bi moglo objasniti objasniti zašto zašto su Maadi Maadi napustili svo svo ja područja područj a na sjev sjever eru. u. Bez obzira o čemu se radilo, u vrijeme prve dinastije sjever je bio gušće naseljen od juga. Jedna posljedica pripojenja sjevera bila bi pojačana administracija države. Dakle, do početka prve dinastije bilo  bi potreb pot rebno no pisa pisanj njee kako bi se omogućilo omogućilo pravilno upra upravl vlja janj nje, e, služ služ- beni pečati i oznake oznake za državnu robu. Kao Kao i većina većina kultura, kult ura, Egipat nije bio imun imun na strane st rane utjecaje utjecaje.. NepoNepo bitan je kontakt konta kt s kulturama kult urama u jugozapadnoj jugozapadnoj Aziji tijekom tijekom četvrtog četvrtog tisućljeća pr. Kr. U Maadiju, i poslije u Abidosu, pronađeni su artefakti izrađeni u palestinskom stilu. Naqadska lončarska roba i kamene posude također su se izrađivale na način da nalikuju palestinskom stilu. Nadalje Nadalje,, egipatski cilindrični cilindrični pečati neos n eospor porno no potječu iz MezoMezopotamije, a pronađeni su u nekoliko grobova iz kasnog preddinastič� kog razdoblja. No nije poznato kakav je učinak, ako ga je uopće bilo, to imalo na uspostavljanje egipatske države. Unatoč tome, društvena, politička i materijalna kultura, kao i sustav vjerovanja Egipćana, veoma se razlikuju od sustava njihovih susjeda iz brončanog doba. Premda je jasno da je egipatska preddinastička kultura prihvaćala ideje susjednih zemalja, egipatska se kultura razvila u civilizaciju jedinstvenog karaktera. Uz dokaze iz raznih lokalnih kultura i druge dokaze koji pokazuju da je dolazilo do migracija iz susjednih zemalja, teško je tvrditi da se pojavila jedna jedina kultura u vidu "Egipćana".

Možda je različitost naroda koji su se ujedinili radi zajedničkih cilje va dala zamah dinastičkom dinastič kom Egiptu Egiptu..

Tko su bili prvi Egipćani? Kad bi postojao vremeplov, mogli bismo jednostavno otputovati natrag u 4000. g. pr. Kr., provesti nekoliko mjeseci učeći egipatski jezik, a zatim postaviti sva naša pitanja. Naravno, morat ćemo se zadovoljiti dokazima dobivenim nakon stoljeća istraživanja. Premda je postalo politički nepravilno sugerirati da su egipatski stanovnici stigli s nekog drugog mjesta, nalazi ne dokazuju da su oduvijek, i isključivo,  bili domoro do moroci ci u dolini Nila ili sjeve sjevern rnoj oj Afri Africi ci.. Ljud Ljudsk skaa su bića bića uvije vijekk  bila sklona istraž istraživa ivanju nju,, a genetičari genetičari nam kažu da su ljudi ljudi,, tijeko tijekom m proteklih sto tisuća godina, migrirali iz svoje prvobitne domovine u  Afri  Africi ci do svih svih kutaka svij svijet eta. a. Nema Nema nikakv nikakvee sumnje sumnje da su afrič afrički ki domoroci odigrali određenu ulogu u prapovijesti Egipta. No s obzirom na dokaze o barem malo stranih utjecaja, situacija postaje složenija. Neki istraživači kažu da su se pastiri, koji su živjeli nomadskim životom, povezali povezali u dolini Nila jednos jednostavn tavno o zato da bi imali stalan izvor izvor  vode, te su tako stvorili stvorili egipatsk egipatsku u civi civili liza zaci ciju ju.. Kako Kako oni koji koji zago zagova va-raju tu teoriju, koja se često opisuje kao izolacionistička, mogu objasniti poljoprivredu, veličanstvene radove u kamenu, kipove, hramove i druge vrhunske građevine koje se mogu nositi s današnjim najboljim tehničkim dostignućima? Kad možda Sfinga, astronomski postavljeni megaliti u Nabta Playi, zdjele od granita i diorita, vaze i ploče u Kairskom muzeju, te stručni dokazi da su piramide izgrađene u cilju proizvodnje električne električne struje ne bi postojali, postojali, ne bi bilo ni bitaka teoreteor etičara o povijesti drevnog Egipta. Ali sve to postoji, a anakronizmi verificirani od strane kvalificiranih znanstvenika i istraživača, koji su se pojavili veoma rano u egipatskoj povijesti, moraju se objasniti na neki drugi način. Pisanje, monumentalna arhitektura, te umjetnost i obrt, koji su se razvili do nevjerojatnih ra razina, zina, ukazuju ukazuju na na postojan postojanje je dobro dobro organizirane, čak raskošne civilizacije. Sve je to ostvareno u komparativno kratkom vremenskom razdoblju, s malo ili nimalo ranijih postignuća (uz iznimku pastirskog načina života) za tako fantastičan razvoj. To

 je problem, a u ovom ovom se trenut tre nutku ku može objasniti objasniti jedino jed ino riječim riječimaa "nešto nedostaje". Razvojni presedani koji objašnjavaju dokaze bili su previđeni ili podcijenjeni.

Sjevernoafričko Sjevernoafričko mračno doba Iskopavanja u dolini Nila razotkrila su logorišta koja datiraju od 16.000 do 9000 g. pr. Kr., ali ta nalazišta ukazuju na društvo koje je živjelo od lova i ribolova. Poznata kao sebilijanska kultura, ta nalazišta jasno ukazuju na smanjivanje veličine oruđa. Premda su pri kraju tog razdoblja znali kako se pripitomljuju životinje, Sebilijanci nisu bili ništa više od tradicionalnih lovaca i sakupljača iz starog kamenog doba. doba . Od 9000. do 6000. g. pr. Kr Kr. postoji "mra "m račn čno o doba" u povijesti povijesti sjeverne sjeverne Afrike, Afrike, o kojem ima veoma malo podat po dataka aka.. Tijekom Tijekom tog vremena, Sebilijanci su živjeli u dolini. Kasnije su zajednice novog kamenog doba počele uvoditi novi način života u čijem je središtu bila poljoprivreda, ali su se Sebilijanci čvrsto držali svojih tradicionalnih načina života temeljenih na lovu i ribolovu. Neki teoretičari vjeruju da je poljoprivreda dovedena izvana do tih lovaca i sakupljača, ali oni nisu bili spremni prihvatiti poljodjelski život. Šumovita područja u mediteranskom stilu, kao što su ona u Mezopotamiji, bila su najprikladniji prostori za kultiviranje pšenice i ječma, ovaca i goveda. Arheologija to potvrđuje. Između 10.000. i 8000. g. pr. Kr. najranija poznata kultura, koja je razvijala život na temelju skupljanja samoniklih žitarica i potom ih kultivirala, nalazila se na području današnjeg Izraela, Jordana i Libanona. Ti su davni poljodjelci bili poznati kao Natufijanci, po nalazištu gdje su prvi put identificirani,  Wadi en�Natuf odmah odm ah sjeverno sjeverno od Jeruzalema Jeruzalema.. Oni su bili bili ljudi ljudi sitne građe i dugačke glave (dolihokefalni), i zasigurno su pripadali vrsti Homo sapiens. Odijevali su se u kože, na glave su stavljali pokrivala od ljuski, a živjeli su u trajnim naseobinama u špiljama ili na brdima blizu izvora. James Mellaart u svojoj knjizi  The Neolithic of the Near East (Neolitik Bliskog istoka)   kaže da su Natufijanci bili potomci europskog kromanjonca. Bili su izdržljivog euro�afričkog podrijetla iz mediteranskog područja, "po naslijeđu u osnovi bijeli", kako on kaže, s dolihokefalnim lubanjama. Moglo bi se tvrditi da do širenja tako velikih društvenih promjena dolazi kroz prenošenje ideja iz jedne kulture ili regije u drugu. U slu�

čaju poljoprivrede, općenito se vjeruje da je ona stigla iz Levanta � zemalja na istočnim obalama Mediterana, točnije rečeno, Libanona, Sirije i Izraela � tijekom osmog tisućljeća pr. Kr. Međutim, u Egiptu ima poteškoća s tom teorijom. Nalazišta iz novog kamenog doba u Egiptu pojavljuju se tri tisuće godina kasnije, a mnogi dokazi pokazu ju da izvor izvor iz koje kojegg su Egipćan Egipćanii crpili znan znanje je o poljoprivredi poljoprivredi treba potra potražit žitii na jugu i zapadu, a ne na sjeveroisto sjeveroistoku. ku. Ipak, kako je moguće da razvijena poljoprivredna društva Levanta, udaljena samo sto šezdeset kilometara, nisu odigrala određenu ulogu u razvoju poljoprivrede u Egiptu? U prilog teorije o dinastičkoj rasi govore rezbarije na dršku noža od slonovače iz gradića Gebel�el�Araka (blizu Denderaha, četiristo kilometara južno od Kaira) i slike na zidovima grobnice iz kasnog preddinastičkog razdoblja u Hierakonopolu, čija je starost procijenjena na 3500 g. pr. Kr., koje ukazuju na invaziju naroda pomoraca u dolinu dolinu Nila. Neki Neki vjer vjeruj uju u da je stil ukrasa ukrasa na dršku noža mezopo mez opotam� tam� ski ili možda sirijski. Prizor bi mogao predstavljati morsku bitku protiv osvajača; to je također naslikano u grobnici u Hierakonopolu. Oba prizora prikazuju egipatske brodove i neobična plovila visokih pramaca pramac a i krma, neosp ne osporn orno o podrijetlom iz Mezop Mezopotam otamije. ije. Tu je također otkriće grobova iz kasnog preddinastičkog razdoblja u sjevernom dijelu dijelu gornjeg Egipta, Egipta, gdje gdje su pron pr onađ ađen enee lubanje i tijel tijelaa veća veća od domo do mo-rodačk rod ačkih. ih. Walter Emery kaže kaže da je razlika tako očita, da je nemoguće nemog uće pretpostaviti da ti ljudi potječu od onih otkrivenih u ranijim razdo bljim  bljima. a. Tijekom tog "mračnog doba" afričke pretpovijesti (9000�6000. g. pr. Kr.), iz kojeg je malo poznato o ljudskim aktivnostima, davni na� tufijanski poljodjelci iz jugozapadne Azije bili su zaslužni za naseo bine nalik gradovima, Jerihon i Catalhoyuk u današn današnjoj joj Tursk Turskoj, oj, te su također zaslužni za pripitomljavanje psa. Najstariji dosad otkriveni pas potječe iz Belt Cavea u Perziji, a procijenjeno je da potječe iz 9500. g. pr. Kr. Sljedeći je pronađen u natufijanskim slojevima blizu Jerihona, a potječe iz 8940. g. pr. Kr. Zbog pomanjkanja arheoloških dokaza, teško je točno utvrditi što se u sjevernom Egiptu događalo između 9000. i 6000. g. pr. Kr. Posto je pokaza pokazatelj teljii koji koji upućuju upućuju na to da je poljoprivreda poljoprivreda stigla stigla iz Mezo� Mezo�

potamije. Međutim, postoje i pokazatelji koji upućuju na to da se poljodjelstvo širilo na sjever s juga i zapada. Je li moguće da su obje teorije točne, te da je zapravo došlo do miješanja kultura?

 Zu  Zubi kao dokaz Drugi dokazi o tome tko su bili prvi Egipćani dolaze iz područja zubarstva. Proučavanja ljudskih zuba iz razdoblja kasnog pleistocena i novijih iz doline Nila, u usporedbi sa zubima Afrikanaca, Britanaca, Španjolaca i Izraelaca pokazuju da zapravo nije bilo genetske izolacije sjeverne Afrike od Euro�Azije. Niz studija kojima se pregledavala zubna morfolo morfologija gija u dolini Nila Nila iz kasnog pleistocena i holocena holocena pokazalo je da je došlo do nevjerojatne promjene oblika ljudskih zuba od tih ranijih doba do danas. Oblik zuba se toliko promijenio da prilago� đavanje (prirodna selekcija) očito nije dovoljno objašnjenje. Christy G. Turner II, profesor antropologije na Državnom sveučilištu Arizone, kaže da tako mnogo brzih dijakroničnih zubnih morfoloških promjena može vidjeti jedino u populacijama koje su u kratkom vremenskom razdoblju primile mnogo imigranata. Ta komparativna proučavanja zuba u sjevernoj Africi pokazuju da je postojao genetički diskon� tinuitet između pleistocena (prije 9000. g. pr. Kr.) i holocena (nakon 9000. g. pr. Kr.). Kontinuitet je vidljiv kroz gotovo cijeli holocen. Nubijci iz donjeg Egipta su tijekom kasnog pleistocena i mezolitika (razdoblje otprilike od 11.000. do 5000. g. pr. Kr.) bili po zubima slični stanovnicima zapadne Afrike i drugim Afrikancima južno od Sahare. Međutim, kasniji su Nubijci bili sličniji jugozapadnim Euroazijcima. Najnovija od tih sjevernoafričkih studija o zubima bavila se arheološki dobivenim materijalima iz Izraela, točnije Natufijancima, te novi jim primjerima. Analize Analize su pokazale da je zubalo zubalo Natu Natufij fijan anac acaa slično slično kasnijim stanovnicima jugozapadne Azije, kao i Nubijcima iz holocena (kasnijeg doba). Ta je studija, što ju je proveo Christy Turner, zaključila da je jedini način objašnjavanja tih sličnosti i razlika pretpostavka o znatnom protoku gena i/ili prave migracije iz jugozapadne  Az  Azije u dolinu Nila Nila pri kra kraju ju pleisto pleistocen cena. a. Među imigrantima imigrantima su se se mogli nalaziti Natufijanci, kao i njihovi trgovinski partneri, Mushabijan� ci, kultura novog kamenog doba smještena u stepama i sušnim područjima pustinja Negev i Sinai između 12 500. i 10.500. g. pr. Kr.

Turner tvrdi da postoji arheološki i fizičko antropološki razlog za  vjer  vjerov ovan anje je da su Natuf atufija ijanc ncii srodni sro dni suvremenim narodi nar odima ma Levanta Levanta koji govore semitskim jezicima. Kaže da su neki, ako ne i svi, Afro�  Azij  Azijat atii podrijetlom podrij etlom iz kraje krajeva va sjever sjeverno no od uže uže Afri Afrike ke.. Također vjer vjeruu je da se "izolacionistička "izolacionistička teori teorija" ja" o podrijetlu egipat egipatske ske kulture kul ture dugi dugi niz godina širila kao paradigmatska reakcija protiv korištenja migracije za objašnjavanje kulturalnih promjena u sjevernoj Africi. Turner kaže da su neki znanstvenici pošli tako daleko da su svakoga tko je govorio o euro�azijskom utjecaju na kulturnu evoluciju u blizini doline Nila etiketirali kao rasistu.  Arheolozi kulturama kult urama obično daju daju imena po nalazištu gdje je njijihov način života prvi put identificiran. Dakle, iz perspektive istraži vača  vača,, tijek tijekom om cijele povi povije jest stii pojavl javlju juju ju se brojne kulture koje oje naizgl naizgled ed nemaju nikakve veze s bilo kojom drugom kulturom. Međutim, u stvarnosti je gotovo svaka kultura, prošla i sadašnja, bila pod utjecajem drugih kultura. Drugi dokazi potkrepljuju Turnerov zaključak da su narod nar odii pirenejskog pirenejskog (ibersk (iberskog) og) poluotoka po luotoka mogli biti povezani s pretečama egipatske civilizacije. No, postoji još zagonetnija veza � s kulturom Maya iz pretpovijesne Južne Amerike. O tome će biti riječi u sljedećem poglavlju.

8

TOKSIČNI DOKAZI ZA STAR STARU TEORIJU TEORIJU Drevno Drevno krijumčaren krijum čarenje: je: var varka ka ili trgovina? odine 1976. u Muzeju čovječanstva Parizu izloženi su mumificirani ostaci egipatskog faraona Ramzesa Velikog. To je bila jedinstvena prilika za znanstvenike iz cijele Europe. Ovoje kojima je mumija bila omotana trebalo je zamijeniti, pa su botaničari dobili komadiće tkanine kako bi analizirali sadržaj. Dr. Michele Lescott iz Prirodoslovnog muzeja u Parizu imala je sreće da je dobila za proučavanje maleni uzorak kraljevskog pogrebnog platna. Nakon pomnog pregleda, otkrila je da su na vlaknima zalijepljene nekakve sitne točkice. Pod mikroskopom se činilo da je riječ riječ o česticama duhana. duha na. Iskušala je nekoliko nekoliko različitih načina nači na promapro matranja, ali je uvijek dobivala isti rezultat. Rečeno joj je da je uzorak platna vjerojatno kontaminiran dok je njime rukovao radnik s lulom. Međutim, duhan je u Egipat stigao tek u modernim vremenima. Prije više od jednog stoljeća, bavarski je kralj donio kićeni sarkofag Henut Tauija, zajedno s mumijom, u muzej u Miinchenu. Godine 1992. istraživači su započeli projekt s ciljem istraživanja njegova sadržaja. Za kemijsku je analizu bila zadužena dr. Svetla Balabanova s Instituta za forenzičku medicinu u Ulmu. Iz svojih je testiranja dobila  veoma zbun zbunjuj jujuć ućee rezultate. Tije ijelo Henut Tauija sadržava sadržavalo lo je velik velikee količine kokaina i nikotina, ali tijekom drevnih vremena duhan je rastao jedino u Amerikama, a koka samo u bolivijskim Andama.

G

Prvih ju je pet pozitivnih rezultata šokiralo, pa je uzorke poslala u  još tri tr i laboratorija laboratorija.. Takođe Takođerr su bili pozitivni, pozitivni, te je obja objavi vila la svo svoje rezultate. Akademska je reakcija bila žestoka, a Balabanova kaže: Primila sam hrpu pisama koja su bila gotovo prijeteća, uvredljiva pisma u kojima su ljudi tvrdili da govorim besmislice, da fantaziram, da je to nemoguće, jer je dokazano da prije Kolumba tih biljaka nije bilo nigdje na svijetu, osim u Amerikama. Ipak, testovi što ih je Balabanova obavila na kosi prihvaćena su metoda određivanja uporabe droge. Tako je već dvadeset pet godina. Nema nikakvih mogućnosti kontaminacije. Droga, i druge tvari što ih ljudska  bića  bića konzum konzumira iraju, ju, ula ulazi zi u proteine proteine kos kosee i ond ondje je ostaje taje mjese jeseci cim ma, a može se zadržati čak i nakon smrti. Zapravo, može zauvijek ostati ondje. Radi isključivanja mogućnosti vanjske kontaminacije, uzorak kose se opere u alkoholu, a zatim se testira testi ra i sama otopina u koj kojoj oj se prao. prao.  Ako  Ako je otopina čist čista, a, ali ali testiran testiranje je kose je pozitivno, pozitivno, onda se droga mora nalaziti u kosi, što znači da je osoba konzumirala drogu u nekom razdoblju svojeg života. Toksikolozi smatraju da je analiza kose način pobijanja kontaminacije nakon smrti. Balabanova čvrsto stoji uza svo je metode i rezultate: rezultate: U tom testiranju ne može postojati nikakva pogreška. Metoda  je općeprihvaćena i korištena je već već tisuće puta. put a. Ako rezultati nisu prihvatljivi, onda objašnjenje mora biti negdje drugdje, a ne u mojim testovima jer sam sto posto sigurna u rezultate. Cvijet lotosa mogao bi objasniti zbunjujuće rezultate. Sadrži snažan nikotin i doista je bio korišten, kako prikazuju slike na velikom hramu u Karnaku. Karnaku. Slik Slikee prikazuju Egipćane kako u pehar pe har ubacuju cvi cvije jett lotolot osa. Njegov sadržaj, možda vino, reagirao bi s biljkom, te bi se oslobodio nikotin. nikot in. No postoji postoji jedan problem. Razine Razine nikotina nikot ina pronađ pro nađene ene u mumijama bile su smrtonosne. Balabanova vjeruje da se duhan zasigurno koristio u procesu mumificiranja. Visoke doze nikotina su antibakte� rijske, te bi doprinijele procesu konzerviranja. Je li to dio dobro čuvane tajne mumificiranja? Drugo bi objašnjenje moglo biti da je nekoć postojala vrsta duhana koje danas više nema. Međutim, botaničari nas

uvjeravaju da bi oni sigurno znali za neku drugu vrstu drevnog duhana, da je doista postojala. Otkrivanje kokaina u tim drevnim ostacima posve je druga stvar. Kako kaže dr. Sandy Knapp iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, gotovo je nemoguć nemo gućee pronać pro naćii kokain u egipatskim mumijama. mumija ma. Na mumijama su obavljeni testovi kako bi se provjerilo jesu li autentične. Bile su. Balabanova kaže da je to zagonetka, ali smatra da je moguće da je biljka koka uvezena u Egipat prije Kolumbova vremena, što je  jedina  jedi na mogućnost moguć nost za obj objaš ašnj njav avan anje je činjen činjenica ica.. Je li doista mogla mog lapo post sto� o�  jati drevna međunar među narodna odna trgovin trgovinaa drogama, drogama, s veza vezama ma koje oje su su se protezale čak do Amerika? Egiptolozi, kao što je John Baines sa Sveučilišta Oxford, tu ideju smatraju smiješnom: Ideja da su Egipćani putovali u Ameriku posve je apsurdna. Ne poznajem nikoga tko radi kao egiptolog, antropolog ili arheolog koji ozbiljno vjeruje u bilo koju od tih mogućnosti, i također ne poznajem nikoga tko vrijeme provodi baveći se istraživanjem tih područja, jer se smatra da ta područja nemaju nikakvo stvarno značenje za te teme. No zapravo ima ljudi koji se bave tim istraživanjima, kao što su Alice Kehoe sa Sveučili Sveučilišta šta Marquette Marquett e i Marti Mar tin n Bernal sa Sveuči Sveučilišta lišta Corn Co rneell, kao i Robert Schoch, koji je svoju teoriju iznio u djelu  Voyages of the Pyramid Builders (Putovanja graditelja piramida).   Kehoe vjeruje da postoje dokazi o kontaktima preko Atlantika i preko Pacifika, između istočnih i zapadnih hemisfera, ali priznaje da neki arheolozi izbjegavaju rasprave o tom pitanju. Ona tvrdi da to dokazuje slatki krumpir, a također postoje kipovi indijskih boginja koje drže klip kukuruza. Kikiriki, pronađeni u zapadnoj Kini, dodatna su potvrda. Bernal, profesor drevne povijesti istočnog Mediterana, teoretski se slaže, te ta putovanja u Amerike opisuje kao "izrazito vjerojatna". Ta vjerovanja djelomice potkrepljuju rimski vrčevi pronađeni 1975. u brazilskoj luci koja se zove Zaljev vrčeva. Neki znanstvenici smatra ju da bi mogli potjecati potjecati s potopljene potopljene rimske galije lije,, ali ali to se tumačenje žestoko osporava. Međutim, u Brazilu također postoji natpis koji je, čini se, na drevnom mediteranskom jeziku. A u Meksiku su nađene

tri tisuće godina stare figurice s bradama, što je značajka nepoznata američkim ameri čkim domoroci domor ocima, ma, plus kolosalni kolosalni kipovi za koje koje se kaže kaže da izgleizgledaju afrički. Na te je objekte ukazao autor bestselera Graham bestselera  Graham Hancock u svojem djelu Fingerprints of the Gods (Otisci bogova). Problem s kojim se suočavaju oni koji zagovaraju teorije o prekooceanskim putovanjima je pomanjkanje artefakata koji bi ih podržali. Teško je naći fizičke dokaze, u Africi ili Americi. Moguće je da Egipćani nisu bili narod pomoraca, ali je također moguće da su neki drugi narodi to bili. Tada se javlja pitanje: Tko su bili prekooceanski putnici? Mišljenja su podijeljena. Ima ih koji iskreno vjeruju da su istraživački narodi prelazili oceane. Drugi smatraju da je ta zamisao apsurdna. Međutim, znanost je i prije neke teorije etiketirala kao apsurdne, ali se jednoga dana otkrilo da su točne.

Naslijeđe mayanskih putovanja  August  Augustusa usa Le Le Plon Plonge geon onaa Neki od današnjih znanstvenika vjeruju da su drevne kulture, kao istraživači ili trgovci, prelazile oceane u potrazi za novim zemljama. Nisu prvi koji to vjeruju. Augustus Le Plongeon vjerovao je u to prije više od sto godina. Njegova je priča podjednako fascinantna i šokantna. U posljednjim godinama njegove karijere, Augustus Henry Julius Le Plongeon (1826�1908.) proglašen je "apsurdnim" od strane znanstvene zajednice njegovoga doba. Ta se prosudba nije odnosila na težak, a katkad i opasan, terenski rad što ga je obavljao, već na zaključke i teorije što ih je stvorio na temelju prikupljenih podataka. Premda je  bio obilj obiljež ežen en kao izvanbračno izvanbračno dije dijete te,, Le Plongeon Plongeon je bio briljantan briljantan čovjek koji se tijekom svoje karijere bavio rudarstvom, fotografijom, medicinom i na koncu arheologijom. Govorio je francuski, engleski, španjolski i jukatanski mayanski, što ga je naučio dok je dvanaest godina živio i radio na Yucatanu, na raznim mayanskim ruševinama. On i njegova žena, Alice, nikad nisu odustali od svojih uvjerenja. Usred žestoke opozicije, umrli su promovirajući svoj rad i svoje teorije.

Dolazak olazak na Yucatan Godine Godi ne 1873. 1873. brač b račni ni par Le Plongeon stigao je na poluot poluotok ok Yuca Yucatan tan,, zemlju podijeljenu između meksičke vlade i mayanskih pobunjenika. Ondje su planirali dokumentirati mayanske ruševine uz pomoć nove fotografske metode za čije je usavršavanje i Augustus dao svoj doprinos. Le Plongeon je iza sebe imao godine iskustva u premjeravanjima i fotografiranju (ranije u Peruu), kao i slutnju što ju je kanio testirati sistematskim sistematskim promatranj promat ranjima. ima. Vjer Vjerov ovao ao je da je kultura kultura iz Južne Amerike utemeljila civilizirani svijet, nagađanje što ga je prvi put iznio dok  je preg pregled ledav avao ao drevne drevne ruševine ruševine u Tiahua Tiahuanacu nacu.. Činje injeni nice ce što što će ih razorazotkriti, dokazat će ili opovrgnuti njegovu hipotezu. Nije se želio oslanjati na teorije drugih znanstvenika, već je htio osobno procijeniti. Tjedan dana nakon što su stigli u Meridu, glavni grad Yucatana,  Alic  Alicee je obol obolje jela la od žute groznice. groznice. Kad Kad se opora oporavila vila,, preselil preselilii su iz hotela u bolji smještaj i počeli istraživati lokalno područje. Proučavali su obližnje ruševine, baveći se značajkama arhitekture, natpisima i rezbarijama, nadajući se da će ih to uputiti na daljnja istraživanja. Također su mnogo mnogo vremena vremena provodili učeći mayanski jezik jezik i pretražupretra žu jući povijes povijesne ne arhive arhive u Meridi. Le Plongeon je je razum razumijev ijevan anje je mayan� mayan� skog jezika i mogućnost komuniciranja sa živućim Mayama smatrao  važnim korakom za tuma t umačenje čenje prošlosti. Bračni je par Le Plongeon tijekom sušne sezone 1873�74. prvi put posjetio drevni grad Uxmal, jednu od pristupačnijih i većih ruševina na Yucatanu. Yucatanu. Bio Bio je pod po d upravom meksičke vlade, a time ti me i izvan dosega mayanskih pobunjenika. To je također bila prilika za posjećivanje niza svečanosti i promatranje narodnih običaja. Na temelju sve boljeg upoznavanja domorodaca, stekli su uvjerenje da su pripadnici naroda  Yuca  Yucata tana na izrav izravni ni potomci drevnih drevnih Maya aya koji su izgra izgradi dili li nekoć nekoć velič veličan an-stvene gradove i hramove. hra move. Uxmal Uxmal je pružio pruž io dio dokaza koji koji su potkrjepljivali njegovu teoriju, ali glavne će dokaze naći u Chichen Itzi, naj većem  većem arheološkom nalazištu iz vremena prije prije Kolumb Kolumba. a. Međutim, nalazilo se u području što su ga kontrolirali pobunjenici. Sam dolazak onamo pokazao se kao prava pustolovina. Po dolasku u Chichen Itzu, Le Plongeonov prvi cilj bio je pronaći  Akab  Akab Dzib (kuća (kuća mračnog mračn og pisan pisanja) ja) kako bi proučio hije hijero rogl glif ifsk skii tekst što ga je opisao Mariano Chable, veoma star čovjek iz Meride. Cha�

Slika 8.1. Poluotok Yucatan i mjesta gdje je Le Plongeon istraživao ist raživao

 ble je rekao da taj taj tekst sadrži natpis koji koji je proročanstvo, te da će jejednoga dana stanovnici Sacija (Valladolid, gradić na Yucatanu) razgo varati sa stanovnicima stanovni cima Hoa (Merida, glavn glavnii grad) preko konop k onopaa što će ga rastegnuti ljudi koji su stranci u zemlji. Le Plonegon je pronašao građevinu zaraslu u grmlje, iza opservatorija u rotonda stilu, poznatog kao Caracol. Natpis što ga je tražio nalazio se na kamenom dovratku u unutrašnjoj prostoriji, a ispod njega se vidio portret mavanskog svećenika ili vladara. Čim je sve to očišćeno, počeo je s dešifriranjem. Prema Le Plongeonovim riječima, neki od uklesanih simbola predstavljali su munju ili elektricitet. Ondje se također spominjao konop o kojem je starac govorio. Otkriće je bilo tako važno da je namjestio svoju fotografsku opremu i počeo stvarati temeljitu dokumentaciju. Le Plongeon je o svojem otkriću pisao predsjedniku Meksika i  Američkom arheološkom društvu, napominjući da je tekst tekst "navodno proročanstvo". Američko arheološko društvo je to objavilo 1877, a otad nadalje su oni koji su pobijali njegove stavove, tvrdili kako je

 vjerov  vjerovao ao da su Maye Maye koristili koristili telegraf telegraf za komuniciranje. To je bio početak kraja njegove dotad ugledne karijere.

Iskopavanje Iskopavanje priče o kraljici Moo U Chichen Chi chen Itzi, bračni par Le Plongeon je u Gornjem Gornjem hramu hra mu jaguara kopirao ostatke zidnih slika koje su prikazivale prizore iz seoskog života, religiozne događaje, ratovanje i vladare. Nakon proučavanja prizora, Le Plongeon je zaključio da pričaju priču o jednoj generaciji  vladara,  vladara, te da ona nudi obja objašn šnje jenj njee za šire širenj njee May Maya. a. Za Le Le Plongeona, Plongeona, to su bili povijesni dokazi, za razliku od mita, kao i izvorište drugih civilizacija i njihove mitologije. Prikazi životinja na tim zidnim slikama bili su simboli njihovih totema, ili duhova. Orla je identificirao kao makao, simbol mayanske princeze. Zvala se kraljica Moo, prema mayanskoj riječi za   makao. Princ Princ Chaacmol je bio bio njezin njezin brat, a spominjao spominjao se kao "moćni "mo ćni ratni r atnik" k"  jer je njeg njego ov totem bio jagua jaguar. r. Šare Šareni ni štit princa princa Chaacmo Chaacmola la po pojav javljiv ljivao ao se na zidnim slikama i drugim rezbarijama u hramu. Koristeći te zidne slike, Le Plongeon je izabrao mjesto za koje je  vjero  vjerovao vao da ondje ondje leži leži zakopan važan važan kip. Je li to bilo zbog zbog pravilnog tumačenja zidnih slika ili iz čiste sreće, mjesto što ga je izabrao za kopanje doista je sadržavalo kip princa Chaacmola. Prema riječima Le Plongeona, to je bio isti lik što su ga prikazivale slike ratnika na zidovima hrama: Prateći lik Chaacmola u bitci, primijetio sam da štit što ga nosi na sebi ima naslikane zelene točke, te je posve isti kao ukrasi smješteni između tigrova na prostorima između stupova iste građevine. Prirodno, zaključio sam da je spomenik podignut u slavu ratnika koji nosi štit. Odmah je poslao vijest o svojem otkriću kolegama na sjeveru. Američki urednik Le Plongeonovih izvještaja s terena, Stephen Salisbury, promijenio je ime i me "Chaacmol "C haacmol"" u "Chacmoo "Chacmool", l", mayanski naziv za pumu. Salisbury nije znao da je Le Plongeon posebno koristio   chaac i riječii koje koje znače znače "moćni "moćni ratnik". ratnik". Međutim, Međutim, "Cha " Chacmool cmool"" mol, mayanske riječ  je postao općepr općeprihvać ihvaćeni eni način pisa pisanj njaa imena, imena, premda je Le Plongeon Plongeon ponovno uspostavio svoj autoritet i kasnije u vlastitim napisima ime

promijenio u Coh, mayansku riječ koja se češće koristila, a imala je isto značenje.

Chaacmol Duboko ispod humka čije je Le Plongeon naredio iskopavanje, našli su veliki kameni kip jaguara koji počiva, s istim okruglim mrljama kakve su pronađene na zidnim slikama u hramu. Le Plongeon ga je identificirao kao mayanskog princa Chaacmola, najmlađega brata i partnera kraljice Moo. Kraj kipa su pronađeni mnogi artefakti. Uz  bazu kipa nađeno nađ eno je osamnaest šilj šiljak akaa od kremena. Sedam Sedam je artefa artefaka ka�� ta isklesano od zelenoga zelenoga kamena; dva dva su bila plosnat plosnatee keramičke ploče. Pronađen je i keramički lonac. Le Plongeon je dao izraditi zlatni  broš sa cjev cjevčic čicom om od nefrita nefrita,, kao dar za sv svoju ženu ženu,, što je simbolizirasimboliziralo njezinu duhovnu vezu s kraljicom drevnih Maya. Broš je postao  Alicein  Alicein talisman. tali sman. Na prsima kipa bila je zdjela u kojoj su se nalazili slomljena oštrica od kremena, kuglica od nefrita i organski ostaci za koje je Le Plongeon  vjerov  vjerovao ao da su kremirani kremirani ostaci srca srca princa princ a Chaacmola. Chaacmola. Le Plongeon  je veri verifici ficirao rao mate materija rijall uz pomoć Charlesa Thompsona, profesora profesora kekemije na Institutu Worcester Free. Thompsonova je analiza glasila: "To  je nekoć bilo dio ljudsk ljudskog og tije tijela koje koje je spalj spaljen eno o s nekim gorivo gorivom. m."" Uz takvo je otkriće otkri će Le Plongeon bio uvjeren uvjeren da je pravilno pravil no dešifridešifrirao zidne slike. Tako je dobio perspektivu na temelju koje je mogao dalje razrađivati povijest Maya. Oboružani novim otkrićima, Le Plongeoni su se vratili u Uxmal kako bi proučili ondje uklesane likove, te da bi stekli širi uvid u ma yansku ikonog ikonogra rafij fiju. u. Kratak posj posjet et bio je dovo dovolja ljan n da uvje uvjeri ri Augustu� Augustu� sa i Alice da su kraljica Moo i druge mayanske figure doista povijesne ličnost ličnosti, i, jer jer su se nalazili na oba nalazišta, nal azišta, Chichen Chichen Itza i Uxmal. Uxmal. Vje Vjero ro- vali  vali su da je pro profi fill kral kraljic jicee Moo uklesa uklesan n na fasa fasadi di Guver Guverner nerove ove pala palače če,, premd premdaa je lik bio nejasan i nije nije bio vidlj vidljiv iv iz svih kutova. kutova. Unatoč Una toč tome, to me, prema prema Le Plongeonovoj Plongeonovoj povijes povijesti ti May Maya, a, uklesan je po naredbi nared bi drugodr ugoga brata kraljice Moo, princa Aaca. Prilikom dokumentiranja svojeg rada u Uxmalu, Le Plongeon je fotografirao fasadu i označio neke detalje kako bi istaknuo profil kraljice Moo. To je izazvalo još jedan napad njegovih protivnika, a taj je

izazvao veliku štetu. Optužili su ga da namjerno falsificira svoje fotografije kako bi promovirao svoju teoriju o širenju kulture Maya.

Princ Cay Tijekom posljednje sezone terenskog rada u Uxmalu, otkrili su natpis za kojeg je Le Plongeon vjerovao da se odnosi na Chaacmolova stari jeg brata, princa prin ca Caya Caya (mayanska (mayanska rije riječč za ribu). ri bu). Sa slutnjom da je lik princa Caya skriven u donjem dijelu piramide Adivino u Uxmalu, pro bušio je tunel u zidu zidu i pronašao veličanstv veličanstvenu enu skulpturu kralj kraljev evsk skee ličnosti čija je glava bila ukrašena ribom, njegovim totemom. Uzbuđen zbog svojeg otkrića, Le Plongeon je dvojici Amerikanaca iz Meride pokazao pokaza o kip princa pri nca Caya Caya,, zamolivši zamolivši ih da to zadrže u tajnosti. Nisu ga poslušali, već su o tome obavijestili novine iz Meride. Čuvši tu vijest, upravitelj obližnje plantaže krenuo je u potragu za mjestom gdje je Le Plongeon našao kip, ne samo zbog njezine povijesne vrijednosti, nego i radi blokova vapnenca koji su se zasigurno ondje nalazili. Želio ih je radi preprodaje. Kako bi to spriječio, Le Plongeon je smislio plan koji će prestrašiti njega i svakog drugog eventualnog pljačkaša. U lokalnim novinama, Eco de Comercio, objavio je lažnu obavi jest da je na nalazištu postavio dinamit. dinamit . Premda na nalazištu nikad nije nije doista postavlj postavljen en dinamit, dinamit, Le Plongeon je bio izvrgnut oštrim ošt rim kritikritikama. Njegov već ionako okrnjen ugled, u očima američkih učenjaka i znanstvenika, još se više srozao. Godine Godi ne 1883. 1883. bračni bra čni par Le Plongeon vratio se u Chichen Itzu I tzu kakako bi dokumentirali zidne slike u Gornjem hramu jaguara (koji se spominje kao Memorijama dvorana) i iskopali ono za što su se nadali da je mauzolej princa Caya. Na izloženom dijelu Venerine terase nalazila se rezbarija ribe. To je, naravno, Le Plongeona navelo na pomisao da je to njegova grobnica. Sličnost humka odmah uz Venerinu platformu i onoga kraj Platforme orlova (gdje je našao Chaacmola) govorila  je da je to dobro mjest jesto o za početak kopa kopanj nja. a. Nam Namje jera rava vali li su biti pedantni tn i u dokumen do kumenti tiranj ranju u tog iskopav iskopavanj anjaa kako njihov rad, i kasnija kasnija interpretacija, ne bi dopustio nikakve kritike. Radovi su počeli jarkom na sjeverozapadnom uglu platforme, gdje je ostalo nekoliko kamenih ploča oplate. Uskoro je pronađeno građevno kamenje, sada gotovo raspadnuto s malo žbuke između.

Nakon osam dana radnici su napokon razotkrili kip, metar i dvadeset sjeverno od platforme, u razini tla. t la. Alice Alice je o rezultat rezul tatima ima iskopavaiskopavanja izvijestila u časopisu Scientific American: "Figura je bila pokrivena debelim slojem rasute žbuke. Jedna je noga slomljena ispod koljena, ali našli smo je ispod kipa, pa smo je namjestili kako bismo sve fotografirali." Kip je stajao na malenim stožastim stupovima, polegnutim na stranu. To je bio dio dizajna koji je uključivao 182 stošca postavljena na 2,3 2,3 kvadra kva dratn tnaa metra. metr a. Dvije vije trećin tre ćinee bile su obojene u plavo, plavo, a preospreos tala trećina u crveno. Svi su bili visoki od devedeset do sto dvadeset centimetara. Dvanaest zmijskih glava, okrenutih u različitim smjero vima, bilo je namješteno u razini stupova. Njiho Njihovi vi su ukrasi i boje boje preživjeli zub vremena, premda su prije zakopavanja polomljeni. Slijedi opis iz knjige A Dream of Maya (San o Mayama),  biografije bračnog para Le Plongeon što su je napisali Desmond i Messenger (tekst u navodnicima su doslovne riječi Le Plongeona): "Na vrhu svake glave uzdiže se neka vrsta pera ili možda plamen, a s obje strane prednjega dijela glave nalaze se okomiti ukrasi, poput rogova." Glave su obojene zelenom bojom i na gornjim dijelovima imaju urezana pera. Donje strane pokrivaju ljuske zmije. Rubovi čeljusti bili su žuti, a rascijepljeni jezik i desni crveni. Zubi su bili bijeli. Oko očiju i "preko čela" bila je plava  boja  boja,, a oči su bile bile ispunjene bijelo bijelom m "lju "ljusk skom om". ". Rogo Rogovi vi ili ili nosni nos ni čepovi koji su izlazili iz rila bili su zeleni i crveni duž vrhova, kao i "pero" na vrhu. U području područj u kamenih kameni h stožac stožacaa također je pronađena pron ađena urna urn a namještena namještena u podu, a sadržavala je plosnati trapezoidni predmet, dvije polu�ku� glice od nefrita, cijev od nefrita, malenu kristalnu kuglu i ostatke mozaika. Kopa Kopanje nje se nastavilo nastavilo kroz tri pre p reth thod odne ne razine poda, poda , te su otkriveotkriveni drugi artefakti, uključujući oštricu od opsidijana, djeliće lončarije i kosti malene životinje. Nakon što su stigli do posljednje razine poda, na kamenu stancu i obojenog u crveno, Le Plongeon je usmjerio rad prema jugozapadu. Ondje su pronašli nekoliko ravnih kamenih ploča s niskim reljefom. Dalje na jugu, otkrili su kamen na kojem je bila

uklesana riba, okružena okru žena zmijskim zmijskim tijelom. tijelom. U tom to m je trenut tre nutku ku Le Plon� geon bio uvjeren da su pronašli pogrebnu odaju princa Caya. Još je samo morao objaviti svoj rad i svoje teorije.

Razvijanje povijesti povijesti Maya Maya u Le Plongeonovu Plongeonovu stilu stilu Koristeći zidne slike, kipove i rezbarije iz Uxmala i Chichen Itze, Le Plongeon je stvorio i prepričao povijest nekolicine ključnih vladara Maya i njihovih veza s drugim kulturama. Le Plongeon kaže da se to događalo prije 11.500 godina. Svoju je posve razrađenu povijest objavio u knjizi  Sacred Mysteries Among the Maya and Quiches (Svete tajne među Mayama i Quicheima),  ispričavši priču o ljubavi između kraljice Moo i princa Coha, te o tome da ga je ubio njegov ljubomorni brat Aac. Prema interpretaciji Le Plongeona, tijekom razdoblja građanskih nemira nakon smrti princa Coha, kraljica Moo je bila prisiljena pobjeći u Egipat, a kad je stigla, prihvatili su je kao davno izgubljenu sestru. Le Plongeon je smatrao da priču potvrđuje obilje artefakata pronađenih tijekom iskopavanja u Uxmalu i Chichen Itzi, kao i ono za što je tvrdio da su kremirani ostaci srca princa Coha. Le Plongeon nam kaže da je to priča koja je ilustrirana na zidovima Gornjeg hrama jaguara i u priči Troano rukopisa. Međutim, neki vjeruju da je imao drugih motiva za stvaranje veze između Egipta i Maya. Želio je naći podrijetlo slobodnog zidarstva, tajnog bratstva, što su ga neki željeli smjestiti u Egipat. Budući da je i sam bio slobodni zidar, poznavao je simbole bratstva i vjerovao da  je u Uxmalu Uxmalu pronašao obilj biljee takvih takvih simbola simbola.. Le Plongeon Plongeon je zakl zaklju juči čio o da su Maye izravni potomci utemeljitelja slobodnog zidarstva, što bi značilo da su korijeni bratstva mnogo stariji nego da je slobodno zidarstvo započelo u Egiptu. Lubanja i prekrižene kosti uklesane na piramidi Adivino i isklesani torzo s naopako okrenutom šakom na pregači, oboje simboli slobodnog zidarstva, bili su uvjerljivi. Pokazao je torzo dvojici prijatelja u Meridi, ali je skulptura kasnije nestala bez traga. Bez tog dokaza koji  bi potkrijepio teoriju teoriju o vezi vezi sa slobodnim slobo dnim zidarstvom zidarstvom,, oprez opreznija nija bi osoba odust odustal alaa od takvog zaklju zaključiv čivanj anja, a, svjesn svjesnaa da će to biti kontr ko ntrover over�� zno. No Le Plongeon je bio uporan, te je čak koristio neke značajke arhitekture, uključujući lukove s izbojcima u zidu, kao dodatne dokaze o toj vezi. To je bio još jedan potez koji se okrenuo protiv njega.

Razvijanje Razvijanje mayanskog mayanskog alfabeta U studenom 1880, kad se bračni par Le Plongeon nalazio u drevnom glavnom gradu Mayapan, tražili su ključ za dešifriranje mayanskih hijeroglifa. To je bila reakcija na znanstvenike koji su odbacili mogućnost postojanja mayanskog alfabeta. Taj je navodni alfabet zabilježen u šesnaestom stoljeću nakon španjolskih osvajanja, te se vjerovalo da je riječ riječ o izmišljotini izmišljotini bisk biskupa upa Yucatana, Yucatana, Diega de Lande. Le Plongeon se nadao da će dokazati da je alfabet autentičan. Proučavajući drevne spomenike, te uz njegovo podrobno poznavanje mayanskog načina života i jezika, nadao se da će uspjeti rekonstruirati alfabet. Sa svojim iskustvom i poznavanjem njihovog jezika i kulture, je li mogao postojati netko bolji za taj zadatak? Le Plongeon je smatrao da nije: Moje znanje o njima nužno mora biti veće od znanja gospode koji pišu za svojim pisaćim stolovima, bez poznavanja pravih činjenica. Le Plongeon je fonetiku Maya složio u alfabet i povezao ga s Egiptom, ali također s grčkom i akadijskom kulturom drevne Mezopotamije. Prema tvrdnjama Le Plongeona, mnogi od ključnih slogova tih  jezika  jezika imali imali su su identično ili ili goto gotovo vo identično zna znače čenj nje. e. Nap Napri rim mjer, jer, ma� ma� ma,  yansko slov slovo o ma, , sastoji sastoji se od dva različita simbola, i Simbol Simbol predstavlja obrise njihove njihove zemlje, zemlje, poluot poluotoka oka Yucatana Yucatana (vidi sliku 8.2). Dva  imix  simbola, , predstav predstavljaju ljaju vodene vodene mase s obje strane poluotoka � Meksički zaljev i Karipsko more. Simbol predstavlja žensku dojku, s bradavicama i aureolom, što znači grudi.  Ali  Ali to može značiti i mnogo više. više. Takođe Takođerr može može značiti značiti zatvoreno zatvoreno mjesto, kao što je "nutrina". Dakle, Le Plongeon je vjerovao da simbol ma, ,  nakrivljeni dimnjak između dva  imixa,  znači "zemlja" ili "mjesto" � kopneno područje između dvije vodene mase. Akadijci su isti slog, ma, ma,  koristili za izražavanje pojma fizičkog lokaliteta. Egipćani su također imali sličan simbol za svoje slovo M, , što takođ također er znači mjesto ili položaj. Grčka riječ riječ (mjesto ili polopolo žaj) iz grčkog teksta uklesanom na Rosetta kamenu (granitna ploča na kojoj je identičan tekst dekreta vijeća svećenika uklesan hijeroglifi�

ma, demotskim i grčkim pismom) u hijeroglifskom je dijelu izražena sovom za M i produženom rukom za A, što daje koptsku riječ (ma) � "položaj" ili "mjesto". Le Plongeon komentira: Nitko nam nikad nije rekao zašto su autori hijeroglifa u Egiptu ma. Nitko to ne može objasniti, jer nitko znaku znak u i značenje ma. ne zna podrijetlo Egipćana, njihove civilizacije, niti njihovu zemlju gdje se razvijala od povoja do zrelosti. Le Plongeon navodi druge koincidencije, kao što je riječ za vodu. Na mayanskom je to ha, na egipatskom egipat skom i kaldejskom kaldejskom a. Egipćani su svoju zemlju zvali "mjesto krokodila", budući da je, prirodno, bila krcata krokodilima. Ain je bila riječ Što su je koristili na spomenicima i u hijeroglifima. Opisivala je rep životinje koju je imenovala. To je također mayanska riječ za krokodila. Rep služi kao kormilo za životinju, pa je simbolizirala brod, jednako kao i krokodila. Egipat je uvijek bio oskudno pošumljena zemlja. Tijekom poplava,  bujic  bujicaa je čupala stabl stablaa s korijenom, nosila ih sa sobom i osta ostavl vlja jala la svuda naokolo. Kako bi orao tlo, poljodjelac je najprije morao očistiti svoje zemljište. Asirci su toj zemlji dali nazive Misur i Muzur. Koincimiz   na mayanskom znači "raščistiti ostatke stabala", a dencija je što miz  muuzul znaci   "iščupati stabla". Učenjaci iz Le Plongeonova doba tvrde da je grčka riječ   thalassa, što znači "more", nepoznatoga podrijetla. Le Plongeon vjeruje da bi ti učenjaci, da su poznavali mayanski jezik, lako našli podrijetlo u

Slika 8.2. Poluotok Yucatan i mayanski simbol simb ol za nj

riječi thallac, što znači "nestabilna stvar". Grčki glagol  tarasso ili thras�  so znači "uznemiriti". Tijekom predsjedavanja predsjedavanja Euklida, 403. g. pr. Kr., r., grčki su gramatiča� gramatič a� ri složili atenski alfabet u njegov današnji oblik. Za nazive svojih slova izabrali su riječi koje su nastale kombinacijom različitih zvukova što čine svaki stih Le Plongeonova mayanskog epa. U toj najzanimljivijoj filološkoj i povijesnoj činjenici, kako to Le Plongeon zove, našao je razlog iz kojeg su određena slova, koja imaju istu vrijednost, razdvojena umjesto da su stavljena jedno do drugoga, što bi bilo prirodno. Što bi drugo moglo navesti Euklida i njegove suradnike da odvoje ep� silon od eta, theta od tau, da omikron stave u sredinu, a omega na kraj alfabeta? U kolovozu 1882. Le Plongeon je u  Revista de Merida,   dnevnim novinama u Meridi, objavio španjolski prijevod mayanskog epa nasta� log na temelju naziva slova grčkog alfabeta. Pozvao je učenjake koji su se bavili Mayama da ga pregledaju i korigiraju, za slučaj da je neku riječ pogrešno upotrijebio. Također je svoje otkriće silno želio predsta viti znanstvenom znanstve nom svij svijet etu. u. Nitko nije nije ponudi pon udio o nikakav isprav ispravak, ak, premda je u ono vrijeme to privuklo pozornost studenata u zemlji gdje su španjolski i mayanski bili pučki jezici. Prema tvrdnjama tvrdnjama Le Plongeona, prijevod prijevod u tablici 8. 8.1 (stranica (strani ca 194) 94) može se smatrati smatr ati apsolutno apsol utno točn t očnim im budući buduć i da je to englesk engleskaa (hr vatska)  vatska) verz verzija ija teksta obja objavl vlje jeno nogg na španjo španjolsk lskom om u Meridi. Le Plongeon je vjerovao da mayanski alfabet, izgovoren od početka do kraja, priča priču o Atlantidi, ili Mu, koja je potonula na morsko dno. Le Plongeonova verzija priče, za koju kaže da je "slobodan prijevod", navedena je u tablici 8.2 (stranica 195). To odgovara opisnom odjeljku u Platonovu dijalogu  Timej: Kasnije je došlo do silnih potresa i poplava; u samo jednom danu i noći katastrofe, svi su ratoborni ljudi potonuli u zemlju, a otok Atlantida na sličan je način nestao u morskim dubinama. Iz tog je razloga more u tim dijelovima neprohodno i neprobojno, jer se na putu nalazi pličina od blata; to je nastalo uslijed taloženja otoka.

TABLICA 8.1. GRČKI ALFABET I MAYANSKI VOKABULAR (s hrvatskim značenjim značenjima) a) alpha/alfa/

al (obilna) paa (provala) ha (voda)

beta

be (hodati) ta (mjesto)

gamma/gama/

kam (primati) ma (zemlja)

delta

tel (dubina; dno) ta (gdje)

epsilon

ep (zapriječiti) zil (praviti rubove) on�om (vrtlog; kovitlati se)

zeta

ae (udariti) ta (mjesto; tlo)

eta

et (sa) ha (voda)

theta

thetheah (proširiti se) ha (voda)

iota /jota/

io (sve (sve što živi živ i i kreće se se) ta (zemlja)

kappa

ka (sediment) paa (provala; otvoriti)

lambda

lam (potopiti) be (ići; hodati) ta (kamo; mjesto)

mu /mi/

mu (mu)

ni /nu/

ni (šiljak; vrh)

xi  /ksi/

si (podići se preko; pojaviti se iznad)

omikron

om (vrtlog; kovitlati se) ik (vjetar) le (staviti) on (okruglo)

Pi

pi (stavljati malo po malo)

rho /r rho  /rol

la (dok) ho (dolazak)

sigma

zi (hladno) ik (vjetar) ma (prije)

tau

ta (gdje) u (zavala; dolina)

upsilon/ipsilon/

u (bezdan) pa (spremnik) zi (hladno; smrznuto) le (staviti) on (okruglo)

phi ph i / fi /

pe (doći; oblikovati) hi (glina)

chi/hi/

dhi (usta; otvor)

psi

pe (izići) zi (para)

omega

o (ondje) mee (vrtlog) ka (sedimenti)

TABLICA 8.1. LE PLONGEONOV PRIJEVOD O POTONUČU ATLANTIDE (riječi pisane kurzivom su Le Plongeonove) alpha /alfa/

obilna provala vode

beta

širi se�preko�ravnica

gamma /gama/

Oni�  pokrivaju � kopno

delta

u nizinama gdje

epsilon

ondje su �  zapreke, obale formiraju vrtloge

zeta

udaraju �zemlju

eta

sa vodom. vodo m.

theta

 Voda se širi

iota /jota/

 po  svemu što živi i kreće se.

kappa

Sedimenti popuštaju.

lambda

Potonulo je kopno

mu/mi/

Mu.

ni/nu/

 Vrhov  Vrh ovii se � samo

xi /ksi/

uzdižu iznad �  vode.

Omikron

Kovitlaju se vjetrovi naokolo

Pi

malo po malo,

rho /ro/

sve dok ne stigne

sigma

hladan zrak. Prije

tau

gdje su �  postojale � doline,

upsilon /ipsilon/

sad su, bezdani, zaleđeni spremnici.

Na okruglim mjestima phi/fi/

glina �se formirala.

chi/hi/

Usta

psi

se otvaraju; otvaraj u; pare

omega

izlaze � i  vulkanski   sedimenti.

Le Plongeonovim jezičnim koincidencijama tu nije bio kraj, već ih je proširio na drevnu kozmologiju. Kako kaže biskup Euzebije iz Cezareje tijekom drugog stoljeća, u kaldejskoj legendi o stvaranju, na početku vremena jedna je žena vladala svim monstruoznim zvijerima koje su obitavale u vodama. Zvala se Thalaath. Grci su to preveli u Thalassa i tako nazvali samo more. Suvremeni filolozi vjeruju da je etimologija te riječi bila izgubljena. Le Plongeon i za to pronalazi odgovor u mayanskom jeziku. Thallac se odnosi na "stvar koja nije mirna", kao što što je more. mor e. Dodaje da imena imen a Tiamat i Bel�Marduk Bel�Marduk pružaju dodatne dokaze koji potvrđuju tu teoriju, budući da nijedan jezik, osim mayanskog, mayanskog, ne daj dajee tako pri p riro rodn dnii etimon eti mon i jednosta jedn ostavno vno obja objašn šnje je-nje njihova značenja. Tiamat, "dubine", je mayanska riječ sastavljena od četiri osnove, ti, ha, ma, ti  (to  (to jest, ti  �   � "ondje"; ha � "voda"; ma � "bez"; ti  �   � "zemlja").  Tiamat, dakle, znači "svugdje voda, nigdje zemlja", ili "dubina". Isti se dokazi pojavljuju u hebrejskim studijama. U članku objavljenom u časopisu Century Magazine u siječnju 1894., Morris Jastrow Jr. objašnjava da se riječ  tehom  pojavljuje na pločicama pisanim klinast na stim im pismom pis mom i u Knji Knjizi zi postan post anka ka sa značenjem "dubi "dubina" na",, što je točno ono što je dobiveno iz mayanskog jezika.

Migracij igracijee Maya Maya Na temelju temelju tih lingvističkih dokaza dokaza,, Le Plongeon je razradio pretpo pre tpo- vijes  vijesne ne migracije migracije najrani najranijih jih Maya. Maya. Putovali su od svoj svojih ih domova u "zemljama zapada", preko Pacifika, duž obala Indijskog oceana, do  vrha Per Perzzijsk ijsko og za zaljeva, zatim zatim uzvodn uzvodno o Eufra Eufrato tom m � na či čijim su obalam obalamaa osnovali svoje naseobine. Le Plongeon ne tvrdi da su Maye bili jedini narod koji je izgradio gradove i društva Mezopotamije. Lokalno je stanovništvo očito odigralo svoju ulogu, kao i miješanje ideja i tradici ja, ali ali tvrdi da su mayanski istraživač istraživačii potaknu pot aknuli li civi civiliz lizac acijs ijski ki razvoj. razvoj. Sumerska mitologija podržava tu zamisao u priči o sedam mudraca, gdje ribama slična stvorenja pod zapovjedništvom Enkija (akadijski, Ea) dolaze iz mora, mora , ispunjena mudr m udrošć ošću, u, te služe služe kao savjetnici savjetnici kraljekralje vima. Oni su bili zaslužni zaslužni za osmi osmišl šlja java vanj njee i gradnju gradnju gradova. Neki od tih naroda koji su govorili mayanskim jezikom, u skladu s istraživačkim i migracijskim instinktima naslijeđenim od svojih

predaka, napustili su mezopotamijsku ravnicu i zaputili se preko Siri je prema zalazećem zalazećem suncu, suncu, u potrazi potra zi za novim zemlja zemljama ma.. Stig Stigli li su do do prevlake Sueza i nastavili putovanje sve dok nisu ušli u plodnu dolinu Nila. Krećući se duž obala rijeke, izabrali su područje Nubije i ondje se naselili. Zemlju su nazvali Maiu, u spomen na njihovu kulturnu kolijevku u zapadnim zemljama. Ondje su uspostavili svoju religiju i način života u novoj zemlji.

Povijest Maya ili Le Plongeonova hereza Le Plongeon tvrdi da su Maye, prema vlastitoj povijesti i legendi, tijekom pretpovijesnih vremena stigli na Yucatan sa zapada, a vodio ih  je Itzamna, prvi vođa i junak jun ak Maya Maya koji oji se spominje. spominje. Putem koji koji se tajanstveno otvorio kroz vodu, stigli su s Dalekog istoka iza oceana. Do druge je migracije došlo nešto kasnije, tijekom drugog stoljeća poslije Kr., a vodio ih je Kukulcan, čudotvorni svećenik i učitelj koji  je postao post ao utem utemel eljit jitel eljj mayansko mayanskoga ga kralj kraljev evstv stvaa i civi civili liza zaci cije je.. Tijekom petog stoljeća poslije Kr. osvajači s juga, Nahuatli, razorili su najvažnije gradove Maya, uključujući rezbarije junaka, vladara i slavnih žena koje su ukrašavale javne građevine. Filozofi i svećenici pažljivo su sakrili knjige koje su sadržavale zapise o drevnim tradicijama i povijesti, tekstove koji sežu unatrag do njihovih davnih predaka koji koji su naselili poluotok. poluo tok. Le Plongeon tvrdi tv rdi da su te te knjig knjigee ostale skri vene do njeg njegov ovaa vremena. Prema Pre ma tvrdnjama Le Plongeona, Itzaes Itzaes (lokalna kultura Maya koji koji su živjeli u nizinama), koji su radije prihvatili izolaciju nego pokoravanje, napustili su svoje domove i ustanove, izabravši lutanje pustinjom. Umjetnost i znanost znano st uskoro uskoro su počele propada pro padati, ti, kao i njihova njihova civiliz civilizaacija. Političke trzavice i religiozne nesuglasice dovele su do građanskog rata. Uskoro se kraljevstvo raspalo, a glavni grad, Mayapan, bio je uništ uni šten. en. Tijekom Tijekom tog užasnog razdob razdoblja, lja, zaborav zaboravljen ljenee su stare tradici trad ici- je i predaje. predaje. Pom Pomiješa iješavš všii se s tradicijama, tradicijama, praznov praznovjerjim jerjimaa i bajkam bajkamaa Nauhatla, njihove su tradicije i povijest prešli u oblik mitova. Veliki muškarci i žene primitivnih doba pretvoreni su u bogove prirodnih sila i fenomena. Budući da su njihove drevne knjižnice nestale, trebalo je napisati nove knjige koje su sadržavale te mitove, a čini se da

njima njima pripadaju Troano i Dresden rukopisi. Troano i Dresden rukopir ukopisi su mayanski tekstovi pisani hijeroglifima, iz razdoblja prije Kolum ba, a nalaze nalaze se u Museo Museo de America America u Madridu Madr idu i Sach Sachsis sisch chee Land Landes es��  bibliothek  bibliothek u Dresdenu. Dresdenu. Dresd Dresdensk enskii kodeks kodeks je kalendar kalendar u koje kojem m se vidi vidi koji su bogovi odgovorni za svaki pojedini dan u godini, te objašnjava pojedinosti mayanskoga kalendara i brojčanog sustava. Troano (ili madridski) kodeks bavi se horoskopima i astrološkim tablicama, te se  vjer  vjeruj ujee da ga je sast sastav avljljal alo o osam pisara. S nestankom starog svećenstva izgubilo se i znanje o njihovom svetom načinu pisanja. Le Plongeon objašnjava da legende urezane na fasadama hramova i palača, pisane tim znakovima, više nitko nije razumio, osim možda nekolicine koji su prisegnuli da će čuvati tajnu. Imena graditelja, njihova povijest i prirodni fenomen što su ga vidjeli bili su zagonetka tim davnim ljudima, jednako kao i ostalima sve do danas.

 Ze  Zemlja lja škorpiona Le Plongeona je posebno zanimala priča iz Troano rukpisa koja je govorila o užasnoj prirodnoj kataklizmi, najvjerojatnije potresu. U zapisima o njegovim istraživanjima stoji da su četiri autora ostavili opise istoga događaja događaja,, na mayanskom mayanskom jeziku. Jedan se nalazi u Kodeksu Cortesianus, koji se danas smatra dijelom Troano rukopisa; drugi se pojavljuje na rezbariji iznad ulaza u Hram jaguara u Chichen Itzi; četvrti opis je dio epske epske pjesm pjesmee pronađ pronađene ene u Ateni. Međutim, Međut im, Le Plongeon nije ponudio prijevod znakova (glifova) uklesanih iznad vrata hrama hrama u Chichen Itzi. Otkriće djelomične zidne slike, napravljene na građevini u Kaba� hu (grad odmah južno od Uxmala), naveo je Le Plongeona da mnoge mjesece posveti proučavanju Troano rukopisa. Nekoliko stranica na početku drugoga dijela bavile su se prepričavanjem "užasnog fenomena" do kojeg je došlo tijekom kataklizme koja je potopila deset zemalja. Među njima je bio veliki otok koji se zvao "zemlja Mu", a nalazio se usred neobično iskrivljenog niza otoka povijesno poznatih pod nazivom West Indies (Karipsko otočje). Za Maye je to bila "zemlja škorpiona". Le Plongeon se zapanjio i oduševio kad je našao prikaz događaja zapisan tijekom života osoba koje je našao u ruševinama. Njihova povijest, opisana na zidnim slikama, također je ispričana u

legendama i skulpturama koje još uvijek ukrašavaju zidove njihovih palača i hramova. Također je bio ushićen spoznajom da su te drevne slavne ličnosti, u vrijeme Troano rukopisa, već bile pretvorene u bogove prirodnih elemenata. Ta su bića za nove Maye postala moćnici koji su stvarali strašne potrese i žestoko tresli "zemlje zapada", kako  je ispričano u priči Akab Akab�c �cib iba, a, te su otok poslali poslali na počinak počin ak ispod  valo  valova va Atlantskog Atlantskog oceana. oceana.

Putovanje kraljice kraljice Moo Moo Zahvaljujući dešifriranju Troano rukopisa, priča o kraljici Moo se nastavila. Isplovivši s Yucatana, potražila je utočište u zemlji škorpiona (Karipsko otočje), ali je otkrila da je Mu, srce zemlje, nestalo. Budući da nije imala drugog izbora, nastavila je putovati prema istoku i uspjela stići do Egipta. Le Plongeon to potkrepljuje tvrdnjama da se ona spominje na egipatskim spomenicima i papirusima, uvijek kao kraljica Mau (Moo). Egipćanima je bolje poznata kao božica Izis, a nosila je ruho različitih boja koje je podsjećalo na perje, slično perju ptice makao (crvena ara), po kojoj je dobila ime na mayanskom jeziku. Le Plongeon Plongeon kaže da da je Izis Izis bio naziv od milja milja što su joj ga dali njezini sljedbenici i novi poklonici, izmjena ili možda dijalektalni izgovor mayanske riječi icin (izgovara se idziri), a znači "malena sestra". Prije no što je otišla s poluotoka Yucatan, kraljica Moo je naredila izgradnjumemorijalnogzdanja,Hramajaguara,posvećenoguspome� ni na princa Coha. Odredila je da se glavni događaji njihova života  jarkim  jarki m bojama prikažu na zidovima zidovima pogrebne odaj odaje. e. Time nije nije bila zadovoljna, pa je iznad njegovih ostataka također podigla mauzolej, ekvivalentan mramornoj veličanstvenosti suvremenih zdanja podignutih u slične svrhe. Sve četiri strane spomenika bile su ukrašene izrezbarenim pločama u  mezzo relievo  (polu�reljef). Jedan friz prikazuje umirućeg ratnika koji leži na leđima, uzdignutih koljena i s tabanima čvrsto položenim na tlo. Njegova je glava, zabačena unatrag, pokrivena kacigom. Iz njegovih rastvorenih usana, u obliku tankog plamena, izlazi dah života. Njegov je položaj isti onome što su ga Maye, u tim vremenima, davale svim skulpturama svojih velikih junaka, položaj koji je predstavljao obrise mayanskog carstva u onoj mjeri u kojoj ga je moglo zauzeti ljudsko tijelo.

Gornji dio tijela, umjesto da stoji uspravno, prikazano u ležećem položaju i, s glavom zabačenom unatrag, simbolizira smrt poglavara naroda. U desnoj ruci, koja počiva na njegovim prsima, drži razbijeno žezlo žezlo sastavljeno od tri tr i koplj koplja, a, oružja koj kojee mu je nanijelo smrt sm rton onoosne rane. Jedna se rana nalazi ispod lijeve lopatice, usmjerena prema srcu sa stražnje strane, što ukazuje na podlo umorstvo žrtve. Druge dvije su na donjem dijelu leđa. Lijeva je ruka položena preko prsa tako da lijeva šaka počiva na desnom ramenu, kao znak poštovanja među živima. Le Plongeon to tumači kao poniznost, jer se duše pokojnika moraju pojaviti pred sudom Yum�cimila, "boga smrti". Le Plongeon nagađa da su to isti običaji koji su prikazani na egipatskim natpisima i papirusima, gdje duše, dok stoje ispred trona Ozirisa u Amentiju, čekaju na svoju osudu. "Egipćani su", kaže jedan od prvih egiptologa, Sir John Gardner  Wilkinson, "namještali "namještali ruke mumija mumija duž d už tije tijela la,, s dlanovima okrenutim prema unutra tako da počivaju na bedrima, ili su ih stavljali naprijed preko prepona, katkad čak i preko prsa; katkad je jedna ruka u prvom, prvo m, a druga dru ga u drug dr ugom om polož položaju aju." ." Francuski Francus ki knjižničar i paleo� paleo � graf Champollion Figeac (1788�1867), komentirajući spomenik princu Cohu, primjećuje da je gornji kraj žezla ukrašen otvorenim dipetalnim (dvolisnim) cvijetom koji u sredini ima napola otvoren pupoljak. To bi moglo predstavljati činjenicu da je mrtvi mrt vi ratnik ratn ik ubi jen veoma mlad, prije prije nego je dosegnuo doseg nuo zrelost. zrelost. Donji Donji dio žezl žezlaa oblioblikovan je kao leopardova leopardova šapa, a zaci zacije jelo lo simbolizira simbolizi ra ime mrtvo mr tvogg junajun aka, Coh, ili Chaacmol, Chaacmol , "leopard". "leopard". Etimon posljednje riječi je Chaac, "grom", "oluja", dakle, "nepo bjediv  bjedivaa moć" mo ć";; a mol, "šapa "šapa bilo bilo koje koje živo životin tinje je meso mesoje jeda da". ". BuduBudući da je leopard bio najveća i najopasnija grabežljiva zvijer koja  je obitavala obitavala u šumama Yucata Yucatana na i Sred Srednje nje Amerike, Maye, Maye, koji koji su, kako je već rečeno, svemu davali nazive po  onomatopeji, svojeg najslavnijeg ratnika nazvali Chaacmol; to jest "šapa brza poput groma", "šapa s nepobjedivom moći poput oluje". Na pločama koje su ukrašavale otvor vrata bile su izrezbarena dva lika. Jedan je leopard, a drugi je makao koji liže (ili jede) srca. Le Plongeon kaže da je prvi lik totem ratnika u čiji je spomen mauzolej podig�

nut. Drugi je simbol njegove žene, kraljice Moo, prikazane kako liže srca svojih neprijatelja koje je porazila u bitci, kako bi naslijedila njihovu smionost. Uz donji rub balustrada, velike zmijske glave razjapljenih usta i isplaženih jezika pružaju se duž stubišta što vodi do vrha mauzoleja. Zmijske glave, totemi Cana (vladajuće obitelji), koristile su se u svim građevinama što su ih izgradili, kako bi se svima objavilo da ih je izgradio njihov red. Jezik koji strši iz usta bio je simbol mudrosti u narodu Maya, te se često koristio u portretima svećenika i kraljeva, koji su bili obdareni velikom mudrošću.

Sfinga Maya  Veoma  Veoma se zaniml zanimljiv jiv kip nalazio na vrhu vrh u mauzoleja mauzoleja princa pri nca Coha, umiru umi rući ći leopard leopard s ljudskom glavom. glavom. Za Le Plongeona, to je bila "prava sfinga", i možda prototip zagonetne egipatske Sfinge. Mayanska sfinga, poput popu t leoparda na skulpturama, ima tri tr i duboke rupe ru pe na leđima, sim bolične rane što mu ih je nanio nani o njeg njegov ov brat Aac. Aac. Toga hrabrog mayanskog ratnika, kojega neprijatelji nisu mogli ubiti u poštenoj borbi, mučki je ubio njegov kukavički brat, jednako kao što je Ozirisa, u Egiptu, ubio njegov brat Set, i to iz istog motiva � ljubomore. ljubomor e. U egipatsk egipatskoj oj povijesti povijesti,, Oziris nam n am dolazi kao mit. mit . MeđuMe đutim, Le Plongeon tvrdi da je princ Coh, obožavani Ozil, bio opipljiva stvarnost � pronađeni su ostaci njegova spaljenog srca, kao i oružje od kojeg je umro.

Slika 8.3. Mauzolej princa Coha (iz knjige Augustusa Le Plongeona Kraljica Moo i egipatska Sfinga)

Od trenutka kad je otkrivena, egipatska je Sfinga zagonetka kulture i drevnih vremena koja ni do danas nije razriješena. Još uvijek je, riječima baruna Christiana Karla Josiasa Bunsena, autora djela  Egypt's Place in Universal History (Položaj Egipta u svjetskoj povijesti)  (1848), "povijesna zagonetka zagonetka". ". Bunsen primjećuje da je najistaknutije najistaknuti je ime na steli (drevnoj uspravnoj kamenoj ploči na kojoj se nalaze tekstovi ili znakovi), u hramu između Sfinginih šapa, ime Armaisa koji je bio faraon između 1298. i 1394. g. pr. Kr., kako piše u popisu kraljeva što ga je sastavio grčki svećenik i povjesničar Maneton. William Osburn, autor djela The Monumental History of Egypt, as Recorded on the Ruins of Her Temples, Palaces, and Tombs (Monumentalna povijest Egipta, kako je zabilježena u ruševinama hramova, palača i grobnica)   (1854), kaže da je Sfinga Kefrenovo djelo; ali Osburn ipak nije siguran jer dodaje: S druge strane, velika zagonetka bradate divovske Sfinge i dalje ostaje neriješena. Kada i tko je izgradio kolosalni kip, i koje je  bilo njeg njegov ovo o značenje značenje?... ?... naviknuli smo Sfingu u Egiptu Egiptu smatrasmatrati portretom kralja, točnije, određenoga kralja čije crte lica navodno predstavlja. U hijeroglifskom pismu, pismu, sfin sfinga ga se zove zove Neb, "gospodar". "gospodar". Richard Lepsius (1810�1884), kojeg se smatra utemeljiteljem moderne egipto� logije, kaže: Kralj Kefren je spomenut u natpisu (na steli između Sfinginih šapa), ali ne čini se razumnim stoga zaključiti da je Kefren (Kha� efre) izazvao pogubljenje lava, jer nam drugi natpis govori da je kralj Kefren već vidio čudovište, ili, drugim riječima, kaže da je kip već postojao prije njega, da je bio djelo drugog faraona. Na bazi su zapisana imena Tutmosisa IV, Ramzesa II, kao i Kefrena. Plinije, prvi autor koji je spomenuo Sfingu, govori o njoj kao o grobnici Amasisa. Kao Kao što je rečeno rečeno u 1. poglav poglavlju, lju, staros starostt Sf Sfin inge ge ne može se sa sigurnošću utvrditi. Jacques de Rouge (1842�1923), u svojoj knjizi  Six Premiere Dynasties (Šest prvih dinastija),   pretpostavlja da je Sfinga nastala u vrijeme četvrte dinastije (2575�2467. g. pr. Kr.), ali je

 vjer  vjeroj ojat atno no jednako star stara, a, ako ako ne i star starijija, a, kao i piramide piramide.. Što Što se tiče tiče nje nje-zine važnosti, Klement iz Aleksandrije jednostavno kaže da je Sfinga  bila simbol "sje "sjedi dinj njav avan anja ja sile sile s razboritošću razborit ošću ili ili mudro mud rošć šću" u" � to jest, jest, fizičke i intelektualne moći, navodnih atributa egipatskih kraljeva. Le Plongeon ukazuje na određene analogije koje postoje između egipatske Sfinge i leoparda s ljudskom glavom koji čuči na vrhu mauzoleja princa Coha. Kako bismo bolje razumjeli te analogije, potrebno  je uzeti u obzir značen značenje je naziva naziva Sfinge, ali ali također tak ođer i njezi njezin n položa položajj u odnosu na obzor i na građevine oko nje. Egipatska je Sfinga okrenuta prema istoku i nalazi se ispred druge (Kefrenove) piramide, s pogledom na Nil. Predstavlja lava koji počiva ili čuči (možda leoparda) s ljudskom glavom. Piazzi Smyth nam kaže da "na glavi i licu, mada nigdje drugdje, ima mnogo originalne građe čija je površina na nekim mjestima obojena mutno crvenom bojom." Mauzolej Mauzolej princa princa Coha, u Chichen Chiche n Itzi, Itzi, nalazi se ispred i istočno istočno od Memorijalne Memorijalne dvorane. dvorane. Kip Kip na vrhu vrhu je leopard s ljudskom glavo glavom. m. Sveta boja Maya bila je crveno�smeđa, sudeći prema freskama u pogrebnoj odaji, odaji, a prema prema riječima biskupa biskupa Yucatan Yucatana, a, Diega de Lande, domo do mo-roci su, čak i u vrijeme španjolskih osvajanja, imali običaj pokrivanja lica i tijela crvenim pigmentom. Po pitanju egipatske Sfinge, Henry Brugsch�Bey, egiptolog i autor knjige  A History of Egypt under the Pharaohs (Povijest Egipta pod  faraoni  faraonima ma))  (1881), piše: Sjeverno od toga golemog lika ležao je hram božice Izis; drugi, posvećen bogu Ozirisu, nalazio se s južne strane; treći je hram  bio posvećen Sfin fingi. Natpis Natpis na kamenu ka menu o tim hramovima hramo vima kaže kaže sljedeće: On, živući Hor, kralj gornje i donje zemlje, Keops (Khufu), on, davatelj života, utemeljio je hram božici Izis, kraljici piramide; kraj božje kuće Sfinge, sjeverozapadno od božje kuće i grada Ozirisa, gospodara mjesta mrtvih. Čini se da Sfinga, smještena između hramova, što ju je Izis i Ozirisu posvetio njihov sin, Hor, ukazuje na činjenicu da je osoba koju predstavlja bila blisko povezana s oba spomenuta božanstva. Drugi natpis pokazuje da je bila posebno posvećena bogu Ra�Atu� mu, ili "Suncu na zapadu", te ga povezuje sa "zemljama prema zalaze�

ćem suncu", s "mjestom mrtvih", i sa zemljom podrijetla njihovih predaka. predak a. Drevni su Egipćani Egipćani vjer vjerova ovali li da se onamo onamo vraćaju vraćaju nakon nakon smrti i pojavljuju se pred Ozirisom, koji je sjedio na svojem prijestolju usred vode. On će im tada suditi za njihova djela dok su boravili na zemlji. Samuel Birch, govoreći o djelu Sir Gardnera Wilkinsona,  Manners and Customs of the Ancient Egyptians (Ponašanje i običaji drevnih "Sfingu u zvali zvali Ha ili Akar" Akar " Te riječi riječi na mayan� mayan� Egipćana), kaže da su "Sfing skom jeziku znače "voda" i "jezerce" ili "močvara". Na temelju tih naziva, Le Plongeon zaključuje da postoji naznaka da je kralj, kojeg  je predstavl predstavljala jala Sfinga, obitavao obitavao u zemljam zemljamaa okruženi okru ženima ma vodo v odom. m. Njezin Njezin položaj, s glavom okre ok renu nuto tom m prema prema istoku i leđima prepre ma zapadu, možda nije bez značaja. Zar to ne bi moglo značiti da su ljudi koji su je izradili putovali sa zapada prema istoku? Sa zapadnog kontinenta gdje je Izis bila kraljica, kad je napustila zemlju svojeg rođenja i otplovila dalje, sa svojim sljedbenicima, u potrazi za novim domom? Nije li moguće da je taj lav ili leopard s ljudskom glavom bio totem neke slavne osobe u domo vini, blisko povezane s kraljicom kraljicom Moo, koju koju su kralj kraljica ica i njez njezin in narod veoma štovali, te je željela sačuvati uspomenu na nju u novoj zemlji i među budućim generacijama?

Slika 8.4. Simbol (glif) Ozirisa  Kraljica Moo i egipatska Sf Sfin inga ga)) (iz knjige Augustusa August usa Le Le Plongeona Kraljica

Le Plongeon pita: "Je li Sfinga bila totem princa Coha?" Na mayan� skom jeziku, na ukrasima oko ulaza u Memorijalnu dvoranu i na skulptur skul pturama ama što su ukrašavale ukrašavale mauzolej mauzolej princa Coha, princa prin ca je predstavljao leopard. U Egiptu je Oziris, kao kralj Amenti (kralj Zapada), također također bio prikazan prikaza n kao leopard, leopard, prema Le Plongeonovim tvrdnjama (slika 8.4). Njegovi su svećenici uvijek nosili leopardovu kožu iznad svojih obrednih halja, i leopardova je koža uvijek visjela blizu njego vih slika slika ili ili kipova. kipova.

U nastojanju da objasni značenje imena uklesanih na bazi Sfinge, Le Plongeon koristi mayanski jezik i njegove fonetske podudarnosti s drevnim Egiptom. Navodi riječi iz djela  History of Egypt (Povijest Egipta)  Henryja Brugsch�Beya: Sfinga se u tekstu naziva Hu, Hu,  riječju koja označava lava s ljudskom glavom, a pravo je ime boga kojeg Sfinga predstavlja bilo  od nosn sno o "Horus "Hor us na obzoru". obzoru". Također se zvala zvala Khe� Hor�makhu, odno pra, Horus u svojem počivalištu na obzoru kamo sunce odlazi na počinak. Herodot nam kaže da je Horus bio posljednji od bogova koji su vladali Egiptom prije vladavine Mena, prvog od njihovih zemaljskih kraljeva. kraljeva. Horus Hor us,, najmlađi sin Izis Izis i Ozirisa, došao je na svije svijett uskoro nakon smrti svojeg oca. Istaknuo se kao njegov osvetnik, boreći se protiv Seta i braneći majku od njega. Na mayanskom mayan skom jeziku, jeziku, Hor H orma makh khu u je riječ riječ sastavl sastavljena jena od tri osnovna dijela: hool, "glava" ili "vođa"; ma, ma, "zemlja" (ili korijen riječi Maya� ch, koja se skraćuje gubitkom dodatka yach koji čini složenicu); i ku, "bog". Znači da bi riječ Hormakhu značila "glavni bog u Mayachu". Treba napomenuti da su se mayanski uklesani natpisi i drugi zapisi čitali s desna u lijevo, kao i egipatski. Le Plongeon tvrdi da u ovom slučaju ma znači Mayach jer znak , koji koji je oblika poluot poluotoka oka Yucatan Yucatana, a, čini dio egipatskog hijeroglifa koji predstavlja ime Sfinge. Zaključuje da bi, ukoliko to nije bilo namjerno, oni koji su stvarali hijeroglife vjerojatno koristili neki drugi od različitih znakova za latinsko slovo M. Le Plongeon nas podsjeća da je hijeroglifsko pismo uglavno ugl avnom m bilo slikovno. Dalje Dalje tvrdi tvr di da egipatski znak , "Sunce počiva na zapadn zap adnom om obzoru obzoru", ", jasno jas no pokazuje pokazuje da je hijero hijerogli gliff predpred stavljao zemlju, sa sličnim geografskim obrisima, smještenu u područjima na zapadu. Maye su koristili isti znak za prikaz područja smještenih prema zalazećem suncu. (Znak čini dio riječi Alau u Troano rukpisu, u 1. dije dijelu lu,, Le Le Plongeonove Plongeonove pločice pločice brojevi brojevi 2 i 3 . ) . Na mayanskom bi se Khepra čitalo Keb�la � keb  znači "nagib", a la je  vječ  vječna na "istina" � bog, bog, drugim dru gim riječ riječim ima, a, Sunc Sunce. e. Dakle, Dakle, Keb Kebia ia ili ili Khepra Khepra  je Sunce Sunce koje se spušta spušt a prema obzoru. Što Što se tiče imena Hu, koje koje se

koristi u tekstovima za Sfingu, možda je to skraćenica od mayanskog hul,  što znači "strijela", "koplje". Kao simbole njihovih svojstava, Grci su često stavljali ofenzivna oružja u ruke svojih bogova. Isto su činili Egipćani. Prikazivali su Nei� tha, Satija ili Khema kako drže luk i strijele. Horusu su dali koplje,  hul, kojim je ubio Seta, ubojicu svojeg oca. Katkad su ga prikazivali kako stoji u čamcu i prob pr obad adaa Setovu glavu, glavu, koji je plivao u vodi. vodi . Je li to trebalo značiti da se tragedija dogodila u zemlji okruženoj vodom, do koje se moglo stići jedino brodovima? Također su prikazivali Horusa na kopnu, kako kopljem probada glavu zmije. Le Plongeon retorički pita: "Je "Je li zmija zmija u Egiptu Egiptu bila jedan jedan od totema totema Seta Seta,, Ozirisova ubojice, ubojice, kao što je oštrica koplja bila totem mayanskoga princa Aaca, ubojice princa Coha?" Le Plongeon je vjerovao da je odgovor potvrdan. Na svečanosti u čast Ozirisa, štovatelji su imali običaj baciti konop među me đu masu, masu , a zatim zati m ga nasjeck nasjeckati ati na komadiće, kao da osveću osvećuju ju smrt svojega boga. Konop je predstavljao zmiju, simbol njegova ubojice. Le Plongeon Plongeon pon p onov ovno no pita: pit a: "Je "Je li to bilo podsjeća podsjećanje nje na tragediju tragediju koja koja se dogodila u domovini, gdje je jedan član obitelji Can (zmija) ubio svojega brata?" Na temelju portreta njegove djece, uklesanih na vratima pogrebne odaje princa Coha, znamo da se njegov najmlađi sin zvao Hul. Hu� lov je totem bila oštrica koplja, uklesana iznad njegove glave. "Nisu li Hul, Hu, Hor i Hol srodne riječi?" pita Le Plongeon. U djelu  Sacred Mysteries Among the Maya and Quiches (Svete tajne medu Mayama i Quicheima)  Le Plongeon nastoji pokazati, prema identitetu njihove povijesti, njihovih imena i totema, da su Egipćani štovali Seba, Nut i njihovu djecu (Oziris, Set, Aroeris, Izis i Nike) kao  bogo  bogove. ve. Le Plongeon Plongeon tvrdi da da su to to bile bile iste iste osobe osobe kao kao i kral kralje jevs vska ka obi obi-telj Maya: kralj Canchi; njegova žena, Zoc; te njihovo petero djece, Cay, Cay, Aac, Aac, Coh, Coh, Moo Moo i Nike. Budući da nije uspjela naći zemlju Mu, kraljica Moo je otišla u Egipat i ondje postala božica Izis koju je štovala cijela zemlja. Znala  je da su prije prije mnogo mno go stol stolje jeća ća mayanski mayanski kolonizatori, koji koji su došli došli iz Indije i s obala Eufrata, već ostavili svoje korijene u dolini Nila. Potražila žila je utočište među međ u njim njima, a, a oni su je primili raširenih rašireni h ruku, prihvativši je kao svoju kraljicu. Zvali su je Icin, "malena sestra", ime od

milja koje se s vremenom promijenilo u Izis. Kako je vrijeme prolazilo, njezin je kult kul t post po stao ao moćniji čak i od Ozirisova. Pjesnik i filo filo-zof Lucije Apulej (123�170. poslije Kr.), u svojoj "Metamorfozi" (također poznatoj kao "Zlatni magarac"), magar ac"), piše da Izi Iziss kaže: kaže: "No suncem sunce m obasjani Etiopljani i Egipćani, poznati po drevnim predajama, štuju me kroz dolične obrede, a zovu me mojim pravim imenom, Izis." Grčki povjesničar Diodor Sicilski (90�21. g. pr. Kr.) u Bibliotheca historia  prikazuje ju kako govori: Ja Izis, kraljica zeml zemlje, je, koju je učio Tot, Merkur. Što sam odredi odre di-la, nitko ne može poništiti. Ja sam najstarija kći Saturna (Seb), najmlađeg među bogovima. Ja sam sestra i žena kralja Ozirisa. Ja sam prva koja je naučila ljude koristiti kukuruz. Ja sam majka Horusova. papi rus iz 1240. g. pr. Kr., U Book of the Dead (Knjiga mrtvih) (Anijev papirus u prijevodu Wallis Budge), Izis kaže: "Ja sam kraljica tih regija; bila sam prva koja je smrtnicima razotkrila tajne pšenice i kukuruza. Ja sam ona koja se uzdigla u zviježđu Psa." Je li kraljica Moo ovjekovječila uspomenu na svojeg muža u zemlji što ju je učinila svojom, je li ona izgradila egipatsku Sfingu u čast svo jeg pokojnog pokojn og muža mu ža u Chichen Chiche n Itzi Itzi � slično slično mauzoleju mauzoleju princa prin ca Coha? Ondje ga je prikazala kao umirućeg leoparda s ljudskom glavom, čija su leđa tri tr i puta put a probod pro boden enaa kopl kopljem jem.. U Egiptu Egiptu ga je takođ t akođer er prikazala kao leoparda s ljudskom glavom, ali ga je učinila besmrtnim poput ponosne i glorificirane duše koja čuva zemlju gdje je našla sigurno utočište. Le Plongeon tvrdi da je kraljica Moo nakon smrti proglašena božicom i štovana, a o njoj se govorilo da je "dobra majka bogova i ljudi". Grci su je zvali Maia, Hindusi su je zvali Maya, a Meksikanci Mayaoel. Je li svojem sinu Hulu povjerila nadzor nad klesanjem tog svjetskog čuda? Može li to biti razlog iz kojeg razni egipatski tekstovi Sfingu spominju kao Hu? Augustus Le Plongeon je vjerovao da jest.

 Vladavina Škorpiona Škorpion a Drevni su se Egipćani vlastite povijesti sjećali samo na neodređen, mitski način. Tisućama se godina vjerovalo da je kralj Men bio prvi kralj Egipta. Drevni egipatski zapisi jasno ga identificiraju kao tak vog,  vog, ali ali to je bilo prije prije otkrića grobnice grobnice kral kralja ja Škorpion Škorpionaa u Abido Abidosu, su, kao i pažljivo izrađene proto�dinastičke ploče koja se zove Škorpio� nov prikaz. Priča o tom čovjeku, čiji je simbol bio škorpion, tijekom proteklih sto deset godina prešla je iz mitske u povijesnu. Godine 1898. u Hierakonopolu, drevnom preddinastičkom glavnom gradu Egipta, otkriveno je tajno skrovište svetih predmeta povezanih s nepoznatim kraljem. Jedan od tih predmeta bila je slavna Narmerova (Men) paleta, obredna kozmetička paleta. Drugi je bio ritualna glava žezla kralja Škorpiona. U početku je taj kralj svrstan u mitološki svijet, zajedno s drugim preddinastičkim bogovima. No sto godina poslije, njemački arheolog Gunter Dreyer otkrio je dokaze potreb pot rebne ne da se mit mi t o kralju kralju Škorpionu pretvori u činjenicama potvrđepotv rđenu povijest. Dreyer je našao njegovu grobnicu, a među artefaktima se nalazilo njegovo žezlo od slonovače. Dreyer je u grobnici još našao malene pločice slonovače i kosti, veličine marke. Svaka je pločica imala uklesane jednostavne sličice; možda pismo slično hijeroglinma koje je postojalo više od dvjesto godina prije od općeprihvaćenog datuma pojave prvog pisma. Još Još je neobičnije otkriće otkrić e Johna i Deborah Debo rah Darnell, Darnel l, a riječ riječ je o pred� dinastičkoj ploči poznatoj kao Škorpionov prikaz. Premda Pre mda ju je oštetilo pet tisuća godina erozije, veliki dio rezbarije još uvijek je vidljiv. Prikazuje poznati simbol sokola (Horusa) povrh škorpiona, što ukazu je na činjenic činjenicu u da je subje subjekt kt kral kraljj Škorpion. Škorpion. Darnelli vjer vjeruj uju u da je ploča izrađena po naređenju kralja Škorpiona, a u čast njegove pobjede nad Naqada�A, gradom koji je štovao Seta, boga kaosa. Ta su novija otkrića bacila malo svjetla na egipatsku pretpovijest. Međutim, obavijena mitskim vremenima, pretpovijest Egipta još uvi jek je jednako jednak o tajanstvena tajanstvena kao i Sfi Sfinga. Komparativn Komparativno, o, znamo veoma malo o tim arhaičnim godinama kad je Sahara bila zelena i padale su obilne kiše. Čini se da je kruna na glavi Sfinge djelo klesara iz četvrte dinastije, ali znakovi erozije u i oko zidova koji okružuju Sfingu uka�

Slika 8.5. Karipski Antili

zuju na ranije razdoblje njezina nastanka, tijekom veoma davnog mitskog vremena.  Antili u Karipskom oto otočju čju Mayama Mayama su bili poznati pozn ati kao "Zemlja "Zemlja Škorpiona", Zinaan, a u mayanskim su hijeroglifima bili prikazani likom pauka, ili simbolom u kurzivu. Le Plongeon vjeruje da je to dokaz da su Maye dobro poznavali općeniti izgled arhipelaga. Kraljica Moo je otkrila da je mayanska Zemlja Škorpiona nestala pod valovima Atlantika. Ono što mi danas vidimo, ona je smatrala ostacima. U čast svojih otočnih sunarodnjaka, jesu li ona ili njezini potomci nasta vili  vili koristiti koris titi ime kralja kralja Škorpiona u drevnom dre vnom Egip Egiptu? tu? Le Plongeon  vjer  vjeruj ujee da je tako. tako .

Toksični dokazi za staru teoriju Posao što su ga Augustus i Alice Le Plongeon obavili, i zapis što su ga napravili na Yucatanu, bio je jednako dobar kao i rad njihovih suvremenika, ali nitko drugi nije radio u tom području, pa nisu imali s kim usporediti rezultate. Augustus je bio predani učenjak i domišljat, briljantan čovjek, ali bez dokaza koji bi potvrdili njegove teorije i ideje, one su bile samo materijal za opovrgavanje od strane njegovih protivnika, koji su već prihvatili kasniji datum za početak američkih civilizacija. Da se Le Plongeon mogao suzdržati od teoretiziranja,

njegov bi se rad vjerojatno hvalio kao veliko arheološko postignuće. Umjesto toga, uz priču o kraljici Moo i mayanskom širenju civilizaci je,  je, njeg njego ov je rad gurnut u stranu i zabo zabora ravl vlje jen. n. Im Imee Le Plongeon Plongeon se ri jetko kada spomi spominje nje u suvremenim tekstovim tekstovimaa o prouč proučava avanju nju Maya. Maya.  Viš  Višee od pedeset godina nakon objav javljiv ljivaanja djela jela  Queen Moo and the Egyptian Sphinx (Kraljica Moo i egipatska Sfinga),  Thor Heyerdahl, čovjekkoji je čvrsto vjerovao da su drevne civilizacije, premda razdvo jene oceanima, održav održavale ale kontakt, dokazao dokazao je da je moguće prije prijeći ći Pacifiki Atlantiku najjednostavnijem plovilu. Četrdeset godinaposli�  je, Svetl Svetlan anaa Balab Balabano anova va također tako đer je našla našla dokaze dokaze (u svoj svojem em otkriću otkri ću nikoti nik otina na i kokaina kokaina u egipatskim mumijama) da je Istok poznavao poznava o Zapad, te da su međusobno trgovali. Naravno, tu je i dr. Robert Schoch koji je dokazao da je Sfinga starija od egipatske dinastičke civilizacije. Činjenice Činjenice su stigle stigle stolje stoljeće će prekasno prekasno za Augustusa Le Le Plongeona. Jednostavno je bio previše ispred svojeg vremena, a to mu nije koristilo. Premda se teorija o kraljici Moo i njezinu putovanju u Egipat u najboljem slučaju temelji samo na indicijama, s obzirom na nove činjenice, sad o svemu možemo razmišljati iz sasvim drukčije perspektive. Le Plongeon nikad nije iznio nikakvu teoriju za koju se može reći da je posve nemoguća. Na kraju, tu je pitanje piramida koje je teško zanemariti kad je riječ o drevnom Egiptu. Jasno je da su Keops (Khufu), Kefren, Smen� kare i ostali iz ranih dinastija izgradili piramide. Također je jasno da  je tijeko tijekom m tih drevnih vremena, vremena, ako ako je netko želi želio o graditi graditi nešto veli veliko ko,, to morala biti piramida � to je bilo pitanje fizike. Ipak, premda su piramide različitih tipova i stilova pronađene diljem svijeta, česta je zabluda da zemlja Nila ima više piramida nego bilo koja druga. Kulture drevnog Meksika i Srednje Amerike imaju tu čast. Oni su izgradili  više piramida pirami da od ikoga ikoga drugoga. S bazom b azom koja koja je široka široka osamsto metara sa svake strane i šest je puta veća od egipatske Velike piramide, Danta piramida u Gvatemali najveća je od svih što su ih ljudi ikad izgradili. Podigli su je Maye. Je li veza između Maya i Egipta, o kojoj je Le Plongeon govorio, doista nevjerojatna? Možda nije. Kao što ćemo poslije vidjeti, postoje dokazi u domaćim egipatskim predajama koji potkrjepljuju ideju da su Maye, na neki način, bili u kontaktu s Egiptom.

9

PRETPOVIJESNI KORIJ KORIJENI ENI EGIPT EGIPTA A Ostavština kromanjonca

ovijest, definirana kao vremensko razdoblje u kojem se čovječanstvo izražava pisanjem, veoma je maleni postotak stvarnog vremena za koje je poznato da su postojala ljudska bića u svojem modernom anatomskom obliku (dvonožni, uspravnog držanja i visokog vertikalnog čela sa zaobljenom lubanjom). Konsenzus paleoantropologa i arheologa kaže da mi ljudi (Homo sapiens sapiens) postojimo na Zemlji gotovo dvjesto tisuća godina. Nadalje, prema mitohondrijskim DNK analizama, sva moderna ljudska bića su potomci jedne jedine žene koja je živjela u Africi. Dakle, logično je zaključiti da sve civilizacije koje su se razvile i prešle iz pretpovijesnih u povijesne imaju pretke u Africi. Premda nema nikakvih pisanih podataka koji opisuju kako su ži vjel  vjelee pretpovijesne pretpovijes ne kulture, kult ure, paleo�znanos paleo� znanostt je j e otkrila otkril a znatn zna tnuu količinu količi nu dokaza o tome gdje su i kako živjeli, te kad su migrirali u nove zemlje. Prva poznata kultura koja je bila anatomski moderna, kromanjonci, postojala je prije četrdeset tisuća godina i trideset tisuća godina trajala je u zapadnoj Europi. No, postoje čvrsti dokazi koji upućuju na to da nije nastala ondje, već potječe iz Afrike. Danas su, u svjetskim populacijama, gotovo nestala fizička svojstva koja su karakterizirala kromanjonca. Što se s njima dogodilo, i zašto

P

se čini da su nestali iz arheoloških zapisa, već je neko vrijeme predmet žučnih rasprava među antropolozima. Međutim, teško se može sumnjati da smo mi njihovi potomci. Poput svih naroda diljem svijeta, drevni Egipćani koji su 2920. g. pr. Kr. osnovali prvu dinastiju također su imali pretke. U 7. smo poglavlju saznali da su to bili Badariani, Naqada, Amratiani, Gerzea� ni, Maadi i Nubijci koji su živjeli u raznim područjima sjeverne Afrike, blizu doline Nila. U ovom ćemo poglavlju istražiti tko su mogli  biti preci tih preddinastičkih preddinast ičkih kultura. Dokaz Dokazii ukazu ukazuju ju da su kulture, koje su dovele do civilizacije i pojave dinastičkog Egipta, u davnoj prošlosti započele s kromanjoncima.

Kromanjonci s Kanarskog otočja To se može činiti malo vjerojatnim mjestom za traženje pokazatelja o prošlim stanovnicima Egipta, ali djelići te slagalice razbacani su na daleko i široko. Muzej Kanarskog otočja na otoku Gran Canaria ponosi se najvećom zbirkom lubanja kromanjonaca na svijetu. Također su zanimljive poljoprivredne terase izgrađene od zaobljenoga kamenja, nepoznatog podrijetla, kojih ima po svim otocima. Na otoku Te� nerife nalazi se kompleks piramida izgrađenih od crnog vulkanskog kamena. Arhitekturne i građevinske tehnike korištene za podizanje šest piramida "stepenastog" stila slične su onima u Meksiku, Peruu i drevnoj Mezopotamiji. Skeptici su vjerovali da su piramide bile nasumična hrpa kamenja, ali arheolozi sa Sveučilišta La Laguna i dr. Thor Heyerdahl (kojeg je proslavila Ra  ekspedicija) dokazaji su da su građevine djelo ljudskih ruku. Iskopavanja su razotkrila da su sistematski građene od kamenih  blokov  blokova, a, šljun šljunka ka i zem zemlje. lje. Pa Pažžljiv ljivo o izgrađena izgrađena stubišta na zapadnoj zapadnoj strani svake piramide vodila su do vrha, savršeno ravne platforme pokrivene šljunkom. Glavni kompleks piramida, uključujući njihove terase, bio je astronomski okrenut prema Suncu za ljetnog solsticija,  jednako  jedna ko kao što su egipa egipatsk tskee piramide bile bile okrenute prema pre ma glavnim glavnim stranama svijeta. Nije poznato tko ih je izgradio, i nikakva se teorija ne nameće posjetiteljima gradića Guimar i njegovih piramida. Znak s jednostavnim

upitnikom obilježava nalazište. Prvi poznati stanovnici Tenerife bili su Guanči (danas izumrli kao zasebna kultura), a oni nisu znali tko  je i kada izgra izgradio dio piramide. piramide. Međutim, Međutim, kao što ćemo ćemo vid vidjeti jeti,, dokazano dokazano  je da su Guanči bili kultu kul turn rnaa veza veza između izme đu drevn dr evnih ih i mode mo dern rnih ih drudru štava. Kad su početkom četrnaestog stoljeća prvi moderni Europljani stigli na Kanarske otoke, iznenadile su ih fizičke karakteristike tamošnjih stanovnika (Guanči) koji se nisu previše razlikovali od bijelog stanovništva u južnim regijama Sredozemlja. Istražitelje iz devetnaestog stoljeća još je više iznenadila sličnost između četrdeset tisuća godina starog kostura kromanjonca, kromanjonca, pronađenog pronađe nog u Dordognei, FrancuFrancuska, i ostataka Guanča. Neki istraživači vjeruju da sličnosti nisu bile samo fizičke, već i kulturne, o čemu svjedoče slike Guanča u špiljama u Galdaru, Belmacu, Parque Cultural La Zarza, te u špiljama Los Le� treros, naprimjer. Jednako kao kromanjonci, Guanči su u špiljama slikali cik�cak uzorke, kvadrate i spiralne simbole, koristeći crvenu i crnu boju. Guanči su nastavili oslikavati stijene u špiljama sve do četrnaestog stoljeća. Njemačka antropologinja antropologinj a Us Use Schwide Schwidetzky tzky kaže da su Kanarski otootoci izrazito izrazit o zanimljivo zanimljivo područje za antropološka antropološ ka istraživa istraživanja nja.. Stanovništvo koje je ondje živjelo u pretpovijesnim vremenima, zakopavalo je svoje mrtve u špiljama, te je ondje otkriveno obilje kostiju. Usprkos činjenici da Guanči više ne postoje kao kultura, skupine ljudi prije Španjolaca preživjele su do današnjih dana, čak i nakon procesa obraćanja na kršćanstvo i prijelaza na drugu, dominantnu kulturu. Brojni su znanstvenici govorili o njima u osamnaestom, devetnaestom i dvadesetom stoljeću. U znanstvenom radu iz 1984, profesor Gabriel Camps sa Sveučilišta Provanse, bio je veoma jasan po pitanju pravilne identifikacije stanovnika Kanarskih otoka i njihovih predaka. U svojem se istraživanju usredotočio na staru populaciju kromanjonaca sjeverne Afrike, koje naziva Iberomaurusiani. Ti su Iberomaurusiani bili šesnaest tisuća godina stara kultura u sjeverozapadnoj Africi, a obitavali su na priobalnim ravnicama i u unutrašnjosti današnjeg Tunisa i Maroka. Živjeli su od lova na divlja goveda, gazele, velike antilope (bikojelen) i divlje ovce, te od skupljanja morskih mekušaca. U današnje su vrije�

me fizičke karakteristike kromanjonaca rijetke u populacijama sjeverne  Afr  Afrik ike. e. Općenite Općenite karakte karakteristi ristike ke stanovn stanovnika ika sjev sjever erne ne Afrik frikee pripada pripadaju ju različitim tipovima mediteranskih naroda. Skupina slična kromanjon� cima čini najviše tri posto današnje populacije Magreba (Maroko,  Alži  Alžirr i Tunis). Međutim, mnogo su brojn brojnijijii na Kanarskim otocima. Izraz "Iberomaurusian" odnosi se na proizvodnju oruđa krajem ledenog doba koju karakterizira manje kameno oruđe i oružje u usporedbi s oruđem ranijih kultura, osobito uz sićušne oštrice tupih rubo va tako da se mogu mogu držati na na strani suprotnoj onoj onoj koja koja reže. reže. ProizvoProizvođači takvog oruđa postojali su u brojnim mjestima sjeverozapadnog Magreba, kao što su Afalou�Bou�Rhummel, La Mouillah, Taza Cave I i Taforalt, prije dvadeset do deset tisuća godina. Većina je nalazišta otkrivena duž obalnog pojasa Maghreba, u špiljama i kamenim skloništima. Nekolicina sadrži ostatke pokopan pok opanih ih ljudskih ljudskih kosti kostiju. ju. U prošlosti su Iberomaurusiane nazivali Mechta�Afalou, Mechta el�Arbi i/ili Mechtoidnim tipovima. To su bili ljudi krupnih kostiju koji su sličili europskom kromanjoncu, premda su bili izdržljiviji i po mnogočemu drukčiji. Podrijetlo sjevernoafričkog kromanjonca nije poznato. Posto je teorije teorije da su stig stigli li iz Europe, Europe, zapadne Azije ije ili ili iz nekog drugog dijela Afrike, ili su se razvili u sjevernoj Africi. Bili su relativno visoki (174 centimetra za muškarce i 162,5 centimetra za žene), a imali su široko i snažno, specifično lice s produljenom i uskom lubanjom. Lubanja koja je izdužena i uska naziva se dolihokefalnom. Prema studiji Dotour Dot ouraa i Petit�Mairea iz 1996 1996., ., populacija populacija pretpovipretpovi  jesne  jesne atlants atlantske ke obal obalee na rubu Sah Sahar aree mož možee se klas klasif ific icir irat atii u tri skupine skupine.. Jedna skupina ima određeni broj specifičnih karakteristika i naziva se Mechta. To je kromanjonski tip iz Tunisa. Njihova se jedinstvenost ne može vidjeti u današnjoj populaciji. Druga skupina pokazuje proto� �mediteranske karakteristike (opisane u sljedećem odjeljku), koje se mogu vidjeti u današnjim Alžircima. Treća skupina pokazuje oslabljene karakteristike i osobitosti slične prvoj skupini. Dotour kaže da  je treća skupina slabo slabo definirana definirana i veoma raznolika. Premda Premd a postoje postoje tri skupine, budući da je treća slabo definirana i slična prvoj, govorit ćemo o dvije općenite skupine koje se temelje na vrsti kostura: kro� manjonskoj i mediteranskoj. Za razliku od karakteristika kostura kromanjonaca, mediteranski tip obično je imao dugačko i nježnije lice, s kratkom i širokom luba�

njom. Prema naslagama u Gafsi, Tunis, proto�mediteranski ostaci stari su oko deset tisuća godina. Neki istraživači vjeruju da te dvije ljudske skupine, kromanjonski i mediteranski tip, ukazuju na regionalnu prilagodbu i, slijedom toga, egzistiraju kao vrste velike antropološke  varijabilno  varijabilnosti. sti. Prouč Proučava avanje nje grobnih humaka na obali obali ispred ispred Rabat Rabata, a, Maroko, južno od Mauritanije, potkrjepljuje teoriju o dvije različite skupine ljudi. Jedna odgovara grobnicama smještenim između 20° i 23° sjeverno. Dotour ondje pronađene kosture svrstava u kromanjonski (Mechta) tip. Druga skupina odgovara području sjeverno od trideset treće paralele, blizu Rabata. Budući da je njihov kostur graciozniji i nježniji, svrstani su u mediteranski tip. Populacija kromanjonaca (izdržljiva i arhaična) uvijek je bila povezana s kulturom Iberomaurusiana i vjerojatno je domaća. Graciozniji se kosturi pripisuju neolitskoj Capsian (Alžir) kulturi, i ne smatraju se domaćima. Vjeruje se da su stigli s istoka i, malo po malo, prodrli u populaciju kromanjonaca (Mechta), prvenstveno duž mediteranske obale. Druga istraživanja potvrđuju da je populacija kromanjonaca (Mechta) veoma dugo živjela u sjevernoj Africi. Prema nedavnim genetskim istraživanjima, objavljenim 2004, dio današnje populacije ima genetski marker koji je karakterističan za prijelaz od kromanjonskog (Mechta) tipa u mediteranski, a ograničen je na sjevernu Afriku. To pokazuje da je prije otprilike deset tisuća petsto godina došlo do ekspanzije mediteranske skupine u sjevernoj Africi i do njezinog širenja u susjedne populacije.  Antropološka prouča proučavan vanja ja pretpovijes pretpovijesnih nih naroda pokazuju pokazuju da su ljudi ljudi tipakr ti pakromanj omanjonac onacaa (Mechta) bili bili jedini jedini stanovnici regij regijaa SredozeSredozemlja i sjeverne Afrike, uključujući Kanarske otoke, u razdoblju prije deset tisuća petsto godina. Poslije je ta područja počeo zauzimati drukčiji tip ljudskih bića (mediteranski tip), seleći se sa sjeveroistoka prema jugozapadu. Druga istraživanja također pokazuju da su se migracija i miješanje kromanjonskog i mediteranskog tipa zbivale kroz dugo vremensko razdoblje. Strateški smještena na samom sjeveroistočn to čnom om dijelu dijelu Afrik Afrike, e, dolina dolina Nila bila bi područje područj e utočišta, utočišta, kao ka o i okupljalište za obadva tipa ljudi.

Obrasci povijesnih populacija u sjevernoj Africi Prvi dokazi o ljudskim populacijama u Africi klasificirani su kao Homo erectus prije dvjesto tisuća godina. Tijekom prvog dijela ledenog doba, prije dvjesto do sto tisuća godina,   Homo sapiens  se prvi put pojavio kao neandertalac u Europi. Moderni se čovjek u Europi poja vio  vio mnogo kasn kasnije ije,, prij prijee otprilike otprilike četrdeset četrdeset tisuća godina. godina. U sjev sjever erno nojj  (Homo sapiens sapiens)  pojavio se Afric Af ricimod imodern ernii čov čovjek  jek  (Homo  pojavio kao Iberoma� Iber oma� urusiani (afrička varijacija kromanjonca) prije devetnaest do deset tisuća godina. Proto�mediteranski tip se poslije pojavio kao Capsian kultura prije deset do pet tisuća godina, navodno stigavši s istoka. Te dvije skupine čine ljudske tipove koji su bili preci Berbera, koji su genetski bili manjina, kao i dio populacije današnje sjeverne Afrike koji nije berberski.  Antropoloz  Antr opolozii povezu povezuju ju pretpovijesne pretpovijesne stanovnike sjevern sjevernee Afrike Afrike s europskim kromanjoncima. Između ostalih fizičkih karakteristika,  bili su prilično pril ično visoki visoki (170 (170 centimetara, u prosjeku), imali su široko lice i dolihokefalnu (duguljastu) lubanju, te veliki lubanjski kapacitet (1650 kubičnih centimetara). Sjevernoafrički kromanjonac bio je dominantan tip ljudskih bića u sjevernoj Africi sve do dolaska proto� mediteranskih meditera nskih (Capsian) (Capsian) kultura. Francis Francisco co Garcia Talavera Talavera kaže da se oko oko 5000 g. pr. pr. Kr Kr. kroma kromanj njon� on� ski tip počeo demografski smanjivati, povukavši se na zapad u planine Sredozemlja, na obalu Atlantika i Kanarske otoke, te na jugozapad Sahare i u Sudan. Ipak, nisu posve nestali u Magrebu. Vjeruje se da je tijekom trećeg stoljeća pr. Kr. osam posto populacije tog područja bilo kromanjonskog tipa, a taj se postotak ravnomjerno smanjivao. Proto� �mediteranski tip, sličan današnjim mediteranskim populacijama, pojavio se u istočnom dijelu Magreba prije devet tisuća godina. Taj se novi tip sastojao od dvije vrste; jedna je bila krupna i visoka (173 centimetra za muškarce), a druga je bila sitnija i živjela u planinama. Prema svim pokazateljima, sitniji tip potječe s Bliskog istoka, a to su također preci starijih sjevernoafričkih naroda, kao što su Natufijan� c i , stanovnici stanovnici istočnih obala obala Mediterana. Camps kaže da se ti pradavni stanovnici Mediterana opravdano mogu nazvati proto�Berberima, zbog njihove kulture i sklonosti korištenju geometrijskih motiva u ukrašavanju; njihovi tjelesni ukrasi i

keramika također su veoma slični berberskima. Na početku povijesnih vremena duž sjevernoafričke obale, počeli su se pojavljivati tumulusi (grobni humci) i megalitski spomenici, zajedno s geografskom ekspanzijom mediteran medit eranski skih h tipova. Međutim, Međuti m, čini se da je ta megalit� megalit� ska kultura stigla iz europskih zemalja zapadnog Mediterana, te naj vjer  vjeroj ojat atni nije je potječ potječee iz kultura kromanjonaca. kromanjonaca. Jasn Jasno o je da je utjec tjecaj aj kromanjonaca na fizičku antropologiju regije mnogo manji nego genetički doprinos populacija istočnog Mediterana. Na sjevernoafričku populaciju i kulturu također su s istoka utjecali Feničani, koji su osnovali kolonije u devetom i desetom stoljeću pr. Kr., te muslimanski zavojevači u sedmom i jedanaestom stoljeću poslije Kr. Moglo bi se očekivati da će te invazije na neki način promijeniti sjevernoafričku genetiku, osobito ova posljednja � kontingent od sto tisuća ljudi pridonio je brzoj arabizaciji regije. Druge invazije i osvajanja Europljana istočnog Mediterana uključuju Rimljane (146. g. pr. Kr. do 439. poslije Kr.), Vandale (439. do 533.) i Bizantince (533. do 647.), a poslije su to bili Otomansko carstvo, Turci, Portugalci, Španjolci, Francuzi i Talijani. Ironija je u tome što su osvajači veoma malo doprinijeli demografiji i genetici današnjih stanovnika sjeverne  Afri  Afrike ke.. Golema Golema većina većina tih stanovnika potječ potječee od mediteranskih mediterans kih (Cap� (Cap� sian) kultura. Kanarski otoci imaju iste pretpovijesne komponente kao sjeverna  Afrik  Afrika: a: kromanjonski i proto�mediteranski prot o�mediteranski tip. Prema tvrdnjama nenekih autora, prva i primitivnija ljudska bića stigla su na otoke između 2500. g. pr. Kr. i 1000. g. poslije Kr. Međutim, zbog brojčanih omjera kromanjonskog tipa (Tenerife, 34 posto; Gran Canarie, 33 posto; Gomera, Gomera , 45 posto pos to), ), vjero vjerojat jatnij nijee su ranije ranije stigli stigli s kont k ontin inent entaa na Kanar� Kanar� ske otoke, dok je kromanjonski tip bio dominantan u sjevernoj Africi, prije više od 10.500 godina. Istodobno, ili možda nešto poslije, stigli su proto�mediteranski ljudi. Međutim, Među tim, na Kanarskim Kanarskim su otocima otocima pronađeni pronađe ni samo ostaci krupkru pnog mediteranskog tipa. Također su bili veoma visoki, s izduženim i uskim uskim licem petero pet erokut kutnog nog ili četverokutnog oblika. Ta Taj se tip povezu je, barem ba rem na otoku Gran Canarie, s "kulturom "kult urom tumulu tumulusa sa", ", budući bu dući da su svoje mrtve pokapali u pogrebnim spomenicima, dok su kromanjonski tipovi to činili u špiljama. U posljednje se vrijeme iznose teo�

rije da jasna rasna različitost između ta dva tipa ljudskih bića nije postojala, kako se to činilo prvim antropolozima. Unatoč njihovoj neobičnoj izolaciji, čini se da su jezik i kultura kanarskih domorodaca rano�berberski, o čemu svjedoče arheologija, toponimija i antropologi logija ja.. Uz iznimku sporadičnih sporadi čnih kontakata kontak ata s Feničanima, Kartažanima Kartažani ma i Rimljanima (uglavnom s komercijalnim ciljevima), te u novije vrijeme s europskim Arapima, populacija Kanarskih otoka ostala je izolirana sve do španjolskih osvajanja tijekom petnaestog stoljeća. Postoje dva dugogodišnja pitanja koja se tiču tih ljudi. Prvo, kakva  je bila bila genetska genetska veza veza između Iberomaurusiana Iberomaur usiana (pri (prije je dvanaest dvanaest tisuća godina) i sjeverozapadnih Afrikanaca iz povijesnih vremena � Capsia� na, Berbera i Guanča? Guanča? Drugo, jesu li Iberomaur Iber omaurusi usiani ani krupn kru pnih ih kostura i Nubijci iz sjeveroistočne Afrike bili varijante iste populacije? Proučavanja zuba pomažu odgovoriti na ta pitanja.

Istraživanja o zubima Joel D. Irish, antropolog sa Sveučilišta Aljaske u Fairbanksu, bavio se istraživanjem pitanja genetskog kontinuiteta u sjevernoj Africi kroz analizu zubnih svojstava. Godine 1993. i 1998. usporedio je zube stanovnika novnika sjeverne sjeverne Afrike Afrike i Europe, koristeći uzorke iz različitih vremenskih razdoblja. U svojim je rezultatima opisao kako se na trinaest uzoraka zuba stanovnika sjeverne Afrike nakon ledenog doba vide sličnosti s uzorcima zuba Europljana. Kod tih se ljudi vidi simplifika� cija i masovna redukcija zubala. Homogenost tog obrasca, nazvana "Sjevernoafrički kompleks zubnih značajki", otkrivena je, unatoč golemim vremenskim i geografskim razmacima, kod osam tisuća godina starih Capsiana i novijih Berbera, na Kanarskim otocima, u Egiptu i Nubiji (južni Egipat i sjeverni Sudan). Irish je također otkrio da svako sjevernoafričko odstupanje od tog jednostavnog zubnog obrasca  vodi u smjer smjeru u svoj svojst stav avaa naroda nar oda južno od Sahar Sahare, e, što pokazuj pokazujee da su postojale nekakve veze između tih naroda. Nadalje, njegova se otkrića podudaraju s genetskim istraživanjima koja povezuju stanovnike sje verne Afri Afrike ke s Europljanim Europljanimaa i zapadnim Azija Azijatim tima, a, ali ali takođe t akođerr pokazuju genetski utjecaj naroda južno od Sahare. Također je uočio da učestalost zubnih svojstava Iberomaurusiana sugerira da bi vremen�

sko razdoblje u kojem je došlo do tog sjevernoafričkog evolucijskog obrasc obr ascaa moglo moglo biti starije no što se ranije vjerovalo. vjerovalo. U novijem je istraživanju (2001.) usporedio zube Iberomaurusiana, Capsiana, Ber bera (Sha (Shawi wiaa i Kab Kabyle yle), ), Guanča s Kanarskih Kanarskih otoka, otoka, Nub Nubija ijaca ca,, Egip Egipćaćana, Kartažana i arapskih beduina. Irish je otkrio da je kromanjonski tip, Iberomaurusiani od prije dvanaest tisuća godina, srodan stanovnicima sjeverne Afrike koji su živjeli kasnije u povijesti, tijekom egipatskih dinastičkih vremena. Međutim, unatoč navodnim sličnostima u kulturi i lubanjskih karakteristika, Iberomaurusiani su posve različiti od Nubijaca od prije dvanaest ili više tisuća godina. Uzorci Iberomaurusiana imaju sličnosti sa svim kasnijim stanovnicima sjeverne Afrike, što se vidi po detaljima Sjevernoafričkog kompleksa zubnih značajki. Ekstremno razilaženje između Iberomaurusiana iz ledenog doba i Nubijaca pokazuje da nisu bili u bliskom srodstvu. Nubijci pokazuju obrazac dodavanja zuba, poput onoga vidljivog kod naroda južno od Sahare. Oni imaju  jedanaest  jedana est svoj svojst stav avaa što ih Irish naziva naziva "Zubni "Zub ni kompleks kompleks Afrikanac Afrikanacaa  južno  ju žno od Sah Sahar are" e".. Irish također tvrdi da su se Natufijanci (kultura na istočnim obalama Meditera Medit erana na iz otprilike otprilike 8000 g. pr. Kr Kr.) znatno znatno razlikovali razlikovali od Iberomaurusiana i drugih stanovnika sjeverne Afrike. Nisu slični Capsia� nima, te opovrgavaju teoriju o precima i potomcima. Zubni dokazi podupiru teoriju da je stariji od dva glavna tipa ljudi  bio sjeve sjeverno rnoafr afričk ičkii kromanjona kromanjonac, c, koji koji je postojao postojao dilj diljem em sjever sjeverne ne Afrike i na pirenejskom poluotoku. poluotoku. Međutim, iz nekog nepoznatog razloga razloga,, čini se da su gotovo nestali iz sjeverne Afrike, prepuštajući područje mediteranskom medite ranskom tipu.

Kromanjonac Kromanjonac je naziv dodijeljen svim anatomski modernim ljudskim bićima koji su živjeli u Europi i na Bliskom istoku tijekom ledenog doba, prije četrdeset do deset tisuća godina. Za razliku od ranijih neandertalaca, za koje se vjeruje da su bili primitivniji, kromanjonci su klasificirani kao Homo sapiens sapiens,  što znači da su oni naši preci. ci. Premda Pr emda se neke ne ke od njihovih njihovih fizičkih karakteristika vide kod k od današnjih ljudi, smatraju se izumrlima kao posebna vrsta.

Od izuma filmske kamere, hollywoodski su filmovi i televizija uvelike utjecali na opću percepciju kromanjonca, često poznatog kao "špiljski čovjek". Prikazivan je kao mišićav i krupan, nasilnik odjeven u životinjsku kožu koji svoju družicu vuče za kosu. "Ugh", rekao bi drugim špiljskim ljudima dok bi komad mesa prinosio licu. Poput djeteta, oslikavao je stijene svoje špilje. To je bila općeprihvaćena predodžba, ali nije mogla biti dalje od istine. Kad biste danas slučajno sreli kromanjonca, odjevenog u traperice i majicu, ne biste ga mogli razlikovati od ostalih ljudi. Premda se vjeruje da kromanjonci nisu gradili gradove ni pisali književna djela, po ponašanju su bili jednako moderni kao i današnji ljudi, s istom sklonošću simbolici, tehnologiji, umjetnosti i obitelji. Kromanjonac je bio visok, uspravna držanja, jasno definirane brade, malenog čela, istaknutog nosa i zaobljene glave koja je bila neobično izdužena. Tijekom njegova vremena, nosio je odjevne predmete od omekšane kože, šivane iglama od kostiju i koncem dobivenim od sušenih životinjskih crijeva. Ukrašavao se ogrlicama, narukvicama i talismanima napravljenim od školjki, cvijeća, zuba i kosti. Također je gradio trajne naseobine, osmišljene tako da izdrže hladne zime. Živio je u kolibama sličnim šatorima sjevernoameričkih Indijanaca (vigvam). Udubina je služila kao pod, a oko nje su postavljene motke kao okvir na koji se stavljalo spojene životinjske kože, za izolaciju, a kamenje namješteno duž donjeg ruba osiguravalo je stabilnost. Tijekom ljetnih mjeseci, živio je u prenosivim, laganim šatorima dok je slijedio krda životinja, te je kopao plitke jame u trajno smrznutom tlu koje su služile kao prirodni hladnjaci. Lampe u ognjišta koristili su se za osvjetljavanje i kuhanje. Taborišta su bila tipično kompleksna, ukazujući na unaprijed osmišljenu gradnju. Redovito su bila okrenuta prema istoku, radi dobivanja topline jutarnjeg sunca.

Otkriće Otkako postoji moderna civilizacija, i ono što mi zovemo poviješću, nitko nije znao da je taj tip ljudskih bića ikada postojao. Prirodne su sile zakopale dokaze o njihovu životu duboko pod zemljom. Naša je povijest, barem koliko je nama poznato, započela negdje oko 4000. g. pr. Kr. Međutim, otkrića u Francuskoj i Španjolskoj tijekom devetnaestog stoljeća sve su promijenila.

U ožujku 1868. radnici koji su postavljali željezničku prugu u dolini Cro�Magnon prokopali su naslage drevnog kamenog skloništa i razotkrili njegove slojeve. Arheolozi Edward Lartet i Henry Christy uskoro su otkrili da slojevi sadrže ostatke kostiju pet osoba: tri odrasla muškarca, jedn j ednee odrasle žene i djeteta. djeteta. Uz njih njih je bilo zakopano kameno oruđe, izrezbareni rogovi soba, privjesci od slonovače i morske školjke. Nepoznati su ljudi očito bili veoma stari, kao i prvi pronađeni ljudski ostaci te vrste. Nakon toga su se svi ostaci kostiju te vrste bilježili pod nazivom kromanjonac, a pronađeno ih je još mnogo. Kako se nastavilo istraživanje i otkrivena su još mnoga nalazišta, postalo je  jasno da je pri prije je četrde četrdeset set tisu tisuća ća godina godina taj narod obita obitava vao o u zapadnim zapadnim područjima Europe, u današnjoj Španjolskoj i Francuskoj.

Kulture Kulture ledenog doba Kromanjonac je često bio temelj za proučavanje teoretskih predaka suvremenog čovjeka, ne samo zbog anatomije, već i zbog njegove  veli  velike ke sposobnosti sposobnosti za umjetni umjetničk čko o izra izraža žava vanj nje. e. U njih njihov ovim im taborištima i špiljama, umjetnost je bila izražena u gotovo svemu što su radili.  Arheolozi su kromanjonce podij podijeli elili li na pet kultura koje koje su postojale postojale u različitim razdobljima tijekom ledenog doba, a podjela se temeljila na izradi njihova oruđa: orinjasijen (Aurignacian), gravecijen (Gra�  vettian), solit solitre rejen jen (Solutrea (Solutrean), n), magda magdalen lenije ijen n (Magd (Magdale alenia nian) n) i azilij ilijeen (Azilian). Sve su te skupine podgrupe kromanjonaca, ali svaka je imala vlastitu specifičnu kulturu koja se temelji na vrsti oruđa što ga je izrađivala i korištenom materijalu, te na razdoblju u kojemu je živjela. Sjevernoafrički Iberomaurusiani (kromanjonski tip) vjerojatno su bili srodnici magdalenijenske azilijenske kulture koje su postojale u istom razdoblju. Prvo društvo kromanjonaca poznato je kao orinjasijen, a dobilo je naziv po nalazištu Aurignac, u Pirinejima, gdje je prvi put otkriveno. Njihova je kultura trajala od prije četrdeset do dvadeset osam tisuća godina, i bila je geografski veoma raširen fenomen. Prostirala se od Španjolske (regija Santander) do južnog Walesa, uz gušće naseljena mjesta uz gornji tok Dunava u Njemačkoj i Austriji, te u moravskom područj podr učju u Slov Slovač ačke ke.. U Francuskoj su zauzimali malene malene doline dol ine Dordo Dor do�� gne oko Les Eyzies�de�Tayac i u podnožju Pirineja.

Oruđe i vrste oruđa orinjasijenske kulture bile su standardizirane. Tijekom vremena, razvile su se strugalice za pripremanje životinjske kože i jetkala za graviranje. Oruđe od kremena izrađivalo se od kamenih oštrica, a ne pločica dobivenih kalanjem. Šiljci (za lov) izrađivali su se od rogova, kosti i slonovače. Jedna od njihovih značajnih inovacija bio je razvoj ukrasa za tijelo, uključujući probušene školjke, životinjske zube, izrezbarene privjeske od kosti, narukvice i ogrlice od slonovače. Iznenadna pojava istančane umjetnosti otkrivene u špilji Chauvet�Pont�d'Arc zasigurno je bila jedno od njihovih najupečatlji vij  vijih ih postignuća. postignuća . Nazvana po špilji u La Gravette u Dordognei, na jugozapadu Francuske, gravecijenska je kultura postojala prije dvadeset osam i dvadeset dvije tisuće godina. Jednako kao u slučaju njihovih prethodnika, gravecijenska je kultura bila veoma raširena. Naseobine su otkrivene od jugozapada Francuske do Walesa i istočne Europe. Artefakti su također pronađeni u taborištima lovaca na mamute u Rusiji. Premda ima regionalnih razlika, gravecijenski su načini života neobično slični u svim područjima gdje su pronađeni artefakti. Čak se nagađa da komunikacija između naseobina može biti objašnjenje za takve sličnosti. Kad se pojavila gravecijenska kultura, došlo je do značajne promjene u ponašanju. Velike, organizirane naseobine, koje su se uglavnom sastoja sastojale le od jednost jednostavni avnih h šatora, šatora, utemeljene utemeljene su na otvorenim otvoren im prostori prost ori-ma. Ostaci životinja ukazuju na mogućnost da se u nekim naseobinama živjelo tijekom većeg dijela godine. Druge su naseobine bile prilično pomno izgrađene, kao što je Dolni Vestonice u današnjoj Čehoslo�  vačkoj  vačkoj.. Ondje Ondje su kolibe kolibe građene od kostij kostiju u mamuta, a sadrža sadržavale vale su  jame za spreman spremanje je i čuva čuvanj njee hrane. hran e.  Analize  Analize iskopanog iskopanog ma mater terijala ijala također tako đer ukazu ukazuju ju na mogućnost da su kolibe mogle imati različite namjene. Jedna koliba, odvojena od glavnog naselja, vjerojatno se koristila za proizvodnju malenih figurica od gline koje su se potom "pekle" na obližnjem ognjištu. Dobro poznate malene figurice Venere, koje su obično naglašavale dojke i stražnjicu, gravecijenskog su podrijetla. S obzirom na tako suradnički način života, vjerojatno je postojala društvena hijerarhija, s uključenim pravilima ponašanja. Tehnologija oružja i metode lova postale su složenije. Malene, zašiljene kamene

oštrice, s jednim tupim rubom, postale su njihov standard. Neobično  je da su pronađ pro nađeni eni jednaki j ednaki šiljc ljci od kamena i kost kostiju iju,, što pokazuje pokazuje da su bili veoma vješti obrtnici. Njihovi običaji pokapanja mrtvih ukazuju na revoluciju u načinu razmišljanja i početke sustava vjerovanja. Određeni su pojedinci, možda vođe lova, bili pokriveni crvenim okerom (za koji se smatralo da simbolizira povratak u maternicu) i pokopani u špiljama s ostacima  velikih  velikih bilj biljoj ojed eda. a. "Crvena gospa gospa iz Pavilan Pavilanda" da" u Wales Walesu u (zapr (zapravo avo,, mladi odrasli muškarac koji je umro prije dvadeset sedam tisuća godina) bio je pokriven lubanjom mamuta. U trostrukom grobu u Dolni  Veston  Vestonice ice pronađe pro nađeni ni su žena i dva dva muškarca, muškarca, svak svakii s jedne njezin njezinee strane; ruka jednoga bila je ispružena preko područja njezine zdjelice. Dva adolescenta u Sungiru, Rusija, pokopani su tako da im se glave dodiruju, a na sebi su imali tisuće kuglica izrađenih od mamutovih kljova, te pokrivala za glavu od polarne lisice. Solitrejenska kultura dobila je naziv po nalazištu Solutre, a bila je poznata po jedinstvenom načinu izrade oruđa. Postojala je prije dvadeset jedne do sedamnaest tisuća godina na jugozapadu Francuske. U prvom su redu poznati po prekrasno izrađenim, dvostranim pločicama s dizajnom lovorovih listova. Postoje polemike o podrijetlu njihova rada, ali dokazi upućuju na to da je riječ o izumu iz Dordogne. Drugi taj rad pripisuju naglom dolasku novog naroda. Stilovi izrade šiljaka i oštrica s lovorovim i vrbovim listovima, veoma cijenjeni zbog pojedinosti i fine izrade, ističu solitrejensku kulturu kao veoma vještu u proizvodnji oruđa. Te su se tehnike koristile još tisućama godina, a obilježile su prijelaz od jednostranih šiljaka (obrađenih samo s jedne strane) do dvostrane obrade. Jednostrani šiljci  bili  bili su česti česti u ranom rano m solitrejen solitrejenskom skom razdo razdoblju blju.. Postupno su ih zam zamijeijenile oštrice s lovorovim listovima i dvostrani šiljci. Solitrejenska tehnologija također je označila početak primjene tehnike kalanja udaranjem jednog ruba u drugi, što se zove outre passe (nadilaženje zastarjelog). Neki na taj način izrađeni predmeti koristili su se za ukrašavanje. Bili su tako fino izrađeni da nisu dopuštali da ih se koristi kao oruđe (što ukazuje na mogućnost da su služili samo za užitak). Također su pronađene igle od kosti, a to ukazuje na izradu krojene odjeće, što je veoma korisno u ledenoj klimi. Premda su pro�

Slika 9.1. Šiljak u obliku lovorovog lista (s fotografije Brucea Bradleyja) Bradleyj a)

nađene narukvice, ogrlice od kuglica, privjesci, broševi od kosti i obojeni pigmenti, pigment i, što jeoči je očito to upotrebljavano za ukraša ukrašavan vanje je pojedinaca, rijetki su primjeri solitrejenske umjetnosti. Sastoje se od skulptura u niskom reljefu i ureza na kamenim pločama. Magdalenijenska kultura, nazvana po kamenom skloništu u Le Madeleine, Francuska, Francuska, postojala postojala je prije prije sedamnaest do trinae tri naest st tisuća t isuća godina. To je možda najimpresivnija kultura starog kamenog doba. U tom je razdoblju izrada oruđa od kosti dosegnula najvišu razinu. Česti su bili vješto vješto izrađe iz rađeni ni šilj šiljci ci harpu har puna na,, osti, pa čak i igle. igle. Na koštano su oruđe često gravirali slike životinja, a pronađene su sjekirice, čekići, šiljci koplja, harpuni i igle. Kameno oruđe magdalenijenske kulture također je uključivalo lopate, jetkala (slično dlijetu, s nakošenim ni m vrho vr hom) m),, strugalice, strugalice, bušila i šil šiljk jke. e. Na nekom neko m se oruđu, oru đu, od mikro� lita do veoma dugačko dugačkogg oruđa, vidi napredn napr ednaa tehnika tehnik a izrade. Oružje Oružje  je bilo veoma usavršeno i raznovrsno, a u tom to m je razdoblju razdoblju prvi put upotrijebljen  atlatl   (pomagalo za bacanje koplja). Duž južnog ruba ledenog pokrova razvili su se maleni čamci i harpuni, što ukazuje na društvo ribara i lovaca. Najneobičnije postignuće magdalenijenske kulture bile su spektakularne slike u špiljama, koje su dosegnule vrhunac u kasnijem dijelu njezina razdoblja. Ranu špiljsku umjetnost karakteriziraju grubi crni crteži. Međutim, poslije se pojavljuju prelijepo izrađeni likovi različitih boja. Poznate slike u špiljama Altamira i Lascaux pripadaju tom razdoblju, najintrigantnijoj fazi ljudskog razvoja uopće (ili barem u francusko�kantabrijskom području). Nakon što je posjetio Lascaux, Picasso je izjavio da "otad nije naslikano ništa takve kvalitete".

Prvi put otkrivena u Le Mas d'Azil (špilja u Arigeu, Francuska), azilijenska je kultura bila posljednji ostatak raspršenih magdalenijen� skih zajednica. Trajala je u razdoblju od prije jedanaest tisuća petsto i jedanaest tisuća godina. Sa središtem u pirinejskom području, širila se do Švicarske, Belgije i Škotske, te je bila jedan od najranijih predstavnika mezolitičke (srednje kameno doba) kulture u Europi. Predmeti od kosti i kremena bili su slabije izrađeni, a fokus je bio na malenom oruđu geometrijskih oblika, što se često koristilo u kombiniranom oruđu pod nazivom mikroliti. Obrada kostiju bila je ograničena na grube, plosnate, nazubljene šiljke. Na nekoliko azilijenskih nalazišta također su pronađeni shematski obojeni obluci. Neki misle da su to bili počeci jednostavnog alfabeta. Azilijence, posljednji narod ledenog doba, slijedila je tardenoisienska (Tardenoisian) kultura koja je zauzimala veći dio Europe nakon ledenog doba.

Umjet Umjetnost nost i izražavanje izražavanje Od slika u špiljama do malenih figurica, kromanjonac se izražavao kreativno, osobito kad je riječ o njegovom zanimanju za lov i suštinu ženstvenosti. Za neke slike u špiljama, za koje se smatralo da potječu iz magdalenijenskog razdoblja, sad je dokazano da su stare trideset tisuća godina. Novootkrivena (1994) špilja u Chauvetu na svojim stijenama ima tristo ili više slika životinja. Figurice "Venere" (maleni, na  vatri  vatri stvrdnuti stvrdnuti idoli idoli žena), žena), premda premda dominantne u gra grave veci cije jens nsko kojj kultukulturi, pronađene su diljem Europe, i to iz svih razdoblja. Umjetnost se također koristila kao izražavanje poštovanja spram pokojnika. Izrezbareni privjesci, narukvice i drugi predmeti pronađeni su uz mnoge ostatke kostura. U dvadeset osam tisuća godina starom mjestu pokopa u Rusiji, pronađeni su ostaci dvoje mladih ljudi i šezdeset godina starog muškarca koji su ukrašeni privjescima, narukvicama i ogrlicama. Njihova odora za pokop sadržavala je više od tri tisuće kuglica od slonovače, a za izradu svake trebalo je oko sat vremena. Kraj mladih su se osoba nalazile savršeno ravne kljove mamuta, a izravnali su ih kuhanjem u vodi. Međutim, nisu svi pokojnici pokopani na tako raskošan način. Neka su tijela pronađena u skromnim grobo vima,  vima, što ukazu ukazuje je na klasnu strukturu i društvenu društvenu hijer hijerar arhi hiju ju.. Bez obzira na način, pogrebna je ceremonija bila sastavni dio njihove kulture.

Spektakularni predmeti umjetničke vrijednosti ukazuju na dubinu kulture kulture i raznolika raznolika razmišlja razmišljanja nja.. Pronađen Pronađenee su pločice od kosti i kamena s kompleksnim znakovljem. Za jednu se vjeruje da predstavlja lunar lun arni ni kalendar. Druge Drug e su pločice pločice protumačene protuma čene kao rovaši rovaši lovačk lovačkih ih pothvata. Jedno od manje poznatih, ali impresivnijih otkrića bilo je da su kromanjonci svirali glazbu. Koštane flaute, udaraljke, pa čak i ksilofoni pronađeni su u nekima od najstarijih orinjasijenskih nalazišta, a procijenjeno je da su stari tridesetak tisuća godina. Jasno je da svaki intelekt koji za sobom ostavi takvu umjetnost, osobito ako je ima u svim aspektima života života,, nikako nikako ne može biti primipri mitivan, te ga doista treba smatrati veoma inteligentnim. Umjetničko izražavanje i inteligencija idu rukom pod ruku; možda je prvo rezultat drugoga. drugog a. Bez Bez obzira obzi ra koji koji je razlog za njihovu umjetnost, bila je jednajedna ko važan dio njihova društva kao što je i našega. Danas je posjedovanje velikih umjetničkih djela simbol postignuća ibogatstva. Premda nije svatko umjetnik, svi posjedujemo tu sposobnost. Umjetnost je dio nas. Slikanje prstima često je jedan od prvih načina nač ina samoizražavanja samoizražavanja kojemu kojemu poučavamo našu našu djecu djecu.. Neki nastavnastavljaju tu tradiciju izražavanja kroz adolescentsko do odrasle dobi; drugi nikad nikad ne presta prestanu. nu. Upravo se ta koncepcija koncepcija samoizraž samoizražavan avanjj a, odno o dnoss između umjetnosti i intelekta, nalazi na veličanstvenim slikama u špiljama kromanjonaca iz ledenog doba. Figurice Venere pobuđuju veliko zanimanje među istraživačima, možda zbog pružanja uvida u religiozna vjerovanja kromanjonaca. Tijekom godina ponuđeno je nekoliko teorija za objašnjavanje činjenice da su te figurice pronađene na mnogim područjima. Najnovija teorija je da su one predstavljale "Majku božicu" od koje potječe sav život, a njezin nabrekli trbuh prikazuje trudnoću. Drugi vjeruju da figurice simboliziraju plodnost. Ali nije jasno zašto bi tim lovcima� skupljačima skupljačima trebala trebal a pomoć po moć za plodnost plodn ost,, osim ako već već nisu pripit pri pitomiomili životinje i uzgajali usjeve. Treći smatraju da su figurice simbol kulta; mnogi se s time ne slažu. Znanstvenici kažu da jednostavno nema dovoljno dokaza o društvima iz ledenog doba da bi se razvile čvrste teorije.

Moda ledenog doba Profesorica na Sveučilištu Illinoisa, Olga Soffer, stručnjakinja za modu koja je postala antropolog, primijenila je novi pristup proučavanja figurica figurica Venere. Nakon što je otkrila otkrila tragove tkanih tkani h vlakana na krhot krhotiinama gline iz središnje Europe, zaključila je da bi se mogli pronaći dokazi o tekstilnim predmetima. Soffer i njezina ekipa napravili su i objavili znanstveni rad o dvjesto figurica Venere iz gravecijenskog razdoblja. Premda su njezina tumačenja važnosti figurica predmet polemika polemi ka među među njezinim kolegama, kolegama, mnoštvo mnoštvo dokaza što ih je prikupiprikupi la dovela je do značajnih promjena u stavovima. Treba napomenuti da su Olga Soffer i njezina ekipa proučavali originale � što je važan pristup jer su neki od zamršenijih crteža na površini figurica previše plitki da bi se dobro vidjeli na fotografijama. Otkrila je da su kape, pojasevi, trake i suknje (prvobitno izrađene od tkanih vlakana) pomno uklesane na figuricama. Neki od primjera realistično prikazuju izradu na bazi vlakana. Drugi se sastoje od horizontalnih crta oko tijela, kao što je slučaj s Venerom iz Dolni Vestonice. Prije se smatralo da je riječ o frizuri iz paleolitika, ali se zapravo radi o mreži ili mrežici za kosu na nekim figuricama, kao što je slučaj s dvadeset dvije tisuće godina starim primjerom nazvanim Lady of

Slika 9.2. Venera iz Willendorf Willendorfa, a, lijevo, lijevo, i Lady od Brassempouya (uz dopuštenje Olge Soffer)

Slika 9.3. Venera Venera iz Dolni Vestonicea Vestonic ea (uz dopuštenje Olge Soffer)

Brassempouy. Soffer kaže da je Venera iz Willendorfa najbolji primjer na kojem se vidi pokrivalo za glavu koje prikazuje kapu ili šešir izrađen od neke vrste vlakana. Poman pregled razotkriva spiralni, rukom tkani predmet koji možda počinje od čvora u sredini, slično nekim  vrstama  vrst ama spiralno pletenih pleteni h košara. Premda je to veoma daleko od EuEurope iz ledenog doba, mrežasta pokrivala za glavu pronađena su na ženskim tijelima u danskim tresetištima. Soffer je također otkrila regionalne razlike između figurica iz zapadne, središnje i istočne Europe. Trake postoje gotovo na svim figuricama iz istočne Europe koje imaju pokrivala za glavu. Narukvice i ogrlice postoje postoj e na Venerama iz istočne istočn e i središnje središnje Europe, ali ih nema na onima onima iz zapadne Europe. Mrežaste su suknje suknje prikazan prikazanee u zapadnoj Europi, katkad s pričvršćenim pojasom. Na figuricama u središnjoj i istočnoj Europi često se vide šeširi s utkanom trakom, pojasevi, ogrlice i narukvice. Sve to ukazuje na razlike u kulturama, te dopunjava raniju analizu figurica, što ju je napravila sovjetska arheologinja Maria Gvozdover. Njezin znanstveni rad o figuricama zaključuje da su zapadni Europlja�

ni češće naglašavali bokove i bedra, dok su istočni isticali dojke i trbuh, a u središnjoj Europi vidi se mješavina jednog i drugog. Jedna od intrigantnijih činjenica je ta da su muške figurice veoma rijetka pojava, a samo ženski kipići iz gornjeg paleolitika prikazuju odjevne predmete. Soffer vjeruje da je svaka figurica imala vlastitu ulogu u društvu, što se temelji na vrsti tijela. U skladu s dva prijašnja istraživanja (Gvozdover 1989. i Kloma 1991.), SofFer vjeruje da su se žene gornjeg paleolitika bavile modom. Njezini podaci (kao i oni iz 1997, Leisure) ukazuju da su žene Europe između osamnaestog i dvadeset osmog tisućljeća pr. Kr. razgovarale o onome što je za njih bilo važno, a to su tkana i pletena odjeća, pokrivala za glavu i drugi predmeti izrađeni od biljnih materijala. Međutim, dokazi o odjeći što su je doista nosili postoje jedino u grobovima. Rijetki su, jer biološki razgradiv materijal ne može preži vjet  vjetii utje tjecaj caj prir pr irod odni nih h sila sila kroz dugo vremensko razdoblje razdoblje.. U tri grobna mjesta u Sungiru (blizu Vladimira, 150 kilometara istočno od Moskve), od prije dvadeset pet tisuća godina, jasno se vidi da su pojedinci bili ukrašeni kuglicama. Jedinstveni položaj tih kuglica i deformacije niti dokazi su da su postojale košulje s kapuljačama, hlače s pričvršćenom obućom, te šeširi, kape i plaštevi. Tri pokopane osobe su stariji muškarac, žena adolescentske dobi i dječak star između sedam i devet godina. Na sebi imaju mnogo narukvica, amuleta, ogrlica i prstenova. U svojem zaključku, Soffer kaže da je rad žena, u proizvodnji pletenih košara i tekstila, bio simbol postig postignuća nuća i dio veoma cijen cijenje jene ne ekonomije u društvima paleolitika. Stoga su nosile tkane odjevne predmete kako bi bi pravilno prikazale ženu tog tog vremena, vremena, a tkani su predmeti predmeti uklesani na figuricama. Neki od njezinih kolega napominju da bi njezin prist pristup up mogao mogao biti previše ženski, ženski, ali treba imati na umu da su se razlike između spolova, tijekom cijele povijesti, uvijek prikazivale u suprotnim društvenim ulogama. Njezino istraživanje navještava da je prije više od dvadeset tisuća godina postojalo veoma sofisticirana i društvena kultura, a možda čak i prije četrdeset tisuća godina. Također ukazuje na veoma različitu kulturu od one koja se razvila kasnije u povijesnim vremenima, kulturu koja je bila usredotočena na ženu i njezinu ulogu u životu.

Kromanjonac i Majka Majka božica stare stare Europe Odrastajući u Litvi, Marija Gimbutas poznavala je predaje o božici Laimi, "prelji" ili tkalji života. Sjeća se kako su joj žene nudile darove ručnika i tkanih predmeta. Božica je noću često provjeravala svoje  vjernice  vjernice,, tako tak o što je virila kroz prozore. pr ozore. Premda je Litva tijekom četrnaestog stoljeća prešla na kršćanstvo, ostala je uglavnom poganska zemlja tijekom narednih nekoliko stoljeća jer misionari nisu dobro poznavali njihov jezik. Božica je, u nekim dijelovima, ostala dio istočnoeuropske kulture sve do devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Fascinirana kulturom uz koju je odrasla, Gimbutas je svoja prva istraživanja usredotočila na lingvistiku, etnologiju i narod na rodne ne legende. legende. Godine 1942. Gimbutas je magistrirala na Sveučilištu Vilniusa u Litvi pod njemačkom okupacijom; četiri godine poslije, doktorirala  je na Sveu Sveuči čili lišt štu u Tubin Tubinge gen n u Njem Njemač ačko koj.j. Obje bje je diplome diplome stek stekla la iz arheologije. Njezina se disertacija bavila drevnim i poganskim religijama, simbolikom, pogrebnim obredima i vjerovanjima u zagrobni život. Objavljena je 1946. u Njemačkoj. Rođena Rođen a u vremen vre menima ima kad je Litv Litvaa bila bila podjednako poganska i kršćanska zemlja, Marija Gimbutas je imala jedinstvenu perspektivu Europe i njezine povijesti. Godinama je radila na iskopavanjima u  jugoistočnoj  jugoist očnoj Europi i u Sred Sredoz ozem emlju lju,, te je počela razvij razvijati ati teoriju o kulturi koja je nekoć, veoma davno, ondje postojala. Stoga, kad je ekipa s kojom je radila na iskopavanjima počela pronalaziti malene skulpture žena, koje su se pojavljivale diljem Europe, lako je shvatila njihovu  važnost. Gimbutas je sama otkrila najma najmanje nje petsto pets to skulptura; kako su se radovi nastavili u bivšoj Jugoslaviji, Grčkoj i Italiji, dokazi su se gomilali, kao i njezino uvjerenje da je teorija o kojoj razmišlja točna. Godine Godi ne 1955 1955.. imenovana je znanstvenim znanstve nim članom Peabody Peabody muzeja muzeja na Harvardu. Godinu dana poslije, u Philadelphiji, prvi je put svoju teoriju predstavila svijetu. Prvu od mnogih knjiga,  The Prehistory of Eastern Europe (Pretpovijest istočne Europe), objavila je 1956, a 1958. objavljena je njezina knjiga  Ancient Symbolism of Lithuanian Folk  Art (Drevna (Drevna simbol simbolika ika litvansk litvanskee narodn narodnee umjetn umjetnosti osti). ).  Godine 1963. prihvatila je ponuđeno mjesto na UCLA�i i nastavila voditi iskopa�

 vanj  vanjaa na raznim razni m nalazištima u Europi. Europi. Prikupi Prikupivši vši potrebne potr ebne dokaze, dokaze, Goddesses (Bogovi (Bogov i i božice). Prvobi1974. objavila objavila je knjigu kn jigu Gods and Goddesses tni je naslov bio  Gods and Goddesses of Old Europe (Bogovi i božice  stare  stare Europ Europe), e),  ali je izdavač (najvjerojatnije iz marketinških razloga) zahtijevao promjenu naslova. Osam godina poslije objavljeno je drugo izdanje, pod originalnim naslovom. Godine 1991. objavila je svo ju posljednju knjigu, Civilization of the Goddess (Civilizacija božice),  vrhunac  vrhu nac svo svojeg jeg životnog životnog djel djela. a. Preminula je 2. velja eljače če 1994 1994.. u svoj svojem em domu blizu Los Angelesa. Njezina priča o pretpovijesnim europskim narodima istodobno je priča o srazu kultura i, posebno, o nekoć istaknutoj kulturi Majke  božice.  božice. Današnja Današnja se se Europa sas sasto tojiji od mnogih mnogi h različitih različitih etničkih skuskupina koje govore nizom različitih jezika. Međutim, općeprihvaćena teorija kaže da su sve te etničke skupine nekoć bile jedna skupina pod nazivom Indoevropljani, i svi su govorili jednim jezikom. Gim�  butasino  butasi no istraži istraživan vanje je pruža dokaze dokaze da je, prije prije dominacije dominacije Indoevro� Indoev ro� pljana na tome području, postojala posve drukčija kultura, a ona je naziva kulturom "Velike Božice" ili "Majke Božice". Ta se kultura temeljila na jednakosti, ali je materinstvo bilo temelj njezine kozmologije. Dr. Gimbutas kaže: Najstarije civilizacije svijeta bile su matrističke. Božica se štovala u Kini, na Bliskom istoku, u Europi, u Amerikama, te se može reći da je na samom početku postojala univerzalna Božica. Možda bih trebala dodati da je suverenost majčinstva određi vala najra najranij nijii razv razvoj oj društvenih društveni h struktur stru kturaa i reli religgije. ije. Gimbutas tu kulturu naziva "matrističkom" ili "matrifokalnom", a ne "matrijarhalnom" (jer bi to podrazumijevalo dominaciju). Društvo  je bilo uravnoteženo. uravnoteže no. Žene nisu bile bile tako moćne da su uzurpirale mušku ulogu. Muškarci su imali vlastitu moć i položaj, te su izvršavali svoje dužnosti na dobrobit obitelji i klana. Gimbutas kaže da je to  bilo komuna komu naln lno o društvo i komunističko u najb najbol olje jem m smislu smislu rije riječi či.. Božice su zapravo bile stvarateljice, a stvarale su od sebe, bez obzira  je li se radilo radi lo o predmet pre dmetima ima za kućanstvo kućanstvo ili djetetu. djetetu. Božanstv Božanstvo o koje koje su štovali naziva "Velikom Majkom Božicom".

Tijekom 1960�ih, nove metode određivanja starosti pružile su joj  bolji  bolji uvid u to koliko je zaprav zapravo o dugo traja trajala la ta kultura. kultura . Simbol Simbolii i skulpture ukazuju na to da je postojala čak prije trideset pet tisuća godina, a trajala je do 3000. g. pr. Kr. Dijelovi ženskog tijela, naročito oni koji stvaraju ili daju život, tipični su za umjetnost ledenog doba. Gimbutas je vjerovala da su imali posve drukčiji svjetonazor, te da njihovo prirodno umjetničko izražavanje nije imalo nikakve veze s pornografijom. Naprimjer, vulva je bila jedan od najranijih uklesanih simbola. Bila je simbolična po tome što se odnosila na rast i sjeme. Na nekim se umjetničkim djelima kraj prizora vulve nalazi prikaz grane ili nekog drugog dijela biljke, ili se u njoj nalazi sjemenka ili  bilj  biljka ka.. Taj je stil stil simbolike simbolike veoma veoma dugo trajao trajao,, dvadeset dvadeset ili više više tisuća godina. Europske kulture ledenog doba izrađivale su ono što arheolozi arheol ozi zo vu figuricam figuricamaa Vene Venere. re. Gimbutas je smatrala da je izraz izraz "Ve "Venera", ra", korišten za opisivanje tih figurica, loš izbor riječi. Venera evocira ideju ljepote. Nisu ljepotice i najčešće im nedostaju crte lica. Ona vjeruje da su te figurice bile utjelovljenje Majke božice i simboliziraju rođenje, obnovu i smrt. Mnoge vrste figurica božica pojavljuju se u ledenom dobu, ali ne čine panteon. U suštini, one predstavljaju drukčije funkcije iste božice. Božanstvo je bila sama priroda; priroda koja daje život, uzima život i obnavlja život. To su bile tri važne funkcije Božice, a čine prirodni životni ciklus. Možda odatle potječe čest izraz što ga koristimo za prirodne fenomene: "Majka Priroda". Figurice iz razdoblja nakon ledenog doba, s naglašenim dojkama, obično su imale ptičju glavu. Figurice iz ledenog doba također imaju  velik  velikee dojk dojkee i ptičje glav glave. e. Po tome je Marij Marijaa Gimbutas zakl zaklju juči čila la da su iste vrste, te da je njihova kultura trajala i u povijesnim vremenima. Strvinar, sova, vrana i gavran također su se često pojavljivali. Međutim, ti m, to su bili bili simboli smrti s mrti,, kao i figurice "bije "bijele le božice" koje prikazuprika zu ju posm po smrt rtnu nu ukočenost. Neke eke figurice "smrti" isklesane isklesane su tako da se čini kao da imaju masku, a povezivale su se sa strvinarom. Tijekom povijesti, u tim je društvima čiji je temelj bilo štovanje  božice,  božice, bilo zapanj zapanjuju ujućih ćih kultur kul turnih nih razvitak razvitaka, a, od jednostavni jednos tavnih h do doista sofisticiranih, osobito u arhitekturi i izgradnji hramova. Neke

su građevine imale dva kata i obojene zidove. Gotovo sto četrdeset zidnih slika ukrašavalo je osam tisuća godina stare nastambe u Catalhoyu� ku, u današnjoj Turskoj. Napokon su objavljene 1989, dvadeset pet godina nakon što su iskopane. Arheolozi u početku nisu mogli vjero vati da je naseobina na seobina bila tako sofisti sofisticir cirana ana.. Slik like govo govore re suprotno supr otno.. Marija Gimbutas Gimbutas je smatrala da je mnošt mnoštvo vo lijep lijepo o izrađene lončari� lonč ari�  je i skulptura, otkriveno tijek tijekom om godina iskop iskopav avan anja, ja, nevjeroja nevjerojatno. tno. Iznenađena kompleksno osmišljenim naseobinama kulture Božice,  bila  bila je uvj uvjer eren enaa da je star starija ija civ civil iliz izaacija ija bila bila napr napredn ednija ija od novi novije je.. NastaNasta vila  vila je raditi rad iti i počela uočavat uočavatii obrasce pon ponavl avljan janja ja njih njihov ovee ikono ikonogra grafifi je, osobito u božicama božicama ptica i zmij zmija. a. Njihov jihovaa je reli religgija ija postala jasna. Religija je uvijek imala važnu ulogu u svakoj kulturi, suvremenoj i drevnoj. Kultura božice nije se u tome nimalo razlikovala. Njezina se kozmologija temeljila na "vodenoj ptici" i "kozmičkom jajetu". U početku je svijet nastao kad je vodena ptica donijela jaje. Jaje se raspolovilo, jedan je dio postao zemlja, a drugi nebo. Za kulturu Majke Božice, hram je bio središte religioznog života. Izrađivali su se prelijepi artefakti za njegova svetišta i za božicu. Dokazi pokazuju da su ti ljudi bili zahvalni za hranu što su je dobivali od zemlje, te su zahvaljivali Božici. Velika svećenica i kraljica bile su ista osoba unutar hijerarhije svećenica. Žene su bile štovane jer su davale novi život i, slijedom toga, žene su imale više utjecaja na religiozni ži vot.  vot. Uprav pravljljal alee su hramom hra mom i obavlj avljaale obrede prilikom prilikom rođen rođenja, ja, smrti i izmjene godišnjih doba. Gimbut Gimbutas as je tako takođe đerr vjerova vjerovala la da je kultur kulturaa Božic Božicee u svojim svojim obrediobredima koristila gljive ili druge halucinogene biljke. Prema njezinim istraživanjima, te su spoznaje još uvijek postojale u obredima kao što su Eleuzinije u Grčkoj, gdje je kult božice Demetre očito koristio psi� hodelične droge kad su se izvodile "eleuzinski misteriji" u njezinu čast. Prema načinu prikazivanja gljiva u kulturi Božice, može se pretpostaviti da su ih smatrali svetima. Na minojskim rezbarijama na pečatima, primjerice, često su se vidjeli makovi. Sjemenke maka također su pronađene u naseobinama iz neolitika. Dakle, čini se da su znali što skupljaju i koriste. Moguće je da su uzgajali mak jednako kao i druge kultivirane biljke. Neki znanstvenici vjeruju da je religija Božice jednostavno bila obred plodnosti. Gimbutas je tu ideju smatrala smiješnom. Vjerovala

 je da ljud ljudi koji tako govo govore re uglavnom uglavnom nemaj nemaju u dovo dovoljljno no znan znanja ja i nikad nisu proučavali tu temu. Nema sumnje da je plodnost bila važna za kontinuitet života na zemlji, ali religija se bavila životom, smrću i obnovom. Premda su egzistirali u primitivnom okruženju, oni nisu bili primitivni ljudi. Nema nikakve sumnje da je rođenje djeteta istinsko čudo života, a one koje su mogle roditi bile su veoma posebne. Taj misterij davanja života, i sama žena, mogu biti izvorište šamana i kozmologije Božice. Geoffrey Ashe, britanski znanstvenik koji proučava šamanizam, vjeru je da se najst najstar ariji iji oblik oblik rije riječi či  shaman  odnosio na ženu. On vjeruje da  je ženska ženska skupina prakticirala drevni šamanizam. Otkrića dr. Gimbutas, temeljena na fizičkim ostacima i na onome što se može zaključiti iz njihove mitologije (mitologija odražava njiho vu društvenu društ venu struk st ruktur turu), u), sugeri sugerira raju ju da je politički politički živo živott bio reguliran ujačkim (očinskim) sustavom (dobiveno od riječi koja znači "ujak").  Vladar  Vladarii zaje zajedn dnic icee bili bili su kral kraljijica ca,, koja koja je je također bila bila veli velika ka sveć svećen enic ica, a, i njezin brat ili ujak. Muškarac (brat ili ujak) dijelio je njezin autoritet. Postojanje takvog sustava izraženo je u klasičnoj mitologiji gdje se često nailazi na parove sestra�brat koji su bili božice i bogovi. Bilo bi pretjerano reći da je to bila samo ženska kultura i da uopće nije bilo bogova. U njihovoj je umjetnosti muškarac slabije zastupljen, ali bogovi su ipak postojali. U svim mitologijama � naprimjer, njemačkoj, keltskoj i baltičkoj � postoji majka zemlja (ili Božica zemlje) i uz nju njezin muški pratitelj. Ima i drugih "božanskih parova", kao što je grčka božica prirode (Artemida, obnoviteljica, koja se pojavljuje u proljeće i daje život svim životinjama i biljkama) i njezin pandan, Gospodar životinja. Gimbutas kaže da su se takvi predstavnici pojavili u Catalhoyuku prije osam tisuća godina, kao i tijekom pretpovijesti. U njihovoj kulturi i religiji postojala je ravnoteža između spolova. Kultura Božice u staroj Europi imala je i pisani oblik komunikacije. Ta miroljubiva, agrarna civilizacija razvila je gotovo uniformni jezik simbola koji se prostirao od Irske do Turske. Elementi "svetog pisma" otkriveni su u istočnoj i središnjoj Europi. Bilo je pokušaja dešifriranja tog pisma, ali struktura rečenica i fraze još uvijek nisu ustanovljivi. Tijekom brončanog doba, pismo se zadržalo na Cipru i Kreti, a bilo

 je slično onome ono me što je postojalo u petom pet om tisuć tisućlje ljeću ću pr. Kr. Nešto od toga uspjelo se sačuvati, ali nema jasnih veza. Gimbutas je vjerovala da je to moglo biti pismo koje se temeljilo na slogu, te bi se zacijelo razvilo u nešto nešto konkretnije da kultura kultur a nij nijee uništena. uništ ena. Danas znanstvenici nastavljaju istraživati pismo, nadajući se da će ga jednoga dana dešifrirati. Problem je u tome što se taj pred�indoevropski jezik veoma malo proučava. Temelji jezika proučavaju se u Grčkoj i Italiji, ali jedine ri ječi koje koje se mogu mo gu rekonstrui rekons truirati rati su imena mjes mjesta ta kao što je Knossos, Knossos, što je zapravo staro europsko ime. Apple, naprimjer, je također pred� indoevropska riječ. Malo po malo, lingvisti otkrivaju koje riječi nisu indoevropske. Nazivi za sjemenke, razna stabla, biljke i životinje lako  je dešifrirati. Također postoji nekoliko pred�indoevro pred�i ndoevropskih pskih naziva naziva za isto, kao što je svinja, a oba su se naziva koristila. Neki jezici koriste pred�indoevropske nazive, drugi koriste indoevropske, ili oboje.

Pretpovijesni korijeni Egipćana Neki istraživači nagađaju da su Guanči s Kanarskih otoka potomci europskih kromanjonaca, te da su bili utjecajni prilikom utemeljenja prvih civilizacija u području preddinastičkog donjeg Egipta oko 4000 g. pr. Kr. Kr. Domovi Domo vinu nu Guanča, Kanarske otoke, stari su Grci poznavali kao Elizej i Vrt Hesperida, a smatrali su ih tajanstvenim mjestom. Prema predajama samih Guanča, njihova je zemlja potonula ispred obale sjeverozapadne Afrike, pa su migrirali na istok. Neki teoretičari tvrde da nije slučajnost što su preddinastički Egipćani također imali predaju o potonuću i migraciji iz udaljene zemlje na zapad (Zemlja  Amentija). Prema Pre ma toj toj teorij teoriji, i, preci Guanča, potomci pot omci kromanjonaca, migrirali su na Kanarske otoke iz sjeverozapadne Afrike neko vrijeme prije 10 000. g. pr. Kr. U knjizi A History of Iberian Civilization (Povijest iberske civilizacije),  portugalski povjesničar Oliveira Martins iznosi teoriju da se potomci kromanjonaca u sjeverozapadnoj  Afri  Africi ci naz naziva ivaju ju imenima imeni ma sa sufiks sufiksom om tani, kao što su Lusitani, Aquita� ni i Mauritani. Maurit ani. Frederic Falkenburger je prikupio i analizirao mjere lubanja od 1787 drevnih egipatskih muškaraca, podijelio ih na četiri glavne skupine i

dobio sljedeće rezultate: 36 posto negroidnih; 33 posto mediteranskih; 11 posto kromanjonskih; i 20 posto koji ne pripadaju niti jednoj od tih skupina, ali su srodni kromanjoncima ili negroidima. Britanski antropolog, antropol og, George George M. Morant, izradio je opsežnu studistudi  ju egipatskih egipatskih lubanj lubanjaa iz običnih i kralj kraljev evski skih h grobov grobova, a, iz svih svih podru pod ru-čja Egipta i iz svih razdoblja. Zaključio je da je većina stanovništva donjeg Egipta pripadala danas gotovo izumrlom mediteranskom tipu. U gornjem se Egiptu taj obrazac ponovio, ali je ondje postojao određeni postotak negroidne mješavine, vjerojatno zahvaljujući susjednim nubijskim naseobinama na jugu. Morant je otkrio da je s vremenom razlika između lubanja u gornjem (južnom) i donjem (sjevernom) Egiptu postajala sve manje izražena, te ih se potom više nije moglo razlikovati. Oni koji Guanče smatraju precima dinastičkog Egipta vjeruju da  veom  veomaa visok visok postotak egipa egipatsk tskih ih fara faraon ona, a, od preddinastičkih preddinastičkih do onih iz Novoga kraljevstva, imaju gene Guanča. Prema toj teoriji, Guanči su migrirali sa zapada, pod vodstvom legendarnog Tota, tijekom preddinastičkih vremena, te su svoju religiju donijeli u donji Egipat. Kako  bi potkrijepili potkrijepili svo svoje tvrdnje, tvrdnje, ti teoretičari navode navode obič običaj aj Guanča da mumificiraju svoje mrtve, što je katkad uključivalo odstranjivanje unutarnjih organa; pripitomljavanje pasa za lov; i sličnost njihovih mitova i religije s onima iz preddinastičkog i ranog dinastičkog Egipta. Premda je to zanimljiva ideja, vjerojatnije je da je element kroma� njonaca u drevnim Egipćanima naslijede domorodačke populacije koja je također obitavala na Kanarskim otocima. To je pitanje stotinjak godina zbunjivalo istraživače.

 Afr  Afriika: šir širi fok fokus za kultu lturu kromanjon jonca Nije poznato odakle su stigli kromanjonci, ali, prema tvrdnjama nekih znanstvenika, nisu bili podrijetlom podrijet lom iz Europe. Nagle Nagle promjene u kulturi kromanjonaca, najuočljivije u njihovu oruđu, pokazuju da su kroz dugo vremensko razdoblje migrirali, pojavljujući se u nizu  valov  valovaa tijekom tijekom trideset tisuća godina. Na temelj temelju u postoja postojanja nja inovat inovativivnog oruđa u istočnoj Europi, ortodoksno je vjerovanje da su kromanjonci potekli iz istočne Europe i zapadne Azije, što slijedi općenitu teoriju da je čovjek podrijetlom iz Afrike, selio se na sjever i istok, a

kasnije na  zapad.  Međutim, novija nalazišta iz orinjasijenskog doba na španjolskom poluotoku starija su od najranijih nalazišta na istoku, što ukazuje na mogućnost da kromanjonci nisu stigli s istoka. Nalazišta L'Arbreda, El Castillo i Abric Romani stara su između trideset sedam i četrdeset jedn j ednee tisuće godina. Očito je da ne mogu mog u potjeca potjeca�� ti sa sjevera, zbog skandinavskog glečera koji je onemogućavao život na sjeveru Europe. Tako ostaju samo jug ili zapad kao mogući izvori života. Kromanjonske su naseobine postojale u Africi, a jasno je da je tehnologija oruđa ondje postojala prije mnogo više od četrdeset tisuća godina. Tehnologija izrade oruđa s oštricama vidljiva je čak u razdoblju prije osamdeset tisuća godina. Starost šiljaka od kostiju s kukicama, pronađenih u Zairu, procijenjena je na šezdeset do osamdeset tisuća godina. U Africi također ima pokazatelja da je prije sto četrdeset tisuća godina dolazilo do razmjene dobara, kao i površinskog rudarstva prije sto tisuća godina. Suvremena građa afričke lubanje, sličnija kromanjoncu nego kasni jim Europljanim Europljanima, a, također takođe r ukaz ukazuje uje na mogućnost da su kromanjonci podrijetlom s juga, te su migrirali na sjever. Međutim, ima veoma malo arheoloških dokaza koji potkrjepljuju teoriju o naprednoj kulturi u Africi prije 3000. g. pr. Kr. Afrička nalazišta kromanjonaca sadrže malo dokaza o simbolici i ponašanju kakvi su pronađeni u europskim nalazištima, što je uvjet da bi se nešto smatralo izvornom kultu kul turom rom iz koje koje su proistekle tako masivne migrac migracije. ije. Ako Ako je takav kulturno dobro definiran narod migrirao iz jednog određenog geografskog područja, opravdano bi se moglo očekivati da će se u tom području pronaći znatni korijeni njegove kulture, tehnološke i kulture ponašanja. Ipak, čini se da u Africi toga nema. Počasni profesor spoznajne arheologije na Sveučilištu Witwater� srand, Južna Afrika, David Lewis�Williams, ne slaže se s time. Tvrdi da premda je došlo do komparativno nagle provale simboličkih aktivnosti, eksplozija umjetnosti u Europi tijekom ledenog doba nije bila univerzalna, niti je to bio nedjeljiv "paket". Ideju da su se ondje odjednom pojavile sve različite vrste umjetnosti, i posve razvilo simboličko ponašanje, on smatra iluzijom. Zahtijeva da se događaji smjeste u širu perspektivu. Ako su se moderni um i moderno ponašanje spo�

radično razvijali u Africi, slijedi da je potencijal za svu simboličku aktivnost što je vidimo u zapadnoj Europi gornjeg paleolitika postojao prije nego su zajednice  Homo sapiensa stigle do Francuske i pirenej� skog poluot pol uotoka oka.. Vjer Vjeruj ujee da je potre pot reba ban n širi fok fokus us ako se želi otkri otk riti ti podrijetlo različitih i umjetničkih kultura kromanjonaca. Zapadna Europa je dobro dokumentirana regija pretpovijesnih ljudskih aktivnosti. U stotinama špilja u Francuskoj i Španjolskoj mogu se vidjeti tisuće uistinu veličanstvenih prizora. Prije otprilike četrdeset pet tisuća godina, anatomski moderna ljudska bića stigla su na pirenejski pirenejski poluotok poluot ok i sa sobom donijel donijelaa kompleksne kompleksne društvene društvene strukture, sofisticirano planiranje, lov, raznoliko simboličko ponašanje i � ono po čemu su najpoznatiji � umjetnost. Nevjerojatna je brzina kojom su zamijenili neandertalski način života, kao i to kako su se iznenada pojavili. Iz naše perspektive, budući da ne znamo pojedinosti o tome kako je i odakle stigao kromanjonac, uopće nije čudno da suvremeni autori pišu o "kreativnoj eksploziji" ili "ljudskoj revoluciji". Premda  je razum razumljivo ljivo da to razdob razdoblje lje opisu opisuju ju tim riječ riječim ima, a, ne bi smje smjeli li ignorirati dokaze o kulturnim pretečama iz Afrike i s Bliskog istoka. Sveopća slika ne doima se toliko eksplozivnom, a upravo u područjima Afrike i Bliskog istoka postoji sjeme "kreativne eksplozije". Kako kaže Lewis�Williams, u Africi se nalaze najstariji dokazi ljudske revolucije. Neki znanstvenici tvrde da je moderno ljudsko ponašanje doista stiglo u paketu i pojavilo se svugdje prije četrdeset do pedeset tisuća godina, a iznenadnu promjenu pripisuju neurološkim promjenama kod cijele vrste. Lewis�Williams vjeruje da to gledište proizlazi iz pre više  više uskog fokus fokusira iranja nja na dokaze dokaze iz zapadne Europe. Kako bi dobio priču o ljudskoj preobrazbi u zapadnoj Europi s manje predrasuda, Lewis�Williams razlikuje ono što možemo doživljavati kao anatomski moderne značajke ljudskoga tijela od modernih karakteristika ponašanja u ljudskom životu. Prvi je koncept, modernu anatomiju, lako definirati. Postoji opći konsenzus o tome po kojim se značajkama kosturi modernih ljudi razlikuju od starijih primjera. Međutim, drugi koncept, moderno ponašanje, nije tako lako definirati. Arheolozi su svoje poimanje modernog ljudskog ponašanja stekli na temelju dokaza u zapadnoj Europi. Slijedom toga, sastavljaju popise za karakteriziranje modernog ljudskog ponašanja, kao što je:

 Apstraktno  Apstraktn o razm razmiš išlja ljanj njee � sposobnost djelo jelova van nja u svez svezii s apstrakapstraktnim koncepcijama koje nisu ograničene na vrijeme ili prostor. Dubinsko planiranje � sposobnost stvaranja strategija na temelju ranijih iskustava, te djelovanje u skladu s njima u grupnom kontekstu. Ponašanje � ekonomske i tehničke inovacije. Simboličko ponašanje � sposobnost prikazivanja objekata, ljudi i apstraktnih pojmova proizvoljnim simbolima, vokalnim ili vizualnim, te konkretiziranje takvih simbola u kulturalnoj praksi. Lewis�Williams kaže da je taj popis uglavnom prihvatljiv, ali nije pošteno očekivati da su sve rane moderne populacije izražavale te karakteristik kteri stikee na točno to čno isti način. Naprim Naprimjer, jer, svi svi davni, davni, anatomski moderni ljudi nisu izrađivali oruđe od kostiju, jeli ribu ili koristili boju za slikanje po stijenama u špiljama. Kad se uzme u obzir afričke dokaze o pojavi modernih ljudskih bića, važnost toga postaje jasna. Danas istraživači uglavnom prihvaćaju teoriju "iz Afrike" kad je riječ o podrijetlu čovječanstva. Fosilni zapis uvjerljivo pokazuje da su se preci anatomski modernih ljudskih populacija razvili u Africi, te su napustili kontinent u dva vala migracija. Objašnjava zašto su arhaična arhai čna ljudska ljudska bića, bića, neanderta neand ertalci lci,, zauzimali Europu tisućama godigodina prije nego je onamo stigao Homo sapiens. Neki vjeruju da su drugi  val  val migrac migracije ije iz Afri Afrike ke činile činile moder mod erne ne popu populac lacije, ije, koje koje nisu imale u potpunosti moderno ponašanje, a stekli su ga prije četrdeset do pedeset tisuća godina.  Afri  Afričk čkii dokazi pobi pobija jaju ju te stavo stavove ve.. Lewi Lewis� s�Wi Willi lliam amss kaže kaže da je do prijelaza na moderno ponašanje u Africi došlo čak prije dvjesto pedeset do tristo tisuća godina, a možda čak i prije. Također tvrdi da bismo trebali govoriti o ljudskim bićima "modernih ponašanja", u množini, a ne "modernog ponašanja". Štoviše, moderno se ponašanje nije poja vilo  vilo odjednom, odjednom, u paketu. Nije bilo nikak nikakve ve "rev "revol oluc ucije ije"" u ponašanju. ponašanju. Četiri Četir i karakteristike modernogpon moder nogponašan ašanja ja što ih navodi, navodi, manifes manifestitirale su se na različite načine i pojavljivale su se u raznim vremenima, te na veoma udaljenim mjestima afričkoga kontinenta. Izrada oštrica i prerada pigmenata, uz uporabu brusnoga kamena, stare su dvjesto pedeset tisuća godina. Trgovina između udaljenih mjesta i korištenje

školjkaša počelo je prije sto četrdeset tisuća godina. Koštano oruđe i rudarstvo stari su oko sto tisuća godina. Izrada ukrasa od ljuske noje vih jaja jaja počelo je prije prije četrdeset do pedeset tisuća godina. Ipak, Ipak, um jetnost  jetn ost što je mi nazivamo reprezentativnim prikazima, prikazima, stara je samo trideset do četrdeset tisuća godina. Međutim, procijenjeno je da su nedavno otkrivene geometrijske rezbarije stare sedamdeset sedam tisuća godina. U špilji pod nazivom Blombos, blizu južnog kraja Afrike, Chris Henshilwood i njegovi kolege pronašli su komad okera na kojem su pomno uklesani križevi, sa središnjom i obrisnom linijom. Premda to nije reprezentativni prizor, budući da potječe od prije sedamdeset sedam tisuća godina, to je najstarija "umjetnost" na svijetu kojoj je određena starost. Za Lewi Lewis� s� William Williamsa, sa, to je nepobi nepobitni tni dokaz da je mode mo dern rno o ljudsko ljudsko ponašanje nje postojalo veoma davno. Premda Pre mda su pojedinosti pojedinosti svih svih tih dokaza dokaza podložni raspravi, Lewis�Williamsu je jasno da se moderno ljudsko ponašanje malo po malo pojavljivalo u Africi mnogo prije prijelaza u zapadnu Europu. Europu. Bez ikakvih drugih dokaza, Lewis�Williams može samo reći da su promjene u ponašanju najranijih Afrikanaca bile epizodne, te da je do kontakta između raštrkanih skupina vjerojatno dolazilo na maho ve. Eksp Eksplo lozi zija ja umjetnosti u kulturama kult urama kromanjonaca doista je bila  važna,  važna, ali treba tre ba je smjes smjestiti titi u širu perspektivu, perspektivu, takvu koj kojaa otvara nove mogućnosti objašnjavanja. Kako kaže Lewis�Williams, ako su se moderni um i ponašanje sporadično razvijali u Africi, slijedi da je potencijal za sve simboličke aktivnosti, što ih vidimo u zapadnoj Europi od prije četrdeset tisuća godina, postojao  prije  nego je  Homo sapiens  stigao do pirenejskog poluotoka. Taj raniji potencijal znači da ne bi trebalo tražiti događaj na neuronskoj bazi, kao što je pokretački mehanizam za "kreativnu eksploz eksploziju" iju" u zapadnoj Europi. Europi. No, postoje li i druge mogućno mogu ćnost stii o kojima bismo trebali razmisliti? U prošlosti su razni znanstvenici pojavljivanje kultura kromanjonaca u zapadnoj Europi uspoređivali s "valovima invazije". Razlog tome je taj što oruđe i umjetnost tih kultura ne pokazuju razvojne faze; jednostavno se pojavljuju, posve razvijene. To uvelike ukazuje na mogućnost da je izvorna kultura već postojala negdje drugdje. Ali

gdje su dokazi? Afrika je mnogo pretrpjela od 4000. g. pr. Kr., uza sve naglašeniju sušu i područja neprikladna za život. Jaki vjetrovi i pijesak uništili su i zakopali dokaze koji su možda postojali. U svojem istraživanju o drevnim zubima, Joel Irish je otkrio da su stanovnici Afrike južno od Sahare imali karakteristike koje su oblikom slične onima oni ma modern mode rnih ih populacija. populacija. Njemu se čini očitim da heterogenost unutar populacije, te postupne promjene zubala diljem svijeta, potječu s afričkog subkontinenta. Njegovo istraživanje pruža dokaze koji su konzistentni s modelom afričkog podrijetla. Genetski i fosilni dokazi ukazuju na Afriku kao na izvorište ljudske kulture, ali nedosta ju dokazi o stalnom staln om kulturn kult urnom om razvo razvoju ju.. Neki Neki teoretičari iznose iznose pretpostavke da takvi dokazi ipak postoje, ali su pogrešno identificirani i/ili svrstani u pogrešno vremensko razdoblje. Usprkos arabizaciji i fundamentalnoj promjeni religije tijekom šestog stoljeća, Egipat nikad nije izgubio svoje drevno naslijeđe. Postoje oni koji su ga tijekom tisućljeća prenosili s generacije na generaciju. Kumulativni dokazi � genetski i arheološki � sugeriraju da je afrički drevni Egipat bio izvorište prvobitne kulture modernog čovjeka. Guanči nisu dali poticaj egipatskoj civilizaciji, kao ni bilo tko drugi. Iz Afrike su proizišle sve druge kulture, uključujući i one zaslužne za kreativnu eksploziju u zapadnoj Europi prije četrdeset tisuća godina. Kao što smo vidjeli u slučaju Sfinge, Nabta Playe i Velike piramide, dokazi su oduvijek ondje. Izvorna kultura koja je dala veličanstvene i umjetničke kulture kromanjonaca nije se mogla nalaziti nigdje drugdje osim u Africi. Kromanjonske tradicije podupiru model "iz  Af  Afrike ike", ali ali također tak ođer donose posve posve novi način razm razmišl išljan janja ja o povij povijes esti ti čovječanstva.

10

EGIPAT SIMBOLA Ostavština znanja

P

remda su fizičke činjenice važan element pri odgovaranju na pitanja kada, gdje i za koga su građeni drevni gradovi i grobnice, povijest je više od paradigme stvorene uz pomoć arheoloških iskopa vanj  vanja. a. Povi Povije jesn snii se dokazi dokazi također takođ er nalaze nalaze u kulturi i vjer vjerov ovan anjim jima; a; umjetnost, filozofija, religija i znanost pružaju uvid u narav i um naroda iz prošlosti � u što su vjerovali i kako su gledali na svijet. Kad je riječ o Egiptu, čini se da po pitanju kulture postoje dvije različite povi jesti. Tu je verz verzijijaa temeljen temeljenaa na arheo arheolog logiji iji što je učimo na našim obrazovnim ustanovama, s kojom su gotovo svi upoznati. Međutim, postoji i druga, suptilnija verzija koja se ne temelji na forenzici, već na svetim zapisima samih drevnih Egipćana. Prema hijeroglifima uklesanim na hramovima i spomenicima, očito je da je u umu Egipćana postojala razina znanja jednako sofisticirana kakav je naš današnji način razmišlja razmišljanja. nja. Koristeći znanost znanost i teolog teologiju, iju, drevni drevni su Egipćani nastonasto  jali  jali objasniti objasniti fizički univerzum, baš kao što mi to nastojimo danas. Egiptolozi tvrde da se tijekom tri tisuće godina egipatske povijesti štovalo više od dvije tisuće bogova. Taj golemi panteon božanstava objašnjavao se kao štovanje životinja, te kao primitivan način suoča vanj  vanjaa s animističkim prir pr irodn odnim im silama silama.. Za  animizam,  dobiven od latinske riječi anima što znači duh ili duša, vjeruje se da je bio najstari ji sustav vjer vjerov ovan anja ja čovj čovječ ečan anst stva va,, te da potječ potječee još iz ledenog doba. U animističkim vjerovanjima, duša ili duh postoji u svakom objektu,

živom i neživom. No u budućem stanju, duša objekta postojat će kao dio bestjelesne duše, te se smatra univerzalnom. Primitivni su narodi vjerovali da ljudski život proizlazi iz duše. Te su duše prikazivali kao maglice ili sjenke koje prelaze iz jednog tijela u drugo, prenosi se između ljudskih bića, biljaka, životinja i neživih predmeta. Tijekom devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, znanstvenici su smatrali da su primitivni ljudi došli do tih animističkih  vjer  vjerov ovan anja ja kako kako bi lakš lakšee objas objasnil nilii uzroke spav spavan anja ja,, snova snova i smrti. Drugi su znanstvenici bili uvjereni da je podrijetlo davne religije bilo više emotivno i intuicijsko. Prema toj teoriji, davni su ljudi štovali neke nežive objekte jer su posjedovali određene karakteristike, ili su se doimali nekako neobičnima pa se činilo da su živi. Taj primitivni doživljaj svijeta dobro se uklapa u današnji evolucijski model čovječanstva, ali uvijek je bilo i još uvijek ima znanstvenika koji vjeruju da je takvo gledište previše pojednostavljeno i da filozofske doktrine drevnih Egipćana nisu imale nikakve veze s animizmom. Prema tim znanstvenicima, koji su poznati kao simbolisti, drevna egipatska znanost, umjetnost i filozofija nisu bile zasebne grane, već dio holističkog sustava misli. Njihova znanost, koja je obuhvaćala religiju kao i filo filozzofiju iju, te koja koja se izražavala izražavala kroz umjetnost i arhit arhitekt ekturu uru hra h ramomo va  va, nije ije uspo usposta stavlje vljena na samo samo radi građan građanske ske dobrobiti, dobrobiti, nego nego da bi odgoodgo voril  vorilaa na vječ vječno no pit pitan anje je o prirodi čovje vječans čanstv tva. a. To je bila bila sve sveta znanost. znanost. John Anthony West to istražuje u svojoj dokumentarnoj seriji  Magical Egypt: Sveta znanost koja je pokretala ili poticala gradnju tih hramova uključivala uključivala je matemat matematiku, iku, filozofiju, religiju religiju i umjetnost, a zapra vo nam na m je drevni Egip Egipat, at, možda najv najveć ećaa od svih svih drevnih civi civili li-zacija, ili barem drevna civilizacija koja nam je najdostupnija, ostavio najveće naslijeđe svete umjetnosti i arhitekture. To je  bila  bila duboko dub okoumna umna doktrina doktr ina koja koja je spaj spajal alaa umjetnost, umjetnost, reli religi giju ju,, filozofiju i znanost u odvojivu cjelinu, dok su u našem društvu umjetnost, religija, filozofija i znanost zasebne discipline s malo ili bez ikakve veze jedna s drugom. U drevnom su Egiptu bile isprepletene, a to znači da nije postojala um jetnost koja nije ije bila bila relig religioz iozna na,, nije ije posto postojal jalaa reli religgija ija koja nije ije sadrž sadrža� a�

 vala  vala filoz filozofi ofiju, ju, nije nije postojala postojala filoz filozofi ofija ja koja koja nije nije bila bila znanstvena, nije nije postojala znanost koja nije bila umjetnost. Kad stojimo u blizini jednog od tih egipatskih hramova, nalazimo se, svojom voljom ili ne, u nazočn naz očnost ostii božanstva, ili načela po kojem kojem je hram hram posvećen, te sviđalo li se to nama ili ne, često reagiramo sa strahopoštovanjem i divljenjem. Mogli bismo reći da to strahopoštovanje nije proizvod naše povodl povodljive jive mašte ili romanti romantike. ke. To je primjer primjer visok visokee razine svete svete znanosti drevnog naroda. U simbolističkom načinu razmišljanja, teologija i filozofija drevnog Egipta bile su čiste i potpune, te svjedoče o dugotrajnoj civilizaciji sa sofisticiranim poznavanjem fizičkog svijeta. Čak i na početku egipatske civilizacije, prije više od pet tisuća godina, njihove ideje o bogu i čovjeku bile su veoma sofisticirane. Za one koji pokušavaju razumjeti sveti život Egipćana, nezamislivo je da društvo koje je tek izišlo iz kamenog doba može razviti do te mjere učeni svjetonazor, upotpunjen  jezikom i simbolizmom, i to tako ta ko brzo.

Egipatski monoteizam Jedan od prvih egiptologa koji se pozabavio religioznim i filozofskim svjetonazorom drevnih Egipćana bio je Ernest Alfred Thompson Wal� lis Budge (1857�1934). Budge je bio kustos za egipatske i asirske antikvitete u Britanskom muzeju od 1894. do 1924, kao i profesor na Kristovu koledžu, Sveučilište Cambridge, i Tyrwhittu. Bavio se širokim područj podr učjem, em, te je prikupio prikupi o veliki veliki broj koptskih, grčkih, grčkih, arapskih, sirijsirijskih, etiopskih i egipatskih rukopisa na papirusima. Također je sudjelovao u arheološkim istraživanjima u Egiptu, Mezopotamiji i Sudanu. No najslavniji je po prijevodu Papyrus of Ani (Anijev papirus),  poznatijem pod naslovom The Egyptian Book of The Dead (Egipatska knjiga mrtvih).  Budgeova pisana djela bila su prve knjige namijenjene studentima, a sastojala su se od prevedenih tekstova i potpunog rječnika hijeroglifa. Također su ga veoma zanimale egipatska kultura, religija, mitologija i običaji korištenja magije. U svojem djelu Egyptian Ideas of the Future Life (Egipatska poimanja budućeg života),  objavljenom 1901, koje se temelji na proučavanju drevnih egipatskih tekstova, Budge je zaključio da su Egipćani

"vjerovali u jednoga Boga, koji je neovisno postojao, bio je besmrtan, nevidljiv, vječan, sveznajući, svemogući i nedokučiv; stvoritelj nebesa, zemlje i podzemnog svijeta; stvoritelj neba i mora, muškaraca i žena, životinja i ptica, riba i gmizavih bića, stabala i biljaka, te bestjelesnih  bića koja koja su bila bila glasnici glasnici i ispun ispunjav javala ala njeg njegov ovee želje lje i rije riječči." i." Međutim, tako t akođer đer je točno da su tijekom tijekom određen odr eđenih ih razdoblja razdoblja egipats egipatske ke po vije  vijest stii razvili razvili vjer vjerov ovan anja ja koj kojaa su se mogla mogla doži doživl vlja java vati ti kao politeistička, politeistička, osobito od strane onih koji su dolazili izvana i u susjednim narodima. Budge kaže da ta transcendentna ideja nikad nije izgubljena, te se reproducirala u njihovim religioznim tekstovima tijekom svih razdoblja. Može se činiti kontra kon tradi dikto ktorni rnim, m, ili barem zbunjuju zbunjujućim ćim,, da su Egip Egip-ćani vjerovali u jednoga Boga, a ipak su prihvaćali ideju o više bogova. Međutim, uz bolje razumijevanje njihova jezika, moguće je shvatiti kako je došlo do toga. Riječ što su je znanstvenici preveli kao "bog" je pr ema tvrdnjama egiptologa egiptologa i neovisnog istraživača iz dvadeneter, a prema setog stoljeća, Renea Schwallera de Lubicza (1887�1961) o kojem je ranije bilo bilo riječi, riječi, neter  je  je načelo ili svojs svojstv tvo o božanstva. božanst va. Drug Dr ugii se istražiistraž i vači  vači slažu s time. Egiptolog Moustafa Gadalla kaže da su drevni Egipćani vjerovali u jednoga Boga koji je bio samozvan, samostojan, besmrtan, nevidljiv,  vječ  vječan an,, svezna sveznajuć jućii i svemogući, svemogući, a predsta predstavljal vljalee su ga funk funkci cije je i svoj svoj-stva "njegove" domene. Ta su se svojstva spominjala kao  neteru (jednina muškog roda: neter, jednina  jed nina ženskog ženskog roda: netert). Prema Prema njegovu njegovu mišljenju, spominjanje  bogova i  božica je pogrešno tumačenje riječi neteru. Egipćani Boga nisu definirali kao osobu � postavljanjem pitanja "tko" je Bog. Umjesto toga, postavljali su pitanje "što" je Bog, u smislu mnogih njegovih značajki, svojstava, moći i djela. U okviru današnje znanosti znano sti i filozofskih spozna spoznaja, ja, to je doista prikladan prikl adan način razmiš razmišljaljanja. Bog, po definiciji svemogući izvor fizičkog svijeta, zapravo se nikad nikad ne može opisati ljudskim poimanjima. poimanjima. Bog Bog nije nije ni muško ni žensko, sko, premda pre mda se često često spominje kao "on" zbog zbog patrijarhalnih patrijar halnih tradicija. To je pojam izvan dohvata razumijevanja. U skladu s tim, Egipćani nikad nisu prikazivali Boga, već su ga opisivali kroz funkcije i atribute njegove domene. Jedino ako poznaje njegova brojna svojstva, čovjek može upoznati Boga. Dakle, što više naučimo o tim svojstvima, ili neteru, to se više

približavamo božanskom podrijetlu čovjeka. "Daleko od toga da bi  bio primitivan primit ivan,, politeistički sustav sustav vje vjerovanja", tvrdi Gadalla, Gadalla, "naj "najvi viši ši  je izraz izraz monoteističkog monoteističkog misti mistici cizm zma." a." To znači znači da je neter  aspekt  aspekt Boga, ali ne cijeli koncept. Drugi način opisivanja netera je taj da se sastoji od značajki prirodnog okruženja, kao i od osobina ljudskih bića. Egipćani su u svojim svetim tekstovima neteru prikazivali na izrazito sim boličke  boličke načine, načine , kao što je je primjerice To Tot (egipatsk (egipatskii Tehuti) Tehuti) koji koji je bio prikazan kao čovjek s glavom ptice ibis, predstavljajući pisanje, mudrost i vrijeme. Drevni su Egipćani koristili simbolizam, najčešće životinje i biljke, za izražavanje svojeg znanja o prirodnom svijetu. Zahvaljujući pomnom promatranju, mogli su identificirati određene životinje sa specifičnim svojstvima koji su simbolizirali određene božanske funkcije i načela na čist i upadljiv način. Drugim riječima, neka je životinja simbolizirala simbolizira la određe odr eđeni ni aspekt božanstva. To je učinkovit način nači n izražaizraža vanj  vanja, a, i konzisten konzi stentan tan sa svim kulturama kult urama.. Primjeri kao što su "tih "t ih popo put miša" i "lukav kao lisica" na moderan način ilustriraju taj princip. To je suština izraza "slika vrijedi tisuću riječi". Simbolist John Anthony West kaže: "Simbol je briljantan i sofisticiran način prenošenja kompleksnih značenja. Simbolizam omogućuje umu da intuitivno vidi ono što nije izravno vidljivo u materijalnom svijetu oko nas. Simbol istodobno obuhvaća određeni objekt ili koncepciju, ali i cijeli niz nevidljivih svojstava i tendencija što ih objekt utjelovljuje." Simboli aktiviraju drugi dio mozga, a ne onaj koji se bavi običnim pisanim materijalima ili jezikom. Djeluju na intuitivnu, neverbalnu,  vizualnu  vizual nu desnu de snu stranu str anu mozga, mozga, koja koja se bavi prosto pros torn rnim im i apst a pstrakt raktnim nim odnosi odn osima, ma, intuicijom i podsvjesnim. To je dio mozga koji nije nije ograničen racionalnim i linearnim načinom razmišljanja, te možda područje uma koje je domaćin našeg višeg bića, onoga koje instinktivno traga za božanskim. Jezik simbola služi kao most između dvije vrste inteligencije kojima su obdarena ljudska bića, racionalnom i intuitivnom. Kao takav, simbol je mnogo više od jezika, te potiče suradnju i sjedinjavanje dvaju moždanih polutki. Uz takvo simboličko gledište na egipatska vjerovanja, može se razumjeti kako su životinja i  neteru  sa životinjskom glavom izražavali duboke duhovne spoznaje. Cijela je životinja predstavljala određenu

funkciju ili svojstvo u najčišćem obliku. Kad je čovjek prikazan sa ži votinjskom  votinjskom glavom glavom,, izražavao izražavao je tu određe odr eđenu nu funk funkci ciju ju ili ili svojst svojstvo vo kod ljudskog bića. Naprimjer, Anubis (Anbu) predstavlja pravilan osjećaj za smjer � drugim riječima, "božanskog vodiča". Često se prikazivao kao šakal, ili kao čovj čovjek ek s glavom glavom šakala. Šakal Šakal je pozna poznatt po svojem svojem pouzd pou zdan anom om instinktu za pronalaženje puta kući i koristan je u potragama. Kao takav, prikladan je izbor za vođenje duše pokojnika kroz područja Duata, mjesta gdje ljudska bića žive nakon smrti. Metafizi Metafizička čka se uloga šakala odražava odraža va u njeg njegov ovoj oj ishrani ishrani;; šakal jede meso koje se raspada, pretvarajući ga u hranjivu tvar. Dakle, Anubis predstavlja sposobnost da se otpad pretvori u korisnu hranu za tijelo i dušu. Također Također predstav predstavlja lja apsolutnu odanost, oda nost, a kao takav je prikazan pri kazan u prizoru vaganja srca, nadgledajući pravilnost postupka. U ljudskom smislu, Anubis predstavlja pravilan osjećaj za smjer u svemu što radimo, apsolutnu apsolutnu odanost odan ost i sposobnost sposobnost pretvaranja pretvaranja olova olova (otpad) u zlato zlato (nešto vrijedno). Još jedan primjer kako su Egipćani simbolički koristili životinje je prikaz duše, poznate kao ba, koju je predstavljala ptica s ljudskom glavom � suprotno od uobičajenog prikaza neteru  (ljudi sa životinjskim glavama). glavama). To predstavlja božanski božans ki aspekt zemaljs zemaljskog kog.. Ba se prikazivala zivala kao roda, koja je bila pozna poz nata ta po svoji svojim m instin inst inkti ktima ma za migrira� nje i pronalaženje puta natrag kući, kao i po tome što su je smatrali pticom pti com koja koja donosi dono si novorođe nov orođenčad nčad.. Budući Budući da se ustrajno vraća u vla vla-stito gnijezdo, ta je ptica selica savršen izbor za prikaz duše. U samoj srži egipatskog simbolizma i filozofije nalazila se ideja da u čovjeku počiva ultimativni prikaz stvorenog univerzuma. Stoga su se njihova simbolika i mjere istodobno usklađivale prema čovjeku, zeml zemljiji i univer uni verzumu zumu.. Schwall Schwaller er je tu filozofiju nazvao antropokozmič� kom, ili "čovjek kozmos". To se zapravo odnosi na ideju da je univerzum stvoren tako da ga čovjek zamjećuje, a Bog kao apsolutna, čista svijest će ga doživljavati kroz čovjeka (gdje je svijest upoznavanje ili percepcija doživljavanja, te suština identiteta koji nije ograničen vremenom). Antropokozmička filozofija vjerojatno je temelj na kojem se razvilo židovsko/kršćansko vjerovanje da je čovjek stvoren na sliku

Pitagorejski misticizam brojeva Sredinom dvadesetog stoljeća, napredni istraživač Rene Schwaller de Lubicz prihvatio je izazov i nastojao razumjeti zašto su Egipćani koristili simbole u svojim svetim napisima. Premda su najprije objavljena na francuskom, sva su njegova djela danas dostupna i na engleskom  jeziku.  jeziku. U svoj svojim im knjigama knjigama kao što su Esotericism and Symbol (Ezote� rija i simbol), Symbol and the Symbolic Symbolic (Simbol i simbolično), The monumental alnom nom djel djelu u The TemEgyptian Miracle (Egipatsko (Egipats ko čudo), čudo), te u monument  ple of Man (Hram (Hram čovjeka čovjeka), ), on tvrdi da su Egipćani bili veoma sofisticirani u svojim promišljanjima, da su razumjeli određene prirodne geometrijske principe, te da su brojeve i jezik smatrali svetima. Schwaller, kao otac simbolističkoga gledišta, egipatski jezik nije doživljavao samo kao sredstvo za komunikaciju, već i kao poveznicu između čovjeka i božanskoga. Uporaba harmoničnih proporcija u njihovoj umjetnosti i arhitekturi, kao i numerička baza koja se provlači egipatskom mitologijom, naveli su ga da uz pomoć pitagorejskog misticizma brojeva pokuša rekonstruirati njihov sustav ideja. Na temelju godina istraživanja, vjerovao je da je njihov svjetonazor bio kombinacija filozofskog i teološkog pristupa u kojoj su postojali odnosi između  broja  broja,, zvuk zvukaa i oblik oblika. a. Zakl Zaklju juči čio o je da grčki grčki filoz filozof of Pitagor Pitagoraa nije nije izumio misticizam brojeva, već je samo unaprijedio postojeće znanje koje je tisućama godina bilo sastavni dio egipatske civilizacije. U određenom smislu, "misticizam brojeva" može se smatrati najranijim pokušajem čovječanstva da uz pomoć brojeva objasni fizički svijet. Pitagora Pitagora (560�480. (560�480. g. pr. Kr.) r.) je rođe r ođen n na otoku Samos, Samos, ispred ispred obale Male Azije. Prema nekim teorijama, kad mu je bilo dvadeset godina, posjetio je Talesa iz Mileta koji je poticao njegovo zanimanje za matematiku i astronomiju, te mu je savjetovao neka otputuje u Egipat kako bi više naučio. Premda neki znanstvenici vjeruju da su takva putovanja stereotipne značajke u biografijama grčkih filozofa, te govore o legendi, a ne o činjenici, tada već dvije tisuće godine stara egipatska civilizacija bila je dobro poznati centar za učenje tijekom drevnih  vremena.  vremena. Bez obzira obzira kako kako je doista doista bilo, bilo, Pitagora Pitagora je zaslu zasluža žan n za važno važno napredovanje u teorijama matematike, astronomiji i glazbi. Kasnije se preselio u Kroton i utemeljio filozofsku školu koja je privukla brojne sljedbenike.

Pitagora je znao � kao i Egipćani prije njega (što bi moglo značiti da je doista doista posjetio Egipa Egipatt i ondje učio) � da je svaki trokut tro kut sa stranist ranicama u omjeru 3:4:5 pravokutan. Jedno od njegovih važnijih otkrića  bilo da se dijag dijagon onala ala kvadrata ne može prikazati kao racionalni više više-kratnik njegove stranice (broj koji se može izraziti kao omjer dva cijela broja) � što ukazuje na postojanje iracionalnih brojeva. U ono je  vrijem  vrijemee to bila revolucionarna idej idejaa za matematičare. Središte Pitagorine filozofije brojeva čini vjerovanje da se svi odnosi mogu svesti na brojevne relacije, te da su sve stvari brojevi. Prema tom pristupu, svijet se mogao shvatiti kroz matematiku, što je bilo izrazito važno za razvoj znanosti. U Pitagorinu svijetu brojeva svaka znamenka izražava metafizičku koncepciju koja nije ni apstrakcija niti entitet sam po sebi. Brojevi su imena primijenjena na funkcije i principe po kojima je stvoren univerzum i po kojima se održava. Kako  brojev  brojevii napreduju od jednog do drugog, drugog, svak svakii broj simbolizira simbolizira i definira njemu pripisanu specifičnu funkciju, ali također u sebi sadrži sve kombinacije funkcija koje do nje dovode.

 Je  Jedan Broj roj jedan je dan je Apsolut Apsolut i jedinstveno jedin stvenost st svih stvari. stvari. To se apsolutn apso lutno o načelo može smatrati svemoćnošću ili Bogom, ili, u znanstvenom smislu, kao čista energija iz koje se manifestira cjelokupni fizički svijet. On  je "Sve". Ako Ako se broj broj jedan promat pr omatra ra na ta taj način, hebrejsk hebrejskii svet svetii tekst tekst dobiva novo značenje jer se u Deuteronomiju 6:4 (peta knjiga Mojsije�  va �  Ponovljeni zakon)   objavljuje: "Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!" Drugim riječima. Bog je apsolutan, za razliku od su vremenijeg  vremenijeg tumačenja tumačenja da se "jedan" "jedan" odnosi na jednog jed nog jedinog je dinog boga. boga.

Dva Kako Apsolut postaje svjestan sebe, nastaje dualnost, ili polarnost, a slijedom toga postoji broj dva. Time se izražava suprotnost koja je temeljna za sve prirodne fenomene. Schwaller govori o tom odvajanju kao o "pradavnom rezu". Dva nije zbroj od jedan i jedan, već stanje pradavne napetosti. To je metafizička koncepcija zauvijek nepomirlji vih suprotnosti suprot nosti.. Svijet broja broja dva, dva, i ničega ničega više više,, je statičan, statičan, pa se nikad ništa ne bi događalo. Po prirodi je podvojen, te ako se ne kontrolira,

nastaje kaos. Dva je "propast čovjeka" i predstavlja duhovnu napetost; nije riječ o padu iz savršenog u grješno stanje, već o stvaranju ljudske svijesti od božanske, ili uzvišene svijesti. Jedinstvenost je vječna svijest, u kojoj nema razlikovanja. Kad postane svjesna i dolazi do diferencijacije, pojavljuje se polarnost. Dakle, polarnost, ili dualnost, je dvostrano izražavanje jedinstvenosti.

Tri Kad je Apsolut stvorio dualnost, istodobno je nastao broj tri, pružajući načelo pomirenja između dvije suprotne sile. Dakle, tri je načelo odnosa. Teolozi su napisali brojne knjige u nastojanju da to treće načelo objasne kao tri u jednom Bogu, trojstvo. Ipak, takvo je poimanje čak i danas zagonetno. Međutim, na više realistični način, načelo je lako razumjeti. Naprimjer, muško/žensko samo po sebi nije odnos, ali ali on može postojati kroz neopip neopipljiv ljivo o (duhovn (du hovno). o). U ljudskim odnosiodnosi ma su ljubav, žudnja ili prijateljstvo treća sila između dvije osobe. Ovdje se može teoretizirati da je dualnost postojanja u Bogu i čovjeku, te da treća sila, veza, čini poveznicu koja upotpunjava trojstvo � Otac (Bog), Sin (čovjek) i Duh Sveti (veza). Naše se društvo sve više izgrađuje oko logike i razuma znanosti. Ipak, ne može objasniti najvažniji aspekt svakodnevnih doživljaja. Bez obzira jesu li seksualni, prijateljski ili roditeljski, ljudski su odnosi stvoreni kroz veze ljubavi i ono su što pokreće ljudske doživljaje. Dakle načelo usklađivanja (pomirenja) broja tri je duhovna veza.

Četiri Pojam sadržaja ne može se objasniti uz pomoć dva ili tri. U primjeru ljubavi postoje: 1) ljubavnik; 2) voljena; i 3) žudnja. Jedino kroz broj četiri može se dobiti sadržaj primjera, što bi u našem slučaju vjerojatno bilo, u početku, ljubavna veza, a ukoliko bi sve dobro prošlo, poslije bi to postala obitelj. Dakle, sadržaj ili materija je načelo izvan dualnosti i odnosa. U određenom smislu, kad se stigne do četiri, postoji nova jedinstvenost kao analogija apsolutnog jedinstva.  Vidimo pojam broja broja četiri u "elementima "elementima"" drevnog svije svijeta ta:: zem zemlja, lja,  voda,  voda, zrak i vatra. Međutim, to nisu sami fizikalni fizikalni elementi, elementi, kakv kakvee  vidimo u periodičnoj periodičnoj tabl tablic ici, i, nego nego načela načela po koj kojim imaa fizičk fizičkii svi svijet jet funk� funk�

cionira. Drevni su filozofi ta četiri opća prirodna fenomena koristili za opisivanje funkcionalnih uloga principa materije. Zemlja, vatra, zrak i voda predstavljali su apstraktne principe prihvaćanja, aktivira� nja, posredovanja i sastavljanja. Zemlja je načelo prihvaćanja i formiranja. Vatra je aktivno načelo koje sažima. Zrak je suptilno, posredničko načelo; a voda je materijalno ili složeno načelo. Sve što fizički postoji djeluje barem po jednom od tih načela, a najčešće je riječ o kombinaciji. Naprimjer, sve u fizičkom univerzumu  je, bez iznimke, aktivno ili u pokretu. pokre tu. Naš Naš se planet vrti i kreće kreće se u orbiti oko Sunca. Isto čini i naš Sunčev sustav, kao i galaksija. To vrijedi i na kvantnoj razini. Zapravo, djelovanje definira postojanje. Atom, temeljna jedinica materije, nije ništa više do energija koja vibrira i ima određeni naboj. Naprimjer, atom urana je sastavljen od 92 elektrona koji kruže oko jezgre od 146 neutrona i 92 protona. (Razgradnjom tog atoma oslobađa se golema količina energije.) Na malo većoj razini, sve sve fizičko, osim osi m zraka, također tako đer je nastalo nastalo oblikovanjem. oblikovanjem. Drugim Drug im rije riječima, sve što vidimo formirano je nekim procesom. Zrak, posrednički aspekt, odvaja sve fizičke objekte. Fizički su objekti također sasta vlje  vljen ni od različitih različitih eleme elemenat nata, a, a za njih njihov ovo o su post postoj ojan anje je potrebna formativna, aktivna i posrednička načela. Voda je jedina tvar koja može služiti kao kombinirani predstavnik ta tri načela. Služi kao posrednički faktor faktor na isti način kao i zrak; ipak, ipak, također također je je formativna (kom binira  bini ra se u oblik) i aktivna aktivna (teče). Četvrto je načelo ideja materije ili metoda koje definiraju kako će materija biti oblikovana, za razliku od same materije. Bestjelesno je, a ipak sadrži četiri elementa koja opisuju fizičku stvarnost. Očito je da ta načela čine broj pet, a to je život.

Pet Broj pet se također može dobiti sjedinjavanjem prvog ženskog broja (dva) i prvog muškog broja (tri) što predstavlja život (ili ljubav). Sjetite se da dva dva predstavlja predstavlja polaritet, polaritet, stanje stanje napetosti, napetost i, a tri, odnos odn os (vezu), (vezu), čin pomirenja. Kombiniranjem dva i tri dobiva se vidljiv fizički svijet u broju pet. Svi su fenomeni koji nastaju na prirodan način polarni po naravi i trostruki po načelima. Budući da je to načelo života, pet je odgovoran za čin stvaranja.

Ženski brojevi, oni koji su parni, predstavljaju stanje na temelju kojeg se djeluje. Muški brojevi, neparni, predstavljaju funkcije koje su poduzetne, aktivne, kreativne, pozitivne, agresivne i racionalne. Ženski su brojevi odgovarajuće prijemljivi, pasivni, stvarani, senzitiv� ni i oni koji njeguju. Pitagorina koncepcija muško/žensko ne odnosi se na društ društvene vene uloge muškarca i žene, već već na stanja stanja i djelov djelovan anja ja prirodprir odnog svijeta. Nadalje, prema Pitagorinim sljedbenicima, broj jedan (Ap� solut) nije ni paran ni neparan, niti je broj u pravom smislu riječi,  već  već je izvorište parnih par nih i neparni nepa rnih h broje brojeva. va. Dva Dva je prvi prvi parni par ni broj, a tri  je prvi nepa n eparni rni.. Iz dva, tri i pet dobivaju se sve harmonične proporcije i odnosi, a uz izmjenu komandi formiraju materiju i sve procese rasta. Imajte na umu da četiri stoji za ideju materije, ali ne za njezino stvaranje. Pet, sjedinjavanje muških i ženskih načela, je stvaranje materije. Primjere toga vidimo u svakodnevnom životu. Muž i žena, muško/žensko, je polaritet spojen žudnjom u odnosu iz kojeg proizlazi kućanstvo, tj. obitelj. Muškarac i žena istodobno igraju aktivne, muževne, poduzetne, pasivne, ženstvene i prijemljive uloge. Oba su ljubavnika aktivni  jedno  jed no prema drugome drugo me i prihva prihvaćaju ćaju žudnju žudnju.. U ovom ovom primjeru par obiobično stvori fizičku materiju, a to je beba.

Šest Prvih pet brojeva još uvijek ne opisuju strukturu prema kojoj se od vi  vijaju sva sva prir pr irod odna na zbiv zbivan anja ja � okvirno načelo vremena i prostora. prost ora. Načela brojeva od jedan do pet su neopipljivi (metafizički ili duhovni) aspekti prirodnog svijeta u kojem se nalazimo. Broj šest stvara vrijeme i prostor, te je broj svijeta. Mi živimo u djelu broja šest, svijetu kojeg definiraju senzorne interpretacije vremena i prostora, ono što mi zo vemo i definiramo definiramo kao stvarnost. Premda neki vrijeme vrijeme i prostor pros tor interinterpretiraju kao stvaranje, vrijeme i prostor su zapravo učinci stvaranja, kao i mjera kretanja. Mi doživljavamo, a time i gledamo na vrijeme kao na tijek, dok je prostor ono što sputava.

Sedam Broj sedam objašnjava fenomen razvoja, što je sveobuhvatno načelo u vidljivom, fizičkom svijetu. To je ugrađeni aspekt stvaranja. Među�

tim, tim, sedam se dam se ne može izravno povezivati povezivati s iskustvom. Drugi Dru gim m riječ riječiima, mi sami ne možemo inicirati razvoj. Temeljni uzrok razvoja � od sperme i jajašca u fetus, zatim u bebu, pa u odraslo ljudsko biće, na� primjer � je misterij. Kao takav, sedam predstavlja sjedinjavanje duha (tri) i materije (četiri). U fizičkom svijetu postoje brojni primjeri u kojima se sedam manifestira u razvojnim ili aktivnim sustavima, kao što je sedam tonova glazbene ljestvice. Između glavne note i njezine oktave ima sedam intervala koje koje,, unatoč unat oč njih njihov ovoj oj nejednakosti, nejednakosti, uho uho interpret inter pretira ira kao harmohar monične. U biološkim je sustavima razvoj ugrađen, najvjerojatnije na razini DNK, premda je to još uvijek pomalo zagonetno. Međutim, razvoj nije nije neprekidan neprekidan proces. Sve ima ciklus. ciklus. Rađamo se, se, odrasta odr astamo, mo, a zatim umiremo. To nije samo prirodni fenomen Zemlje; sve u fizičkom uni verzumu  verzu mu egzistira egzistira u ciklusu. ciklusu. Naše Naše Sunc Sunce, e, primjerice primjerice,, postojat će još četiri milijarde godina, a zatim će se proširiti, pretvarajući naš planet u pepeo, te se skupiti u bijelu patuljastu zvijezdu. Naša galaksija, Mliječni put, će se jednoga dana, u dalekoj budućnosti, sudariti s nama najbližom susjednom galaksijom, Andromedom, i prestati postojati. Ipak, spoj dvaju galaksija stvorit će kombinaciju koja će dalje posto jati kao nova gala galaks ksijija. a. Broj sedam je kombinacija četiri i tri, što je jedinstvo materije i duha. Ali također je kombinacija pet i dva, dualnosti sjedinjene djelo vanj  vanjem em,, te šest šest i jedan, temelj temeljne ne note, do,  do, aktualizirane šesticom. Drugim riječima, naša fizička stvarnost vremena i prostora stvara oktavu, a to je samo po sebi novo jedinstvo.

Osam Broj osam je nova cjelina (jedinstvo) analogna prvoj. To je obnavljanje ili repliciranje sebe i fizičkog svijeta kako ga mi doživljavamo. To  je Tot (grčki (grčki Hermes, rimski Merkur), Merku r), koji koji je "gospodar grada od osam" i glasnik bogova. On je neter  pisanja,  pisanja, jezika, znanja i magije, te omogućuje čovjeku pristup misterijima svijeta, a njih simbolizira osam. Što se tiče broja devet, o njemu će biti riječi poslije u ovom poglavlju. To je poseban slučaj.

Egipatska mitologija kao misticizam brojeva Prema tvrdnjama Schwallera de Lubicza, drevni su Egipćani namjerno koristili harmonične proporcije u svojoj umjetnosti i arhitekturi, što se temelji na ranije opisanom numeričkom sustavu razmišljanja. To je bio sveobuhvatni svjetonazor koji je uključivao filozofiju, matematiku, misticizam i teologiju. John Anthony West, suvremeni sim�  bolist koji koji se slaž slažee s teorijom Schwall Schwallera era de Lubi Lubicz cza, a, vjeru vjeruje je da je ono što se danas naziva pitagorejskim misticizmom brojeva zapravo proizišlo iz Egipta, te je čak postojalo prije drevnog Egipta. Kad se simbolizam brojeva primijeni na egipatsku mitologiju, postaje jasno da se egipatske priče i mitovi temelje na razumijevanju bro ja, a ne na animizmu. animizmu . To je filozofija filozofija,, ali ali ne u našem naše m smislu smislu rije riječi či.. Ne postoji nikakav tekst koji je objašnjava. Unatoč tome, sistematična je, dosljedna sama sebi i organizirana na načelima koji se mogu izraziti na filozofski način. Naprimjer, u egipatskoj mitologiji Atum (ili Turn) predstavlja trans� cende cendent ntan an uzrok, uzrok, Apsolut ili ili sve, sve, Jedan, Jedan, prvoga pravoga Boga Boga i StvoriStvoritelja koji je stvorio svijet i sve u njemu. U njemu se nalazio potencijal za sav život. Ime Atum proizlazi iz riječi koja znači "potpunost" ili "to� talnost". Po uzoru na sebe, stvorio je Šu (muško,  neter  zraka)  zraka) i Tefnut (žensko,  neter   vode). Svjestan svoje usamljenosti, masturbirao je, oplodio se vlastitim sjemenom i stvorio blizance Šu i Tefnut. Atuma su često prikazivali u ljudskom obliku kako drži ili siše svoj ukrućeni penis, što je simboliziralo čin stvaranja. Premda je to nekima gnusno,  Atumov samoz samozado adovol voljav javaju ajući ći čin je prikladan prikl adan način prikazivanja prikazivanja koncepcije stvaranja od sebe samoga. Drevni su Egipćani vjerovali da sam život pokazuje velike cikluse postojanja. Na početku i kraju svakog ciklusa, Atum je u djevičanskim  vodama  voda ma preuzi pre uzimao mao oblik zmij zmijee ili ili jegulj jegulje. e. Neki Neki su egiptolo egiptolozi zi protu pro tumamačili Atuma i zmiju Apofis kao pozitivne i negativne sile unutar kaosa � nesređeno stanje neoblikovane materije i beskonačne svijesti koje  je postojalo prije prije uređeno ure đenogg univerzuma. univer zuma. U kasnijim su mitovima Ra�Atum i njegova kći ratnica vodili veliku bitku protiv sila kaosa kako bi zaklali zmiju Apofis ispod  ished stabla, a to je bilo sveto stablo u Heliopolu, povezano sa sudbinom

svih bića. Vjerovalo se da su imena kraljeva bila zapisivana na to sta blo prilikom prili kom krunidbe krun idbe,, kako bi se osigurala osigurala trajnost njihov njihovih ih život života. a. Tijekom rata protiv sila kaosa, Ra�Atum je često preuzimao oblik mačke, mungosa ili nekog drugog neprijatelja zmija. Teme Temeljn ljnaa suprotnost suprotnost,, dualnost dualnost ili ili polaritet polaritet živo života ta,, prikazana prikazana je u mitu koji govori o sukobu između Seta i Horusa, čiji je sažetak naveden u daljnjem tekstu. Ta alegorija ilustrira konfliktima sklonu narav čovjeka, a također simbolizira egipatsku filozofsku koncepciju broja dva. Oziris, bog zemlje, naučio je čovječanstvo baviti se poljodjelstvom, a to ga je u očima ljudi učinilo najvećim od svih bogova. Slijedom toga, vladao je svijetom. Bijesan od ljubomore zbog njegove popularnosti, Ozirisa je ubio njegovbrat Set i bacio tijelo u rijeku Nil. Oziriso�  va žen žena, a, Izis Izis,, uzela uzela je nje njeggovo tij tijeelo s namj namjero erom m da da ga ga propisno propisno pokop pokopa. a. Razgnjevljen, Set je ukrao tijelo, rasjekao ga na komadiće i razbacao diljem zemlje. Međutim, Izis je našla sve Ozirisove ostatke i, uz pomoć  boga Anubisa, Anubisa, vratila vratila ga u živo život. t. Kasni asnije je su Oziris i Izis Izis dobili sina po imenu Horus, a njemu je bilo suđeno naslijediti Ozirisa kao vladara. Kako bi spriječio svoje neprijatelje da mu ubiju sina, Oziris ga je sakrio u močvaru gdje ga je dojila krava, a to je bila božica Hator. Kad  je odrastao, Horus je otišao otišao iz močvare močvare kako bi zauz zauzeo eo svo svoje mjesto jesto  vladara.  vladara. Međutim, Međutim, bog Sunc Suncaa i vođa vođa vijeća bogo bogova va želio elio je da da Se Set preu preuzzme tu ulogu. U vijeću je izbila prepirka, te je imenovanje vladara odgođeno. Potom je Oziris poslao pismo bogovima koji su se prepirali, tvrdeći da bi Horus trebao biti vladar. To se pokazalo odlučujućim čimbenikom pri određivanju novoga kralja. To će biti Horus. No, Set nije htio prihvatiti odluku, te je izazvao Horusa. U bitci između Seta i Horusa koja je uslijedila, obojica su bili teško ranjeni. Horus je ostao bez oka, a Set bez testisa. Bog mudrosti, Tot, našao je Horusovo oko i vratio ga, aposlije ga je Horus darovao Oziri� su. Set je također vratio svoje dijelove tijela i njihove su se bitke nasta vile.  vile. Ali su također tak ođer pomagali jedan drugome, kako prikazuju prikazuju drugi mitovi. Mitska priča o Horusu i Setu karakterizira ritmičke strukture dualnosti. Od najmanjih čestica stvarnosti � protona i elektrona � do organskog života i nas ljudi, muških i ženskih � postoji konstantan ritam dualnosti u prirodnom životu. Tako funkcionira fizički svijet,

živi i neživi. Proton privlači elektron radi stvaranja fizičke stvarnosti. Muški i ženski pripadnici cjelokupnog životinjskog svijeta privlače  jedni druge kako kako bi se osigura osigurao o nasta nastavak vak živ život ota. a. Dualnost Dualnost je sadržana sadržana unutar apsolutnog jedinstva. U tome je značenje broja dva. Svako ljudsko biće doživljava tu dualnost, jednako kao što je svijet prirode projicira kroz mušku i žensku podjelu cjelokupnog organskog života. Ipak, ta podjela mora naći pomirenje, baš kao Horus i Set. To je pomirenje opisano u broju tri. Broj tri predstavlja odnos i pomirenje između apsolutnog uzroka (jedan) i dualnosti (dva) što ju je stvorio od sebe. Postoji isključivo na duhovnoj razini. Uz takvu filozofsku tvrdnju, postoji neizbrisiva veza između uzroka i dualnosti. Možemo je shvatiti uz pomoć onoga što  bismo mogli nazvati nazvati "učink "učinkom om". ". Siln Silno o se trudi tr udimo mo utjecat utjecatii na ljude ljude i događaje, mnogi od nas kroz molitve ili pozitivno razmišljanje kad izravni postupci nisu ili ne mogu biti uspješni. Neki nose medalje, kao što je križ sv. Kristofora, kako bi stekli zaštitu ili sigurnost tijekom putovanja. Drevni su se Egipćani ponašali jednako. Umjesto da to zovu molitvom ili pozitivnim razmišljanjem, oni su to nazivali magijom. Umjesto nošenja medalja, nosili su talismane kako bi sebe učinili potpunima ili radi zaštite. Također su bacali čini ili izgovarali magične riječi kako bi pomogli pokojniku ili pokojnici da lakše nađe put u zagrobnom životu. Drevna egipatska magija oslanjala se na taj odnos i pomirenje između našeg uzroka i naše dualnosti. Broj četiri, koji predstavlja ideju o materijalnom svijetu, često se pojavljivao u egipatskoj simbolici � četiri regije neba, četiri Horusova sina, četvero Gebove djece, četiri posude u koje su se stavljali organi pokojnika prilikom pokopa. Prema jednom egipatskom mitu, Geb je oženio svoju sestru Nut, božicu neba, bez dopuštenja moćnog boga Sunca, Ra. Ra je bio toliko bijesan na Nut i Geba da je prisilio njihovog oca, Šua, neter  zraka,   zraka, da ih razdvoji: zato je zemlja odvojena od neba. Ra je nadalje spriječio Nut da u bilo kojem mjesecu godine ima djecu. Srećom je Tot, božanski pisar, odlučio pomoći i nagovorio Mjesec na igru dame, gdje je ulog bila Mjesečeva svjetlost. Tot je osvojio tako mnogo svjetlosti da je Mjesec službenom kalendaru morao dodati još pet novih dana. Tako su Nut i Geb imali četvero djece:

Oziris; bog mrtvih, također poznat kao podzemni svijet Set: bog kaosa, konfuzije, oluja, vjetra, pustinje i stranih zemalja Izis: brižna supruga i majka, koja je također bila velika čarobnica Nefti Neftiss (Nepht ( Nephthys hys ili ili Nebt�het Nebt �het): ): "gospodarica kuće kuće", ", a "kuća" se odno od no-si na dio neba gdje je boravio bog Sunca Egipatsko poimanje broja pet, ili života, vidi se u koncepciji oživotvo� reno renogg čovje čovjeka ka,, koji je povezan s Apsolutom i ostvaruje jedinstv jedin stvo o s Uzrokom (Bogom). Trebao je postati zvijezda i "postati jedno u društvu Ra". U hijeroglifima se simbol simbol za zvijezdu zvijezdu crta crtao o s pet pet vrhova vrhova.. Doživljavan kao sveti u brojnim kulturama, pentagram (peterokraka zvijezda) i pentagon (peterokut) također odražavaju mističnu vrijednost  broja  broja pet. Schwaller de Lubicz je otkrio da su proporcije unutrašnjeg svetišta hrama hra ma Amun�Mut�Khonsua (što ga je izgradio Amenhotep III iz osamosamnaeste dinastije) dobivene iz drugog korijena broja pet. Također je otkrio otkri o da su proporcije nekih nekih odaj odajaa određene određene šesterokutom dobivenim od peterokuta. Egipćani su odlučili vremenske i prostorne fenomene simbolizirati  brojem  brojem šest šest,, brojem brojem ma mater terijaln ijalnog og svi svijet jeta, vremena vremena i prostora. Še Šest predpredstavlja osnovne vremenske podjele, kao što su dvadeset četiri sata dana, trideset dana u mjesecu i dvanaest mjeseci u godini, a sve su to višekratnici broja šest. Šest se također vidi u egipatskoj kocki, simbolu za obujam, sa šest smjerova širenja (gore, dolje, natrag, naprijed, lijevo i desno). Faraon pod pravim kutom sjedi na svojem prijestolju, koje  je kocka, kocka, te je čovjek jek neospor neos porno no smje smješte šten n u materijalno materijalno postoja postojanje nje.. Schwaller de Lubicz kaže da su dimenzije određenih dvorana u hramu u Luxoru određen odre đenee geometrijskim dobivan dobivanjem jem šesterokuta od peteropete rokuta, što je simbolično izražavanje materijalizacije materije kroz duhovni čin stvaranja. Broj sedam, koji označava sjedinjavanje duha i materije, izražen je u piramidi, kombinaciji kvadratne baze � koja simbolizira četiri elementa � i trokutastih strana � koje simboliziraju tri funkcije duha. To nije samo simbolično, već i matematički praktično. Mistična važnost broja sedam također prevladava u drugim kulturama drevnog Istoka.

Šaman središnje Azije vjerovao je da "kozmičko stablo" ima sedam grana, te da također ta kođer postoji sedam planetar plan etarnih nih nebesa. To je bila bila koncepcija u kojoj će se šaman, u svojoj obrednoj potrazi, uzdići do neba uz os svijeta. U djelu Mircea Eliade  Shamanism: Archaic Techniques of Ecstasy (Šamanizam: arhaične tehnike ekstaze)  stoji da je kozmičko stablo arhaična, univerzalna ideja. Mit o dugi s njezinih sedam boja, kao putu pu tu zabogove i mostu most u između neba i zem zemlje, lje, postojao je u religiozreligioznim vjerovanjima Mezopotamije, kao i u japanskim predajama. Sedam duginih boja također je sastavni dio ideje i simbolizma sedam nebesa. Takve predaje postoje u Indiji i Mezopotamiji, kao i u judaizmu. Sim bolika duge duge koja koja okružu okružuje je prij prijes esto toljljee vrhunaravnog vrhuna ravnog bića održala se do renesanse, u umjetnosti kršćanskog doba. Tijekom Srednjeg kraljevstva, broj osam bio je prikazan u Ogdoadu � osam entiteta koji čine drugu varijantu egipatske mitologije o stvaranju. Premda su se ta bića prvenstveno štovala u Heliopolu, aspekti stvaranja kombinirali su se s postojećim mitovima. Svaki je entitet ili aspekt pripadnik muško/ženskog (ili muž/žena) para, a svaki par predstavlja aspekt pradavnoga kaosa iz kojeg je stvoren fizički svijet. Nu i Naunet predstavljaju pradavne vode; Kuk i Kauket, beskonačni mrak; Hu i Hauhet, prazan prostor; a Amun i Amaunet, tajne sile stvaranja. Bogovi su se obično prikazivali kao muškarci sa zmijskim glavama, a božice kao žene sa žabljim glavama. Izgradili su otok u golemoj praznini gdje je smješteno "kozmičko" jaje. Iz tog je jajeta izišao  Atum, bog Sunca, Sunca, koji koji je započeo započeo proces stvar stvaran anja ja svij svijet eta. a. To odgov odgovaara fizičkom svijetu kako ga čovječanstvo doživljava. Ogdoad je katkad prikazivan u obliku pavijana koji najavljuju pr vi izlaz izlazak ak sunca, te se vidje vidjelo lo sedam pripadn pr ipadnika ika Ogdoada i Horus, a sokol je predstavljao boga Sunca Ra�Horahtea. Mjesto koje se spominje kao "otok plamena" vidjelo je rođenje boga Sunca i također se zvalo Khemenu, ili Osmi grad. Grci su ga spominjali kao Hermopol.

"Prij "Prijel elaz az"" i broj broj devet Za drevne je Egipćane najveći misterij od svih bio "prijelaz" Stvoritelja od Nevidljivog u Vidljivog, Jednoga koji se manifestira kao mnogi. Taj se prijelaz manifestirao kroz tri uzastopne faze: Atum (ili Re) u Heliopolu, Ptah u Memfisu, Tot u Hermopolisu i Amun u Tebi. Pre�

ma Leyden papirusu iz Quenne, napisanom tijekom dvadeset osme dinastije: Svi su bogovi tri: Amun, Re i Ptah, kojima nema ravnih. On čija je priroda (doslovce, "čije je ime") zagonetna, je Amun; Re je glava, Ptah je tijelo. Njihovi gradovi na zemlji, utemeljeni zauvi jek,  jek, su: su: Teba, eba, Heliopol Heliopol i Mem Memfis fis (stabilan (stabilan)) za vječ vječno nost. st. Kad Kad poruka stigne s nebesa, čuje se u Heliopolu, ponavlja se Ptahu u Memfisu, te se pretvara u pismo što ga piše Tot (u Hermopolisu) za grad Amuna (Teba). Ta ideja o poruci predstavlja napredak "prijelaza" s Nebesa na Zemlju. Budući da se Heliopol smatrao "uhom srca", upravo se ondje čula poruka. ruka. U ezoterični ezoteričnim m se tekstovima Sunce Sunce opisivalo opisivalo kao srce srce Sunčevog Sunčevog sustava, pa je Heliopol bio srce Egipta, grada Sunca. Ime Heliopol, kako se koristi o pogrebnim tekstovima, također znači "apsolutno izvorište stvari stvari", ", što ne bi trebal tre balo o strogo ograničavati na fizički grad tog imena. Kad se u egipatskim tekstovima kaže: "Došao sam iz Helio� pola" ili "Idem u Heliopol", to znači da "postojim od početka" ili "vraćam se izvoru". Prema poučavanjima u Heliopolu, Jedan koji je započeo "prijelaze"  je Atum, Atum, čije ime znač značii "sv "sve" i "ništa" "ništa" i pred predst stav avlja lja poten potenci cijal jal stva stvara ranj njaa koji se ne manifestira. Atum je "jedno" s Nunom, što je kozmički ocean koji se ne može definirati. Atumov prvi čin bio je odvajanje sebe od Nuna, što je opisano u egipatskoj mitologiji. Kao Atum (Sve ili  Apsol  Apsolut) ut) oživo oživotvo tvoru ruje je sebe, sebe, izla izlazi zi iz Nuna kao pradavno brdo i stvara stvara Šu, načelo prostora i zraka, i Tefnut, načelo vatre koju, prema teksto vima iz piramida pira mida u Sakkar Sakkari, i, isplju ispljune ne i tada t ada počne postojati. postojati. (Tek (Tekst stov ovii iz piramida u Sakkari su niz hijeroglifa iz pete i šeste dinastije Staroga kraljevstva, otprilike od 2350. do 2175. g. pr. Kr., uklesani na zidovima piramida, premda se vjeruje da su sastavljeni mnogo ranije, oko 3000. g. pr. Kr.) U drugoj, ranije ranije spomenutoj spomenuto j verz verzijiji, i, Atum je rodio rodio sebe masturbir mastur bira� a� njem, te stvorio Šu i Tefnut. U trećoj verziji, stvorio je sebe projicirajući svoj svojee srce, izvlačeć izvlačećii osam pri pr i ma marrnih ni h načela pozna poz nati tih h kao Velik Velikaa Eneada Heliopola. Veliku je Eneadu činilo devet velikih bogova: Atum,

Slika 10.1. Velika Eneada

Šu, Tefnut, Geb, Nut, Oziris, Izis, Set i Neftis. Izraz se također koristi za opisivanje velikog vijeća bogova, kao i za zajednički naziv svih  bogova  bogova.. Oziris, Izis Izis,, Set i Neftis ftis preds predsta tavlj vljaj aju u cikličnu cikličnu prirod pri rodu u živo života, ta, smrti i ponovnog rođenja, a sve je to povezano s Atumom, kako stoji u tekstovima iz piramida.  Atum preds predstav tavlja lja "Uzrok" "Uzrok" koji koji se ne može može spoznati. spoznati. Može se dož doživ iv-ljavati kao moderni zapadnjački koncept Boga. On je sve stvorio. On  je na vrhu Enea Eneade. de. Iz nj njega izviru izviru sva sva druga nače načela la univerzuma. univerzuma. Atum  je stvorio Šu (zra (zrak/ k/vj vjet etar ar)) i Tefn efnut (voda (voda/vl /vlag aga), a), najv najvaž ažni nije je elemente za život, što predstavlja temelje za društveni poredak. Šu u prvi plan stavlja načelo Života, a Tefnut načelo reda. Od Šu i Tefnut stvoreni su Geb i Nut, zemlja i nebo. Od Geba je stvoreno Sunce. Kad Nut i Geb sretnu Tefnut, nastaje mrak. Nut i Geb rađaju Ozirisa, Izis, Seta i Neftis. Primjenjivanjem četiri načela (jedinstvo, dualnost, pomirenje i koncept materije), Oziris predstavlja inkarnaciju i reinkarnaciju, život i smrt, što je obnova. Izis je ženstveni aspekt Ozirisa. Set je načelo suprotnosti, ili antagonizma, a Neftis je ženstveni aspekt Seta. Ta se zbivanja stvaranja događaju izvan granica zemaljskog vremena, izvan svjetovnog područja. Događaju se na nebesima, a ne na zemlji. Schwaller de Lubicz kaže da se takvi misteriji ne mogu shvatiti procesima proce sima rezoniranja intelige inteligencij ncijee uma. To je ezoterični ezoteri čni misterij koji se ne može razumjeti racionalnim umom, te se može spoznati  jedino  jedi no onim što simbolist simbolistii nazi naziva vaju ju "inteligen "inteligencijom cijom srca". Ovdje vdje je

zapravo riječ o praiskonskoj tajni Boga i njegovog djela, Atuma, koji postaje jedan, zatim dva i tako dalje sve do osam. Ja sam Jedan koji se pretvara u Dva Ja sam Dva koji se pretvara u Četiri Ja sam Četiri koji se pretvara u Osam Nakon toga, ja sam Jedan � Petamonov lijes, Kairski muzej, (artefakt) br. 1160 Ta manifestacija ili razmnožavanje jednoga u mnoge, do čega je došlo u Heliopolu, apstraktno je načelo stvaranja. U Memfisu, Ptah tu apstrakciju proširuje i s nebesa spušta vatru. U Hermopolu, počinje uzajamno djelovanje božanske vatre i zemaljskog svijeta. U Tebi, ponavljanje ta tri procesa kombinira se u jedan, što predstavlja trojstvo  Amuna.  Amun a. John Anthony West u svojoj knjizi Serpent in the Sky (Zmija na nebu) kaže da Velika Eneada proizlazi iz Apsoluta, ili "središnje vatre". De vet  vet neterua (načela) povezuje Jedan (Apsolut), koji istodobno postaje  jedan  jeda n i deset, deset, te je simbolična slika slika prvobit prvob itne ne jedinstvenost jedins tvenosti. i. Veli Velika ka Eneada je ponavljanje i povratak izvoru, što se u egipatskoj mitologiji doživljava kao Horus, božanski sin koji osvećuje umorstvo i komadanje svojeg oca, Ozirisa. Egipćani su prihvatili prirodnu, holističku filozofiju koja je opisivala stvaranje čovjeka kao inkarnaciju božanskoga u duhovnom smislu, a ne kao da je gurnut u opasan i nasilan svijet. Čovjek je bio Kozmos, a zadatak pojedinca bio je to shvatiti kako bi postigao vječnost. Pita� gora je razumio njihovu filozofiju i posve je suvislo opisivao u svojim pisanim djelima i poučavanjima. Egipćani su je prikazivali kao mit koji je sadržavao ezoteričnu istinu.

Deset i sveti tetractys Za pitagorejce je broj deset najvažniji od svih brojeva, a dobiva se zbrojem brojeva jedan, dva, tri i četiri. Geometrijski je izražen kao trokut što su ga nazvali "sveti tetractys". Tetractys, također poznat kao  decad,  je trokut koji se sastoji od deset točaka složenih u četiri reda: jedna, dvije, tri i četiri točke u svakom redu.

Slika 10.2. Tetractys (uz dopuštenje Johna Opsopa Opsopausa) usa)

Pitagorejci vjeruju da su fantastična svojstva tetractysa izvorište i korijeni vječne prirode. U suštini, to je izraz metafizičke stvarnosti i "idealnog svijeta" Platona. U prisezi pitagorejaca spominje se tetractys; prisežu na "onoga koji je našoj obitelji dao Tetractys, koji sadrži Vrelo i Korijen Korijen vječno promjenljive promjenljive prirode pri rode." ." West West kaže da se grčkim grčk im tetra� tet ra� ctysom može smatrati egipatska Velika Eneada koja se manifestira i  više nije dio mita. mita . Premda Pre mda to ne mo mora ra biti poboljšanje poboljšanje u od odno nosu su na egipatsku koncepciju Eneade, grčki tetractys je način na koji se može početi shvaćati mnoga značenja Eneade. Trokutasti oblik tetractysa predstavlja aritmetičku progresiju stvaranja od apstraktnog i apsolutnog do konkretnog i zasebnog. Lijeva strana trokuta (1, 2, 4 i 8) simbolizira pomak života iz apsolutnog  jedinstva.  jedinstv a. Desna strana stra na (27, (27, 9, 3 i 1) predstavlj predstavljaa razv razvija ijanj njee svij svijes esti ti i povratak apsolutnom jedinstvu. U suštini, to je opis svega (univerzuma) koje proizlazi iz ničega. Prije nego je bilo što postojalo bio je jedan, geometrijska točka, postojanje bez dimenzija. Kad se točka pomaknula, pojavila se ravnina (ili površina), te su počele postojati dvije dimenzije. Kad se ravnina pomaknula, pojavilo se tijelo, zajedno s trodimenzionalnom stvarnošću. Dakle, tetractys prikazuje četiri razine postojanja, od one bez dimenzija do trodimenzionalne. Platon je gradio na ranijim spoznajama o tetractysu. Vjerovao je da su objekti prirodnog svijeta dio veće stvarnosti koja uključuje ap�

straktni svijet kojeg je on nazivao "Forma". (U modernom načinu razmišljanja, ta bi forma bila jednaka ideji.) Bit nekog objekta nije njegov oblik ili tvar od koje je napravljen, već njegova suština � njegova istinska Forma. Za Platona, te su forme bile znanje koje je posto jalo izvan izvan ljudsk ljudskog og uma.  Ako  Ako se tetractys interpretira interpretira u sklad skladu u s njego njegovo vom m teorij teorijom om o Formi, Formi, ravnine od dva do četiri predstavljaju razine postojanja. Druga ravnina predstavlja apsolutno postojanje formi gdje su ideje božanske i  vječ  vječne ne,, gdje se zapr zaprav avo o zbiv zbivaa "biv "bivst stvo vova vanj nje" e".. Četvrta ravnina predstavlja fizičku manifestaciju formi, gdje forma postaje stvar, a to se spominje kao "područje postanka". Treća je ravnina posrednik ili "stanje između" ravnina dva i četiri. Ravnina tri je ono gdje postoji duša, a to znači da se ondje miješaju stanja apstrakcije s konkretnim svijetom. Međutim, ravnina jedan, izvor svega, ne može se opisati. Ta razina stvarnosti je osnova za progresiju od apstraktnog do konkretnog. Premda je sveti tetractys Pitagorino razjašnjenje, to nije isključivo pitagorejski koncept. Kao najmudriji od drevnih mudraca, Pitagora  je, prema pr ema različitim predaj predaj ama, ama, putovao svije svijeto tom m u potrazi potr azi za mudro mud rošš � ću. Nakon što je od grčkih mudraca naučio sve što je mogao, otišao  je u Egipa Egipat, t, neg negdj djee oko oko 535. g. g. pr. pr. Kr Kr., s pismom preporuke prepor uke od Polikr Polikra� a� ta, vladara otoka Samos. Neoplatonist iz drugog stoljeća, Porfirije, kaže da su mu neprestano odbijali pristup "Misterijima Izis", kuriku� lumu višeg učenja za svećenike i plemenitaše. Međutim, svećenstvo u Tebi napokon je prihvatilo Pitagoru nakon što je obavio potrebne obrede. U novije su vrijeme obavljena mnoga povijesna istraživanja o vezi između Grka i Egipćana tijekom prvog tisućljeća pr. Kr. U svojem monumentalnom djelu Black Athena (Crna Atena), svezak 1 (1987), Martin Bernal govori o tome kako su akademici Zapada tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća izmislili ulogu stare Grčke kao začetnika civiliz civilizaci acije. je. U svesku svesku 2 opisuje opisuje arheološke arheološke i pisane dokaze koji koji pokazupokazu  ju da je drevni dre vni Egipa Egipatt istinski istinski izvor izvor znan znanja ja i civi civili liza zaci cije je.. Premda Pre mda se svi znanstvenici ne slažu s njegovom tezom, jasno je da je veza doista postojala i da su drevni Egipćani utjecali na početke razvoja grčke države.

Simboli Simbolizam zam zmije Egipatska su filozofija i mitologija fizički i duhovni svijet objašnjavale kroz sustav brojeva i matematiku. Njihova su poučavanja bila ezoterična, rezervirana rezervirana za plemstvo plemstvo i obrazovane, obrazovane, a ipak je sve sve bilo dostupno dostupno i običn ob ičnim im ljudima, ljudima, pod po d krinkom krin kom mitologije mitologije.. Simboli Simbolička čka interpretacija egipatske mitologije na uvjerljiv način objašnjava njezine sofisticirane filozofske koncepcije. Neki su simboli preživjeli sve do danas, te ostaju kao ikone religioznog izričaja, osobito golub (ili ptica) i zmija � kršćanski simboli za sile dobra i zla. Zanimljivo je da su se ti simboli nalazili na faraonovoj kruni dvije tisuće godina prije kršćanstva. Na njegovoj se kruni nalazila kobra, spremna za napad, i strvinar. To je bio ultimativni simbol moći u drevnom Egiptu. Jedna od faraonovih titula bila je "gospodar krune strvinara i zmije". To je simboliziralo božanskog čovjeka koji se sasto jao od zmije ije (fu (funkcija ija božansk božanskee inte inteli lige genc ncije ije)) i strvinara strvinara (fu (funkcija ija popo mirenja). John Anthony West kaže da paralelno razmišljanje usmjera va jedinstvo jedinstvo kobre kobre i strvinara strvinara na kral kralje jevs vskkoj kruni što što je nosi nosi fara faraon on,, a to predstavlja ujedinjenje gornjeg i donjeg Egipta. Istodobno simbolizira pobjedničko sjedinjavanje sposobnosti rasuđivanja i asimilacije, što je obilježje usavršenog ili kraljevskog čovjeka. Zmija predstavlja intelekt, sposobnost pomoću koje čovjek može raščlan raščlaniti iti cjelinu na njezine sastavne dijelov dijelove, e, baš kao što zmija zmija progupro guta cijeli plijen, a zatim ga probavlja tako da ga razgrađuje na manje dijelove. Božanski čovjek mora imati sposobnost razlikovanja i pomirenja. Budući da te dualne moći postoje u ljudskomu mozgu, oblik zmijina tijela na kruni slijedi fiziologiju mozga. Ta je dualna funkcija mozga živopisno prikazana na dvije strane. Dio krune koji se nalazi nasred čela predstavlja "treće oko" i njegove intelektualne sposobnosti. Egipćani su izabrali zmiju za prikaz autoriteta jer je ta moć sama po sebi dualna po izričaju. Zmija, koja se čini jedinstvenom, zapravo  je dualna u izrič izričaju aju.. Verba Verbalna lna je i seksualna seksualna,, dualna i podvojena po naravi. Istodobno je kreativna i destruktivna u smislu da se mnogostrukost stvara iz jedinstvenosti, te da stvaranje predstavlja destrukciju savršenstva Apsoluta. Budući da zmija ima rašljasti jezik i dvostruki penis, izbor je bio logičan. Neheb Kau, što znači onaj koji daje

oblike i svojstva, bilo je ime kojim su nazvali zmiju koja je predstavljala praiskonsku zmiju. Neheb Kau se prikazuje kao dvoglava zmija, što ukazuje na dualnu prirodu univerzuma. Međutim, dualnost i intelekt nisu samo ljudske funkcije, nego i kozmičke. Postoje viši i niži intelekt. Zmija predstavlja niži, ali i viši intelekt. Viši intelekt dopušta čovjeku da spozna Boga, a predstavlja ga nebeska zmija, "zmija na nebu" � koju su Egipćani često prikazivali kao čovjeka koji jaše na leđima zmije prema zvijezdama. Krilata je zmija također bila čest simbol mnogih ranih civilizacija. No, nekont nek ontrol rolir irana ana dualnost dualnost je kaos, te nij nijee ništa drugo do destrukcija. Stjecati znanje bez da se pođe dalje i stvori nešto novo je, kako  Wes  Westt kaže, kaže, parodija parodija na Boga. Boga. Na taj taj je način zmija ija predstav predstavljala ljala kaotične, destruktivne sile svojstvene kozmosu. Općenito govoreći, jedno je ime dobila svaka životinja osim zmije koja je imala ulogu "separatom" ili opstruktora djela Ra, ili Apsoluta. Zmija je u egipatskoj mitologiji ocrnjivana pod različitim nazivima, možda kako bi se opisala određena vrsta opstrukcije ili negacije. Ta prvobitna koncepcija "nekon "ne kontr trol olir irane ane dualnosti", dualnosti", ili "kaos "kaosa" a",, aspekt aspekt univerzuma, univerzuma, kasnije je, u kršćanskim predajama, jednostavno postala poznata kao zlo � što se odnosilo na osobu koja se nije pomirila s Bogom. Zato se zmija doživljava kao personifikacija zla.  Wes  Westt kaže kaže da simbol simbol zmij zmijee ima drugo, više više znanstveno znače značenje nje.. Energija, ono od čega se sastoji sva materija, zapravo je drugi naziv za "svijest bez duha". Svijest je kreativni poticaj energiji, a time i svoj materiji, da postoji. Dakle, kroz energiju se duhovno pretvara u fizičko. 26 Energija je vibracija, ili kretanje između negativnih i pozitivnih polova, a ilustrira je sinusni val. Sinusni je val jedinstven po tome što predstavlja energiju koja je u potpunosti koncentrirana na jednu frekvenciju (broj potpunih ciklusa u sekundi), te ima oblik vala što ga proizvodi jednosta jed nostavno vno harmo ha rmoni ničn čno o kretanje kretanje.. Sinusni Sinusni se val val može može mehanički konstruirati tako da se točka pomiče po krugu. Na lijevoj strani kruga povuče se polumjer od sredine do točke na krugu. Pomaknite točku malo dalje po krugu, te nacrtajte još jedan polumjer do nje. Visina druge točke iznad prvog polumjera je sinus kuta što ga čine oba polumjera. Ako se krug vrti konstantnom brzinom, grafikon visine točke u odnosu na vrijeme daje sinusni val, a izražava se kao razlomak razlomak polumjera i mora mor a biti između 1 i — 1.

Slika 10.3. Sinusni val (sinusoida) (sinuso ida)

Sinusni val također vrijedi za izmjeničnu struju, jer se neprestano kreće od negativnog do pozitivnog i natrag do negativnog, što stvara analogni val penjanja i padanja voltaže. Zvučni i svjetlosni valovi također nastaju vibracijom. To jednostavno kretanje između suprotnih polova temelj je naše fizičke stvarnosti na kvantnoj razini.  West  West kaže da su drevne civi civili liza zaci cije je prikazivale prikazivale vibrac vibraciju iju (energi (energiju) ju) kao zmiju koja se kreće po tlu ili u vodi. Njezino kretanje, kao što svi znamo, stvara "S" . sinusni val. Dakle, zmija je savršeni i univerzalni simbol za predstavljanje čina u kojem jedinstvenost postaje dualnost, što je kozmološka baza za sve valjane filozofske sustave. Nadalje, te su vibracije način na koji se umjetnosti prenose do nas, preko naših emocionaln emocio nalnih ih sposobnosti. sposobn osti. To je očito u sluča slučaju ju glazb glazbe, e, i to nam n am je pop oznato � zvučni zvučni valo valovi vi određeni određe ni jačinom, intenzitetom i tonalitetom. tonali tetom. Ovisno o glazbenom djelu, zvuk stvara emocionalni učinak.  Arhitekt  Arhi tektura ura ima sličan sličan učinak, što neki opisuju opisuju kao "zamrz "za mrznut nutu u glazbu". Ima mnogo načina na koji su umjetnost glazbe i arhitekture slični. Oboje sadrže ideje o proporcijama, oznake vremena, ritmove i kreativnost za uređivanje nota ili građevnih ideja, aspekte koji se mogu promatra proma trati ti iz iste perspektive. perspektive.  West  West vje vjeru ruje je da to nije nije samo poetično, ili ili metaforično metaforično,, već je doista točno.  Veli  Veliki ki hram, hra m, ili ili kad smo već kod toga, trgovački trgovački centar, centar, preno pr eno-si svoje značenje ili nedostatak značenja, ovisno o slučaju, isključivo kroz vibracije. O tome ne razmišljamo na taj način jer su to vizualne vibracije; očito je da se boja prenosi do nas kao vi�

zualna vibracija. Na to smo navikli i to prepoznajemo, ali ne mislimo na arhitektonske oblike. Statični su, kao vibracija, ali doista jesu vibracije i prenose se točno kao, ili barem analogno, glazba kroz harmoniju, proporciju, ritam i geometriju, što je međuigra brojeva.

Ostavština Ostavština znanja U središtu holističke filozofije Egipćana nalazi se čovjekova uloga u univerzumu, njegovo podrijetlo i priroda svijesti � sofisticirana i kompleksna tema, čak i prema današnjim mjerilima, i još uvijek najveća od svih zagonetki. Općeprihvaćena teorija o nastanku fizičkog uni verzuma kaže kaže da je sva materija materija nastala slije slijedo dom m kozmičkog kozmičkog "veli "veliko kogg praska". Nesumnjivo, riječ je o paradoksu, jer je nešto stvoreno iz ničega. Svi fizičari shvaćaju da materija nije ništa drugo do konfigurirana ili "oblikovana" energija, a ipak energija ostaje nedefinirana. To  je jednosta jedn ostavno vno kretanje, kretanje, ali ali kretanje kretanje "čeg "čega" a" nije ije poznato poznat o � i možda nikad neće biti pronađen odgovor na to pitanje. Drevni su Egipćani naoko razumjeli implikacije te velike zagonetke i doživljavali ulogu čovječanstva na razini sofisticiranosti koja se može usporediti s modernom mješavinom najrazvijenije znanosti, filozofije i teologije. Smatrali su čovječanstvo, kao i cjelokupnu prirodu, krajnjim činom vrhunske svijesti, njezinim prijelazom iz metafizičkog u fizičko. Dok suvremeni fizičari nastoje objasniti fizički svijet kroz matematiku, drevni su Egipćani uklopili brojeve u filozofiju kako  bi učinili isto. John Anthony West est kaže: kaže: "Mož "Možee se reći reći da je Egip Egipat at cijeli univerzum smatrao gigantskim činom magije, transformacijom svijes svijesti ti u materijal materi jalni ni svij svijeet." t." Čak i danas danas ugledni ugledni znanstvenici, znanstveni ci, kao što su astronaut Apolla i fizičar Edgar Mitchell, liječnik Stuart Hame� roffi evolucijski biolog Bruce Lipton, nastoje odgonetnuti tajne ljudske svijesti. Prije više od pet tisuća godina, mitski egipatski Tehuti (Tot) navodno je izumio pisanje i razotkrio ljudima cjelokupno znanje iz astronomije, mije, arhit arh itekt ekture ure,, geometrije, medicin medi cinee i relig religije ije.. Bio je štovan kao  bog mudrost mudr ostii i božanski glasnik glasnik koji koji je zapi zapisao sao prir pr irodu odu fizičkog uniuni  verzuma. Premda Pre mda ga Egipćan Egipćanii nikad nisu proglas proglasili ili svec svecem em,, tekstovi tekstovi koji mu se pripisuju postali su sastavni dio egipatske ezoterične tra�

dicije, opisane umjetnošću i arhitekturom hramova, o kojoj su svećenici hramova poučavali novake. Kasnije, kada je Grčka počela jačati kao svjetska sila, grčka je inteligencija prihvatila to znanje kao drevnu mudrost, a njezin legendarni autor uzeo je ime Hermes Trismegistos (triput�najveći Hermes). Do trećeg je stoljeća, unutar grčko�egipatske civilizacije u Aleksandriji, nastao niz filozofskih djela koji su činili ono što je poznato kao Corpus Hermeticum, ili jednostavno, hermeti� ka. Premda znanstvenici polemiziraju o njezinu egipatskom podrijetlu grčki povjesničar Herodot (484�432. g. pr. Kr.) jasno govori o starosti i originalnosti njezinih egipatskih duhovnih ideja: Egipćani su pretjerano religiozni, više od bilo kojeg drugog naroda u svijetu ... Pretjerano su pedantni u svemu što ima veze s njihovom religijom ... Tek su prekjučer, ako smijem tako reći, Grci Grci saznali za podrijetlo i oblik raznih bogova... Imena svih svih bogova bila su poznata u Egiptu od početka vremena. Grci, kojima svijet Zapada pripisuje zasluge za nastanak modernoga društva, svoju su riječ nature dobili od egipatske riječi  neter, prihvativši drevno egipatsko poučavanje da nema odvajanja prirode (nature) od božanskoga. Godine 1952. ugledni egiptolog i profesor semitskih jezika, Samuel Mercer (1879�1969), sastavio je prvi potpuni prijevod tekstova iz piramida u Sakkari. Premda postoje poteškoće što se tiče određivanja starosti samih natpisa, izazvali su mnogo polemika po pitanju njihova podrijetla. Čini se da su se pojavili kao posve razrađena zbirka posmrtnih tekstova, bez ikakvog presedana u arheološkom zapisu. Budući da su tekstovi sastavljeni od zasebnih izraza, bez strogog narativnog slijeda koji bi ih povezivao, znanstvenici vjeruju da nisu bili napisani točno s namjerom da budu uklesani na piramide, nego su se možda i ranije negdje koristili. Međutim, jasno je da ti četiri tisuće tristo godina stari hijeroglifi sadrže doktrine identične onima iznesenim u her� metici, a njihova je suština da je svijest prava priroda čovjeka. Prema hermetičkim poučavanjima, fizički je svijet privremen, a svaka osoba, zahvaljujući svojoj svijesti, ima mogućnost postići besmrtnost kroz spoznaje o božanskome. Poučavanja se temelje na vjerovanju

da je ono što se nalazi gore paralelno s onim što je dolje. Drugim riječima, ono što najprije postoji u duhovnom, poslije se manifestira u fizičkom. Dakle, duhovno i materijalno su isprepleteni i trebaju se zajedno proučavati. To je čista i jednostavna filozofija, neopterećena dogmatskim mislima ili obredima. U djelu Michaela Maiera  Symbola aureae mensae duodecim nationum (The Symbols of the Golden Table of the Twelve Nations � Simboli zlatnog stola dvanaest naroda), objavljenom u Frankfurtu, Njemačka,

1617. godine, Hermes je prikazan u ruhu za koje se vjeruje da je halja egipatskog svećenika (vidi sliku 10.4). U desnoj ruci drži zemaljsku

Slika 10.4. Hermes, prikazan kao egipatski egipat ski svećenik (iz djela Michaela Maiera Symbol  Symbolaa aureas aureas mensa mensaee duo duodec decim im

nationum (The Symbols of the Golden Table of the Twelve Nations � Simboli zlatnog stola dvanaest naroda)

kuglu, a lijevom pokazuje prema Suncu i Mjesecu sjedinjenima u  vatri,  vatri, što je al aluzija na Sm Smar arag agdn dnu u ploč ploču. u. Jed Jedan od od klju ključn čnih ih dokume dokumenata nata alkemije (drevna sveta znanost i filozofija, preteča kemije), Smaragdnu  je ploču veoma cije cijeni nio o otac moderne mode rne fizike, fizike, Sir Isaac Isaac Newton. Ponovno otkrivanje hermetike tijekom petnaestog stoljeća doprinijelo je razvoju renesanse i pomaku prema modernoj znanosti. Oni koji su priznali da joj duguju zahvalnost mogu se staviti na popis "tko je tko" među najvećim umovima civilizacije Zapada, uključujući Leonarda da  Vin  Vinccija ija, Nikolu Nikolu Kopern Kopernika ika,, Roger ogeraa Baco Bacona na i Sir Walte Waltera ra Ralei Raleigh gha. a. Unatoč nevjerojatnoj tehnologiji i obilju znanja što smo ga prikupili do dvadeset prvog stoljeća, ne možemo objasniti zašto smo ovdje nimalo bolje nego lekcije hermetike u starim egipatskim školama misterija. Premda su kontroverzna, suvremena znanstvena istraživanja o prirodi fizičkog svijeta, osobito o kvantnoj fizici, pokazuju da su te drevne ideje ideje imale određenu vrijednost, vrijednost, unatoč unat oč priro prirodnoj dnoj aver averzi zijiji znanstvene inteligencije spram metafizičkih pitanja. Također se čini da je egipatski "Čovjek kozmos" vjerojatni izvor religioznih i filozofskih poučavanja poznatih modernom svijetu. Osobito zanimljivo poučavanje iz te drevne ezoterične tradicije je ono koje kaže da je ljudska povijest ciklična. Civilizacije, svijest, razumijevanje i tehničke sposobnosti uzdizale su se do nevjerojatnih visina u prošlosti, a zatim su uvijek iznova padale natrag u barbarizam. Prema tom drevnom doživljaju povijesti, golemo akumulirano znanje i sposobn sposobnosti osti prenosilo prenos ilo se dal dalje je iz ranijih epoha. Egipćani su naslijed naslijediili ostavštinu ostavštinu mudrost mudr ostii i tehnologije, tehnologije, što je bilo bilo izvor izvor moćni moć nih h i neobjaš� njenih drevnih postignuća, kao što su piramide u Gizi. Čak i prema današnjim mjerilima, čini se da su nekakvo građevinsko čudo. Simbolisti priznaju da se čini kako je egipatska kultura započela na svojem vrhuncu, a zatim je postupno propadala tijekom njihovih tri tisuća godina postojanja. Jasno je da je Egipat, sa svojom dugovječ� nošću kao i tehničkim vještinama, bio civilizacija s kojom se ne može mjeriti nijedan drugi narod nakon njih, a ostavio nam je više pitanja nego odgovora. Kako se egipatska kultura mogla pojaviti naoko kompletna na samom početku civilizacije? Odakle je stiglo njihovo znanje? Gdje su naučili svoju znanost? Premda je moguće da su Egipćani razvijali svoje građevinske tehnike tijekom dugog vremenskog razdoblja do prve dinastije, prema

legendi, "sljedbenici Horusa" vladali su Egiptom prije prve dinastije, a prije njih su postojali kraljevi koji se spominjali samo kao "bogovi". Tradicionalno, ti se preddinastički kraljevi smatraju mitološkima, ali tako ne misle svi znanstvenici i istraživači. Postoje dokazi koji podupiru teoriju da su stanovnici Mezopotamije migrirali u Egipat, ili su ga možda osvajali, prije trećeg tisućljeća pr. Kr. U egipatskoj istočnoj pustinji, natpisi na kamenu (petrograf) pričaju o narodu koji je stigao u regiju na brodovima visokih pramaca, drukčijim od plovila što su ih koristile preddinastičke zajednice koje su živjele duž Nila. Osim tih rezbarija na kamenu, pronađene su figurice "Majke božice", kao i sokol, simbol Horusa, jednog od najpoznatijih egipatskih bogova. Prema modernim mjerilima, opisivanje egipatskih najranijih kraljeva kao bogova zasigurno ukazuje na ulogu mita u njihovoj povijesti. Međutim, u kontekstu vjerovanja drevnog Egipta, postoji naoko uvjerljivo objašnjenje. Prema hermetičkom gledištu, muškarce se može smatrati bogovima. Kad su hermetičke predaje govorile o muškarcima kao o bogovima, nije se mislilo na egocentrične vladare koji su vjerovali da su ravni apsolutnom Bogu, ili Bogu inkarniranom u jednom po jedincu.  jedin cu. Um Umjes jesto to toga, toga, te su predaje predaje govo govorile rile o nekome nek ome kao o "bogu" koji je bio duhovno prosvijetljen i koji je radio za opće dobro. Oni koji su prihvaćali takvo gledište, vjerovali su da gdje god je život, ondje je također i duša � animirajuće i vitalno načelo života, kojemu se pripisuju sposobnosti razmišljanja, djelovanja i emocija. U životinja koje ne razmišljaju, duša nema višu svijest. Životinje žive prema instinktima, hraneći svoju tjelesnu glad i žudnju. Ljudske svi jesti koje koje nisu stekle stekle višu svije ijest (duhovnost) kao vodiča vodiča kroza živo život, t, pod utjecajem su žudnji jednako kao i duše životinja. Egzistiraju iracionalno, cional no, a pokreć pok reću u ih njihovi njihovi apetiti i čežn čežnje je,, što dovodi do neraz ne razumumnog ponašanja. I poput životinja bez razuma, nikad ne uspijevaju potisnuti svoj gnjev i žudnju, i nikad im nije dosta zla (instinktivnih užitaka njihovih tjelesnih funkcija).  Viš  Višaa svij svijeest dolazi dolazi od suštine Boga, a kod ljuds ljudskih kih bića bića se to stanje stanje postojanja može smatrati manifestacijom Boga kroz duhovno pomirenje. Opisati osobu u tom stanju postojanja znači njega ili nju nazvati bogom. bogo m. Dakle, među me đu ljudskim ljudskim bićima, bićima, oni koji koji steknu takvu duhovnost su bogovi, a njihova je humanost blizu božanskoga. Stoga se može

reći da su bogovi besmrtna ljudska bića, i da su ljudska bića smrtni  bogovi.  bogovi. Zagovornici modernih, glavnih religija skloni su takva stanovišta smatrati bogohulnima, ali to nije namjera. Ono kako se opisuje ljudski bog je netko tko je "ponovno rođen" ili je "rođen u duhu" � da se posluž pos lužimo imo izrazima izrazima iz kršćanskih kršćans kih predaj a � ili ili tko je "postao "post ao prosvijetprosvijetljen", "postigao transcedentnost", "probudio se" ili je "postao jedno sa svime" � da se poslužimo više istočnjačkim i mističnim izrazima. Schwaller de Lubicz kaže da se ideja o ljudskom biću kao o bogu odnosi na one pojedince koji su shvatili da u sebi, u svojoj svijesti, nose kozmos, te da su oni, zajedno sa svima drugima koji su to shvatili, fizički izraz apsolutnog Boga koji s njima dijeli Svoju Svijest. S obzirom na tu iznova otkrivenu, drevnu duhovnost i simboličko gledište na egipatsku kulturu, teško je prihvatiti da se plemenska i pastirska kultura razvila u narod takve sofisticiranosti i veličanstvenosti za tako kratko vrijeme. Jesu li prosvijetljeni vladari vladali pretpovi jesnim  jesni m Egiptom Egiptom?? Odgovor se možda nalazi nalazi u usmenim usmen im predajama predajama samih Egipćana.

11

BU WIZZER Zemlja neterua

U

smene predaje postoje u gotovo svakoj kulturi, drevnoj i modernoj. Proučavanje usmenih predaja nije medijski orijentirano, razvikano područje; međutim, to je akademska disciplina koja postaje sve zanimljivija, osobito na klasičnom i literarnom polju. Centar za proučavanje usmenih predaja na Sveučilištu Missouri, Kolumbija, od 1986. objavljuje časopis pod naslovom  Oral Tradition (Usmena predaja). Njegovi se članci bave legendama, biblijskim pričama, te drevnim grčkim, engleskim, irskim, španjolskim, portugalskim, jugosla venskim  venskim,, kineskim, kineskim, francus francuskim kim,, njema njemačk čkim im,, afri afričk čkim im,, afro�am afro�ameri erički čkim, m, perzijskim, norveškim, talijanskim, velškim, rumunjskim, mayanskim, indijskim, arapskim, mađarskim, finskim, japanskim, tibetanskim, srednje�azijskim (Kirgiz) i južno�pacifičkim predajama. Druga, posebna izdanja sadrže teme o američkim domorocima, epove euro�azijskog Puta svile i ženskim predajama južne Azije. Prije pojave pisma, povijest je bila usmena znanost, a u određenom je smislu takva još i danas. Naprimjer, razmislite o priči vojnika koji je preživio bitke u sjevernoj Africi, Italiji i Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Nikad o tome nije pisao, niti je kome pričao o svojim mučnim doživljajima, osim svojoj ženi i djeci, a oni su, mnogo godina poslije, to prepričali svojoj djeci. Ako je priča na bilo koji način zanimljiva i značajna, vjerojatno će se prenositi na sljedeće gene�

raci racije. je. Možda će jednoga dana praun pra unuk uk ili ili praunuka, praunuk a, ushićeni us hićeni ulogom što ju je njihov djed odigrao u ratu, zapisati njegovu priču. Pričanje priča je dio ljudskih iskustava, i po tome se razlikujemo od svih ostalih životnih oblika. Dijelimo sjećanja sa svojim potomcima kako bi oni znali odakle potječu i zašto. Nakon nekog vremena, netko net ko će ta sjeć sjećan anja ja smatrati smatrati dovoljn dovoljnoo važnima važnima i zabil zabiljež ježit itii ih u pisanom pis anom obliku. Kod Egipćana, tijekom vladavine Ramzesa Velikog (1314.�1224. g. pr. Kr., vladao od 1290.�1224. g. pr. Kr.), nepoznati je pisar sastavio popis svih egipatskih kraljeva, koliko ih se mogao sjetiti. Popis je napisan na jedanaest listova papirusa što ih je neko vrijeme prije 1824. Bernardino Drovetti pronašao u Deir el�Medini u drevnoj Tebi. Prvi  je list sadržavao imena deset vladara vlada ra koji koji su živj živjel elii prije prije dinastičkog dinas tičkog Egipta, u razdoblju za koje ne postoji pisana povijest. Ti su se vladari smatrali veoma posebnima, a spominjali su se kao kraljevi boga Ho� rusa. Tijekom godina, spojeni su djelići Kamena iz Palerma (veliki kamen s uklesanim natpisima, otprilike iz 2500. g. pr. Kr., koji opisuje mnoge egipatske kulturne običaje i smatra se najstarijom povijesnom knjigom na svijetu), te je otkriven još jedan popis pretpovijesnih kraljeva. Premda imena prva dva kralja koja se nalaze na Torinskom papirusu nisu uklesana na Kamenu iz Palerma, preostalih osam jest. TABLICA 11.1.� DREVNI EGIPATSKI KRALJEVI S Kamena iz Palerma i Torinskog papirusa Kamen iz Palerma

Torinski papirus

�

Ptah Ra Šu Seb Oziris Set Horus Tot Ma Horus

�

Šu Keb  Ausa  Ausarr Sht Hwr Djehuti Mch Hwr

Egiptolozi tvrde da se Kamen iz Palerma smatra povijenim dokumentom jer su imena u pravilnom kronološkom redu. Onaj tko ih je uklesao na kamen zacijelo je imao pristup drugim povijesnim državnim dokumentima koji su se prenosili s generacije na generaciju od prve dinastije. Ti zapisi ukazuju na usmenu predaju koja se održavala od 3000. g. pr. Kr. barem do dvanaestog stoljeća pr. Kr. Budući da ne postoji ni  jedna  je dna druga drug a drevna civi civili liza zaci cija ja velik velikaa poput pop ut Egipta Egipta koja koja je trajala trajala tri tisuće godina, moglo bi se očekivati da njezine usmene predaje neće  biti izgubl izgubljen jenee za povi povijes jest. t. Neovisni egiptolog Stephen Mehler tvrdi da je doista tako. U svojoj knjizi The Land of Osiris (Zemlja Ozirisa) Mehler iznosi drevnu egipatsku usmenu predaju onako kako ju je njemu objasnio egipatski "majstor" i čuvar mudrosti po imenu Abdel'El Hakim Awyan. Mehler kaže da je Hakim, osim što je upoznat s usmenim predajama, stekao formalno obrazovanje, te je na Sveučilištu Kaira diplomirao arheologiju i egiptologiju. Premda je Hakimova usmena predaja o egipatskoj povijesti isključivo subjektivna stvar s akademskog stanovišta, i zasigurno ima svoje protivnike, to je prikaz egipatske pretpovijesti koji navodi na razmišljanje. Egipatsku usmenu povijest Mehler opisuje kao "Kemitologiju", izraz koji se odnosi na drevno ime Egipta. Stari egipatski simboli za naziv njihove zemlje odgovaraju suglasnicima KMT, a pisali su se kao Kemet, Kemit, Khemet, Khemit, Khem i Al Khem. To doslovce znači "crna zemlja" ja", a odnos od nosii se na plodn plodno o crno cr no tlo tlo uz rijeku rijeku Nil. Nil. Izvorne egipatske egipatske predaje kažu da je njegova civilizacija bila Khemit (izgovara se Khe� mph) mp h),, a njihov je jezik bio bio poznat poznat kao Souf. Prema tvrdnjama tvrdnjama Hakima, nubijski narod, osobito pleme Matokke, govori jezikom koji je sličan drevnom kemicijskom. Drevna se egipatska populacija sastojala od četrdeset dva plemena koji su zajedno činili Sesh, što znači "narod".  Al Khem Khem,, izraz izraz što što su ga davni davni Egip Egipća ćani ni korist koristili ili za Egip Egipat at,, također takođe r se smatra izvorištem riječi alkemija, što bi moglo značiti da su oni koji su poslije stvorili riječ  alkemija,  Arapi, bili svjesni drevne egipatske tradicije alkemije. Nije jasno kako je riječ alkemija dobivena iz drevnog Egipta. Prema tvrdnjama  teozofa (onih koji vjeruju u jedinstvenost života i neovisnu duhovnu potragu), postoji još jedna definicija:

 znači "moćno sunce", a chemi  znači  znači "vatra". Međutim, riječ al�chemi  Al  znači najvjerojatnije potječe iz arapske kulture osmog stoljeća. Premda je značenje klmya (originalne arapske riječi za chemi) predmet polemika,  vjero  vjerojat jatno no potje potječe če iz stare Grčk Grčke. e. Grčk Grčkaa rije riječč kemia može značiti dvije stvari: ili "crna zemlja" (prema Plutarhu), a u tom bi slučaju alkemija  bila  bila "znanost "znano st Egip Egipta" ta";; ili ili jednostavno jednostav no "crn "crno" o",, što bi se odnosilo na alkemijsku Prvu materiju, koja je crna i služi kao baza za pretvorbu u različite elemente fizičkog svijeta.  Klmya  također može potjecati od grčke riječi  khymeia,  što znači stapanje (fuzija). U svakom slučaju, čini se da alkemija, proces mijenjanja materije za potrebe čovječanstva, potječe iz drevnog Egipta.  Abde  Abdel'E l'Ell Hakim Awya Awyan n, egipa egipatsk tskii učit učitel eljj Stephena Stephena Mehlera, Mehlera, živi ivi u Egiptu i čuvar je mudrosti domaće tradicije dugotrajnih usmenih poučavanja koja sežu tisuće godina u prošlost, u vrijeme prije izuma pisma. Ezoterična su, što znači da su namijenjena samo privilegiranima. Prema tim drevnim predajama, kemicijska je civilizacija stara gotovo sedamdeset tisuća godina, a temeljila se na matrijarhalnom načinu života. Nalazila se uz drevni riječni sustav trinaest kilometara zapadno od doline Nila, a zvao se Ur Nil.  Abde  Ab del'E l'Ell Hakim Aw Awya yan n kaž kažee da je Sfinga izgrađe izgrađena na pr prije ije pedeset tisuća godina, te da je ženskog ženskog roda. Nje jego gova va usme usmena na preda predaja ja također takođe r tvrdi da piramide, one prave (a to znači one koje su masivne s uklesanim odajama u unutrašnjosti), nisu bile grobnice, već građevine za proizvodnju, transformiranje i prenošenje energije � predaja koja podupire teoriju Christophera Dunna o elektrani u Gizi. Piramide su izgrađene prije više od deset tisuća godina, i ne onim redom kako to tumači moderna egiptologija. Dakle, zašto je povijest kako ju je iznio Herodot, na kojoj se u početku temeljila egiptologija, toliko drukčija? Herodota su smatrali pripadnikom osvajačke patrijarhalne kulture, te mu, kao uljezu, nije rečena istina o egipatskoj povijesti i kulturi. Svećenik Maneton, koji  je služio služio pod po d ptolemejskom ptolemejskom patrijarhalnom patrij arhalnom vladavinom u Egiptu Egiptu,, napisao je egipatsku povijest koja se temelji na dostojanstvu dinastičkih kraljeva. Učinio je to kao da je riječ o istinskom sažetku egipatske društvene strukture i povijesti. Naveli su ga da povjeruje u to jer su Egipćani Grke smatrali barbarima. Kao takvi, Grci nisu posjedo�

 vali  vali stvarni stvar ni osje sjećaj za vlastitu povij povijes est. t. Zaniml Zanimljivo jivo je napo na pomen menut utii da su Grci doživljavali Egipat kao vrelo svih znanja. Riječ   filozofija  potječe od philo, što je povezano s egipatskim izrazom koji znači "sin egipatske kulture".

Sfinga Prema drevnoj predaji, kao što je rečeno u prethodnom tekstu, Sfinga je stara oko pedeset tisuća godina. Prva je isklesana iznad tla, prije gradnje bilo kojih per�neter iliper�ba (piramide ili hramovi), te predstavlja ženski izraz lavlje�ljudske kombinacije. Sfinga predstavlja Tefnut, Sekhmet Men�Het i Nut, koje su egiptolozi poslije proglasili lavljim božicama. Sfinga se osobito poistovjećuje s Tefnut, što se prevodi kao "ona od vlage". Tefnut se uglavnom prikazivala kao žena s lavljom glavom ili kao cijela lavica.  Netert   Nut (božica) predstavljala je nebo, žensku svijest o prostoru koji je postojao prije nastanka fizičkog svijeta. Tefnut doslovce znači "pljuvačka Nut" i predstavlja prvu fizičku manifestaciju. Kad je Nut pljunula na Zemlju, pojavila se Tefnut i tako je isklesana Sfinga � prvo što je izgrađeno u Gizi. Premda se Sfinga povezivala s Hator (božica utjelovljena kao nebeska krava) u ranim dinastičkim vremenima, još uvijek je zadržala žensku vezu. Tek je mnogo kasnije, u vrijeme osamnaeste dinastije Novoga kraljevstva, Sfinga dobila patrijarhalno tumačenje, te su je poistovjet poistovjetili ili s muškim načelom Hor�em�akhet, ili "Horus "Horu s na horizonhori zontu". U skladu s tim, neki znanstvenici vjeruju da Sfinga u početku nije imala bradu, već joj je dodana poslije kako bi prikazivala muškog faraona. Drevna predaja kaže da strukture ispred Sfinge nisu bili hramovi, već su bile izgrađene kao dio kompleksa Sfinge. Možda je neki kralj izgradio te strukture kao spomenik svojem podrijetlu, u čast svo je ma majke jke..

Piramide Glavna struja egiptologije tvrdi da je izraz za piramidu bio MR. Međutim, izvori drevnih predaja kažu da je Mer (MR) značilo "voljeni", i nema nikakve veze s piramidama. Riječ piramida potječe od grčkih riječi pyramis i pyramidos.  Premda je pyramis  nejasna riječ i može se odnositi na oblik piramide, pyramidos je prevedena kao "vatra u sre�

dini", značenje koje koje sablasno podsjeća podsjeća na Dunn Dunnov ovu u teoriju o elektraelektrani. ni . Kako kaže Abdel'El Hakim Hak im Awya Awyan, n, drevn dre vnii su Kemicijani Kemicijani nedvosminedvosm isleno koristili riječ per�neter  za   za piramidu. Per jednostavno znači "kuća", a neter, kao što je već rečeno, znači "načelo ili svojstvo božanstva", ono što mi zovemo prirodom. Dakle, domaće predaje kažu daper�neter  znači   znači "kuća prirode" ili "kuća energije". Hram se spominjao kao per�ba, što znači "kuća duše"; a grobnica se spominjala kao per�ka,  što znači "kuća fizičke projekcije". S tim prijevodima na umu, lako je shvatiti shvatiti zašto u piramidama piramidama nisu nisu pronađe pron ađe-ni nikakvi posmrtni ostaci. One nisu izgrađene za tu svrhu. Mehler to odlučno tvrdi i kaže da je njihova glavna svrha bila proizvoditi, transformirati i prenositi energiju. Prema Hakimovim riječima, to potkrepljuju domaći čuvari mudrosti u Egiptu.

Sakkara Kao što je prije rečeno, vjeruje se da je stepenasta piramida u Sakka� ri prva piramida što su je izgradili stari Egipćani. Počela je kao  mastaba (pravokutna grobnica ravnoga krova), a zatim je dva puta dograđivana i preinačena u oblik piramide. Međutim, prema drevnoj kemicij� skoj predaji, u početku je to bila per�ka,  grobnica koja je uvećana i napravljen napravljenaa stepenasto tako da sliči per�neteru. Hakim  Hakim kaže da je zapra vo mlađa, mlađa, a ne stari starija ja,, od pravih pravih piramida, piramida, iliper�netera. Predaja također kaže da je stara barem šest tisuća godina, tisuću tristo godina starija od službeno određenog razdoblja u Starom kraljevstvu. Isto kraljevstvu.  Isto tako, prema predaji je okolni zid izgrađen prije više od dvanaest tisuća godina. Mehler je pregledao komplicirani komplicirani sustav tunela u Sakkari, Sakkari, razotkrirazotk ri ven  ven tijekom tijekom prija prijašn šnjih jih iskop iskopav avan anja. ja. Egipt Egiptolo olozi zi imaju imaju malo ili ili nimalo komentara o tim tunelima. Mark Lehner govori o podzemnim odajama ili prolazima ispod stepenaste piramide kao dijelu Ðoserova pogrebnog kulta, ali uopće ne spominje brojne tunele na drugim mjestima. Čini se da Mehlerova zapažanja u Sakkari potvrđuju drevnu predaju da su tuneli napravljeni kao kanali za tekuću vodu: Činilo nam se da je voda usmjeravana u kanale sa zapada, iz smjera drevnog Ur Nila, a ne od današnje rijeke koja se nalazi

trinaest do šesnaest kilometara istočno od Sakkare. Tlo se spuštalo od zapada prema istoku, a činilo se da i tuneli dolaze sa zapada. Tuneli i kanali što smo ih promatrali nalazili su se u različitim slojevima kamena stanca ispod površine, isklesani kao pravokutni, zavojiti prolazi glatkih stijenki, koji se očito pružaju kilometrima ispod i kroz vapnenački kamen stanac. Svi se ti prolazi doimaju kao djelo ljudskih ruku, a ne kao prirodne formacije. Jedini način na koji su se mogli iskopati ti tuneli podrazumijeva korištenje strojeva, a ne samo bakrena dlijeta i "kamene batove". Mehler prepričava priču o Hakimovu djetinjstvu, kad je prvi put istraživao tunele u Sakkari. Satima je lutao tunelima, praktički izgubljen. Kad je napokon pronašao izlaz, nalazio se na visoravni Giza, oko trinaest kilometara dalje. Zanimljivo je da betonska ploča danas pokriva tunel u koji je ušao kad je bio momak. Premda je to vjerojatno postavljeno radi sigurnosti turista, drugi ulazi u tunele u Sakkari zaštićeni su jednostavnom ogradom, a neki uopće nisu zaštićeni. Ako su drevni Kemicijani napravili te tunele radi dobivanja vode iz starog Ur Nila na zapadu, onda je Sakkara zasigurno bila aktivna naseobina u kojoj se živjelo, a ne nekropola, prije više od deset tisuća godina. Komadi klesanog kamenja koji leže u pustinjskom pijesku ostaci su nekadašnjeg alabastra kojim je dvorište bilo popločeno. Drevna predaja kaže da je Sakkara bilo mjesto za liječenje. U skladu s time,  vel  velik ikii lije liječn čnik ik�s �sve veće ćeni nikk Imhotep Imhotep navodn navodno o je radio radio u tom tom područ području, ju, posljednji od drevnih majstora koji je poznavao i poučavao medicinu.  Ab  Abusir

U području pod nazivom Abusir, oko tri kilometra prema sjeveru, izgrađen je dodatak Sakkari. U početku se sastojao od četrnaest piramida, ali danas stoje još samo četiri. Kad se dolazi iz smjera kompleksa u Sakkari, prva na koju se nailazi je piramida Neferefre. Nikad nije  bila dovršena i u veoma je lošem stanju stanju.. Mehler je u Abusiru također našao dokaze o kanalima za vodu i ostatke drevnih jezera. Jezero Abusir još uvijek postoji istočno od nalazišta, a egiptolozi vjeruju da je nastalo zahvaljujući današnjoj rijeci

Nil. No, čini se da zapadno od jezera postoji niz osušenih osuš enih korita kori ta jezejezera i drevnih kanala za vodu. Današnje bi jezero moglo biti jedino što  je ostalo od većeg većeg sustav sustavaa jezera i kanala što su se pružali sa zapada zapada prema istoku, od drevnog Ur Nila. Kraj raj ostataka ostata ka piramide pira mide pripisane pripi sane kralju kralju Sahureu, Sahureu, vapnenački kanali vode do drevnog osušenog jezera. Prostor ispred piramide imao je podove od bazalta i zidove od granita, te nešto što podsjeća na niz pristaništa za brodove. Mehler je također našao ostatke akvedukta (starog vodovoda) koji se pruža od presušenog jezera. Najvažniji dokaz  je činjen činjenica ica da se cije cijelo lo područje spušta sa zapada zapada prema istoku, istoku, kako  bi voda prirodno tekl tekla. a. Kako je dan današ ašnj njaa rije rijeka ka Nil Nil trinaest do šesna šesnaes estt kilometara istočno, čini se da su ti akvedukti također izgrađeni za iz vor u zapadnoj pustinji pustinji,, kao što je drevni Ur Nil. Nil. Čini se da se kanali spuštaju ispod piramide, što bi značilo da jeper�neter  izgrađena   izgrađena nakon gradnje akvedukta i kanala za vodu. Mehler iznosi teoriju da je jezero jezero  Abusi  Abusirr ostatak mnogo veće većegg susta sustava va jezera jezera koja koja su nastala zahv zahval alju ju- jući drevnom drevno m Ur Nilu, ilu, a to bi značilo značilo da su originalne građevine građevine staristari je od deset deset tisuća godina.

Giza Prema drevnim predajama, na visoravni Giza najprije je izgrađena srednja piramida, i to ne po naređenju nekog kralja. Podignuta je na najvišem mjestu visoravni, što bi bio logičan položaj za prvu per�nerer. Glavna struja egiptologa također pruža dokaze da je tako. John Baines i Jaromir Maiek kažu da je srednja piramida u drevnim vremenima  bila poznata kao "vel "velik ikaa pirami piramida da", ", a današnja današnja Veli Velika ka piramida imala  je drugi nazi naziv. v. Mehler vjeru jeruje je da je sred srednja nja piramida pira mida podignut podi gnutaa na  vrhu brežu brežuljk ljkaa kako bi se povez povezala ala sa zeml zemljo jom m i služil služilaa za primanje seizmičkih signala, te je bila rezonantna sa zemljinim vibracijama � usklađeni oscilator, kako kaže Dunnova teorija. Ispred srednje piramide nalazi se ono što egiptolozi zovu posmrtnim hramom, izgrađenim za kralja Kefrena. Međutim, prema drevnim predajama, to je plovni kanal od piramide do jezera Sfinge. Velike bankine, izgrađene od masivnih vapnenačkih ploča, oblikuju prolaz kojim je tekla voda. Ispred piramida bile su postavljene goleme kamene ploče, neke teže od sto tona i dugačke do devet metara.

Na istočnoj strani strani Velik Velikee piramide, piramide, ploče od bazalta pokrivaju pokrivaju tlo popločeno vapnenačkim kamenom, možda radi pojačavanja rezonancije.

 Ab  Abu Rawash Nije poznato je li piramida u Abu Rawashu, osam kilometara sjeverno od Gize, ostavljena nedovršena ili su kasniji naraštaji uzimali njezin kamen. Od nje je malo što ostalo. Procjenjuje se da je njezina originalna baza imala gotovo 115 metara. Kameni blokovi za oplatu ukazuju na nagib od 60 stupnjeva. Budući da je pronađena kartuša s titulom Dedefrea, pretpostavlja se da je kralj Ðedefre naredio gradnju piramide. U usporedbi s Velikom piramidom, piramida u Abu Rawashu doima se prilično malenom. Zašto bi sin, nakon što je postao kralj i posjedovao iste resurse, materijal i radnu snagu kao i njegov otac (koji  je izgrad izgradio io Veliku iku piramidu), pi ramidu), sebi ebi podigao podigao tako inferio inferioran ran spome spomenik? nik? Prema drevnim predajama, piramida u Abu Rawashu je bila dovršena. Brdo u kojem se nalazi bilo je iskopano kako bi se izgradila unutrašnjost piramide. Postoje dokazi da su unutrašnji kameni blokovi  još uvij uvijek ek spojeni spojeni s vapnenačkim kamenom kame nom stancem brda. Budući Budući da su unutrašnji kameni blokovi još uvijek na svojim mjestima, vjero jatno  jat no je bila bila u potpunos potp unosti ti funkcion funkcionalna alna,, ali ali su joj joj posl poslije ije odnije odnijeli li vanjvanjske kamene blokove. Mehler se spustio više od trideset metara u brdo i proučio glatke zidove izdubljenoga brda, a to ga je podsjećalo na tunele što ih je pregledao u Gizi i Sakkari. Vjeruje da je narod koji je iskopao tunele u Gizi i Sakkari također izdubio brdo u Abu Rawashu i ondje izgradio piramidu. Kad je posjetio nalazište, Mehler je otkrio da je: doslovce pusto, te ondje nije bilo nikoga tko bi ometao moja i Hakimova istraživanja. Uspjeli smo pronaći "spojne" kamene  blokov  blokovee koji koji su određivali određivali raspored u piramidi, kao i kamenje kamenje za popločavanje. Također smo vidjeli mnogo ostataka granitnih  blokov  blokovaa koji koji ukaz ukazuju uju na drevni Bu Wizzer Wizzer stil stil gradnje gradnje Kemi Kemici� ci�  jana.

Bu Wizzer Bu Wizzer je ono kako su drevni Kemicijani u početku zvali svoju zemlju. Bu znači zemlja, a wizzer je pravilna kemicijska titula za "boga", kojeg su Grci nazvali Oziris, a također je bio poznat pod imenima Osar ili Ausar. Bu Wizzer se također može prevesti kao "zemlja Ozi� risa". To je bilo područje od Abu Rawasha na sjeveru do Dahshura na  jugu,  jugu, omeđeno libij libijsk skom om pustinjom pustinjom na zapa zapadu du i Helwanom Helwanom na na istoku. istoku. Tom Tom su područj podr učju u pripadal pripadalii Giza, Giza, Sakkara, Sakkara, Dahshur, Zawiyet Zawiyet el Aryan,  Abusir  Abusir i Abu Abu Ghurab Ghur ab (nalazište (nalazište drevnog uništenog uništ enog obeliska). Stare Stare usmene predaje kažu da je to bilo jedno od najstarijih naseljenih područja Khemita, te seže u prošlost do sedamdeset tisuća godina prije Krista. Bilo je mnogo polemika oko mitskog lika Ozirisa. Međutim, prema drevnim predajama, Wizzera (Ozirisa) se smatralo jednim od prvih  vođa Khemita. Khemi ta. Bez obzira je li bio mitski lik lik ili ili stvarna osoba, poslije poslije  je postao postao uzor za za sv sve kra kraljljev eve. e. Sv Svoj je narod upoznao upoznao s poljopr poljoprivre ivredom dom,, arhitekturom zidanja kamenom, inženjerstvom, pravom, duhovnošću, znanošću, etikom i svim drugim elementima moderne civilizacije. Civilizacija Bu Wizzera zaslužna je za iznimne dokaze pronađene u drevnom Egiptu, za sve kamene predmete za koje stručnjaci kažu da su izrađeni preciznim strojnim oruđem, za trideset tisuća artefa� kata otkrivenih u Sakkari i Gizi. Civilizacija Bu Wizzera izgradila je Sfingu, njezin kiklopski hram i piramide. Ta se civilizacija razvila uz stariju rijeku na zapadu, Ur Nil, sada zakopanu ispod pustinjskog pijeska.  Antropolo  Antr opologg Karl Karl Butzer Butzer proveo je opsežno istraž istraživa ivanje nje naslaga naslaga tla kako bi saznao više o ranoj geološkoj povijesti sjeverne Afrike. Prema pokazateljima, oruđe i ljudske naseobine postojale su u zapadnoj pustinji, a njihova je starost procijenjena na više od sedamsto tisuća godina, kad je ondje trajalo kišno razdoblje. Kao što je već rečeno, izmjenična su razdoblja kiša i suša tijekom povijesti zahvaćala sjevernu  Afriku  Afriku.. Sada Sadašn šnjiji sušni uvje uvjeti ti u zapadnoj pustinji nisu starij starijii od šest šest tisuća godina. Premda neki egiptolozi i geolozi vjeruju da je zapadni Nil nestao prije više od sto tisuća godina, postoje klimatski temelji za podupiranje teorije da je ta zapadna rijeka postojala u novije vrijeme, osobito

Slika 11.1. Geografsko Geografsko područje Bu Wizzer

tijekom razdoblja prije dvadeset pet do trideset pet tisuća godina. Danas još uvijek može biti izvor vode za oaze Bahariya, Farafra, Da� khia i Kharga u zapadnoj pustinji. Jedan je egipatski agronom ispričao Mehleru da je tijekom pretpovijesnih vremena tim područjem tekla rijeka, te da su današnje podzemne vode njezini ostaci. Agronom o drevnom području zapadne rijeke govori kao o "staroj dolini". Prema njegovim riječima, podzemne su vode tisućama godina bile prilično obilne, te glavni izvor vode za ljude u tom području. Sjeveroistočno od oaze Kharga, prema gradu Assutu, nalazi se veličanstveni krajolik dolina i stjenovitih formacija koji se pruža stotinama kilometara. Iz ptičje se perspektive može vidjeti kako su ocean ili more, i poslije rijeka Ur Nil, stvorili doline i druge formacije. Me� hler smatra da ondje postoje obrisi korita drevne rijeke, kilometrima široke i stotinama kilometara dugačke. NASA�ine fotografije potvrđuju Mehlerova zapažanja. Depresija Qattara, velika pustinjska uleknina na sjeverozapadu Egipta, doima se poput golemog udubljenja u tlu, te se u drevna vremena ondje možda nalazilo jezero. Dok je istraživao mogućnost postojanja vode u zapadnoj pustinji, Mehler je pronašao izvješće s međuna đu naro rodn dnog og skupa skupa geolog geologaa iz 1963. 1963. U njemu njemu je navedeno da se ispod ispod egipatske zapadne pustinje nalazi dovoljno podzemnih voda za opskr blj  bljiv ivaanje nje cije cijelo logg Blis Blisko kogg istoka istoka tijek tijekom om niza godina. To pokazuje pokazuje koliko su obilnima znanstvenici smatrali podzemne vode, što je potvrdilo zapažanja na terenu.

Slika 11.2. 11.2. Dolina Dolina Nila iz orbite. orbit e. Vide se korita drevnih rijeka, pritoka pri toka i jezera, danas ispunjena ispunjen a bijelim bije lim pijeskom, koja okružuju i vode prema prema rijeci Nil.

Mehler vjeruje da je podzemna voda ispod zapadne pustinje teku� ćica, a ne stajaćica. Voda koja je tekla kroz prirodne podzemne prolaze dala je drevnim Kemicijanima ideju o izgradnji vlastitih prolaza, kako bi kanalima povezali prirodne tokove i doveli vodu do naseobina dalje na istoku. Kad se klima, tijekom drugog dijela posljednjeg ledenog doba, promijeni promi jenila la i kiše su gotovo nestale, rijeka Ur Ur Nil je presušipresuši la, te su nastale Sahara i libijska pustinja. Ostala je samo podzemna rijeka. Prema Hakimovim riječima, drevni su Kemicijani "slijedili  vodu"  vod u" sa zapada i kanalima je usmje usmjerav ravali ali prema pre ma istoku, istoku, sve sve do današda našnje doline Nila. U području koje tisućljećima trpi suše, znajući da je

 voda temelj temelj živo života ta,, bilo bi logično logično da bilo koja koja civi civili liza zaccija, ija, bilo kada, uloži mnogo truda, sredstava i rada kako bi osigurala izvor vode. Prema drevnim poučavanjima, dehidrirani cink i razrijeđena klo� rovodična kiselina nisu bili prvobitni izvori vodika koji se koristio u trans tr ansfor format matoru oru energi energije je u Veli Veliko kojj piramidi; piramid i; to je bila voda. Mehler iznosi hipotezu da je tekuća voda, pojačana vulkanskim stijenama i zagrijavana sunčevom energijom, ulazila u Veliku piramidu kroz podzemnu odaju pod nazivom jama. Tvrdi da se voda elektrolizom, ili katalizatorskom konverzijom, razlagala na njezine komponente, kisik i vodik. Kao što je Dunn rekao, vodikov se plin, aktiviran djelovanjem  Vel  Velik ikee pira p iramide mide kao usklađenog oscilato oscilatora, ra, mogao preinačiti preinačit i u izvor izvor energije za drevne Kemicijane, te također stvarati radio i mikrovalnu energiju. Time Mehler stvara novu paradigmu o tome zašto se simbol (hijeroglif)  asgat nefer  tako   tako često pojavljuje na nalazištima Bu Wizze� ra. Odnosi se na "harmoniju vode" koja je osiguravala golemi izvor energije što su je piramide iskorištavale.

Osireion U Abidosu, na jugu Egipta, nalazi se hram izgrađen u čast Ozirisa. Egiptolozi glavne struje tvrde da ga je izgradio Seti I. oko 1250. g. pr. Kr. Međutim, prema drevnim predajama, nikad nije postojao jedan  jedini  jedin i vladar vladar po imenu Seti; eti; to je bila bila titula što su je nosili mnogi mnog i kraljevi. Mehler kaže da je Ozirisov hram izgrađen mnogo prije 1250. g. pr. Kr. Posvećen Wizzeru, to je sveti  per�ba  (hram). Ozirisov hram je jedna od najbolje očuvanih građevina u cijelom Egiptu. Ondje postoje postoje relj reljef efii na kojima je još uvijek uvijek vidljiva vidljiva origi origina naln lnaa  boja.  boja. Prema Hakimovim tvrdnjama, tvrdnjama, različit različitii stilov stilovii reljefa svje svjedo doče če o njihovoj starosti. Uz veoma malo iznimaka, visoki su reljefi stariji od urezanih ureza nih (onih (oni h pri kojima je kamen kame n izdublje izdubljen n dlijetom). Rezbar Rezbarije ije u Ozirisovu hramu u Abidosu prekrasni su primjeri drevnih, visokih reljefa, i mnogo su stariji od 1250. g. pr. Kr., kako smatraju ortodoksni egiptolozi.  Abido  Abidoss je bilo drevno mjesto jesto posvećeno Wizzeru, Wizzeru, aper�ba  (hram) � Osireion � bio je podignut  neteru, a ne jednom određenom kralju. Prema Hakimovim riječima, Ozirisov je hram tisuće godina stariji od takozvanih Tekstova iz piramida pronađenih u Sakkari.

Slika 11.3. Osireion u Abidosu

Malo dalje od Ozirisova hrama nalazi se još stariji hram, poznat kao Osireion. Sastoji se od megalitskih blokova granita, i građevina  je koja koja se razl razlik ikuj ujee od već većine ine ostalih ostalih u Egip Egiptu tu.. Arhitektura veom veomaa slič sličii  jednoj drugoj drugoj građevini, građevini, Hramu u dolini, ispred ispred Sfinge i blizu blizu Veik eike piramide. Također posvećen Wizzeru, Osireion, danas u ruševinama, petnaest je metara niži od Ozirisova hrama. Unatoč očitoj starosti geoloških naslaga, egiptolozi ga svrstavaju u razdoblje prvih dinastija. Budući da nema prirodnih brda ili klisura, niža građevina mora potje� cati iz ranijeg arheološkog sloja, te je stoga starija od Ozirisova hrama. Nadalje, dinastički Egipćani, za koje egiptolozi tvrde da su izgradili hram, koristili su mekši kamen, kao što je pješčenjak, za gradnju svo jih hramova, a ne granit poput pop ut drevnih Kem Kemicija icijana na.. Drevna predaja kaže da je Osireion star više od pedeset tisuća godina, te da je izgrađen u isto vrijeme kad je podignuta Sfinga i s njom povezane građevine. U Osireionu postoji nekoliko natpisa, ali su uklesani i vjerojatno dodani poslije, za dinastičkih vremena. Jedan od intrigantnijih simbola u Osireionu je "cvijet života". To je simbol za

Slika 11.4. Cvijet života

kojeg neki vjeruju da je prikaz stvaranja i prijelaza naše svijesti u fizičko područje. Nitko zapravo ne zna koliko je star, ni tko ga je napravio. Međutim, budući da je prikazan crvenom bojom, nema sumnje da nije nastao u vrijeme podizanja građevine. Hakim vjeruje daje sim bol napravlje napravljen n između 300. 300. g. pr. Kr. i 300. 300. g. posli poslije je Krista. Mehler misli da su ga možda napravili sljedbenici velikoga grčkog matematičara Pitagore. Pitagora i njegovi sljedbenici bili su upućeni u egipatska poučavanja o svetoj geometriji.

Zep tepi  Zep  Zep tepi, što znači "prvo doba", je mit o stvaranju u egipatskim preda jama. Mit obja objašn šnja java va kako su stvoreni neteru net eru i priča o vremenu vre menu kad nije nije bilo ničega osim moćnog moćno g bića bića pod nazivom Nun. Nun je bila bila tako moćna da se iz nje uzdiglo blještavo jaje, a to je bio Ra. Smatralo se da je Ra bio tako moćan da je isključivo voljom stvorio svoju djecu. Prvi je bio Šu, kojeg su smatrali bogom prostora i svjetlosti između neba i zemlje. Zatim je Ra stvorio Tefnut koja je bila personifikaci ja vlag vlagee na nebu. Potom je stvoren stvoren bog zemlje, lje, Geb, Geb, pa Nut, božica božica dnevnog neba. ne ba. Poslj Posljed ednji nji bog je bio Hapi, drevn d revnii bog Nila. Nakon što su stvoreni bogovi, Ra je stvorio ljude i sišao na zemlju u ljudskom obliku kako bi vladao Egiptom kao prvi faraon. U knjizi  The Orion Mystery (Tajna Oriona),   Robert Bauval je  zep tepi  smjestio  smjestio u vrijeme oko deset tisuća godina pr. Kr. Međutim, Me�

hler tvrdi da u egipatskim drevnim predajama nije bilo nikakvog "prvog doba". Oni nisu pričali o početku ili kraju stvaranja. Vjerovali su da je življenje niz ciklusa, a sadašnji je ciklus započeo prije više od šezdeset pet tisuća godina.  Zep tepi  se   se smatralo razdobljem Wizzera, drevnom erom, ništa više od toga. Egy ptian Temple (MitološU djelu The Mythological Origins of the Egyptian ko podrijetlo egipatskog hrama), britanski brit anski egiptolog E. A. Reymond nudi malo drukčije značenje riječi  zep tepi, za koje kaže da potječu sa zidova Horusova hrama u Edfuu. Prema Reymondovoj teoriji, puni tekst zep tepija glasi ntr ntri hpr m sp tpy,  a prevodi se kao "posvećeni  bog koji koji je je počeo po čeo postojati u Prvo Prvojj prigod prigodi", i", gdje se zep tepi  odnosi   odnosi na "Prvu prigodu". Reymond vjeruje da ga treba smjestiti u kontekst mitologije o stvaranju kad se  neteru  prvi put prikazao ljudskim bićima. Drevna usmena predaja pruža značenje koje se općenito slaže s Reymondovim prijevodom.  Zep tepi   odgovara vremenu kad je narod (Sesh) dosegao novu razinu svijesti. Počelo je prije više od šezdeset pet tisuća godina. Mehler smatra da se to vrijeme odnosi na razdoblje prije dvadeset do šezdeset tisuća godina, kad su Kemicijani stekli višu razinu svijesti i znanja. To im je omogućilo podizanje veličanstvenih građevina i kopanje tunela. U suštini, omogućilo im je stvaranje civilizacije. Poslije je sve to činilo bazu za njihovu mitologiju o stvaranju. Neki znanstvenici vjeruju da tekstovi koji spominju  seshu hor, a nalaze se na zidovima zidovi ma Horusova Horusov a hrama hrama u Edfu Edfu,, šezdeset četiri kilometra tr a sjevern sjeverno o od Asuana Asuana,, govo govore re o napr n apredn ednom om naro na rodu du koj kojii je u pretpopret po vijesnim  vijesnim vreme v remenima nima stigao u Khemit, Khemit, donoseći znanje znanje i civi civili liza zaci ciju ju.. R. A. Schwaller de Lubicz slaže se s Wallis Budge da se izraz  seshu hor prevodi kao "sljedbenici Horusa", te ga tumači kao popis pretpovijesnih vladara. Začetnicima egipatske civilizacije smatralo se sve i svakoga, od Atlantide do izvanzemaljaca. Međutim, drevna predaja ima realističnije tumačenje. Ljudi su sami od sebe dosegli punu svijest, u skladu s unaprijed određenim kozmičkim ciklusima. Hor (ili Horus)  je bio osvije osviješte šteni ni muškarac. Prij Prijee poja pojave ve kralj kraljev evaa u Egipt Egiptu, u, Hor se koristio kao izraz za muškarca koji je postigao procvat osjetila, stupanj prosvijetljenos prosvijetljenosti. ti. Taj je "procv "pr ocvat" at" u ono ono vrijeme bio značajan značajan jer je društvo bilo organizirano po ženskoj lozi, pri čemu je žena birala

muškarca koji koji će biti njez njezin in partner. partner . Opravdano se može pretpostaviti da je osviješteni muškarac bio najpoželjniji partner, te da je to odigralo važnu ulogu u razvoju egipatske civilizacije. Doba mitova prethodi našem sadašnjem povijesnom dobu. To je  vidlji  vidljivo vo kod k od svih kultura. Erich Neum Ne uman ann n u svo svojoj joj knjizi knjizi  The Origins and History of Consciousness (Podrijetlo i povijest svijesti) kaže da se tijekom mitološkoga doba počeo razvijati ljudski ego (sposobnost doživljavanja sebe izdvojenog od prirode). Mentalni procesi čovječanstva počeli su se odvajati od čisto instinktivnih. U početku je, instinktivno, prenošenje i širenje znanja bilo simboličko i u obliku mita. U mitu su se nalazile apsolutne istine koje su se ticale procesa u svijetu prirode. Kako se ego nastavio razvijati, razvijala se i razina svijesti čovječanstva, a uz to su jezik, umjetnost, filozofija i znanost također postajali sve složeniji. Čini mi se da Mehler tvrdi da se  zep tepi  �   � prvo doba � odnosi na početni razvoj ega i novog načina gledanja na svijet. Nema nikakve sumnje da je civilizacija bila potomstvo Doba mitova; svaki svjetski povijesni tekst tako kaže. Razlog iz kojeg su stari Grci  bili tako važni važni za nastanak civ civil iliz izac acijijee Zapada, Zapada, i zašto zašto ih ih se smatra nje nje-zinim utemeljiteljima, leži u činjenici da su njihovi filozofi i mudraci uspjeli premostiti komunikacijski jaz između jezika mita i novog jezika ega. Mehler vjeruje da spominjanje zep tepija (prvoga doba) i seshu hora (sljedbenika Horusa) u tekstovima iz Edfua priča priču o razdoblju kad su ljudska bića dosegnula više stanje svijesti i započela gradnju kamenom na veliko kako bi stvorila Bu Wizzer civilizaciju. Iznosi teoriju da su "molitve" u tekstovima zapravo pogrebni psalmi, budući da hram hr am Edfua Edfua nije nije prava prava piramida, pirami da, već već je prije prije bila bila grobnica. grobni ca. Smatra da je egipatsko svećenstvo (Hanuti), tijekom dinastičkih vremena, namjerno iskrivilo značenje tekstova iz Edfua. Ti Edfua.  Ti su svećenici prikri valii istinsku mudr  val mudrost ost Ke Kemi micij cijan ana, a, tijek tijekom om Sta Staro roga ga kra kralje ljevst vstva va,, kako  bi mogli stvoriti re reli ligi giju ju koja koja im je omog omogućavala ućavala kontroliranje in info forrmacija i znanja o skrovitim misterijima.  misterijima.  Svećenici su poistovjetili kralja s mudrošću Wizzera � kao Šahu, simbol Visoko upućenog i Prosvijetljenog � jer je kralj bio taj koji je posjedovao bogatstvo i mogao  je podržavati Hanuti Hanu ti u njiho njihovo vojj pohlepi pohlepi i novootkrivenoj moći. Um jesto da znanje znanje i svije ijest razotk razotkriju riju narodu n arodu kako bi svi mogli mogli dosegnuti

prosvijetljenost, svećenici su ograničili pristup tim spoznajama i čuvali ih za sebe. Svećenici su tada postali glasnogovornici za  neteru, a samo su im oni i kraljevska obitelj imali pristup. Stare spoznaje, i njihova povezanost sa Sa�Ptah (Sirijus), bile su prikrivene. Do jačanja patrijarhata, hata, "doba Amena Amena", ", došlo došlo je prije četiri do šest šest tisuća godina. Muški je kralj postao najvažniji, umjesto istinske per�aa, "visoke kuće" po ženskoj lozi. Na taj su način Hanuti počeli skrivati kemicijska pouča vanj  vanjaa od naroda nar oda i iskr iskriv ivlja ljava vati ti dotad stečene stečene spozn spoznaje aje..

Mayanska veza Kilometar i pol južno od stepenaste piramide u Sakkari postoje ostaci malenog male nog hram hr amaa iz Novoga kralje kraljevst vstva, va, izgrađenog u vrijeme osamnaeste dinastije (1539�1295. g. pr. Kr.), prema ortodoksnoj kronologiji. Znanstvenici vjeruju da je bio posvećen osobi po imenu Maya, ali prema drevnim predajama,  maya  je bila titula, a ne ime. Premda nije sigurno odakle potječe riječ, Hakim smatra da je Maya doista  bila  bila titula, a ne osobno ime nekoga nekoga tko je možda doputovao u Egipat Egipat iz Srednje Amerike.  Maya  je jedan od izraza koji se danas u Egiptu koriste za vodu. U Khemitu, maya se mogla odnositi na izraz "s druge strane vode". Ideja da su drevni Egipćani imali kontakte s narodom na drugoj strani golemog oceana može se doimati poput čistog nagađanja; međutim, postoje neki intrigantni dokazi. Na stropu malene kapele unutar navodnog hrama Maya postoje neki neobični geometrijski simboli, uklesani u kamenu, koji se po stilu ne doimaju tipično kemicijski. Mehler ih je u studenom 1997. fotografirao i poslao Hunbatz Hunbat z Menu, mayansk mayanskom om šamanu/astrologu (poznatom kao čuvar dana). Budući da je Men točno prepoznao dva simbola, kao i općeniti stil, obrasce i boje, Mehler vjeruje da su mayanskog podrijetla. U veljači 1998. Mehler je fotografiju pokazao još jednoj stari joj  joj pripadni pri padnici ci Maya, aya, Flordem Flordemayi. ayi. Premda ona nije ije mogla mogla potvrditi potvrdi ti da su simboli doista mayanski, njezin je prvi dojam bio da je fotografi ja snimljena snimljena u Meksik Meksiku u ili ili Sred Srednj njoj oj Americi. Americi. Poka Pokaza zala la je foto fotoggrafi rafiju ju svojem učitelju, mayanskom starješini po imenu Don Alejandro Ci� rilo Oxiaj Peres, vođi i čuvaru mudrosti Quiche Maya iz Gvatemale. Potvrdio je da su simboli iz vremena drevnih Maya. Prema mayan�

skoj mitologiji, davni preci Maya stigli su "sa zvijezda" u četiri područja svijeta. Jedno od tih područja bilo je drevni Khemit, gdje su se zvali Naga Maya. Hakim smatra da riječ  naga potječe od riječi ng  ili  ili   drevnih Kemicijana, što znači pleme. Dakle, Naga Maya možda nag  nag  drevnih znači "pleme koje je stiglo preko vode". Povrh Mehlerovih fizičkih dokaza koji povezuju Maye s drevnim Egipćanima, postoje i dokazi u korelaciji između filozofskih vjerovanja obaju kultura. Drevna je mayanska kozmologija u načelu bila slična onoj drevnih Egipćana. Priroda, sav fizički život, sve je bilo manifestacija apstraktne svijesti, ili volje, kako su Maye to nazivali. Prema tvrdnjama Augustusa Le Plongeona, Maye su vjerovali da  je njiho njihovv univerzum univerz um beskonačni mrak mra k u kojem kojem obitav obitavaa nedokučivo, nedokučivo, enigmatska Volja, a zvali su je  uol. Također su vjerovali da je u prirodi krug krajnji izvor (božanstvo) iz kojeg se pruža sav život, pa su zamišljali "Volju, Vječno Jedno biće" kao krug, kojeg su također zvali Uol, čije je središte bilo svugdje, a obodnica nigdje.  Vje  Vjero rovvalo se da je ta Vo Volja androgina, androgina, dvoje u jednom i jedno jedn o u dva, te da u njoj život nesvjesno pulsira. Prilikom buđenja svijesti, kad je Bespolna Beskonačnost prestala biti bespolna, muško je načelo, koje  je ostalo samosv samosvojno ojno,, oplodilo djev djeviča ičans nsku ku utrobu utrob u prirode pri rode (kozmič(kozmičko jaje), što je prikazano u prizoru stvaranja u Chichen Itzi. To novo prikazanje "Beskonačnog" Maye su zamišljali kao krug s  vertikalnim prom promjerom jerom,, a zval zvalii su ga Lahun, Lahun, "jedan "jedan koji koji sve sve prož prožim ima" a".. Ime je dobiveno od Lah, što znači "on koji je svugdje", i hun, ili "jedan". To je postala slika univerzuma koji raste iz beskonačnog mraka. Iz tog je vertikalnog promjera (simbola muškog načela koje oplođuje djevičansku utrobu prirode) proizišla ideja o falusu kao simbolu za Stvoritelja. Krug podijeljen na četiri dijela, vertikalno i horizontalno, oblikovao je  tetraktis,  simbol "svete četvorke". Križ, zatvoren u krugu, simbolizirao je univerzum pod nadležnošću te četiri moćne inteligencije ili načela, slično pitagorejskom načelu četvorke � apsolut, dualnost, odnos i ideja materije. Tim je silama povjerena izgradnja fizičkog svijeta i čuvanje glavnih strana svijeta (sjever, jug, istok i zapad). Kako bi se razlikovale sile, ili prirodne energije što ih Le Plonge� on definira kao duhove koji daju smjernice, sjevera i juga, krugu s prekriženim promjerima dodana su krila. Taj metafizički koncept

Slika 11.5. Krilati krugovi iz Gvatemale (gore) i Egipta. Egipt a. (Iz Le Plongeonova djela Kraljica Moo i egipatska SfingaJ

krilatoga kruga vidljiv je na natpisima koji ukrašavaju fasadu svetišta u Uxmalu, te u Troano i drugim mayanskim rukopisima. I Egipćani i Maye izabrali su krilati krug za simboliziranje božanskoga u čovjeku (slika 11.5). U hijeroglifskim natpisima, na kraljevskim kartušama, te na ulazima u hramove, krilati se krug pojavljuje u cjelokupnoj egipatskoj arhitekturi. U Egiptu je to u početku bio par sokolovih krila koji su simbolizirali bestjelesno, ali tijekom pete dinastije su između krila ubačene dvije zmije i sunčani disk, predstavljajući Horusa iz Behdeta. Premda se umjetnički prikaz krilatoga kruga kod Maya i Egipćana donekle razlikuje, temeljna načela i značenje, kao i zastupljenost u umjetnosti, gotovo su identični.

Civilizacija koja je nekoć postojala Lako se može posumnjati da je drevna civilizacija Bu Wizzer, za koju se vjeruje da je postojala prije šezdeset pet do deset tisuća godina, čisto, čisto, neutemeljeno neutemelje no nagađanje. nagađanje. Ne uklapa se u općeprihvaćene teori je o čov čovje ječa čans nstvu tvu i civi civili liza zacciji. iji. Dakle Dakle,, što bi uopće uopće moglo moglo naves navesti ti nekoga da povjeruje kako je egipatska civilizacija daleko starija od zasad prihvaćenih mišljenja? Jednom riječju: dokazi. Kad na zidovima oko Sfinge ne bi postojala dva i pol metra erozije izazvane vodom, kad ne  bi postojala poravnanja u Nabta Playi, Playi, da unut u nutar ar Sakkara Sakkara kompleksa kompleksa

nisu pronađene tisuće komada precizno izrađene kamene lončarije, te da se Velika piramida ne može uspješno objasniti kao stroj za transformiranje energije, onda bi trebalo prihvatiti ortodoksnu ideju da  je egipatska egipatska civi civili liza zaci cija ja započel započelaa malo prije prije trećeg tisuć tisućlje ljeća ća pr. Kr.  Ali  Ali nije nije tako. tako . Kako bi opisani dokazi imali smisla, prije završetka ledenog doba morala je postojati civilizacija koja je dosegnula visoke razine znanja i tehnologije, baš kako kažu izvorne egipatske predaje. Ako je takva civilizacija doista postojala, to bi objasnilo prazninu u povijesti čovječanstva u razdoblju prije dvanaest do pet tisuća godina. Veoma se malo zna o tom razdoblju, koje se naziva mezolitik (srednje kameno doba), zbog nedostatka dokaza. Mnogi vjeruju da se čovječanstvo, tijekom tog razdoblja, prvi put počelo organizirati i da je postalo "civilizirano". Međut Međ utim im,, takođe tak ođerr se može pretpostavi pretpos taviti ti da se čovječ čovječans anstvo tvo opor oporavlj avljaalo od regionalne katastrofe s dalekosežnim posljedicama. Kao Kao što je već već rečeno, kultur ku lturee kromanjonaca niotkuda niot kuda su se pojapoja vile  vile na Pirenejskom poluotoku poluo toku prije prije četrdeset tisuća godina. Prema  većini znanstveni znans tvenih h teorij teorija, a, pojav pojavili ili su se kao moder mod erna na ljudsk ljudskaa bića s  već  već definiranom definira nom kulturom. kult urom. Lew Lewis Sp Spenc ence, e, u svojo vojojj knjiz knjizii  History of  Atlantis  Atlantis (Povijes (Povijestt Atlantid Atlantide), e),  tvrdi da su razne kulture kromanjonaca  bile  bile valovi valovi inva invazi zija ja iz mitske otočke otočke zem zemlje Atlantide. Premda Pre mda je to zanimljivo objašnjenje za pojavu prvih naseobina u zapadnoj Europi, postoji realnija teorija o postojećim dokazima. Profesor David Lewis�Williams naglašava da dokazi o ljudskim kulturama u Africi ukazuju na činjenicu, da se čovjek veoma davno ponašao slično današnjim ljudima. Smatra da je izvorište kromanjon� skih kultura u Europi bila Afrika, usprkos činjenici da nedostaje "kultura domaćin" koja bi bila potrebna za dostatno objašnjenje njihovoga pojavljivanja u Iberiji. Istraživači među kojima su David Hatcher Childress, Graham Hancock i John Anthony West naglašavaju da su najstarije megalitske strukture zapravo najveličanstvenije, što je iziski valo veoma precizno precizn o namješ namještanj tanjee golemih golemih kamenih kame nih blokova, blokova, a neki su teži od pedeset tona. Pitaju se kako su te strukture mogle izgraditi "primitivne" kulture, kad se čovječanstvo tek počelo organizirati u civilizaciju. Doista se čini besmislenim vjerovati da su se njihova tehnička znanja i vještine smanjivali kako je civilizacija napredovala.

Logičnije je zaključiti da su te veličanstvene kiklopske strukture ostaci nekoć inteligentne, blistave i uspješne civilizacije koja je postojala u, i oko Mediterana i sjeverne Afrike � ali koju je desetkovao neki katastrofični događaj. Također je logično smatrati da su se ostaci te civilizacije reorganizirali i počeli iznova graditi društvo kakvo su nekoć imali. Iznio sam teoriju da zagonetno pojavljivanje kromanjonaca u zapadnoj padn oj Europi nije nije bio iznenad izn enadan an i nagli početak početa k čovje čovječa čans nstva tva.. Zapra vo,  vo, kreativnost kromanjonaca kromanjonaca uopće nije nije zagone zagonetka, tka, već već priro pri rodna dna ekspanzija kulture koja je već postojala u sjevernoj Africi i na Mediteranu. Ostaci kromanjonaca (tipični po visokoj građi kostura i doli� hokefalnoj lubanji) najstariji su poznati dokazi o anatomski modernim ljudskim bićima. Ima ih u izobilju u Europi, ali su česti i u Africi. Civilizacija koja je postojala prije kraja ledenog doba smatrala bi Mediteran gostoljubivim područjem. Europa u blizini glečera bila bi neprikladna za život, a veći dio sjeverne Afrike zacijelo je bila pustinja, ali Mediteran bi pružao umjerenu, ako ne i toplu klimu tijekom  već  većeg eg dije dijela la godine godine.. Međutim, Međutim, Mediteran Mediteran zac zacije ijelo nije nije bio bio more kakv kakvo o danas vidimo. Tijekom ledenog doba razine mora bile su gotovo sto dvadeset metara niže nego danas. Dakle, Mediteran bi bio daleko manji nego danas, razotkrivajući milijune kvadratnih kilometara koji su sada pod vodom. Moguće je da je u tom području postojalo četiri ili pet velikih jezera, slično današnjim Velikim jezerima u Sjevernoj Americi. Upravo bi se pokraj tih jezera i rijeka, koje su se pružale od kontinentalnih područja, razvila civilizacija radi dostupnosti vode i hrane, kao i lakšeg transporta. Kad je završilo ledeno doba, golemi su se glečeri na sjevernoj polutki topili, a razine mora počele su rasti. U jednom je trenutku tog razdoblja prirodna brana kod Gibraltara, koja je odvajala Atlantski ocean od Mediterana, popustila i ocean se prelio u dolinu. Golemi se zid vode obrušio prema istoku, uništavajući sve na svojemu putu. Razine mora nastavile su rasti, te je oko 5600. g. pr. Kr. Sredozemno more stiglo do zavale Crnog mora. Civilizacija koja je nekoć postojala nestala je pod silovitim naletom vode, ali bilo je onih koji su preži vje  vjeli li.. Kem Kemicija icijani ni iz doline Nila Nila i oaze oaze u zapadn zapadnoj oj pustinji pustinji prež preživ ivje jeli li su katastrofu zahvaljujući povoljnom položaju u Africi. Ostali su jedini

koji su mogli nastaviti civilizaciju, a to su i učinili. Kako je vrijeme prolazilo, izbjeglice i istraživači iz istočnih područja dolazili su u Egipat, pridružujući se izmučenom narodu Bu Wizzera. Starija, domaća kultur kulturaa zadržala je vodstvo i nastavila živje živjeti ti.. Izvorne egipatske egipatske preda je doista govore govore o drevnoj drevnoj civi civili liza zaci cijiji koja koja je postojala postojala dok nije nije došlo do velike kataklizme prije više od deset tisuća godina. Teorija o dinastičkoj rasi je tijekom proteklih dvadeset godina bila izvrgnuta oštrim kritikama, ali gotovo je sigurno da je dinastička rasa doista postojala. Međutim, ta se rasa kršnih ljudi sastojala od prvo bitnih  bitni h stanovnika stanovnika Egi Egipt pta, a, a ne od osv osvaja ajača. Dinastič Dinastički ki narod bio je iziz vorno  vor no afrič afrički ki,, a pridošlice pridošlice (oni ko koji su iden identific tificiran iranii kao mediteranski tip) su bili stranci koji su vjerojatno bili običan narod u davnom egipatskom društvu. Kako je vrijeme prolazilo, brojnije su se pridošlice pomiješale s domorodačkim stanovništvom. Isto se dogodilo s njiho vom kulturom, kultur om, te je početkom počet kom povijes povijesno nogg razdob razdoblja lja patrijarhalna kultur kulturaa zamijenila zamijenila matrijar matri jarhaln halno o društvo društvo Bu Wizzera. Usprkos razvodnjavan njavanju ju njihove njihove kulture, kulture, njihovo njihovo su znanje i tehnologija opstali, opstali , stvara jući veliku veliku civil civiliz izac acijiju u povije povijesno snogg Egipt Egipta, a, premda premd a je i to oslabi oslabilo, lo, te je završilo tijekom prvog tisućljeća pr. Kr.

12

PRODOR U NOVU POVIJEST Mediteranska civilizacija ko je na Mediteranu doista došlo do katastrofe kakvu smo opisali, naredne bi generacije našle veoma malo dokaza za istraživanje. Ništa se u prirodi ne može mjeriti sa silom vode koja doslovce može pomak po maknu nuti ti planine. planin e. Jedino one naseobine, i možda gradovi gradovi koj kojii su se nalazili na najvišim područjima mogli su preživjeti. Tipičan primjer  je Malta gdje gdje se nalazi nalazi niz megalitskih megalitskih hramova hramo va što ih je je izgradila izgradila nepoznata pretpovijesna kultura. Časnik Kraljevskih inženjeraca, J. C. Vance, prvi je put iskopavao ruševine na Malti 1839. godine. Za nekoliko je mjeseci javnosti predstavio svoja otkrića: kipiće, izrezbarenu kamenu ploču, dvije glinene figurice i monstruoznu lubanju. Nažalost, nije napravio podroban iz vje  vješt štaaj, a odbacio odbacio je "smeće "smeće"" na hrpi izvan izvan ruševina. ruševina. Više je nego nego vjero vjero- jatno  jat no da je to bio dragocjeni dragocjeni ma materi terijal jal koji koji bi pružio pruži o uvid u kulturu kult uru koja je izgradila hram. Drugo je iskopavanje započelo 1906. godine, a ono je dovelo do boljeg razumijevanja pretpovijesne malteške kulture i njezinih građevina. Časopis National Geographic  pisao je o otkrićima na trideset tri stranice izdanja iz svibnja 1920. Ondje se kaže da je većina prostorija građe vina dopola ispunjena ispunjena zeml zemljom jom,, ljudsk ljudskim im kostima i razvijeno razvijenom m lon� čarskom robom. rob om. Prema procjenama, procjenama, u ruševinama ruš evinama se nalazilo nalazilo gotovo gotovo trideset tri tisuće osoba, većinom odraslih ljudi, premda je u novije  vrijeme  vrijeme taj taj broj broj smanje smanjen n na sedam tisuća. Ostaci kostura prona pr onađe đeni ni

A

su u posvemašnjem neredu, bez ikakvih formalnih pokopa. Uz takve dokaze, teško se može sumnjati da je stanovnike Malte snašla sudbina u katastro katastrofi fi monu mo numen menta taln lnih ih razmjera. razmjera. Autor članka članka u časopisu Narto� Narto� nal Geographic  također je komentirao da velika vještina vidljiva u gradnji pretpovijesnih građevina na Malti pokazuje da su, čak i u drevnim vremenima, ljudi posjedovali visoku razinu znanja.

Pretpovijesna Malta Egipat nije bio jedina civilizacija koja je u pretpovijesti gradila mega� litske litske hramove. hramov e. Kiklops Kiklopski ki stil stil arhitekture arhit ekture rani r anih h egipatskih egipatskih građevina, kao što su Osireion, hram Sfinge i piramide u Gizi, također postoji i na Malti. Zapravo, Zapravo, Malta je dobro poznata poznata po svojim svojim megalitskim megalitskim gragrađevinama i kiklopskoj arhitekturi. Na otocima Malta i Gozo postoji trideset pet megalitskih ruševina. Sedam impresivnijih nalazišta su: na otoku Gozo, kompleks Ggantija, a na Malti, hramovi Hagar Qim, Mnajdra i Tarxien; kompleksi Ta Hagrat i Skorba; te Hal Saflieni Hypogeum (golema podzemna odaja na dvije razine, ispod svetišta na površini). Stil gradnje tih hramova nije pronađen nigdje drugdje, a ipak njihovi zidovi i stropovi, ukrašeni spiralama obojenim crvenim okerom, ukazuju na vezu s kroma� njonskim kultur kul turama ama iz Pireneja. Pireneja. Premda slične slične građevine postoje postoje u

Slika 12.1. Europske i mediteranske građevine građevine iz neolitika

drugim dijelovima Europe, neki znanstvenici tvrde da imaju veoma malo ili nimalo veze sa svojim malteškim pandanima. U Hal Saflieni Hypogeumu na Malti, prema procjeni, izgrađenom od dvadeset dvije tisuće tona kamena, postoje dugačka okna probijena kroz čvrsti pješčenjak, a spuštaju se devet metara ispod površine. Okna vode u brojne neobične prostorije, uključujući oltar, dugačak hodn ho dniik i trezor. trezor. Čini se da je cij cijel elaa građevina bila bila osvi osvijet jetlje ljena na zrcalima zrcalima od ulaštenog kamenja, složenog poput periskopa u oknima. Jedna je odaja pronađena puna kostiju iz ranijeg doba, povezana dugim oknom s vanjskim dijelom, a kroz to su okno nekoć padale zmije i divlje životinje, te ondje ugibale. Ondje također postoji rezervoar i duboki bunar za kišnicu, koji koji se suža sužava va prema dnu. dnu. U drugoj odaji odaji pronađ pro nađeno eno je udu�  blj  bljeenje u zidu, zidu, iz koj kojeg eg je možda govorio govorio sveće svećenik nik.. Njeg jegove ove su se rije rije-či mogle čuti u svakoj odaji hrama. Čini se da cijela građevina sablasno  vibrira  vibrira u sklad skladu u sa zvuko zvukovim vima. a. Neobič Neobičnos nostt je da se samo niski tonovi mogu čuti u cijeloj građevini; visoki se tonovi mogu čuti jedino u samoj odaji.

Kolski putovi putovi Po cijelom otoku, gdje god je vidljiv goli kamen, vijugaju duboke paralelne linije, kolski putovi, bez obzira na strukture ili geološke for�

Slika 12.2. Kolski putovi

macije. macije. Neki Neki vode u klisure, drugi ispod i spod morske uvale, uvale, te se ponov pon ovno no pojavljuju na drugoj obali. U drugim slučajevima, rasjedi prekidaju linije, te se nastavljaju na drugoj razini. Mnogi su takvi tragovi danas pokri pokriven venii zemljo zemljom; m; iznad njih su formirana formirana polja. polja. Ti su kolski putovi  vjerojat  vjerojatno no najst najstari arijiji dokazi dokazi o postoja postojanju nju ma maltešk lteškee civi civili liza zaci cije je.. Premda ih u obilju ima na malteškim otocima, također postoje na Siciliji, Sardiniji, u Italiji, Grčkoj, u južnoj Francuskoj i Kireni (Libija). Na jugoistočnom kraju otoka Malte, u zaljevu Marsa Scirocco, nalazi se gotovo šezdeset okruglih jama s uskim grlima, vjerojatno bunara, izdubljenih u kamenu. Veliki broj takvih jama danas je ispod morske površine. Preko otvora nekih od bunara pružaju se duboki kolski putovi koji vode u more i ponovno se pojavljuju na suprotnoj obali, oko četiristo metara dalje. Kad bi se svi ostaci kolskih putova izmjerili i unijeli u zemljovid, zasigurno bi se otkrila mjesta naseobina u pretpovijesnim vremenima. Claudia Sagona sa Sveučilišta Birmingham iznijela je teoriju da su to kanali za navodnjavanje u kamenom dobu. Smatra da su bujice izazvane obilnim kišama odnosile površinsko tlo, što je drevne poljodjelce prisililo da smisle novi način za uzgoj usjeva. Na Aranskom otočju, ispred zapadne obale Irske, farmeri su stvarali tlo od pijeska i morske trave, a zatim su je štitili kamenim zidovima. Sagona vjeruje da su stanovnici na Malti izdubili kanale kako bi skupljali kišnicu i istodo bno štitili štitili tlo od eroz erozije ije.. Premda je zani zanim mljiva ljiva,, teori teorija ja ne obja objašn šnja java va zašto su kanali paralelni i različitih dubina, ali je razmak između dvije linije stalan. Drugo je objašnjenje da su teška kola ili saonice, prevozeći tone kamenih blokova, izdubila te kanale. U Misrah Ghar il�Kbiru (također poznatom kao Clapham čvor) veliki broj kanala izdubljenih u čvrstim vapnenačkim stijenam stijenamaa čini promet pro metnu nu gužvu gužvu na otvorenom otv orenom dijelu polja. Istraživači Joseph Magro Conti i Paul Saliba kažu da kolski putovi ondje ocrtavaju područje na kojem se intenzivno vadio kamen. Blokovi su odvajani od površine i brojnim vozilima nošeni do ceste u različitim smjerovima, a zatim su se prevozili do mjesta gdje se gradilo. Dva kamenoloma međusobno povezana kolskim putovima jasno pokazuju da su kamenolomi i kolski putovi u nekakvoj vezi. Poput Egipćana, stanovnici Malte koristili su kamen na zapanjujuće načine

da bi izgradili infrastrukturu svojega društva. Tradicionalni povjesničari tvrde da su civilizacije Malte i Egipta razvile svoju tehnologiju neovisno jedna o drugoj. Moje je mišljenje da je tehnologija već posto jala u starij starijoj oj civi civili liza zaci cijiji iz koje koje su obje obje proizišle proizišle.. Kataklizma Kataklizma do koje koje  je došlo uništila uništi la je mnogo mno go onoga što je postojalo postojalo,, pa nema nem a vidl vidljijive ve  veze  veze,, kao što bi bio niz niz gradova što se pružaju pružaju od Egipta do Malte.

Ruševine Ruševine Hagar Qim Otac Josepha S. Ellula je dugi niz godina bio čuvar Haqar Qima, što znači "stojeće ili uspravno kamenje", na Malti. Godine 1988. Ellul je objavio svoja iskustva i zapažanja u djelu  Malta's Prediluvian Culture Jedno od njegovih najznačajnijih zapa(Pretpotopna kultura Malte). Jedno žanja odnosi se na prvobitno stanje ruševina u Hagar Qimu. Kad je građevina podignuta, a on smatra da je to bilo 3200. g. pr. Kr., oko kompleksa hrama bio je postavljen zaštitni zid. Danas se još uvijek  vidi vel velik ikii dio zida zida na sjev sjever eroz ozap apad adu, u, sjev sjever eru u i istoku istoku glavnih glavnih ruševina. Međuti Među tim, m, zapadni zapa dni zid nije nije samo srušen, srušen, već i odnesen. odnesen . Golemi bloko vi vanjskog vanjskog zida bili bili su podignu podi gnuti ti i bačeni u hram. hr am. Veći Većina na je velikih velikih  blokova  blokova odnesena, odnese na, a oni koji koji su ostali bili su izloženi izloženi vjetru i kiši. kiši. Prilikom gradnje vanjskog zida, goleme kamene ploče precizno su postavljene jedna do druge. Hagar Qim se može podičiti najvišim kamenim zidom u svim ruševinama na Malti, visokim više od pet

Slika 12.3. Ruševine Ruševine u Hagar Qimu Qi mu

metara. Premda se doima prirodnim, pri njegovom dnu vidi se namjerno izdubljena šupljina. Šupljine su se radile dok je kamen još bio u kamenolomu, a služile su za motke koje su se koristile kao poluge za pomicanje i namještanje potpornih kamenih blokova na dnu zida.  Veći  Većina na tako izdublje izdubljenih nih šupljin šupljinaa danas nije ije vid vidljiv ljivaa jer je hra h ram m obnovobnovljen. Međutim, prije 1950�ih jedan je kameni potporanj još uvijek  bio oko oko metar da dalje lje od sv svojeg pravo pravogg po polož ložaja, aja, pa se šuplj šupljin inaa tada jasno  vidj  vidjel ela. a. Intrig Int rigantn antno o pitan pitanje je glas glasi, i, kako se takav takav golem golemii kameni blok blok mogao toliko odmaknuti od zida? Između najvišega kamena, ondje gdje se spaja s drugim blokovima, i njegovog najbližeg susjeda s desne strane nalazi nalazi se razmak razmak od dvadese dvadesett tri tri centimetra. centimetra. U zid je očito udarilo nešto takvom snagom da je pomaknulo kamen s baze i odbacilo njegov potporanj gotovo metar dalje. Jednako kao ostatak zapadnog zida, u ruševinama je otkrivena kapelica, što je Ellul spominje kao prostoriju H, ali je obnovljena tijekom 1950�ih. Veliki blokovi koji su nekoć činili ulaz u tu odaju, danas su postavljeni jedan na drugi, te gotovo zatvaraju prolaz do glavne kapelice. Te je blokove, od kojih je svaki svaki težak nekoliko tona t ona,, u njihov sadašnji položaj bacila sila koja je očito stigla sa zapada. Ellul kaže da se pomnijim promatranjem može vidjeti da su neki od tih blokova danas spojeni okamenjenom žbukom. Ellul smatra da ta jednostavna činjenica ukazuje na niz međusobno povezanih, bitnih istina. Prvo, oni koji su izgradili hram poznavali su žbuku i koristili je za pokrivanje pukotina ili neželjenih rupa u zidu. No još je važnije da žbuka, koja je danas okamenjena, dokazuje da je cijelo područje, nakon kataklizme, neko  vrijem  vrijemee bilo bilo pod vodom. U suhim uvjet uvjetim ima, a, žbuka žbuka bi se razmrvila u prašinu i više se nikad ne bi stvrdnula. Bilo je tako mnogo žbuke da se dio nataložio na stjenkama kamenih blokova prije nego se okame� nio. Po izgledu se čini da je žbuka sastavni dio površine kamena. Izvan te kapelice, vanjski je zid, sa svojom horizontalnom bazom od potpornoga kamenja, u veoma uznapredovanoj fazi erozije, što je posljedica dugotrajne izloženosti vremenskim prilikama. Položaj tog potpornog kamenja pokazuje da je ondje nekoć postojao zid. Ellul kaže da su takvi blokovi pronađeni oko svih preostalih zidova hrama. Što se dogodilo tom hramu i ljudima koji su davno ondje boravili? Postoje teorije da je potres uništio Hagar Qim, ali čak ni najjači po�

tres ne bi mogao velike kamene blokove baciti do udaljenosti od šest metara. metara. Moralo se raditi radi ti o golemo golemojj sili sili plimnoga vala vala,, o vodenom vodenom zidu. Zapadni je zid bio izložen punoj silini vala koji je stigao sa zapada. Samo je taj zid posve uništen. Ellul vjeruje da je potres uništio prirodnu branu kod Gibraltara. Prema podmors pod morskom kom zemljo zemljovid vidu u Mediterana, dolina neobične neobič ne dubine dubi ne pruž pružaa se veoma blizu duž alžirske obale, obale, ravno od Gibraltara Gibraltara do Sicil Sicilii je, a zatim se grana jugoistočno, jugoist očno, prema pre ma jugu Malte. Malte. Smatra da je to rasjed koji je izazvao uleknuće (spuštanje dijela zemljine kore) mediteranskog područja.

 Veliki p o t o p na M edit ed iter eran anuu  Akustični uređaj uređaj za istraživ istraživanje anje podmorja, kojim kojim se prije prije četrdeset godina proučavalo dno Sredozemnog mora, otkrio je neobičan sloj, možda stijena, između devedeset i sto osamdeset metara ispod dna, kao i neočekivane slojeve sedimenata. Također su opažene zakopane slane kupole. To je pokrenulo Projekt bušenja u morskim dubinama (Deep Sea Drilling Project � DSDP), istraživanje što ga je tijekom 1970�ih obavio brod Glomar Challenger. Ispred obale Barcelone, prvi su bušenjem izvađeni uzorci bili gips, bazalt, malene fosilne školjke i stvrdnuti oceanski mulj. Očekivali su da će naći pijesak, šljunak i blato. Ono što je šupljim svrdlima izvučeno na površinu bili su fosili kakve  bi se moglo očekiva očekivati ti u plitkoj, slano slanojj laguni ili ili na površin po vršinii ribnjaka ribnjaka koji ishlapljuje. Nova bušenja u drugim područjima pokazala su da se ispod dna Mediterana nalaze slojevi sedimenata koji nastaju prilikom ishlapljivanja morske vode. Pomoćnik direktora projekta, Kenneth Hsu, kaže da fosili potječu s kraja razdoblja miocena, prije pet milijuna godina. Istraživači su zaključili da se Sredozemno more isušivalo i ponovno punilo dvanaest puta u razdoblju od milijun godina. Sljedeća su istraživanja otkrila duboke gudure u čvrstim stijenama ispod rijeka Nil i Rhone, što pokazuje da su te rijeke nekoć bile silne bujice koje su iz  velikih  velikih visina spuštale vodu u prazno pra zno područje područj e današnjeg današnjeg Sredoz Sredozeemnog mora. Ruski znanstvenik po imenu I. S. Chumakov bio je član sovjetske inženjerske ekipe koja je izgradila branu na rijeci Nil, blizu Asuana,

Egipat. Bio je zadužen za bušenje rupa u nubijskom kamenu stancu, od obale do obale, kako bi se pronašli sigurni temelji za branu. Dok su to radili, otkrili su duboku i usku guduru drevne rijeke. Također su našli mulj iz morskih dubina na dnu gudure između taloga Nila i kamena stanca od granita, dvjesto sedamdeset metara ispod površine. Zanimljivo je da je mulj bio iste starosti kao i sedimenti što ih je na po vršinu izvukao izvukao Glomar Challenger. Chumako  Chumakovv je zaključi zaključio o da se površina Mediterana spustila više od tisuću petsto metara ispod današnje razine � dokaz da je snažan potres nekoć davno spustio regiju do današnjeg položaja. Chumakov smatra da je drevna rijeka ispod Nila bila tanki morski tjesnac Mediterana kakav je bio prije otprilike pet milijuna godina. Ipak, gudura se pruža gotovo tisuću kilometara prema unutrašnjosti od današnje morske obale. Mulj je sadržavao sićušne ljuske morskog planktona, kao i zube morskih pasa, pa nema nikakve sumnje da je gudura gud ura bila povezana s Mediter Med iteranom. anom. Kako ako bi objasnio objasnio morsku morsk u vodu tako daleko na kopnu, Chumakov je iznio teoriju da je Nil, dok se Sredozemno doz emno more mo re isušiv isušival alo, o, kopao duboku udolinu, nepresta nepre stano no se prila� gođavajući spuštanju obalnog pojasa. Kad je poplavljivanje ponovno napunil napu nilo o Mediteran, gudura je potonula, potonul a, te t e je postala krak mora koj kojii se pružao na kopnu do ušća rijeke. To se dogodilo tako brzo da je morska voda prodrla u unutrašnjost Afrike, a čak joj ni Nil nije mogao prepriječiti put. Morska je voda doprla sve do Asuana. Za Chumakova

Slika 12.4. 12.4. Procjena zemljovida Mediterana prije potopa

 je to potvr po tvrda da da je ono što je danas duboko du boko more nekoć bilo pustinja koja je opet postala more. Poslije je Naftna kompanija Phillips, zajedno s talijanskim i egipatskim naftnim kompanijama, istraživala deltu Nila u potrazi za naftom. Njihova nastojanja nisu donijela plod, ali je njihovo istraživanje ipak pružilo objašnjenje za "reflektirajući" sloj što ga je otkrio  Glomar Challenger.  Naftne su kompanije naišle na krajolik zakopanih riječnih dolina točno ispod Aleksandrije, u delti Nila, a pružale su se prema unutrašnjosti, dalje od visoravni Giza. Mogla su se razaznati drevna korita Nila i njegovih glavnih pritoka. To je pokazalo da je cijeli rub sjeverne Afrike, danas pod vodom, nekoć bio čvrsto kopno koje je znatno erodiralo. Rijeke i potoci isprali su sve geološke formacije koje su mogle poslužiti kao spremnici ili klopke za ugljikovodike od kojih nastaje nafta.  Većina  Većina će geolo geologa ga tvrditi tvrdit i da je do popl poplav avlji ljiva vanj njaa Medite Me diterana rana došlo u razdoblju prije više od milijun godina, a budući da je dubina do četiri tisuće osamsto metara, morsko je dno prije poplavljivanja moralo  biti nevje nevjeroj rojatn atno o vruća pusti pustinja nja,, i to u veoma veoma dugom dugom razd razdob oblju lju.. Međutim, ne dijele svi mišljenje da je došlo do katastrofe. Premda različite stjenovite formacije na dnu Mediterana doista mogu biti stare milijune godina, samo je nagađanje da je u to vrijeme probijena i brana kod Gibraltara. No povijest pruža još jednu vrstu dokaza � svjedočenje očevidaca. Priče o općem potopu prevladavaju kod geografski i kulturološki različitih različit ih naroda nar oda,, a rije riječč je o grčkim, grčkim, arkadijskim, arkadijskim, tračkim, trački m, skandinavskim, keltskim, velškim, litvanskim, transilvanskim, turskim, sumer� skim, egipatskim, babilonskim, asirskim, kaldejskim, hebrejskim, perzijskim i kamerunskim mitovima, kao i u predajama Zaratustre, Masaja (istočna Afrika), Komililo Nandija, Kwaya (jezero Viktorija),  jugozapadn  jugoz apadnee Tanz Tanzani anije, je, Pigme Pigmejac jaca, a, Ababua Ababua (sjever (sjeverni ni Zair), Zair) , Kikuyua Kikuyua (Kenija), Bakonga (zapadni Zair), Bachokwea (južni Zair), Yoruba (jugozapadnaNigerija),Efik�Ibibija (Nigerija), Ekoija (Nigerija) iMan� dinga (Obala Bjelokosti), te u Bibliji. Te epske priče o potopu vjerojatno potječu od mediteranske katastrofe.  Autori William Ryan yan i Walter Walter Pitman Pit man u djel djelu u Noah's Flood (Noin  potop)  potop)  iznose teoriju da je punjenje Crnog mora prije sedam tisuća

godina, što je potvrdio istraživač Robert Ballard, nadahnulo biblijsku priču pri ču o Noinu potopu. poto pu. Ballar Ballard d je proč pročešlja ešljao o dno dn o Crnog mora mor a u potrapotra zi za ostacima drevnih naseobina, što bi poduprlo teoriju da je prije nekih sedam tisuća godina regiju pogodila kataklizmička poplava. Njegova je ekspedicija 1999. otkrila drevni obalni pojas. Našao je slatkovodne ljušture i vrste morskih mekušaca. Datiranje izotopom ugljika podržava teoriju o slatkovodnom jezeru što ga je prije oko sedam da m tisuća godinapr godi naprepla eplavil vilo o Sredozemno Sredozemno more. more . Popl Poplav avlji ljiva vanj njee mediteranskog bazena moralo moral o bi se dogoditi prije nego je preplavlje preplavljeno no Crno Crno more, a izazva izazvalo lo bi daleko daleko više više štetnih štetni h učinaka nego potop poto p na Crnom Crn om moru, zbog golemog kopnenog područja koje je bilo zahvaćeno. Za narode koji su obitavali u i oko Mediterana, to bi se doimalo poput globalnog potopa. Mediteranski potop je vjerojatnije nadahnuće za mit o globalnom potopu, a ne onaj na Crnom moru koji bi zahvatio mnogo manje kultura.  Walt  Walt Brown Brown,, član član Fondac Fondacije ije za nacionalnu naciona lnu znanost pri p ri Tehnološkom institutu Massachusettsa, iznosi teoriju da su se formacije na dnu Mediterana razvile u kratkom vremenskom razdoblju. Smatra da je poto potop p mogao biti biti posljedic posljedicaa veoma naglog pucanja pucanja zemljine zemljine kore, izazizaz vanog potreso potr esom. m. Uslij slijed ed potresa, došlo je do erupcij erupcijee veoma vruće  vode iz unutrašnjosti unutrašnjo sti zeml zemljin jinee kore i ona se pomiješala pomiješala s hladnijom oceanskom vodom. Takvo miješanje vruće i hladne vode moglo je izazvati taloženje slanih slojeva pronađenih ispod Sredozemnog mora. Slijedom toga, organizmi koji su živjeli na površini bili bi naglo uništeni, a njihova bi se tijela spustila na morsko dno, u slane naslage koje su tada nastale. Mediteranski je bazen već poznat po vulkanskim aktivnostima u prošlosti. Tijekom godina dokse zemlja oporavljala od poplava, moguće je da su hidrotermalni otvori, kakvih ima na dnu oceana, postojali svugdje ispod Sredozemnog mora. Možda su oni odgovorni za goleme naslage naslage bakra bakra ispod ispod Cipra i pros prostr trane ane slane slane sloje slojeve ve ispod dna dna Sredozem Sredozem-nog mora. mor a. Naravno, brze vremenske i klimatske promjene vjerojatno vjerojatno su se također zbivale u tom razdoblju.  Vidj  Vidjel elii smo da geološk geološkii dokazi dokazi pokazuju pokazuju da Sredozemno more nekoć nije postojalo u obliku u kakvom ga poznajemo danas. Istraži vanj  vanjaa akustičnim akustičnim uređajim uređajimaa također pokazu pokazuju ju da je oko Egip Egipta ta nekad

postojao drukčiji obalni pojas, kao i drukčiji riječni sustav koji se pružao u unutrašn unut rašnjos jostt mnogo mno go dalje dalje od visoravni Giza. Giza. Ako se katastrofalne geografske promjene smjeste u novije vremensko razdoblje, a ne prije milijune godina, dobiva se teorija koja potkrjepljuje predaje mnogih kultura o "globalnom" potopu. Premda nije moguće da je ikada došlo do globalnog potopa � to bi iziskivalo pet puta više vode od one koja postoji u svim oceanima � narodima onog vremena doista bi se moglo takvim doimati punjenje mediteranskog bazena.

Zagonetna kultura Malte Malteške alteške lubanje U jednoj odaji Hagar Qima, između najvećeg kamena i južnog zida, pronađena je lubanja. Sad se ne zna gdje je, ali je neko vrijeme bila stalno izložena u Nacionalnom arheološkom muzeju u Valletti, Malta. Jedini prikaz prik az lubanje lubanje koji koji postoji je ono ono što je pedan ped antn tnii slikar Schranz zabilježio u vrijeme kad je pronađena. Oblik lubanje bio je neobičan, te se čini da je pripadala veoma čudnoj, ali ljudskoj rasi koja je živjela tijekom pretpovijesnih vremena. Bila je dolihokefalna, ili duguljasta, i sličila je lubanji kromanjonca. Dr. Themistocles Zammit u svojem izvještaju "Human Skulls at Hal Saflieni" ("Ljudske lubanje u Hal Saflieniju") kaže da lubanja nije bila istog tipa kao one nađene u podzemnoj odaji. Niti je poput lubanje Borreby iz Danske, koja nalikuje neandertalcu. Premda se za crnačku lubanju kaže da pripada dolihokefalnom tipu, ni ona ne nalikuje lubanji iz Hagar Qima. Ellul kaže da je ta lubanja po svojim karakteristikama veoma slična proto�semitskoj; izduženi stražnji dio, koso lice i uvučena brada � možda natufijanska. Nisu pronađene nikakve druge kosti toga kostura, niti su pronađ pro nađeni eni drugi ostaci ostaci kostura toga toga tipa, osim kompletnog kostura bebe koji je pronađen u malenoj kolibi na krevetu napravljenom od kamena u Mnajdri, kompleksu hramova nedaleko Hagar Qima, otprilike iz istog razdoblja. Do 1985. godine, u Nacionalnom arheološkom muzeju u Valletti čuvale su se lubanje pronađene u hramovima u Taxienu, Ggantja, i Hal Saflieniju. Većina je lubanja pronađena u podzemnoj odaji Hal

Saflieni, zajedno s malenim kipom usnule božice i relikvijom na kojoj se nalazio simbol zmije. Ta je podzemna odaja, kraj bunara posvećenog Majci božici, bila sveto mjesto. Međutim, lubanje su nedavno po vukli iz muzeja muzeja i javnost ih više više nikad nije nije vidj vidjel ela. a. Samo Samo foto fotoggrafije ije što su ih snimili malteški istraživači dr. Anton Mifsud i dr. Charles Savo� na Ventura svjedoče o postojanju tih lubanja. Talijanski istraživači Vittorio Di Cesare i Adriano Forgione posjetili su Maltu u potrazi za tragovima koji bi ukazivali na drevnu prošlost te zemlje. Knjige što su ih napisali Misfud i Ventura bile su smjernice za njihovu potragu, osobito zbirka lubanja s neobičnim anomalijama. Zahvaljujući suradnji ministra turizma, Michaela Refala, direktor

Slika 12.5. 12.5. Dolihokefalne lubanje pronađene na Malti

muzeja je dopustio Di Cesaru i Forgionu da pogledaju lubanje. Muzejski ski arheolog, Mark Anthony Antho ny Mifsud Mifsud (Antonov (Antonov brat), brat ), nadzira na dzirao o je proučavanje u zatvorenoj prostoriji. Prema tvrdnjama Di Cesara i Forgiona, na tim lubanjama kromanjonaca nije bilo linija koje povezuju dijelove lubanje (prirodni spojevi koji se pružaju od prednje do stražnje strane, gdje se lubanja spaja dok dijete raste), a također su imale abnormalno razvijene sljepoočne dijelove, te probušene i otečene zatiljke (stražnji dio lubanje), možda uslijed oporavka od ozljede. Isto tako, lubanje su bile naglašeno dolihokefalne (drugim riječima, stražnji dio glave  bio je neobično dugačak). Takođe Takođerr su bile bile veće veće no što je normal nor malno. no. (Vidi sliku 12.5.) Medicinski stručnjaci smatraju nemogućim taj izostanak spojnih linija lubanje, jer ne postoje slični patološki slučajevi u međunarodnoj medicinskoj literaturi. Treba dodati da te značajke lubanja nisu tipične posljedice omatanja ili stezanja, što su činile neke civilizacije prije Kolumba. Osim što nema spojnih linija, lubanje se doimaju normalnima. Pregledane su i druge lubanje na kojima su se vidjele anomalije. Neke su bile normalnije, normalnij e, ali ipak naglašeno dolihokefalne, dolihokefalne, što je tipičt ipično za kromanjonce. Di Cesare i Forgione uvjereni su da su neobične značajke lubanja karakteristične zaposebnu i drukčiju rasukromanjo� naca koji koji su podrijetl podrij etlom om s Malte i Gozoa, i stariji stariji su od drugih drugi h poznapozna tih tipova kromanjonaca. Mark Anthony Misfud i još jedan malteški arheolog, Anth An thony ony Buonanno, Buonann o, slažu slažu se da te lubanje lubanje pripadaju posebnoj malteškoj rasi, premda još nije obavljeno testiranje izotopom ugljika ili DNK ispitivanje. Iz medicinske perspektive, još jedan neobičan aspekt lubanja je činjenica da se na nekoliko vide očiti tragovi kirurških zahvata u zatilj� nom no m području podru čju.. Vidlj Vidljiv ivii su obrisi tri tr i malene mal ene rupe r upe na zatil zatiljno jnojj (okcipital� noj) kosti, a imali su vremena zarasti. Drugim riječima, pacijent je preživio operaciju i kost oko rupica počela je zacjeljivati. Sposobnost izvođen izvođenja ja takvih postup pos tupaka aka je, najblaže najblaže rečeno, rečeno, iznenađujuća u kulturi koju se smatralo primitivnom. Dr. Themistocles Zammit, koji je 1921. pregledao niz kostura, kaže da se na dobrom dijelu, ali ne na svim iskopanim lubanjama vide znakovi umjetno izazvanih deformacija. One koje su nastale na umje�

Slika 12.6. Normalna građa dječje lubanje. Obratite pozornost na medijalne šavove (tjemeni i sagitalni).

tni način bile su posljedica omatanja ili stezanja glave; možda su narodi mediteranskog tipa pokušavali izgledati poput kromanjonaca. Čini Čini se da su druge dru ge deformac deformacije ije kostura kostura posljedica posljedica obred o bredaa ili kažnj kažnjava ava-nja: rezovi, perforacije, djelomično ili potpuno odstranjivanje, kaute� rizacij rizacija, a, ogreboti ogrebotine, ne, uvođenj uvođenjee stranih stran ih tijela tijela u mišićno mišićno tkivo. Di Cesa� Cesa� re i Forgione pretpostavljaju da se jedan dio tih modifikacija izvodio u magične, medicinske medici nske ili kozmetičke svrhe, i to s najbolj najboljim im namjeranamjerama za zajednicu. No pitaju se nisu li kasnije populacije željele deformirati glave svojih potomaka kako bi ih učinili sličnijima toj starijoj, možda vladajućoj klasi ili svećenstvu.

Malta i Egipat Lubanje kromanjonaca što su ih Di Cesare i Forgione pregledali neslužbeno su datirane na otprilike 2500 g. pr. Kr., ali bi mogle biti starije. Megalitska povijest Malte završava otprilike u to doba, te više nema nikakvih nikakvih dokaza o stanovništ stanovn ištvu vu sve sve do dolaska Feničana, ljudi medite� medi te�

ranskog tipa, tristo tri sto godina posli poslije je.. Feničani Feničani su na Malti Malti takođe ta kođerr gradili hramove Majci božici, a zvali su je Astarta, božica zmijskog lica, koja se povezivala s iscjeliteljskim moćima. Intrigantni aspekt pretpovijesnih stanovnika Malte je činjenica da su lubanje neobičnog oblika, slične kromanjonskima pronađene u Egiptu i u Južnoj Americi. U svibanjskom broju časopisa  National Geo graphi  graphicc  iz 1920. piše da su najstariji stanovnici Malte imali izdužene glave i bili su slični davnim ljudima iz Egipta koji su se širili duž sjeverne obale Afrike prema zapadu. Neki od tih ljudi stigli su na Maltu i Siciliju, a neki na Sardiniju i u Španjolsku. U članku stoji kako se čini da je davno stanovništvo Malte pripadalo istom tipu ljudi kao Iberi, Baski Baski iz Pireneja, Pireneja, Gali iz Francuske i maleni male ni tamno tam nopu puti ti ljudi ljudi iz Corn Co rn��  walla  walla,, južno juž no od Wale Walesa sa i Irske � a sve sve je to kromanjonski tip. t ip. Neki istraživači smatraju da bi datiranje lubanja u razdoblje od 2500 g. pr. Kr. moglo upućivati na to tko su bili ti ljudi. Kao što je već rečeno, prvi su egiptolozi govorili o "dinastičkoj rasi" koja se razliko vala  vala od tipičnih Egip Egipća ćana na.. Ostaci Ostaci pronađeni u preddinastičkim preddinastičkim i ranim dinastičkim egipatskim grobovima, iz razdoblja između 3000. i 2500. g. pr. Kr., Kr., pripadal pripa dalii su istom, kromanjo kr omanjonskom nskom tipu tip u ljudi ljudi kao i oni propro nađe nađeni ni na Malti. Imali su dolihokefalnu dolihokefalnu lubanj lubanju u i bili su veći veći od ostataka lokalne etničke skupine. Jedna lubanja, pronađena 1902. u  mastabi u Beith Khallafu, pripadala je vladaru iz treće dinastije koji je bio visok 188 centimetara. To su možda bili ostaci kralja Sanakhta, čije je ime pronađeno u grobnici. Godine 1992. čuvar egipatske usmene predaje kojeg smo upoznali u 11. poglavlju, Abdel'El Hakim Awyan, pratio je egiptologa Stephena Mehlera u prostoriju u Kairskom muzeju gdje se čuvao niz ljesova. Ti su mrtvački sanduci bili neobični po tome što su bili visoki između tri i četiri i pol metra. Očito su bili napravljeni za ljude jer su ih njiho vi proizvođači iskles isklesali ali u čovjeko čovjekolik likom om stilu. stilu. "Mislite "Mislite li da su simbolični?" Mehler je pitao Hakima. Hakim je tvrdio da nisu, Mehler je pitao gdje su tijela, ali je Hakim, koji tvrdi da su pronađeni s tijelima unutra, rekao da nitko ne zna.  Wal  Walte terr Emery Emery kaže kaže da din dinast astičk ičkaa ras rasaa ni nije bila bila podrij podrijetl etlom om iz Egi Egippta, ta, a ipak je vladala kao elita, obavljajući svećeničke i vladajuće poslove, miješajući se jedino s egipatskom aristokracijom. Neki su znanstvenici

dinastičku rasu povezali sa Shemsu Hor, "Horusovim sljedbenicima", koji koji su se smatrali domina domi nant ntnom nom svećenič svećeničkom kom kastom u preddinastič� preddinas tič� kom Egiptu sve do otprilike 3000. g. pr. Kr. Teoriju podupire otkriće pojedinaca s većim lubanjama i krupnijim kosturima, znatno većima od kostura domorodačkog stanovništva. Toliko su različiti da je isključena bilo kakva hipotetska zajednička rasna značajka. U narednom  je tisu tisućl ćlje jeću ću došlo došlo do mije iješan šanja dviju rasa rasa,, što što je zapo započe čelo lo ujed ujedin inje jenj njem em donjeg i gornjeg Egipta. Tijekom tog kritičnog vremena, malo prije pojave dinastičke egipatske civilizacije, čini se da se ono što se dogodilo na Malti također dogodilo u Egiptu. Narodi mediteranskog tipa pomiješali su se s populacijom i počeli zamjenjivati (genetički) starije kromanjonsko stanovništvo. Ovdje moram naglasiti da se ne slažem s Emeryjem. Vjerujem da  je dinastička rasa bila bila izvorno afrič afrička ka.. Reka Rekao o bih da su pojedinci pojedinci s vevećim lubanjama i krupnijim kosturima bili predstavnici domorodačke, starije kulture, jer je arheološka činjenica da je taj tip ljudskih bića postojao u sjevernoj Africi i na Mediteranu prije 10.000. g. pr. Kr., te da je do migracija mediteranskog tipa došlo tek mnogo kasnije. Cesare i Forgione iznijeli su teoriju da su Shemsu Hor (za koje se smatra da su egipatska dinastička rasa) bili povezani s drevnom kulturom Malte, te da su jedni i drugi štovali solarnu religiju. Na Malti se Sunce još uvijek zove Shem�shi. Shem, akadijska riječ, dobivena je od  babilonskog  babilonskog izraza izraza za Sunc Sunce, e,  shamash.  Cesare i Forgione vjeruju da to dokazuje da su Shemsu Hor stigli iz Plodnog polumjeseca Bliskog istoka (današnji Irak, Sirija, Libanon i Izrael). Još jedna veza je u tome što je ta svećenička rasa dugih glava nestala u Egiptu, kao i na Malti, otprilike u istom razdoblju, između 3000. i 2500. g. pr. Kr. Još jedna zanimljiva činjenica povezana s Maltom je ta da njihov jezik nema riječi za majku. Najbliža riječ,  missier, doslovce znači instrument rađanja, te vjerojatno potječe iz vremena kad se potomstvo računalo račun alo po ma majči jčinoj noj strani. Prema drevnim usmenim usmen im predajama predajama Egipta, prvobitna kultura u dolini Nila također je bila matrijarhalna, a u 9. smo poglavlju saznali da je arheologinja Marija Gimbutas došla do zaključka da su i najranija društva kromanjonaca također bila matrijarhalna. Na temelju usporedbi kostura i zuba, jasno je da su kromanjonski tipovi bili dominantna ljudska skupina u sjevernoj Africi i na Medite�

ranu ra nu prije prije 10.00 10.000. 0. g.pr. g. pr. Kr. Istraživanja u Egiptu Egiptu i na Malti to potkrje potk rjeppljuju, te potvrđuju vjerojatnost da se mediteranski tip polako miješao s domorodačkim stanovništvom. Kromanjonski je tip počeo nestajati oko 5000 g. pr. Kr. Na koncu je mediteranski tip postao dominantan tip ljudskih bića u tom području. Budući da su, kako su zaključili znanstvenici poput Emeryja, kromanjonski tipovi bili neki od prvih faraona, logično je zaključiti da su bili pripadnici domaće kulture koja je zauzimala područje Egipta.

Tajanstveni Balbek U 2. i 11. poglavlju, kao i u ovom poglavlju, vidjeli smo da je arhitektura ranih društava bila karakteristično kiklopska � megalitska (gradili su golemim kamenim blokovima) i bez ikakvih uklesanih natpisa. Istočni Mediteran posjeduje možda najzagonetnije kiklopske ruševine. U mjestu pod nazivom Balbek, šezdeset četiri kilometra istočno od Beiruta, nalazi se drevno nalazište čiji su graditelji nepoznati. Može se pohvaliti najvećim kamenim blokovima, izvučenim iz kamenoloma, na svijetu. Tri kolosalna kamena temeljca od crvenoga granita, koji se zajedno zovu Triliton, a svaki je težak gotovo tisuću sto tona i čine golemu platformu platformu koja se zove zove Velik Velikaa terasa. Na tome su Grci izgradiizgradili hram, a iznad grčke građevine Rimljani su poslije izgradili još tri hrama � jedan posvećen Veneri, božici ljubavi; drugi Bakhu, bogu plodnosti i vina; i treći Jupiteru. Težina tih kamenih blokova tako je velika da danas ne postoji nikakav moderni stroj koji bi ih mogao pomaknuti. Najveći blok je dugačak dvadeset metara, visok četiri i pol metra i širok tri i pol metra. Druga dva su iste visine i širine, ali su malo kraći, devetnaest metara i sedamdeset pet centimetara, te devetnaest metara i dvadeset pet centimetara. Četvrti kamen, koji se zove Hajar�el�Hibla, ili "kamen trudnih žena", nikad nije premješten iz kamenoloma. Najveći je, težak oko tisuću dvjesto tona. Nevjerojatno, ali kameni su blokovi vađe� ni u kamenolomu tristo šezdeset metara udaljenom od mjesta gdje se gradilo � u dolini, ništa manje � a zatim su premješteni i postavljeni na mjesta. Prava je zagonetka kako su to izveli. Ispod Trilitona postavljeno je šest megalita duljine od devet do deset metara, visine četiri

Slika 12.7. Triliton u Balbeku (bijele strelice); kako biste dobili osjećaj veličine, pogledajte dvoje ljudi (crna strelica)

metra i dvadeset i širine tri metra, a svaki je težak oko četiristo pedeset tona. Zagonetku povećava tehnika što su je graditelji koristili za namještanje tih kamenih blokova, jednog do drugog, tako precizno da se između njih ne može zavući čak ni igla. Tko su bili ljudi koji su izgradili tako masivno zdanje? Nažalost, ostaju bezimeni. Rimski zapisi ne spominju ništa o arhitektima i inženjerima koji su podigli tu građevinu. Kao ni rimski povjesničari ili učenjaci. Međutim, lokalni stanovnici doline Beqa'a čuvaju legende o Balbeku. Balbek je dobio ime po kanaan� skoj riječi koja znači "gospodar"; Balbek znači "grad Baala". Prema usmenim predajama, biblijski je Kajin izgradio Balbek prije Općeg potopa. Predaja također kaže da se građevina srušila u vrijeme potopa, a poslije ju je ponovno izgradila rasa divova pod zapovjedništvom biblijskog Nimroda, kralja Shinara u knjizi Postanka. Možda je razlog iz kojeg lokalno stanovništvo priča tu priču u tome što ne zna ju niti za jedno jed no drugo uvjerl jerljijivvo obja objašn šnje jenj nje, e, jer Riml Rimljan janii nisu imali imali sposobnosti za pomicanje tako nevjerojatno teških kamenih blokova,

Slika 12.8. Hajar�el�Hib Hajar�el�Hibla, la, četvrti kameni blok u kamenolomu u Balbek 

niti im je to trebalo. Rimska je arhitektura bila rafinirana, ali uvijek su koristi kori stili li manje kamenje, kamenje, lakše za rukovanje. Budući da nema ne ma logičnog objašnjenja, ljudi se oslanjaju na biblijsku legendu. Međutim, znanstvenici tvrde da su ondje ipak gradili Rimljani, te da je i Velika terasa njihovo djelo. No, jesu li Rimljani to mogli učiniti? Uporaba Upor aba kameni kame nih h blokova blokova te veličine veličine za gradnju gradnju nema preseda pre sedana na u građevinskim građevinskim projektima klasičnoga klasičnoga doba. Nema nikakvih logičnih razloga iz kojih bi rimski arhitekti, koji su već bili iskusni graditelji i planeri, tražili korištenje tako golemih blokova. Nadalje, vanjski zid "podija" "podija" ostavl ostavljen jen je nedovršen, što pokazuje pokazuje da je nešto nešto pošlo naopako naopako i izazvalo napuštanje projekta, pa je posljednji blok od tisuću dvjesto tona to na ostav ostavljen ljen u kamenol kame nolomu. omu. Isto tako, prema rimskim rimsk im arhitektonarhitekt onskim standa sta ndard rdima ima iz i z prvog stolje stoljeća ća pr. pr. Kr Kr., hram hr am je trebao tr ebao biti postavljen ljen naj na j edno ed nom m kraju kraju dvorišta, dvorišta, ali ostati unut un utar ar njega njega.. Ovdje Ovdje nije nije tako. Dvorište završava kod pročelja hrama. Čak i ako se pri gradnji masivnog zdanja koristila metoda "zako� pavanja i iskopavan iskopavanja" ja" (nepr (n eprest estano ano nanošenje nanošenje tla ili pijeska pijeska oko građegrađ e vine kako bi, dok se kameni kamen i blokovi blokovi namješ namještaju taju na višim razinama, razina ma, radnici uvijek bili na "razini tla"), koliko bi ljudi bilo potrebno za

pomicanje bloka teškog tisuću tona? Premda to nitko sa sigurnošću ne zna, jedan je znanstvenik izračunao da bi bilo bilo potreb pot rebno no četrdeset tisuća ljudi za vuču saonica na kojima bi bio blok. Logistički se čini nemogućim da bilo tko, bilo kada, izvede takav podvig. Iskopavanja u blizini dvorišta Jupitera razotkrila su postojanje hrpe kamenja s tragovima obitavanja iz ranog brončanog doba, iz razdo blj  bljaa od 2900. 2900. do 2300. 2300. g. pr. Kr Kr. Posli oslije je je uzdignuto dvorište izgrađeizgrađeno oko vertikalnog okna koje vodi do prirodne pukotine četrdeset pet metara ispod površine, a ondje se maleni, u stijeni isklesani oltar koristio za žrtvene obrede. Kad je nedovršena gornja površina Velike terase raščišćena, radnici su našli, na površini uklesan, crtež zabata, trokutasti dio arhitekture kakav postoji na Jupiterovu hramu. Taj je crtež bio tako precizan da se činilo kako su davni arhitekti i zidari namještali svoje kamene blokove na temelju tog nacrta. To također znači da je megalitska platforma postojala prije izgradnje hrama. Premda je bilo pokušaja da se donji dijelovi građevine u Balbeku objasne kasnijom gradnjom, primjerice feničkom tradicijom korištenja tri sloja kamena za podij, klesanje kamena i gradnja donje razine  jednostav  jedno stavno no se ne mogu objasniti. objasniti. Jednostavn Jednostavna, a, precizna i pravokutpravokutna arhitektura pripada povijesti o kojoj istraživači veoma malo znaju. Teorija da su nadljudski divovi iz nekog davnog doba podigli te građe vine ne rješa rješava va zagonetku zagonetku:: ako ako su ih doista izgradili izgradili divov divovi, i, morali su  biti deset deset puta put a veći veći i snažn snažniji iji od nas. Najbol jbolje je obja objašn šnje jenj njee megalits megalitske ke gradnje u Balbeku bila bi teorija da je tadašnja kultura bila dio tehnički napredne civilizacije, poput onih koje su podigle slične građevine na Malti i u Egiptu.

Mediteranska civilizacija kao model za Atlantidu Na temelju priče što ju je njegov ujak Solon čuo od egipatskog svećenika u Saisu, Platon je napisao da je velika otočna civilizacija Atlanti� de potonula poto nula ispod morske površine nakon snažnog potresa. Posto Postojan janje je i sudbina Atlantide već su gotovo četiristo godina predmet rasprava, a svaki svaki novi istraživač istraživač nudi nudi dokaze što ih je napokon napokon pronašao, prona šao, prempre mda na posve različitim mjestima uključujući Britaniju, Španjolsku, Mediteran, pa čak i Amerike.

Zahvaljujući mnogim istraživačima koji su nastojali pronaći bajkoviti grad, jasno je da je Atlantida vjerojatno ono što je Aristotel, u svojoj raspravi On Meteorology (O meteorologiji), rekao da jest � mitsko mjesto u priči. Ipak, čak i skeptični autor djela Imagining Atlantis (Zamišljanje Atlantide),   Richard Ellis, nakon proučavanja onih koji tragaju za potonulim otokom, vjeruje da negdje u mitu postoji zrnce istine. Znanstvenici smatraju da bi katastrofalna vulkanska erupcija na otoku Thera (današnji Santorini, u Sredozemnom moru blizu Krete) mogla biti izvorište Platonove priče. Premda Pre mda je bila dovoljn dovoljno o destruk destruk-tivna da doista uništi grad, čini se da je do vulkanske erupcije došlo prekasno da bi bila povod za Platonovu priču. Prema Platonovim tvrdnjama, događaj se zbio devet tisuća godina prije njegova vremena. Čak i ako je taj broj samo procjena, znači da je do kataklizme opisane u priči moralo doći mnogo prije erupcije na Theri. Štoviše, i druge priče o potopu, osobito one iz Mezopotamije, također potječu iz razdoblja prije erupcije na Theri. Drugi je problem veličina Platonove Atlantide. Tvrdi da je kopnena masa bila velika poput Afrike i Male Azije zajedno. Takva bi veličina  jednostav  jedno stavno no iskl isklju juči čila la sve otoke za koje koje se zna da su postojali postojali u Sreredozemnom moru i ispred afričke obale. Međutim, postoje polemike oko tumačenja upravo toga dijela teksta. Neki znanstvenici tvrde da  je pravo znače značenje nje "između Male Male Azi Azije i Afri Afrike ke"" (što bi se odnosilo na smještaj, a ne na veličinu). A između te dvije kopnene mase nalazi se Sredozemno more. Kod Dingli klisura, koje čine južnu obalu Malte, strmi grebeni spuštaju se vertikalno u more, što je potpuna suprotnost pitomijoj sjevernoj obali. Čini se da je posljedica potresa bila rotiranje osi otoka i potonuće većeg dijela obale okrenute prema Siciliji. Neki malteški arheolozi, uključujući Antona Misfuda i Charlesa Savonu Venturu, taj potres smatraju izvorom legende o nastanku Atlantide. Jednako kao kromanjonci na kraju ledenog doba, stanovništvo koje je stvorilo neobične građevine na Malti, u jednom trenutku povijesti jednostavno je nestalo. Poslije je dolazak novih populacija potak pot aknuo nuo razvitak razvitak danas desetkovane desetkovane malteške malteške kulture. Čini se da  je priča pri ča jednaka onoj onoj iz doline Nila. ila.

Prema Lenjingrad (egipatskom) papirusu, za koji se vjeruje da je nastao oko 1450. g. pr. Kr., ili možda oko 2000. g. pr. Kr., "zvijezda koja je pala s neba" uništila je zmijoliku populaciju (možda tako opisanu zbog izgleda njihovih duguljastih lubanja, bez spojnih linija). Preživjela je samo jedna skupina ljudskih bića, na jednom otoku. To  je bizarni bizar ni mit, ali ali može li ta priča predstav predstavljati ljati povijes povijesnu nu istinu ist inu o "Atlantidi" što su je drevni ljudi prenosili s koljena na koljeno, a poslije su je pisari zabilježili?

Egipatska predaja Platonova priča o Atlantidi, zapisana u djelima Timej  i Kritija, može se interp int erpre reti tirat ratii kao basna u kojo kojojj dobro dob ro pobjeđuje pobjeđuje zlo, zlo, drevn dr evnii Ate Atenj nja� a� ni pobjeđuju osvajače s Atlantide. Platon je bio pisac i filozof, a priča  je poslužila u važne filozofske filozofske svrhe. Priča o Atlantidi opisiva opisivala la je zlo zlo nekoć veoma uspješnog društva koje se iskvarilo kroz vlastitu korupciju. Jednostavno nije moguće prihvatiti tu priču kao povijesnu činjenicu ako nema dokaza koji je potkrjepljuju. Ipak, u njegovoj priči postoje elementi koji su joj tijekom četvrtog stoljeća pr. Kr. pružali realističan ton, baš kao i danas. Prema tvrdnjama Herodota i Aristotela, Solon � zakonodavac iz  Atene i jedan jeda n od sedam grčkih mudraca mudr aca (638�5 (638�539. 39. g. pr. Kr.) � koji koji je prvi ispričao priču, doista je posjetio Egipat, ali kasnije no što Platon kaže. Solon je priču o Atlantidi čuo od egipatskih svećenika u Saisu, a oni su je dobili s ugraviranog stupa u hramu. Povrh toga, Egipćani su prepričavali staru predaju o zemlji koja je potonula ispod morske površine. U vrijeme Solonova posjeta, većina je Egipćana poznavala tu priču jer sve njihove mitologije spominju potopljeni grad. Grčki arheolog Spyridon Nikolaou Marinatos, koji je otkrio drevnu minojsku luku na otoku Thera, vjerojatno je više od svih istraži vača  vača prid pr idon onio io potrazi potr azi za Atlantidom. Godine Godi ne 1939 1939.. obja objavi vio o je djel djelo o The Volcanic Destruction of Minoan Crete (Vulkansko uništenje minojske Krete), a to je dovelo do povezivanja otoka Krete s Atlantidom. Marinatos Marinat os kaže: Platonova mašta nikako nije mogla izmisliti tako jedinstvenu i neobičnu priču u klasičnoj književnosti... Iz tog razloga, Platon

priču obično naziva "predajom". Također bih želio dodati da, ukoliko u nekim dijelovima priča podsjeća na bajku, to treba pripisati Egipćanima, a ne Platonu. Marinat Mari natos os dalj daljee piše da je priča o tom to m otoku koji koji je posl poslije ije nestao nes tao očiočito bila poznata Egipćanima. Svećenici u Saisu pobrkali su je, zbog sličnosti, s drugim narodnim predajama o Atlantidi. Marinatos vjeru je da su izmisli izmislili li mit na na teme temelju lju vlastitih, vlastitih, pogrešnih tumačenja tumačenja eksplo eksplo-zije There. Ovdje Ovdje treba nap n apome omenu nuti ti da priča priča o Atlantidi Atlanti di nije nije grčka, grčka, već egipategipatska predaja. Ako su Egipćani pobrkali kataklizmu There s drugom, starijom pričom, onda je prvobitna verzija zasigurno bila dovoljno značajna da se prenosi kroz mnoge generacije � na isti način na koji se biblijska priča o potopu usmenom predajom prenosila tisuće godina. Platon je svojom pričom privukao veliku pozornost, ali s obzirom na okolnosti, vjerojatno je sastavio priču oko veoma stare predaje, što bi učinio svaki dobar pisac kad bi želio istaknuti neku poantu. To  je česta česta tema t ema na drevnom drev nom Blis Blisko kom m istoku. istoku. Sumerski Sumerski  Ep o Gilgamešu, hebrejska Biblija i odlomak na sanskrtu iz Mahabharate, svi pričaju priču o velikom potopu.

Veća mediter mediteransk anska a kultura kultura U lipnju 2004. je Rainer Kuhne, sa Sveučilišta Wuppertal u Njemačkoj, tvrdio da je, u području slanih močvara uz južnu obalu Španjolske, našao ono što bi moglo biti izgublj izgubljeni eni grad Atlantida. Studij Studijaa se temeteme lji na satelitskim snimkama na kojima se vide drevne ruševine. Čini se da odgovaraju opisima što ih je dao Platon � pravokutne građevine okružene koncentričnim krugovima. Čak su i veličine točne. Bez obzira je li neka od tih priča o Atlantidi povijesno točna ili nije, mnogi dokazipotvrđujupostojanje drevne civilizacije na Mediteranu. Štoviše, njezino postojanje, kao i njezino uništenje, može objasniti zašto se čini da su se kulture kromanjonaca u zapadnoj Europi pojavile niotkuda. Ti su davni ljudi migrirali iz južne Afrike, seleći se na sjever, u područja Mediterana i Europe. Da nikad nije došlo do poplavljivanja Mediterana, postojalo bi obilje arheoloških dokaza koji  bi potvrđivali da su kromanjonci stigl stiglii u Europu s juga. juga. Međutim, Međuti m,

 budući  budu ći da je došlo do popl poplav avljljiv ivan anja ja,, svi svi su dokazi dokazi o toj toj migra migraciji ciji isisprani ili su zakopani na dnu Sredozemnog mora. Srce mediteranske civilizacije bilo je uništeno kad je njezina nekoć plodna dolina pretvorena u more. Oni koji su živjeli u dolini Nila ostali su bez svojih srodnika, ali su ipak nastavili živjeti, na dostojanstveni način, kao što su činili tisuće godina prije toga. Uz priljev mnogih pridošlica iz drugih zemalja, njihova se kultura polako razvila u ono što mi poznajemo kao dinastički Egipat, nekoć matrijarhalna kultura koju je zamijenila patrijarhalna. To nije bio jedinstveni slučaj. Druga  je područja, osobito u Mezopo Mezopotamiji tamiji,, snašla snašla ista sudbina (kako (kako sam opisao u svojoj prethodnoj knjizi,  Sons of God  �  Daughters of Men (Sinovi Boga �  kćeri ljudi)). Nedavno je, 2001. godine, u Iranu bujica kraj rijeke Halil otvorila drevne grobove ispunjene lijepom kamenom lončarijom. Stanovnici lokalnih sela počeli su pljačkati, prisilivši policiju da konfiscira stotine fino izrađenih kamenih posuda s izrezbarenim životinjskim likovima, ukrašenih ukraš enih polud po ludragi ragim m kamenjem. kamenjem. Budu Budući ći da se posude nisu znanstveno obradile, njihova starost i podrijetlo otvorene su teme za raspravu. Međutim, iranski arheolog zadužen za nalazište, Yousef Madjidzadeh, čvrsto vjeruje da je veći dio izrađen prije više od četiri tisuće godina, te da je društvo koje ih je izradilo starije od drevne Mezopotamije. To se može doživljavati kao još jedan znak Bu Wizzera, Zemlje Oziri� sa, i veće mediteranske kulture. U turskoj postoje drugi pokazatelji o njezinu postojanju. U osam tisuća godina staroj naseobini u Catalhoyuku dokazi pokazuju da se štovao bik, a njegova je lubanja ugrađivana u svetišta, običaj koji je postojao i u Egiptu. Štovanje bika bilo je među najvažnijim životinjskim kultovima, a pojavljuje se u egipatskim napisima već u prvoj dinastiji. Pločice od škriljevca, koje potječu čak iz 3100. g. pr. Kr., prikazuju kraljeve kao bikove. Za razliku od drugih aspekata   neterua, duh bika nikad nije prikazivan poput čovjeka sa životinjskom glavom. Bik Apis bio je blisko povezan s Ptahom, a središte njegova kulta bio  je Memfis Memfis.. U prvom redu božanstvo plodnosti, bio je prikazivan kao  bik okrunje okrunjen n suncem i zmijo zmijom m. Dokaz Dokazii upućuju upućuju na to to da je bika bika štova štova-la zemljopisno raširenija kultura (ili kulture) tijekom pretpovijesnih  vremena.

Slika Slika 12.9. Klupa ukrašen uk rašena a rogovima rog ovima bikova u Catal atalho hoyu yuku ku,, Tursk Tu rska a (iz  Neolitik Blis Blisko kogg istoka) knjige Jamesa Mellaarta Mellaar ta Neolitik

Postoji li veća slika? Direktor za ljudsko podrijetlo u londonskom Prirodoslovnom muzeju, Chris Stringer, rekao je kako vjeruje da je većina pretpovijesnih ljudi ljudi bila dolihokefalna, dolihokefalna, bez obzira na njihovo njihovo podrijetlo. podrijet lo. Govorio  je o trinaest trina est tisuća godina starom kosturu kos turu žene (Penon) (Penon) što ga je Sil Silvi viaa Gonzalez našla blizu Mexico Cityja, a imao je dolihokefalnu lubanju. Za razliku od drugih istraživača, Stringer nije uvjeren da taj oblik lu banje dokazuje dokazuje da je žena bila bila europskog podrijetla. Njeg Njegov ovii su instininst inkti vjerojatno točni, što iziskuje objašnjenje. Opće je prihvaćeno od strane antropologa i arheologa da se ljudska  vrsta,  Homo sapiens sapiens,  počela razvijati u Africi prije sto do sto pedeset tisuća godina. Neki tvrde da se to dogodilo čak prije dvjesto tisuća godina. Bez obzira tko je u pravu, prije otprilike sto tisuća godina skupine ljudskih bića selile su se prema sjeveru duž afričkog Velikog rasjeda i doline Nila, zatim preko Sinajskog poluotoka na Bliski istok. Do razdoblja prije šezdeset tisuća godina raširili su se duž

Slika 12.10. 12.10. Klupa Klupa ukrašena ukra šena rogovima bikova u Sakkari, Egipat (iz ( iz knjige Waltera Emeryja Emeryja  Arhaični Egipat) Egipat)

obalnih pojasa Indije i jugoistočne Azije, a zatim su otplovili u Australiju. Prije otprilike četrdeset tisuća godina, migrirali su u Europu, te iz jugoistočne u istočnu Aziju. Nakon toga su, prije otprilike deset tisuća godina � premda dr. James Adovasio s Mercyhurst koledža vjeruje da se to dogodilo prije dvadeset tisuća godina � raširili su se duž široke ravnice koja je spajala Sibir i Aljasku i naselili Sjevernu i Južnu  Ameriku. Stringer smatra da su svi pretpovijesni narodi bili dolihokefalni,  jer je po potr treb ebno no veoma mnogo mno go vremena vre mena da se u nekoj populaciji populaciji pro pro-mijene ljudske značajke. Naprimjer, prihvaćeno objašnjenje za razlike u boji kože kaže da je tome razlog činjenica da su se ljudi najprije razvili razvili u tropsko trop skom m području. područ ju. Budući da je sunce jako u blizini ekvatoekvatora, koži je trebala zaštita od ultraljubičastog zračenja, a pruža je melanin, prirodno zaštitno sredstvo u našem tijelu. Od melanina koža postaje tamna. Kad su ljudska bića prije četrdeset tisuća godina stigla do sjeverne polutke, sunce tijekom većeg dijela godine nije bilo tako  jako. Budući da nam sunce pomaže poma že sintetizirati vitamin vit amin D, potre po treban ban za pravilan rast kostiju, morali smo izgubiti dio naše pigmentacije kako bi sunčana svjetlost mogla proći. Genetičarka dr. Nina Jablonski, s Kaliforni Kalifornijsko jskogg tehnološkog tehnološ kog instituta, insti tuta, kaže da je potreb potr ebno no oko dvadeset tisuća godina kako bi koža tamne pigmentacije postala svijetla.

Slika 12.11. Rane Rane migracije migracije kromanjonaca

Neki znanstvenici također vjeruju da je dolihokefalna, duguljasta lubanja najučinkovitija za rasprostiranje vreline � što je veća površina, to se brže hladi hla di u područjima područj ima vruće klime, klime, što bi bi bila bila prednost. prednos t. Sličn Slično o tome, kompaktnija, više okrugla glava čuvala bi toplinu u hladnijem okruženju. Premda to ne može u potpunosti objasniti zašto su neki stanovnici sjeverne Europe zadržali dolihokefalni oblik lubanje tijekom mnogih tisućljeća, ipak donekle objašnjava zašto su prva ljudska  bića imala takav oblik oblik lubanje lubanje.. Bili ili su afrič afričko kogg podrijetla. Kao Kao što je slučaj s bojom kože, isto vrijedi za oblik lubanje. Svaka prilagodba sli jedom  je dom klimatskih klimats kih promjena promjena zbi zbiva vala la bi se kroz dugo vremensko razdo blje  blje.. Jedan odna od nači čina na na koji koji forenz forenzički ički stručnjaci utvrđuju rasu pojedin� pojedin � ca je proučavanje oblika lubanje. Prema tvrdnjama istraživača i pisca

Slika 12.12. Mjesta gdje su pronađeni pronađeni grobovi i artefakti kromanjonaca kromanjo naca

 Andrewa Muhammad Muha mmada, a, autora članka "Afr "Afric icaan Origins in the U.K." ("Afričko podrijetlo u Velikoj Britaniji"), čak se i današnje lubanje ljudi negroidne rase općenito opisuju kao dolihokefalne. Na temelju tih dokaza, on tvrdi da su domorodačk domoro dačkii narodi narodi zapadne Europe bili bili crni. Naprimjer, Samuel Laing je 1865. otkrio ljudske ostatke blizu Keissa u okrugu okrugu Caithness, Škots Škotska ka,, te je napisao da su ti autohtoni autoht oni Britanci morali biti veoma slični australskim Aboridžinima ili Tasmanijcima. Ostaci su potom poslani profesoru Thomasu Huxleyju (1825�1895),  jedno  je dnom m od prvih prvi h pristaša pristaš a Charlesa Darwina, a on je u svoj svojem em djel djelu u Early History of Scotland (Davna prošlost Škotske)  iz 1881. napisao da su prvi stanovnici Britanije imali lubanje poput onih autohtonih Afrikanaca ili australskih Aboridžina. Lubanje pronađene u  grobnicama odajama  (pravokutni grobni humci, koji nisu bili megalitski, s ljudskim ostacima u malenim odajama koje su se zvale ciste) iz razdoblja neolitika (8000�5000. g. pr. Kr.) u Velikoj Britaniji navodno su pripadale najstarijoj rasi u Britaniji,

kako kaže antropolog Sir Daniel Wilson (1816�1892). Sve su lubanje  bile dolihokefa dolihokefalne, lne, što je znanstvenicima znanstveni cima dokazivalo dokazivalo da su pripad p ripadale ale negroidnoj rasnoj skupini. Druga lubanja, pronađena u pogrebnoj odaji od kamena oblika sanduka ispred škotskog otoka Uist, navodno je pripadala Tasmanijcu. Prema tvrdnjama Andrewa Andrewa Muhammada, Muhammada, dok je iberski narod, narod, koji koji  je nekoć obitavao obitavao u današn današnjoj joj Šp Špan anjo jolsk lskoj oj,, Portugalu i Itali Italijiji,, razvij razvijao ao svoju civilizaciju u Europi, Budina "crna nacija" je u Indiji širila istočnjačku filozofiju. Te su nacije bile povezane sa svojom kemicijskom izvornom kulturom kroz sustav "Škole misterija", čije se ishodište nalazilo duž rijeke Nil, blizu Luxora. Ta je Škola misterija u povijesnim  vremenima postala slav slavn na zahv ahvalju aljuju jućći grčkom grčkom intelek intelektua tualcu lcu Pitagori Pitagori koji koji je, kako je već već rečeno, učio u drevnom drev nom Egiptu. Muham Muh amma mad d vjeru vjeru- je da su ti prvobitni lju ljudi di � austra australski lski Aboridž Aboridžini, ini, Iberi, Iberi, Indi Indijc jcii i Egipć gipćaani � putovali do svih kutaka svijeta, pa čak i do obala Velike Britanije. Ljudske se kulture šire, istražuju i sele u nova područja iz ishodišne kulture ili civilizacije. Kako smo vidjeli u povijesnim vremenima, uspostavljanje kolonija u drugim zemljama je teško, te često iziskuje pomoć i stalni kontakt s "domovinom". Budući da je Afrika općenito prihvaćena kao domovina čovječanstva, odakle su proizišle sve druge kulture i civilizacije, morala je imati populaciju i infrastrukturu za podržavanje takvoga podviga. Narodi se sele u nove zemlje ako za to postoji razlog. Obično tragaju za boljim životom. Oni pojedinci koji su se prije četrdeset do dvadeset tisuća godina preselili iz sjeverne  Afr  Afrik ikee i Medite Mediterana rana u zapadnu zapadnu Europ Europu, u, bili bili su narod koji je tražio nov novee zemlje. Genetski i arheološki dokazi potvrđuju valove migracija na Pirenejski poluotok. Ishodišna zemlja tih imigranata morala je negdje postojati. Premda je usmena predaja Abdel'El Hakim Awyana o Bu  Wizzeru subjek subjektivn tivna, a, njeg njegov ovee tvrdnje tvrdnje o starosti i razvijeno razvijenosti sti ultra� drevne kulture doista su sasvim vjerojatne. Također se uklapaju u dokaze o raširenoj civilizaciji na Mediteranu.

Grčka sfinga Brdoviti grčki otok Kea (Tzia) smješten je na zapadnom kraju Kiklada, skupine otoka u Egejskom moru. Zbog blizine obale Atike, povijest otoka otoka blisko je povezana povezana s Atenom. Atenom. Jednom se zvao Vodeni otok (Ydro�

ussa), a prema pre ma mitolo mitologij giji, i, bio je dom d om vodenih vodeni h nimfa. Budući da je to  bio lije lijep p otok, kaže priča, bogovi bogovi su postali postal i ljubomorni i poslali lav lava da pohara zemlju. Nimfe su pobjegle, što je rezultiralo sušom. Oni koji su živjeli na otoku zamolili su za pomoć Apolonova sina, Aristeja, a on je izgradio hram posvećen Zeusu. To se svidjelo moćnom bogu, pa je poslao kiše i nimfe su se vratile.  Arheolozi tvrde da je otok Kea bio naselje naseljen n od otprilike 4000. g. pr. Kr., što dokazuje kikladska, minojska i mikenska lončarija koja je ondje pronađena. Otok također posjeduje svoj dio drevnih nalazišta i kipova. Najpoznatiji Najpoznatiji je Kouros (mladić) iz Keos Keosa, a, koji koji prema prema datiradati ranju potječe iz sedmog stoljeća pr. Kr., a danas je izložen u Nacionalnom muzeju Atene. Zagonetnije je nalazište otkriveno na obronku  brda u blizini sela sela Chora. Nepoznati Nepoznati je umjetnik iz nepoznato nepoz natogg razdo blj  bljaa isklesao isklesao lava lava u stijen stijeni, i, dugačkog dugačkog pet i pol metara meta ra i visokog dva dva metra i sedamdeset centimetara. Nalikuje Sfingi u Gizi, ali ima glavu mačke. Arheolozi kažu da je isklesan tijekom šestog stoljeća pr. Kr., ali ne mogu uspostaviti nikakvu jasnu vezu s bilo kojim kulturalnim kontekstom. Međutim, najstarija lokalna usmena predaja, koja je stara dvije tisuće petsto godina, kaže da je postojanje lava bilo neobjašnjiva zagonetka čak i prvim stanovnicima otoka. Neki istraživači, kao što je francuski profesor književnosti Jean Richer, vjeruju da bi lav s otoka Kea mogao biti povezan s grčkom svetom geografijom, za koju ja dalje pretpostavljam da bi mogla vući korijene iz Egipta. Sveta geografija je praksa namjernog planiranja gradova na način da zemlja bude živa slika nebesa. Richer vjeruje da je to moglo odigrati određenu ulogu u stvaranju spomenika i hramova duž osovine Delfi � Olimp, prema sjeverozapadu. Geography of the Ancient Greeks (Sveta geografija U djelu Sacred Geography  starih  starih Grka), rka),  prvi put objavljenom 1967. godine, Richer je povezao Platonov opis idealne države s obrascem vidljivim u smještaju važnih građevina u staroj Grčkoj. U Platonovoj idealnoj državi, objašnjava Richer, zemlja je podijeljena na dvanaest dijelova, a svaki je nazvan po zviježđu, i njima vlada "bog" Zodijaka. Raspored građevina bi se iz ptičje perspektive doimao poput kotača s dvanaest žbica, čime se oponaša obrazac na nebesima. Kroz strateški smještaj hramova unutar tog obrasca, zviježđa noćnog neba prenijela bi se na zemlju. Drugim

riječim riječima, a, raspo r aspored red hramova hramo va odražavao bi izgled izgled noćnog noćn og neba. Pravil Pravil-ni raspored hramova bio je čin kojim se odavala počast dvanaestorici  bogova i usklađivao svakodnevni živo živott s veličanstvenim veličanstvenim redom re dom uniuni  verzuma.  verz uma.  Ako se tumači tumač i na taj taj način, može se precizno odredi od rediti ti starost st arost lava lava s otoka Kea u skladu s poravnanjem u vrijeme solsticija. Lav s otoka Kea je po duljini okrenut gotovo točno u smjeru sjeveroistok/jugozapad, a to znači da je okrenut prema izlasku Sunca za ljetnog solsticija. No budući da je njegova glava okrenuta, također gleda prema izlasku Sunca u vrijeme zimskog solsticija. Richer kaže da lav s otoka Kea simbolizira zviježđe Lava. Izradu spomenika smjestio je u razdoblje kad je sunce za ljetnog solsticija bilo u Lavu, između 4400. i 2200. g. pr. Kr. Također je iznio teoriju da je lav s otoka Kea bio dio veoma starog kruga (kotača) Zodijaka sa središtem u Trakiji, koji je kasnije pre bačen u Delfe elfe.. Krug (kotač) (kotač) je bio sustav sustav koji je simbolički simbolički opisivao opisivao prvi poznati kalendar, dobiven iz Egipta. Što se Richera tiče, uopće nije čudno što lav gleda prema zemlji Nila. Što je tako posebno u poravnatosti kipa sa zvijezdama? Kako je već rečeno u 4. i 5. poglavlju, noćno je nebo imalo izrazito važnu ulogu pri bilježenju vremena u drevnom Egiptu. U djelu  The Origin Map, astrofizičar Thomas Brophy iznosi pretpostavku da je raspored građe vina na visoravni Giza Giza obilj obiljež ežav avao ao položa položajj gala galaks ksijs ijsko kogg centra, guste kugle zvijezda oko koje rotira spiralni krak Mliječnog puta, pri svojoj sjevernoj kulminaci kulmi nacijiji oko 10.909. 10.909. g. pr. Kr. Kr. U djelu djelu Galactic Alignment, John Major Jenkins također smatra očitim da su druge drevne kulture bile svjesne posebnog zvjezdanog događaja, te su ga učinile dijelom svojih običaja. Doista, za Maye je to obilježavalo početak no voga kale ka lenda ndara ra i završetak staroga; zato njihov kalend kal endar ar završa završava va 2012., tijekom razdoblja galaksijskog poravnanja (a ne kraja svijeta). Prema Jenkinsovim tvrdnjama, zviježđe Lava je kritički marker za razdoblja galaksijskih poravnanja. Kad se poravna s ekvinocijem ili solsticijem, os solsticija ili ekvinocija poravnata je s Mliječnim putem i galaksijskim centrom. Usprkos "službeno" određenom razdoblju šestog stoljeća pr. Kr., neki vjeruju da je lav s otoka Kea ostatak nestale pretpovijesne civilizacije koja je nekoć zauzimala veliki dio Mediterana. Zajedno s astro�

nomski poravnatim megalitima Nabta Playe, lav s otoka Kea pokazuje da je tijekom pretpovijesnih, mitskih vremena možda postojala kultura i način razmišljanja koji se temeljio na pomnom promatranju prir pr irodn odnog og svij svijet eta, a, osobito noćnog noć nog neba. Francuski arheolog Georges Georges Daressy kaže da je drevn drevnii Egipat takođ također er primjenjivao primjenjivao metode metode geog geogra raffskog planiranja u skladu s nebeskim tijelima. U svojoj knjizi  L'Egypte Celeste (Nebeski Egipat), Daressy objašnjava kako su određena egipatska područja koristila simbole, uklesane na hramove, za prikazivanje Zodijaka. Veliki vremenski razmak potreban za razumijevanje i bilježenje kretanja zvijezda, te planiranje gradova i hramova u skladu s uočenim obrascima, podupire tezu da su kulture iz kojih je proizišla civilizacija postojale u veoma dalekoj prošlosti. Prema izvornim egipatskim dokumentima, egipatska je povijest započela prije 36.620 godina. Torinski papirus sadrži potpun popis kraljeva koji su vladali gornjim i donjim Egiptom, od Mena do Novoga kraljevstva u prvom stupcu, te popise onih koji su vladali prije njega u drugom stupcu. Posljednja dva reda su jasna: ... uvaženi Shemsu�Hor, 13.420 godina  Vladali  Vladali do Shemsu�Hora, 23.200 23.200 godina Emery se u načelu slaže. Vjerovao je da pisani jezik drevnog Egipta  bio napredniji napredniji od uporabe slikov slikovnih nih simbo simbola, la, čak čak i tijek tijekom om najranij najranijih ih dinastija. Prema njegovom istraživanju, znakovi su se također koristili za prikazivanje zvukova samo uz numerički sustav. Istodobno kad su se hijeroglifi stilizirali i koristili u arhitekturi, koso se pismo već naveliko koristilo. Njegov je zaključak bio da "sve to pokazuje da je pisani jezik iza sebe morao imati veliko razdoblje razvoja, a o tome u Egiptu još nije nije pron pr onađ ađen en nikakav trag". trag". S obzirom obzir om na sve sve dokaze, o kojima je bilo riječi u cijeloj knjizi, zašto ne bismo drevnim Egipćani� ma vjerovali na riječ? Trebali bismo.

 Afričk  Afr ičko o p odr od r ije ij e tlo tl o dinas din astič tičko kog g Egipta Prije gotovo dvjesto tisuća godina novo se stvorenje, ljudsko biće, pojavilo u Africi i, prije početka povijesti, stiglo do svih kontinenata pogodnih za život. Te ljude koji su iz Afrike stigli do svih dijelova

svijeta zovemo kromanjoncima. Oni su naši preci. Nakon njihovih migracija, migracija, geogra geografska fska izoliranost izoliranos t kod odr o dređe eđeni nih h je skupina ljudi izaz izaz- vala  vala potreb pot rebu u za prilagođavan prilagođavanjem jem na određene odr eđene klimatske uvje uvjete te,, te su nastale "rase". Razvile su se različite kulture, s vlastitim identitetima i predajama. Premda Pre mda su živj živjeeli u onome ono me što bismo mi nazvali primitivprimiti vnim okruženjem, nisu bili primitivni.  Valo  Valovi vi migrac migracije ije uvije vijekk se šire šire od usposta uspostavljen vljenee baze baze gdje je lako lako doći do svega što je potrebno za život. Migracija počinju kod kuće. Za pretpovijesne kulture kromanjonaca, dom je bila Afrika. U i oko Mediterana, osobito u sjevernoj Africi i istočnim područjima koja su sada pod vodom, izgradila se civilizacija koja se temeljila na duhovnim načelima, što mi zovemo mitom. Desetke tisuća godina ti su narodi napredovali, razvijajući vlastite jedinstvene tehnologije i bavili se trgo vinom, ali ali ih je desetkov desetkovala ala katastrof katastrofaa do koje koje je došlo oko 8000. 8000. pr. pr. Kr. Premda se već godinama raspravlja o tome kakva je to točno katastrofa bila, nema nikakve sumnje da je došlo do kataklizme čija je posljedica bila uništenje brojnih vrsta diljem svijeta, kao i nova topografija za lice Zemlje. Bez obzira što se dogodilo, možda pad kometa ili asteroida, pokazalo se katastrofalnim za život na našem planetu. Ljudska bića su, naravno, bila među onim vrstama koje su mnogo pretrpjele, ali su uspjele preživjeti. Oni koji su živjeli u Egiptu i sje vernoj Afri Africi ci mučili su se kako bi nastavili nastavili dalj dalje, e, a kako se pustinja Sahara širila, migrirali migri rali su u dolinu doli nu Nila gdje gdje je voda stalno stalno bila dostudos tupna. pna . Kao Kao nasljednici i čuvari drevnih drevni h znanja znanja i mudrost mudr osti, i, oni koje koje egip� egip� tolozi dvadesetog stoljeća zovu "dinastičkom rasom", iznova su izgradili svoju civilizaciju dok su pridošlice sa sjeveroistoka migrirale u dolinu Nila, osiguravajući sve više radne snage. Dinastički je Egipat, u odr o dređ eđen enom om smislu, smislu, bio pono po novn vno o rođenje pretpovijesne civil civiliz izaacije. No stalan priljev pridošlica iz mediteranskog područja u Egipat na koncu je brojčano nadmašio kromanjonsku dinastičku rasu, pretvarajući kulturu koja se temeljila na matrijarhatu u patrijarhalnu. Naša je moderna civilizacija naslijedila svoja svojstva od patrijarhalne kulture koja je započela prije pet tisuća godina u Egiptu. Međutim, ostavština ranije civilizacije prožimala je povijest, mitove i priče egipatske civilizacije, a time je na kraju utjecala i na našu. U

hebrejskim se tekstovima preteče povijesti spominju kao "znameniti ljudi", "junaci iz davnina" i "sinovi Boga". Egipatski zapisi spominju ih kao "sljedbenike Horusa", a prije toga jednostavno kao "bogove". Čak i danas možemo mož emo naše poimanje božanskoga potr potražit ažitii u tim pred� dinastičkim korijenima.  Zn  Znanstve tvena revoluc lucija ija

Znanstvenici često govore o nepostojanju dokaza, te znači li to ili ne znači dokaz o nepostojanju. U Egiptu i na Mediteranu nijedno nije točno. Postoje dokazi o nevjerojatno staroj civilizaciji i njezinim ne vjerojatnim postignućima, postig nućima, i svi svi ih mogu mog u vidjeti vidjeti.. Dokazi nisu oskudni; ima ih mnogo. Kad je u Egiptu padala kiša, prije više od dvadeset tisuća godina, ljudska je vrsta dosegnula nove visine u civilizaciji, ali  ju je snašla katakli kataklizmi zmička čka sudbina. Mo Možda žda će i nas jednoga dana snaći snaći kataklizmička sudbina. Ako se povijest ponavlja, što je često slučaj, hoće li netko, za deset tisuća godina, pronaći naše razbacane ruševine i povezati točkice? Ugledni američki filozof i povjesničar znanosti, Thomas Samuel Kuhn (1922�1996), zapazio je da su do velikih znanstvenih otkrića često došli autsajderi ili pridošlice, upravo zato jer ti pojedinci nisu  bili  bili ograničeni ogranič eni predra pre drasud sudama ama koje su veterani ve teranima ma onemogućavale da  vide ono što je očito. očito. Istraživa Istraživači či kao što su John Anthony West West,, RoRo bert  ber t Schoch, Schoch, Chris Dunn Du nn,, Thomas Br Brop ophy hy,, Vittorio Di Cesare, Cesare, Adria� Adria� no Forgione i Stephen Mehler, nastojali su otkriti istinu svaki u svojem području rada, uz istinsku nepristranost i spremnost na postavljanje pitanja. Na tom putovanju s ciljem otkrivanja korijena ljudske civilizacije mi smo, u duhu Kuhnove znanstvene revolucije, shvatili da smo prodrli u novu povijest čovječanstva. KRAJ